|
PAŠNJAČKA KRASNICA
Russula pascua (F.H.Møller & Jul.Schäff.) Kühner
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula pascua (F.H.Møller & Jul.Schäff.) Kühner (GBIF ID 8301141)
Etimologija: pascuum (lat.) = pašnjak, ispaša. Po staništu. Engleski naziv: Pasture Brittlegill Klobuk: 2-5.5 cm širok, najprije je konveksan, brzo je raširen i široko i plitko ulegnut na sredini, valovit, više je ili manje režnjast, valovit, kožica se guli do 1/2 promjera, suh i bez sjaja, malo je sjajan samo po vlažnom vremenu, ponekad je raspucan, promjenjivih je boja, uglavnom je crveno-smeđ, ružičasto-smeđ, vinski crveno-ljubičast, vinski crveno-smeđ kao kod jestive krasnice (Russula vesca), ljubičasto-smeđ, tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ, crvenkasto-narančast, s oker do oker-maslinastim područjima, ponekad je veći dio ili čitava površina izblijedjela u sivkasto-oker boju, rijetko je žućkast ili s primjesama zelene na sredini kao kod nekih formi žućkastobijele krasnice (Russula ochroleuca) (Russula felleaecolor), može biti s mjestimičnim ružičasto-narančastim mrljama, ali pigmenti ponekad mogu biti izmiješani pa je tada boje teško definirati, rub je gladak, kasnije je kratko narebran. Stručak: 2-5 cm visok i 0.6-1.8 cm debeo, više je ili manje ekscentričan, u početku je batinast, kasnije je više valjkast, više je ili manje žiličast na spoju sa listićima, pun, srž je kasnije pamučasta i djelomično šuplja, pahuljast, najprije je bijel, kasnije je sa oker-smeđim mrljama na dnu, na kraju čitava površina potamni, rijetko je s ružičastom nijansom na jednom dijelu. Listići: Gusti, bez ili s rijetkim lamelulama, tanki, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli ili prirasli sa zupcem, skoro su slobodni, rijetko su račvasti, lomljivi, krem, u zrelosti su oker, oštrica je cjelovita i iste boje, trljanjem posmeđe, na kraju čitava površina potamni. Spore: Široko su eliptične, sa prilično tankim, uglavnom izoliranim i nepravilno raspoređenim bodljama visokim 0.6-0.8 µm, donekle grupiranih u zonama, povezanim rijetkim kratkim grebenima ili tankim spojnim linijama, amiloidne, 7.2-9.8 x 5.3-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 44-56 x 10-12.5 μm, cheilocistide su vretenaste, 70-95 x 9-11 μm, prilično debela kožica klobuka sastoji se od tupih, valjkastih dlačica širokih 3.5-5 μm, te višesegmentnih i blago račvastim dermatocistidama, s trbuhom širokim 5-8 μm, sa srednje dugim segmentima, ponekad proširenim u posljednjem članku, nisu inkrustirane; otrusina je oker do tamnooker (IIIb-c), rijetko je svijetložuta (IVa). Meso: Tanko, bijelo, na prerezu posmeđi; miris je slabo voće u mladosti, kasnije je neugodan na trimetilamin ili haringe, čak i intenzivnije kada se osuši, a okus je blag. Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) pozeleni, reakcija sa gvajakovom tinkturom je intenzivna i prilično brza, a listići sa anilinom pocrvene. Stanište: Raste u ljeto i jesen, na suhim planinskim pašnjacima, obično u simbiozi sa planinskom patuljastom vrbom (Salix arbuscula) i raznim planinskim biljkama, na vapnenastom tlu. Doba rasta: 8, 9, 10 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu uglavnom su blagog okusa i stoga jestive, a miris na ribu nestaje tijekom pripreme jela. Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, sitnim dimenzijama, baršunastoj kožici klobuka bez sjaja, ponekad djelomično sjajnoj po vlažnom vremenu, izraženoj višebojnosti, s nijansama najčešće u rasponu od ljubičaste do smeđe, blagom okusu mesa, mirisu na trimetilamin, koje na prerezu posmeđi, s FeSO4 pozeleni, s anilinom pocrveni i oker otrusini. Prema Kühneru, koji je objavio detaljnu analizu simbiontnih partnera, povezana je s raznim zeljastim biljkama koje se nalaze na većim nadmorskim visinama, kao što su planinski koprenjak (Ligusticum mutellina), sit (Juncus jacquinii), planinska krizantema (Chrysanthemum alpinum), patuljasta vrba (Salix herbacea) i vrsta lišaja (Solorina crocea), pokazujući sklonost prema vapnenastom tlu bogatom mahovinom i lišajima. Favre je pronalazi na tepisima puzave azeleje (Loiseleuria) i patuljastih vrba, ponekad čak i na planinskim livadama ispod crnogorične šume. Nijanse pokrivaju cijeli raspon karmin ružičaste, vinskicrvene, vinski crveno-smeđe ili žućkasto-narančaste, s mogućim maslinastim nijansama. Također su poznate forme sa žuto-oker bojom, gotovo ujednačenom ili s primjesama zelene, točno kao kod žućkastobijele krasnice. Slična planinska forma crvenkaste krasnice (Russula subrubens) (Russula chamiteae) raste u snježnim dolinama na srednje visokim nadmorskim visinama, u zajednici s patuljastim vrbama, a prepoznatljiva je po prosječno većim dimenzijama, dominantnom crvenom pigmentu na klobuku i ljutkastom okusu u listićima. Favreova krasnica (Russula favrei) raste u planinskim crnogoričnim šumama smreke i bora, a klobuk je širok do 11 cm. Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 901 str. Russula pascua (Möller & Jul. Schäff.) Kühner.
Prirodoslovni muzej - Split
