Parasola megasperma - created on October 2012 in Los Palacios y Villafranca, Spain by Manuel Alvarado Cordobes

KRUPNOSPORNA GNOJIŠTARKA

Parasola megasperma (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: mega (gr.) = velik + sperma (gr.) = sjeme, spora. Po boji.

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, prvo je valjkast, zatim se raširi i izravna, u mladosti je kestenjastosmeđ, crveno-smeđ ili oker-smeđ, brazdasto crtast, kasnije izblijedi, na kraju je siv.

Stručak: 2-10 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast, proziran, bijel, gladak, gol, baza je lagano vlaknasta i boje klobuka.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, odvojeni su od stručka (pseudo) ovratnikom, 30-40 ih dopire do stručka, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti.

Spore: Široko eliptične do jajolike, 13-18 x 8.5-11.5 (f) x 7.5-10 µm, klični otvor je jako ekscentričan, bazidije su 4 spore, cheilocistide su najčešće jajolike; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na tlu ili na komadićima drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po velikim sporama.

Parasola misera - created on December 2024 in Feddet, Præstø, Denmark by Ella Buck

PATULJASTA GNOJIŠTARKA

Parasola misera (P.Karst.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: misera (lat.) = nesretna, bijedna, jadna. Po maloj veličini.

Engleski naziv: Least inkcap

Klobuk: 3-8 mm širok, u mladosti je eliptičan do jajolik ili valjkast, kasnije se raširi i izravna poput kišobrana, gol, bez dlačica i ostataka ovoja, u mladosti je svijetlo crvenkasto-smeđ do narančasto-smeđ, kasnije je žuto-narančast, žut do sivo-smeđ, u starosti je proziran s oker-smeđom sredinom, bez ovoja, brazdasto-narebran, u starosti se posuši.

Stručak: Valjkast, zadebljan do blago gomoljast na bazi, bijel, u mladosti je dosta dlakav, kasnije je bez dlačica, baza je žuto-smeđa i vlaknasta od micelija.

Listići: Sa ovratnikom, slobodni, razmaknuti, sivi, u starosti su crno pjegavi.

Spore: Gotovo kuglaste, s prednje su strane srcolike do trokutaste, 7-10.5 x 5-10 (f) x 6.5-10 µm, bazidije su 4-sporne, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo-sivo, slabo se topi, uglavnom se posuši; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, od ožujka do siječnja, kao saprofit na prilično svježem životinjskom izmetu, obično kravljem ili konjskom, stajskom gnoju.

Doba rasta: 1, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nema drugih sitnih gnojištarki s glatkim klobukom koje rastu na gnoju. Također se razlikuje od ostalih sličnih vrsta po odsutnosti pleurocistida. Dosta je slična gnojištarka Coprinellus pellucidus, kojoj se listići u starosti otope.

NABORANA GNOJIŠTARKA

Parasola plicatilis (Curtis) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: plicatus (lat.) = savijeno. Po savijenosti klobuka.

Engleski naziv: Pleated Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije eliptičan ili jajolik i visok 0.3-1.2 cm, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije je ispupčen ili spljošten, žućkasto-smeđ do siv, na vrhu je oker-smeđ do smeđ i gol, od sredine do ruba je jako radijalno brazdasto-narebran, svijetlooker do sivkast.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 mm debeo, tanak, vijugav, bulbozno je zadebljan na bazi, bjelkast, na bazi je žuto-smećkast, lagano je bjelkasto pahuljast.

Listići: Tanki, 22-38 ih dopire do stručka, suženi su uz stručak, slobodni, bjelkasti, tamnosivi, svijetlosmeđi ili su crno-smeđi, oštrica je bjelkasta, često je crna od praha spora.

Spore: Kuglaste do skoro eliptične, s prednje su strane 5-kutne, klični je otvor ekscentričan, 10-14.5 x 7.2-10.3 (f) x 6.5-8.1 µm, Q = 1.05-1.8, Qav = 1.15-1.55, bazidije su 4-sporne, 20-42 x 9-12 µm, pleurocistide u u obliku boce ili gotovo valjkaste, 60-100 x 22-35 µm, gornji je dio širok 17-28 µm, cheilocistide su jajolike ili u obliku boce s vratom širine 6-18 µm, ponekad su eliptične, 40-90 x 16-28 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, ne otapa se već samo povene, svijetlosmeđe je do sivo-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit tla u travi uz šumske staze i putove, te po parkovima, vrtovima i livadama, na osvijetljenim mjestima. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog i sredinom lipnja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Slična je ćelava gnojištarka (Parasola leiocephala), od koje se razlikuje po većim, izduženijim sporama, nešto manjim i sivkastijim plodnim tijelima, rjeđim listićima i staništu isključivo na otvorenijim, travnatim terenima, Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri), koja je nešto izraženije obojena, bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea), koja ima kraće, višekutne, srcolike spore, dok sitnosporna gnojištarka (Parasola kuehneri) i glogova gnojištarka (Parasola crataegi) imaju još manje spore.

Parasola plicatilis-similis - created on October 2018 in Høstemark Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

NABORANA GNOJIŠTARKA

Parasola plicatilis-similis L.Nagy, Szarkándi & Dima

Etimologija: plicatilis (lat.) = naboran, sa naborima + similis (lat.) = sličan, nalik. Po sličnosti sa naboranom gnojištarkom (Parasola plicatilis).

Engleski naziv: Pleated Inky Cap

Klobuk: 0.6-4.5 cm širok, u početku je valjkast do eliptičan ili jajolik, zatim je zvonolik, kasnije se proširi i izravna, mednožut, žučkasto-smeđ, oker-smeđ, u starosti postaje sivkast, na sredini je svijetlo oker-smeđ, brazdasto-crtast do sredine.

Stručak: 4-9 cm visok i 1–2 mm debeo, tanak, valjkast, vlaknast, ubrzo je gol, svijetlo oker-smećkast, pri dnu je slabo vlaknast.

Listići: Slobodni, gusti, široki su do 4 mm, isprva su bjelkasti, zatim sivkasti pa crni.

Spore: Široko eliptične, s prednje su strane 6-kutne, 10.5-13.5 × 8-11.5 µm, Q = 1.15-1.5, Qav = 1.2, Me = 11.8 × 9.7 µm, s ekscentričnim kličnim otvorom, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-45 × 10-14 µm, cheilocistide su jajolike, batinaste ili u obliku boce, 35-80 × 12-20 µm, pleurocistide su jajolike ili u obliku boce, često prilično uske i vitke 75-90 × 24-35 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na tlu, u travi ili u mahovini u vlažnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrsta je vrlo slična naborana gnojištarka, koja se uglavnom razlikuje po obliku spora i u manjoj mjeri po prisutnosti brojnih uskih pleurocistida u obliku boce, a spore su uglavnom široko eliptične eliptične ili heksagonalne (Q = 1.15–1.5). Oblik spora kod opisane vrste je prijelazni između vrsta s eliptičnim sporama, kao što su naborana gnojištarka i zlatkosa gnojištarka (Parasola auricoma), i više izvedenih vrsta sa zaobljenim trokutastim sporama, npr. Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri) i bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea). U skladu s tim, njihova bi se determinacija trebala oslanjati na oblik većine spora i mjerenja 10-20 spora.

Parasola schroeteri - created on May 2024 in Vellerup Sommerby, Denmark by Ole Sparre Pedersen

SCHROETEROVA GNOJIŠTARKA

Parasola schroeteri (P.Karst.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: U čast njemačkog mikologa i vojnog liječnika Josepha Schrötera (1837.-1894.), koji je dao značajan doprinos u opisu brojnih gljiva. Po imenu.

Engleski naziv: Pleated Inky Cap

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u početku je eliptičan ili jajolik i 3-10 mm visok, zatim je konveksan, kasnije se proširi i izravna, prvo je crvenkasto-smeđ, na sredini je smeđ, kasnije je krem-smeđ, siv, kožica je radijalno i djelomično račvasto, brazdasto narebrana do sredine.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, vrlo lomljiv, zadebljan na bazi, bjelkast, žućkast do svijetlo sivo-smeđ, baza je slabo baršunasta i oker-smeđa.

Listići: Gusti, 24-36 ih dopire do stručka, široki su do 4 mm, slobodni, isprva su bjelkasti do krem, zatim su sivo-smeđi, u starosti su crnkasti.

Spore: Jajolike do zaobljeno trokutaste, sa konveksnom su bazom i zaobljenim vrhom, s ekscentričnim su kličnim otvorom, 10-15.5 x 9-13 (f) x 8-8.5 µm, Q = 1.05-1.3, Qav = 1.1-1.2, bazidije su 4-sporne, 22-48 x 10-14 µm, pleurocistide su valjkaste ili jajolike s vratom širokim 21-32 µm ili rijetko gotovo kuglaste, cheilocistidije su valjkaste, eliptične, kuglaste, jajolike i ponekad u obliku boce, ako imaju vrat onda su široke 11-23 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, sivkasto do smećkasto, ne otapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit uz puteve, po šumskim stazama, parkovima, livadama, vrtovima i negnojenim pašnjacima, uglavnom na tlu, rjeđe na gnoju i kravljim balegama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične je boje zlatokosa gnojištarka (Parasola auricoma), koja raste uglavnom u šumama, a kožica klobuka prekrivena je smeđim dlačicama. Slična naborana gnojištarka (Parasola plicatilis) nije tako smeđa i ima manje spore, dok je Herkulova gnojištarka (Parasola hercules) s nešto manjim i užim sporama, većih dimenzija, s gušćim listićima i raste na izmetu. Druge su slične vrste većih dimenzija ili sa manjim sporama.

Tulosesus amphithallus - created on April 2010 in Valdepeñas, Spain by Emilio López Barchino

DVOJNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus amphithallus (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: amphi (gr.) = oboje, s obje strane + thallus (gr.) = plodno tijelo gljive. Po izgledu plodnog tijela.

Engleski naziv: Ubrella Inkcap

Klobuk: 0.5-1.8 cm širok, isprva je valjkast ili jajolik, zatim je zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je krem, zatim je siv, sredina je cimetastosmeđa do tamnosmeđa, površina je sitno dlakava.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na dnu, staklast, bjelkast, slabo je sitno dlakav.

Listići: Uski, do 1.5 mm široki, oko 20 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, zatim su sivi do crnkasti.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 12.3-19 x 6.7-9.5 µm, Q = 1.65-1.9, Qav = 1.75-1.8, bazidije su 2-sporne, 21-34 x 8-11 µm, cheilocistide su u obliku boce sa uskim vratom, 2-5 µm široke na vrhu, 25-50 x 10-16 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 4-7 µm, 40-85 x 10-16 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do Sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit tla na zemlji, uz puteve, ponekad na pašnjacima, na glinenasto-pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, cheilocistidama u obliku boce i rastu na zemlji. Slična je bradavičavosporna gnojištarka (Coprinellus verrucispermus), koja ima bradavičave spore.

Tulosesus angulatus - created in Netherlands (Kingdom of the) by peter peperkamp

UGLATOSPORNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus angulatus (Peck) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: angulatus (lat.) = uglat. Po obliku spora.

Engleski naziv: Bishop's Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, kuglast, jajolik do zvonolik i visok do 1.5 cm, kasnije se raširi, narančasto-smeđ do tamnosmeđ, sredina je tamnija, kasnije posivi, jasno je brazdasto-narebran gotovo do vrha klobuka, površina je sa sitnim dlačicama vidljivim samo pomoću povećala, bez ovoja, rub je često raspuknut, kožica se ne otapa, već samo poveni.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-3 mm debeo, relativno je kratak, slabašan, valjkast, gladak, bjelkast, na vrhu je smećkast, sitno je dlakav.

Listići: Prilično su gusti, široki, usko su prirasli, bjelkasti, kasnije su crnkasti, oštrica je svjetlija, rastapaju se.

Spore: Višekutne, u obliku mitre, nepravilne, s tri režnja, s prednje su strane karakteristično peterokutne, spljoštene, sa 1.8 µm širokim su kličnim otvorom, 7.7-10.5 x 6-7.8 (f) x 5-5.5 µm, Q = 1.15-1.6, Qav = 1.25-1.35, bazidije su 4-sporne, 15-36 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste do usko eliptične, 30-80 x 25-40 µm, kao i u obliku boce, 30-60 x 8-20 µm, sa suženim vratom, koji ej na vrhu širok 2-5 µm, pleurocistide su kuglaste do eliptične ili jajolike, 60-120 x 25-60 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom, koji je na vrhu širok 3.5-6 µm, 50-100 x 12-15 µm, ima sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Sivkasto do crno-smeđe, ne rastapa se; miris je slabo izražen, ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, kao saprofit tla na opožarenim terenima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada rodu Tulosesus čije vrste je često teško međusobno determinirati. Prepoznatljiva je po tamnosmeđem i kugalstom klobuku, posebnom obliku spora i rastu po opožarenim terenima.

Tulosesus bisporiger - created on November 2012 in Geesteren (OV) - Huyerense Broek, Netherlands by Corry Abbink-Meijerink

DVORODNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus bisporiger (Buller ex P.D.Orton) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: bi (lat.) = dva + spora (gr.) = sjeme, spora + -ger (lat.) = nosilac, onaj koji nosi. Po 2-spornim bazidijama.

Engleski naziv: Twin Spored Inkcap

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je valjkast ili jajolik, zatim je zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je oker-smeđ do cimetastosmeđ, zatim prema rubu postaje siv, sitno dlakav.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, do 2 mm široki, oko 32 dopiru do stručka, usko prirasli, bijeli, zatim su sivi do crnkasti, otapaju se.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 10.3-13.7 x 6.3-8.3 µm, Q = 1.45-1.7, Qav = 1.55-1.6, bazidije su 2-sporne, 16-32 x 7-9 µm, cheilocistide su kuglaste do eliptične, 25-55 x 20-35 µm, pleurocistide su kuglaste do eliptične, 40-65 x 28-37 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 5-8 µm, 50-110 x 12-25 µm, nema sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, mekano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u lišću i na sitnim otpalim grančicama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, a najsličnija je dvosporna gnojištarka (Tulosesus bisporus) koja raste na izmetu.

Tulosesus bisporus - created on April 2017 in Radiomarken, Denmark by Tobias Bøllingtoft

DVOSPORNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus bisporus (J.E.Lange) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: bi (lat.) = dva + spora (gr.) = sjeme, spora. Po 2-spornim bazidijama.

Engleski naziv: Two Spored Inkcap

Klobuk: 0.7-2 cm širok, isprva je jajolik i do 1.2 cm visok, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, jasno je prozirno crtast, prvo je kremast, žuto-smeđ, oker do cimetastosmeđ na sredini, zatim prema rubu postaje svijetlo sivo-smeđ, sa sitnim je dlačicama koje se vide samo pomoću povećala, bez ovoja, na kraju se rastopi.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, bjelkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, usko su prirasli ili slobodni, bijeli, zatim su sivi do crnkasti, rastapaju se.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan i oko 1.8 µm širok, 9.7-13.7 x 6.1-8.4 µm, Q = 1.4-2.1, Qav = 1.55-1.8, bazidije su 2-sporne, 15-28 x 6-8 µm, cheilocistide su kuglaste do eliptične, 20-55 x 15-32 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 5-10 µm, 60-120 x 10-22 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, mekano, bijelo; miris je slab na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprofit tla na izmetu, mješavini slame i izmeta te na truloj slami ili pokošenoj travi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, kuglastim do eliptičnim cheilocistidama, odsutnosti sclerocistida i rastu na izmetu ili mješavini izmeta i slame. Slična je samo dvorodna gnojištarka (Tulosesus bisporiger), koja raste na grančicama i među lišćem, te ima pleurocistide.

Tulosesus brevisetulosus - created on September 2022 in Ballegab Skov, Denmark by Thomas Læssøe

KRATKOČEKINJASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus brevisetulosus (Arnolds) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: brevis (lat.) = kratak + setulosus (gr.) = čekinjast ili s malim čekinjama. Po dekoraciji na klobuku i stručku.

Klobuk: 0.7-1.8 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, jasno je prozirno crtast, prvo je oker na sredini, zatim prema rubu postaje siv, sitno je dlakav.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.5-2 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, slobodni, bijeli, zatim su sivi do crnkasti, rastapaju se.

Spore: Jajolike, klični otvor je na sredini, 7.9-11.4 x 5.2-6.7 µm, Q = 1.5-1.9, Qav = 1.65-1.7, bazidije su 4-sporne, 16-30 x 8-11 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične do jajolike, 40-60 x 20-30 µm, pleurocistide su eliptične, do jajolike, 60-120 x 15-35 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 2.5-5 µm, 20-65 x 7-14 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, mekano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla na izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po zaobljenim krajevima spora i središnjim kličnim otvorom. Druga vrsta s istim karakteristikama je prozirna gnojištarka (Tulosesus pellucidus), koja je manjih dimenzija, nema pleurocistide, a cheilocistide su manje i kuglastije. Razni autori su također opisanu vrstu uspoređivali sa vrstom Coprinellus bulleri, koja se razlikuje samo po širini spora. Navodi se da su te razlike previše beznačajne da bi opravdale održavanje opisane vrste kao zasebne vrste, ali konačnu riječ će vjerojatno dati studije u budućnosti.

Tulosesus callinus - created on September 2012 in Påø, Denmark by Thomas Kehlet

NJEŽNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus callinus (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: callinus (lat.) = nježan, lijep, elegantan. Po izgledu.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je crvenkasto-smeđ, cimetastosmeđ, oker do žuto-smeđ na sredini, zatim prema rubu postaje siv, sitno je dlakav.

Stručak: 5-12 cm visok i 1-3 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, koja je široka do 4 mm, bijel, bijelo-žućkast, bijelo-sivkast do smećkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, 18-36 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, zatim su sivo-smeđi do crnkasti, rastapaju se, rijetko samo povenu.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je slabo do dosta izraženo ekscentričan, 9.3-13.1 x 5.7-7.4 µm, Q = 1.5-1.95, Qav = 1.65-1.9, bazidije su 4-sporne, 14-38 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, 20-50 µm do eliptične i 20-60 x 15-40 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 4-10 µm, 60-200 x 6-25 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti je smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, na ili u blizini sitnih drvnih ostataka, na piljevini, osobito na stazama prekrivenim otpalim grančicama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po rastu na stazama prekrivenim otpalim grančicama, ali najvažnije karakteristike ove vrste su sužene pileocistide i prisustvo sclerocistida, te duljina spora od 10-13 µm. Klobuk općenito nije jako taman i nema jako izražen crveni ton, boja je obično žuto-smeđa do oker-smeđa ili cimetastosmeđa. 

Tulosesus congregatus - created on July 2013 in Gatten, Denmark by Thomas Kehlet

SJEDINJENA GNOJIŠTARKA

Tulosesus congregatus (Bull.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: congregatus (lat.) = okupljati se, sabrati, okupljeni, združeni. Po skupnom rastu.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je jajolik i visok do 1.4 cm, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je žućkasto-smeđ, cimetastosmeđ do sivo-smeđ, kasnije je sivkasto-žut do siv, sa sitnim je stršećim dlačicama koje su vidljive pomoću povećala.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.5-2.5 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, 18-34 ih dopire do stručka, usko prirasli ili gotovo slobodni, bijeli do crnkasti, rastapaju se.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je izraženo ekscentričan, 9.8-14.2 x 5.6-7.5 µm, Q = 1.55-1.95, Qav = 1.75-1.85, bazidije su 4-sporne, 16-36 x 9-12 µm, cheilocistide su eliptične do široko jajolike, 30-90 x 20-45 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste do široko jajolike, 30-140 x 20-50 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 3-8 µm, 30-120 x 8-18 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do studenog, skupno, na izmetu, izmetu pomiješanom sa slamom, gnoju i sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je kratkotrajna gnojištarka (Tulosesus ephemerus), koja se razlikuje po nedostatku kopči i nešto većim sporama 11.6-15.8 x 6.1-7.9 µm.

Tulosesus ephemerus - created in Spain by Emilio López Barchino

KRATKOTRAJNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus ephemerus (Bull.) D.Wächt. & A.Melzer

Engleski naziv: Fleeting Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je okruglasto-valjkast, zatim je stožast ili zvonolik i na kraju raširen, jako je narebran od ruba do same sredine, najprije je žuto-smeđ do narančasto-smeđ, zatim sivo-smeđ, u sredini tamniji s tamno narančasto-smeđim diskom, vodenast, prema rubu vremenom postaje svjetliji, rebra su trajne oker boje, prekriven je prolaznim bjelkastim ljuskicama, rub se u starosti izvrne prema gore.

Stručak: 2.5-9 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, prema osnovi malo deblji, suh, lomljiv, tek pod povećalom sitno maljav, bjelkast do svijetložut.

Listići: Gusti, najprije bijeli, zatim sivo-crni, slobodni ili više-manje prirasli na stručak, oštrica je bijela, rastapaju se u crnu tekućinu.

Spore: Eliptične, 11.5-15.5 x 6-8 µm, bazidije 18-40 x 8-14 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su 20-60 x 8-13.5 µm, pleurocistide su 60-120 x 20-45 µm, caulocistidije su 40-60 x 10-23 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Bjelkasto, tanko, lomljivo, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit na pognojenom tlu, hrpama fragmentiranog gnoja, humusu za cvijeće, vrtovima, parkovima, šumskim putevima, rubovima šuma, često na truloj piljevini, na vlažnim i sjenovitim mjestima; vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta zanimljiva po tome što se u prirodi može pronaći samo ujutro pa ubrzo propada i osuši se. Na početku rasta jako joj je slična sitnosporna gnojištarka (Parasola kuehneri), a poslije se bitno razlikuje po narebranom klobuku koji nema rebra oker-žute boje, već sive.

Tulosesus heterosetulosus - created on June 2012 in Fjellenstrup, Denmark by Michael Sonniks

RAZNOČEKINJASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus heterosetulosus (Locq. ex Watling) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: hetero (lat.) = različit, drugačiji + setulosus (lat.) = s dlačicama, čekinjast. Po dekoraciji na klobuku i stručku.

Engleski naziv: Variedcell Inkcap

Klobuk: 0.5-1 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je krem-smeđ, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ, narančasto-smeđ do tamnosmeđ, kasnije je sivkast do siv prema rubu, prekriven je sitnim dlačicama različite dužine.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, staklast, bijel, sivkast, kasnije je smećkast, površina je prekrivena sitnim dlačicama različite dužine.

Listići: Uski, slobodni, bijeli do crnkasti, ne rastapaju se već povenu.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je izraženo ekscentričan, 8-11 x 5-6.4 µm, Q = 1.5-1.8, Qav = 1.65-1.7, bazidije su 4-sporne, 16-32 x 8.5-10 µm, cheilocistide su kuglaste do jajolike, 13-25 x 12-18 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 2-5 µm, 30-95 x 8-21 µm, ima sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do sivkasto, djelomično je staklasto crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, skupno, na konjskom gnoju i biljnim ostacima, u lončanicama za cvijeće.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po obično brojnim sclerocistidama, staništu na balegi i sporama s ekscentričnim kličnim otvorom. Ima vrlo mala plodna tijela, kao prozirna gnojištarka (Tulosesus pellucidus), koja nema sclerocistide i ima središnji klični otvor.

Tulosesus heterothrix - created on July 2021 in Bimose, Sorø, Denmark by Thomas Kehlet

DLAKAVA GNOJIŠTARKA

Tulosesus heterothrix (Kühner) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: hetero (gr.) = različit, drugačiji + thrix (lat.) = dlaka, vlakno. Po dekoraciji na klobuku i stručku.

Engleski naziv: Hairy Inkcap

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je crveno-smeđ, zatim je smeđ, kasnije je sivkast do sivkasto-smeđ, prekriven je sitnim, bjelkastim vlaknastim dlačicama.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, lagano je zadebljan na bazi gdje je 2 mm širok, staklast, bijel, prekrivena je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, 9-18 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bijeli, kasnije su tamnosmeđi do crnkasti.

Spore: Jajolike, klični otvor je lagano ekscentričan do gotovo središnji, 8.5-12 x 5-6 µm, Q = 1.55-1.8, Qav = 1.65-1.7, bazidije su 4-sporne, 16-30 x 6-9 µm, cheilocistide su u obliku boce sa valjkastim vratom koji je djelomično glavičasto proširen na vrhu širokom 3-6 µm, 20-45 x 9-13 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 6-11 µm, 50-110 x 11-20 µm, nema sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, na zemlji, često u mahovini i na granama prekrivenim mahovinom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta razlikuje od raspucane gnojištarke (Tulosesus hiascens) po svojim sporama s blago ekscentričnim kličnim otvorom. Prozirna gnojištarka ima sužene pileocistide, dok opisana vrsta nema. Listići su kod opisane vrste prilično razmaknuti, što je važna karakteristika za determinaciju ove vrste.

Tulosesus hiascens - created on June 2010 in Viidu, Sorø, Estonia by Vello Liiv

RASPUCANA GNOJIŠTARKA

Tulosesus hiascens (Fr.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: hiascens (lat.) = koji se otvarati, koji puca. Po raspucanom klobuku.

Engleski naziv: Splitting Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je oker-smeđ, kasnije je sivkast do siv prema rubu, prekriven je sitnim, bjelkastim vlakancima.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast do blago batinasto zadebljan na bazi, koja je do 5 mm široka, bijel do bijelo-sivkast, prekriven je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, 24-36 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, kasnije su smeđi do crno-smeđi, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je na sredini, 7.5-11.5 x 4.3-5.9 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.7-1.9, bazidije su 4-sporne, 14-38 x 7-8 µm, cheilocistide su u obliku boce sa suženim vratom koji je širok 3.5-7 µm, 30-75 x 10-18 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 4-10 µm, 50-250 x 13-24 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla po parkovima, livadama, vrtovima, rubovima šuma, šumskim putevima, voli vapnenačko tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po zašiljenim, dugim pileocistidama u kombinaciji s oblikom spora, koji je više-manje sličan obliku kod rasijane gnojištarke (Coprinellus disseminatus), kod koje su spore nešto manje, a pileocistide su sa širokim, valjkastim, vratom, koji se ne sužava.

Tulosesus impatiens - created on March 2022 in Batchwood, St Albans, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Jeff

NESTRPLJIVA GNOJIŠTARKA

Tulosesus impatiens (Fr.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: impatiens (lat.) = nestrpljivo, netolerantno. Jer je krhka, izgleda izlomljeno.

Engleski naziv: Impatient Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, najprije je stožast i visok do 1.2 cm, ubrzo se jako raširi i izravna, opnaste je konzistencije, sivkast do žuto-smeđ, sredina je oker-smeđa do crveno-smeđa, prema rubu je svjetliji, površina je sa sitnim dlačicama vidljivim samo pomoću povećala, jasno je radijalno narebran sve do sredine.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.5-2 mm debeo, prilično je slab, bijel je ili srebrnast, sitno je dlakav, osobito prema vrhu.

Listići: 14-21 ih dopire do stručka, prilično su razmaknuti, usko su prirasli, bjelkasti do svijetlosmeđi, kasnije sivi do crno-sivi.

Spore: Eliptične do jajolike, s oko 1.5 µm širokim kličnim otvorom je na sredini, 10.6-11.3 x 6.2-7.6 µm, Q= 1.45-1.75, Qav = 1.55-1.65, bazidije su 4-sporne, 20-40 x 9-10 µm, cheilocistide su u obliku boce sa izraženo suženim vratom i vrhom širokim 2-6 µm, 25-50 x 8-15 µm, pileocistide su sa zašiljenim vratom širokim 3-6 µm na vrhu, 50-125 x 12-22 µm; otrusina je crno-smeđa do sivo-crna.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe, u starosti crno poveni, ne rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, u aluvijalnim šumama, po parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima, među otpalim lišćem bukve, hrasta i breze, ali često i u travi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su dlakava gnojištarka (Tulosesus heterothrix), koja je sa ovojem na klobuku, jajolikim sporama sa donekle ekscentričnim kličnim otvorom i nešto rjeđim listićima, te naborana gnojištarka (Parasola plicatilis), koja se minimalno rastopi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 119. Nestrpljiva gnojištarka (Coprinus impatiens (Fr.) Quél., Sinonim: Pseudocoprinus impatiens Kühn.

Tulosesus marculentus - created on January 2025 in Lellinge Skovhusvænge, Denmark by Ella Buck

HEKSAGONALNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus marculentus (Britzelm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: marculentus (lat.) = oblačno, muljevito, nejasno. Po izgledu.

Engleski naziv: Hexagonal Inkcap

Klobuk: 1-2.5 cm širok, u mladosti je manje ili više valjkast pa stožasto-zvonolik, na kraju izravnat, prvo je smeđ, tamnosmeđ, na sredini je često crvenkasto-smeđ, skoro je do sredine prozirno narebran, rebra su svijetlosmeđa, površina je sa zrnasto-ljuskavim ovojem, koji se brzo izgubi, s glavičastim je dlačicama (pileocistide) vidljivim samo pomoću povećala, u starosti se rastopi.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, najprije je bjelkast do žućkast, zatim žuto-smeđ, staklast, površina je sitno dlakava, ne rastapa se u crnu tekućinu već samo povene.

Listići: Vrlo su gusti, usko su prirasli ili slobodni, u mladosti su slabo obojeni, skoro bezbojni, bijeli, a ubrzo su zbog poispadalih spora crnkasti.

Spore: Eliptične, s prednje su strane skoro heksagonalne, klični je otvor ekscentričan, 9.7-14.3 x 6.3-8.7 (f) x 6.2-7.3 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.45-1.55, bazidije su 4-sporne, 16-38 x 9-12 µm, cheilocistide eliptične do kuglaste, 20-70 x 17-40 µm, pleurocistide su duguljaste, eliptične do gotovo kuglaste, 60-90 x 20-35 µm, nema sclerocistide, pileocistide su u obliku boce sa 6-10 µm širokim vratom, 50-100 x 12-20 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražem, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, skupno i busenasto, kao saprofit na izmetu izmiješanom sa slamom, najčešće konjskom, te na biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova je vrsta najkarakterističnija po karakterističnim heksagonalnim sporama i glavičastim pileocistidama na površini klobuka.

Tulosesus pellucidus - created on August 2020 in Knagelbjerg Skov, Denmark by Thomas Læssøe

PROZIRNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus pellucidus (P.Karst.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: pellucidus (lat.) = proziran, bistar. Po prozirnosti klobuka.

Engleski naziv: Transparent Inkcap

Klobuk: 4-9 mm širok, isprva je jajolik, zatim je stožast do zvonolik, kasnije se otvori i izravna, bjelkast, krem, bijelo-smećkast, bijelo-narančast do svijetlosmeđ, na sredini je tamniji, u starosti je sivo-smeđ, prekriven je sitnim dlačicama vidljivim samo pomoću povećala, po vlažnom je vremenu prozirno crtast, bez ostataka ovoja.

Stručak: 0.5-2 cm visok i 0.5-1 mm debeo, nitast, nježan, valjkast, bijel do gotovo proziran, slabo crtast, fino je praškast ili sitno dlakav poput klobuka.

Listići: Osrednje su gusti, slobodni, u mladosti su bijeli, kasnije su sivi, na kraju se otope u crnu tekućinu, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do vretenaste, 6-12 x 4.5-5.5 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su kuglaste; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, brzo postane crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla na pognojenom tlu, stajskom gnoju, izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su kratka gnojištarka (Coprinellus curtus), koja ima nešto šire spore i gladak klobuk, te raznočekinjasta gnojištarka (Tulosesus heterosetulosus), koja ima dvije vrste cistida na površini klobuka, od kojih jedna ima debele, sklerotične stijenke.

Tulosesus plagioporus - created on June 2009 in Crosby Farm Regional Park, St. Paul, Minnesota, USA by Bell Museum, University of Minnesota

LATERALNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus plagioporus (Romagn.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: plagios (gr.) = kosi, strm + poros (gr.) = otvor, pora. Po ekscentričnim kločnim otvorom na sporama.

Engleski naziv: Slantspored Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je crveno-smeđ do ljubičasto-smeđ, u mladosti je često taman, kasnije je sivkast do siv prema rubu.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, bijel do bijelo-sivkast, prekriven je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, kasnije su crnkasti, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 10.4-13.8 x 5.8-7.4 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.75-1.85, bazidije su 4-sporne, 18-38 x 8-9 µm, cheilocistide su kuglaste, promjera do 40 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom i 7-12 µm širokom glavicom na vrhu, 60-150 x 10-18 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla po stazama prekrivenim sitnim drvnim ostacima, često na glinenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po tamnoljubičastom klobuku kod mladih primjeraka, te po mikroskopskoj kombinaciji batinastih do glavičastih pileocistida i caulocistida i kuglastih cheilocistidija. Ponekad su vrhovi pileocistida i caulocistidija samo malo zadebljani, te je u tim slučajevima moguća zamjena sa vrstom Tulosesus subpurpureus.

Tulosesus sassii - created on July 2012 in Eskebjerg Vesterlyng, Mareskov, Denmark by Thomas Kehlet

SASSIJEVA GNOJIŠTARKA

Tulosesus sassii (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je usko stožast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je cimetastosmeđ do crveno-smeđ, u mladosti je s ljubičastom nijansom na sredini, sitno dlakav.

Stručak: 3-8 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, bijel, na dnu je lagano cimetastosmeđ, prekriven je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, oko 28 ih dopire do stručka, slobodni ili usko prirasli, bjelkasti, kasnije su crni, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične, klični otvor je ekscentričan, 12.8-20 x 7.9-11 µm, Qav = 1.7-1.75, bazidije su 2-sporne, 18-38 x 9-12.5 µm, cheilocistide su kuglaste do jajolike, 20-60 x 20-30 µm, pleurocistide su 50-90 x 25-55 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 2-5 µm na vrhu, 30-100 x 5-16 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit na izmetu, uglavnom konjskom, te izmetu pomiješanom sa slamom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, prisutnost pleurocistida i staništu na balezi. Slične su dvosporna gnojištarka (Tulosesus bisporus), koja nema pleurocistidije i ima puno manje spore, dvorodna gnojištarka (Tulosesus bisporiger), koja ima pleurocistidije, ali nema stezaljke, ima manje spore i ne raste na izmetu.

Tulosesus sclerocystidiosus - created on August 2019 in Ylläs, Varkaankuru, Finland by Tapio Kekki

ŠIROKOCISTIDNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus sclerocystidiosus (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: sclero (gr.) = tvrd + cystidio (lat.) = cistida + -osus (lat.) = označava osobinu, znači "pun" nečega ili "bogat" nečim. Po mikroskopskim karakteristikama.

Engleski naziv: Thickcelled Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je žuto-smeđ do oker-smeđ na sredini, kasnije postane siv prema rubu, sitno je dlakav.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, bijel do bijelo-sivkast, prekriven je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, oko 36 ih dopire do stručka, slobodni, bjelkasti, kasnije su crni, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 10.6-14.2 x 6.7-8.4 µm, Q = 1.35-1.8, Qav = 1.55-1.7, bazidije su 4-sporne, 18-38 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične do jajolike, 20-60 x 20-50 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 3-8 µm na vrhu, 40-120 x 8-16 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, ali i na sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su nježna gnojištarka (Tulosesus callinus), koja ima zašiljene pileocistide i nešto manje spore (9.3-13.1 x 5.7-7.4 µm) i ljubičasta gnojištarka (Tulosesus subpurpureus), koja ima crveno-smeđi do ljubičasto-smeđi klobuk, rijetke sclerocistide i pileocistide izdužene na vrhu.

Tulosesus subdisseminatus - created on June 2014 in Eskebjerg Vesterlyng, Mareskov, Denmark by Thomas Kehlet

VILINA GNOJIŠTARKA

Tulosesus subdisseminatus (M.Lange) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: sub (lat.) = skoro, ispod, nepotpuno + dis (lat.) = raspršen, razdvojen, odvojen + seminatus (lat.) = posijan, rasut. Po rastu u skupinama.

Engleski naziv: Sprite Inkcap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je svijetlosmeđ, nešto je tamniji na sredini, sitno je dlakav.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, bjelkast, površina je slabo dlakava.

Listići: Uski, 16-24 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bijeli, kasnije su crnkasti, na kraju se rastapaju.

Spore: Usko eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 9.2-13.3 x 5.3-6.7 µm, Q = 1.7-2.05, Qav = 1.85-1.95, bazidije su 4-sporne, 18-36 x 8.5-11 µm, cheilocistide su eliptične do duguljaste, neke su valjkaste ili u obliku boce, 30-55 x 15-23 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa ujednačeno suženim vratom ili je ponekad malo proširen na vrhu širokom 8-14 µm, 60-120 x 10-22 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla na ili u blizini otpalih grana, obično po močvarama, na vrlo vlažnim mjestima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po prilično širokom, valjkastom vratu pileocistida. Dosta su slične pileocistidama rasijane gnojištarke (Coprinellus disseminatus), ali su izraženo kraće.

Tulosesus subimpatiens - created on April 2017 in Hvissinge, Denmark by Tobias Bøllingtoft

FRUSTRIRAJUĆA GNOJIŠTARKA

Tulosesus subimpatiens (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: Po sličnosti sa nestrpljivom gnojištarkom (Tulosesus impatiens).

Engleski naziv: Frustrating Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je tamno crvenkasto-smeđ, smeđ do žuto-smeđ na sredini, kasnije postaje siv prema rubu, sitno je dlakav.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, bijel do bijelo-sivkast, površina je slabo dlakava.

Listići: Uski, 26-28 ih dopire do stručka, usko su prirasli do slobodni, bijeli, kasnije su crnkasti, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 9.3-14.1 x 6.2-8.2 µm, Q = 1.4-1.85, Qav = 1.5-1.65, bazidije su 4-sporne, 18-43 x 9-10 µm, cheilocistide su kuglaste, promjera do 50 µm, ili u obliku boce sa suženim vratom širokim 4-8 µm na vrhu, 40-100 x 13-17 µm, pleurocistide su jajolike, 50-75 x 20-40 µm, pileocistide su u obliku boce sa ujednačeno suženim vratom ili je ponekad malo proširen na vrhu širokom 5-10 µm, 60-120 x 13-24 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na glinenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je nježna gnojištarka (Tulosesus callinus), koja ima isključivo kuglaste cheilocistide, a ne izmiješane u obliku boce i kuglaste kao kod opisane vrste, te nešto uže spore, vrat pileocistida se sužava prema vrhu, dok je kod opisane vrste više valjkast.

Tulosesus subpurpureus - created on September 2023 in Roden Skov, Denmark by Jens H. Petersen

LJUBIČASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus subpurpureus (A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: sub (lat.) = skoro, ispod, nepotpuno + purpureus (lat.) = ljubičast. Po boji.

Engleski naziv: Mauve Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je tamno bordocrven do crveno-smeđ na sredini, kasnije je tamno ljubičasto-siv na sredini i tamnosiv do crnkast na rubu.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, u mladosti je krem-ljubičast, rijetko je siv, kasnije postaje sivkast, površina je gusto dlakava, ubrzo je gol.

Listići: Uski, usko su prirasli, bjelkasti, kasnije su crni, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 9-11.5 x 5.6-7 µm, Q = 1.45-1.65, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, 16-40 x 8-10 µm, cheilocistide su mjehuraste, 40-85 x 25-45 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 4.5-9 µm na vrhu ili batinaste, 45-100 x 7-14 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u vlažnom lišću ili u blatu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od slične se lateralne gnojištarke (Tulosesus plagioporus) razlikuje po pileocistidama s valjkastim vratom i uskim ili slabo proširenim, ali ne glavičastim vrhom i više ljubičastoj boji.

Tulosesus velatopruinatus - created on July 2019 in Pleasant Township, IN, USA by Stephen Russell

INJASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus velatopruinatus (Bender) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: velatus (lat.) = pokriven, zavijen, obavijen + pruina (lat.) = mraz, inje. Po boji.

Engleski naziv: Hoary Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je cimetastosmeđ do oker, površina je radijalno vlaknasta.

Stručak: 3.5-6.5 cm visok i 1.2-2 mm debeo, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava, u mladosti je pri dnu bijelo baršunast.

Listići: Gusti, uski, usko su prirasli, bijeli, kasnije su crnkasti, po suhom se vremenu ne otapaju, već povenu.

Spore: Jajolike, klični otvor je ekscentričan, 11-13.4 x 5.8-6.5 µm, Q = 1.55-1.85, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, 18-36 x 8-10 µm, cheilocistide su isprva kuglaste, promjera 15-40 µm, kasnije su eliptične do široko valjkaste, dužine do 70 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 5-10 µm na vrhu, 65-140 x 10-30 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit na piljevini ili sitnim drvnim ostacima pomiješanim sa zemljom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je dlakava gnojištarka (Tulosesus heterothrix), kojoj su cheilocistide uvijek u obliku boce, a spore malo veće.

SMEĐOCRVENKASTA GRLAŠICA

Bonomyces sinopicus (Fr.) Vizzini

Etimologija: Po oker-crvenoj (ciglastoj) boji zemlje.

Engleski naziv: Spring Funnel

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, mesnat, tanak, spljošteno-ulegnut ili lijevkastog oblika, bez sjaja, skoro gol; oker-narančaste do crveno-smeđe boje, po suhom vremenu izblijedi, površina je fino baršunasta; rub je najprije podvijen pa poslije postane valovit.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 0.5-1.5 (1.8) cm debeo, osnova je zadebljana, pun pa brzo šupalj; boje je klobuka, vlaknasto-crtast, osnova je maljava od bijelih rizomorfa.

Listići: Vrlo su gusti, spuštaju se niz stručak, izmiješani s lamelulama; bijeli do kremasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela do krem.

Meso: Bjelkasto, na krajevima je svijetlosmeđe do crvenkasto, žilavo, vlaknasto, mekano; karakteristično jako miriše na užeglo brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, često s jelom, hrastom, bukvom i smrekom, te na opožarenim terenima. Primjerke na prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u prosincu, na lokalitetu Donji Mosti pokraj Đurđevca, a na posljednjoj slici Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete zbog vlaknastog mesa i dosta neugodnog mirisa.

Napomena: Prepoznatljiva je po ciglastoj boji, jako miriše po brašnu i ima karakteristično zadebljan stručak ispod listića. Slična je ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) koja raste nešto ranije i nema tako upadljiv miris.

ALEKSANDROVA GRLAŠICA

Clitopaxillus alexandri (Gillet) G.Moreno, Vizzini, Consiglio & P.Alvarado

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog sakupljača gljiva Alexandrea.

Engleski naziv: Alexander's Funnel

Klobuk: 3-9 (16) cm širok, robustan, mesnat, u mladosti je konveksan i tup, a zatim spljošteno-pupčast, tvrd; smećkast do sivo-smeđ, vrlo rijetko crvenkasto-smeđ; čehast, sa sitnim, jedva vidljivim čehicama, često s nešto tamnijim pjegicama; rub je najprije podvrnut pa se izravna, gladak, malo valovit, u starosti malo narebran.

Stručak: 4-8 (11) cm visok i 1-5 (7) cm debeo, dosta je pravilno valjkast ili je malo zadebljan na osnovi, batinast, u pravilu je kratak, tvrd, robustan, zdepast je i debeo, pun, spužvast; nešto je svjetliji od klobuka, bijel do svijetlosmeđ, na osnovi je dosta izraženo opleten ostacima bijelog micelija.

Listići: Gusti, najprije su kukasto-prirasli, a zatim se spuštaju po stručku, anastomozirajući su uz stručak; svijetlokremasti, maslinasto-žuti do krem-sivkasti, s narančastim odsjajem.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 5.5-8 x 4-5.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, gusto, malo gumasto, u stručku je žilavo, bjelkasto, do svijetlosmećkasto (svijetle boje bijele kave); miris je karakterističan na gljive, a okus malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, najčešće u crnogoričnim šumama na travnatim površinama bogatim mahovinom, voli toplije krajeve. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete.

Napomena: Ova grlašica raste ispod crnogoričnog drveća na sloju otpalih iglica, stručak je uvijek obrastao micelijem, izvanredno je debelomesnata gljiva. Kod determinacije pomažu nepravilno postavljene tamnije pjege po klobuku. Pronađe se u miješanim šumama hrasta, jasena i lijeske u blizini Velike Gorice. Slična je sivolistićava grlašica (Atractosporocybe inornata) koja je veća rastom i ima slabiji miris.

GLAVATA DEBELJAČA

Pogonoloma macrorhizum (Quél.) Dima & P.-A.Moreau

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + kephale (gr.) = glava, čelo. Po dimenzijama klobuka.

Klobuk: 5-20 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije se izravna, gladak, kožica se teško guli; bjelkast, oker, na sredini je tamniji, prema rubu je smećkast i svijetlo oker, ponekad je mjestimice s čehastim mrljama, rub je dosta podvijen, maljav, vlaknast.

Stručak: 10-16 cm visok i 2-6 cm debeo, krupan, zdepast, na bazi je trbušasto zadebljan i skoro korjenast, pun, bjelkast, oker, smećkast, pri dnu je čehast.

Listići: Prirasli ili se malo spuštaju po stručku, debeli, bjelkasti, zatim su krem-žućkasti, na kraju potamnu, oštrica je blago nazubljena.

Spore: Jajolike, sa granuliranim sadržajem, slabo su amiloidne, (5.1) 5.5 - 6.5 (7.4) x (3.7) 3.8 - 4.6 (5.3) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), Me = 5.9 x 4.2 µm, Qav = 1.4; otrusina je kremasta.

Meso: Čvrsto, debelo, u stručku je vlaknasto, bijelo, pri dnu stručka polako posivi; prvo miriše na travu ili kukuruznu svilu ili kosu, zatim neugodno na trulu ribu, okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto, u grozdovima, po više međusobno sraštenih stručaka koji nastaju iz kuglaste micelijske mase koja podsjeća na sklerocij, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom, voli toplija staništa, na mediteranskom području. Primjerke na prve četiri slike snimila je Tihana Prcić, 27.11.2024, a peta je snimljena 17.10.2024., na lokalitetu Sutina kod Sinja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dosta je velikih dimenzija, a raste po više primjeraka zajedno iz zajedničkog sklerocija.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 585. Glavata debeljača (Leucopaxillus macrocephalus (Schulz.) Bohus)

Pogonoloma spinulosum - created in Spain by Jordi Clavell

NAKOSTRUŠENA VITEZOVKA

Pogonoloma spinulosum (Kühner & Romagn.) Sánchez-García

Engleski naziv: Aromatic Meadowcap

Klobuk: 6-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i malo ispupčen na sredini; sivkast je do sivkasto-oker, sredina je oker-smećkasta, cijela je površina dlakavo nakostriješena, rub dugo vremena podvijen i valovit, nekad je narebran.

Stručak: 7-10 cm visok, valjkast, gladak, na bazi je zašiljen; bijel, kasnije je žućkast.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli sa zupcem, oštrica valovita, bijeli.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, 3.5-5 x 3-4 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Debelo, bjelkasto je do žućkasto; miris je ugodan na jasmin, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u bjelogoričnim šumama, osobito šumama hrasta te uz rubove šuma u blizini grmlja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta, a lako je prepoznatljiva po nakostriješenom dlakavom klobuku, dugo podvijenom rubu te šiljatoj bazi stručka.

PEHARASTA GRLAŠICA

Pseudoclitocybe cyathiformis (Bull.) Singer

Etimologija: cyathus (gr.) = pehar, kalež + forma (lat.) = oblik. Po klobuku u obliku pehara.

Engleski naziv: Goblet

Klobuk: 2-8 (9) cm širok, na sredini je tipično ulegnut, pupčast, lijevkast, gladak; smeđe je ili tamnosmećkaste boje, po vlažnom je vremenu tamniji, vodenast, sušenjem blijedi, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je slabo i kratko narebran.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, vitak, najprije je pun, ubrzo je cjevasto šupalj, prema dnu je sve deblji, a na samoj bazi je nešto zadebljan; smeđ je poput klobuka, obično je dosta bjelkasto vlaknast, na bazi je bijelo maljav.

Listići: Gusti, tanki, spuštaju se po stručku, na stručku završavaju kao odrezani, račvasti, na bazi su poprečno povezani sa žilicama, izmiješani su s lamelulama, lako se odvajaju od podnice klobuka; bjelkasti, sivi do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s jako granuliranim sadržajem, amiloidne, 8-12 x 5-6.5 µm (cromushrooms: spore su (8) 8.1 - 9.2 (9.7) × (4.3) 4.7 - 5.6 (6) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.8 (2), N = 60, Me = 8.5 × 5.1 µm, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, batinaste, 32-42 × 7.4-8.5 µm, N = 2, hife su široke 4.1-7 µm); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, sivo do krem-sivo, u kori stručka je smećkasto; miriše aromatično na sijeno, a okus je na gljive.

Stanište: Raste u jesen u svim tipovima šuma, na travnatim stazama, kao saprofit na drvnim ostacima pomiješanim sa zemljom. Prvu i petu sliku snimio Neven Ferenčak, 7.11.2021. i 24.11.2023. a druga, treća i četvrta su snimljene 15.11.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. U skupini je gljiva koje izlučuju cijanovodičnu kiselinu (cijanid), a 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne mase može biti koban za ljude. Cijanovodična kiselina sušenjem ili zagrijavanjem vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom može bez problema konzumirati kada se dobro termički obradi ili osuši. Inače se gljiva uz pomoć cijanovodične kiseline štiti od puževa. Ako se puž stavi u teglu s ovom gljivom, uginut će za nekoliko sati. Ovisno o mjestu rasta, pronađene su gljive sa 125-170 mg cijanovodične kiseline po 1 kg gljiva. Međutim, nisu poznata neka ozbiljnija trovanja ili problemi s ovom gljivom, samo je treba dobro termički obraditi.

Napomena: Prepoznatljiva je po stisnutom stručku s uzdužnim kanalićima te po pupčastom klobuku. Listići imaju tendenciju da se račvaju prema stručku (Y), kao i sa lamelulama. Zbog tipičnog izgleda koji podsjeća na čašicu produljene drške se praktično ne može zamijeniti nijednom nevaljalom vrstom. Prašnjavonoga grlašica (Clitocybe vibecina) već u mladosti ima narebran klobuk, manja je rastom, izbljeđuje na sredini udubljenja, a listići se kraće spuštaju po stručku. Slična bljedolika grlašica (Pseudoclitocybe expallens) koja ima izraženije narebran rub klobuka. Slična je i prljava koturnica (Lepista sordida).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 697. Peharasta grlašica (Pseudoclitocybe cyathiformis (Bull.: Fr.) Sing.), Sinonim: Clitocybe cyathiformis (Bull. ex Fr.) Quél.

BLJEDOLIKA GRLAŠICA

Pseudoclitocybe expallens (Pers.) M.M.Moser

Etimologija: ex-pallesco (lat.) = izblijeđeno, poblijeđeno.

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, ubrzo se otvori i ulegne na sredini, pupčast, lijevkast, mazav, sjajan; smeđ do sivo-smeđ s plavkastom nijansom, po vlažnom je vremenu tamne maslinasto-smeđe do crno-smeđe boje, vodenast, po suhom je vremenu svjetlijeg okerastog tona, površina je s radijalnim uraštenim vlakancima, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i narebran do polovice širine, rebra su u starosti vrlo duboka.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 3-9 (11) mm debeo, prilično je slabašan, dug, valjkast, pun, nešto je zadebljan na bazi, često je stisnut i zakrivljen; boje je klobuka ili je nešto svjetliji, sivo-smeđ, često je s plavkastom nijansom, na bazi je maljav.

Listići: Osrednje su gusti, račvasti, izmiješani su s lamelulama, na bazi su povezani poprečnim žilicama, spuštaju se po stručku, na spoju sa stručkom su kao odrezani, oštrica je pravilna, lako se odvajaju od podnice klobuka; sivi su do sivo-smećkasti.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, amiloidne, 7-10 x 5-7 µm, Q = 1.4-1.9, Qa = 1.6; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tanko, u stručku je pomalo hrskavičavo, vodenasto, smećkasto; miriše na gorke bademe ili malo na voće, a okus je blag na gljive.

Stanište: Raste u kasnu jesen kao saprofit tla u raznim tipovima šuma, po livadama, pašnjacima i na travnatim stazama, na neutralnom do lužnatom tlu.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Lako se prepoznaje po pupčastom klobuku, a listići imaju tendenciju da se račvaju prema stručku (Y) i s brojnim je lamelulama. Po boji i izgledu je slična peharasta grlašica (Pseudoclitocybe cyathiformis) od koje se razlikuje po listićima i lamelulama koji su ravni, nisu račvasti.

Radulomyces confluens - created on July 2014 in Poland by Jerzy Opioła

PLIVAJUĆA VOSKOZUPKA

Radulomyces confluens (Fr.) M.P.Christ.

Etimologija: confluere (lat.) = teći, zajedno, spajati se. Po međusobnom spajanju manjih krpica.

Engleski naziv: Confluent Radulomyces

Plodno tijelo: 1-15 (18) cm široko, posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, inicijalno formira male krpice koje se poslije međusobno spoje, kada se posuši, djelomično se odvoji od supstrata; površina je kvržičasta, poput bradavica, u mladosti je bjelkasta, žućkasta do žuto-narančasta, kasnije je žućkasto-smeđa do sivkasto-oker, često s laganim plavkastim odsjajem, vodenasta, malo je maljava, rub je maljavo-resast.

Spore: Eliptične, na jednom kraju šiljate, glatke, s uljnom kapljom, prozirne, 7.5-9 x 5.9-7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto do žućkasto-smeđe, mekano, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće bukve za vrijeme vlažnih perioda u zimskim mjesecima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta je jako promjenljive boje i može se zamijeniti s drugim sličnim vrstama. Slično kvrgavo plodno tijelo ima vrsta Gloeocystidiellum leucoxanthum, koja također raste na krupnim drvnim ostacima (trupci, grane) bjelogoričnog drveća, osobito johe, lijeske ili topole. Mikroskopski se jako razlikuje jer ima eliptične i malo zakrivljene spore pa gloeocystide imaju zrnatu strukturu. Također je moguća zamjena s vrstom Hyphodermella corrugata, koja raste na donjoj strani ležećeg trupca ili grane bjelogoričnog drveća. Međutim, ona ima spore veličine 8-11 x 5-6 µm i zbijene krajeve hifa koji su gusto krastavo obloženi.

NAZUBLJENA VOSKOZUPKA

Radulomyces molaris (Chaillet ex Fr.) M.P.Christ.

Etimologija: mola (lat.) = mlin, mljevenje. Po izgledu.

Engleski naziv: Oak Toothcrust

Plodno tijelo: 4-15 (30) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, inicijalno formira male krpice koje se poslije međusobno spoje, subiculum je relativno mesnat i sočan; površina je bijelo-smeđa, žuto-smeđa, žuto-hrđastosmeđa do crvenkasto-smeđa, rub je baršunasto-resast, himenij se sastoji od šiljaka; šiljci su tupi, često su grupno zbijeni i hrapavi, 2-4 mm dugi, do ruba su kraći.

Spore: Eliptične, glatke, sa zrnatim sadržajem, prozirne, 7-12 x 6-9 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Mekano, sočno, po suhom je vremenu žilavo, voštano, žućkasto je do žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća (grane, trupci) s korom, najčešće hrasta ili lipe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zanimljivost ove vrste očituje se po staništu i načinu rasta, jer nije nadohvat ruke. Rast započne visoko na živim stablima hrasta, ali na već mrtvim granama s korom. Ako imate sreću da zimski vjetrovi i snijeg odlome takve grane, pronaći ćete ih na tlu s opisanom vrstom.

KASNI GRUDOVAC

Sarcomyxa serotina (Pers.) V.Papp

Etimologija: serotinus (lat.) = kasno, koje kasno raste.

Engleski naziv: Late Fall Oyster

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 (22) cm široko, školjkastog je ili bubrežastog oblika, dosta je mesnato; siv, sivo-smeđ, žuto-maslinast maslinasto-smeđ, ili smeđ, površina je prekrivena sitnim smeđim čehicama na nešto svjetlijoj osnovi oker tona, rub je podvijen samo u mladosti.

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 1-5 (6) cm debeo, kratak, krupan, pun, uvijek je lateralno spojen s klobukom, sužava se prema mjestu spoja sa podlogom; žućkast, žuto-zelen ili žuto-smeđ, prekriven je sitnim smećkastim čehicama.

Listići: Gusti, prilično su stisnuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, ali ne do dna stručka; u mladosti su bjelkasti, kasnije su žuti, kremasto-žuti ili okerasti, u starosti ili na pritisak postanu žuto-smeđi.

Spore: Valjkaste, glatke, amiloidne, 3.5-6 x 0.7-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Malo je spužvasto, sa želatinoznim slojem unutar klobuka, žilavo, bjelkasto do oker; miris je slab na gljive, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u jesen i zimu, od rujna do prosinca, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća, često u društvu s bukovom krivonoškom (Pleurotus ostreatus) te ponekad kao parazit na živim bjelogoričnim stablima. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Ljubelj Kalnički, na krupnim drvnim ostacima johe i graba.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Općenito je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa i kontroverznih informacija da sadrži toksine koji se nakupljaju u masnim stanicama tijela i oslobađaju kada dođe do gubitka težine. Navodi se i da su u ovoj vrsti pronađene male količine kancerogenih tvari. Toksičnost je za sada vrlo kontroverzna i svakako zahtijeva daljnja istraživanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po masovnijem rastu po panjevima i granama, ima zelenkasti klobuk i lijepe žute listiće, te karakterističan oblik krupnog i lateralno postavljenog stručka.

ZRNATA PAHULJIČARKA

Flammulaster granulosus (J.E.Lange) Watling

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, najprije polukuglast, poslije konveksan do raširen; cimetastosmeđ do tamnosmeđ, rub je nešto svjetliji, prekriven je šiljastim čehastim bradavicama.

Stručak: 1-3 (4) cm visok, valjkast, prema osnovi nešto deblji, šupalj, elastičan, hrđastosmeđ do tamnosmeđ, prema dnu je tamniji, prekriven je stršećim čehastim bradavicama, maljav, osnova je zadebljana i bijelo maljava.

Listići: Prirasli, hrđastosmeđi ili tamnosmeđi, oštrica je svjetlija i sitno pahuljičasta.

Spore: Eliptične poput badema, glatke, 8.6-9.3 x 5.2-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Smeđe do crvenkasto-smeđe, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i zimu, u skupinama, u miješanim šumama, po puteljcima, parkovima i uz rubove šuma na humusnom tlu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom siječnja, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s hrđastosmeđom pahuljičarkom (Flammulaster ferrugineus) koja je tamnije hrđastosmeđe boje i raste u šumama po mahovini. Postoji još niz sitnih pahuljičarki, kao što su primjerice zlatna pahuljičarka (Flammulaster limulatus) i bodljikava zrnoglavka (Flammulaster muricatus), koje nije jednostavno odrediti bez mikroskopske analize spora.

ZLATNA PAHULJIČARKA

Flammulaster limulatus (Fr.) Watling

Etimologija: limula (lat.) = ukrasiti, ukrasiti sitnim detaljima. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 0.6-2 (3) cm širok, malen, okruglast je pa skoro zvonolik; žuto-smeđ, narančast ili hrđastosmeđ, često je nešto tamniji, osušen je svjetliji, površina je u mladosti hrapavo-zrnasta ili sitno čehava, dekoracija je upadljivija poslije kada se gljiva razvije, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 2-3 (3.5) cm visok i 2-3 (4) mm debeo, valjkast, zakrivljen, malo je zadebljan na bazi, šupalj; zlatnožut s tamnijom smećkastom bazom, vlaknast, čupav, zrnast, sitno čehav, vrh je uvijek svjetliji.

Listići: Prilično su gusti, malo su trbušasti, prirasli su uz stručak; najprije su limunastožuti, kasnije su zlatnožuti, u starosti su cimetastosmeđi, oštrica je bijela i pahuljasta.

Spore: Eliptične, (7.1) 7.4 - 8.4 (9.4) × (3.5) 3.7 - 4.2 (4.8) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.1 (2.2), N = 120, Me = 8 × 4 µm, Qav = 2; otrusina je smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Žućkasto ili žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, a rijetko crnogoričnog drveća, također na drvnom otpadu ili piljevini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je malena gljiva, svi dijelovi su lijepe zlatnožuto-narančasto-oker boje.

Flammulaster muricatus - created on August 2023 in 52.6519..., 13.9097..., Germany by lindernia-w

BODLJIKAVA ZRNOGLAVKA

Flammulaster muricatus (Fr.) Watling

Etimologija: murex (lat.) = volak (Murex trunculus), morski puž. Po izgledu klobuka.

Klobuk: 0.5-3 cm širok, polukuglast je pa otvoren; hrđastosmeđ, upadljivo je dekoriran čekinjastim smeđim čehama na smeđoj do žućkastoj osnovi, čehice prelaze preko ruba.

Stručak: Valjkast, vijugav, šupalj; hrđastosmeđ ili narančasto-smeđ, dekoriran je isto kao i klobuk s čekinjastim smeđim čehama na smeđoj do žućkastoj osnovi, manje je čehast i svjetliji na vrhu, vlaknast, često s izraženom prstenastom zonom.

Listići: Najprije su prljavobijeli pa smećkasti, osrednje su gusti, suženi su uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju sa zupcem, nisu široki, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, 7-8 x 4-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa do krem-cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, žućkasto ili smećkasto; miris nije izražen ili je slab cvjetni na pelargonije, a okus je blago gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u aluvijalnim, bjelogoričnim i miješanim šumama kao saprofit sitnijih i krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u okolici Velike Gorice i na planini Medvednici.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je panjevčica po uvijek prisutnoj upadljivoj dekoraciji klobuka i stručka. Raste na ostacima drva, a ne na zemlji.

JEŽASTA LJUSKAVICA

Phaeomarasmius erinaceus (Fr.) Scherff. ex Romagn.

Etimologija: erici (lat.) = jež. Po stršećim ljuskama na klobuku.

Engleski naziv: Hedgehog Scalycap

Klobuk: 3-15 mm širok, zvonolik do konveksan, ponekad je blago ulegnut na sredini, površina je suha, prekrivena s tamnijim, čekinjastim, stršećim ljuskicama na svijetlosmeđoj osnovi, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, rub je isprva podvijen, kasnije se izravna, resast od ljuskica.

Stručak: 1-3 cm visok i 1-2 mm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast, zakrivljen, površina je također prekrivena ljuskicama kao i klobuk, osim na vrhu ispod listića, tamniji je od klobuka, na vrhu je krem, ispod je hrđastosmeđ do tamnosmeđ, baza je dlakava od svjetlijeg micelija.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, debeli, prirasli, izmiješani su s lamelulama, najprije su krem do oker, kasnije postaju lagano crvenkasti od ruba, u starosti su cimetastosmeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je resasta (koristiti ručno povećalo).

Spore: Limunaste, eliptične ili jajolike, glatke, bez kličnog otvora, s jednom do nekoliko uljnih kapljica u KOH, nisu vidljive u Melzerovom reagensu, neamiloidne, 9.5-12 x 6-8 µm (cromushrooms: spore su (9.5) 9.6 - 12.4 (14.3) × (6) 6.4 - 8.5 (9.8) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.7), N = 128, Me = 11.3 × 7.6 µm, Qe = 1.5, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 35-39 × 5.3-5.8 µm, N = 3, hife pileipelisa su široke 5.5-13 µm, prisutne su kopče); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, debelo je oko 1 mm, oker do smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, u bjelogoričnim šumama i grmljacima, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta, topole, bukve, breze ili vrbe. Slike je snimila Helena Petrić, 31.1.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica, na grančici bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima jedinstvenu dekoraciju na površini klobuka i stručka, koja se sastoji od upadljivih stršećih ljuskica ili čekinja po čemu je lako prepoznatljiva. Slične su bodljikava zrnoglavka (Flammulaster muricatus), koja ima mnogo manje spore, te ježasta trnovača (Echinoderma hystrix), koja raste na drugačijem staništu. Zbog izvješća o značajno različitim veličinama spora, moguće je da se radi o kompleksu vrsta.

JABLANOVAČA

Cyclocybe cylindracea (DC.) Vizzini & Angelini

Etimologija: cylindraceus (lat.) = cilindričan, valjkast. Po valjkastom stručku.

Engleski naziv: Poplar Fieldcap

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, prvo je poluokruglast, kasnije je raširen; bijel, krem, oker, sredina je obično tamnije smeđe boje, rupičasto je naboran, kožica se po suhom vremenu raspucava, rub je često iskrivljen i nešto svjetliji.

Stručak: Valjkast, bjelkast, često je smeđ od poispadalih spora; ispod klobuka je sa visećim, često kratkotrajnim bjelkastim do narančasto-smeđim vjenčićem.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, često s točkastim mrljama, oštrica je vijugava; bjelkasti do kremasti, kasnije su cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, 8-11 x 4,4-5.7 µm; otrusina je smeđa do oker-smeđa.

Meso: Bjelkasto, u bazi stručka je smećkasto; miris nije izražen, ugodan ili je na užeglo brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste već od ranog proljeća do kasne jeseni, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) topole, te kao parazit izravno na stablu, voli vinograde i toplija područja, češća je u mediteranskom području. Primjerke na trećoj slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne vrijednosti. Može se uzgajati u vrtu na panjevima ili trupcima topole.

Napomena: Na istom staništu raste i razorna čehavka (Pholiota populnea), ali ona nema trajan vjenčić i dosta je čehava.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 228. Južnjačka jablanovača (Agrocybe aegerita (Brig.) Singer), Sinonimi: Pholiota aegerita Brig., Pholiota cylindracea DC ex Fr.

TAMNA LIVADARKA

Cyclocybe erebia (Fr.) Vizzini & Matheny

Etimologija: erebus (lat.) = pakao. Po boji koja je tamna i što pocrni.

Engleski naziv: Dark Fieldcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je zvonolik pa otvoren i često s izvrnutim rubom, gotovo je uvijek ispupčen, gol, gladak, tankomesnat; po vlažnom je vremenu blistave tamnostosmeđe boje i skoro mazav, vodenast, a po suhom je vremenu bez sjaja, blijedosmeđ ili cimetastosmeđ, rub je malo radijalno narebran ili raspucan.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.4-1 cm debeo, valjkast, prema dolje je često zadebljan, prvo je pun pa šupalj, pahuljast; iznad vjenčića je bjelkast i crtast, narebran, a ispod vjenčića je tamniji, smeđ, vlaknasto-crtast i čehast, na dodir malo pocrni, s bijelim micelijem na bazi; vjenčić je relativno širok i opnast, trajan, u mladosti je uzdignut, a u starosti viseći, s gornje je strane narebran, a s donje strane je gladak, bjelkast do svijetlosmeđ.

Listići: Razmaknuti, stisnuti, tanki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je maljavo-pahuljičasta; najprije su bjelkasti pa kasnije oker-smećkasti do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične do vretenaste, 8.4-15 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku je sivkasto do blijedosmećkasto, a u stručku smeđe, tanko, mekano; miris nije izražen, nije na brašno, a okus je lagano gorkast ili na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, rijetko u jesen, najčešće busenasto na tlu bogatom humusom, ali i pojedinačno, kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, livadama, u grmlju, na otvorenim travnatim površinama. Prve četiri slike snimila je Helena Petrić, početkom rujna na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, a petu Danijel Balaško.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje vrijednosti zbog gorkastog okusa mesa.

Napomena: Najlakše se prepoznaje po trajnom vjenčiću koji je s gornje strane široko, gotovo brazdasto narebran, a rebra se nastavljaju po stručku sve do listića. Uz navedeno, isključena je mogućnost zamjene s nejestivim vrstama gljiva. Po raspucanom klobuku je slična tvrda livadarka (Agrocybe dura) od koje se razlikuje po crnom crtežu na gornjem dijelu stručka po čemu je i dobila ime.

PAHULJIČASTA TRUBLJAČA

Tubaria conspersa (Pers.) Fayod

Etimologija: conspersus (lat.) = posuti, poškropiti, poprskati. Po jako čehastom klobuku.

Engleski naziv: Felted Twiglet

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, u starosti ostane pupčast, krem-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ i sivo-smeđ, suh je dosta svjetliji, bjelkast s crvenkastim odsjajem, već je u mladosti potpuno prekriven bijelim ljuskavim ostacima ovoja, po vlažnom je vremenu prozirno narebran do sredine, kožica prelazi preko ruba, resasta.

Stručak: 1-4 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, u starosti je gol, bjelkasto-sivkast do svijetlosmeđ, vlaknasto-ljuskav, vrlo je grub, prema dnu je tamnije siv do smeđ, na bazi je bijelo baršunast od micelija, rijetko je s bijelim ljuskavom prstenastom zonom.

Listići: Rijetki, prilično su razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, žuto-smeđi, oker-smećkasti, svijetlosmeđi do narančasto-smeđi, oštrica je bijela, ljuskava i sitno nazubljena.

Spore: Uglavnom bademaste, ponekad malo izdužene, s tankim stijenkama, glatke, 7-9.5 x 4.5-7 µm; otrusina je svijetlosmeđa do svijetlo hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, kremasto je do smećkasto, u kori stručka je svijetlosmeđe; lagano miriše na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po šumskim stazama i rubovima polja, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, drvnog otpada i biljnih ostataka, te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. Primjerke na slikama snimio je Neven Ferenčak, početkom svibnja, na lokalitetu kod Preloga.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po staništu, raste na zemlji. Od drugih brojnih vrsta iz skupine u kojoj se nalazi obična trubljača (Tubaria furfuracea) razlikuje se po nešto izraženijem ovoju i drugačijem obliku spora.

OBIČNA TRUBLJAČA

Tubaria furfuracea (Pers.) Gillet

Etimologija: furfur (lat.) = mekinje, pjege. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Scurfy Twiglet

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i malo ispupčen na sredini, vlažan, nije mazav, žuto-narančast, smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu bjelkasto-kremast, po vlažnom je vremenu je prozirno narebran, rub je svjetliji, prozirno je narebran, s mjestimičnim je svilenkasto ljuskavim ostacima bjelkastog ovoja.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-5 mm debeo, skoro je valjkast, u mladosti je pun, kasnije je šupalj, krut, često je stisnut, smeđ, bjelkasto je vlaknast na oker-smeđoj do crveno-smeđoj osnovi, na bazi je bijelo pahuljast od micelija, s više je ili manje izraženom prstenastom zonom.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, oker, smećkasti, narančasto-smeđi do crvenkasto-smeđi, oštrica je resasta, bijela i pilasta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s tankim stijenkama, 6.5-10 x 4.5-6 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, cheilocistide su batinaste do glavičaste, nepravilne, 18-35 x 5-9 µm, pileipelis se sastoji od paralelno raspoređenih hifa (cromushrooms: spores su (6) 6.5 - 8.3 (10.4) × (4) 4.3 - 5.2 (6.2) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 400, Me = 7.3 × 4.8 µm, Qe = 1.5, bazidije su 27-37 × 5.4-8.3 µm, N = 36, cheilocistide su 21-58 × 6.1-10.8 µm, N = 19, hife trame listića su široke 4.6-19.4 µm, vršni segmenti su 45-90 × 10.6-27.4 µm, N = 12, hife su s kopčama); otrusina je oker-smeđa do hrđastosmeđa, ponekad izgleda žuto-zelenkasta ili svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe, crvenkasto-smeđe, vodenasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, rijetko na rotkvice, a okus je na gljive i rotkvice, ljut, rijetko je neugodan i malo užegli.

Stanište: Raste tijekom godine, zimi i pod snijegom, kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, te prividno na na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, prve dvije 21.12.2025., na lokalitetu Klenovnik kod Ivanca, četvrtu i petu 13.2.2020., na lokalitetu kod Varaždina, a ostale 31.1.2020., na lokalitetu Dravska park šuma u Varaždinu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini gljiva malih rastom iz roda Tubaria koje su jednolične oker-smeđe ili sivkaste boje. Ova vrsta je s karakterističnim lijevkastim oblikom i listićima koji se spuštaju po stručku. Ove karakteristike nisu uvijek uočljive, te je potrebno veliko iskustvo pri determinaciji ove vrste. Jedina sigurna metoda za determinaciju  je mikroskopska analiza.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 410. Obična trubljača (Tubaria furfuracea (Pers.) Gill.); 412. Zimska trubljača (Tubaria hiemalis Romagn. ex Bon)

Tubaria romagnesiana - created on November 2021 in Ciudad Real, Spain by Ibai Olariaga

GLATKA TRUBLJAČA

Tubaria romagnesiana Arnolds

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, gladak; smeđ, narančasto-smeđ ili crveno-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu svjetliji i sa svilenkasto-vlaknastim ostacima ovoja, rub je svjetliji i po vlažnom je vremenu više ili manje prozirno narebran.

Stručak: 1.5-3 (3.5) cm visok i 8-12 (16) mm debeo, valjkast, na bazi je malo zadebljan, cjevasto je šupalj, gladak; smeđ, svjetliji od klobuka, bijelo je vlaknast, na bazi je bijelo maljav, često je s izraženom prstenastom zonom.

Listići: Prilično gusti, nejednako su dugi, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je valovita i malo trepavičasta; oker, smećkasti do crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6.3-7.5 x 4.2-5.2 µm; otrusina oker-smeđa, svijetlosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, okerasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je slab na gljive, rijetko je na rotkvice, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit uz rubove šuma, puteljke ili šumske puteve na trulom lišću ili prividno na zemlji pomiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je česta, a ističe se ulegnutim klobukom koji na sredini ima malo ispupčenje.

ZBIJENA VLASULJA

Pterula multifida (Chevall.) Fr.

Etimologija: multifidus (lat.) = podijeljen na nekoliko dijelova. Po razgranatom izgledu.

Plodno tijelo: 3-5 (6) cm visoko i 2-4 (5) cm široko, u grozdovima je 2-20 (25) cm široko, od zajedničke baze ili stručka prema gore se jako razgranava i završava s oštrim vršcima; najprije je bjelkasto, u starosti je žućkasto, crveno-smeđe, svijetlosmeđe do tamnosmeđe ili ljubičasto-smeđe.

Stručak/grančice: Baza je crvenkasto-smeđa, tamnosmeđa ili crno-smeđa; grane su končaste, jako isprepletene i elastične, vršci su oštri.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 6-7.2 x 2.9-4 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, hrskavičasto, žilavo, elastično, žućkasto je do žuto-smeđe; jako i neugodno miriše na dezinfekcijska sredstva, jod ili tintu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šuma, kao saprofit sitnijih i krupnijih drvnih ostataka ili na sloju lišća. Primjerak na slici snimljen je na cretu Dubravica u Hrvatskom zagorju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po karakterističnim tankim grančicama je pravi kuriozitet u porodici capica. Kada raste masovno, od siline nabijenih i razgranatih plodnih tijela podsjeća na bijeli tepih. Iz jednog stručka nastaje doslovno cijela krošnja, poput gusto razgranatog drveta. Tipična je po jakom i neugodnom mirisu po čemu se teško može zamijeniti s drugim vrstama.

Cantharellula umbonata - created in Finland by Tapio Kekki

ISPUPČENA LISIČICA

Cantharellula umbonata (J.F.Gmel.) Singer

Etimologija: umbonata = grbav. Po prisutnoj grbici.

Engleski naziv: The Humpback

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, lijevkast i potpuno razvijen je s tankim i dugo vremena podvijenim rubom, na ulegnutoj površini se u mladosti nalazi mala šiljata grbica; nije vodenast, površina je urašteno vlaknasto-svilenasta, sivo-ljubičasta do sivo-smeđa, skoro je crnkasta.

Stručak: Relativno je dug, valjkast, pun pa u starosti šupalj, malo je nepravilan, često je stisnut, prekriven je uzdužnim vlaknima, na osnovi maljav; bjelkast do žućkast ili boje klobuka, na pritisak pocrveni.

Listići: Prilično su krupni, uski, silazeći, višestruko su račvasti; najprije su bijeli pa nešto tamniji, žućkasti, na dodir ili na ozlijeđenom mjestu s crvenkastim mrljama.

Spore: Vretenaste, 7-11 x 3-4 µm.

Meso: Vodenasto, krhko, mekano, bjelkasto ili sivkasto, na prerezu polako crveni; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprofit tla u miješanim i svijetlim crnogoričnim šumama, voli kiselo i pjeskovito-močvarno tlo i mjesta obrasla mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete.

Napomena: Zbog određene sličnosti ponekad može doći do zabune i zamjene s vrstama iz roda Clitocybe.

OŠTROKONIČNA VLAŽNICA

Hygrocybe acutoconica (Clem.) Singer

Etimologija: acutus (lat.) = oštar, naoštren + conicus (lat.) = stožasto. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Persistent Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, zvonolik je i tupo ispupčen, često je malo nepravilan, u mladosti je gladak, površina je suha ili sluzava i ljepljiva, voštana, limunastožut ili žuto-narančast, rub je često prozirno narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i oko 1 cm debeo, valjkast je ili lagano trbušast, suh, uzdužno je vlaknast, limunastožut ili žuto-narančast, na gornjem je dijelu žućkast, baza je uvijek nešto svjetlija, bjelkasta do žuta.

Listići: Skoro su slobodni, trbušasti, razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, žućkasti, limunastožuti ili žuto-narančasti, nešto su svjetliji od klobuka, oštrica je često svijetložuta, nazubljena i valovita.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 10-12.5 x 4.5-6.5 µm, Q = 1.5-2.5 (cromushrooms: spore su (10) 10.1 - 12 (12.9) × (4.7) 5.2 - 6.3 (6.8) µm, Q = (1.6) 1.7 - 2.2 (2.4), N = 152, Me = 11 × 5.8 µm, Qe = 1.9, 25 % ih je suženo na sredini, bazidije su usko batinaste, 36-48 × 7.3-11.7 µm, N = 13, sterigme su duge 4-7.5 µm); otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do svijetlokrem u klobuku, a kremasto-žuto do svijetložuto u stručku; miris je ugodan na boje, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, na vapnenačkim, suhim negnojenim travnjacima, parkovima, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom, travnatim područjima, te u pijesku po naplavinama uz morsku obalu, pronađe se i na manje vapnenačkim staništima. Prva slika snimljena je 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, druga i treća 18.9.2025., na lokalitetu Radošić kod Sinja, a četvrta 27.9.2024., na lokalitetu PD Brezovac na Dinari.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali samo u vrlo malim količinama, jer se smatra lagano otrovnom zbog sadržaja toksina crustulinola, koji uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Karakteristična je vrsta po staništu na kojem raste te po dvobojnom klobuku. Slična je stožasta vlažnica (Hygrocybe conica), koja trljanjem pocrni, a meso na prerezu postane ljubičasto-sivo.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 968. Postojana vlažnica (Hygrocybe persistens (Britz.) Sing.); 969. Lažnopostojana vlažnica (Hygrocybe konradii var. pseudopersistens Bon); 972. Oštrokonična vlažnica (Hygrocybe acutoconicus (Clmc.) Singer), Sinonimi: Hygrocybe crocea Bres., Hygrocybe langei Kühn; 974. Konradova vlažnica (Hygrocybe konradii R.Haller)

Hygrocybe aurantiosplendens - created in Switzerland by Nicolas Schwab

SKERLETNOKONIČNA VLAŽNICA

Hygrocybe aurantiosplendens R.Haller Aar.

Engleski naziv: Orange Waxcap

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je zvonolik, poslije je tupo stožast, gladak, po vlažnom je vremenu mazav, crven ili narančasto-crven, rub je nešto svjetliji, gotovo proziran i nepravilno valovit.

Stručak: 6-8 cm visok, valjkast, gladak, uzdužno je vlaknast, ubrzo je suh, često je uvijen, duboko je ukorijenjen, žuto-narančast.

Listići: Rijetki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, žuti do svijetlo žuto-narančasti, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, bademaste, nisu sužene na sredini, prozirne, 6.5-11 x 4-6 µm, Q = 1.7-2.2, Qav = 1.9; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-narančasto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, na negnojenim travnjacima, pašnjacima i proplancima na višim predjelima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Najvažnija karakteristika ove vrste jest žuti stručak, koji je duboko ukopan u tlo.

VAPNENAČKA VLAŽNICA

Hygrocybe calciphila Arnolds

Engleski naziv: Limestone Waxcap

Klobuk: 0.3-2.5 cm širok, bez grbice, u starosti je malo pupčast, površina je vlaknasto ljuskava, suha, glatka, svijetlocrven do žuto-narančast, rub je u mladosti podvijen, kasnije je ravan ili blago podvijen, prozirno je narebran.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 2-4 mm debeo, vlaknast, narančasto-žut, baza je više žućkasta.

Listići: Razmaknuti, prirasli su sa zupcem, žuto-narančasti ili narančasto-crveni.

Spore: Eliptične, 7.5-9 x 5-7 µm; bazidije su s 4 spore, vrlo su dugaćke, prisutne su kopče, 11-12.5 x 42-52 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-narančasto, tamnožuto, ispod kožice klobuka je narančasto; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, rjeđe u grmljacima i svijetlim šumama, uvijek na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, na području grada Zagreba i na Žumberačkom gorju. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem svibnja, na livadi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Hygrocybe cantharellus - created in Finland by Petri Roponen

LISIČASTA VLAŽNICA

Hygrocybe cantharellus (Fr.) Murrill

Etimologija: Po sličnosti s lisičicama (Cantharellus).

Engleski naziv: Goblet Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je zvonolik ili konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, na kraju je lijevkast, nikad nije stožast, sitno je ljuskav (koristiti ručno povećalo), voštan, crven do narančast, rub je nešto svjetliji, u starosti je izvrnut, narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-3 mm debeo, tanak, najprije je šupljikav pa šupalj, lomljiv, zakrivljen, boje je klobuka, narančasto-crven ili zlatnožuto-narančast, narančasto ljuskav na žutoj ili crvenkastoj osnovi, na bazi je sužen i svjetliji, bijelo maljav.

Listići: Razmaknuti, uski, dugo se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, najprije su bjelkasti, kasnije su žućkasti, a često su i s narančastom ili crvenkastom nijansom.

Spore: Eliptične, prozirne, 7.5-11.5 x 5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, lomljivo, vodenasto, žućkasto ili narančasto; miris nije izražen, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, rjeđe po močvarama, tresetištima, pješčarskim staništima i u svijetlim miješanim i bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u kontinentalnom dijelu zemlje: na planini Medvednici, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu i u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je puževica mala rastom i crvene ili narančasto-crvene boje. Prepoznatljiva je po listićima koji se dugo spuštaju po stručku koji podsjećaju na vrste iz roda lisičica po čemu je i dobila ime. Lako se zamijeni s mahovinskom vlažnicom (Hygrocybe turunda) i cretnom vlažnicom (Hygrocybe coccineocrenata), koje ima sivo-crne ljuskice po površini klobuka, te skerletnorebrastom vlažnicom (Hygrocybe substrangulata), koja ima donekle uske listiće i spore koje su obično sa središnjim suženjem.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Lisičasta vlažnica (Hygrocybe cantharellus (Schwein.: Fr.) Murill)