GORKA GRLAŠICA

Clitocybe phaeophthalma (Pers.) Kuyper

Engleski naziv: Chicken Run Funnel

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen pa jako udubljen, gladak, radijalno vlaknast, nešto vodenast; bjelkast, krem, svijetložut, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, rub je jedva prozirno narebran.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 5-6 (7) mm debeo, valjkast, gladak, poslije uzdužno vlaknast, osnova je maljava; bjelkast, svijetložut do svijetlosmeđ.

Listići: Bjelkasti, kremasti do žućkasti, osrednje su gusti, pravilni, dugo se spuštaju po stručku, oštrica glatka.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.9-7 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Tanko, bjelkasto do kremasto, vlaknasto; karakterističan neugodan miris na užeglu zemlju; a okus je također užegli i pomalo gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve, u otpalom lišću, rjeđe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ova se grlašica može sigurno utvrditi mikroskopiranjem kožice klobuka i površine stručka. Stanice su pretežno štapićaste s kopčom i pomiješane mjehurastim stanicama. Bazidije su poput toljage s 4 sterigme, odnosno 4 spore.

LISNATA GRLAŠICA

Clitocybe phyllophila (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: phyllon (gr.) = list + phileo (gr.) = voli, ljubi. Po najomiljenijem mjestu rasta.

Engleski naziv: Frosty Funnel

Klobuk: 5-9 (14) cm širok, u mladosti je konveksno-ispupčen pa raširen, poslije se ispupčenje izgubi i postane nepravilno pupčast, samo je na sredini mesnat, nikada nije vodenast; bijel (osobito na rubu) i bjelkast, prekriven je finim i sjajnim injem poput bijele plijesni pa poprimi okerasti ton, ponekad je pjegav.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 3-9 (13) mm debeo, redovito je zakrivljen, najprije je pun pa spužvasto-šupalj i na kraju šupalj, lagano je uzdužno brazdast, na osnovi je zadebljan i s isprepleten micelijem, na gornjem dijelu je pahuljast, bijele, krem ili okeraste boje.

Listići: Najprije su bijeli pa kremasto-žućkasti, po vlažnom vremenu i na kraju su više-manje ružičasto-smeđi, gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične ili u obliku kapi, glatke, 3.2-5 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela, rijetko s kremastim ili kremasto-ružičastim tonom.

Meso: Tanko, bijelo, kremasto, do krem-žuto, u klobuku lagano sivo-smeđe, žilavo; miris na gljive, aromatičan, voćni, u starosti na plijesan, okus je lagano užegli.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često u krugovima, kao saprofit tla uglavnom u crnogoričnim šumama, rijetko se pronađe u bjelogoričnim šumama. Primjerke na posljednjoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Jako je toksična pa se smatra smrtno otrovnom vrstom, koja uzrokuje muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Dosta je teška za determinaciju kao i sve bijele vrste iz roda grlašica, jer su dosta promjenljive, a od njih se razlikuje po ispupčenom klobuku u mladosti koji nikada nije vodenast i po staništu na iglicama i lišću. Jedini siguran način za determinaciju ovih vrsta je mikroskopska analiza spora. Slična je krhka brašnjača (Clitopilus prunulus).

OTROVNA BRAŠNJAČA

Clitocybe rivulosa (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: rivus (lat.) = potok, rječica, strujanje. Po staništu.

Engleski naziv: Fool's Funnel

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije je konveksan pa raširen i ulegnut; najprije je s bijelom glazurom, ponekad s oker-smeđim mrljama; rub je nepravilan, valovit i dugo vremena podvrnut.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 0.5-1 (1.5) cm debeo, valjkast, nije dug, pun pa u starosti šupalj, elastičan, često je proširen na vrhu, malo je stisnut; najprije je bjelkast pa kasnije oker-ružičast, u starost ružičasto-smeđ, vlaknast.

Listići: Bijeli, krem do crvenkasto-oker, nisu gusti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, izmiješani s lamelulama, oštrica je valovita.

Spore: Eliptične, 3-6 x 2-6 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Bijelo, kasnije smećkasto do oker, elastično, tanko; miris je karakteristično prilično neugodan po spermi, nekad jedva primjetno na brašno, okus je slab na brašno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, dok listići sa sumpornom kiselinom posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po livadama, parkovima, poljima, putevima, šumskim stazama, na biljnom otpadu, na kiselom tlu; dosta je česta vrsta. Primjerke na prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom jer sadrži velike količine muskarina.

Napomena: Jedna je od velikog broja bijelih Clitocyba, a to su lisnata grlašica (Clitocybe phyllophila), snježnobijela grlašica (Leucocybe candicans), vodenasta grlašica (Clitocybe hydrogramma), tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera), gustolistićava grlašica (Clitocybe angustissima) i brojne druge vrste koje se teško međusobno razlikuju jer su veoma slične, a najveći dio je sigurno otrovan. Slična je jestiva krhka brašnjača (Clitopilus prunulus) s lomljivim mesom, mirisom na brašno, a blijedo-ružičasti listići se spuštaju po stručku.

Clitocybe squamulosa - created in Spain by Rafael Sanchez

ČEHAVA GRLAŠICA

Clitocybe squamulosa Pers.

Etimologija: squamula (lat.) = mala čeha, čehica, ljuskica. Po sitnim čehicama po klobuku.

Engleski naziv: Scaly Funnel

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, tankomesnat, pupčast ili lijevkast; svijetlosmeđ, cimetastosmeđ ili narančasto-smeđ, u starosti izblijedi, prekriven je sitnim smeđim čehicama, rub je najprije podvijen i tanak.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 4-8 (11) mm debeo, elastičan, valjkast, spužvasto-šupljikav, na bazi su uočljive guste bijele micelijske hife; malo je svjetlije boje od klobuka, svijetlosmeđ, vlaknast.

Listići: Uski, tanki, često su račvasti, dugo se spuštaju po stručku, izmiješani s lamelulama, povezani poprečnim žilicama na dnu; bijeli do krem, također su svijetlo maslinasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-8.2 x 3-4.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, vlaknasto, mekano, bjelkaste do krem boje, svjetlije je u klobuku; miris i okus ugodni na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u planinskim crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i bora.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Iste je smeđe boje klobuka i stručka, ima lagano zrnasto dekorirani klobuk, slična je mala martinčica (Infundibulicybe gibba) koja je nešto svjetlije boje.

ČESTA GRLAŠICA

Clitocybe subspadicea (J.E.Lange) Bon & Chevassut

Etimologija: sub (lat.) = skoro + spadiceus (lat.) = boje datulje (Phoenix dactylifera). Po boji.

Engleski naziv: Pale date Funnel

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, osrednje je mesnat, konveksno-pupčast i skoro lijevkast, rub je lagano crtast, površina je glatka i malo mazava; kremast, svijetlosmeđ, sivo-smeđ ili maslinasto-smeđ, udubljena sredina  je uglavnom tamnosmeđa.

Stručak: 4-6 cm visok, valjkast, ravan, s bijelim je čupercima na osnovi; bijel, krem-sivkast, oker-smeđ ili sivo-smeđ, s bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku; bjelkasti, sivo-kremasti do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Boje je vanjske površine, sivkasto, prilično je vodenasto, vlaknasto; miris je slabo izražen do ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu; vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Oko ove vrste postoji dosta neslaganja u svezi taksonomije.

Clitocybe umbilicata - created on September 2007 in Baden, Germany by User:Strobilomyces

UDUBLJENA GRLAŠICA

Clitocybe umbilicata P.Kumm.

Etimologija: umbilicatus (lat.) = pupčast. Po obliku klobuka.

Klobuk: 3-8 cm širok, već je u mladosti izravnato-konveksan s ulegnutom sredinom pa ubrzo postane pupčast; najprije je smeđ pa sivo-maslinast do sivo-smeđ, vodenast, jako je crtast po vlažnom vremenu, površina je glatka, rub je čak i kod starijih primjeraka jako podvijen.

Stručak: 4-7 cm visok i oko 1 cm debeo; sivo-krem ili sivo-smećkast; često je s bijelim čekinjicama na vrhu.

Listići: Lagano se spuštaju po stručku, gusti, uski; najprije su smećkasto-sivi, zatim sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 6-7 x 3-4 µm.

Meso: Sivkasto-krem, vlaknasto; miris slabo izražen do ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, najčešće bukovim, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po lijevkastom obliku klobuka, te po neizraženom mirisu i okusu. Određeni autori često je miješaju sa čestom grlašicom (Clitocybe subspadicea).

PRAŠNJAVONOGA GRLAŠICA

Clitocybe vibecina (Fr.) Quél.

Etimologija: vibix (lat.) = modrica na oku. Vjerojatno po boji klobuka.

Engleski naziv: Mealy Funnel

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, skoro je opnast, konveksno-pupčast pa lijevkast, blago vodenast, gol, rub je crtast i valovit; sivkast, svijetlosmeđ, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ do tamnosiv.

Stručak: 2.5-5 (7) cm visok i 2-6 (8) cm debeo, uglavnom šupalj, valjkast; iste boje kao i klobuk, urašteno uzdužno vlaknast, osnova je malo proširena i obrasla s bijelim micelijem.

Listići: Prilično su gusti; bjelkasti, sivkasti ili kremasto-sivi; kukasto su prirasli pa se kratko spuštaju po stručku.

Spore: Skoro eliptične do oblika kapljice, prozirne, 4.5-7.5 x 3.4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, do svijetlosmećkasto; miris i okus karakteristično na užeglo brašno.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šuma, poput šume smreke ili bora, vrlo rijetko u bjelogoričnoj šumi johe, hrasta, vrbe, javora i bukve. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog neugodnog mirisa i okusa mesa, a dio autora navodi da je sumnjiva kao otrovna vrsta.

Napomena: Dio je skupine grlašica u kojoj se nalaze vrste tamnih sivih i smeđih boja.

SIĆUŠNA PLOSNATICA

Collybia cirrhata (Schumach.) Quél.

Etimologija: cirrus (lat.) = pramenast, kovrčast. Po dekoraciji na stručku?

Engleski naziv: Piggyback Shanklet

Klobuk: 0.4-0.9 (1.6) cm širok, veoma je malen i bez mesa, samo je opnast, konveksan pa se nešto otvori, uglavnom je pupčast ili ulegnut na sredini; prljavobijele do smećkaste boje, nešto je tamniji na sredini, oker do svijetlocrvenkast, radijalno vlaknast; rub je malo narebran.

Stručak: 2-5 (7.5) cm visok i 0.5-2 (3) mm debeo, veoma je tanak, skoro je cjevast; tamnije je boje od klobuka, bijel, krem, sivkast do žuto-smeđ, korjenast, pahuljasto-vlaknast je na vrhu, a osnova je bijela, maljava i bez sklerocija.

Listići: Rijetki, bjelkasti, prilično su uski, prirasli su na stručak.

Spore: Eliptične do oklika kapljice, glatke, prozirne, 4-6.4 x 2-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, vlaknasto, vrlo tanko; miris je slab na gljive do aromatičan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na trulom lišću i na zemlji izmiješanoj s trulim ostacima drugih gljiva iz reda listićavki (Agaricales). Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Jedinstvena je patuljasta gljiva s tankim končastim stručkom, raste u kolonijama sa zbijenim paralelno postavljenim različito visokim stručcima na supstratu od raspadnutih ostataka drugih vrsta gljiva. Smatra se formom lagano sklerotične gomoljaste plosnatice (Collybia tuberosa). Veoma je slična razgranata plosnatica (Dendrocollybia racemosa) koja u brojnim skupinama raste na grančicama, sastoji se od lateralno postavljenih glavičastih plodnih tijela.

COOKEOVA PLOSNATICA

Collybia cookei (Bres.) J.D.Arnold

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast Mordecai Cubitt Cookea (1825.–1914) je u raznim razdobljima života bio londonski učitelj, mikolog iz Kewa, kustos u Indijskom muzeju, novinar i autor.

Engleski naziv: Splitpea Shanklet

Klobuk: 1-1.7 cm širok, vrlo je malen, raširen, kružan, tanak, gladak, bijel, sredina je nešto tamnija.

Stručak: Slabašan, skoro je končast, ravan je ili zakrivljen, na samoj osnovi završava s okruglastim sklerocijem, žuto-oker.

Listići: Gusti, prirasli su na stručak, bjelkasti.

Spore: Eliptične ili u obliku kapi, 3.9-6 x 2.6-3.5 µm; otrusina je bijala.

Meso: Bijelo, vlaknasto, gotovo da i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, na trulom lišću ili na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, ponekad se pronađe na trulim plodnim tijelima drugih vrsta gljiva, a plodna tijela na kraju istrunu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dio je skupine gljiva veoma sitnih dimenzija koje su prepoznatljive po sklerociju (ovapnjenje) na osnovi stručka. Gomoljasta plosnatica (Collybia tuberosa) ima nešto duži sklerocij tamnosmeđe boje. Sićušna plosnatica (Collybia cirrhata) je forma cjevaste plosnatice koja nema ovapnjenje. Vrsta Dendrocollybia racemosa osrednja je rastom, ima dugi stručak koji je pokriven kratkim kvržicama poput kratkih grančica.

GOMOLJASTA PLOSNATICA

Collybia tuberosa (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: tuberosus (lat.) = gomoljasto, cjevasto. Jer je na dnu mali sklerocij u obliku cijevi.

Engleski naziv: Lentil Shanklet

Klobuk: 0.5-2 cm širok, prvo je konveksan pa raširen, pupčast ili ulegnut na sredini, gladak i gol, bjelkast, na sredini je žuto-smeđ.

Stručak: 1-7 cm visok i 0.8-2 mm debeo, bjelkast do svijetlosmeđ, tanak, cjevast, dlakav po površini; na osnovi je sa šupljim sklerocijem smeđo-crvenkaste do crno-smeđe boje i veličine 3-12 x 2-5 mm, često je sužen na oba kraja i eliptičnog oblika kapi.

Listići: Gusti, tanki, prirasli, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4-6.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto, u sklerociju malo crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na istrunulim vrstama iz porodice listićavki (Agaricaeae), najčešće na baršunastoj mliječnici (Lactifluus vellereus) i crnoj krasnici (Russula adusta).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova vrsta ima uočljivi sklerocij na osnovi stručka u obliku suze ili elipse, crvenkasto-smeđe do crno-smeđe boje, veličine 3-12 x 2-5 mm, a podsjeća na sjemenku jabuke ili leću po čemu je gljiva i dobila engleski naziv Lentil Shanklet (krak leće). Smatra se da je sićušna plosnatica (Collybia cirrhata) potpuno ista kao opisana vrsta, ali bez sklerocija na bazi stručka, dok se Cookova plosnatica (Collybia cookei) razlikuje se po sklerociju, koji je manjih dimenzija i žute, a ne smeđe boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 517. Gomoljasta plosnatica (Collybia tuberosa Bull ex Fr.), Sinonim: Microcollybia tuberosa (Bull.: Fr.) Lennox

POJASASTA PLOSNATICA

Collybia zonata (Peck) Sacc.

Etimologija: zonatus (lat.) = pojasast, s trakom. Po dekoraciji na stručku?

Engleski naziv: Zoned Hairy Parachute

Klobuk: 1-2.5 cm širok, konveksan, kasnije se izravna, karakteristično je lagano ulegnut na sredini, suh; krem ili smeđ, gusto je žutosmeđe dlakav, dlačice su postavljene u linije, s koncentričnim pojasevima.

Stručak: 2.5 i 5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gusto je prekriven žućkasto-smeđim dlačicama.

Listići: Gusti, slobodni ili skoro slobodni, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4-6 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka ili korijenju bjelogoričnog drveća, često prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Vrsta je najviše rasprostranjena u Sjevernoj Americi, međutim pronađena je i u Europi, u Portugalu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem lipnja, na biljnim ostacima na nasipu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestivost je nepoznata, neki je autori navode kao otrovnu ili sumnjivu vrstu, a drugi navode da nije otrovna pa je smatramo nejestivom vrstom.

Napomena: Iako je izgledom slična nekim vrstama iz roda Crinipellis, opisana vrsta ima malo veći klobuk. Američki mikolog Charles Horton Peck je 1872. godine vrstu prvi put nazvao Agaricus zonatus, a 1896. godine ju je prebacio u rod Collybia. Današnji naziv dao joj je talijanski botaničar Pier Andrea Saccardo.

STAKLASTA ŠLJEMOVKA

Delicatula integrella (Pers.) Fayod

Etimologija: integer (lat.) = cjelovit, netaknut.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, isprva je zvonolik, stožast do konveksan, kasnije se otvori, ulegnut i pupčast na sredini, dosta je nepravilan i skoro uvijek ekscentrično spojen sa stručkom, opnast, gladak, prozirno crtast, bijel, rub je uzdignut po vlažnom vremenu, s ručnim se povećalom mogu uočiti fini ostaci svilenkastog ovoja u vidu sitnih trokutastih izbočina na rubu, kao nazubljen ili resast.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-1.1 mm debeo, tanak, nešto je duži od širine klobuka, ravan je ili zakrivljen, malo je bulbozan na bazi, gladak, bjelkast, staklasto proziran, sitno vlaknast, baza je malo pahuljasta od micelija.

Listići: Razmaknuti, debeli, niski, često se račvaju već u blizini stručka, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli.

Spore: Široko vretenaste ili limunaste, glatke, amiloidne, 6.5-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, mekano, vrlo lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u velikim skupinama, po parkovima, livadama i travnjacima, te po obalnim šikarama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično johe, ali također i prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, voli vlažna mjesta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po dimenzijama, obliku i boji je veoma slična bijelim vrstama iz roda Hemimycena i Mycena, koje obično imaju uže spore i nemaju ovoj na klobuku.

VELIKA BESJAJNICA

Dermoloma cuneifolium (Fr.) Singer ex Bon

Etimologija: cuneus (lat.) = klin + folium (lat.) = list, listić. Po trokutastom obliku listića.

Engleski naziv: Crazed Cap

Klobuk: 1-6 cm širok, malih je dimenzija, tup, konveksno-valovit, nepravilno ispupčen na sredini, krhak, tanak, gol, bez sjaja, obično je nepravilno raspucan na sredini kada je osušen, sivo-smećkast, smeđ ili tamnosmeđ po vlažnom vremenu, na sredini je tamnije crvenkasto-smeđe ili crno-smeđe boje, vodenast, nešto je svjetliji po suhom vremenu, žućkast ili okerast, rub je malo zaokružen, slabo je narebran zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 3-9 cm visok i 3-10 mm debeo, valjkast, pun pa šupalj; bjelkast, kasnije svijetlosmećkast, vlaknasto-ćehast, na vrhu je čehast.

Listići: Nisu gusti, široki, jako su trbušasti, uglavnom su trokutastog oblika, izmiješani s lamelulama, zaokruženi i suženi uz stručak, prirasli, bijeli, kasnije su sivkasti pa tamne čađavosive boje.

Spore: Eliptične, 5-6.5 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, žilavo, sivkasto-smeđe do smeđe boje; miris i okus na užeglo brašno.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla po parkovima i na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rijetko u svijetlim šumama i grmljacima. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na otoku Krku, u Gorskom kotaru. Sliku je snimila Mirna Katičić, 19.10.2024., na lokalitetu kod Labina u Istri i 15.11.2025, na lokalitetu Vukomeričke gorice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Pripada skupini Dermoloma, sitnih vitezovki s karakterističnim trokutastim listićima, imaju veoma blistavu površinu klobuka poput vrsta iz skupine Hygrophorus od kojih se razlikuje po mikroskopskim osobinama. Po obliku i boji postoji jedna slična vrsta, ali ona raste u središnjoj i sjevernoj Europi pa kod nas nema opasnosti od zamjene s tom vrstom.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Velika besjajnica (Dermoloma cuneifolium (Fr.: Fr.) Bon)

Dermoloma phaeopodium - created on October 2022 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

SITNOSPORNA BESJAJNICA

Dermoloma josserandii Dennis & P.D.Orton

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, raširen s blagom grbicom; smeđ, čokoladnosmeđ do kremasto-smeđ; valovit, rub je malo podvijen, nije narebran i nema tragova ovoja.

Stručak: 6-10 cm visok i oko 8 mm debeo, lomljiv, šupalj, zašiljen je na bazi; bjelkast do krem-siv, na vrhu bjelkast, malo je smeđe vlaknast.

Listići: Bijeli ili prljavo bijeli, poslije ružičasto-smeđi, izmiješani su s lamelulama, naopako račvasti, zaokruženi su uz stručak, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, glatke, 5-7.6 x 3.3-4.6 µm; bazidiji su s 4 spore; nema cistide; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do sivo-smeđe, u sredini klobuka je oko 3 mm debelo, inače tanko, lomljivo; miris i okus jaki na brašno.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe u parkovima, svijetlim šumama i uz rubove šuma. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u gradu Zagrebu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Dermoloma pseudocuneifolium - created in Finland by Tapio Kekki

MALA BESJAJNICA

Dermoloma pseudocuneifolium Herink ex Bon

Engleski naziv: Dark Crazed Cap

Klobuk: 0.7-2 (3) cm širok, svijetlooker, oker-smeđ ili tamnosmeđ, kožica sitnozrnasta, rub je manje-više crtast zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 3-5 (6) cm visok, 1-3 (4) mm debeo, svijetlosmeđ, tamnije je smeđe boje prema bazi, crvenkasto-smeđ, baza je bjelkasta od micelija, svilenkast, sjajan, vrh je bijel.

Listići: Svijetlosmeđi do sivo-smeđi, oštrica je iste boje, razmaknuti, široki, gotovo slobodni.

Spore: Eliptične, 6.6-9.3 x 3.9-5.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Smećkasto, vlaknasto, tanko; miris i okus nisu izraženi ili su lagani na brašno.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari i po parkovima. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta: na području grada Zagreba i u okolici Crnog Luga.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

BLIJEDOLJUBIČASTA KOTURNICA

Lepista glaucocana (Bres.) Singer

Etimologija: glaukos (gr.) = modar, plav(kast). Po svijetloj plavičastoj boji.

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi, na kraju se spljošti, dosta je mesnat, suh, gladak; sivkasto-ljubičast ili crvenkasto-ljubičast, u starosti i sušenjem postane svjetliji, rub je tanak i dugo vremena podvijen.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, bulbozno je zadebljan na bazi, često je sinusoidalno zakrivljen, lomljiv, gol; blijedoljubičast, vlaknast, na gornjem je dijelu bijelo pahuljast, bulba je paučinasta od ostataka miceliskih hifa.

Listići: Vrlo su gusti i prilično uski, zaokruženi su uz stručak, prirasli, sužavaju se prema rubu klobuka, lako se odvajaju od podnice klobuka; najprije su sivkasto-ljubičasti, kasnije izblijede.

Spore: Gotovo eliptične, prozirne, 6-8 x 3-5 µm; otrusina je krem-ružičasta.

Meso: Mekano, lomljivo, u sredini je bjelkasto, vanjski je dio sivkasto-plavkast; miris je ugodno aromatičan, kao kod modre koturnice (Lepista nuda), a okus je blag na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u krasnim krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima te po šumskim čistinama, a u okolici Zagreba po pašnjacima. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, a zadnje dvije Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali nešto manjom nego modra koturnica.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

Lepista irina - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PERUNIKINA KRUŽOLISKA

Lepista irina (Fr.) H.E.Bigelow

Etimologija: iris (lat.) = perunika. Po karakterističnom mirisu.

Engleski naziv: Flowery Blewit

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, mesnat, najprije je polukuglasto-zvonolik, zatim je konveksan, na kraju se raširi, gladak, bez sjaja; kremasto-smećkast je ili svijetlosmeđ, serdina je uglavnom tamnija, žućkasto-smeđa ili smeđa, vodenast, površina je u mladosti pahuljasta, kasnije je gola, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je valovit.

Stručak: 4-9 cm visok i 0.5-1 cm debeo, pun, na bazi je malo zadebljan ili batinast, prilično je lomljiv; na vrhu je bjelkast, prema dolje smećkast, kao da je vlaknast, na bazi je ružičasto-smeđ.

Listići: Dosta su gusti, uski, nejednako su dugi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, lako se odvajaju od podnice klobuka; kremasti, krem-ružičasti do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, s malim bodljama, 7-9 x 3.5-4 µm; otrusina je kremasta, krem-žuta, krem-narančasta do sivkasto-ružičasta.

Meso: Debelo, čvrsto, vodenasto, bijelo je ili s laganom svijetloružičastom nijansom; aromatičnog je mirisa na cvijet perunike ili korijen ljubičice, u starosti i osušeno je vrlo neugodan, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, čak i početkom zime, skupno, a često i u fantastičnim krugovima, kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po parkovima, pašnjacima i livadama, uglavnom na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Zahvalna je jer raste u velikim skupinama i fantastičnim krugovima gdje se u jednom krugu može sakupiti i po 30 kg gljiva, ima je po pašnjacima i livadama u okolici Zagreba. Karakterističnog je mirisa koji podsjeća na miris cvijeta perunike. Dosta sličan, ali manje intenzivan miris ima mirisava vitezovka (Rhodocybe truncata) koja je nešto tamnija, a listići joj se spuštaju po stručku. Sličnu boju kao naša vrsta pokekad ima vrsta Gerhardtia borealis, ali je ta boja prisutna samo na klobuku, jer su listići i stručak bijeli, upadljivo miriše na brašno. Što se tiče statusa jestivosti za ovu vrstu je uz brojne slučajeve potvrđene i nepotvrđene jestivosti i jedan slučaj trovanja pa stoga biti na oprezu s ovom vrstom.

MAGLOVITA KOTURNICA

Lepista luscina (Fr.) Singer

Etimologija: luscus (lat.) = slijepo oko, tmuran, mračan, mrk. Po tamnoj, garavoj, čađavoj boji?

Klobuk: 2-11 cm širok, najprije je nepravilno konveksan, zatim se otvori, gladak, sivkasto-smeđ, često je sa sitnim koncentrično postavljenim vodenastim pjegicama po površini, rub je tanak, najprije je podvijen, kasnije je uzdignut.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, ravan je ili malo zakrivljen, uglavnom nije dug, pun, u starosti je šupalj, bjelkast je ili sivkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, tanki, suženi su uz stručak, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka, najprije su bjelkasti, kasnije su sivkasto-ružičasti ili kremasto-ružičasti.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, nisu amiloidne, 4.5-6.5 x 3.5-4 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto, kasnije postaje svijetlosmeđe; miris i okus na užeglo brašno, nije mirišljava kao kod sive maglenke (Clitocybe nebularis).

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, često u velikoj množini ili u krugovima, kao saprofit tla po livadama, parkovima, rubovima šuma i šumskim putevima. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica (Lepista nuda) - prehrambena vrijednost 1, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 662. Maglovita koturnica (Lepista luscina (Fr.) Sing.), Sinonim: Lepista panaeolus (Fr.) Karst.

TAMNA GRLAŠICA

Lepista metachroides (Harmaja) Harmaja

Etimologija: meta- (gr.) = između, povezano + chrois (gr.) = boja, oblik. Po sličnosti s prosinačkom grlašicom (Clitocybe metachroa).

Klobuk: 3-7 cm širok, isprva je konveksan, zatim je otvoren i izravnat, često je malo ulegnut na sredini, gol, nije proziran, vodenast, malo je mazav, po vlažnom je vremenu sluzav; oker-siv, često je kao lagano prošaran, rub je bljeđi i spušten.

Stručak: 3-5 visok i 4-7 mm debeo, valjkast, gotovo uvijek je zakrivljen, komorasto-šupalj; oker-smeđ do sivo-smeđ, bijelo pahuljast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, kratko se spuštaju po stručku sa kukicom; krem-sivkasti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Eliptične do kuglaste, 6.2-8.5 x 3.4-4.1 µm, Q = 1.7 - 2.2; otrusina je bijela.

Meso: Osrednje čvrsto, elastično, vodenasto, sivkasto-oker; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, obično ispod bukve, nešto se rjeđe nađe u crnogoričnim šumama, voli kisela tla.

Dioba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom gljivom, a po nekim je autorima sumnjiva kao otrovna.

Napomena: Slična je srednje obojena prosinačka grlašica, od koje se razlikuje po pigmentu u kožici klobuka.

Lepista multiformis - created in Finland by Tapio Kekki

MNOGOLIKA KOTURNICA

Lepista multiformis (Romell) Gulden

Klobuk: 2-4 cm širok, najprije je okruglast, ubrzo se raširi i tupo ispupči na sredini, tanak, gladak, izrazito je nepravilno valovit; blijedoljubičast, uz rub je tamniji, vodenast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-3 cm visok, znatno je kraći u odnosu na širinu klobuka, valjkast; blijedoljubičast, uzdužno je vlaknast, baza je opletena ljubičastim micelijem.

Listići: Gusti, prirasli, oštrica je glatka; bjelkasti, zatim su s ljubičastom nijansom.

Spore: Eliptične, slabo bradavičave, 6-7.5 x 3.5-5 µm; otrusina je blijedoružičasta do blijedosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto je ili s ljubičastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u travi uz rubove šuma, po parkovima i livadama na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta i u većini literature se uopće ne spominje. Donekle sliči prljavoj koturnici (Lepista sordida) koja je robusnija, ima znatno duži stručak koji je izrazito vlaknast, a mnogolika koturnica ima bazu stručka opletenu ljubičastim micelijem.

MODRA KOTURNICA (MODRIKAČA)

Lepista nuda (Bull.) Cooke

Etimologija: nudus = gol. Po glatkoj kožici.

Engleski naziv: Wood Blewit

Klobuk: 4-18 (22) cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori, gladak, vlažan, gol; u mladosti je čitav modro-ljubičast, kasnije je ružičasto-ljubičast ili crvenkasto-ljubičast, u starosti je ljubičasto-smeđ, na sredini je tamniji, vodenast, rub je dugo vremena podvijen i vijugav.

Stručak: 4-13 (16) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, pun, valjkast, na bazi je zadebljan ili batinast, najprije je pun, kasnije je pamučast; ljubičast ili modro-ljubičast, sitno je pahuljasto-čehav, s uočljivim ostacima micelija na bazi.

Listići: Vrlo su gusti, jedva su prirasli na stručak, lako se odvajaju od podnice klobuka; ljubičasti su ili modro-ljubičasti, nikad nisu smećkasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, slabo amiloidne, (6) 6.3 - 8 (8.8) × (3.9) 4.3 - 5.7 (6.5) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 7.1 × 4.9 µm, Qav = 1.5; otrusina je svijetloljubičasta.

Meso: Blijedoljubičasto, u sredini je bijelo, a više ljubičasto u rubnom dijelu stručka, u starosti je žuto-smeđe, nježno, lomljivo; miris je ugodan na parfem ili voće, ako se meso protrlja prstima miriše na multivitaminski sok, a okus je blag na gljive ili lješnjake, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, a sa sulfovanilinom trenutno postane svijetloljubičasto.

Stanište: Raste uglavnom u jesen, a ponekad i zimi, veoma se rijetko pojavi i u proljeće, u skupinama, krugovima ili pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, kao sprofit trulog lišća. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 3, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Međutim, kao i mnoge gljive, sirova je otrovna. Konzumiranje sirovih koturnica obično uzrokuje razgradnju krvi, jer sadrže oko 15-30 mg/kg cijanovodične kiseline, stoga je uvijek treba temeljito termički obraditi. Cijanovodonična kiselina se intenzivnim zagrijavanjem ili sušenjem neutralizira u bezopasne tvari.

Ljekovitost: Znanstveno je istraživanje pokazalo da modra koturnica ima značajan sadržaj bioaktivnih fenonih spojeva askorbinske kiseline i karotenoida. Osim toga, spektralna analiza ekstrakata ove gljive otkrila je prisutnost više od 60 biološki aktivnih spojeva. S druge strane je pokazala snažno antioksidativno djelovanje koje bi se vjerojatno moglo povezati s njezinim bogatstvom bioaktivnih spojeva. Općenito, rezultati bi mogli potaknuti znanstvenike na daljnja istraživanja kako bi se otvorile nove perspektive za stvaranje lijekova koji bi se mogli koristiti za liječenje mnogih bolesti (National Library of Medicine. 2024. Antioxidant Properties, Bioactive Compounds Contents, and Chemical Characterization of Two Wild Edible Mushroom Species from Morocco: Paralepista flaccida (Sowerby) Vizzini and Lepista nuda (Bull.) Cooke).

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

ŠARENA KOTURNICA

Lepista panaeolus (Fr.) Singer

Etimologija: pan (gr.) = sve, potpuno, svestrano + aiolos (gr.) = šareno, pjegavo, promjenjivo, svjetlucavo (često se koristi za opisivanje nečeg što ima raznobojne pjege, poput zmajeve kože ili leoparda). Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Spotted Blewit

Klobuk: 2-11 cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori, sivo-smeđ, često je sa koncentrično postavljenim vodenastim pjegama po površini, rub je tanak, najprije je podvijen, kasnije je uzdignut.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, pun, kasnije postaje šupalj, bjelkast do sivkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, tanki, kratko se spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka, slično kao kod sive maglenke (Clitocybe nebularis); najprije su bjelkasti, kasnije su sivkasto-ružičasti ili kremasto-ružičasti.

Spore: Eliptične, 5-6.5 x 3.5-5 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto, kasnije postaje svijetlosmeđe; miris je više ili manje mirišljav, kao kod sive maglenke, a okus je blag, na brašno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, često u velikoj množini ili u krugovima, kao saprofit tla po livadama, parkovima, rubovima šuma i šumskim putevima. Primjerke na slikama snimio je Anton Grašanin, 16.5.2025., na livadi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali se ne preporučuje njezina konzumacija zbog sličnosti sa sivom maglenkom.

Napomena: Slična je siva maglenka, koja raste u šumama, a ne po livadama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 662. Maglovita koturnica (Lepista luscina (Fr.) Sing.), Sinonim: Lepista panaeolus (Fr.) Karst.

DVOBOJNA KOTURNICA

Lepista personata (Fr.) Cooke

Etimologija: personatus (lat.) = maskirano, kamuflirano, mistično, skriveno.

Engleski naziv: Field Blewit

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije se raširi i izravna, mesnat, gladak, sjajan, kožica se lako guli; blijede je krem-smećkaste, sivkasto-smeđe ili sivkasto-ljubičaste boje, nikada nije potpuno smeđa bez crvenkasto-ljubičastih tonova, rub je nešto svjetliji, površina je ponekad s mjestimičnim mrljmama, malo je pahuljast, vodenast, rub je dugo vremena podvrnut.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, robustan, valjkast, tvrd, pun, debeo, zadebljan je prema bazi; s lijepom je ružičasto-ljubičastom bojom, lagano je vlaknasto-čehav.

Listići: Prilično su gusti, do stručka su zaokruženi, slabo su prirasli; bjelkasti su ili blijedosivkasti i s ljubičastom nijansom.

Spore: Eliptične, hrapave, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je blijedoružičasta.

Meso: Debelo, Bijelo je ili bjelkasto, nekad je s ljubičastom nijansom, ispod kožice klobuka i u stručku je sivo, u sredini dugo ostane bijelo, u starosti je sivkasto-smećkasto; miris je ugodan na voće ili parfem, ali ne toliko intenzivan kao kod modre koturnice (Lepista nuda), a okus je lagano slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s laktofenolom postane purpurno-ljubičasto, a s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad i u ranu zimu, u skupinama i krasnim krugovima, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, te po pašnjacima, livadama i parkovima. Prvih pet slika snimio je Neven Ferenčak, 1.11.2025., 5.11.2024. i 11.11.2019., a šestu Tihana Prcić, 27.11.2024., na lokalitetu u blizini Rovinja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

RICKENOVA KOTURNICA

Lepista rickenii Singer

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi, suh, gol; smećkast je ili pepeljastosiv, redovito je s malim okruglim tamnim pjegama, rub podvijen, valovit i ponekad narebran.

Stručak: 4-10 cm visok, baza je ponekad zadebljana, suh, najprije pun, zatim je šupalj; sivkasto-smeđ, žuto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, najprije su prirasli, zatim se vrlo kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka; najprije su bjelkasti, zatim su svijetlosmeđi ili ružičasto-smeđi.

Spore: Eliptične do skoro kuglaste, vrlo slabo bradavičave, (5.5)6.5-7.2(8.5) x (3.5)3.9-4.5(5) µm, N = 21, Q = (1.5)1.6-1.7(1.8); otrusina je crvenkasta.

Meso: Elastično, spužvasto, debelo, bijelo, ispod kožice klobuka i uz rub stručka postane lagano smećkasto; miriše na brašno, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, uz rubove šuma i na travnjacima, na brežuljkastom i planinskom terenu. Primjerke na prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Vrlo je slična maglovita koturnica (Lepista luscina) koja također na klobuku ima okrugle pjege tamnije boje od osnovne boje klobuka. Ima vrlo jak i ugodan miris na brašno ili malo podsjeća na peruniku, kao i meso perunikine kružoliske (Lepista irina).

PRLJAVA KOTURNICA

Lepista sordida (Schumach.) Singer

Etimologija: sordidus (lat.) = prljav, nečist, gadan, zamazan. Po boji i mrljama.

Engleski naziv: Sordid Blewit

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi, ulegne i blago ispupči na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, gladak, gol; najprije je ljubičast ili ružičasto-ljubičast, vodenast, po suhom vremenu i u starosti jako izblijedi, rub je tanak, dugo vremena podvijen i valovit.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, pun, elastičan, slabašan, žilav, lagano je zakrivljen, nekad je ekscentričan, ujednačene je debljine ili je lagano zadebljan na bazi; prvo je blijedoljubičast, zatim je sivo-ružičast ili crvenkasto-ljubičast, površina je blago bjelkasto vlaknasta, baza je pamučasta od ostataka micelija.

Listići: Vrlo su gusti, široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka, oštrica je sitno nazubljena i iste boje; prvo su bjelkasti, kasnije su sivkasto-ružičasti ili blijedoljubičasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, 6-8 x 3-4.5 µm; otrusina je blijedoružičasta.

Meso: Tanko, lomljivo, blijedoljubičasto, vodenasto; miris je malo aromatičan, na gljive ili lješnjake, ne tako intenzivan kao kod modre koturnice (Lepista nuda), dobar, a okus je malo slatkast, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit tla po livadama, te u miješanim i crnogoričnim šumama, često u šumama smreke. Prvu, šestu, sedmu, osmu i devetu sliku snimio je Neven Ferenčak, 12.11.2021., 30.10.2025. i 22.04.2023., drugu Tihana Prcić, a treću, četvrtu i petu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, međutim, kao i mnoge gljive, sirova je otrovna. Konzumiranje sirovih koturnica obično uzrokuje razgradnju krvi, jer sadrže oko 15-30 mg/kg cijanovodične kiseline, stoga je prije uporabe uvijek treba temeljito termički obraditi. Cijanovodonična kiselina se intenzivnim zagrijavanjem ili sušenjem neutralizira u bezopasne tvari.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

BIJELA DEBELJAČA

Leucopaxillus albissimus (Peck) Singer

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Engleski naziv: Large White Leucopax

Klobuk: 4-14 (18) cm širok, konveksno-izravnat, slabo je ispupčen na sredini; uglavnom je snježnobijel, kada se gljiva razvije čitava je sredina oker, malo je naboran na sredini, mjestimično je s mrljama, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-6 x 0.6-1.5 cm, valjkast, lagano je batinasto zadebljan na bazi; bjelkast je do blago žućkast, čitavom je dužinom lagano čehast, a na vrhu je pahuljast.

Listići: Gusti, spuštaju se po stručku, uski, djelomično su račvasti ili anostomozirajući, lako se odvajaju od podnice klobuka; bijeli do blijedokrem.

Spore: Eliptične, s malim izoliranim bradavicama, prozirne, amiloidne, 5.5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bijelo, na prerezu ne mijenja boju; miris je ugodan, oštar, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim šumama hrasta, bukve i smreke.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog oštrog miris mesa. U vrlo rijetkim slučajevima može dovesti do alergijskih reakcija i gastrointestinalnih poremećaja. U slučaju da se osjete takvi simptomi, izbjegavati konzumaciju svih debeljača.

Napomena: Ovoj je gljivi slična samo vrsta Leucopaxillus lentus za koju se smatra da je samo jedna od varijacija iste vrste. Nešto je svjetlije boje, ima listiće koji se spuštaju po stručku i naboranu površinu klobuka.

GORKA DEBELJAČA

Leucopaxillus gentianeus (Quél.) Kotl.

Engleski naziv: Bitter Funnel

Klobuk: 4-18 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi, zdepast, mesnat, suh, svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, najprije je čehasto-maljav, na kraju je gol, rub je svjetliji, najprije je podvijen i pahuljast, kasnije je malo narebran i nepravilno valovit.

Stručak: 4-6 cm visok i 1-2 cm debeo, pun, žilav, baza je bulbozno zadebljana, često je malo korjenast, bjelkast, kasnije je žuto-smeđ, na dodir ili u starosti posmeđi, na vrhu je sitno crtast, u mladosti se malo ljušti, kasnije je gol.

Listići: Vrlo su uski, gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, lako se odvajaju od podnice klobuka; u mladosti su bjelkasti, kasnije su kremasti ili često hrđasto pjegavi.

Spore: Eliptične, sitno zrnaste, bezbojne, amiloidne, 4.5-6 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, elastično. bijelo; miris nije izražen, a okus je karakteristično jako gorak poput pelina.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla najčešće u miješanim i crnogoričnim šumama, češće u šumama bora gdje je masovnija i gdje joj je boja klobuka tamnosmeđa, te po parkovima, a rjeđe se pronađe ispod hrasta. Prve dvije slike snimljene su 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi crnog bora, a treću je snimila Mirna Katičić, 20.10.2024., na lokalitetu kod Labina u Istri.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo gorkog okusa mesa.

Napomena: Može se zamijeniti s bijelosmeđom vitezovkom (Tricholoma albobrunneum) kojoj je gornji dio stručka bijele boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 586. Gorka debeljača (Leucopaxillus amarus (A. et S. ex Fr.) Kühner), Sinonim: Leucopaxillus gentianeus (Quél.) Kotl.

TROBOJNA PODVIJENKA

Leucopaxillus tricolor (Peck) Kühner

Etimologija: tricolor (lat.) = trobojno. Po boji.

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije se izravna, suh; olovnosiv, oker-žućkast, žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, baršunast, malo je grbav, rub dugo vremena podvijen, narebran.

Stručak: 5-9 (15) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, debeo, gladak, gol, kratak, sužen je na vrhu; bijel, kasnije je smećkast prema bazi.

Listići: Gusti, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka; u mladosti su svijetložuti, kasnije su kremasto-žuti do žuto-smeđi, nikad nisu s mrljama.

Spore: Eliptične, bradavičave, 6.7-9.6 x 4.7-6.1 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miris je ugodan do blago kiselkast, na gljive, a okus je blag do malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, grmlju i po parkovima. U Hrvatskoj je pronađena u kontinentalnom području, u šumama s bukvom, hrastovima i šumskim kestenom te u submediteranskom području uz bijeli grab, na tri lokaliteta, u Zagrebu, na Žumberačkom gorju i na otoku Krku. Primjerci na slici snimljeni su u blizini Japetića, najvišeg vrha Samoborskog gorja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Klobuk je ponekad vrlo velik, širine do 20 cm ili čak i više. Slična je gorka vitezovka (Tricholoma acerbum) koja ima žućkaste listiće, a nije jestiva zbog gorkog okusa mesa. Gorka je vitezovka većih dimenzija i rasprostranjenija je vrsta, u određenim područjima se dosta konzumira, bez obzira na gorki okus mesa.

KRATKONOGA GUSTOLISKA

Melanoleuca brevipes (Bull.) Pat.

Engleski naziv: Stunted Cavalier

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi, ulegne i tupo ispupči na sredini; po vlažnom je vremenu sivo-smeđ do crno-smeđ, po suhom je vremenu je oker-smeđ, s vodenastim je pjegama, rub je tanak i valovit.

Stručak: 3-5 cm visok, mnogo je kraći od širine klobuka, valjkast, ponekad je torziono uvijen, pun, zadebljan je na bazi; smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli; najprije su svijetlokrem, kremasto-smećkasti ili su sivkasto-smećkasti, kasnije su bjelkasti, sivkasti ili svijetložuti.

Spore: Eliptične, nepravilno bradavičave, 6.5-9.5 x 5-6.5 µm; otrusina je blijedožučkasta do svijetlokrem.

Meso: Bjelkasto je do kremasto, osobito u bazi stručka, kasnije je smeđe, debelo; miriše ugodno na gljive, a okus blag, rijetko je blago gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, livadama i pašnjacima, te uz staze. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Lako se zamijeni sa sličnim gustoliskama. Kada se ubere odmah se uočavaju vrlo kratki stručak u odnosu na širinu klobuka, a klobuk je u mladosti konveksan i tamnije vodenasto pjegav. Pronađe se po pašnjacima uz rijeku Savu.

Melanoleuca cognata - created on April 2022 in Leoben, Austria by AHP-Steiermark

RANA GUSTOLISKA

Melanoleuca cognata (Fr.) Konrad & Maubl.

Engleski naziv: Spring Cavalier

Klobuk: 3-10 (14) cm širok; prvo je konveksan, zatim se raširi i izravna, s niskom je širokom grbicom na sredini, gladak, vlažan; u mladosti je tamnosmeđ, kasnije je svijetlosmeđ, vodenast, na sredini je nešto tamniji, rub je uglavnom dugo vremena podvijen.

Stručak: 6-12 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, isprva je čvrst, kasnije je mekan, pun, uvijen, zadebljan je na bazi; blijedosmeđe je boje klobuka, vrh je svjetliji, vlaknast, bijelo je pahuljast, baza je maljava od bijelog micelija.

Listići: Gusti, široki, različito su dugački, prirasli su na stručak sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, oštrica je valovita; u mladosti su bjelkasti, kasnije su krem do žućkasti, gotovo žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, šiljate, zrnaste, s grlićem, prozirne, 7.8-10 x 4.1-6.2 µm; otrusina je bijela, krem do svijetložuta.

Meso: Debelo, nježno, mekano, nešto je čvršće u klobuku, u stručku je vlaknasto, bijelo je do kremasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste prvenstveno u rano proljeće dok se još topi snijeg, ali se može pronaći i ljeti, a vrlo rijetko u jesen, skupno, kao saprofit tla po rubovima šuma, parkovima i na čistinama u travi.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Najranija je gustoliska, ima tamniji klobuk, stručak i listiće od tankonoge gustoliske (Melanoleuca strictipes) koja počinje rasti u lipnju, gotovo je bijela i ima bijelo meso. Po dimenzijama su slične sapunasta vitezovka (Tricholoma saponaceum) i prugasta gustoliska (Melanoleuca grammopodia), klobuk im je tamniji, a listići su tipične slamnatožute boje. Pojavljuje se početkom proljeća među prvim gljivama i može se pronaći sve do pojave snijega, ali je najčešća u ljeto i jesen.

PEPELJASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca exscissa (Fr.) Singer

Etimologija: exissus (lat.) = razbijen, slomljen, izlomljen, poderan, rastrgan, razderan. Po površini klobuka (ne tipično) kakva se najčešće nađe.

Engleski naziv: Smoky Cavalier

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, zatim je izravnat, ulegnut i blago ispupčen na sredini; po vlažnom je vremenu je sivo-smećkast do crvenkasto-smeđ, ubrzo je svijetlosiv ili pepeljastosiv, sredina je tamnije smećkaste boje, nije vodenast, koncentrično je pjegav, površina je vlaknasta, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, valjkast, blago je batinasto zadebljan na bazi; najprije je bijel, kasnije je krem-smećkast, smećkast ili crvenkasto-smećkast, baza je bjelkasta, na dodir posmeđi, malo je uzdužno crtast, vlaknasto-čehast, na vrhu je brašnast.

Listići: Lagano su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, pilično su gusti, uski, izmiješani su s lamelulama; bijeli, bjelkasti, kremasti ili su kremasto-žuti, također su s ružičastom nijansom, oštrica je neravna i iste boje.

Spore: Eliptične do kuglaste, s često slabo združenim bradavicama, prozirne, amiloidne, 7.5-10.5 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, blago je mramorirano, ubrzo postane vodenasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, rijetkim travnatim šumskim površinama, rubovima šuma i šumskim stazama, na humusnom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: U literaturi ima dosta neslaganja autora oko ove vrste. Neke se vrste mogu razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora.

PRUGASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca grammopodia (Bull.) Murrill

Etimologija: gramma (lat.) = crtež, slika, skica, gravura + pus, podos (gr.) = noga. Po crtastom stručku.

Engleski naziv: Grooved Cavalier

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan, zatim je otvoren i ulegnut s jako izraženim ispupčenjem na sredini, gladak; sivkasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili je tamnosmeđ, sredina je uglavnom tamnija, rub je svjetliji, kasnije je vodenast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-2 cm debeo, pun, vitak, na dnu je zadebljan; smeđ je ili sivo-smeđ, osnova je bjelkasta, kasnije je cijelom dužinom s crtastim tamnosmeđim vlakancima i malo izbrazdan.

Listići: Jako su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem; bijeli, kremasti, žućkasti, oker-smeđi do smeđi.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, 8-10.1 x 4.6-6 µm; otrusina je bjelkasta, kremasta do žućkasta.

Meso: Debelo, bijelo je do svijetložućkasto, malo je spužvasto, u stručku je tvrdo i vlaknasto; miris i okus su više ili manje na brašno, također su ugodni na gljive, u starosti su neugodni na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i u krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, travnatim površinama, šumskim stazama i rubovima šuma, voli vapnenasto tlo. Prve dvije slike snimio je Danijel Mulc, početkom rujna, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru, a posljednje dvije Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Upotrebljava se samo klobuk, jer je stručak tvrd i vlaknast.

Napomena: Slična je sapunasta vitezovka (Tricholoma saponaceum) koja je također jestiva.

Melanoleuca humilis - created in Finland by Aune Pisilä

MALENA GUSTOLISKA

Melanoleuca humilis (Pers.) Pat.

Etimologija: humilis (lat.) = ponizno, skromno, čedno. Po izgledu.

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, prvo je stožasto-konveksan, zatim se raširi i manje ili više izraženo ispupči na sredini, gladak; okerasto-smeđ, sivo-smeđ ili je tamnocrvenkasto-smeđ, sredina je nešto tamnija, vodenast, jedva je uočljivo pahuljasto-baršunast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: Valjkast, lagano je zadebljan na bazi, nije uvijek pravilan; sivkast je do tamnosmeđ, na vrhu je bjelkasto dlakav, prema dnu je sve izraženije smeđe vlaknast i grubo zrnast.

Listići: Gusti, prilično su široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli, kasnije su krem boje.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, amiloidne, 7-8 x 4-5 µm; otrusina je žućkasta do žuto-oker.

Meso: U klobuku i u gornjem dijelu stručka je bijelo, a u bazi stručka je kremasto ili smećkasto; miris je kiselkast na gljive ili brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, parkovima, uz ceste, šumske staze i na drvnom otpadu; slabo je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Dio je skupine gljiva koje nije uvijek lako prepoznati na temelju izgleda zbog dosta neupadljivih boja. Prepoznatljiva je po ujednačeno obojenom stručku i mesu koje je smećkasto samo u donjem dijelu stručka. Po navedenim se osobinama razlikuje od drugih vrsta.

OBIČNA GUSTOLISKA

Melanoleuca melaleuca (Pers.) Murrill

Etimologija: melas (gr.) = crno + leukos (gr.) = bijelo. Po kontrastu između boje listića i klobuka.

Engleski naziv: Bald Knight

Klobuk: 3- 8 (10) cm širok, mesnat, u mladosti je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, tanak, gladak, po vlažnom je vremenu vlažan; sivo-smeđ, crno-smeđ ili je sivo-crn, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-8 (9) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, valjkast, pun, elastičan, na bazi je malo zadebljan, više je ili manje crtast i uvijen; tamnosmeđ, uzdužno je vlaknast i malo čehast, na bazi je bijelo vunasto-vlaknast.

Listići: Gusti, ali su rjeđi nego kod prugaste gustoliske (Melanoleuca grammopodia), prirasli; bijeli, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, gusto bradavičave, prozirne, 6-8.5 x 4.8-6.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, tanko, bijelo je ili bjelkasto, nešto je tamnije u kožici stučka; miris nije izražen, okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po vrtovima, pašnjacima, parkovima, u travnatim crnogoričnim i bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po vitkom izgledu (kao i cijeli rod Melanoleuca) i po kontrastu između snježnobijelih listića i smeđe boje klobuka. Sliči prugastoj gustoliski koja ima mnogo svjetliji stručak i klobuk. Sliči i crno-bijela gustoliska (Melanoleuca polioleuca) koja ima crno-smeđi ili skoro crni klobuk i stručak, jedino je rub klobuka nešto svjetliji. Nema opasnosti, jer su sve navedene vrste jestive.

Melanoleuca strictipes - created on September 2022 in Obertilliach, Austria by rainerburkard

TANKONOGA GUSTOLISKA

Melanoleuca strictipes (P.Karst.) Jul.Schäff.

Etimologija: strictus (lat.) = usko, stisnuto + pes (lat.) = noga.

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, mesnat, brzo se raširi, ulegne i lagano ispupči na sredini, gladak, suh i sjajan; bijel, prljavobijel ili je kremast s okerastom nijansom, na sredini je tamniji, smećkast, s ispucalom  je pokožicom.

Stručak: 8-12 cm visok i 1-2 cm debeo, vitak je i visok, uvijek je viši od širine klobuka, čvrst, pun, lomljiv, ravan, zadebljan je na bazi, uvijen; bijel, krem ili je sivkasto-smećkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, široki, prirasli, izmiješani su s lamelulama, bijeli.

Spore: Eliptične, gusto bradavičave, amiloidne, 7.8-8.2 x 4.3-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku je bjelkasto, nježno i sočno, a u stručku je vlaknasto; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, livadama, pašnjacima, rubovima šuma i šumskim stazama, na travnatim površinama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Obično je bezopasna i potpuno jestiva vrsta, međutim smatra se blago toksičnom jer je prijavljeno nekoliko slučajeva u kojima je izazvala alergijske reakcije.

Napomena: Slična je planinska gustoliska (Melanoleuca subalpina) koja je snažnija i ima tamniji klobuk. Raste u kružnim lukovima po livadama i pašnjacima na nadmorskim visinama iznad 800 m.

Melanoleuca stridula - created in Estonia by Vello Liiv

ŠKRIPAJUĆA GUSTOLISKA

Melanoleuca stridula (Fr.) Singer

Etimologija: stridulus (lat.) = kriješteće, kriještav, piskav, oštar, prodorno u slikovitom smislu.

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, mesnat, prvo je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, lijevkast, vlažan, gladak; tamne je sivo-smeđe, crvenkasto-smeđe ili crno-smeđe boje, vodenast, obično počinje blijediti od ruba, rub je u starosti uzdignut i raspucan.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 5-8 (10) cm debeo, cjevast, šupalj, valjkast, malo je zadebljan na bazi; sivkasto-smeđ je ili svijetlosmeđ, s tamnijim je tamnosmeđim vlakancima, na vrhu je bjelkasto pahuljast i crtast.

Listići: Gusti, vrlo se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama; bijeli, kasnije su krem boje, nepromjenljive su boje.

Spore: Eliptične, prozirne, 7-8 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, gusto, bjelkasto do kremasto; miris je slatkast na voće ili cvijeće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, šumskim stazama i uz ceste, na travnatim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slična je crno-bijela gustoliska (Melanoleuca polioleuca) od koje se razlikuje po nešto tamnijoj boji. U rodu Melanoleuca ima dosta vrsta koje je teško međusobno razlikovati.

Melanoleuca subalpina - created in Norway by Rob van Kruining

PLANINSKA GUSTOLISKA

Melanoleuca subalpina (Britzelm.) Bresinsky & Stangl

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, najprije je konveksan, poslije se otvori i tupo ispupči na sredini, gladak; bjelkast, zatim je krem-oker, sredina je tamnija, po suhom vremenu nepravilno ispucan.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, na bazi je zadebljan, pun; bjelkast, krem ili je sivkasto-smećkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli, račvasti, bijeli do blijedokremasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 6.5-10 x 4.2-5.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, redovima ili krugovima, u svim tipovima šuma, po parkovima, livadama, planinskim pašnjacima, rubovima šuma i šumskim putevima, na travnatim površinama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Obično je bezopasna i potpuno jestiva vrsta, međutim smatra se blago toksičnom jer je prijavljeno nekoliko slučajeva u kojima je izazvala alergijske reakcije.

Napomena: Vrlo je slična bijela Melanoleuca substrictipes koja također raste na planinskim pašnjacima, a po vlažnom vremenu na klobuku ima smećkaste pjege i nešto veće i okruglastije spore, 8.1-10 x 5-6.3 µm.

Melanoleuca turrita - created in Netherlands by Wim Rubers

TORNJASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca turrita (Fr.) Singer

Klobuk: 5-8 cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, poslije se raširi i tupo ispupči na sredini, nepravilan, gladak; tamne je sivo-smeđe boje, gotovo je crn, sitno maljav, rub je valovit.

Stručak: 5-10 cm visok, valjkast, zadebljan je na bazi, pun, tvrd, žilav; bjelkast je ili sivkast, uzdužno je vlaknast, baza je bijelo maljava od micelija.

Listići: Gusti, prirasli, prilično su široki, oštrica je nepravilno valovito nazubljena; bijeli, kasnije su sivkasto-smećkasti.

Spore: Eliptične, 8-9 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, zatim je sivkasto-smećkasto; miris i okus blagi na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla na humusnom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Uočljiva je zbog gotovo crne boje klobuka i bijelog stručka. Po boji je plodnog tijela slična crno-bijela gustoliska (Melanoleuca polioleuca), koja ima zrakasto narebran klobuk, posve bijele listiće i tanji stručak. Raste u jesen na travnatim mjestima uz rubove šuma.

Melanoleuca verrucipes - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BRADAVIČASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca verrucipes (Fr.) Singer

Engleski naziv: Warty Cavalier

Klobuk: 2-9 (13) cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, ubrzo se raširi i opštro ispupči na sredini kao kod velike martinčice (Infundibulicybe geotropa), gladak; bjelkast je do krem, ispupčenje je krem boje, rub je dugo vremena podvijen, poslije se izravna.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, pun, zadebljan je na bazi; bijelkast je ili žućkast, osnova je bijela, cijelom je dužinom karakteristično crno-smeđe čehav, na bazi je bijelo maljav od micelija.

Listići: Gusti, kratko se spuštaju po stručku; bijeli, poslije su krem ili žućkasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7-10 x 3-4.5 µm; otrusina skoro bijela do krem.

Meso: Bijelo, mekano; miris je ugodan na anis, gorke bademe ili malo podsjeća na pokvareni sir, a okus je na lješnjake.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla po šumskim putevima, rubovima šuma, vrtovima, pašnjacima, na odlagalištima drvnog otpada (kora, piljevina, itd.) koji je humificiran, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Mladi primjerci su dosta ukusni, dok su stariji mokri i bljutavi.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta i nema dvojnicu, jer je vrlo karakteristična po izgledu stručka koji je po cijeloj dužini ujednačeno crno-smeđe čehav.

Omphalina mutila - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

JOSSERANDIJEVA GRLAŠICA

Omphalina mutila (Fr.) P.D.Orton

Engleski naziv: Bog Navel

Klobuk: 1-3.5 (4) cm širok, ubrzo je raširen i ulegnut na sredini, vrlo je nepravilan; bijel, površina je sitno maljava, rub je tanak i valovit.

Stručak: Valjkast, kratak, sužava se od vrha prema dnu; bijel, baza je bijelo maljava.

Listići: Osrednje su gusti, spuštaju se po stručku, poneki se račvaju; najprije su bijeli, kasnije su bjelkasto-krem.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-9 x 4-4.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit po bjelogoričnim šumama na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova grlašica ima vrlo malo plodište i snježnobijeli klobuk. Po obliku plodišta slična je bijelim malim vrstama iz roda Gerronema, primjerice vrsti Gerronema albidum koja ima promjer klobuka samo 0.5-0.8 cm, stručak je vrlo dug i raste po mahovini i u travi na šumskim čistinama.

REBRASTA PUPČARKA

Omphalina pyxidata (Bull.) Quél.

Etimologija: pyxis (gr.) = zdjelica. Po ulegnutom obliku.

Engleski naziv: Cinnamon Navel

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, najprije je konveksno-pupčast, kasnije je otvoren i napadno ulegnut na sredini, lijevkast; narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, rub je u početku podvijen, kasnije se izravna, prozirno je narebran, često je valovit.

Stručak: 2-5 cm visok, valjkast, najprije je pun, kasnije je šupalj, ravan je ili zakrivljen; boje je klobuka ili je nešto svjetlijeg tona, na vrhu je pahuljast.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, račvasti, poprečno su spojeni žilicama na bazi, jasno se spuštaju po stručku; kremasto-smeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, 7.3-9.1 x 4.8-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, smećkasto; miris je malo neugodan, a okus je malo neugodno ljutkast i gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama i pašnjacima, šumskim stazama, na trulim panjevima i u mahovini. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom prosinca, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Pitomače.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je rasprostranjena po kontinentalnim krajevima. Ljevkastog je oblika i može se zamijeniti s malim vrstama iz roda Clitocybe.

Aspropaxillus candidus - created on September 2009 in Huesca, Spain by Luis Ballester

BIJELA DEBELJAČA

Aspropaxillus candidus (Bres.) M.M.Moser

Etimologija: candidus (lat.) = bijel kao snijeg. Po boji.

Klobuk: 4-20 (30) cm širok, u ranoj mladosti postane lijevkast i debelo mesnat, kasnije postane tanak i široko lijevkast; baršunast, mliječnobijel, u starosti malo požuti, rub je kod potpuno razvijenih primjeraka podvijen, blago valovit i uočljivo narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 2-5 cm debeo, masivan, u pravilu je kratak, valjkast, tvrd, zadebljan na osnovi; osnova je bijelo maljava od micelija, pri vrhu je pahuljast, vlaknast, bijele do krem boje, uvijek s krem-ružičastom nijansom.

Listići: Vrlo su gusti, nejednako su dugi, spuštaju se po stručku, djelomično račvasti, izmiješani s mnogo lamelula; najprije su bijeli pa bjelkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, glatke, 6-10 x 3.5-5 µm; otrusina je bijelo-kremasta s ružičastom nijansom.

Meso: Bijelo, čvrsto, debelo; miris neugodan, jak na brašno i na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, karakteristično u krugovima ili u linijama, kao saprofit tla u vlažnim crnogoričnim šumama, šumskim čistinama, parkovima i planinskim pašnjacima, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer kod osjetljivih osoba može uzrokovati gastrointestinalne tegobe, a i prerizična je zbog sličnosti s bijelim otrovnim vrstama.

Napomena: Dosta je sličnih bijelih gljiva od kojih se razlikuje po debelom i masivnom stručku koji je na kojemu je uvijek s krem-ružičastom nijansom te po listićima koji se spuštaju po stručku.

Najvažnije za determinaciju: 1. svi dijelovi gljive su bijeli do žućkasti; 2. listići su gusti i spuštaju se po stručku; 3. stručak je uvijek s krem-ružičastom nijansom; 4. stručak je valjkast, debeo i masivan

GOLEMA PODVIJENKA

Aspropaxillus giganteus (Sowerby) Kühner & Maire

Engleski naziv: Giant Funnel

Klobuk: 4-30 (40) cm širok, konveksan je do lijevkast, gladak, kožica se lako guli; bijel, sivkast, blijedokremast, bijedooker do svijetlosmeđ, u starosti je sa smeđim mrljama i kružnim pukotinama, fino je baršunast, u starosti je zaprašen i sličan sivoj maglenki (Clitocybe nebularis), rub je podvijen i valovit.

Stručak: Čvrst, baza je uglavnom zadebljana; bijel, poslije je oker, baza je baršunasta od bijelih micelijskih niti.

Listići: Gusti, izmiješani su s mnogo lamelula, uz stručak su račvasti, prirasli su i obično se kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka; bijele su do krem boje.

Spore: Eliptične, glatke, 5.5-11 x 3.5-5 µm (cromushrooms: (5.7) 6 - 7.5 (8.5) × (3.5) 3.7 - 4.3 (4.7) µm, Q = (1.5) 1.54 - 1.8 (2), N = 120, Me = 6.7 × 4 µm, Qe = 1.7); otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Čvrsto, bijelo, u starosti je žućkasto; miriše na brašno ili gljive, obično nije neugodan, a okus je blag, na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, često u krugovima, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, na travnjacima, livadama, pašnjacima,  šumskim livadama, rijetko u parkovima i vrtovima. U Hrvatskoj je poznata sa devet lokaliteta, u Zagrebu, okolici Varaždina, Slavoniji, Lici, Gorskom kotaru, Kvarneru, Zelovu kod Sinja i na Dinari. Slike su snimljene 27.9.2024., na lokalitetu Brezovac na Dinari, na nadmoskoj visini od 1600 m.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da golema debeljača sadrži bioaktivne tvari s antitumorskim svojstvima, kao što je klitocin, prirodni spoj ekstrahiran iz gljive, koji je pokazao visoku citotoksičnost. Daljnja je studija je pokazala da je klitocin smanjio razinu rezistencije na više lijekova, što je jedan je od glavnih razloga neuspjeha kemoterapije raka pa njezino suzbijanje može povećati učinkovitost terapije (National Library of Medicine. 2024. Clitocine Reversal of P-Glycoprotein Associated Multi-Drug Resistance through Down-Regulation of Transcription Factor NF-κB in R-HepG2 Cell Line).

Napomena: Po dimenzijama klobuka i boji je najsličnija bijela debeljača (Clitocybe candida), koja ima jako debeli i kratki valjkasti stručak.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je velikih dimenzija, može biti i preko 30 cm širok; 2. klobuk je bijel do smećkast; 3. listići su bijeli do krem, gusti i kratko se spuštaju po stručku; 4. stručak je bijel i zadebljan na bazi

Leucopaxillus lepistoides - created on June 2007 in Teruel, Spain by Joseba

ČVRSTA DEBELJAČA

Aspropaxillus lepistoides (Maire) Singer

Klobuk: 4-20 cm širok, najprije je konveksan, poslije je raširen i nepravilno valovit, prilično je mesnat, površina je suha i ponekad raspucana; bijel ili bijelo-krem, rub je dugo vremena podvijen, nikada nije narebran.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, na bazi je malo zadebljan; bijel, površina je malo maljava.

Listići: Gusti, tanki, prirasli; najprije su bijeli, zatim su krem-žućkastog tona.

Spore: Eliptične, 8.9-9 x 4.7-5.3 µm; otrusina je blijedokrem.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miriše slabo na brašno, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, po travnatim područjima, prisutna je i u mediteranskom pojasu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete.

Napomena: Sličnih su karakteristika golema podvijenka (Aspropaxillus giganteus), koja je obično većih dimenzija, a listići se kratko spuštaju po stručku, te eventualno planinska gustoliska (Melanoleuca subalpina), koja je obično vitkijeg izgleda od opisane vrste.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je bijel do krem; 2. listići su bijeli do žućkasti, gusti i prirasli; 3. stručak je često zdepast i malo zadebljan na bazi; 4. raste po livadama i u mediteranskim područjima

Atractosporocybe inornata - created on October 2019 in Giovo, Italy by Marco Floriani

SIVOLISTIĆAVA GRLAŠICA

Atractosporocybe inornata (Sowerby) P.Alvarado, G.Moreno & Vizzini

Etimologija: inornatus (lat.) = neukrašen, jednostavan. Po izostanku dekoracije.

Engleski naziv: Plain Funnel

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, mesnat, najprije konveksan, zatim raširen i ulegnut, kožica se lako guli, nije vodenast, suh; svilenast, prekriven je sitnim bjelkastim injem, smećkaste boje bijele kave, rub je tamniji, podvijen i narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, nekad je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, često je zakrivljen, dlakav, hrapav, prvo je pun pa šupalj, zadebljan je na bazi gdje je svilenasto obrastao ostacima debelih dugih hifa; sivkast do smećkast, na gornjem dijelu je bjelkast.

Listići: Sivkasti, a kasnije su sivo-smeđi; prirasli ili se malo spuštaju niz stručak, prilično su široki, lako se odvajaju od klobuka.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, 7-10 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, vodenasto, tanko; miris je u mladosti na voće ili na rotkvice, a u starosti jak i neugodan na užeglo brašno ili na mišju mokraću, okus je također neugodan na užeglo brašno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom polako postane zeleno-plavkasto, a kožica klobuka s kalijevom lužinom posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog vrlo neugodnog mirisa.

Napomena: Moguća je zamjena sa zadimljeno prosinačkom grlašicom (Clitocybe metachroa), kojoj listići i meso na dodir pocrnu, te s velikom martinčicom (Infundibulicybe geotropa) koja obično ima ulegnuto-ispupčen klobuk, najčešće raste uz rubove šuma, ima izvanredan miris i mnogo je veća rastom.

Najvažnije za determinaciju: 1. cijela je gljiva smećkaste do sivo-smećkaste boje; 2. listići su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju se po stručku; 3. stručak je na bazi s ostacima debelih hifa; 4. miris i okus mesa su vrlo neugodni; 5. raste u miješanim i crnogoričnim šumama

SMEĐA HRAPAVICA

Cystoderma amianthinum (Scop.) Fayod

Etimologija: amianthinus (lat.) = azbestno. Po vlaknatosti.

Engleski naziv: Earthy Powdercap

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, prvo je stožast pa otvoren ili s izvrnutim rubom, sredina je tupo ispupčena, lomljiv; žuto-narančast do oker, zrnast, rub je s bijelim čupavim ostacima parcijalnog ovoja, kožica je nekad žiličasto-zrakasto naborana.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, vitak, šupalj; oker-žut, ispod prstenka je tamniji, gotovo tamnosmeđ, zrnat i uočljivo prekriven smeđim čehicama.

Listići: Bijeli su ili kremasti, prirasli su na stručak, nisu gusti, pomiješani su s lamelulama.

Spore: Eliptične, 5-6.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela do krem-žućkasta.

Meso: Tanko, krhko, bjelkasto do žućkasto, u stručku je od vrha prema dolje sve tamnije, odnosno narančasto-oker; miris je neugodan na plijesan ili na staro sijeno, a okus je također neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, na terenima bogatim mahovinom. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 5.12.2019., na lokalitetu kod Varaždina, drug Mladen Matišić, u prvoj polovici listopada, a treću Mirna Katičić, 14.11.2025.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i okusa mesa. Navodi se da je u rijetkim slučajevima uzrokovala gastrointestinalne probleme pa se ne savjetuje konzumacija veće količine, a najbolje ih je izbjegavati i zbog opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama. Konzumiranje nekih vrsta hrapavica u sirovom stanju uzrokuje hemolitički sindrom trovanja, odnosno dovodi do razgradnje krvi.

Napomena: Slične su rijetka cinober hrapavica (Cystodermella cinnabarina) koja je narančasto-crvene boje, zrnata hrapavica (Cystodermella granulosa) koja ima smećkast i vrlo zrnast klobuk, te mirisava hrapavica (Cystoderma carcharias) kojoj je klobuk ametistne boje. Sve su nepreporučljive za konzumiranje. Vrsta Cystoderma fallax je slične boje, ali je mnogo jače dekorirana. Vrsta Cystoderma superbum je robustna i vinskocrvene boje.

Cystoderma carcharias - created on August 2019 in Distretto di Kehys-Kainuu, Finland by Federico Calledda

MIRISAVA HRAPAVICA

Cystoderma carcharias (Pers.) Fayod

Etimologija: karkaros (gr.) = oštro. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Pearly Powdercap

Klobuk: Promjera 2-6 (7) cm, prvo je polukuglast pa zvonolik i na kraju raširen i tupo ispupčen na sredini; nikad nije potpuno bijel, krem-smećkast ili svijetlosmećkast, kasnije oker-smećkast do crvenkasto-smećkast, sitno zrnasto-čehast, dekoracija je najgušća na sredini, s ruba vise zupčasti vlaknasti ostaci bijelog zastorka.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 3-6 (8) cm debeo, vitak, valjkast, na dnu je donekle zadebljan, blago je zakrivljen, šupalj; bjelkast je iznad kožastog zastorka, a ispod je zrnast, krem-okerast ili krem-smećkast, čehast; na gornjem dijelu s ostacima kožastog bijelog zastorka.

Listići: Veoma su tanki i gusti, nejednako su dugi, lagano su prirasli sa zupcem, kod mladih gljiva su prekriveni bijelim zastorkom koji ide koso od stručka prema rubu klobuka i ostavlja ostatke na rubu klobuka i stručku; najprije su bijeli ili lagano žućkasti, kasnije su blijedocrvenkasti.

Spore: Široko eliptične, gotovo kuglaste, glatke, 4-5.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, krhko; neugodnog je mirisa na plijesan ili staro sijeno, a okus je također neugodan, odbojan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, gotovo isključivo u šumama smreke, kod nas po planinskim predjelima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete zbog neugodnog okusa i mirisa mesa. Također je otkriveno da gljiva akumulira kadmij u svojim plodnim tijelima, a u zagađenim područjima koncentracije kadmija mogu čak premašiti 60 mg/kg suhe mase. Unutarstanični kadmij akumuliran u sporokarpima ove gljive povezan je s dvije izoforme metalotioneina. Nadalje, gljiva sadrži brojne organske spojeve od kojih su dimetilarsinoilacetat i trimetilarsoniopropionat prvi put zabilježeni u kopnenom okružju. Također, neke vrste hrapavica u sirovom stanju uzrokuju hemolitički sindrom trovanja, koji dovode do razgradnje krvi. Zbog svega navedenog dosta autora ovu vrstu smatraju nejestivom pa ju je možda bolje izbjegavati.

Napomena: Oblikom i veličinom slična je zrnata hrapavica (Cystodermella granulosa) koja je čitava cimetastosmeđe boje.

Fayodia anthracobia - created on August 2018 in Snøløs, Froland, Ag, Norway by Inger-Lise Fonneland

UGLJENARSKA TRUBLJAČA

Fayodia anthracobia (J.Favre) Knudsen

Etimologija: anthrax (gr.) = ugljen, crn + cobia (gr.) = sufiks za imenovanje gljiva. Po staništu.

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, prilično je sitan, konveksno-zvonolik, na gornjem je dijelu tup pa se otvori, obično je pupčast na sredini, smećkast, smećkasto-siv do tamnosmeđ, rub je lagano kratko crtast i često nepravilan, rastrgan.

Stručak: 2-4 cm visok, valjkast, prilično je slabašan, vijugav, skoro je gladak, tamnosmeđ.

Listići: 14-16 ih dopire do stručka, kratko se spuštaju po stručku, osrednje su gusti, prilično su široki, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti do sivkasti, oštrica je vijugava i nazubljena.

Spore: Kuglaste, ježaste, karakteristično je s dvostrukom stijenkom, unutarnja je stijenka ježasta, a vanjska amiloidna, 6-8.5 µm; bazidije su 2-sporne, cheilocistide su velike, batinaste  ili u obliku boce; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po opožarenim terenima ili na tresetištima, na zemlji izmiješanoj s pougljenisanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dio je skupine koju karakterizira smećkasto-siva boja, listići su skoro silazeći, a spore su dekorirane. Izgleda slično nekim vrstama iz roda Tubaria, ali one imaju smeđe, a ne bijele spore. Slična dvosporna trubljača (Fayodia bisphaerigera) također ima 2-sporne bazidije, ali je svjetlija i izraženije crtasta. Opisana vrsta ima dva varijeteta, Fayodia anthracobia var. anthracobia raste na opožarenim tlima i ima izravnat klobuk, a Fayodia anthracobia var. bisphaerigerella raste na tresetištima i ima tupo ispupčeni klobuk.

Fayodia bisphaerigera - created on October 2024 in Mosvikvegen, Inderøy, Tø, Norway by Kirsti Anne Mandal

DVOSPORNA TRUBLJAČA

Fayodia bisphaerigera (J.E.Lange) Singer

Etimologija: bi (lat.) = dva + sphaera (lat.) = lopta kugla + gera (lat.) = nositi, nosilac. Po 2-spornim bazidijama.

Engleski naziv: Slender Navel

Klobuk: 1-4 cm širok, konveksan, kasnije se raširi i obično ulegne na sredini, pupčast, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan, kožica se može guliti, sivkast, smeđ do crveno-smeđ, jako je vodenast, sredina je u mladosti tamnija, kasnije izblijedi, rub je često prozirno narebran.

Stručak: 1-2.5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, šupalj, bjelkast, krem-siv, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, proziran, kasnije je prema dnu smeđ do tamnosmeđ.

Listići: Razmaknuti, prirasli, često se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su sa lamelulama, više su ili manje na bazi povezani poprečnim žilicama, bijeli, svijetlo sivo-smeđi, često su s narančastim odsjajem, u starosti su smećkasti, oštrica je iste boje i glatka.

Spore: Kuglaste, sa dvostrukim su stjenkama, unutarnja je stijenka dekorirana, a vanjska amiloidna, glatke, 8-12 µm, Q = 1.1, bazidije su 2-sporne, rijetko su 1-sporne, ponekad su s dugim sterigmama, cheilocistide su prilično velike, valjkaste do batinaste, 32-120 x 6-20 µm, na vrhu su često s prstastim izraslinama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, malo vlaknasto, svijetlosmeđe do sivo-smeđe, vodenasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, kasnije je užegli ili na spermu, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, parkovima, rubovima cesta, šumskim putevima i u otvorenim područjima, najčešće ispod crnogoričnog drveća, obično smreke, jele ili ariša, na sloju iglica ili lišća ili tlu, na vlažnom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ugljenarska trubljača (Fayodia anthracobia) je nešto tamnija, s dosta sitnijim sporama i raste na opožarenom ili tresetnom tlu i također ima 2-sporne bazidije.

Gamundia striatula - created on October 2018 in Kolistimenmäki, kolistimensyrjä, Finland by Martti Moisander

CRTASTA PUPČARA

Gamundia striatula (Kühner) Raithelh.

Etimologija: striatus (lat.) = ukrašen linijama, sa žljebovima. Po površini klobuka.

Engleski naziv: Lined Meadowcap

Klobuk: 1-5 cm širok, konveksan, na sredini je ulegnut, malo pupčast, kasnije se raširi i skoro izravna, prilično je sluzav do suh, oker-smeđ, ružičasto-smeđ, sivo-smeđ do crveno-smeđ, sredina je tamnija, vodenast, baršunast, rub je često prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-5 mm debeo, suh, sjajan, valjkast, prilično je pravilan, gladak, proziran, krem-sivkast ili sivo-okerast, prema dnu je tamniji, na vrhu je ljuskav, bjelkasto brašnjav.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani s kratkim lamelulama, prirasli, kratko se spuštaju po stručku, bijeli, kremasti ili krem-sivkasti.

Spore: Eliptične, sitno su ježaste, neamiloidne, 6-8.5 x 4-6 µm, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, malo su vijugave i duge 35-100 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosmeđe, mekano; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, ponekad i u proljeće, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim putevima, parkovima i otvorenim livadama, uz ceste, šumske staze, na humusnom tlu.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Izgleda slično nekim vrstama iz roda Tubaria, ali one imaju smeđe, a ne bijele spore.