Russula sapinea - created on August 2015 in Kuusamo, Finland by Federico Calledda

CRNOGORIČNA KRASNICA

Russula sapinea Sarnari

Etimologija: sapinea, laricis (lat.) = borov, koja je vezana uz bor, koja raste uz bor. Po staništu.

Klobuk: 3-9.5 cm širok, najprije je kuglast, zatim je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, često je deformiran ili režnjast, vlažan i sjajan kada se ubere, kožica se lako guli, vrlo je promjenjive boje, mesnatoružičast, ružičasto-ljubičast crveno-ljubičast do ljubičast, s velikom je oker-smeđom mrljom na sredini, blijedi do sivkasto-smeđe ili maslinaste boje, vanjski dijelovi teže zadržavaju ljubičasti pigment, rjeđe je ružičasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, površina je naborana, rub je slabo narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2.8 cm debeo, valjkast ili je batinasto zadebljan na bazi, više je ili manje proširen na vrhu, ispunjen mekanom, spužvastom srži, bijel, u starosti je sa opsežnim hrđastožutim mrljama.

Listići: Gusti, kasnije ih je 6/cm na rubu klobuka kod odraslih primjeraka, prirasli ili zaokruženi uz stručak, rijetko su račvasti, lomljivi, oker do žućkasti, u starosti su hrđastosmeđi.

Spore: Široko su eliptične, sa gotovo izoliranim bradavicama visokim do 1.2 µm, djelomično povezanim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 8.5-11 x 6.7-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, vrlo glomazne, 38-64 x 12-16 µm, cheilocistide su rijetke, vretenaste, 55-76 x 9.5-12 µm, kožica klobuka sastoji se od valovitih dlačica širokih 2.5-5 µm i valjkastim dermatocistidama, podijeljenih na više segmenta, širokim 5-8 µm; otrusina je na granici između oker i žute (oko IIIc).

Meso: Vrlo je lomljivo, bijelo, na prerezu postane žuto-smeđe; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, sa fenolom svijetlosmeđe, a reakcija u dodiru s gvajakolom je brzo pozitivna i prilično intenzivna, a sa formalinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, crnogoričnim šumama na relativno velikim nadmorskim visinama, u simbiozi sa smrekom, na tlu prekrivenom mahovinom ili na tepihu od iglica.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Karakteristična je po staništu, promjenjivoj boji klobuka, boji otrusine i prilično velikim sporama. po oker otrusini i žućenju mesa slična je šarolika krasnica (Russula versicolor), koja raste ispod bjelogoričnog drveća, obično breze ili topole trepetljike i ima ljutkast okus listića. Mladi su primjerci savršeni dvojnici mekane krasnice (Russula nauseosa) i arišove krasnice (Russula laricina), kojoj meso posivi u starosti.

SARDONIKS KRASNICA

Russula sardonia Fr.

Etimologija: sardonion (gr.) = biljka s reskim okusom. Po okusu.

Engleski naziv: Primrose Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije je potpuno otvoren i ulegnut na sredini, često je s malom grbicom, kožica je prirasla i teško se guli, blistav, vlažan i mazav, tipično je vinskicrven do crveno-ljubičast, rijetko je sa žutom ili zelenom nijansom, sredina je često tamnija, rub nije narebran.

Stručak: 3-13 cm visok i 1-5 cm debeo, valjkast, pun, rijetko je komorasto spužvast, čvrst, bijel, kasnije je tipično crveno-ljubičasto pahuljast, donji dio posmeđi.

Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s lamelulama, često su račvasti, prirasli, svijetložuti su do limunastožuti, u mladosti su su orošeni sa sitnim kapljicama.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama, djelomično povezanim spojenim linijama ili grebenima koji tvore mrežasti uzorak, 7-9 x 6-7 µm; otrusina je žuta.

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, kruto, bijelo je ili lagano žućkasto, ispod kožice klobuka je ružičasto; miriše na voće, a okus je jako ljut.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s amonijakom ili KOH postanu ružičasti do crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama, te močvarama u simbiozi s borom, na vapnenastom ili pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog jako ljutog okusa mesa. Sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokuju proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Prepoznatljiva je po vinskicrvenom klobuku, te žutim listićima i otrusini. Slične su debela krasnica (Russula torulosa), koja nema žute listiće, slabo je ispupčena na sredini, okus mesa je ljut, ali ubrzo postane blag, miriše na jabuke a reakcija listića u dodiru sa amonijakom je negativna, te haringova krasnica (Russula xerampelina), koja također raste ispod bora, ali joj je meso blagog okusa i nije grbava na sredini klobuka.

Russula seperina - created on September 2015 in Provincia di Oristano, Italy by Federico Calledda

PRIMORSKA KRASNICA

Russula seperina Dupain

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, gladak, mazav, kožica se lako guli do 2/3 promjera, karmincrven, crveno-siv, ljubičasto-crven, ružičasto-crven, narančasto-siv, prema sredini je sa svijetložitim do žuto-narančastim mrljama, izblijedi prema rubu, rub je dosta iskrzan.

Stručak: 2-10 cm visok i 2-5 cm debeo, valjkast, bjelkast, na ozlijeđenim mjestima ili u starosti od baze prema vrhu posivi, s blijedoružičastim pjegama prema dnu, na bazi je često žućkast ili žuto-smeđ.

Listići: Gusti, trbušasti, neki su račvasti, izmiješani su s lamelulama, na bazi su povezani poprečnim žilicama, prirasli, krem do žuto-oker, u starosti od ruba pocrnu.

Spore: Gotovo kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim do 1 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 8-10 x 6.5-8 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto je kao i kod ostalih vrsta iz skupine Nigricantinae, lomljivo, bijelo, na prerezu nakon 15 minuta pocrveni, kasnije nakon 1-2 sata uglavnom od dna stručka postaje tamnosivo, na kraju pocrni; miriše slabo na med, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom lužnjakom (Quercus cerris) i običnom kalinom (Ligustrum vulgare), isključivo u sredozemnom području, voli toplija područja, na kiselom, vapnenastom i ilovačastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Meso najprije pocrveni pa poslije posivi, otrusina je tamnožuta i raste na karakterističnom staništu što je dovoljno za sigurnu identifikaciju ove vrste. Po promjeni boje mesa pripada skupini Nigricantinae iz koje je najsličnija blijeda krasnica (Russula decolorans) od koje se razlikuje po boji klobuka, mesu koje najprije pocrveni, te po nešto manjim sporama.

Russula sericatula - created on September 2018 in Fløjstrup Strand, Denmark by Thomas Kehlet

SVILENKASTA KRASNICA

Russula sericatula Romagn.

Etimologija: sericeus (lat.) = svilenkast. Po izgledu klobuka.

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je gotovo kuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, bez sjaja, kožica se može guliti, ružičast, oker-smeđ, ružičasto-smeđ, crveno-smeđ, smeđ, tamnosmeđ, ljubičasto-smeđ do sivo-ljubičast, na sredini je žuto-smeđ, maslinastozelen ili maslinasto-smeđ, u starosti je baršunast ili sitnozrnast.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, pun, brzo je šupalj, bijel, baza je često žuto-sivo prošarana.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli sa zupcem, gotovo su slobodni, povezani su poprečnim žilicama na bazi, ponekad su račvasti, bjelkasti, žuti, kasnije su tamnožuti s narančastim odsjajem, oštrica je uglavnom svjetlija.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bodljama visokim 0.7-1 µm, 7-9 x 6-7 µm, bazidije su 4-sporne, 40-57 x 10-13 µm, cheilocistide su 67-120 x 7-11.5 μm, pleurocistide su vretenaste, najviše blago zašiljene, 78-105 x 6.5-12.2 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Mekano, bijelo, po vlažnom je vremenu sivkasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso stručka u dodiru sa fenolom postane crvenkasto, a kasnije tamnosmeđe do crno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) svijetloružičasto, sivo-ružičasto do ljubičasto, ponekad sa zelenkastom nijansom, sa fenolom crveno-smeđe, sa gvajakolom plavo-zeleno, sa KOH bjelkasto do svjetložuto, a sa sulfovanilinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično grabom ili bukvom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su jestiva krasnica (Russula vesca), koja ima malo manje spore, a kožica se guli samo do 1/3 promjera, vinskosmeđa krasnica (Russula vinosobrunnea), kojoj se kožica teško guli, Romellijeva krasnica (Russula romellii), kojoj se kožica guli samo do 1/3 promjera, te smeđokoža golubača (Russula integra) i lasičja krasnica (Russula mustelina), koje rastu ispod crnogoričnog drveća.

Russula emetica f. silvestris - created in Netherlands (Kingdom of the) by Albert Meek

GORSKA PAPRENA KRASNICA

Russula silvestris (Singer) Reumaux

Etimologija: silvaticus (lat.) = šumsko; meticus (lat.) = koji izaziva povraćanje. Po efektu kojeg izaziva.

Engleski naziv: Woodland Brittlegill

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je slabo ispupčen ili ulegnut na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu mazav i sjajan, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se gotovo potpuno guli, boja je isprva, a često i trajno, crvene boje trešnje ili krvavocrvena, u starosti može izblijediti, rub je gladak i podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast je ili batinasto zadebljan prema bazi, pun, u starosti je komorasto ili potpuno šupalj, lomljiv, mekan, lako truli, bijel, baza u starosti postaje žućkasta, često je uzdužno naboran.

Listići: Razmaknuti, tanki, nekad su račvasti, izmiješani su s nekoliko lamelula, na bazi su poprečno povezani sa sitnim žilicama, najširi su uz rub gdje su široki oko 5 mm, nisu lako lomljivi, prirasli, oštrica je cjelovita, bijeli, u starosti su s plavičastim ili limunastožutim odsjajem.

Spore: Eliptične, s izoliranim, do 1 µm visokim bradavicama, povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 7-10 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Dosta je debelo, veoma je lomljivo, bijelo, ispod kožice je također bijelo; miris je ugodan na voće ili kokos, malo podsjeća na suhe kruške, a okus je veoma ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom brzo postane zelenkasto-plavo, a sa formolom ružičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma, obično u simbiozi s borom, ali i sa hrastom, kestenom ili bukvom, na mahovini, na pjeskovitom ili kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom, osobito sirova u većim količinama. Jedna gljiva u jelu obično ne uzrokuje nikakve simptome. Sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokuju proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Slične su paprena krasnica (Russula emetica), koja ima veće spore i raste uglavnom samo ispod crnogoričnog drveća, te Maireijeva krasnica (Russula nobilis), koja ima manje spore s bradavicama visokim do 0.5 µm.

SUNČANA KRASNICA

Russula solaris Ferd. & Winge

Etimologija: solaris (lat.) = sunce. Po boji.

Engleski naziv: Sunny Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut na sredini, ljevkast, po suhom je vremenu bez sjaja, po vlažnom je vremenu mazav, u mladosti je gladak, kožica se guli samo do polovice promjera, bjelkast je do svijetložut, žut ili limunastožut, vrlo je rijetko i s crvenkastim ili crvenkasto-smećkastim tonom na sredini, sredina je tamnije žumanjčanožute boje, često izblijedi, skoro je bijel prema rubu i u kontrastu sa živom bojom na sredini, kasnije je izbrazdan, rub je tup i jako široko narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 cm debeo, skoro je valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, vrlo je lomljiv, ubrzo postane spužvasto šupalj, bijel, mjestimično je sa smećkastim pjegama, sitno je maljav.

Listići: Dosta su gusti, prirasli, dosta su široki, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, na bazi su povezani poprečnim žilicama, najprije su bijeli, kasnije su krem, kremasto-žuti ili svijetlooker.

Spore: Eliptične do gotovo kuglaste, s izoliranim je bodljama visokim 0.5-1 µm, 7-8 x 5-7 µm (cromushrooms: (7) 7.1 - 8.5 (9.2) × (5.4) 5.9 - 6.8 (7.8) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 7.7 × 6.4 µm, Qav = 1.2); otrusina je tamno kremasto-žuta.

Meso: Vrlo je lomljivo, bijelo; miriše kiselo, na senf, ocat ili kisele krastavce, a okus je izrazito papren, osobito uz listiće.

Kemijske reakcije: Meso pozitivno reagira s gvajakolom, ali s dosta velikim zakašnjenjem.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, rjeđe sa hrastom; prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Iste boje mogu biti žumanjčana krasnica (Russula risigallina), sjajnožuta krasnica, koje nemaju papreni okusa mesa, te Raultova krasnica (Russula raoultii), koja miriše na voće i ima bijelu otrusinu.

Russula sororia - created on November 2011 in Abba Fritta, Aggius, Italy by Marco Floriani

SESTRINSKA KRASNICA

Russula sororia (Fr.) Romell

Etimologija: sororius (lat.) = redovnica, sestra. Po sličnosti s mnogo drugih krasnica.

Engleski naziv: Sepia Brittlegill

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je poluloptast, kasnije se izravna i lijevkasto ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, skoro je gumaste konzistencije, prilično je tvrd, kožica se guli u trakama skoro do sredine promjera, sivo-smeđ, maslinasto, smeđ, tamnosmeđ do maslinasto-crn, rub je upadljivo narebran i prilično tanak.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-5 cm debeo, valjkast, prilično je pravilan, lomljiv, bez sjaja, bijel, u starosti je kremast, površina je kasnije rupičasta.

Listići: Vrlo su gusti, često su račvasti, vrlo su rijetko s lamelulama, lagano su zaokruženi uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, kasnije su sivkasto-žućkasti, često su pjegavi.

Spore: Gotovo kuglaste do široko eliptične, sa niskim su izoliranim bradavicama visokim do 0.4 µm, nisu povezanu u mrežasti uzorak, amiloidne, 6.5-8.5 x 5.5-7 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je sivo, lomljivo; miris nije izražen, a okus je neugodno papren.

Kemijske reakcije: meso u dodiru s gvajakolom postane umjereno zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, voli travnate ili močvarne zone kao što su parkovi, šumski putevi i nasipi, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Gotovo je ista rebrasta krasnica (Russula pectinata) od koje se razlikuje po paprenom okusu mesa, dok je okus mesa kod slične vrste slatkast. Veoma je slična kamember krasnica (Russula amoenolens) kojoj je klobuk širok najviše do oko 8 cm, dok je klobuk kod opisane vrste širok do 15 cm.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 872. Sestrinska krasnica (Russula sororia (Fr.) Romell ss. Boudier)

Russula sphagnophila - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

MAHOVINSKA KRASNICA

Russula sphagnophila Kauffman

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav; žuto-smeđ, ružičasto-crven, vinskicrven, blijedoružičast ili je ružičasto-ljubičast, rub je izrazito široko narebran i često jako valovit.

Stručak: 4-9 visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, šupalj, ponekad je srašten s drugim plodnim tijelom, gladak, vrlo lomljiv; bijel, poslije je žućkast, na vrhu je često s ružičastom nijansom.

Listići: Vrlo su rijetki, jednako su dugi, gotovo su bez lamelula, prirasli sa zupcem; najprije su bjelkasti, kasnije su kremasti ili svijetložuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, jako bradavičave, 8.5-10.5 x 6.5-8.5 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bijelo; miris nije izražen, a okus je slatkast, voćni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i miješanim šuma breze i smreke, te u parkovima i na močvarnom tlu u mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Opisana je krasnica lako prepoznatljiva po močvarnom staništu, vrlo rijetkim i jednako dugim listićima te po široko narebranom rubu klobuka.

Russula stenotricha - created on August 2011 in Søndermarken, Denmark by David Boertmann

MASLINASTOZELENA KRASNICA

Russula stenotricha Romagn.

Etimologija: steno (gr.) = usko, tijesno+ tricha (gr.) = dlaka, vlas. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 4-9 cm širok, konveksan u mladosti, kasnije se izravna i ulegne u sredini, kožica je suha, glatka ili hrapava, ljušti se do 1/2 promjera, sivo-zelen, maslinastozelen, blijedi u žutu do oker boju, rub je kratko i slabo narebran u starosti.

Stručak: 5-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, ponekad je sužen pri dnu, isprva je čvrst i pun, kasnije je spužvast u sredini, bijel, pri dnu je oker do žuto-crvenkast.

Listići: Osrednje su gusti, kasnije su tanki, lomljivi, prirasli, često su račvasti, prvo su krem, kasnije su oker.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama, djelomično povezanim kratkim ili duljim grebenima koji ponekad tvore prilično nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 6.5-8 x 5-6 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Isprva je čvrsto, kasnije je spužvasto, bijelo, lagano požuti ili posmeđi na ozlijeđenim mjestima; miris nije izražen, a okus je blag, ponekad je lagano ljutkast u listićima kod mladih primjeraka.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi sa hrastom, lipom ili brezom.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru s gvajakolom je negativna ili vrlo slaba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Pripada u podsekciju Griseinae. Slične vrste iz ove podsekcije su zelena krasnica (Russula aeruginea), koja raste ispod breze, i snažno reagira na gvajakol, modrikasta krasnica (Russula parazurea), koja ima plavi ton klobuka, a otrusina je krem-žućkasta, crnozelena krasnica (Russula atroglauca), koja raste ispod breze, a meso se u dodiru sa gvajakolom oboji u sivo-zeleno.

Russula straminea - created on November 2022, in Caraidanu, Calangianus, Italy by Marco Floriani

SLAMNATOŽUTA KRASNICA

Russula straminea Malençon

Etimologija: straminea (lat.) = slamnat, boje slame ili od slame. Po boji.

Klobuk: 3-9 cm širok, debeo, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i lagano ulegne na sredini, gladak, masav i sjajan po vlažnom vremenu, kožica se guli do 1/3 promjera, krem-smećkast, bakrenosmeđ, s ružičasto-crvenkastim je tonovima, narančasto-crvenkast, kasnije izblijedi u krem ​​tonove, s finim je hrđastosmeđim mrljama, rub je podvijen, kasnije je izravnat i narebran.

Stručak: Oko 3-7 cm visok i 0.7-2.5 cm debeo, valjkast ili blago batinast, isprva je pun, zatim je spužvast, s debelim je uzdužnim naborima, bijel, kasnije ili na oštećenim mjestima postaje hrđastosmeđ.

Listići: Gusti, široki su do 10 mm, usko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, prvo su bjelkasti, kasnije su žućkasto-oker, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, prekrivene su izoliranim, umjereno gustim bodljama, visokim do 1.2 µm, 9.5-12.5 x 8.5-11 µm, Q = 1.1-1.2, cheilocistide su sa kratkim produžetkom na vrhu, oko 100 x 15 μm; otrusina je žuta.

Meso: Debelo, čvrsto, bjelkasto, na prerezu za nekoliko minuta postaje žućkasto-oker; miriše na voće, a okus je slatkast ili blago ljut i smolast.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa sa gvajakolom je brza i pozitivna, sa željeznim sulfatom slaba i spora, siva do sivkasto-zelenkasta.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta prvenstveno po staništu, boji klobuka, promjeni boje mesa na prerezu, velikim sporama i žutoj otrusini.

Russula subazurea - created on November 2022 in Calangianus, Italy by Davide Puddu

PLAVKASTA KRASNICA

Russula subazurea Bon

Etimologija: sub (lat.) = ispod, skoro, nešto manje od + azureus (lat.) = nebeskoplav, plav. Po boji.

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je kuglast ili polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, često je nepravilan ili režnjast, suh, kožica se guli gotovo u potpunosti, plavkasto-ljubičast, obično je nešto tamniji na sredini gdje je crno-ljubičast, a ponekad sivo-ljubičast, zelen ili potpuno sivo-maslinast, rub je slabo narebran u starosti.

Stručak: 2.5-4 cm visok i 0.6-1.3 cm debeo, valjkast do batinast, ponekad je čak i gomoljast, proširen je na vrhu, prvo je s mekanom srži, kasnije je šupalj, bijel, gotovo uvijek je sa ružičasto-ljubičastom nijansom, jasno je zrnast na gornje dvije trećine.

Listići: Gusti, prirasli ili su zaokruženi uz stručak, nekad su račvasti, lomljivi, bijeli ili bjelkasti, oštrica je iste boje.

Spore: Široko su eliptične, s bradavicama su visokim 0.5-0.75 µm, povezanim grebenima koje tvore djelomični mrežasti uzorak, 7.2-9.6 x 6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-48 x 10-12 µm, cheilocistide su vretenaste i sa vršnim produžetkom, 45-74 x 8-12.5 µm, kožica klobuka je sa tupim dlačicama širokim 2.8-4 µm; otrusina je bijela (Ia-b).

Meso: Mekano, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, sa sulfovanilinom crveno, a reakcija sa gvajakolom je slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercus ilex) i hrastom plutnjakom (Quercus suber), na pjeskovitom tlu, u mediteranskom području, na silikatnim i pjeskovitim tlima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je lilasta krasnica (Russula lilacea), koja raste na nešto hladnijim staništima, pokazujući određenu sklonost prema grabu. Po boji i izgledu su vrlo slične lomljiva krasnica (Russula fragilis), jasikina ljutica (Russula pelargonia) i bušinova krasnica (Russula cistoadelpha), koje također rastu ispod zimzelenih mediteranskih hrastova, ali se sve jasno razlikuju po ljutom okusu mesa, manje ili više glatkoj i sjajnoj kožici klobuka, a u nekim slučajevima i po mirisu ili promjeni boje mesa.

MEDNOŽUTA KRASNICA

Russula subfoetens W.G.Sm.

Etimologija: Po sličnosti sa smrdljivom krasnicom (Russula foetens).

Engleski naziv: Least Stinking Brittlegill

Klobuk: 5-15 cm širok, u početku je skoro okruglast, kasnije se izravna i ulegne na sredini, površina je nekad nepravilna, najprije je vlažan i mazav, kasnije je suh, blistav, kožica se guli do 1/2 promjera, žut, žuto-smeđ, boje je meda, kasnije je hrđastosmeđ ili tamnosmeđ, na sredini je često tamnije hrđastosmeđe do crveno-smeđe boje, rub je tipično tanak i narebran.

Stručak: 2-11 cm visok i 1-3.5 cm debeo, nije krupan, pravilno je valjkast, sužen je na bazi, kasnije je šupalj, gladak, bjelkast, kasnije je žućkast do žute boje meda, u starosti su s karakterističnim smeđim pjegama, na vrhu je pahuljast, nepravilno je jamičasto naboran, ima gustu mrežicu koja se kasnije uočava po smeđoj boji.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s malo lamelula, nisu široki, oštrica je ravna ili malo trbušasta, izrezani su uz stručak, prirasli, često su račvasti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, bjelkasti su ili kremasti, kasnije su žućkasti do žuto-oker, u starosti su često sa smećkastim mrljama.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim bodljama visokim do 0.8 µm, slabo su povezane spojnim linijama koje ne tvore mrežasti uzorak, 7-9.5 x 6-7.5 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Tvrdo, prilično je elastično, isprva je bijelo, kasnije je kremasto do žućkasto, na prerezu požuti; miris je složen začinski, slatkast, na užeglo ulje i općenito neugodan, sličan kao kod smrdljive krasnice, a okus sporo postane ljut.

Kemijske reakcije: Stručak i meso u dodiru sa jakom 10% KOH ili NaOH postanu žive žute ili smeđe boje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito brezom, ali također i sa smrekom ili jelom, na vlažnim terenima. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori navode kao nejestivu gljivu, ali se smatra otrovnom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Od slične se smrdljive krasnice razlikuje po većim dimenzijama i svijetloj žuto-oker boji, miris je slabije izražen, a okus je često i dodatno slatkast.

Russula subrubens - created on October 2019 in Pinseskoven, Vestamager, Denmark by Benny T. Olsen

CRVENKASTA KRASNICA

Russula subrubens (J.E.Lange) Bon

Etimologija: sub (lat.) = ispod, blizu, ne sasvim + rubens (lat.) = crvenkast. Po boji.

Klobuk: 3–8 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat, kasnije je ulegnut, često je podijeljen na režnjeve, po vlažnom je vremenu mazav, kožica se guli do oko 1/2 promjera, crvenkast, crven, tamnocrven, crveno-ljubičast do crveno-smeđ, na sredini je tamniji, prošaran je žuto-oker mrljama, rub je u starosti slabo narebran.

Stručak: 3–5 cm visok i oko 1 cm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na dnu, bijel, kasnije postaje žućkasto-smeđ, često je sa ružičasto-crvenkastom nijansom na donjem dijelu, fino je uzdužno brazdast, trljanjem posmeđi.

Listići: Nisu gusti, trbušasti, prirasli, skoro su slobodni, račvasti, bjelkasti, kasnije su oker, na ozlijeđenim mjestima postanu smećkasti do hrđastosmeđi.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim 0.6-1 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 8–10 x 6–7.5 µm, pileocistide su vitke, 5-8 µm; otrusina je krem-žuta.

Meso: Lomljivo, bijelo, kremasto do lagano žućkasto-smeđe, na prerezu postane žuto-oker; miriše na kuhane rakove, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane zeleno, a reakcija u dodiru sa gvajakolom je pozitivna, ali spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u simbiozi samo sa vrbom, u mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Pripada u podsekciju Xerampelinae. Najkarakterističnija je po rastu ispod vrbe na mahovini. Vrsta Russula pascua također raste ispod vrbe, ali se prvenstveno smatra planinskom vrstom, kao i batinastonoga krasnica (Russula clavipes), koja ima zelenkastiji klobuk.

Russula subterfurcata - created on June 2024 in Kaltenleutgeben, Austria by Christian Apschner

RAČVASTA KRASNICA

Russula subterfurcata Romagn.

Etimologija: subter (lat.) = ispod, donekle, malo + furcata (lat.) = račvasta. Po račvastim listićima.

Klobuk: 3-5 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/3 promjera, dosta je ujednačeno obojen, sivo-zelen, plavkasto-zelen, zeleno-smeđ, sivkast, sivo-maslinast, rub je nešto svjetliji, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, slabo je narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, u mladosti je pun, kasnije je sa spužvastom sredinom, bijel, u starosti je sa oker-smeđim mrljama, fino je uzdužno naboran, baza je često izbrazdana ili deformirana.

Listići: Gusti, usko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, bjelkasti, kasnije su svijetlooker, valoviti, bez ili sa rijetkim lamelulama, mnogi su račvasti, oštrica je glatka.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s dosta su razmaknutim, izoliranim bradavicama, slabo povezanim spojnim linijama, amiloidne, 5.4–7.7 x 4.6–5.7 µm, bazidije su batinaste, 35-50 x 9-10 µm, cheilocistide su 55-100 x 7.5-11.5 µm, pileocistide su široke 4.2-8 µm; otrusina je tamnokrem do svijetlo krem-žuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo u starosti je više ili manje žuto; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag, malo je ljutkast samo u listićima u mladosti.

Kemijske reakcije: Mesa u dodiru sa FeSO4 postane ružičasto, sa gvajakolom sivo-zeleno do plavo-zeleno, a sa fenolom crvenkasto-smeđe ili vinski-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slična je zelena krasnica (Russula aeruginea), a za sigurnu determinaciju je potrebna mikroskopska analiza.

Russula taigarum - created on August 2014 in Lia Skodje, Ålesund, Mr, Norway by Perry Gunnar Larsen

BOREALNA KRASNICA

Russula taigarum Ruots. & Vauras

Etimologija: taigarum (lat.) = iz tajge, pripada tajgi, tajga je borealna šuma karakteristična za sjeverne predjele Azije, Europe i Sjeverne Amerike. Po staništu.

Klobuk: 4-11 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, suh, kožica se lako guli, vinskicrven, crveno-smed do više ili manje ljubičasto-smeđ, na sredini je iste boje ili tamno crnkasto-ljubičast, hrđastosmeđ ili brončanosmeđ, mjestimično je maslinasto-oker ili ružičasto-smeđ, sitno je baršunast, rub je narebran.

Stručak: 7-13 cm visok i 2-3.5 cm debeo, valjkast, batinast do vretenast, bijel, naboran, baršunast, kao da je pahuljast, s više je ili manje opsežnom crveno-ružičastom nijansom, na vrhu je bijel i malo hrđastooker.

Listići: Prirasli, izmiješani su s rijetkim lamelulama, lomljivi, krem do žućkasti.

Spore: Gotovo su kuglaste, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.7 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8-9.6 x 7.3-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-58 x 9-14 μm, cheilocistide su s različitim produžetkom na vrhu, široke su 8-16 μm, kožica klobuka je sa tankim dlačicama, sužene ili oštre na vrhu, širokim 4-7 μm i valjkastim dermatocistidama sa 1-2 segmenta; otrusina je oker (IIIb-c).

Meso: Vrlo je lomljivo, bjelkasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, s fenolom ljubičasto-smeđe, a s gvajakolom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u močvarnim crnogoričnim šumama, u simbiozi sa smrekom, u tresetnoj mahovini (Sfagnum), na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po velikim dimenzijama, suhoj, baršunastoj površini klobuka, lijepom crveno-ljubicastom do ljubičasto-smeđoj boji, visokom i batinasto zadebljanom stručku, baršunastom na dodir i gotovo u potpunosti sa ružičasto-ljubičastom nijansom, ponekad je neuobičajeno visok jer izrasta iz tresetne mahovine. Slična je breganka (Russula nitida), koja je manjih dimenzija i obično raste ispod breze.

Russula terenopus - created on November 2024 in Provincia dell'Aquila, Italy by matteo_bevilacqua

KRHKONOGA KRASNICA

Russula terenopus Romagn.

Etimologija: teren (gr.) = mekan, nježan + pous (gr.) = stopalo, stručak. Po konzistenciji stručka.

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi i lagano ulegne na sredini, ponekad je režnjast, vlažan i sjajan, kožica se guli do 1/3 promjera, vinski crveno-smeđ, crveno-ljubičast ili smeđ, ponekad je ružičasto-ljubičast, rijetko je s oker-maslinastim odsjajom, rub je oično svjetliji, a na sredini je trajno tamniji, ponekad crnosmeđ ili sa intenzivnije obojenim pojasom, rub je narebran.

Stručak: 2.5-4 cm visok i 4.5-9 mm debeo, valjkast ili se postepeno sužava prema dnu, blago je proširen na vrhu, lomljiv, pamučast u sredini, kasnije je šupalj, bijel, mjestimično uočljivo i rano žuti.

Listići: Gusti, široki su 3-5 mm, izmiješani su s lamelulama, prirasli, nisu račvasti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, lomljivi, bijeli, zatim su krem-oker, na kraju su žuto-smeđi.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim, tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, rijetko udvojenim ili povezanim spojnim linijama, 6.5-8.2 x 5.4-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 32-45 x 8-12 µm, cheilocistide su 50-70 x 6-14 µm, kožica klobuka je s tupim, valjkastim dlačicama širokim do 3 µm i sa valjkastim dermatocistidama širokim 3-7 µm, s razmaknutim segmenta; otrusina je krem.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijel, na prerezu postane žućkasto; miriše vrlo izraženo na pelargonije, a okus je slatkast, nakon pola minute je malo ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim oksidom (FeSO4) poružičasti, a reakcija s gvajakolom je pozitivna i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće lipom, lijeskom ili topolom trepetljikom (Populus tremula).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Po žućenju mesa i krem otrusini slična je djevojačka krasnica (Russula puellaris), koje ima nešto veće spore, sklonija je blijeđenju i ima gotovo neprimjetan miris.

Russula tinctipes - created on September 2005 in Provincia di Cuneo, Italy by Federico Calledda

OBOJENONOGA KRASNICA

Russula tinctipes J.Blum ex Bon

Etimologija: tictus (lat.) = obojen + pes, pedis (lat.) = noga, stopalo. Po obojenom stručku.

Klobuk: 4–11 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, kožica se guli do 1/2 promjera, narančasto-crven, karmincrven, krvavocrven do ciglastocrven, rijetko je sa žućkastim tonovima, češće je sa ružičasto-crvenim područjima, sredina je tamnija, više je ili manje ljubičasto prošarana, gladak ili naboran, rub nije narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 2-3.5 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, baza je na dnu zašiljena, često je zakrivljen, bijel, žućkast, s crvenkastim do ružičastim odsjajem, više je ili manje crveno pjegav.

Listići: Gusti, prirasli, ponekad su račvasti, izmiješani su s vrlo malo lamelula, bjelkasti, kasnije su žućkasti do svijetlooker, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.5 µm, ponekad povezanih spojnim linijama, amiloidne, 8-10.5 x 6.5-9 µm, Q = 1.1-1.4, pileocistide su batinaste, s 2-5 segmenta, široke su do 11 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miriše na voće, pekmez od kupina ili pelargonije, a okus je blag, nekad je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivkasto-ružičasto, sa gvajakolom intenzivno tamno plavo-zeleno, a sa fenolom (karbolnom kiselinom) tamnosmeđe do crveno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su vesela krasnica (Russula laeta), kojoj stručak nikad nije s ružičastim odsjajem, cinober krasnica (Russula pseudointegra), koja ima nešto manje spore, te crvena krasnica (Russula rubra), kojoj je meso ljutog okusa.

DEBELA KRASNICA

Russula torulosa Bres.

Etimologija: torus (lat.) = uzglavlje, jastuk. Po umanjenici navedene riječi.

Engleski naziv: Brawny Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je nepravilno konveksan, kasnije se raširi i u starosti je ulegne na sredini, vlažan, mazav, malo je sjajan, tamne je vinskicrvene, ljubičaste, crveno-smeđe, crveno-ljubičaste ili crno-crvene boje, više je ili manje sa zelenkastim odsjajem, sredina je često crnkasta, rub je dosta pravilan, dugo je vremena podvijen, kasnije je prilično vijugav.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-3 cm debeo, skoro je trbušast, pun, zadebljan je uz listiće, čvrst; neravnomjerno je crvenkast, tamnocrven, crveno-smeđ, plavo-ljubičast do crveno-ljubičast, boje je klobuka, na bazi je bijel, sitno je pahuljast.

Listići: Jako su gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama ili ih uopće nema, uz stručak su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, jedva su prirasli, izgledaju gotovo slobodni; bjelkasti, kremasti, kasnije su žućkasti do žuto-oker.

Spore: Skoro kuglaste do eliptične, sa izoliranim je bradavicama visokim oko 0.7 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 7-9 x 5.5-7 µm; otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Prilično je čvrsto, bijelo ispod kožice klobuka je crveno; dosta je jako i karakteristično miriše na voće, kruške ili jabuke, a okus je vrlo ljut, ljutina ubrzo nestaje, kasnije postaje gorko.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s amonijakom ili KOH ne postanu ružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u obalnim područjima u simbiozi s borovima, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Veoma je slična queletova krasnica (Russula queletii) koja raste samo ispod borova i dosta upadljivo niriše na mješano voće, ponekad je i dosta sličnog tona. Queletova je krasnica izraženije ljubičaste boje i nešto većih dimenzija, te raste ispod smreka, a ne ispod borova.

TURCO-LAZZARIJEVA KRASNICA

Russula turci Bres.

Etimologija: Prema slikaru i gastronomu baronu Turco-Lazzariju.

Engleski naziv: Pirate Brittlegill

Klobuk: 3-10 cm širok, rijetko čvrst, prvo je konveksan, ubrzo se raširi i izraženo ulegne na sredini, uvijek je mazav na sredini ulegnuća, kožica se teško guli, dosta je promjenjive boje, može biti oker-smeđ, mesnatocrvenkast, tamnocrven, vinsko crveno-ljubičast, plavo-ljubičast, sivo-maslinast ili maslinasto-smeđ, sredina je tamnije crnkaste boje, nikad nije čiste crvene boje, često je pojasast, rub je u starosti tup i narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.5-2.5 cm debeo, dosta je mesnat, valjkast, blago je batinasto zadebljan na bazi, prvo je pun, kasnije je nepravilno šupalj, bijel, rjeđe je s ružičastim mrljicama.

Listići: Gusti, razmaknuti, suženi uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, žućkasti do žućkasto-oker.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, sa izoliranim su bradavicama visokim oko 0.8-1 µm, dobro poveznim grebenima koji tvore jasni mrežasti uzorak, 7.5-9 x 6.5-7.5 µm; otrusina je krem-žuta do žuto-narančasta.

Meso: Bijelo, teži da požuti, ispod kožice klobuka je ljubičasto, čvrsto, ali nije tvrdo; mirisom podsjeća na jod ili orahove ljuske, osobito u bazi stručka, a okus je blag, ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće jelom ili smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali male vrijednosti zbog tankog mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po karakteristično vrlo udubljenoj sredini klobuka koji je dijelom crtast i s ljepljivom sluzi, a meso miriše na jod, osobito u stručku. Slična je ametistna krasnica (Russula amethystina), koja ima samo djelomično povezane bradavice na sporama.

Russula tyrrhenica - created on November 2019 in Oristano, Sardegna, Italy by Federico Calledda

TIRENSKA KRASNICA

Russula tyrrhenica Sarnari

Etimologija: Tyrrhenus (lat.) = Tirensko more, priobalni dio Italije koji uključuje regije kao što su Toskana i Lacio. Po području.

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i široko ulegnut na sredini, više je ili manje valovit, gladak i ljepljiv kada se ubere, sluzav u ulegnutom dijelu, kožica se guli od 2/5 do 1/2 promjera, crveno-ružičast, crveno-ljubičast do izraženo smeđ, kasnije blijedi do oker-crvene ili oker-smeđe boje, rub je umjereno narebran.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 0.8-2 cm debeo, zdepast, nikad nije viši od promjera klobuka, često je ekscentričan, valjkast, malo je proširen na vrhu i zadebljan na dnu, bjelkast, nerijetko je s crvenom nijansom na vrhu, koja je nerijetko nezapažena zbog male veličine.

Listići: Prilično su gusti, trbušasti široki 5-10 mm, prirasli, izmiješani su s rijetkim lamelulama, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, zatim su krem, na kraju su hrđastosmeđi.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su stožastim ili polukuglastim bradavicama visokim do oko 0.6 µm, povezanim rijetkim do gustim grebenima koji tvore djelomični ili gusti mrežasti uzorak, amiloidne, 7-9.2 x 5.8-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 44-62 x 10-13.5 μm, sa sterigmama dugim 6-8 µm, cheilocistide su valjkaste do vretenaste, sa kratkim ili dužim suženim vršnim produžetkom, 50-72 x 7-12 μm, kožica klobuka je sa tupim, valjkastim dlačicama širokim 1.7-4 μm,  inkrustiranih, tupih, valjkastih dermatocistida širokih 4.5-7 μm, sa 5-7 segmenta, primordijalnih hifa širokih 3.3-6 µm, podijeljenih na 2-4 segmenta i članaka sličnih primordijalnim hifama; otrusina je na granici između krem i oker (IIc-d).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, sa žuto-smeđim mrljama u starosti; miris isprva nije izražen, kasnije je na voće, sličan kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), a okus nije izražen, umjereno je ljut u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, sa fenolom smećkasto, sa formaldehidom vrlo svijetloružičasto, sa sulfovanilinom smećkasto kada se osuši, reakcija sa gvajakolom je snažna, sa KOH i anilinom negativna, a mesa i listića s amonijakom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na rubovima šikara, u rijetkim šumama bora, u simbiozi sa borom izmiješanim sa ljepljivim bušinom (Cistus monspeliensis) i bijelim bušinom (Cistus salviifolius), na pjeskovito-silikatnom tlu, u priobalnim mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta po staništu, malim dimenzijama, uvijek ljepljivom ulegnuću na sredini klobuka nakon kiše, te boji klobuka. Isto stanište dijele samo dvije vrste, priobalna krasnica (Russula monspeliensis), koja se jasno razlikuje po zelenom klobuku i obliku, te bušinova krasnica (Russula cistoadelpha), koja je višebojnija, lomljiva i vitka, s mesom koje izraženo požuti.

Russula unicolor - created on October 1995 in Malga di Susà, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

JEDNOBOJNA KRASNICA

Russula unicolor Romagn.

Etimologija: unicolor (lat.) = jednobojan, jednoliko obojen. Po ujednačenoj boji klobuka.

Klobuk: 3-5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, kožica se lako guli, ružičast ili ljubičast, sredina je tamnija, crveno-ljubičasta ili čak crno-ljubičasta, rub je narebran.

Stručak: 3-4 cm visok i 5-6 mm debeo, valjkast, lomljiv, pun, ubrzo je šupalj, bijel.

Listići: Gusti, 4-5 mm široki, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, kremasti, kasnije su oker, oštrica je ponekad smećkasta.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim su bradavicama, povezanim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 6.5-8 x 5-6.5 µm; otrusina je krem-žuta.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo, na prerezu malo požuti; miris je slab na voće, okus je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slične su šarolika krasnica (Russula versicolor), kojoj stručak požuti, barem slijedeći dan, te jasikina krasnica (Russula pelargonia), koja karakteristično miriše na peralgonije.

Russula ustulata - created on September 2019 in Ekudden, Finland by Allar Antson

SPALJENA KRASNICA

Russula ustulata De Lange & Verbeken

Etimologija: ustulatus (lat.) = blago spaliti, opaliti, nagorjeti. Po izgledu.

Klobuk: 4-11 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i izravna, ulegnut u sredini do pupčastog ili ljevkastog oblika te do širokog V-oblika, površina je glatka, suha, sjajna, tamno crnkasto-smeđ do tamno sivo-smeđ bez svjetlijih smeđih nijansi, rub je ravan, gladak.

Stručak: 4.5-6.5 cm visok i 2.5-3 cm debeo, valjkast, površina je glatka ili neravna, suha, bijel, ali vrlo brzo postaje tamnosiv pa crn, a bijela boja ostaje samo na vrhu.

Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, uski, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, s brojnim su lamelulama različitih duljina, slabo su anastomizirajući, potpuno bijeli do žućkasti, brzo crne, oštrica je glatka, tanka, iste boje, vremenom brzo crni.

Spore: Široko eliptične do eliptične, s niskim, vrlo gustim, izoliranim bradavicama visokim 0.2 μm, povezanim kratkim, tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 8-9 x 6-6.5 µm, Q = 1.12-1.48, bazidije su 4-sporne, valjkaste do usko batinaste, 39-56 x 9-12 μm, cheilocistide su usko vretenaste do usko stožaste, ponekad su na vrhu s malim dodatkom ili se sužavaju prema vrhu, tankih stijenki, 60-111 x 7-14 μm, pleurocistide su valjkaste, usko batinaste do vretenaste, 14-39 x 4.9-10 μm, pileocistide blizu ruba klobuka su izuzetno rijetke, neupadljive, jedva prepoznatljive, valjkaste do usko batinaste, tupe na vrhu, 58.2-115 x 6-8 μm; otrusina je bijela.

Meso: 5-9 mm debelo na sredini klobuka, čvrsto, bijelo, na prerezu postaje sivo, a zatim crno sa smećkastom nijansom, uglavnom izravno crni bez prethodnog crvenjenja, ali može biti prisutna i blaga ružičasta nijansa, miris je neugodan na plijesan, a okus je blag, gorak, ponekad blago hladi poput mentola u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) polako postaje zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u nizinskim ili planinskim crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom i borom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Plodna tijela izgledaju kao spaljena. Razlikuje se od ostalih vrsta iz kompleksa bijelocrne krasnice (Russula albonigra) po odsutnosti (ili rijetkosti) pileocistida.

Russula velenovskyi - created in Finland by Jukka Vauras

VELENOVSKA KRASNICA

Russula velenovskyi Melzer & Zvára

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Coral Brittlegill

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je otvoren i često izvrnut i s malom grbicom na sredini, vlažan i mazav, više je ili manje sjajan, po suhom je vremenu raspucan, kožica se lako guli do polovice promjera, sredina se teško guli, narančast, narančasto-crven, svijetlocrven, tamnocrven ili je ciglastosmeđ, obično posvijetli na sredini, sa žućkastim do sivo-maslinastim mrljama, najčešće na sredini, rub je gladak ili u starosti lagano narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, često je malo nepravilan, iznutra je šupljikavo komorast, bijel je ili lagano žućkast, na bazi je s ružičastom nijansom, površina je često žiličasto naborana.

Listići: Prilično su gusti, pravilni, ujednačeno su račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama, bjelkasto-krem, kasnije su krem-žućkasti do žuti, oštrica je u starosti crvenkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim, do 0.8 µm visokim bodljama, 6.5-9 x 6-7 µm; otrusina je krem-žuta.

Meso: Čvrsto, debelo, kasnije je mekano do spužvasto, bijelo, ponekad je s laganim ružičastim odsjajem, malo požuti; miris nije izražen, nekad slab na riblje ulje, a okus je blag, pomalo na mentol.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane mesnatocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u većim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, hrastom crnikom ili bukvom, rijetko borom, voli pjeskovito tlo, u toplim i mediteranskim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Jedina sigurna metoda za determinaciju ove krasnice je mikroskopska analiza spora. Od makroskopskih osobina se ističe osrednjom veličinom i okusom mesa koje nije ljuto. Slične su vesela krasnica (Russula laeta) koja je više ciglastocrvena, ima potpuno bijeli stručak i nešto tamniju otrusinu, brezova krasnica (Russula fontqueri), koja ima stručak sa crvenom nijansom, tamniju, žuto-narančastu otrusinu i po sporama koje su s nekoliko povezanih bradavica, te ružičasta krasnica (Russula aurora), koja ima bijelu otrusinu, te prošireni i pahuljasti vrh stručka.

Russula versatilis - created on August 2012 by Gerhard Koller

PROMJENJIVA KRASNICA

Russula versatilis Romagn.

Etimologija: versatilis (lat.) = promjenjiv, svestran, prilagodljiv. Po promjenjivoj boji.

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je pulukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, kožica je mazava i sjajna, gotovo u potpunosti se guli, vinskicrven, crveno-ljubičast, ponekad je s maslinastim nijansama, sredina je tamnija, skoro crno-ljubičasta, malo je vodenast, blago je kvgast i naboran, rub je u mladosti gladak, kasnije je crtasto narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, pun, ubrzo je šupalj, bijel, lagano žućkast, kasnije je crvenkasto pjegav od baze.

Listići: 3-8 mm široki, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti do krem.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim su bodljama, rijetko povezanim spojnim linijama, 7-9 x 7-8 µm, cheilocistide su tupe na vrhu, 50-100 x 6-13 µm, pileocistide su široke 6-8 µm, sa 2-5 segmenata; otrusina je krem-žuta do žuto-narančasta.

Meso: Tanko, bijelo, vremenom lagano žuti; miriše na pelargonije ili kompot od jabuka ili je slatkast na voće, a okus je ljut, osobito u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom postane intenzivno plavo-zeleno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) slabo ili svijetloružičasto, a sa fenolom (karbolna kiselina) vinskicrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, osobito brezom, grabom, lijeskom ili jasikom, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slične su lomljiva krasnica (Russula fragilis), koja u zrelosti ima nazubljenu oštricu listića, te modrikasta krasnica (Russula parazurea), koja je prepoznatljiva po plavoj boji na čitavoj površini klobuka.

ŠAROLIKA KRASNICA

Russula versicolor Jul.Schäff.

Etimologija: versicolor (lat.) = promjenljive boje. Po boji.

Engleski naziv: Variable Brittlegill

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i lagano ulegnut na sredini, dosta je pravilan, gladak, mazav, ljepljiv, kožica se guli do 1/2 promjera, vrlo je promjenjive boje, uglavnom je izblijeđen, crven, vinskicrven, ljubičast ili nježno ružičasto, zeleno-smeđ ili sivo-smeđ, također je s oker mrljama, sredina je iste boje ili zelenkasta, najčešće je tamnija, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast je ili trbušast, na bazi je sužen, lomljiv, bijel, preko noći požuti, kasnije je žuto-oker, na bazi je sa žuto-smeđim mrljama, lagano je hrapav.

Listići: Gotovo su rijetki, prilično su široki, mekani, prirasli su za stručak, bijeli, kasnije su krem do oker, oštrica je oker.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim oko 0.4 µm, djelomično povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 6-9 x 5-6.5 µm (cromushrooms: (6) 6.2 - 7.6 (8.5) × (4.7) 5.2 - 6.5 (7.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.27 (1.3), N = 120, Me = 6.8 × 5.8 µm, Qav = 1.2); otrusina je tamnokrem do krem-žuta.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo ili samo malo požuti; miriše slabo na pelargonije, slično kao kristalna koprenka (Cortinarius flexipes), a okus je umjereno ljut, osobito uz listiće, u stručku je blago ljutkast ili ponekad gotovo blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom pocrveni poput mesa, s fenolom posmeđi, s fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim pocrni, dok s gvajakolovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima i travnjacima, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, uglavnom brezom ili jasikom (Populus tremula), na otvorenim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Raste pod brezama i vrlo je promjenjive boje klobuka. Relativno je mala rastom, ali dosta kompaktna gljiva, a ima zanimljivu osobinu da joj stručak preko noći malo požuti. Vrlo je slična pupača (Russula caerulea), ali ona ima ispupčen klobuk i raste u šumama bora. Po staništu, boji otrusine i okusu mesa slična je izbijeljena krasnica (Russula depallens), koja ima više ili manje sivkasti stručak i izraženo guste listiće. Slična je djevojačka krasnica (Russula puellaris), koja ima vrlo blag okus mesa.

JESTIVA KRASNICA

Russula vesca Fr.

Etimologija: vescus (lat.) = jestivo. Po jestivosti.

Engleski naziv: The Flirt

Klobuk: 4.5-14 cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je nepravilno spljošten i ulegnut na sredini, kožica se često povlači s s ruba otkrivajući bijelu zonu listića pa rub izgleda nazubljen, kožica se guli do 2/5 promjera, rano je suh i neproziran, iznimno je gotovo baršunast, prošaran je tamnijim prugama od osnove, osobito po suhom vremenu, sredina je sa šiljastim, smeđim dlačicama debelih stijenki (vidljivo pomoću mikroskopa), dosta je promjenjive boje, tipično je vinskicrven do vinski crveno-smeđ, ponekad je ružičasto-ljubičast, ponekad je s nejasnim nijansama zelene, sivo-zelene ili je čak u cjelosti te boje (Russula vesca f. viridata) ili čak svijetlosmeđ (Russula vesca f. avellanea), te eventualno siv s ružičasto-ljubičastom nijansom u sredini kao kod sive krasnice (Russula grisea) ili ne previše intenzivno i ujednačeno maslinastozelen ili izraženo bijel sa žućkastom nijansom (Russula vesca f. lactea), rub je gladak, tup, u starosti je slabo narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, skoro je valjkast, često se više ili manje izraženo sužava prema dnu, pun, u starosti je spužvast, bijel, rijetko je s ružičastom nijansom, na dnu je hrđastosmeđ, kasnije je uglavnom sa žuto-smeđim mrljama.

Listići: Gusti, relativno su uski, vrlo kratko se spuštaju po stručku, malo se račvaju na svim razinama, a posebno uz stručak, u mladosti su mekani elastični, bjelkasti, kasnije su sa hrđastosmeđim mrljama, na kraju su su žuti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s malim, izoliranim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim tankim i rijetkim spojnim linijama, 6.4-8 x 5.3-5.8 µm, bazidije su 4-sporne, slabo batinaste, 40-52 x 8-9 μm, cheilocistide su malobrojne, tupe, široke 8-10 μm, kožica klobuka se sastoji od dobro razgranatih i izraženih dlačica, širokih 3.5-6 μm, s potpornim elementom od 4-8 μm, te sporadičnim dermatocistidama širokim samo 4-5.5 μm, gotovo vretenastim ili blago batinastim, s malo sadržaja, prisutne su i karakteristične igličaste, inkrustirane dlačice s debelom stijenkom (cromushrooms: (5.6) 5.7 - 7.1 (8.3) × (4.2) 4.5 - 5.8 (7.1) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 60, Me = 6.7 × 5.5 µm, Qav = 1.2); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, najprije je bijelo, na prerezu jasno požuti i djelomično posmeđi; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane narančasto-crveno, s kalijevom lužinom požuti, s anilinom polako požuti, s fenolom posmeđi, dok s gvajakovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće hrastom, bukvom, grabom, smrekom ili jelom, na tlima siromašnim hranjivim tvarima, često na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ova vrsta je, zajedno sa crveno-bijelom krasnicom (Russula rubroalba), jedna od najranijih krasnica, koja se pojavljuje u toplim šumama hrasta početkom svibnja kada se druge rane vrste poput ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha), ružičaste krasnice (Russula aurora) i žumanjčane krasnice (Russula risigallina) još nisu pojavile ili tek usporeno počinju sa razvojem. U usporedbi sa sličnim vrstama, opisana je vrsta prepoznatljiva po svojoj osnovnoj mesnatoružičastoj ili crveno-smeđoj boji, te sklonosti stvaranju žuto-smeđih mrlja na oštećenim mjestima, potpuno slatkastom okusu, crveno-narančastoj reakciji mesa sa FeSO4 i bijeloj otrusini. Također je značajna tendencija povlačenja kožice klobuka sa ruba. Tipične su smeđe nijanse, međutim, složenost pigmenta nudi alternativna rješenja predstavljena malo poznatim zelenim formama (Russula vesca f. viridata), potpuno bjelkasto-kremastim (Russula vesca f. lactea) ili oker-smećkastim (Russula vesca f. avellanea). U slučaju zelene ili djelomično promijenjene boje, potpuno slatkasti okus mesa, bijela otrusina i snažna reakcija sa FeSO4 će isključiti nekoliko makroskopski sličnih vrsta iz podsekcije Griseinae. Ove forme treba prije svega razlikovati od smeđezelene krasnice (Russula heterophylla), koja je prepoznatljiva po općenito velikim dimenzijama, često tamnomaslinastoj ili brončanoj boji, listićima koji se sužavaju i račvaju na mjestu spoja sa stručkom, s manje ili više izraženim žuto-zelenim odsjajem i nešto manjim sporama. Sivozelenkasta krasnica (Russula anatina) može se prepoznati po manjim dimenzijama i mesnatosti, tamnokrem otrusini, ljutom okusu listića kod mladih primjeraka i mnogo slabijoj reakciji sa FeSO4. lste karakteristike koriste se za razlikovanje račvaste krasnice (Russula subterfurcata), izuzetno rijetke višebojne vrste, koja ponekad može izgledati isto kao opisana vrsta.

Russula veternosa - created on October 2022 in LSG Vorweden, Lambrechtshagen, Germany by Konrad Schultz

KRHKA KRASNICA

Russula veternosa Fr.

Klobuk: 2-10 cm širok, prvo je poluloptast do konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se guli do 1/2 promjera, mesnatocrven, ružičast, crveno-ružičast, narančasto-ružičast, sivo-crven, sivo-ružičast ili je ružičasto-smeđ, rijetko je bljeđe bijelo-žute, svijetlooker ili smećkaste boje, sredina je u starosti svijetložuta do svijetlooker, rub je ružičasto-crven ili ponekad gotovo bordocrven, u starosti je samo malo narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.6-2.2 cm debeo, valjkast, najprije je spužvasto šupljikav, u starosti je šupalj, mekan, gladak, bijel, u starosti je sivkasto-oker, žiličasto je naboran.

Listići: Relativno su gusti, jedva su prirasli, gotovo su slobodni, karakteristično su račvasti, jedan listić se od stručka do ruba klobuka ponekad račva i dva puta, najprije su bijeli, kasnije su kremasti, žuto-oker ili žuto-smeđi.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bodljama visokim do 1 µm, 7-8.5 x 6-7 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Lomljivo, bijelo, u starosti je sivkasto do sivo; miriše na voće, med ili na pelargonije, a okus je u početku blag, nakon nekog vremena postaje jako ljut, oštrina brzo nestaje.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili brezom, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, prvenstveno zbog paprenog okusa mesa.

Napomena: Slične su krhka krasnica (Russula veternosa), koja ima dvobojni klobuk i miris mesa na med, te pojasasta krasnica (Russula zonatula), koja je manjih dimenzija.

Russula vinosa - created on August 2022 in Kolbjørnsvikveien, Marker, Øs, Norway by Per Marstad

VINSKICRVENA KRASNICA

Russula vinosa Lindblad

Etimologija: vinum (lat.) = vino, vinski + -osa (lat.) = pun određenog atributa. Po boji.

Engleski naziv: Darkening Brittlegill

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je poluloptast, kasnije se raširi i lijevkasto ulegne u sredini, kožica je po vlažnom vremenu sjajna, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se guli do 2/3 promjera, vinskicrven, mesnatocrven, tamnocrven, crvenkasto-smeđ, ljubičasto-ružičast, ljubičasto-smeđ, na sredini je tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ, žuto-smeđ, prljavo žućkast, više je ili manje žuto-maslinast ili maslinastozelen, blijedi do blijedoljubičaste ili ružičaste boje, ispod kožice je crvenkast, rub je u mladosti s bjelkastim ostacima ovoja, u starosti je često valovit.

Stručak: 3-11 cm visok i 1-3 cm debeo, iznutra ubrzo postane spužvast i šupalj, u mladosti je svijetložut, u starosti postane tamniji, siv, kora na prerezu ili na ozlijeđenom mjestu jako posivi ili pocrni.

Listići: Gusti, suženi uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, prvo su blijedožuti, kasnije posive, od ruba postaju crnkasti.

Spore: Široko su eliptične, s uskim, tankim, izoliranim bodljama visokim do 1 µm, 9-11 x 7-9 µm; otrusina je krem-žuta.

Meso: Debelo, bijelo, na prerezu ili na ozlijeđenom mjestu najprije lagano pocrveni, kasnije postaje tamnosivo do crno; miris nije izražen ili je na smolu, a okus je blag, također je smolast i blago trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama, tresetištima bogatim mahovinom i močvarama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom ili smrekom, voli vlažna mjesta, često na pjeskovitom tlu uz morsku obalu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ima dosta vrsta manjih dimenzija, kao što su močvarna krasnica (Russula paludosa), koja je svjetlije crvene boje, blijeda krasnica (Russula decolorans), koja je narančasto-smeđa i sjajnožuta krasnica (Russula claroflava), koja je žuta do žuto-narančasta.

VINSKOSMEĐA KRASNICA

Russula vinosobrunnea (Bres.) Romagn.

Etimologija: vinoso = boje vina, vinski + brunneus (lat.) = smeđe. Po boji.

Engleski naziv: Naked Brittlegill

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, prilično je krupan, najprije je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije se otvori, pravilan je ili u režnjevima, površina je po vlažnom vremenu prilično sjajna, vlažna i mazava, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se teško guli; dosta je promjenjive boje, može biti vinskicrven, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ, maslinast, smeđ, ljubičasto-smeđ ili ljubičasto-crnkast, sredina je često tamnija, mjestimično je sa svijetlim mrljama.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast, na bazi je batinasto zadebljan, ispod listića je širi, šupljikav; bijel, samo je u starosti lagano žućkast, kasnije je obično s ružičastom ili crvenkastom nijansom, slično kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea), nekad može ostati potpuno bijel, površina je prilično naborana.

Listići: Jako su gusti, široki, malo su trbušasti, zaokruženi su i suženi uz stručak, prirasli, često izgledaju slobodno, na bazi su ponekad poprečno povezani žilicama; bjelkasti, kasnije su žuti do žuto-okerasti, oštrica je uz rub klobuka crveno-ljubičasta.

Spore: Eliptične, s bradavicama visokim do 1.5 µm, s rijetkim krestama, 7-10 x 6.2-8 µm; otrusina je svijetložuta do žuto-oker.

Meso: Čvrsto, debelo, lomljivo, bijelo; lagano miriše na voće, a okus je blag na lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom poljubičasti, a sa željeznim sulfatom postane narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom bukvom, voli vlažno i kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Jedna je od forma uštavljene krasnice (Russula alutacea) od koje se razlikuje po intenzivnijoj boji.

Russula vinosopurpurea - created on August 2013 by Gerhard Koller

VINSKOLJUBIČASTA KRASNICA

Russula vinosopurpurea Jul.Schäff.

Etimologija: vinoso (lat.) = vino + purpurea (lat.) = purpurna, ljubičasta. Po boji.

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je pulukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ljevkasto ulegne na sredini, kožica je gola, mazava i sjajna, guli se do 2/3 promjera, vinskicrven, crveno-ljubičast do crveno-smeđ, kasnije blijedi od sredine do narančasto-crvene, žuto-narančaste ili žuto-oker boje, često je sa maslinastozelenim mrljama pa izgleda šareno, rub je u mladosti gladak i podvijen, kasnije je izravnat i narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, pun, ubrzo je spužvasto-komorast, bijel, kasnije je sa žuto-smeđim do sivo-smeđim pjegama od baze, nikad nije sa crvenom nijansom.

Listići: Do 14 mm široki, usko su prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, vrlo su lomljivi, svijetložuti, kasnije su žumanjčanožuti do žuto-oker.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, sa izoliranim su bodljama visokim do 1.8 µm, amiloidne, 8-10 x 6.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, 35-58 x 8-14 µm, pleuroistide su vretenaste, šiljaste na vrhu ili sa produžetkom, 65-90 x 8-16 µm, pileocistide su vitke, batinaste, sa segmentima; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Debelo, čvrsto, bjelkasto, u starosti je lagano smećkasto; miris u mladosti nije izražen, kasnije je slab na voće, a okus je umjereno ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom postane zeleno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) brzo ciglastocrveno, sa fenolom (karbolna kiselina) vinskicrveno, a listići sa anilinom postanu blago limunastožuti, a kasnije narančasto-crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, lipom, hrastom ili grabom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slične su kratkonoga krasnica (Russula curtipes), vinskosmeđa krasnica (Russula vinosobrunnea) i Romellijeva krasnica (Russula romellii), koje imaju blagi okus mesa.

Russula vinososordida - created on August 2018 in Børselv, Porsanger, Tf, Norway by Perry Gunnar Larsen

PRLJAVOCRVENA KRASNICA

Russula vinososordida Ruots. & Vauras

Etimologija: vinosus (lat.) = vinski + sordidus (lat.) = prljav, tmuran. Po boji.

Klobuk: 4-12 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, vlažan i sjajan kada se ubere, kožica se guli do 1/2 promjera, vrlo je promjenjivih boja, od krvavocrvene do bakrenocrvene, ponekad je hrđastosmeđ ili brončanosmeđ, sredina je nekad tamnija, gotovo crnkasta, ali također može biti i svjetlija, žuto-zelena, rub je narebran u duljini od 5-6 mm.

Stručak: 6-12 cm visok i 1.8-3 cm debeo, valjkast ili malo batinast, malo je ili nimalo raširen na vrhu, bjelkast, bez tragova ružičaste nijanse, s oker-smeđim mrljama, polako postaje pepeljastosiv.

Listići: Prilično su gusti, prirasli, s nekoliko je dugih ili račvastih lamelula, nekad su račvasti, lomljivi, žuti, na oštećenim mjestima su sa smeđim mrljama, sušenjem polako posive i mogu biti sa zelenkastim odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.5-8 x 5.6-6.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-47 x 8.4-12 μm, cheilocistide su vretenaste, sa većim ili manjim produžetkom na vrhu, 40-86 x 6.5-13 μm, kožica klobuka je sa valovitim, prilično kratkim dlačicama širokim do 7 μm i valjkastim ili malo batinastim dermatocistidama širokim do 7 μm i sa 1-2 segmenta; otrusina je oker (IIIa-b).

Meso: Umjerene je debljine, nije čvrsto, brzo je napadnuto ličinkama, u dodiru sa zrakom posivi, a zatim polako crni; miris je barem djelomično na voće, možda čak i malo smolast ili slab na cedrovinu, a okus je blag, slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivkasto-ružičasto, sa formolom ružičasto-narančasto, a reakcija sa gvajakolom je prilično brza i pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u šumama breze, u simbiozi sa brezom, na ne previše vlažnom tlu, uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slična je vinskicrvena krasnica (Russula vinosa), koja je ujednačenije obojena, nije tako smećkasta i raste ispod crnogoričnog drveća.

Russula violacea - created on September 2009 in Суворовский р-н, Тульская обл., Russian Federation by Tatiana Svetasheva

LJUBIČASTA KRASNICA

Russula violacea Quél.

Etimologija: violacea (lat.) = ljubičasta. Po boji.

Klobuk: 3–9 cm širok, prvo je pulukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica je po vlažnom vremenu malo mazava, guli se od 1/3 do 1/2 promjera, zelen, crvenkast, ljubičast, crveno-ljubičast, zeleno-ljubičast do ljubičasto-smeđ, na sredini je maslinast s ljubičastom nijansom, rub je u starosti blago narebran.

Stručak: 3-11 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, vretenast do blago batinasto zadebljan na bazi, pun pa pamučasto šupalj, bijel, kasnije je žut.

Listići: Usko su prirasli, gotovo slobodni, bijeli, kasnije su kremasto-žuti do žuti.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, sa izoliranim bodljama visokim do 1.1-1.5 µm, amiloidne, 7.3-8.3 x 6-7 µm, bazidije su 35-48 x 8-12 µm, cheilocistide su vretenaste, 50-90 x 8-15 µm, pileocistide su sa 1-3 segmenta, 5-15 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Lomljivo, bijelo, sivkasto, žućkasto; miriše na pelargonije, a okus je vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa gvajakolom poplavi, a sa amonijakom poružičasti, rijetko ne promijeni boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično jasikom, topolom, brezom, bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slične su uštavljena krasnica (Russula alutacea) i maslinasta krasnica (Russula olivacea), kojima je stručak sa ružičastom ili ljubičastom nijansom, te smeđokoža golubača (Russula integra) i Romellijeva krasnica (Russula romellii), koje imaju blagi okus mesa.

Russula violaceoincarnata - created on September 2011 in Pähni, Estonia by Vello Liiv

RUŽIČASTOLJUBIČASTA KRASNICA

Russula violaceoincarnata Knudsen & T.Borgen

Etimologija: violaceus (lat.) = ljubičast + incarnatus (lat.) = u boji mesa, mesnat. Po boji.

Klobuk: 4-12 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, više je ili manje nepravilan i režnjast, nepravilan, površina je često valovita, kožica se guli oko 2/3 promjera, dosta je promjenjivih boja, od crveno-ljubičaste do ružičasto-ljubičaste, osnova je sivkasto-smeđa, nekad je na sredini sa sivo-zelenim mrljama, ali također i prljavo ljubičast, smeđ, tamnooker, ružičasto-narančast ili ljubičasto-smeđ, kratko je narebran u starosti.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.2-2.2 cm debeo, valjkast, obično se jako raširen na vrhu, bijel, kasnije je više ili manje hrđastosmeđe prošaran, umjereno je sivkast zbog upijanja vode, vrlo je rijetko sa ružičasto-crvenom nijansom, naboran.

Listići: Prilično su gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, nisu račvasti, isprva su elastični, zatim su relativno lomljivi, krem do žuti, na oštećenim mjestima su sa smeđim mrljama.

Spore: Kuglaste, male, sa tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanim grebenima koji tvore prilično razvijeni mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 7.2-8.8 x 6-7.5 µm (isključujući neke velike spore sa 2-spornih bazidija), bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, valjkaste do batinast, 32-44 x 7-11.5 μm, cheilocistide su valjkaste do blago vretenaste, 42-64 x 7.5-10.5 μm, kožica klobuka je sa valjkastim dlačicama širokim 3.2-5 μm i dermatocistidama širokim 4.7-8 μm s 1 segmentom, a rijetko s 2-3; otrusina je tamnooker (IId-IVa).

Meso: Osrednje je čvrsto, bijelo, ponekad je hrđastosmeđe, na prerezu polako postaje žuto-oker, ali i posivi zbog upijanja vode, osobito u kori stručka; miris je slab, podsjeća na oguljenu koru vrbe, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, a reakcija sa gvajakolom je pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na otvorenim, travnatim staništima, u gradskim parkovima, po grobljima, u simbiozi sa brezom ili vrbom, na blago pjeskovitom tlu, uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, te veličini i boji klobuka. Slična je potočna krasnica (Russula rivulicola), koja također raste na sjeveru Europe u močvarnim područjima uz vodotoke, primjetno je manjih dimenzija, a klobuk je manje promjenjive boje, u rasponu je od narančasto-crvene, bakrenosmeđe do crvene, rijetko je sa zelenkastom mrljom na sredini, meso u mnogo većoj mjeri posivi, a može i pocrnjeti. 

LJUBIČASTONOGA KRASNICA

Russula violeipes Quél.

Etimologija: violaceus (lat.) = ljubičasto + pes (lat.) = noga. Po ljubičastoj boji stručka.

Engleski naziv: Velvet Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i ulegnut na sredini, suh, kožica se lako guli više od 1/2 promjera, žut, žuto-zelen do žuto-ljubičast, rijetko je svijetloljubičast, mali ili veći dio je maslinastozelen, u starosti je često sa ljubičasto-smeđim ili crveno-smeđim pjegama, baršunast, ponekad je sitno raspucan na polja na rubu, rub je tanak, dugo je vremena podvijen, samo je u starosti manje ili više narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, ponekad je stisnut, često je sužen na vrhu i na dnu, na bazi je zašiljen, prvo je čvrst je i krut, kasnije je komorasto spužvast, najprije je bijel, kasnije je obično sa ljubičastom do crvenkastom nijansom, pigment je raspoređen po velikoj površini, osim na krajnjem vrhu i dnu, ponekad je potpuno bijel (Russula violeipes f. citrina), na dodir je fino zrnast i baršunast, na bazi je lagano maljav od micelija.

Listići: Uski, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, vrlo su lomljivi, po vlažnom vremenu mogu biti relativno mekani i teško lomljivi, dosta se račvaju uz stručak, bijeli, kasnije su krem, ponekad su sa limunastožitim odsjajem.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim, tupo stožastim ili polukuglastim bradavicama visokim do 0.8 µm, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore prilično razvijeni mrežasti uzorak, 6.7-9 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-50 x 10-13 µm, pleurocistide su 80-115 x 12-15 µm, hife na kožici klobuka su s jako zadebljanim, gotovo kuglastim bazalnim segmentom; otrusina je svijetlokrem. (cromushrooms: spore su (6.4) 6.8 - 8 (8.6) × (5.9) 6.4 - 7.5 (8) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 100, Me = 7.4 × 7 µm, Qe = 1.1, bazidije su (47.6) 51.7 - 63.4 (65.3) × (10.8) 10.9 - 12.8 (13.2) µm, N = 12)

Meso: Debelo, vrlo je čvrsto, lomljivo, kasnije je mekano, bijelo, na prerezu eventualno s malom promjenom boje; u mladosti miriše na voće, kasnije na kuhane rakove, a okus je slatkast, blag i ugodan.

Kemijske reakcije: Kora stručka ili meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postanu prljavo ružičasti, sa fenolom smeđi, a rekcija sa gvajakolom je vrlo slaba i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u većim ili manjim skupinama, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, grabom, kestenom ili hrastom, voli kiselo i vlažno tlo. Primjerci na svim slikama snimljeni su sredinom srpnja, na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sve krasnice koje mirišu na kuhane rakove ili ribu (haringe) uglavnom su jestive.

Napomena: Svrstava se u podrod Amoenula. Karakteristična je po ljubičastoj nijansi na stručku i zelenkastom klobuku. Slične su suljupka (Russula amoenicolor), koja ima vinskicrveni ili ljubičasti klobuk, vinskicrvenu nijansu na stručku, koji nije izraženo sužen i nema čvrsto meso, te ljupka krasnica (Russula amoena), koja ima vinskicrveni klobuk i miriše na kuhane rakove, kao i haringova krasnica (Russula xerampelina), koja ima žućkasti klobuk kao i žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 807. Blijedomaslinasta krasnica (Russula olivascens Pers. ss. Bres.); 859. Ljubičastonoga krasnica (Russula violeipes Quélet)

KRASTAVA KRASNICA (GOLUBAČA)

Russula virescens (Schaeff.) Fr.

Etimologija: virescens (lat.) = zeleno, zelenkasto, koje se zeleni. Po boji.

Engleski naziv: Green Russula

Klobuk: 5-15 cm širok, vrlo je čvrst, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, vijugav, nepravilan, kožica se guli do 1/2 promjera, često je bjelkast, zelenkast ili plav, nikad nije ljubičast, unutarnji dio jako izblijedi, mramoriran je jer se kožica raspuca i stvore nepravilne zelenkaste plohaste zelene bradavice ili ljuske na bjelkastoj ili zelenkastoj osnovi, izgleda kao krastav, u starosti je sa prljavo žutim pukotinama, rub je po suhom vremenu raspucan.

Stručak: 5-12 cm visok i 2-4 cm debeo, valjkast, nepravilno je zadebljan na bazi, prvo je pun, kasnije je spužvast, lomljiv, bijel, ponekad je smećkasto pjegav, na vrhu je bjelkasto brašnast, brazdast, na ozlijeđenim mjestima ili na pritisak često posmeđi.

Listići: Jako su gusti, suženi su uz stručak, prirasli, račvasti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, vrlo su lomljivi, bijeli, krem, kasnije su žućkasti, u starosti su sa smeđim mrljama, više su ili manje s crvenkastim odsjajem.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, s vrlo niskim, izoliranim bradavicama, djelomično povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 6.5-8.5 x 6-7 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, nepromjenljive je boje, u starosti je blago smećkasto; miris nije izražen je ili slab na brašno, u starosti na sir ili znojne noge, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane više ili manje crvenkasto, a zatim polako sivo-zeleno, s alfa-naftolom ljubičasto, s gvajakovom tinkturom plavo-zeleno, dok s anilinom postane žućkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili skupno, najčešće u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično bukvom, kestenom, hrastom ili grabom, na vapnenastom tlu, često se pronađu čak i nakon dugotrajnog suhog vremena.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva te jedna od rijetkih gljiva koje se mogu jesti i sirove pa se mogu koristiti za salate.

Napomena: Prepoznatljiva je po klobuku koji se raspuca na tipične, nepravilne, plohaste bradavice. Druge slične vrste koje mogu imati raspucan klobuk su ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha), koja nema lomljive listiće, smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), koja ima račvaste listiće i jestiva krasnica (Russula vesca), koja je sa crveno-smeđim bojama. Stručak je tvrd, bez zadebljanja, ostataka ovoja i vjenčića, koji su prisutni kod smrtno otrovne zelene pupavke (Amanita phalloides).

Russula viscida - created on September 2022 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

LJEPLJIVA KRASNICA

Russula viscida Kudřna

Etimologija: viscidus (lat.) = viskozno, mazavo. Po mazavosti klobuka.

Engleski naziv: Viscid Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu jako vlažan, mazav i ljepljiv, skoro sluzav, kožica se ne guli, vrlo je promjenjive boje, crven, vinskicrven, tamnoljubičast, tamnoljubičasto-crven, crveno-smeđ ili ljubičasto-smeđ sa žućkastim pjegama, ponekad je šaren, rijetko je s maslinastim tonovima, mjestimično je oker, u starosti hrapav na sredini, rub je nepravilno režnjavit, gladak, rijetko je valovit.

Stručak: 4-12 cm visok i 1.5-2 cm debeo, valjkast, malo je batinasto zadebljan na bazi, najprije je pun, ubrzo postane spužvast, u početku je bjelkast, nikad nije čisto bijel, ubrzo zatim je žućkast do žućkasto-oker, ubrzo smeđi od baze, na vrhu je svjetliji, malo je pahuljast, uzdužno je hrapav.

Listići: Osrednje su gusti, skoro svi su jednako dugi, samo su rijetko s ponekom lamelulom, do stručka su račvasti, prirasli, široki su od 5-15 mm, bjelkasti, kasnije su kremasto-žuti i s hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične, s niskim, izoliranim bradavicama, dobro povezanim tankim spojnim linijama koje tvore fini mrežasti uzorak, 8-11 x 6.5-9.5 µm; otrusina je kremasta.

Meso: U klobuku je 1-2 cm debelo, tvrdo, lomljivo, bijelo, bjelkasto, uskoro postaje smeđe do crvenkasto-smeđe; miris je ugodan, lagano kiselkast, a okus je više ili manje umjereno ljutkast, osobito uz listiće, a u stručku je često blag, jer ljutina ubrzo nestaje.

Kemijske reakcije: Stručak na bazi u dodiru s KOH pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama, parkovima, ali i u starim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvom, smrekom ili jelom, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, unatoč ljutkastom okusu mesa.

Napomena: Lijepa je krasnica s tipičnom žuto-okerastom bojom i mrljama po stručku. Sredina klobuka je skoro uvijek smeđa ili maslinasto pjegava. Najsličnija je medna krasnica (Russula melliolens), koja ima purpurnocrveni klobuk, tipičan miris na medu na dnu stručka kada se osuši, oker-smeđe pjegavi stručak i meso, blagi okus mesa i raste u bjelogoričnim šumama. Tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea) je slične boje i okusa, ali stručak joj vremenom postaje siv, a ne smeđ, te raste najčešće u bjelogoričnim šumama na kiselom tlu.

Russula xerampelina - created in Finland by Sebastian Källman

HARINGOVA KRASNICA

Russula xerampelina (Schaeff.) Fr.

Etimologija: xeros (gr.) = suh + ampelos (gr.) = loza. Po boji koja je slična boji lista suhe loze.

Engleski naziv: Crab Brittlegill

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan, prilično je ujednačeno crven do tamnocrven, na sredini je tamniji, rub je tanak, kasnije je manje ili više narebran.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-4 cm debeo, kasnije je spužvasto šupalj, bijel, žućkast, uglavnom je s laganom ružičastom ili crvenkastom nijansom, trljanjem posmeđi.

Listići: Vrlo su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, žućkasti, na pritisak posmeđe.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 1 µm, slabo povezanim spojnim linijama, 8-9.5 x 6.5-7.5 µm; otrusina je krem-žuta.

Meso: Debelo, žilavo, bijelo, u dodiru sa zrakom postane žućkasto-smeđe; tipično miriše na haringe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) pozeleni, a s anilinom pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim vrstama crnogoričnog drveća, uglavnom borom, smrekom ili jelom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu uglavnom su blage i jestive gljive, a miris nestaje tijekom pripreme.

Napomena: Najprepoznatljivija je po mirisu pomoću kojeg se lako razlikuje od drugih sličnih vrsta. Druge krasnice sa sličnim mirisom manje intenzivno crvene i obično rastu ispod bjelogoričnog drveća, a one sa crvenom nijansom na stručku su uglavnom ljutog okusa mesa i trljanjem ne posmeđe.

Russula zonatula - created on October 2016 in Waldgebiet am Aussichtsturm Altendorfer Berg, Germany by Gerhard Koller

POJASASTA KRASNICA

Russula zonatula Ebbesen & Jul.Schäff.

Etimologija: zona (lat.) = pojas, traka, umanjenica zonarula znači mala traka, blago pojasast. Po pojasasto obojenom klobuku.

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je pulukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i izraženo ulegne na sredini, kožica je po vlažnom vremenu sluzava i sjajna, guli se do 1/2 promjera, promjenjive je boje, oker, ljubičasto-oker, crvenkasto-smeđ sa mesnatocrvenom nijansom, ponekad je pjegav, više je ili manje crtast, ponekad je gotovo crn na sredini, na rubu postaje svjetliji, rub je u mladosti kratko narebran, kasnije je dugo i izraženo narebran i valovit.

Stručak: 3-4 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, ponekad je malo sužen na vrhu, lomljiv, spužvast, bijel, kasnije žuti od baze, naboran.

Listići: Relativno su lomljivi, račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, u mladosti su gotovo bijeli, krem ili svijetložuti, kasnije su okerasti, oštrica je glatka.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, sa izoliranim su bodljama visokim do 1 µm, amiloidne, 6.5-8 x 5-6 µm, bazidije su 4-sporne, 35-58 x 8-14 µm, pleuroistide su vretenaste, šiljaste na vrhu ili sa produžetkom, 65-90 x 8-16 µm, pileocistide su vitke, batinaste, sa segmentima; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Bijelo, žućkasto; miris je slab na voće, a okus je blag, u listićima je manje ili više izraženo ljut, nakon dužeg vremena postane gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u manjim skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, ali i sa drugim bjelogoričnim drvećem, kao što su grab ili hrast, na glinenasto-vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Izgleda kao manja verzija krhke krasnice (Russula veternosa), koja ima uže spore veličine 6.5-8.5 x 5.5-7 µm.

ZVAROVA KRASNICA

Russula zvarae Velen.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, površina je bez sjaja, kožica se teško guli, blijedocrven je do crven, također je više ili manje sa žutom nijansom, sredina i rub su bljeđi, često žuti, baršunast, u starosti je zrnast, rub je pravilan, nije ili je samo lagano narebran, u starosti je često raspuknut.

Stručak: 4-6 cm visok, lagano je proširen na vrhu, zadebljan je na bazi, kasnije je spužvasto šupalj do potpuno šupalj, bijel, sa ružičastom ili crvenkastom je nijansom, površina je sitno pahuljasto-vlaknasta, više je ili manje naboran.

Listići: Vrlo su gusti, prilično su trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama; bijeli su i svijetlokremasti.

Spore: Eliptične, sa sitnim, izoliranim bradavicama, slabo povezanim grebenima koji tvore mrežasti uzorak, 6.5-8 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je crveno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po šumskim čistinama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, rijetko bukvom, u travi, voli toplija područja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Po boji je vrlo slična tvrda krasnica (Russula rosea). Najvjerojatnije se često zamijeni navedenom vrstom jer je vrlo rijetka.

Aleurocystidiellum subcruentatum - created on June 2020 in Vysoké Tatry, Slovakia by Filip Fuljer

CRNOGORIČNA ZDJELOKOŠKA

Aleurocystidiellum subcruentatum (Berk. & M.A.Curtis) P.A.Lemke

Plodno tijelo: 1 cm dugo, 0.5 cm široko i do 0.5 mm debelo, slijepljeno, razrašteno, ali može biti i u obliku diska ili zdjelice, često je sa suženom osnovom nalik na peteljku, labavo je pričvršćeno za supstrat, lako se odvaja; gornja je strana glatka, bjelkasto-siva, oker, u starosti kožasta, rub uglavnom blago savijen.

Rupice/cjevčice: Žućkaste, jajolike do široko eliptične, s jasnim su vrhom, s debelim stijenkama.

Spore: Eliptične, oko 16 x 12 µm.

Meso (trama): Debljine je uglavnom do 0.5 mm, žilava.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprofit na kori i trulim granama još živog crnogoričnog drveća, obično crnog bora (Pinus nigra) i planinskog bora (Pinus montana), ali i smreke (Picea abies). Mogu se pronaći samo do oko 1 m visine iznad zemlje, ali nikada na granama ili deblima koji leže na tlu. Napadnuti živi domaćin polako odumire. Gljiva uzrokuje crvenu trulež na supstratu. Kod nas je pronađena samo na Plitvičkim jezerima. Također je zabilježeno je da je 1976. godine pronađena na lokalitetu Mihaljevac u Zagrebu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po boji su slične limunasta blazinica (Trichoderma citrinum) i grabova opnatica (Peniophora laeta), koje su većih dimenzija i s drugačijim oblikom plodnih tijela, koja u obliku plahtica.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je slijepljeno, razrašteno, rijetko je u obliku diska ili zdjelice; 2. sivkaste do oker boje; 3. rub je odvojen od supstrata; 4. plodno tijelo je do 1 cm dugo; 5. raste na živom ili mrtvom crnogoričnom drveću

Megalocystidium luridum - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ŽUTOOKER VOSKOKOŠKA

Gloeocystidiellum luridum (Bres.) Boidin

Etimologija: luridum (lat.) = mračan, oskudan u boji. Po boji.

Plodno tijelo: 1-30 (40) cm široko i do 0.8 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto srašteno s podlogom, formira plahtice, površina je bradavičava, kvrgava, u mladosti voštana, po suhom vremenu ispuca; bjelkaste ili krem boje, u starosti je žućkasto-smeđe, rub je isprekidan i malo paučinasto resast.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, sočno, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom s donje strane grana i trupaca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanoj je vrsti donekle slična Gloeocystidiellum leucoxanthum, koja raste već u proljeće na krupnim drvnim ostacima lijeske, vrbe, johe i topole. Spomenuta vrsta ima znatno jače gomoljasto grbavu površinu plodnog tijela i sadrži gloeocystide koje imaju vrećasti izgled i zrnatu strukturu. Gloeocystide mogu biti duge 70-150 µm i debele 7-12 µm.

Gloeocystidiellum porosum - created in Finland by Tapio Kekki

MLIJEČNOBIJELA VOSKOKOŠKA

Gloeocystidiellum porosum (Berk. & M.A.Curtis) Donk

Etimologija: porosum (lat.) = s mnogo pora, porozan. Po sitnim rupicama na površini.

Plodno tijelo: 1-30 (40) cm široko i  više od 0.5 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira tanke membranozne plahtice, u mladosti je voštano, a ispucano kada je suho; površina je glatka, bradavičava, kvrgava, ponegdje s malim izočinama (tuberculum), bjelkasto, krem, svijetlooker ili okerasto-žuto, rub je sitno maljavo-pahuljičast i bjelkast.

Spore: Eliptične, vrlo sitno bradavičave, prozirne, 5-7 x 2-3 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Bjelkasto je ili krem, voštano, u starosti je ispucano i tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveće s korom i bez nje, s donje strane ležećih grana i trupaca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Sitne se pore na površini plodnog tijela mogu se vidjeti pomoću povećala. Značajna karakteristika roda Gloeocystidiellum je u tome što su gloeocystide pozitivne sa sulfovanilinom, odnosno oboje se u sivo-plavo ili crno.

Stereum gausapatum - created on November 2023 in Bezirk Steglitz-Zehlendorf, Berlin, Germany by Astrid Basner

HRASTOVA POLIČICA

Stereum gausapatum (Fr.) Fr.

Etimologija: gausa (gr.) = dlaka, kosa + patum (gr.) = lice, maska. Po izgledu.

Engleski naziv: Bleeding Oak Crust

Plodno tijelo: 1-6 (8) cm široko, razrašteno se širi na supstratu, formira male kožaste i valovite klobuke koji su dosta tanki, do 2 cm široki i do 1.5 cm promjera od supstrata, gornja je strana baršunasta, pojasasta, kre, žućkasta žuto-smeđa, smeđa, sivo-smeđa do hrđastosmeđa, na ozlijeđenom mjestu pocrveni (izgleda kao da krvari), rub je bijel, žilav, elastičan, valovit i često zakrivljen, donja je himenijalna strana glatka, nepravilna, nabrana, s valovitim obojenim pojasevima, žuta, žuto-smeđa ili narančasto-smeđa, također pocrveni nakon nekog vremena kada se zagrebe.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, amiloidne, 5-7 x 2-3 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, često je gotovo bjelkasto, zatim je obično smećkasto s uskom žuto-smeđom zonom ispod površine klobuka, na prerezu ili na oštećenom mjestu pocrveni, po vlažnom vremenu je sa smeđim gutacijskim kapljicama, kada se osuši postane drvenasto i sipko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit drvnih ostataka (grane, trupci) bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve ili breze; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Djelomično je spojena sa supstratom kao i ostale vrste iz roda Stereum, često je ispupčeno i manje ili više tanko, u obliku nepravilnog polumjeseca.

DLAKAVA POLIČICA

Stereum hirsutum (Willd.) Pers.

Etimologija: hirsutus (lat.) = kosmato. Po dlakavoj površini.

Engleski naziv: Hairy Curtain Crust

Plodno tijelo: 1-5 (12) cm široko i 2-5 mm debelo, jednom je stranom priraslo za neku granu poput ljuske, preklapa se s drugim plodnim tijelima poput crijepova na krovu kuće, vrlo je nepravilno i često spojeno s drugim plodnim tijelima, elastično, žilavo; gornja je strana klobučića potpuno prekrivena bjelkasto-žućkastim nakostriješenim dlačicama koje kasnije postanu narančasto-smeđe ili sive, površina je lagano pojasasta, žuto-smeđa ili žuto-narančasta, rub je u mladosti žućkasto-smećkast, uvijek je sa žutom nijansom; donja je himenijalna površina glatka, oker do žućkasto-narančasta, rijetko je sivo-smeđazbog vremena, ne mijenja boju kada se protrlja.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, s tankim stijenkama, amiloidne, 5-8 x 2-4 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, žilavo, svijetlosmeđe, trama i gornja dlakava površina klobučića je odvojena smeđom do crvenkasto-smeđom linijom; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog kožaste konzistencije mesa.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje djeluju antioksidativno, antimikrobno i protuupalno (National Library of Medicine. 2024. Bioactivity of EtOH and MeOH Extracts of Basidiomycetes Mushroom (Stereum hirsutum) on Atherosclerosis).

Napomena: Plodna tijela su postavljena jedno iznad drugoga. Slična purpurna poličica (Chondrostereum purpureum) ima glatku fertilnu zonu (donju), a purpurno-ljubičaste je boje, gornja strana je maljava i pojasasto-sivkasta. Naborana poličica (Stereum rugosum) s donje strane promijeni boju.

LAŽNI PURANOV REP

Stereum insignitum Quél.

Etimologija: insignitum (lat.) = označen, ukrašen. Po dekoraciji.

Engleski naziv: False Turkeytail

Plodno tijelo (klobuk): 3-8 (10) cm široko i 4-7 mm debelo, polumjer od supstrata je 2-4.5 cm, polukružno ili je u obliku lepeze; gornja je površina fino baršunasta, nije čekinjasta, pojasasta, oker-crvenkasto-smeđ, pojasevi su različite boje, uz rub klobuka je žućkasto-oker, u sredini je sivo-smeđe, do supstrata je tamnosivo-smeđe; donja je himenijalna površina valovita, kvrgava, pojasasta, žućkasta do smeđa, rub je valovit i uvijek svjetliji, trljanjem ne požuti. 

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, amiloidne, 5.6-6.5 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, kožasto, žutosmeđe, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, voli toplija područja, česta je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji velika sličnost i mogućnost zamjene s baršunastom poličicom (Stereum subtomentosum), koja raste na istom staništu (joha, bukva, vrba). Međutim, spomenuta vrsta ima klobuke redovito prekrivene zelenim algama, himenij nema izrazite zone i na pritisak požuti. Mikroskopski se spomenuta vrsta također razlikuje jer ima duže i deblje bazidije (45-60 x 5-6 µm), a može rasti i više godina.

ŽUTOOKER POLIČICA

Stereum ochraceoflavum (Schwein.) Sacc.

Etimologija: ochra (lat.) = žuta boja, posebno nijansa koja je slična okeru ili žutoj zemlji + flavum (lat.) = žuto. Po boji.

Plodno tijelo: Do 10 cm široko i 2-4 mm debelo, posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno ili formira poluklobučiće; klobučići su  široki 1-2 (3) cm, polumjer od supstrata je 0.5 cm; gornja je površina sivo-smeđa, sivo-oker, smeđa, rijetko je crvenkasta, svježa je mekana, kožasta, naborana, jedva uočljivo pojasast, rub je tanak, valovit i dlakav; donja je himenijalna površina je glatka neravna, sivo-kremasta do sivo-oker.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-9 x 2-3 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Sivo-smeđe, tanko, žilavo, elastično, kada se posuši, postane tvro i lomljivo, gornja površina i trama su odvojeni linjom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u aluvijalnim šumama ili brdsko-ravničarskom području, ne na većim nadmorskim visinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, rjeđe na drugom bjelogoričnom drveću, obučno s donje strane grana i trupaca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova vrsta raste ispod grana i grančica, a klobučići vire bočno. Vrlo slična naborana poličica (Stereum rugosum) također raste ispod grana i grančica hrasta, lijeske, bukve i breze, ali se bitno razlikuje po smeđem himeniju koji je grbav.

Stereum reflexulum - created on March 2023 in Dehesa de Moncalvillo, San Agustín de Guadalix, Spain by Javier Gómez

ZRCALNA POLIČICA

Stereum reflexulum Lloyd

Engleski naziv: Thoughtful Stereo

Plodno tijelo: 1-5 cm široko, posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno, posve mlado je čupavo-dlakavo, ubrzo zatim je glatko, inicijalan je rast pojedinačan, plodna tijela kasnije međusobno srašćuju pa može biti ukupne širine i do 20 cm; gornja je površina glatka i kvrgava, najprije je bijela, poslije je od sredine prema rubu sivkasta do oker ili smećkasta, na pritisak posmeđi, rub nije maljav; donja je himenijalna površina glatka, malo je kvrgava, posušena je raspucana, s pukotinama, narančasto-smeđa ili oker-smeđa, svježe plodno tijelo na pritisak postaje sivo-smećkasto.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 4.5-7 x 2-2.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine na krupnim drvnim ostatacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dok je plodno tijelo posve malo, može se zamijeniti sa snježnobijelom hrskavičarkom (Skeletocutis nivea), koja najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima vrbe, breze, lijeske i graba. Međutim, morfološka građa spomenute vrste bitno se razlikuje po obliku himenija, koji je sitno porozan.

NABORANA POLIČICA

Stereum rugosum Pers.

Etimologija: rugosus (lat.) = namreškan, naboran, smežuran. Po izgledu.

Engleski naziv: Bleeding Broadleaf Crust

Plodno tijelo: 1-5 (20) cm široko, kružnog je oblika ili je razrašteno, plodna tijela su najčešće međusobno spojena, himenijalna je površina neravna, u mladosti je malo dlakava, bijela, sivkasta, kasnije je oker, svijetlosmeđa ili crvenkasto-smeđa, na pritisak ili rez pocrveni, u starosti postaje siva, rub je neravan i bjelkast, u mladosti izlučuje smećkastu smolastu izlučevinu koja je izražena u obliku kapljica.

Spore: Gotovo valjkaste do eliptične, spljoštene s jedne strane, glatke, prozirne, amiloidne, 6-12.5 x 2.5-7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: 0.5-5 mm debelo, kožasto, plutasto, sastavljeno je od koncentričnih slojeva, iznutra je svijetlooker, izvana je smećkasto, također je i ljubičasto, ponekad na pritisak postane krvavocrveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, hrasta ili vrbe; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Izgleda razrašteno poput kraste i ima brazdastu površinu.

KRVAREĆA POLIČICA

Stereum sanguinolentum (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: sanguinolentus (lat.) = krvavo. Po krvavocrvenom prljanju.

Engleski naziv: Bleeding Conifer Crust

Plodno tijelo: 3-8 (100) cm široko i do 0.5 mm debelo, razrašteno, valovito, kovrčasto, klobučići su tanki, kožasti, kasnije su maljavi, kovrčasti, pojasasti, izdignu se do 2 cm sa supstrata, složeni su poput crijepova na krovu kuće, te formiraju cjelovitu i manje ili više prostranu površinu, krem-smeđe, sivo-smeđe do crvenkasto-smeđe, rub je bijel.

Spore: Valjkaste, glatke, bezbojne, 6-8 (10) x 2.5-3.5 (4) µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, kožasto, sivo-smeđe, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu postane krvavocrveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, površina na kojoj je drvo presječeno, kora) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke, ali i drugih vrsta kao što su jela, bor, ili ariš. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Slične je debljine crnogorička drhtalica (Tremella encephala). Može se zamijeniti s naboranom poličicom (Stereum rugosum) i hrastova poličica (Stereum gausapatum) koje također pocrvene, ali rastu na bjelogoričnom drveću.

BARŠUNASTA POLIČICA

Stereum subtomentosum Pouzar

Etimologija: sub (lat.) = ispod, blizu + tomentosum (lat.) = pomalo dlakavo, prekriveno dlačicama.

Engleski naziv: Yellowing Curtain Crust

Plodno tijelo: 1-7 (9) cm široko, 3-5 mm debelo i do 4 cm promjera od supstrata, lepezasto, klobuci su stručkoliki, u linijama rastu na drvu; klobuci su dosta široki, latičasti, oker, crvenkasto-smeđi, s gornje su strane fino baršunasti, nisu čekinjasti, pojasasti, s koncentričnim krugovima, donja je strana valovita, glatka, kvrgava, žućkasta je do žuto-siva, kasnije je smeđa, rub je bijel, trljanjem ili vlaženjem postaje žućkast za razliku od dlakave poličice (Stereum hirsutum).

Spore: Gotovo valjkaste, duguljaste, 5-7 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, kožasto, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, najčešće johe, ali također i vrbe, topole, bukve i breze, rijetko crnogoričnog drveća, u vlažnim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti sa sličnim lažnim puranovim repom (Stereum insignitum) od koje se razlikuje po himeniju koji je svijetlooker boje. Navedena vrsta raste na mediteranskom području.