BUŠINOVA MLIJEČNICA

Lactarius cistophilus Bon & Trimbach

Etimologija: cistus (lat.) = bušin + phileo (gr.) amo, osobito voli. Po staništu ispod bušina (Cistus).

Klobuk: 3-7 cm širok, konveksno-izravnat, zatim se ulegne i izravna, rub je ponekad izvrnut pa je lijevkastog oblika, dosta je nepravilan, površina je bez sjaja, vlažan; ujednačeno je sivkasto-ljubičast i ljubičasto-smeđeg tona, često je nešto tamniji na sredini.

Stručak: Uglavnom je kratak, često je izdužen i nije centralno spojen s klobukom, pravilno je valjkast ili sužen i lagano zadebljan na bazi, ponekad je po više stručaka spojeno na bazi; bjelkast, teži da se okerasto i ljubičasto zaprljava, što na jednom dijelu može biti uočljivije nego na drugom, postepeno je uzdužno crtast i pahuljast.

Listići: Osrednje su gusti, relativno su dosta široki, prirasli su i vrlo kratko se spuštaju po stručku; bjelkasti, zatim su blijedookerasti, na dodir poljubičaste.

Spore: Eliptične, mrežaste, 12-13 x 7.5-8.5 µm.

Meso: Bijelo, porozno, u stručku je prilično spužvasto, na prerezu ujednačeno poljubičasti; mlijeko nije obilno, u dodiru sa zrakom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u jesen, od listopada do prosinca, na sredozemnom području, u simbiozi s ljepljivim bušinom (Cistus monospeliensis). U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, u okolici Pule te na otocima Braču i Lošinju. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 17.12.2025., na lokalitetu u Istri.

Doba rasta: 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je slična pokisla mliječnica (Lactarius uvidus), kao i neke druge vrste koje na prerezu ili na oštećenom mjestu poljubičaste. Razlikuje se po tipičnom staništu, osrednjoj veličini, te po osobnom iskustvu i po tendenciji da se na svim djelovima okerasto zaprljava po čemu se najviše razlikuje od sličnih vrsta. Navedena slična vrsta poprimi više ružičastu, a ne ljubičastu boju.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Bušinova mliječnica (Lactarius cistophilus Bon et Trimbach)

Lactarius controversus - created on October 2004 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

TOPOLOVA MLIJEČNICA

Lactarius controversus Pers.

Etimologija: controversus (lat.) = zavrnut unatrag. Po rubu klobuka koji je skoro uvijek zavrnut.

Engleski naziv: Blushing Milkcap

Klobuk: 5-25 (30) cm širok, debeo, mesnat, kompaktan, prvo je spljošteno-konveksan, zatim se ulegne na sredini, nije lijevkast, često je nepravilan, tvrd i lomljiv, po vlažnom je vremenu ljepljiv i mazav, po suhom je vremenu sjajan; bjelkast, s jasnim je ružičastim, ružičasto-smeđim ili ružičasto-crvenim mrljama, nema koncentrične krugove, rub je najprije podvijen, poslije je izravnat, tanak, dlakav i krpast.

Stručak: 4-7 (9) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, kratak, zdepast, prema bazi je uvijek uži, tvrd, pun, bez dekoracije, često je ekscentrično ili lateralno postavljen u odnosu na klobuk, površina je mazava i ljepljiva; bjelkast, ponekad je s crvenkastom nijansom.

Listići: Gusti, uski, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, račvasti; najprije su krem boje i s ružičastom nijansom, kasnije su blijedonarančasti.

Spore: Kuglaste, s gustim šiljcima u obliku mrežice, 6-7.5 x 4.5-5 µm; otrusina je kremasto-žuta do kremasto-smećkasta.

Meso: Tvrdo, izdašno, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ubrzo postane ljut; na presjeku ispušta dosta bijelog mlijeka nepromjenljive boje, okus mu je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim krugovima ili po nekoliko primjeraka zajedno, u aluvijalnim bjelogoričnim šumama, parkovima i po rubovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito topolom, hrastom, lijeskom, vrbom ili brezom, voli glinenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa. Nije toksična.

Napomena: Neki je autori svrstavaju u skupinu s paprenom mliječnicom (Lactifluus piperatus) od koje se lako razlikuje po glatkom pojasastom klobuku koji je ružičasto nahukan, nekad je isti odjaj i na listićima. Mlijeko joj nije toliko papreno kao kod spomenute vrste zbog čega se gljiva ne može konzumirati. U starosti boja izblijedi i postane okerasto-ružičasta. Lako je prepoznatljiva po izvanredno velikom i mesnatom klobuku, ružičastim listićima, te po tome što pri rastu diže zemlju koja najčešće ostaje na površini klobuka. U vrijeme rasta prošećite ispod topola i gotovo je sigurno da ćete je pronaći i lako prepoznati.

Lactarius cremor - created on September 2022 in Pratond, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

VODENASTOMLIJEČNA MLIJEČNICA

Lactarius cremor Fr.

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, ubrzo se raširi i ispupči na sredini, uglavnom je s malo grbicom, ljepljiv, nema koncentrične krugove, pravilan; crvenkasto-smeđ, narančasto-smeđ, crveno-narančast ili tamnosmeđ, naboran, rub je dugo vremena podvijen i narebran.

Stručak: 2-4 cm visok, valjkast, lomljiv, na bazi je nešto uži, zavijen, pun, u starosti je šupalj; bjelkast, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, ispod klobuka svjetlije boje lososa, baza je tamnosmeđa i bijelo maljava.

Listići: Srednje su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti, kasnije su blijedooker, u starosti su narančasto-smeđi.

Spore: Kuglaste, krestaste, 6.8-7.2 x 6.1-6.5 µm; otrusina je bjelkasta do žuto-okerasta.

Meso: Tanko, lomljivo, svijetlosmeđe, oker do oker-narančasto, u stručku je tamnije; ima jak miris koji podsjeća na kamfor ili na lišće bršljana, sličan kao kod kamforne mliječnice (Lactarius camphoratus) ili hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus je najprije slatkast, ali nakon nekog vremena posta neugodno gorak; obično ispušta bijelu vodenastu tekućinu koja nakon nekog vremena postane gorka.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po nekoliko primjeraka zajedno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, na vlažnim mjestima obraslim mahovinom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Vrlo slična je grbavočađava mliječnica (Lactarius serifluus), čiji je klobuk veoma hrapav, a listići su joj vrlo gusto pomiješani s kraćim lamelulama. Također je slična kamforma mliječnica, koja također ispušta vodenasto mlijeko, ali je njezin rub klobuka narebran i listići su narančasto-smeđi.

ZAMJENJIVA MLIJEČNICA

Lactarius decipiens Quél.

Etimologija: decipiens (lat.) = lažan, varav, varljiv. Po tome što se po izgledu može zamijeniti drugim vrstama.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, prvo je konveksno-ulegnut, zatim se nešto otvori i ispupči na sredini, površina je malo blistava; blijede crvenkaste, ružičasto-oker do narančaste boje, nekad je boje ljudske kože, rub je gladak ili narebran.

Stručak: Malo je nepravilan, sužen je na bazi, najprije je pun, u starosti je šupalj; crvenkaste, ružičasto-oker do narančaste boje klobuka ili je nešto intenzivnije boje vinskicrvenog tona, pahuljast.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s lamelulamaprirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem; dosta su svijetli, žućkast-ružičasti do blijedonarančasti, mjestimično su s hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Kuglaste, mrežaste, 6-8 x 6-7 µm; otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Žućkasto, u bazi stručka je svijetlosmećkasto ili crvenkasto, prvo tipično miriše na voće, zatim na lišće pelargonije, a okus je vrlo trpak i gorak, te malo slankast; mlijeko je prilično obilno, ubrzo postane sumpornožuto, a okus je gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, voli kiselo tlo. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici lipnja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog gorkog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Dosta se lako determinira po karakterističnom mirisu, što nije osobina brojnih drugih vrsta kojima mlijeko također u dodiru sa zrakom požuti. Ovoj vrsti sliči žutomliječna mliječnica (Lactarius tabidus) koja se razlikuje po mikroskopskim osobinama. Lažna rujnica (Lactarius chrysorrheus) je mnogo rasprostranjenija vrsta, a razlikuje se po pojastastom klobuku.

PLEMENITA RUJNICA

Lactarius deliciosus (L.) Gray

Etimologija: deliciosus (lat.) = delikatesan. Po dobroj kvaliteti.

Engleski naziv: Saffron Milkcap

Klobuk: 4-10 (15) cm širok, manje je ili više mesnat, prvo je konveksan, široko ulegnut i često sa sitnom grbicom na sredini, mazav; narančast, narančasto-crven ili narančasto-smeđ, kasnije sa zelenim mrljicama, po površini su jasno uočljivi koncentrični krugovi koji su ponekad zelenkastog tona, u starosti su zelene mrlje uočljivije, rub je jako podvijen.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, prema dnu je malo tanji, najprije je pun, kasnije je šupalj; bjelkast do narančast, ponekad je s plosnatim i plitkim tamnonarančastim jamicama ili mrljama.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, kratko se spuštaju po stručku, blijedooker do narančasto-oker, na pritisak kasnije postaju blago zelenkasti.

Spore: Kuglaste do malo eliptične, mrežaste, 8-10.5 x 6.5-8 µm (cromushrooms: spore su 8 - 9.1 (10.1) × (6.3) 6.5 - 7.4 (8) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.3 (1.4), N = 80, Me = 8.6 × 6.9 µm, Qe = 1.2, bazidije su 4-sporne, batinaste,42-55 × 8.8-11.5 µm, N = 10); otrusina je žućkasto-okerasta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, blijedo je u sredini pa sve obojenije do žuto-narančasto, ispod kožice je crvenkasto, na zraku postaje zelenkasto; miriše ugodno na voće, a okus je blag i jedva malo gorkast; na prerezu ispušta žuto-narančasto do narančasto-crveno mlijeko ugodnog voćnog mirisa i slatkastog okusa.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom za 20-tak minuta postane maslinastozeleno, a s fenolanilinom smeđo-ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama i po vlažnim travnjacima pored šuma, u simbiozi s borom, a često se pronađe i oko grmova borovice (Juniperus fructus). Prva slika snimljena je 19.11.2022., na lokalitetu Oštrica, Park prirode Medvednica kod Zagreba, drugu i treću snimio je Neven Ferenčak, 2.11.2024., a ostale su snimljene 15.11.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, u šumi bora.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Zbog jakog mirisa je najbolja pomiješana s drugim gljivama. Nemojte se bojati krvavocrvenog urina koji se može pojaviti nakon konzumacije ovih gljiva. Boja ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne tvari koje imaju antioksidativno, antihiperglikemijsko, imunostimulirajuće, antibakterijsko i antikancerogeno djelovanje (National Library of Medicine. 2024. Evaluation of metal concentration and antioxidant, antimicrobial, and anticancer potentials of two edible mushrooms Lactarius deliciosus and Macrolepiota procera; New Azulene-Type Sesquiterpenoids from the Fruiting Bodies of Lactarius deliciosus; Chemical Composition, Antioxidant and Antihyperglycemic Activities of the Wild Lactarius deliciosus from China; Immunostimulant Activity of a Novel Polysaccharide Isolated from Lactarius deliciosus (L. ex Fr.) Gray).

Napomena: Sve su mliječnice sa crvenim mlijekom jestive. Slična je jestiva polukrvna rujnica (Lactarius semisanguifluus) koja ima nešto crvenije mlijeko, u dodiru sa zrakom za nekoliko minuta postane crveno poput krvi. Krvna rujnica (Lactarius sanguifluus) ima izrazito crveno mlijeko (poput krvi). Runjava mliječnica (Lactarius torminosus) je otrovna, te s uočljivo dlakavim klobukom. Glavna je vrsta u skupini mliječnica s mlijekom boje mrkve, slične su još jelova rujnica (Lactarius salmonicolor) i smrekova rujnica (Lactarius deterrimus) čije je mlijeko gorko i nekad ljuto. Polukrvna i smrekina rujnica jako pozelene na prerezu u dodiru sa zrakom, osobito na listićima.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 741. Plemenita rujnica (Lactarius deliciosus Linne ex Fries)

SMREKOVA RUJNICA

Lactarius deterrimus Gröger

Engleski naziv: False Saffron Milkcap

Klobuk: 4-10 (15) cm širok, prvo je konveksno-ulegnut, malo lijevkast, po vlažnom je vremenu mazav i vrlo sluzav; najprije je narančast ili narančasto-crvenkast, u starosti blijedi u žuto-smeđu boju, kasnije jako zeleni, sa zelenkastim pjegama, osobito u sredini, također je s tamnijim zelenkastim koncentričnim krugovima, rub do kraja ostane narančast i u starosti je uzdignut.

Stručak: 5-15 (17) cm visok i 1-2.5 (3.5) cm debeo, valjkast, odmah je šupalj, prema dnu je malo tanji; crvenkasto-narančast, blago je bijelo pahuljast, vrh je svjetliji, površina nije jamičasta.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, lomljivi, u blizini stručka su račvasti; blijedonarančasti su ili narančasto-oker, boje klobuka, ubrzo postanu zelenkasto pjegavi.

Spore: Kuglaste do eliptične, bradavičave, 7.5-10 x 6-7.6 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Lomljivo, crvenkasto do svijetlonarančasto, bjelkasto je u stručku; miris je ugodan i jak na voće, a okus je blago gorkast i trpak; mlijeko na prerezu je najprije narančasto poput mrkve, a za desetak minuta postane tamnocrveno ili crveno-ljubičasto kao kod krvne rujnice (Lactarius sanguifluus).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, isključivo u simbiozi sa smrekama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je ipak nešto manje kvalitetna od plemenite rujnice (Lactarius deliciosus). Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće nakon konzumacije ove vrste. Boja koja se nalazi u mlijeku gljive uzrokuje crvenkastu nijansu urina i stolice. Ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da ehtrakt ove vrste ima antioksidativno i antidijabetičko djelovanje (National Library of Medicine. 2024. Protective Effects of the Mushroom Lactarius deterrimus Extract on Systemic Oxidative Stress and Pancreatic Islets in Streptozotocin-Induced Diabetic Rats; Evaluation of the Antioxidant and Antiglycation Effects of Lactarius deterrimus and Castanea sativa Extracts on Hepatorenal Injury in Streptozotocin-Induced Diabetic Rats)

Napomena: Sve su mliječnice s crvenim mlijekom jestive. Slična je i u skupini s plemenitom rujnicom i jelovom rujnicom (Lactarius salmonicolor) koja raste ispod jela, dok opisana vrsta raste ispod smreka kao što joj i ime govori. Potrebno je samo obratiti pozornost na narančasto mlijeko koje ispušta na presjeku. Smrekina rujnica je jedna od varijacija plemenite rujnice, a meso teži da pozeleni.

ŽUTA MLIJEČNICA

Lactarius flavidus Boud.

Etimologija: flavidus (lat.) = žuto. Po boji.

Klobuk: 3-6 (10) cm širok, konveksan, zatim se raširi, ulegne i ispupči na sredini, kožica je vlažna i blistava; žut, krem-oker, žućkasto-smeđ ili sivo-smeđ, sredina je uvijek tamnija, nema koncentrične pojaseve, s tendencijom da se stvaraju ljubičaste mrlje, sitno je vlaknast, rub je dugo vremena podvijen, gladak i tanak.

Stručak: Valjkast je i ujednačene debljine ili je malo zadebljan na bazi, kasnije je šupalj; bijel, žućkast ili krem-sivkast, prema dnu je s mjestimičnim oker mrljama, na pritisak postane ljubičastio-smeđ.

Listići: Gusti, stisnuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, račvasti su uz stručak; bjelkasti su ili krem, na pritisak ili ozlijeđenom mjestu brzo postanu vinskicrveni ili ljubičasti.

Spore: Eliptične, lagano bradavičave, 9-11 x 7-8 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Bjelkasto do blago žućkasto, na prerezu najprije brzo postane vinskicrveno do tamnoljubičasto, a na kraju je smećkasto; miriše na voće, a okus je gorak i trpak; mlijeko je obilno, bijelo, u dodiru sa zrakom poljubičasti kao i meso po kojemu curi, gorkog je okusa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće na vapnenastom tlu. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog i gorkog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po ljubičastoj boji na ozlijeđenim mjestima. Veoma je slična tipičnoj vrbinoj mliječnici (Lactarius aspideus) od koje se razlikuje po staništu ispod bjelogoričnog drveća i po mesu koje teži da upadljivije poljubičasti.

Lactarius fluens - created in Germany by Markus Pischel

TEKUĆA MLIJEČNICA

Lactarius fluens Boud.

Engleski naziv: Nimbus Milkcap

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, konveksno-spljošten, ponekad je ispupčen, na kraju je ulegnut na sredini i konkavan, po vlažnom je vremenu mazav, a po suhom je vremenu sjajan; žućkasto-maslinast, sivkast, maslinasto-smeđ ili siv, površina je s tamnosmeđim pjegama, s jasnim je maslinasto-smeđim koncentričnim pojasom prema rubu, na dodir postane tamnosmeđ, rub je najprije podvijen, kasnije je iskrivljen i valovit.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.8-2 cm debeo, šupljikav, na kraju je šupalj, proširen je na bazi, po vlažnom je vremenu mazav; bjelkast, na bazi je obično tamnosmeđ, na pritisak ili na ozlijeđenom mjestu je smeđe prošaran.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti, zatim su krem do blijedooker, na pritisak ili na oštećenom mjestu se stvaraju smeđe ili narančasto-smeđe mrlje.

Spore: Kuglaste, ponekad malo duguljaste, gusto bradavičave, skoro mrežaste, 7.5-8.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je blijedokrem.

Meso: Bijelo, na prerezu blago pocrveni; miris nije izražen, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta bijelo ili vodenasto mlijeko koje ne mijenja boju, na dodir postaje više ili manje smećkasto ili crvenkasto, okus mu je najprije blag pa trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u malim busenima, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito grabom i bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Veoma je slična viskozna mliječnica (Lactarius blennius) od koje se razlikuje po zelenkastoj boji i po mlijeku koje teži da postane smećkasto, a ne sivo.

ČAĐAVA MLIJEČNICA

Lactarius fuliginosus (Fr.) Fr.

Etimologija: fuliginosus (lat.) = gar, čađa. Po boji.

Engleski naziv: Sooty Milkcap

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, prvo je ispupčen, zatim je ulegnut i lijevkast, suh, bez sjaja; promjenljive je boje, žućkasto-smeđ, oker-smeđ, svijetlosmeđ ili smeđ, površina je fino baršunasta, rub je isprva usko podvijen, poslije je izravnat i tanak, u starosti je kratko narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.8-1.8 (2) cm debeo, valjkast je ili zadebljan na vrhu, zašiljen je na bazi, gol, gladak; svijetlosmeđ do tamnosmeđ, baza na prerezu brzo mijenja boju od bjelkaste do ružičaste.

Listići: Gusti, različito su dugački, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, dosta su račvasti u blizini stručka, izmiješani su s lamelulama, oštrica je glatka; najprije su kremasto-žućkasti, kasnije su kremasto-oker ili narančasto-oker, na dodir poružičaste.

Spore: Eliptične do gotovo kuglaste, s krestom, mrežaste, 8-8.5 x 7-7.5 µm; otrusina je svijetložuta do blijedooker.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, u dodiru sa zrakom postaje ružičasto; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je prvo blag, kasnije je ljut i gorak; ispušta oskudno bijelo mlijeko koje sušenjem postaje ružičasto, okus je prvo blag, a kasnije je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drveće, najčešće bukvom, hrastom ili grabom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična smrekova mliječnica (Lactarius picinus) ima tamnosmeđi baršunasti klobuk, guste žućkaste listiće i ljuto mlijeko, raste po višim planinskim predjelima pod smrekama, nije jestiva. Sliči i garava mliječnica (Lactarius lignyotus).

LISIČJESMEĐA MLIJEČNICA

Lactarius fulvissimus Romagn.

Etimologija: fulvus (lat.) = riđe, crvenkasto-žuto. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Tawny Milkcap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, dosta je mesnat, najprije je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini s malom grbicom, bez sjaja, vlažan i mazav; narančasto-smeđ, crven ili crvenkasto-smeđ, ujednačeno je naboran, pahuljast, rub je najprije tanko podvijen, kasnije je izvrnut.

Stručak: Sužava se od vrha prema bazi, pun, mazav; žuto-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, površina je uzdužno pahuljasta.

Listići: Gusti, s prisutnim su lamelulama, kratko se spuštaju po stručku; bjelkasti, kasnije su žuto-narančasti.

Spore: Široko su eliptične do skoro kuglaste, krestasto-mrežaste, (7) 7.1 - 8.2 (9.8) × (5.2) 5.7 - 6.9 (7.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 7.6 × 6.3 µm, Qav = 1.2: otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Slabo je kompaktno, blijedooker do žućkasto-narančasto, u stručku malo pocrveni; miriše na lisne uši poput hrastove mliječnice (Lactarius quietus), ali ne neugodno, a okus je blag, kasnije je gorak i ljut; mlijeko je bijelo, vodenasto, kasnije sušenjem postaje svijetložućkasto, okus je prvo blag, a kasnije gorak ili trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, a po nekim nepotvrđenim podacima i s crnogoričnim drvećem, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po jarkoj boji kakvu se može sresti kod narančaste mliječnice (Lactarius aurantiacus) i drugih mliječnica kojima mlijeko u dodiru sa zrakom teži da oksidira i požuti.

Lactarius glyciosmus - created in Finland by Jukka Vauras

PAHULJIČASTA MLIJEČNICA

Lactarius glyciosmus (Fr.) Fr.

Etimologija: glykys (gr.) = slatko + osme (gr.) = miris. Po karakterističnom mirisu.

Engleski naziv: Coconut Milkcap

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, slabo je mesnat, konveksan, ubrzo je raširen, ulegnut i s malom grbicom na sredini, kožica je sluzava i mazava; sivkasto-smećkast ili žućkasto-smeđ, siv ili sivo-smeđ, po suhom vremenu izblijedi, baršunast, često je s koncentričnim pojasevima, rub se brzo izravna i postane valovit.

Stručak: 4-7 (9) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, lomljiv, tanak, pun, kasnije je šupljikav, blistav; bjelkast, s žućkasto-ružičastom ili sivkasto-smećkastom je nijansom, također je s mjestimičnim sivo-smeđim mrljama.

Listići: Prirasli su i kratko se spuštaju po stručku, gusti, nejednaki; krem, blijedooker ili blijedoružičasti.

Spore: Skoro kuglaste, sitno bradavičave, 7-9 x 5-8 µm; otrusina je krem do blijedooker.

Meso: Bijelo je do svijetlosmećkasto, tanko, lomljivo; karakteristično miriše na kokosov orah ili anis, a okus je najprije blag, a kasnije podnošljivo ljut; mlijeko je bijelo, oskudno, okus je mu je najprije blag, zatim je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, najčešće u bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom brezama, na travnatim površinama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ova mala mliječnica je dosta sitna rastom, sivkaste je boje, karakteristično miriše na kokosov orah, a mlijeko miriše poput smokvinog mlijeka. Sličnog je mirisa kokosova mliječnica (Lactarius mammosus) koja je nešto tamnije boje i većih dimenzija.

Lactarius lacunarum - created on September 2013 in Królówka, Poland by Jerzy Opioła

MOČVARNA MLIJEČNICA

Lactarius lacunarum Romagn. ex Hora

Etimologija: lacuna (lat.) = jamičasto, udubljeno, rupičasto.

Klobuk: 1.5-6 (7) cm širok, najpriije je konveksan, zatim se rastegne i često ispupči na sredini, lijevkast, malo je blistav; narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili narančasto-crven, lagano je vodenast, kasnije izblijedi prema oker boji, ujednačeno je obojen, lagano je naboran, u starosti je više ili manje izbrazdan, rub je uzdignut.

Stručak: 2.5-5 (6) cm visok i 3-8 (10) mm debeo, prilično je pravilan, skoro je valjkast ili je malo zadebljan na bazi, skoro je gladak, pun, kasnije je šupalj; boje je klobuka, narančasto-smeđ.

Listići: Dosta su gusti, s prisutnim su lamelulama različite dužine, nisu široki, izrezani su i spuštaju se po stručku; najprije su bjelkasti, kasnije su kremasto-žuti ili žuto-oker, u starosti su narančasto-smeđi do crvenkasto-smeđi.

Spore: Kuglaste, ponekad malo izdužene, skoro mrežaste, 6.7-7.5 x 5.5-6.2 µm; otrusina je krem.

Meso: Čvrsto, kasnije je lomljivo, blijedooker; miris nije izražen, a okus je prvo blag, kasnije je ljut; mlijeko je prilično obilno, bijelo, teži da minimalno požuti što je dosta uočljivo zbog kontrasta s bijelom površinom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, često s brezom, johom ili topolom, na vlažnim mjestima. U Hrvatskoj je pronađena na dva creta uz prisutnost breze i vrbe, dok uz treći nalaz nije navedeno stanište, poznata je s tri lokaliteta, na cretu Lepenici u Gorskom kotaru, na cretu Vrhovinskom polju te na otoku Krku.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prilično je promjenljive boje, od tamne crveno-smećkaste do svijetle žuto-oker ili blijedožute boje. Mlijeko joj jedva uočljivo požuti po čemu se razlikuje od sličnih vrsta kod kojih mlijeko mnogo izrazitije požuti.

Lactarius lepidotus - created on August 2021 in Verbano-Cusio-Ossola, Italy by Federico Calledda

SIVOČEHAVA MLIJEČNICA

Lactarius lepidotus Hesler & A.H.Sm.

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne, često je ekscentrično postavljen u odnosu prema stručku, suh; siv je ili sivo-smeđ, poslije je baršunast i ispucan, prekriven je pojasasto postavljenim sitnim čehicama, rub je tanak  i valovit poput padobrana, nikad nije uzdignut.

Stručak: 2-4 (5) cm visok, valjkast, ispod klobuka je nešto deblji, baza je zakrivljena i šiljasta; sivkast, svijetlosmeđ ili crvenkasto-oker, baza je krem obojena i sitno bijelo maljava.

Listići: Gusti, poneki se uz stručak račvaju, kratko se spuštaju po stručku; najprije su bijeli, poslije su krem.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 6.7-9.1 x 5.6-7.4 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo je do svijetlosmećkasto; miris nije izražen, a okus je ljut; ispušta malo bijelog vodenastoga mlijeka, okus je najprije blag, zatim ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s johom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Sivočehava je mliječnica vrlo karakteristična po sivo-smeđoj boji klobuka, stručak je često ekscentrično postavljen u odnosu prema klobuku, bjelkast je i s blagom crvenkastom nijansom. Listići se spuštaju po stručku, poneki su račvasti i na mali pritisak ispuštaju vodenasto mlijeko koje ima najprije blagi okus, a zatim postane jako ljut.

Lactarius lignyotus - created in Finland by Sebastian Källman

GARAVA MLIJEČNICA

Lactarius lignyotus Fr.

Etimologija: lignys (gr.) = gar, čađa + ous-otos (gr.) = uho. Po tamnoj boji klobuka.

Engleski naziv: Velvet Milkcap

Klobuk: 2-10 (13) cm širok, slabo je mesnat, najprije je stožast pa spljošteno-ulegnut, poput bradavice šiljato ispupčen, s niskom grbicom, dosta smežuran, tvrdo-elastične konzistencije; crne ili crno-smeđe boje; suh i baršunast, površina je zrakasto naborana; rub je podvijen, crtast, na kraju se rastegne.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.4-1 cm debeo, vitak, proširen je na vrhu, na bazi je proširen ili lagano trbušast, gornjo dio jasno je uzdužno naboran; crn je i baršunaste površine, a na bazi je nešto svjetliji ili ponekad bjelkast; isprva je šupljikav pa na kraju šupalj.

Listići: Tanki, različito su dugački, rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bijeli, kasnije su žućkasto-oker, u starosti često potamne.

Spore: Kuglaste, mrežaste, bradavičave, 9-9.3 x 8.3-8.6 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Bijelo, u dodiru sa zrakom za nekoliko minuta malo poružičasti; miris nije izražen, a okus je blag, ugodan na gljive; u mladosti obilno curi bijelo vodenasto mlijeko koje u dodiru sa zrakom postane ružičasto-smeđe, lagano je gorkasto.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, pojedinačno, u starim crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova. Samo je nekoliko jestivih mliječnica koje se mogu jesti sirove, a među njima su najbolje prijesna mliječnica (Lactifluus volemus) i opisana vrsta.

Napomena: Prelijepa je mliječnica po kontrastu između snježnobijele boje listića i crnkaste boje baršunastog klobuka i stručka, elegantnog je i vitkog izgleda, klobuk je šiljato ispupčen, od smrekove mliječnice (Lactarius picinus) razlikuje se po karakteristično listićima koji se spuštaju po stručku koji je čitav dekoriran i crne boje, navedena vrsta isto tako raste po visinskim šumama smreke, ljuta je i nejestiva. Sličnih je karakteristika i vrsta Giacomia mirabilis.

Lactarius lilacinus - created in Finland by Tapio Kekki

LILASTA MLIJEČNICA

Lactarius lilacinus Fr.

Etimologija: lilaceus (lat.) = ružičasto, plavoljubičasto. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Milkcap

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne, lijevkast, često je jedva naglašeno ispupčen na sredini, suh; sivo-ljubičast, ružičast ili ružičasto-ljubičast, površina je s koncentrično postavljenim čehicama, ponekad je malo naboran.

Stručak: 7.5-8.5 cm visok, uglavnom je vitak, zadebljan je prema bazi, pun, kasnije je šupljikav, u starosti je šupalj; okerast, sivkasto-ljubičast ili ružičasto-ljubičast, pahuljast.

Listići: Spuštaju se po stručku, tanki, osrednje su gusti; blijedookerasti su ili mesnatoružičasti.

Spore: Kuglaste, ponekad malo duguljaste, s tankim bradavicama, 7.5-8.2 x 6-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u stručku je blijedooker; miriše na voće, a kada se osuši na cikoriju, okus je prvo blag, kasnije je ljut; mlijeko je bijelo do vodenasto, oskudno, osušeno postane sivo-zelenkasto, okus je najprije slatkast, zatim je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u aluvijalnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće johom. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, u okolici Skrada i Tršća u Gorskom kotaru te u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Slabo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Lijepa je mliječnica upadljive ružičasto-ljubičaste boje po kojoj je i najprepoznatljivija. Sličnu boju ima vrsta Lactarius spinosulus koja raste u sjevernoj Europi, a nešto je manjih dimenzija.

MAIREIJEVA MLIJEČNICA

Lactarius mairei Malençon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Rene Mairea.

Engleski naziv: Whiskery Milkcap

Klobuk: 4-11 (14) cm širok, okruglast, zatim je konveksan i nešto otvoren, uvijek je ulegnut na sredini; žuto-narančast, narančasto-okerast, mesnatocrvenkast ili smeđ, nije ružičast, rijetko je pojasast, vunasto-čehast, rub je dugo vremena podvijen i izraženo vunasto-dlakav.

Stručak: Pravilno je valjkast, sužava se prema bazi, pun, kasnije je pri dnu šupalj, skoro je gladak; žućkast je ili žuto-smeđ, nije ružičast, malo je jamičast.

Listići: Gusti, stisnuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; okerasto-narančasti.

Spore: Eliptične, mrežaste, 7-9 x 5-7 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, s crvenkastim je ili ružičastim tonom u bazi stručka; miris je neugodan, a okus je vrlo ljut; mlijeko je bijelo, obilno, u dodiru sa zrakom prvo postane blago crvenkasto ili ružičasto, kasnije posivi, okus je jako ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, na vapnenastom tlu. Posljednje tri slike snimljene su 17.9.2025. na lokalitetu Gala kod Sinja, u šumi hrasta medunca i graba, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ova se mliječnica po upadljivoj dekoraciji površine klobuka može zamijeniti sa sličnom runjavom mliječnicom (Lactarius torminosus) od koje se razlikuje po klobuku koji nije ružičastog tona kao kod slične vrste. Runjava mliječnica je otrovna vrsta, a raste ispod breza i prisutna je samo na sredozemnom području. Vrsta Lactarius tesquorum raste tipično na sredozemnom području.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 802. Maireijeva mliječnica (Lactarius mairei Melancon)

Lactarius omphaliiformis - created on October 2018 in Lombardia, Italy by Federico Calledda

LJEVKASTA MLIJEČNICA

Lactarius omphaliiformis Romagn.

Etimologija: omphalos (gr.) = pupak + forma (lat.) = oblik. Po ulegnutom obliku.

Engleski naziv: Cracking Milkcap

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, vrlo je sitan, najprije je skoro zvonolik, ubrzo se otvori, jasno je ulegnut i s malim ispupčenjem na sredini, skoro je opnast; krem-smećkast, narančasto-smećkast, mesnatocrvenkast ili crvenkasto-smeđ, povremeno s tamnomaslinastim tonom na sredini, kožica je prozirna, karakteristično je sitno zrnast, rub je karakteristično narebran, kasnije je uzdignut.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 1-3 (5) mm debeo, tanak, valjkast, često je zakrivljen na bazi, relativno je dug; narančasto-smećkast, mesnatocrvenkast ili crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji prema bazi gdje su prisutni baršunasti ostaci micelija.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, kratko se spuštaju po stručku; blijedonarančasti, kasnije su nešto tamnije blijedocrvenkaste boje.

Spore: Kuglaste, mrežasto-bradavičave, 7.5-9.5 x 6.5-8 µm; otrusina je blijedo-smećkasta do kremasto-žuta.

Meso: Blijedonarančasto; miriše na lisne uši, a okus je trpak i kiselkast, brzo nestaje; ispušta oskudno bijelo mlijeko koje je često skoro nepostojeće, a okus mu je blag do lagano kiselkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s johom, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom, često na cretovima. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, na cretu Dubravici u Hrvatskom zagorju i u okolici Siska.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Crvenkaste je boje i upadljivo narebranog klobuka zbog čega je moguća zamjena s crvenkastom gljivicom (Laccaria laccata). Najlakše se zamijeni navedenom vrstom u slučaju kada je mlijeko toliko oskudno da je skoro neuočljivo.

BLIJEDA MLIJEČNICA

Lactarius pallidus Pers.

Etimologija: Po blijedo-ružičastoj boji.

Engleski naziv: Pale Milkcap

Klobuk: 4-10 cm širok, mesnat, prvo je konveksan pa raširen i manje ili više ulegnut na sredini; prljave mesnatocrvenkasto-žućkaste boje; nije pojasast, mazav je po vlažnom vremenu, a sjajan po suhom vremenu, s ponekom nepravilno postavljenom jamicom ili s brazdama prema sredini, nije pojasast; rub je dugo vremena podvijen i maljav pa se rastegne i postane oštar.

Stručak: 3-8 x 0.6-2 cm, zdepast, nešto je kraći od promjera klobuka, proširen je na bazi, valjkast, šupljikav je pa ubrzo jasno šupalj, baza je maljava; nešto je svjetliji od klobuka, žućkasto-blijed.

Listići: Blijedi su ili svijetlooker-mesnatoružičasto nahukani, na povrijeđenim mjestima posmeđu; prilično su gusti, nisu viličasto rascijepljeni, nejednako su dugi, prirasli su ili se kratko spuštaju niz stručak.

Spore: Kuglaste ili lagano duguljaste, na jednom kraju bradavičave, 8-10 x 6.7-8 µm; otrusina je blijedo-oker boje.

Meso: Debelo, blijedo-žućkasto, elastično, na presjeku baze stručka postane rđasto-žuto; upadljivo miriše po voću, okus je malo ljut; mlijeko je nepromjenljive bijele boje, blagog okusa, nije gorko, ali ubrzo postane papreno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom odmah postane svijetlozelenkasto-sivo, s fenolanilinom za nekoliko minuta poružičasti pa nakon toga pocrveni.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom; česta je vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Jestivost ove vrste vrlo je kontroverzna, u nordijskim se zemljama smatra otrovnom, dok je dio autora navodi kao jestivu nakon što se termički obradi. Vjerojatno je lagano otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Zbog svega navedenog se smatra otrovnom vrstom.

Napomena: Ova mliječnica može dostići dosta velike dimenzije. Prepoznatljiva je po mesnatoružičastom tonu mesa u klobuku i stručku koji je uvijek šupalj, lomljiv i izvana brazdast. Raste samo ispod bjelogoričnog drveća, najčešće u blizini bukve. Budući da na klobuku nema nikakvih tragova koncentričnih krugova, te da klobuk može narasti prilično velik, nije problematična za determinaciju. Šteta je što se ne može koristiti, jer je po šumama bukve prilično česta gljiva.

SMREKOVA MLIJEČNICA

Lactarius picinus Fr.

Etimologija: picinus (lat.) = boja smreke. Po tamnoj boji.

Klobuk: 3-9 (13) cm širok, prvo je konveksan, zatim se izravna i vrlo slabo ispupči na sredini, nije ni kapast ni lijevkast, prilično je mesnat, čvrst, suh; promjenljive je tamne boje od sivo-okeraste, crveno-smeđe do crno-smeđe, ujednačeno je obojen ili je malo svjetliji na rubu, površina je pod povećalom glatka, baršunasta i zrnasta, ali nije naborana kao kod garave mliječnice (Lactarius lignyotus), rub je tup, najprije je pravilan, kasnije je valovit, iskrivljen i malo dlakav.

Stručak: 4-9 (12) cm visok i 1-3.5 (4.5) cm debeo, valjkast, tvrd, čvrst, prilično je nepravilan, najprije je pun, zatim je spužvasto šupalj; smećkast je poput klobuka, rijetko je sivo-smeđ, neposredno ispod klobuka je bjelkast, baza je sitno bijelo čehava.

Listići: Osrednje su gusti, u blizini stručka se mnogi račvaju, manje se ili više spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; najprije su svijetložuti, kasnije su kremasto-žućkasti ili kremasto-oker, na prijelazu na stručak su bjelkasti, na pritisak postanu crno-smećkasti.

Spore: Eliptične, mrežaste, amiloidne, (7.1) 7.5 - 8.7 (9.9) × (6) 6.3 - 7.5 (8.8) µm, Q = 1.1 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 8.1 × 6.9 µm, Qav = 1.2; otrusina je žućkasta do kremasto-oker.

Meso: Zrnasto, lomjivo poput školske krede, najprije je bijelo, a kada se gljiva razvije lagano žućkasto, na presjeku se stvaraju sitne ružičaste pjegice; miris nije izražen, a okus je u početku blag, kasnije je ljut i neugodno gorak; mlijeko je bijelo, poslije postane najprije žuto i na kraju ružičasto.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane blijedo-maslinasto-sivo, s gvajakovom tinkturom trenutno pocrveni pa zatim postane crveno-smeđe i konačno smeđo-crvenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, a rjeđe se pronađe ispod bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Mogla bi biti čak i jestiva, ali se smatra nejestivom zbog svoje ljutine i gorčine. U vrlo rijetkim slučajevima kod osjetljivih osoba može uzrokovati gastrointestinalne smetnje bez ozbiljnijih posljedica ili kod konzumacije većih količina. Također je malo otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična jestiva garava mliječnica koja raste istodobno na istom staništu i ima mnogo duži i gotovo crni stručak, listići se dosta dugo spuštaju po stručku tako da su na stručku djelomično crni, klobuk je jako smežuran i šiljato ispupčen poput bradavice. Bespojasna mliječnica (Lactarius azonites) je svjetlije boje, a grabova mliječnica (Lactarius pterosporus) je skoro ista, ali s drugačijim oblikom spora, dok opora mliječnica (Lactarius acris) raste ispod hrasta, te teži da postane ružičasta. Kod svih je navedenih mliječnica mlijeko bijelo, ali nakon određenog vremena u dodiru sa zrakom oksidira i postane manje ili više izraženo ružičasto. U skupini plemenite rujnice (Lactarius deliciosus) mlijeko ne oksidira i ne mijenja boju u dodiru sa zrakom.

ARIŠEVA MLIJEČNICA

Lactarius porninsis Rolland

Etimologija: Po francuskom mikologu Porninu.

Engleski naziv: Larch Milkcap

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, u mladosti je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, kapastog je oblika, po vlažnom je vremenu vlažan, ljepljiv i sluzav, a po suhom je vremenu suh; lijepe je žuto-smeđe ili narančaste boje, ponekad je s tamnijim koncentričnim krugovima, rub je u mladosti odvijen, a u starosti nepravilno valovit.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-1.3 (1.5) cm debeo, u mladosti je valjkast i gladak, a kasnije neravan, u početku je pun, u starosti je šupalj; blijedonarančasto-crven ili narančasto-smeđ, baza je s bijelim micelijem.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama, malo se spuštaju po stručku; najprije su žućkasti, zatim su svijetlonarančasti, na kraju su narančasto-smeđi.

Spore: Eliptične do kuglaste, 6.3-11 x 5.2-8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo, žuto, žuto-narančasto ili blijedonarančasto, lomljivo; miris je ugodan voćni na koru od naranče, a okus je blag, ponekad je malo gorkast i smolast; mlijeko je bijelo do blijedonarančasto, ne mijenja boju.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom za nekoliko minuta postane crveno-žućkasto, a s gvajakolovom tinkturom odmah postane sivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s europskim arišem (Larix decidua), rjeđe u nasadima ariša. U Hrvatskoj je nađena uz ariše posađene u šumi hrasta kitnjaka (Quercus petraea) i šumskog kestena samo na jednom lokalitetu, u okolici Samobora. Sliku je snimila Snježana Dujmović, 30.09.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži gorkasto-smolaste tvari koje kod nekih osoba mogu izazvati probavne smetnje.

Napomena: Na presjeku ispušta bijelo mlijeko. Po izgledu dosta sliči plemenitoj rujnici (Lactarius deliciosus) i jelovoj rujnici (Lactarius salmonicolor), ali one na presjeku ispuštaju narančasto mlijeko i rastu na drugačijem staništu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 756. Ariševa mliječnica (Lactarius porninsis Rolland), Sinonim: Lactarius aurantiacus ss. Bres.; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Ariševa mliječnica (Lactarius porninsis Rolland)

Lactarius pubescens - created in Finland by Matti Kyröläinen

MALJAVA MLIJEČNICA

Lactarius pubescens Fr.

Etimologija: pubescens (lat.) = koji je prekriven vunicom ili dlačicama, dlakavo, maljavo. Po dlačicama po površini klobuka.

Engleski naziv: Bearded Milkcap

Klobuk: 2-8 (12) cm širok, prilično je malen, otvoren je i ulegnut na sredini, lijevkast, po vlažnom je vremenu malo mazav; bjelkast je ili kremast, u sredini je oker-narančast ili mesnatoružičast, obično nema koncentričnih krugova, cijela je površina bijelo vunasto-dlakava, rub je resast od kratkih vlaknastih dlačica, najprije je dosta dugo vremena podvijen, a poslije se izravna.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.4-1.2 cm debeo, prilično je vitak, valjkast, na donjem dijelu je malo sužen, zakrivljen, pun, poslije se prošuplji; bjelkast, blijedokremast, mesnatoružičast ili ljubičasto-smeđ, malo je pahuljast, u starosti je gol.

Listići: Gusti, različito su dugi, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka; najprije su bijeli, kasnije su oker, nekad su s ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične, mrežasto-krestaste, 5.4-7.4 x 4-5.2 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Bjelkasto, čvrsto, tanko; miris je blag voćni ili cvijetni na pelargonije, a okus je veoma ljut; mlijeko je bijele boje, u dodiru sa zrakom minimalno požuti, u mladosti je obilno, poslije slabije, veoma je ljutog okusa.

Stanište: Raste u ljeto i početkom jeseni u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi samo s brezom, tamnim mjestima, na vlažnom i kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice koje su ljute, gorke ili opore nisu jestive gljive. To također uključuje ljuto mlijeko. U istočnoeuropskim se zemljama ove mliječnice jedu ukiseljene unatoč njihovoj toksičnosti.

Napomena: Slična je runjava mliječnica (Lactarius torminosus) koja je veća rastom, dlakavija, tamnije boje i po klobuku ima koncentrične krugove. Ova je mliječnica vjerojatno u skupini s vrstom Lactarius scoticus.

LJUTA MLIJEČNICA

Lactarius pyrogalus (Bull.) Fr.

Etimologija: pyr-pyros (gr.) = oganj, vatra + gala (gr.) = mlijeko. Po žarećem mlijeku.

Engleski naziv: Fiery Milkcap

Klobuk: 3-11 cm širok, mesnat, konveksan do potpuno ravan, kasnije je ulegnut i lijevkast, po vlažnom je vremenu ljepljiv, žuto-siv, žuto-smeđ, sivo-smeđ, maslinast, sivo-maslinast do ljubičasto-smeđ, s koncentričnim jer krugovima, rub je dugo vremena podvijen i zupčast.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1-2 cm debeo, vitak, baza je više ili manje zadebljana, na donjem dijelu je šupalj, a inače je pun, svjetliji je od klobuka, sivkasto-smećkast, ponekad je s malim žuto-smeđim do sivo-smeđim jamicama ili pjegama po površini kao kod kolobaraste mliječnice (Lactarius circellatus).

Listići: Rijetki, izrazito su razmaknuti, debeli, prirasli su na stručak, bjelkasti, krem-okerasti, žuto-okerasti ili žuto-narančasti.

Spore: Široko eliptične, bradavičave s nepotpunom mrežicom, prozirne, 7-9 x 5.5-7 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, žućkasto ili svijetlooker; miris nije izražen, a okus je vrlo trpak, gorak i blago kiselkast; na prerezu obilno istječe veoma ljuto bijelo mlijeko.

Kemijske reakcije: Mlijeko u dodiru s kalijevom lužinom veoma brzo postane zlatnožuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u simbiozi samo s lijeskom. Sve slike snimio je Danijel Mulc, prve dvije sredinom rujna, a treću sredinom listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog vrlo ljutog okusa mesa, koje sadrži toksične, terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), a simptomi trovanja su teže probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Mliječnica je vrlo ljutog okusa mlijeka, jako žarećeg. Tipično raste ispod lješnjaka. Slična je kolobarasta mliječnica.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 772. Ljuta mliječnica (Lactarius pyrogalus Bull. ex Fr.)

HRASTOVA MLIJEČNICA

Lactarius quietus (Fr.) Fr.

Etimologija: quietus (lat.) = mirno. Vjerojatno po okusu mlijeka koje nije papreno.

Engleski naziv: Oakbug Milkcap

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, prilično je mesnat, elastičan, spljošteno-konveksan, ubrzo je ulegnut i lijevkast, nikada nije ispupčen, samo je u mladosti malo mazav, ali je ubrzo suh i bez sjaja; svijetlosmeđ, narančasto-smeđ, ružičasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, po suhom je vremenu svjetliji; pojasast i s tamnijim vodenastim pjegama prema rubu, rub je najprije podvijen, kasnije je izvrnut i valovit.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, pun je ili šupljikav, valjkast, nešto je širi na vrhu i na bazi; boje je klobuka, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji na bazi, na pritisak pocrveni, često je pahuljast.

Listići: Osrednje su gusti, do stručka su račvasti, nejednaki, prilično su široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti s ružičastom nijansom, kasnije su smećkasti.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, prekrivene su finim, više ili manje izduženim bradavicama visokim 0.3-0.9 μm, spojene su finim linijama i niskim grebenima koji formiraju nepotpunu mrežicu, 6.5-9 x 5.5-7 µm (cromushrooms: spore su (6.5) 7 - 8.2 (9.2) × (5.5) 5.6 - 6.6 (7.2) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.3 (1.5), N = 90, Me = 7.6 × 6.1 µm, Qe = 1.2, bazidije su 29-35 × 7.8-8.6 µm, N = 2); otrusina je blijedožućkasta.

Meso: Svijetlosmeđe do crvenkasto-smeđe, u sredini stručka je bjelkasto, na pritisak postane crveno-smeđe; miriše neugodno na lisne uši, a okus je blag pa gorkast; na presjeku ispušta vrlo malo bijelog mlijeka koje teži da požuti, osušeno je žuto-zelenkasto, okus je najprije blag pa zatim gorkast.

Kemijske reakcije: Meso, listići i kožica klobuka u dodiru s gvajakovom tinkturom odmah postanu sivo-zeleni, meso s fenolanilinom najprije postane vinskocrveno pa zatim prelazi preko čokoladne i bordocrvene do tamnoljubičaste boje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u simbiozi samo s hrastom, na kiselom tlu. Slike su snimljene 31.10.2025 i 10.10.2024., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete zbog okusa koji ne sviđa svima, ali je dobra u malim količinama za miješanje s drugim gljivama.

Napomena: Raste tipično ispod hrasta, ima slatkasto mlijeko kao i narančasta mliječnica (Lactarius aurantiacus). Dosta joj sliči sladunjava mliječnica (Lactarius subdulcis) koja je ispupčena na sredini klobuka, raste na kiselom tlu po bukovim i grabovim šumama, otrusina joj je bijele boje, te na klobuku nema koncentričnih krugova. Mirodijska mliječnica (Lactarius helvus) u mladosti ima ispupčen klobuk, te raste ispod breza i po crnogoričnim šumama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 757. Hrastova mliječnica (Lactarius quietus Fries)

Lactarius romagnesii - created in Norway by unknown

ROMAGNESIJEVA MLIJEČNICA

Lactarius romagnesii Bon

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, najprije je konveksan i ispupčen, poslije je raširen i naglašeno udubljen na sredini, suh; tamnosmeđ, tamnosivo-smeđ do crno-smeđ, s blagom svijetlijom crveno-smeđom nijansom, kao baršunast, površina je bez koncentričnih krugova, rub je trajno podvijen i obično s kvrgavim utorima.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast, zakrivljen, prvo je pun, kasnije je šupalj, često je kao stisnut, prema bazi je najčešće sužen; svijetlosmeđ do sivo-smeđ kao i klobuk, na vrhu je svjetliji, točkasto je prošaran poput zmijske kože.

Listići: Rijetki, poneki se račvaju, široki su do 5 mm, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bjelkasti, kremasto-žuti ili žuto-okerast.

Spore: Kuglaste, krestaste, 8-8.7 x 7-7.5 µm; otrusina je žuto-oker sa svijetloružičastom nijansom.

Meso: Čvrsto, bijelo, na presjeku za 10-15 minuta postane ružičasto do ružičasto-narančasto; miris je slab po lisnim ušima kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus blag, kasnije gorak i trpak; ispušta malo bijeloga mlijeka nepromjenljive boje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, osobito u šumama bukve, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jedva je jestiva gljiva, ali se smatra nejestivom vrstom zbog vrlo lošeg okusa mesa.

Napomena: Opisana mliječnica ima neke sličnosti sa smrekovom mliječnicom (Lactarius picinus) od koje se bitno razlikuje po staništu i rijetkim listićima. Donekle je bliska i garava mliječnica (Lactarius lignyotus), koja raste samo u crnogoričnim šumama, a klobuk joj je hrapav i znatno tamniji, kao i stručak.

Lactarius rubrocinctus - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

CRVENOPOJASNA MLIJEČNICA

Lactarius rubrocinctus Fr.

Etimologija: ruber (lat.) = crveno + cintus (lat.) = ograda, pojas. Po crvenim pramenovima koji dekoriraju stručak.

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, mesnat, lomljiv, najprije je spljošteno-konveksan, zatim je malo ulegnut, a rjeđe i lagano ispupčen; oker-smeđ, narančast do crvenkasto-smeđ, nešto je crvenkastiji na sredini, vodenast, kasnije blijedi u žuto-smeđu do svijetlosmeđu boju, površina je u mladosti glatka, kasnije je sve kvrgavija i radijalno naborana, naborana poput površine mozga, mjestimično je tamnosmeđe do crno-smeđe pjegav, rub je isprva ravan, kasnije je podijeljen na režnjeve.

Stručak: 4-5 cm visok i 1.2-1.4 cm debeo, valjkast, zašiljen je na bazi, u starosti je šupalj; uvijek je svjetliji od klobuka, s blijedožućkastim je pahuljama na gornjem dijelu, a ostatak je žuto-smeđ, narančast ili narančasto-smeđ, često je prošaran s tamnim crveno-smeđim mrljama, na vrhu je uvijek crvenkasti prstenasti pojas po čemu je ova vrsta i dobila ime, uzdužno je naboran i neravan.

Listići: Gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, dosta su račvasti, povezani su poprečnim žilicama; u mladosti su kremasti, kasnije su ružičasto-smeđi do crvenkasto-smeđi, na pritisak postanu ljubičasto-smeđi, s mrljama, oštrica je smeđo-maslinasta.

Spore: Kuglaste, bodljikave, mrežaste, 6.6-8.5 x 6-7.5 µm; otrusina je svijetložuta do kremasta.

Meso: Prilično je čvrsto, bjelkasto, na pritisak posmeđi; miris je neugodan na lisne uši kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus je gorak i trpak; mlijeko je bijelo, vodenasto i nepromjenljive boje, najprije je blago pa gorko i ljuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim drvećem, najčešće bukvom i hrastom, na mjestima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Po boji je slična prijesna mliječnica (Lactifluus volemus). Od navedene vrste se razlikuje po prstenastom pojasu po kojem je i dobila ime, te po nešto tamnijoj boji.

Lactarius rufus - created in Finland by Allar Antson

RIĐA MLIJEČNICA

Lactarius rufus (Scop.) Fr.

Etimologija: rufus (lat.) = crveno. Po boji

Engleski naziv: Rufous Milkcap

Klobuk: 2-9 (12) cm širok, dosta je konveksan i skoro stožast sa šiljatom postojanom grbicom na sredini, kasnije je otvoren i ulegnut na sredini te široko ispupčen, lijevkast, neravan; tamnocrven, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, s dosta je svjetlijim rubom, površina je sitno pahuljasta, osobito na rubu, nema koncentrične krugove.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 0.6-1.3 (1.6) cm debeo, valjkast, donekle je zakrivljen, najprije je pun, u starosti je šupalj, gladak; svjetliji je od klobuka, kod mladih gljiva je bjelkast s ružičastom ili crvenkasto-smeđom nijansom, kasnije sve više crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, na mjestu dodira postane više crvenkast ili smećkast, u donjem je dijelu obmotan micelijskim vlaknima.

Listići: Gusti, nejednako su dugi, vrlo se kratko spuštaju po stručku; u mladosti su krem boje, kasnije su crvenkasto-okerasti, kod starijih su gljiva prekriveni bijelim poispadalim sporama; oštrica je glatka.

Spore: Široko eliptične, mrežaste, 6.8-9.5 x 5.2-7.4 µm; otrusina je blijedokremasta s blagom ružičasto-narančastom nijansom.

Meso: Čvrsto, krhko, bjelkasto, u bazi stručka je crvenkasto-smeđe; miriše na smolu, a okus je u početku blag, nakon otprilike jedne minute postane vrlo ljut, navodi se da kod osjetljivih ljudi može izazvati herpes; mlijeko je bijelo, obilno, veoma je ljuto, ne mijenja boju u dodiru sa zrakom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikoj množini, u svim tipovima šuma, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, brezom i bukvom, na većim nadmorskim visinama, na kiselu tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Iako je ljutog okusa, u istočnoj se Europi nakon posebne pripreme konzerviraju u zaslađenom octu, slično kao i paprike. Vjerojatno je blago otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična Breadolova mliječnica (Lactarius zonarioides) raste po smrekovim šumama, po nizinama ispod bjelogoričnog drveća trpka mliječnica (Lactarius acerrimus), a pod borovima u nizinama u kasnu jesen rastu jetrena mliječnica (Lactarius hepaticus) i kamforna mliječnica (Lactarius camphoratus).

JELOVA RUJNICA

Lactarius salmonicolor R.Heim & Leclair

Etimologija: salmonicolor (lat.) = boja lososa. Po nešto svijetloj boji.

Klobuk: 4-10 (15) cm širok, prilično je mesnat, prvo je ispupčen, poslije je plitko ulegnut na sredini, lijevkast, kožica je mazava i sluzava; neujednačeno je narančasto-žut ili narančast, prošaran je bijelom bojom, lagano je pojasast sa zelenkastim tonom, na dodir pocrveni, rub je dugo vremena podvijen, blijedožut i oštar.

Stručak: 4-9 (12) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, čvrst, valjkast, šupalj; bjelkast, narančasto-žut ili narančast; s uraslom je vlaknatom mrežicom i duguljastim narančastim, crvenkastim ili narančasto-crvenkastim jamicama po površini, skoro je gladak, pri dnu je sa svijetlookerastim micelijskim vlaknima.

Listići: Gusti, tanki, lomljivi, različito su dugački, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su blijedookerasti, kasnije su narančasti ili narančasto-oker, mjesta koja se dodirnu postaju vinskicrvena.

Spore: Kuglaste, mrežaste, 8-10 x 6.7-7.5 µm; otrusina je blijedooker.

Meso: Bjelkasto, na prerezu je narančasto-crvenkasto od mlijeka; miriše ugodno na voće, a okus je malo gorkast; mlijeko je narančasto-crvene ili narančaste boje, za oko 2 sata na zraku postane narančasto-smeđe ili vinskicrveno. Na četvrtoj i šestoj slici se vidi promjena boje mlijeka za 30 minuta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom jelom; česta je vrsta. Prvih šest slika snimio je Neven Ferenčak, krajem rujna na lokalitetu Trakošćan, a sedmu sliku snimio je Danijel Mulc, sredinom listopada na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Malo je slabije kvalitete od plemenite rujnice (Lactarius deliciosus), a kvalitetnija od polukrvne mliječnice (Lactarius semisanguifluus). Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće. Boja sadržana u mlijeku ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna kao i crvenkasta nijansa stolice.

Napomena: Jedna je od 5 jestivih vrsta rujnica s narančastim mlijekom. Cijela gljiva je narančaste boje, krugovi na klobuku su uski i neizraziti; mlijeko ne pozeleni ili tek neznatno pozeleni. Razmjerno malo pozeleni plemenita rujnica koja ima narančasto mlijeko.

KRVNA RUJNICA

Lactarius sanguifluus (Paulet) Fr.

Etimologija: sanguifluus (lat.) = teče krv. Po boji mlijeka.

Engleski naziv: Bloody Milkcap

Klobuk: 5-16 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne na sredini, lijevkast, prilično je mesnat, gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav, krem-narančast, narančast, narančasto-smeđ, u starosti sa zelenkastim ili zelenkasto-plavkastim mrljama, često je bjelkasto prošaran, s manje ili više uočljivim koncentričnim krugovima, rub je u mladosti dosta podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, kratak, prvo je pun pa šupalj, tvrd, ujednačene je debljine ili je nešto tanji prema dnu, bjelkasto pahuljast na vinskicrvenoj osnovi, cijelom su dužinom uočljive plitke jajolike udubine ili jamice crvenkaste boje, na ozlijeđenim mjestima pocrveni.

Listići: Vrlo su gusti, račvasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku, najprije su blijedooker, narančasto-oker ili crvenkasto-smeđi, na ozlijeđenim su mjestima krvavocrvene boje, u starosti su sa zelenkastim mrljama.

Spore: Kuglaste do eliptične, zašiljene, prozirne, 8-10 x 7-9 µm; otrusina je žućkasto-okerasta.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, zrnaste je strukture, blijedokremasto, uz rubove je svijetlonarančasto i kremasto-žuto; miriše ugodno na gljive ili voće, a okus je malo ljutkast; na presjeku ispušta obilno krvavocrveno do vinskicrveno mlijeko, u dodiru sa zrakom nakon 20 minuta postane zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u šumama bora u simbiozi s borom, ponekad se može pronaći i izvan šume, češća je u mediteranskom području. Česta je po svim šumama bora u Istri i Hrvatskom primorju. Zadnje tri slike snimio je Safet Omerović - Basso, 1.11.2025., na nepoznatom lokalitetu u središnjoj Istri.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Kvalitetnija je od plemenite rujnice (Lactarius deliciosus). Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće. Boja sadržana u mlijeku ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna kao i crvenkasta nijansa stolice.

Napomena: Slična je polukrvnoj rujnici (Lactarius semisanguifluus) koja ispušta narančasto mlijeko koje za nekoliko minuta postane crveno poput krvi, te rujnici koja ispušta narančasto mlijeko. Krvna rujnica odmah ispušta mlijeko crveno poput krvi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 744. Krvna rujnica (Lactarius sanguifluus (Paulet ex Fr.) Fries)

JAMIČASTA MLIJEČNICA

Lactarius scrobiculatus (Scop.) Fr.

Etimologija: scrobis (lat.) = jama. Po jamicama na stručku.

Engleski naziv: Spotted Milkcap

Klobuk: 6-20 (25) cm širok, vrlo velik, u mladosti je masivan, prvo je izbočen, zatim se otvori i malo ulegne na sredini, lijevkast; žut, žuto-crvenkast ili svijetlosmećkast, na ozlijeđenim je mjestima žuto-okerast ili krem-okerast, lagano je čehasto-dlakav, pojasast, s tamnijim je koncentričnim krugovima koje tvore kratke crvenkaste dlačice i pjegice, rub je uglavnom ravan, prvo je malo podvijen, u starosti je redovito ravan, s tendencijom da se izobličava i rascjepljuje.

Stručak: 3.5-6 x 2-3.5 cm, tvrd, valjkast je ili tanji prema dnu, u mladosti je pun, kasnije je šupalj; bijel, s mnogo je žućkasto-smeđih jamica.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, lagano se spuštaju po stručku; blijedo-kremasti, nekad su sa smeđo-crvenim mrljama.

Spore: Široko eliptične, bradavičave, bradavice do 0.8 µm visoke, 9-11 x 7.5-9 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Lomljivo, bijelo, požuti oko šupljine u stručku; miriše na voće ili kiselkasto na limun, a okus je vrlo ljut i gorak; na pritisak ili na slomljenom mjestu ispušta mnogo bijelog ili kremastog mlijeka koje na zraku brzo postane sumporastožuto.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s laktofenolom postane ljubičasto-smeđe, a listići s gvajakolom postanu lagano ljubičasto-karmin.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u grmlju, uz rubove šuma i po šumskim čistinama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili jelom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog sadržaja toksičnih tvari i osobito ljutog okusa. Jedna je od rijetkih otrovnih mliječnica. Mliječnice s bijelim mlijekom koje je ljuto, gorko ili oporo nisu jestive gljive. Unatoč tome, ova gljiva se konzumira u istočnoj Europi gdje se smatra vrlo dobrom jestivom gljivom. Općenito je štetna jer sadrži iznimno visoke razine radioaktivnog cezija-137, kao i terpenoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi) koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slične jestiva plemenita rujnica (Lactarius deliciosus) ima narančasti klobuk i narančasto-crveno mlijeko, podvrnuta mliječnica (Lactarius resimus) i runjava mliječnica (Lactarius torminosus) nemaju jamice po stručku i dlakave su, rasprostranjena mliječnica (Lactarius repraesentaneus) ima ljubičasto mlijeko. Sve navedene mliječnice su otrovne. Limunasta mliječnica (Lactarius citriolens) je dosta slična vrsta, također joj mlijeko požuti na zraku, a nema jamičast stručak i sitne dlačice. Žuto mlijeko ima lažna rujnica (Lactarius chrysorrheus), ali joj mlijeko u dodiru sa zrakom postane narančasto.

POLUKRVNA RUJNICA

Lactarius semisanguifluus R.Heim & Leclair

Etimologija: semisanguifluus (lat.) = pulukrvno. Po boji mlijeka nakon oko 10 minuta.

Klobuk: 3-11 (13) cm širok, gladak, u mladosti je s rupicom na tjemenu, zatim je lijevkast; blijedooker, narančast ili narančasto-oker ili narančasto-crven, s tendencijom da pozeleni na rubnom dijelu, na pritisak nakon dužeg vremena pozeleni, pojasast, kožica se teško skida, rub je dugo vremena podvijen i oštar, često je valovit.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, kratak, na dnu je sužen, gladak, ubrzo postane šupalj; žućkast je ili okerast, u starosti teži da pozeleni, ponekad je crvenkasto zamrljan na bazi, na donjem je dijelu često zelenkast, površina je s narančastim ili crvenkastim jamicama.

Listići: Prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, gusti, veoma su različito dugi, uski, 3-4 mm; najprije su oker pa blijedonarančasti ili narančasto-oker, u starosti su s tamnozelenkastim ili zelenklasto-plavim odsjajem, na ozlijedenim ili pritisnutim mjestima stvaraju se tamnozelene mrlje.

Spore: Eliptične do skoro kuglaste, 8-10 x 7-8 µm; otrusina je blijedooker.

Meso: Vrlo je tanko, drobljivo, bjelkasto je ili malo žućkasto, na rubu je stručka crvenkasto, kasnije je tipično zelenkasto-plavo; miris je na voće, a okus je gorak i ljut; mlijeko je najprije narančasto ili narančasto-crveno pa za oko 10-ak minuta u dodiru sa zrakom postane krvavocrveno kao kod krvne rujnice (Lactarius sanguifluus).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom naglo postaje sivo-vinskicrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama, osobito na rubu šuma, u simbiozi s crnim borom (Pinus nigra). Naša je najmasovnija gljiva, brojnija je čak i od mliječnice, nema je jedino na sredozemnom području. Primjerke na slikama snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Gorkasto i ljutkasto meso gubi žestinu kada se ukiseli ili ispirja, nakon čega je dosta kvalitetna. Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće. Boja sadržana u mlijeku ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna kao i crvenkasta nijansa stolice.

Napomena: Slična smrekova rujnica (Lactarius deterrimus) ima izraženije mrlje zelene boje, raste tipično po šumama smreke i jele, a ne bora. Jelova je rujnica (Lactarius salmonicolor) sa svijetlonarančastom bojom mlijeka, boje mrkve, nije promjenljivo ni nakon određenog vremena, a meso joj je također nepromjenljive boje.

Lactarius serifluus - created in Finland by Minna Viljanen

GRBAVOČAĐAVA MLIJEČNICA

Lactarius serifluus (DC.) Fr.

Etimologija: serus (lat.) = sukrvica, surutka, djelomično vodenasto mlijeko + fluo (lat.) = teći, strujati. Po vodenastom mlijeku.

Engleski naziv: Watery Milkcap

Klobuk: 3-7 cm širok, ubrzo je otvoren i ulegnut na sredini; zagasite, tamnocrvene, tamnosmeđe ili smeđo-crnkaste boje, rub je prilično tanak.

Stručak: Skoro je boje klobuka, crvenkasto-smeđe boje, nešto je tamniji na bazi; valjkast.

Listići: Kratko se spuštaju po stručku, dosta su gusti, stisnuti; žuto-smeđi su i oker.

Spore: Kuglaste, mrežasto-bradavičave, 6-8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Okerasto; slabo miriše na lisne uši kao hrastova mliječnica (Lactarius quietus), a kada se osuši na cikoriju, okus je blag; mlijeko je bjelkasto, obilno, pomalo je vodenasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Mliječnica je kojoj sliči dosta vrsta iz skupine kamforne mliječnice (Lactarius camphoratus). Uvijek se može lako determinirati po tome što je krupnija rastom i nešto mesnatija od drugih sličnih mliječnica.

SLADUNJAVA MLIJEČNICA

Lactarius subdulcis (Pers.) Gray

Etimologija: sub (lat.) = skoro + dulcidulus = slatkasto. Po slatkastom i gorkom mlijeku.

Engleski naziv: Mild Milkcap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, nepravilno je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini; crvenkasto-smećkast, okerasto-smećkast, cimetastosmeđ ili tamnosmeđ, površina je najprije pahuljasta, sitno je zrnasta, nema koncentričnih krugova, rub je naglašeno uzdignut, tanak i kratko podvijen.

Stručak: Valjkast, sužen je na bazi, vijugav, zakrivljen, pun, kompaktan; blijede je crvenkasto-oker boje ili je blijedosmećkast, na vrhu je svjetliji, na bazi je često maljav od bjelkastog micelija, gusto je pahuljast.

Listići: Gusti, izmiješani su su lamelulama, stisnuti, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem; najprije su bjelkasti, kasnije su blijedooker ili oker, na kraju su smeđo-crvenkasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, bradavice do 1 µm visoke, 7.3-9.5 x 6.2-8 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Blijedosmećkasto, malo vodenasto; miriše neugodno po stjenicama ili po nečem sličnom kao hrastova mliječnica (Lactarius quietus), a okus je lagano gorkast, gotovo blag; ispušta bijelo mlijeko koje se brzo osuši, ne mijenja boju, na početku je slatkastog, a kasnije gorkog okusa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen tipično po šumama bukve, u simbiozi s bukvom, rijetko na krupnim drvnim ostacima, na kiselom i neutralnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog gorkosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po svijetloj blijedožutoj boji i po staništu ispod bukve. Slična je hrastova mliječnica.

Lactarius subumbonatus - created in Spain by endika ussia apraiz

NEISPUPČENA MLIJEČNICA

Lactarius subumbonatus Lindgr.

Etimologija: sub (lat.) = skoro + umbonatus = grbav. Po jedva uočljivoj grbici.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, prilično je malen, ubrzo se otvori i ulegne na sredini; tamnocrven, smeđo-crvenkast, tamnosmeđ ili crno-smeđ, površina je malo naborana i valovita, rub je kružno podvijen i s jasno široko narebran.

Stručak: 2-5 cm visok, nepravilno je valjkast ili zadebljan na bazi, obično je blago zakrivljen, pun; žućkast, žuto-smeđ, žuto-narančast ili žuto-crven, vrh je svjetliji, lagano je vlaknasto-pahuljast, na vrhu su uočljive uzdužne brazdice u nastavku listića.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; blijedožućkasti, žuto-okerasti ili žuto-smeđi, na kraju su skoro narančasti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, mrežaste, 6-7.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Okerasto do narančasto-smećkasto, tamnije je u stručku; miriše neugodno na lisne uši kao hrastova mliječnica (Lactarius quietus), a kada se osuši na cikoriju, okus je blag; mlijeko je bjelkasto, vodenasto, okus nije papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, vrtovima, parkovima i uz rubove putova, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, voli vlažnije terene.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Dekoracija po rubu klobuka i tipična boja površine klobuka su dovoljne karakteristike za determinaciju ove vrste.

ŽUTOMLIJEČNA MLIJEČNICA

Lactarius tabidus Fr.

Etimologija: tabidus (lat.) = otopiti. Po raspadanju?

Engleski naziv: Birch Milkcap

Klobuk: 3-6 (7) cm širok, raširen, malo je ulegnut i ponekad s malim ispupčenjem na sredini; okerast, narančasto-crvenkast ili crvenkasto-smeđ, vremenom blijedi, naboran, rub je ponekad prozirno narebran.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, postepeno se iskrivi, ubrzo postane šupalj, gladak; boje je klobuka, okerast, svijetlosmeđ, narančasto-crvenkast, crvenkasto-smeđ, mjestimično s crvenkastim pjegicama, na dnu su vidljivi ostaci micelija.

Listići: Prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, prilično su razmaknuti, izmiješani su s brojnim lamelulama, račvasti; blijedooker i s narančasto-crvenim odsjajem.

Spore: Široko eliptične, bradavičave, bradavice do 1.2 µm visoke, uglavnom izolirane, ali je nekoliko njih povezano krestama, 8-10 x 6-8 µm; otrusina je blijedokrem s narančasto-ružičastom nijansom.

Meso: Tanko, blijedocrvenkasto; miris nije izražen, a okus je malo gorkast i smolast; mlijeko je bijelo, a nakon nekoliko sekundi na rupčiću postane malo sumporastožuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s brezom, na mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkastog mesa.

Napomena: Pripada skupini mliječnica malih rastom, a koje rastu na mahovini, te na travnatim i vlažnim terenima. Ova vrsta najlakše se prepoznaje pomoću testa tkiva. Nakon samo nekoliko sekundi, inače bijelo mlijeko na rupčiću postaje lagano sumporastožuto.

RUNJAVA MLIJEČNICA

Lactarius torminosus (Schaeff.) Gray

Etimologija: torminosus (lat.) = izmučena, uzrokovati grčeve. Jer izaziva probavne smetnje.

Engleski naziv: Woolly Milkcap

Klobuk: 4-10 (14) cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini, lijevkast; krem-narančast, mesnatoružičast ili narančasto-crven, osnova je svjetlija, s jasno je uočljivim koncentričnim krugovima, čitava je površina prekrivena s često nepravilno postavljenim isprepletenim nitima što je najuočljivije na rubu, rub je jako podvijen i s gustim dlačicama dodiruje stručak.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.8-2 cm debeo, čvrst, pod klobukom je debeo, a prema dolje je sve tanji, ponekad je valjkast, malo je šupljikav; bjelkast, žuto-smeđ, ružičast ili ružičasto-smeđ, sitno je pahuljast.

Listići: Prilično su gusti, čvrsti, izmiješani su s mnogo lamelula, račvasti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; bjelkasti, krem, na kraju su s mesnatoružičastom nijansom.

Spore: Eliptične, 8-10.2 x 5.8-6.6 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Izdašno, čvrsto, blijedoružičasto, vodenasto; miriše neugodno na voće ili terpentin, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta prilično ljuto mlijeko bijele boje, u dodiru sa zrakom požuti kada se nanese na rupčić.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru  s gvajakovom tinkturom trenutno postane sivo-zeleno, zatim jako zeleno, dok s fenolom posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama te po parkovima i vinogradima, skoro uvijek u simbiozi isključivo s brezom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Ako se nepromišljeno konzumira, ova vrsta može uzrokovati vrlo neugodne gastrointestinalne tegobe. Dio autora navodi da je ova mliječnica jestiva nakon što je prethodno posoli i ukiseli, dok mnogi drugi tvrde da je treba tretirati kao otrovnu vrstu, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Po morfološkim je značajkama vrlo slična jestivim mliječnicama, međutim, zbog staništa, dosta ljutog bijelog mlijeka i iznad svega zamršeno dlakavog klobuka se ne može zamijeniti jestivim mliječnicama. Sličan izgled, ali nešto svjetlije boje i bez koncentričnih pojaseva po površini klobuka ima maljava mliječnica (Lactarius pubescens) koja je rjeđa, manjih dimenzija i bijele boje. Također je otrovna vrsta.

Lactarius trivialis - created in Finland by Allar Antson

PROSTA MLIJEČNICA

Lactarius trivialis (Fr.) Fr.

Etimologija: trivialis (lat.) = prosto, obično, trivijalno. Po rasprostranjenosti.

Engleski naziv: Tacked Milkcap

Klobuk: 4-15 (25) cm širok, spljošteno-konveksan, zatim je ulegnut na sredini, poslije je lijevkast, mesnat, kožica se lako guli, po vlažnom je vremenu jako mazav i sluzav, a po suhom je vremenu srebrnasto svilenast; sivo-smeđe do ljubičasto-smeđe boje, prema rubu izblijedi, na kraju je s mješavinom tonova ljubičaste, oker i mesnatocrvene boje, nejasno je pojasast i često je s koncentrično raspoređenim vodenastim mrljama ili pjegama, rub je podvijen i pahuljkast.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, malo je batinasto zadebljan na bazi, robustan je i lomljiv, najprije je pun, na kraju je šupalj, mazav je i sluzav; bjelkast je ili svijetlosmeđ, s tamnijim je pjegama kao i po klobuku, čitava je površina s malim plitkim jamicama.

Listići: Skoro su gusti, nejednako su dugi, do stručka su račvasti, tanki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; najprije su blijedožuti ili krem-žuti, kasnije su žuto-ružičasti, na pritisak i na ozlijeđeni mjestu nastaju zelenkasto-sive mrlje.

Spore: Eliptične, krupno bradavičave, nepravilno mrežaste, 8.3-8.9 x 6.7-7.1 µm; otrusina je svijetložuta do krem-žućkasta.

Meso: Lomljivo, bijelo, zatim je smećkasto, ispod kožice klobuka je sivo-ljubičasto; jako miriše na voće, miris je malo neugodan, a okus je prvo slatkast, poslije je jako ljut; na presjeku ispušta dosta bijelog mlijeka koje u dodiru sa zrakom kasnije postane sivo-zeleno do sumporastožuto.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane sivo-zelenkasto, listići sa sulfoformolom polako poplave, dok se meso sa sumpornom kiselinom najprije oboji žućkasto-maslinasto pa potom postane čokoladnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u močvarnim miješanim i crnogoričnim šumama te po tresetištima planinskih predjela, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, ali i s brezama; dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa, a i blago je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ova mliječnica se po izgledu ponekad može zamijeniti s borovom mliječnicom (Lactarius vietus) ili s mliječnicama iz skupine ljute mliječnice (Lactarius pyrogalus). Uzrok sličnosti je dosta promjenljiva boja. Boja može biti ljubičasta, ljubičasto-smeđa, ljubičasto-siva ili svjetlija do svijetle mesnatocrvenkaste boje, osobito kada se gljiva razvije. Prepoznatljiva je po staništu ispod crnogoričnog drveća, te po glatkom stručku i klobuku. Na listićima se mogu uočiti sitne kapljice mlijeka od kojih poprime sivo-zelenu boju. Prosta mliječnica može dosta sličiti viskoznoj mliječnici (Lactarius blennius) koja raste samo po šumama bukve, zbog čega je mogućnost zamjene isključena.

BLIJEDOŽUTA MLIJEČNICA

Lactarius tuomikoskii Kytöv.

Etimologija: U čast finskog mikologa i biologa. Risto Tuomikoski (1911-1989) bio je poznat po svom radu na proučavanju gljiva, a njegovo ime se često povezuje s opisom i klasifikacijom različitih vrsta gljiva, posebno onih iz roda Lactarius.

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i tupo ispupči na sredini, na kraju je ulegnut; blijedožut, krem-žut do žut, nije pojasast, više je ili manje dlakav, rub je vunasto-dlakav, dugo je vremena podvijen.

Stručak: 3.510 cm visok i 1.5-3 cm debeo, valjkast, na bazi je zašiljen, pun, ubrzo postane šupalj; bjelkast, žućkast do žuto-smeđ, mjestimično je s malim udubinama po površini, osobito na donjem dijelu.

Listići: Vrlo su gusti, uz stručak su često račvasti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bjelkasti ili krem; mlijeko je bijelo, ubrzo postane sumpornožuto.

Spore: Eliptične, s razbacanim bradavicama, 7.5-10 x 6-7.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Izdašno, čvrsto, bijelo do blijedo žućkasto, na ozlijeđenim mjestima postane žuto-oker; miriše na voće, a okus je prvo blag, brzo postane gorak i lagano ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s KOH veoma postaje narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama i parkovima, skoro uvijek u simbiozi sa smrekom, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer uzrokuje teške gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Sličan izgled, ali nešto svjetlije boje i bez koncentričnih pojaseva po površini klobuka ima maljava mliječnica (Lactarius pubescens) koja je rjeđa, manjih dimenzija i bijele boje.

RUŽNA MLIJEČNICA

Lactarius turpis (Weinm.) Fr.

Etimologija: turpis (lat.) = sramotan, ružan. Po prljavoj boji.

Engleski naziv: Ugly Milkcap

Klobuk: 3-15 (18) cm širok, prvo je konveksan, zatim je spljošten i jasno ulegnut na sredini, lijevkast, prilično je mazav, mesnat, tvrd; promjenljive je boje, žuto-maslinaste, prljavomaslinaste, tamnosmeđe ili crnkaste; koncentrični krugovi su uočljivi samo u mladosti, površina je dlakavo-baršunasta, rub je jako podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-3 cm debeo, zdepast je ili valjkast, tvrd, prvo je pun, kasnije je šupalj, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv; nešto je svjetliji od klobuka, žućkasto-smeđ do maslinast, često je s tamnijim pjegama i jamicama.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli ili krem, samo na dodir ispuštaju bijelo mlijeko koje u dodiru sa zrakom posmeđi, oštrica je često smeđa.

Spore: Kuglaste, mrežaste, 5.9-8.4 x 5-6.5 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Vrlo čvrsto, debelo, bijelo do blijedožuto, na presjeku posmeđi ili se oboji sivo-ljubičasto; miris nije izražen ili je lagan na smolu, a okus je vrlo ljut; mlijeko je bijele boje, okus je gorak i ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru  sa sumpornom i dušičnom kiselinom polako postane maslinasto-sivo, s amonijakom ljubičasto, dok meso u dodiru s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postanei svijetlosivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom. Sliku je snimio Neven Ferenčak, 10.10.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Na granici je jestivosti zbog ljutog okusa mesa. U nekim je sjevernoeuropskim zemljama postojala tradicija kuhanja ove mliječnice, koju su koristiti za začinjavanje drugih jela od gljiva. Međutim, postoje zabrinjavajući dokazi da je ova gljiva kancerogena, pa se stoga treba smatrati smrtno otrovnom. Otkriveno je da sadrži mutageni nekatorin (=7-hidroksikumaro(5,6-c)cinolin), te se stoga nikako ne smije konzumirati. Kuhanje smanjuje koncentraciju ovog spoja, ali ga ne eliminira u potpunosti.

Napomena: Vrlo je upadljiva vrsta i po svom izgledu daleko odskače od ostalih mliječnica tako da nije moguća zamjena s nijednom vrstom. Karakteristične je tamnozelene boje. Slična je viskozna mliječnica (Lactarius blennius) čija je zelenkasta forma uvijek djelomično žućkasta. Ružna mliječnica miriše po amonijaku i lijepe je intenzivne ljubičaste boje po čemu je uvijek prepoznatljiva.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 794. Ružna mliječnica (Lactarius necator (Pers. ex Fr.) Karst.), Sinonim: Lactarius turpis (Wenm.) Fr.

Lactarius uvidus - created on October 2022 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

POKISLA MLIJEČNICA

Lactarius uvidus (Fr.) Fr.

Etimologija: uvidus (lat.) = mokro. Po staništu koje najviše voli.

Engleski naziv: Shiner Milkcap

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne na sredini, nekad je slabo ispupčen, gladak, prilično je mesnat, vlažan je i blago mazav; kremast, blijedoljubičast, sivkast, oker ili sivo-smeđ, na ozlijeđenim mjestima postane ljubičast, vrlo je rijetko sa ljubičasto-smeđim koncentričnim krugovima ili uopće ne postoje, rub je tanak, gladak i dugo podvijen.

Stručak: 6-8 cm visok i 0.6-1.2 cm debeo, valjkast, ubrzo postane šupalj, ljepljiv je i sluzav; bjelkast, kremast, krem-sivkast ili okerast, s ljubičastim je mrljama po površini, cijelom je dužinom manje ili više jamičast.

Listići: Prilično su gusti, tanki, lagano se spuštaju po stručku, uz stručak su poneki rašljasti; bjelkasti ili krem, samo na lagani pritisak ili na ozlijeđenom mjestu ispuštaju bijelo mlijeko i oboje se ljubičasto.

Spore: Lagano eliptične do kuglaste, mrežaste, bradavičave, na jednoj strani završavaju šiljato, 8-11 x 6-9 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Mekano, lomljivo, bjelkasto do žućkasto, na prerezu brzo postane ljubičasto; miris je na voće, a okus je gorak i trpak; na presjeku ispušta obilno bijelo mlijeko koje u dodiru sa zrakom ubrzo poljubičasti, okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u sjenovitim i vlažnim bjelogoričnim, crnogoričnim i miješanim šumama smreke i breze, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog gorkog i trpkog okusa mesa, a i blago je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ima još mliječnica koje na presjeku postanu ljubičaste. Ljubičasta mliječnica (Lactarius violascens) je nešto tamnija, ima koncentrične krugove po površini klobuka i raste po crnogoričnim šumama. Rasprostranjena mliječnica (Lactarius repraesentaneus) puno je veća rastom, rub klobuka je zamršeno-dlakav, pronađe se i u bjelogoričnim šumama. Skoro je ista jamičasta mliječnica (Lactarius scrobiculatus) kojoj mlijeko u dodiru sa zrakom požuti. Sve su navedene vrste jestive, osim jamičaste mliječnice i rasprostranjene mliječnice koje se smatraju otrovnim vrstama.

Lactarius vinosus - created on December 2004 in Torre Grande, Oristano, Italy by Marco Floriani

VINSKA RUJNICA

Lactarius vinosus Quél.

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori i ulegne u sredini; najprije je narančast, ubrzo je vinskicrven s blagom ljubičastom nijansom, vrlo često je koncentrično pojasast, sitno je maljav, rub je valovit.

Stručak: 2-4.5 cm visok, kratak, valjkast, prema bazi se sužava, prašnjav, pjegav, najprije je pun, poslije je komorasto šupalj; iste je boje kao klobuk.

Listići: Gusti, uski, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; ljubičasti su do sivo-zelenkasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, kružno bradavičave, 7.5-8.7 x 6.2-7.2 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Čvrsto, lomljivo, blijedokremasto, kremasto-žuto, ispod kožice klobuka i stručka je vinskicrveno; miris je ugodan na gljive ili voće, a okus blag do malo trpak; na presjeku ispušta tamnu krvavocrvenu  do vinskicrvenu tekućinu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, ispod raznih varijeteta primorskog bora (Pinus pinaster) uz obale Jadrana i po otocima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sve vrste mliječnica s crvenim mlijekom su jestive. Nemojte se bojati krvavocrvene boje mokraće nakon konzumacije. Boja ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna i podsjeća nas na pretjerani unos cikle. Također uzrokuje i bezopasnu crvenkastu nijansu stolice.

Napomena: Postoji velika sličnost s krvnom rujnicom (Lactarius sanguifluus) koja raste na istim staništima. Razlikuje se uglavnom po vinskicrvenoj boji klobuka i stručka koji imaju najčešće blagu ljubičastu nijansu.

Lactarius violascens - created on October 2007 in Izki, Álava, Spain by Felipe Hidalgo

LJUBIČASTA MLIJEČNICA

Lactarius violascens (J.Otto) Fr.

Etimologija: violascens (lat.) = postane ljubičasto, poljubičasti. Po boji.

Engleski naziv: Violet Milkcap

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, prilično je mesnat, prvo je konveksan, zatim se raširi i manje ili više izraženo ulegne na sredini; sive, sivo-smeđe, te tamne oker-smeđe ili ljubičasto-smeđe boje, sredina je nešto tamnija, sa slabo je uočljivim koncentričnim pojasevima, kožica je glatka i malo maljava na rubu.

Stručak: Pun, gladak; blijedosivkast, krem-sivkast ili okerast, gol ili s izoliranim oker jamicama.

Listići: Prilično su gusti i široki, prirasli se ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti i krem, teže ka smeđoj boji, na oštećenim mjestima s ljubičastim mrljama.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, krestaste, skoro mrežaste, 9-11 x 7-9 µm; otrusina je krem.

Meso: Bjelkasto ili blago žućkasto, na prerezu brzo postaje ljubičasto, što je najizraženije u klobuku, u stručku je žućkasto; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je gorak i trpak, nakon nekog vremena postaje ljut; bijelo mlijeko je obilno, u dodiru sa zrakom nakon nekog vremena  postane ljubičasto, gorkog je okusa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog i trpkog okusa mesa, a također je i blago otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po ljubičastoj promjeni boje na ozlijeđenim mjestima i smeđem klobuku. Ova se mliječnica razlikuje od pokisle mliječnice (Lactarius uvidus) po pojasastom i mesnatijem klobuku. Vrsta Lactarius luridus također nema pojasasti klobuk.

POJASASTA MLIJEČNICA

Lactarius zonarius (Bull.) Fr.

Etimologija: zona (lat.) = svitak, svežanj, trak, pojas. Po pojasevima.

Klobuk: 4-19 cm širok, ubrzo se spljošti, zatim se široko ulegne na sredini, bez sjaja, površina je prilično mazava, krem, blijedožut, narančast, oker-smeđ ili narančasto-smeđ, vodenast, često jedva uočljivo, nešto upadljivije prema vanjskom dijelu, u mladosti je sitno dlakav (koristiti povećalo), ljuskav, s koncentričnim je pojasevima, rub je podvijen i često valovit.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-3 cm debeo, sužava se od vrha prema bazi, teži da postane valjkast, u mladosti je pun, kasnije je šupljikav, najprije je bjelkast, kasnije je krem, blijedožut ili žuto-oker, mjestimično je s oker-smeđim jamicama, na bazi su uvijek prisutni ostaci žutih micelijskih hifa.

Listići: Gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, stisnuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, račvasti su uz stručak; bjelkasti su do žućkasti, kasnije su oker-smeđi.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, nepravilno mrežasto-bradavičave, (6) 6.5 - 7.7 (8.1) × (5.8) 6.2 - 7.2 (7.7) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 120, Me = 7.1 × 6.7 µm, Qav = 1.1; otrusina je svijetlooker.

Meso: Tvrdo je i kompaktno, bijelo, na prerezu postane svijetloružičasto, kasnije malo posmeđi, osobito u stručku; prilično je jakog i dosta karakterističnog mirisa na voće ili je kiselkast, a okus je vrlo ljut; mlijeko je bijelo, nepromjenljive je boje, a okus mu je jako ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, te u parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili grabom, voli vapnenasto tlo. Prve dvije slike snimljene su 1.10.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi hrasta i graba, a treća u Pili kod Stubičkih Toplica, 19.10.2024., u miješanoj šumi hrasta, bukve i smreke.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, ali se smatra blago otrovnom, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Mliječnice s ljutim okusom mlijeka nisu jestive gljive.

Napomena: Slične su Breadolova mliječnica (Lactarius zonarioides) i trpka mliječnica (Lactarius acerrimus) od kojih se razlikuje po nešto svjetlijoj boji klobuka koji nije narančasto-crvene boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 759. Pojasasta mliječnica (Lactarius zonarius (Bull.) Fries); 762. Pojasastojamičasta mliječnica (Lactarius zonarius var. scrobipes Kühn.); 763. Bjelonoga mliječnica (Lactarius insulsus Fries)

Lactifluus bertillonii - created on August 2023 in Provincia di Sondrio, Italy by gianni_giana

BERTILONIJEVA MLIJEČNICA

Lactifluus bertillonii (Neuhoff ex Z.Schaef.) Verbeken

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Burning Milkcap

Klobuk: 5-12 (18) cm širok, ubrzo se spljošti, zatim se izravna i ulegne na sredini, bez sjaja, kožica se teško guli i prelazi preko ruba; bijel ili kremast, na dodir ili u starosti sa oker ili smećkastim mrljama, kožica se raspucava, sitno je baršunast, rub je zaokružen i uvijek karakteristično podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok, kratak je i dosta krupan, valjkast je ili se lagano sužava prema bazi, nije uvijek centralan; bjelkast ili žućkast, na dodir posmeđi, najprije je pahuljast, a kasnije je gladak.

Listići: Relativno su razmaknuti, nisu široki, oštrica se često širi do mesa klobuka, prisutne su i lamelule koje su ponekad račvaste uz stručak, zakrivljeni, spuštaju se po stručku; bijeli, kasnije su krem, na ozlijeđenim mjestima ili na dodir postanu smećkasti ili ružičasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7-8 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Izdašno, kompaktno, tvrdo, bijelo, na prerezu postane žućkasto do prljavocrvenkasto; miris je neugodan na mrtvu ribu, a okus je vrlo ljut; mlijeko je bijelo, u dodiru sa zrakom postane žućkasto, vrlo je ljuto.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, osobito kestenom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, ali se smatra lagano otrovnom, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Dio je skupine u kojoj je tipična vrsta baršunasta mliječnica (Lactifluus vellereus) koja ima nešto manji klobuk i uvijek je s prema unutra kružno podvijenim rubom klobuka. Skoro je ista modrolisna krasnica (Russula delica) kojoj površina klobuka nije zaprljana zemljom. Kemijska reakcija je najsigurnija za determinaciju ove vrste.

ŽUĆKASTA MLIJEČNICA

Lactifluus luteolus (Peck) Verbeken

Etimologija: luteolus (lat.) = žućkasto. Po boji.

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, u ranoj je mladosti konveksan, ubrzo se raširi i manje ili više ulegne na sredini, površina je suha; bjelkast, kasnije je blijedooker do oker-smeđ, na oštećenim mjestima posmeđi, maljav je i baršunast, rub je do kraja jako podvijen, oštar, često valovito iskrzan i nije crtast.

Stručak: 3.5-6 cm visok i 1.8-2.5 cm debeo, valjkast, ponekad je proširen na bazi, čvrst, kratak je u odnosu na stručak, pun; bjelkast je ili krem, na ozlijeđenim mjestima i na dodir posmeđi, lagano je pahuljast, baršunast.

Listići: Gotovo su rijetki, nejednako su dugi, ponekad su račvasti, široki su do 5 mm, zaokruženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; u mladosti su bijeli ili krem, a kasnije slamnatožuti, u starosti i na pritisak postanu posmeđe.

Spore: Eliptične, stožasto bradavičave, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je okerasta.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, na prerezu najprije požuti, kasnije posmeđi; miriše poput prijesne mliječnice (Lactifluus volemus), podsjeća na haringe, a okus je gorak; na presjeku ispušta dosta bijelog mlijeka koje u dodir sa zrakom nakon 15 minuta posmeđi.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom ubrzo postane zeleno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, osobito hrastom, voli toplija staništa, pronađe se i u mediteranskom i u kontinentalnom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog dosta gorkog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Rijetka je vrsta. Lako se determinira po maljavo-baršunastom klobuku, do kraja podvijenom rubu, te po mesu, listićima i bijelom mlijeku koji na presjeku ili na dodir jako posmeđe. Skoro je bijele boje. Po više osobina je slična prijesna mliječnica kojoj na prerezu curi obilno mlijeko krem boje, istog je mirisa i posmeđi. Od navedene se vrste razlikuje po nepostojanju cistida koje su kod presnaca brojne. Smatra se sličnom naboranoj mliječnici (Lactifluus rugatus).

PERGAMENTNA MLIJEČNICA

Lactifluus pergamenus (Sw.) Kuntze

Etimologija: Po boji pergamenta s mrljama.

Klobuk: 5-12 cm širok, u mladosti je ravan, zatim se raširi i ulegne na sredini, lijevkast, nije mazav, suh, bez sjaja; bijel je ili bjelkast, često je mjestimično prljavo žut, na ozlijeđenim je mjestima žuto-smeđ, na dodir posmeđi, nije pojasast, površina je često mrežasto naborana, neravna i s plitkim jamicama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-9 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, vrlo je promjenljivog oblika, valjkast, ponekad je sužen na bazi, pun, tvrd, gladak, pjegav, često je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, bijel.

Listići: Veoma su uski i gusti, nejednaki, lagano se spuštaju po stručku, ponekad su račvasti; blijedi su pa kremasti, na ozlijeđenom mjestu požute.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, vrlo sitno bradavičave, gotovo točkaste, samo djelomično međusobno crtasto povezane, nisu amiloidne, 8-9.5 x 5.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Elastično, tvrdo, lomljivo, debelo, bijelo, na prijelomu je zrnasto, miris nije izražen, a okus je ljut i gorak; mlijeko je obilno, bijelo, veoma je ljutog okusa.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s formolom postane intenzivno ljubičasto-plavo, a mlijeko s kalijevom lužinom sumporastožuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen (javlja se i u sušnim mjesecima kada raste malo drugih gljiva), u raštrkanim skupinama, u bjelogoričnim šumama nižih predjela, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom ili grabom, rijetko raste ispod crnogoričnog drveća; jedna je od najmasovnijih vrsta gljiva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali ima gorko i neprobavljivo meso zbog gumaste konzistencije. Najbolja je osušena i samljevena.

Napomena: Slične su druge dvije mliječnice, to su paprena mliječnica (Lactifluus piperatus) i zelenomrljasta mliječnica (Lactifluus glaucescens), zadnja je i najrjeđa, a ozlijeđena mjesta i mlijeko joj ne postanu zelenkasti, već žuti. Paprena mliječnica na ozlijeđenim mjestima postaje zelenkasto-plava, dok opisana vrsta posmeđi. Paprena mliječnica se zaprlja smeđe i ima stručak duži od širine klobuka, te ravne listiće. Naša je vrsta manja rastom i vitkijeg izgleda.

PAPRENA MLIJEČNICA

Lactifluus piperatus (L.) Roussel

Etimologija: piperatus (lat.) = papreno. Po okusu.

Engleski naziv: Peppery Milkcap

Klobuk: 3-13 (16) cm širok; najprije je konveksan, kasnije je lijevkast, vrlo je mesnat i suh; potpuno je bijel, u starosti je oker-smeđe išaran, kožica je uglavnom poprečno naborana, površina se nakon dužeg suhog razdoblja raspuca, rub je podvijen i valovit.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-3 cm debeo, pun, tvrd, gol je i gladak, prilično je kratak, prema dnu je nešto uži, bijel, mjestimično s točkastim oker-smeđim mrljicama.

Listići: Neobično su gusti, uski, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku; bjelkasti su ili kremasto-žuti, mjestimično su sa sivo-zelenkastim ili plavičastim mrljama.

Spore: Eliptične, lagano bradavičave, 7-10 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bijelo, u bazi stručka je žućkasto, na prerezu se stvaraju zelenkasto-plave mrlje; miris nije izražen, a okus je vrlo papreno ljut; na prerezu ispušta vrlo mnogo bijelog mlijeka izrazito ljutog okusa, ne postaje zelenkasto kao kod slične zelenomrljaste mliječnice (Lactifluus glaucescens).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, s fenolanilinom purpurno, dok s laktofenolom polako postane ljubičasto-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, linijama, krugovima ili pojedinačno, u svim tipovima šuma; česta je vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete i dvojbena delikatesa zbog jako ljutog okusa mesa.

Napomena: Ako ne pazimo na guste listiće, lako je moguća zamjena s nejestivom baršunastom mliječnicom (Lactifluus vellereus) kod koje su listići široki i prilično račvasti. Može se zamijeniti i s pergamentnom mliječnicom (Lactifluus pergamenus) koja je nešto vitkija i meso joj na ozlijeđenim mjestima posmeđi, a ne postaje zelenkasto-plavo kao kod opisane vrste. Opisana se vrsta razlikuje od sličnih vrsta i po koncentrično naboranoj rubnoj zoni klobuka.

BARŠUNASTA MLIJEČNICA

Lactifluus vellereus (Fr.) Kuntze

Etimologija: vellereus (lat.) = baršunasto. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Fleecy Milkcap

Klobuk: 6-20 (25) cm širok, mesnat, izdašan, tvrd, suh, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne u sredini, lijevkast; bijel ili bjelkast, u starosti je oker, s mrljama oker boje, površina je baršunasta (pod povećalom izgleda kao okrečen), rub je u mladosti jako podvijen, a u starosti je slabije podvijen ili ravan.

Stručak: 3-6 x 1-2.5 cm, pun, tvrd, debeo, sitno je baršunast kao i klobuk; bijel, boje je klobuka.

Listići: Gusti, lagano se spuštaju po stručku, često se račvaju; bijeli, kasnije su prošarani s blijedookerastim mrljama, u starosti su žuti.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 9-12 x 7-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, čvrsto, lomljivo, bijelo, na prerezu poprimi krem-žućkastu do krem-narančastu boju; miris je ugodan, u starosti je na ribu, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta malo bijelog mlijeka, osušeno je oker boje, okus je lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom trenutno trajno pozeleni, dok sa željeznim sulfatom odmah postane crvenkasto pa nakon 10-tak minuta poprimi prljavo jarkocrvenkastu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Svakako je nejestiva zbog paprenog okusa. Njezino je tanko bijelo meso čvrsto i vrlo ljutog i trpkog okusa što je prilično iznenađujuće, jer je mlijeko prilično blagog okusa, ali ljuto kad se kuša zajedno s mesom. Međutim, ovu je gljivu najbolje tretirati kao otrovnu, jer može uzrokovati ozbiljne gastrointestinalne probleme, a ta se preporuka uporno zanemaruje u nekim dijelovima istočne Europe gdje se ljute gljive tradicionalno sakupljaju za jelo. Smatra se otrovnom i zbog sadržaja terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična je paprenoj mliječnici (Lactifluus piperatus) koja je jestiva i isto tako ljutog okusa, ali s mnogo gušćim listićima i na prerezu ispušta mnogo bijelog mlijeka. Ako pazimo samo na široko smještene i račvaste listiće, ne možemo je zamijeniti s jestivom paprenom mliječnicom. Meso pergamentne mliječnice (Lactifluus pergamenus) požuti, dok kod paprene mliječnice postane zeleno-plavkasto. Topolova mliječnica (Lactarius controversus) je mnogo većih dimenzija, ali joj je boja ružičastog tona, osobito listića, dok je klobuk gladak. Sve se navedene vrste smatraju jestivim, ako su ljutog okusa i mogu se konzervirati.

PRIJESNA MLIJEČNICA (PRESNAC)

Lactifluus volemus (Fr.) Kuntze

Etimologija: pirum volemum (lat.) = svojstvo velike kruške koja ispuni šupljinu na ruci (skupljenih prstiju). Po načinu rasta.

Engleski naziv: Fishy Milkcap

Klobuk: 4-17 (23) cm širok, mesnat, pravilan, najprije je konveksan, zatim je izravnat i ulegnut na sredini, lijevkast, površina je suha i glatka; narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili crvenkasto-narančast, crvenkast je na sredini, u starosti je često raspucan, rub je u mladosti dosta podvijen.

Stručak: 5-12 (14) cm visok i 1.5-3 (3.5) cm debeo, mesnat, pun, valjkast, sužen je i zakrivljen na bazi; boje je klobuka, svijetlosmeđ, blijedooker-smećkast ili narančasto-smećkast, na pritisak posmeđi, površina je pahuljasta, ubrzo je naborana, a na dnu je redovito zakrivljen.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama; blijedožuti, žućkasto-oker ili oker, na pritisak više ili manje posmeđe.

Spore: Skoro potpuno pravilno kuglaste, mrežaste, (6.4) 7.4 - 9.2 (9.6) × (5.9) 7 - 8.3 (9.3) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 60, Me = 8.2 × 7.7 µm, Qav = 1.1; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tvrdo, bjelkasto, u starosti i na ozlijeđenim mjestima je hrđastosmeđe; miriše tipično na haringe, a okus je ugodan na gljive; na presjeku ispušta mnogo bijelog mlijeka, osušeno postane tamnosmeđe, ljepljivo, okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso i kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postanu prljavo-krem-žuti, dok meso s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postane sivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je čak i sirova. Kuhanjem se izgube neugodan miris i okus mesa.

Napomena: Slična je narančasta mliječnica (Lactarius aurantiacus) koja na sredini ima malo šiljato ispupčenje, tanje meso i vitki stručak. Ako prijesnu mliječnicu duže držimo u ruci, nakon nekog vremena ruka će nam mirisati na haringe. Nema opasnosti od zamjene s opasnim mliječnicama.

LJUTOLISNA KRASNICA

Russula acrifolia Romagn.

Etimologija: acer-acris (lat.) = resko, ljuto + folia (lat.) = list, listić. Po ljutom okusu listića.

Engleski naziv: Hotlips Brittlegill

Klobuk: 5-13 cm širok, prvo je lagano konveksan, zatim je raširen i ulegnut na sredini, duboko je ljevkast, nepravilan, gol, gladak, valovit ili režnjast, sluzav, ljepljiv i sjajan, kožica se guli od 1/4 promjera, rjeđe do 1/3, može biti oker-smećkast, svijetlosmeđ, smeđ do narančasto-smeđ, na sredini je tamniji, tamnosmeđ, sa crveno-smeđim mrljama, rub je dugo podvijen, zatim je izravnat, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1.2-2.5 cm debeo, valjkast do batinast, ponekad je sužen na dnu, pun, tvrd, relativno je kratak, uočljivo je jamičast i naboran, najprije je bijel, zatim je siv do sivo-smećkast, trljanjem pocrveni.

Listići: Umjereno su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, tanki, lomljivi, krem, kasnije su sivkasto-oker, često su s narančastim odsjajem, na pritisak prvo pocrvene, kasnije lagano pocrne.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 0.4 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, prozirne, 7-9.4 x 6-7.4 µm, Q = 1.16-1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-50 x 6-9.5 µm, cheilocistide su s kraćim ili dužim vršnim produžetkom, 60-95 x 4.5-8 µm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa širokih 3-6 µm i valjkastih dermatocistida širokih 5-6 µm (cromushrooms: (7) 7.1 - 8.1 (9.5) × (5.8) 6.1 - 7.4 (8.9) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 7.5 × 6.8 µm, Qe = 1.1); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, na presjeku umjereno crveni, zatim polako crni; miris nije izražen, a okus je jako ljut u listićima, a nešto slabiji u mesu.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane zelenkasto (-), s gvajakovom tinkturom brzo tamnoplavo (++), s fenolom smeđe ili crvenkasto-smeđe, a listići s anilinom crvenkasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, kestenom, brezom ili borom, na svim vrstama tla, vrlo dobro podnosi pjeskovita i kisela tla. Slike su snimljene 28.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi bukve i hrasta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom osrednje kvalitete. Sve su krasnice u sekciji crnih krasnica (Compactae ili Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive.

Napomena: Raste ispod bjelogoričnog ili crnogoričnog drveća, a prepoznatljiva je po srednjoj veličini, sluzavoj i sjajnoj površini klobuka crvenkasto-smeđe boje, više ili manje gustim listićima, krem ili s narančastim odsjajem, jakom ljutom okusu, mesu koje na prerezu i na pritisak crveni prije nego što pocrni. Mikroskopski su karakteristične duge valjkaste hife pileipelisa. Slične su antracitna krasnica (Russula anthracina), kojoj se gusti listići nikada ne spuštaju niz stručak i na presjeku jako pocrni, gustolistićava krasnica (Russula densifolia), koja ima vrlo guste listiće, često s plavkastim odsjajem, crna krasnica (Russula adusta), kojoj meso nikada ne pocrni, te bijelocrna krasnica (Russula albonigra), kojoj meso odmah pocrni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 851. Ljutolisna krasnica (Russula acrifolia Romagnesi); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 149. str., Russula acrifolia Romagnesi

Russula adulterina - created by Amadej Trnkoczy

NEVJERNA KRASNICA

Russula adulterina Fr.

Klobuk: 5-11 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, gladak, valovit, relativno je sjajan i kada se osuši, uglavnom je smeđ, s maslinastozelenim primjesama na sredini, može biti tamnoljubičast, gotovo crnkast kada se osuši, rub je gladak, samo je u starosti blago narebran.

Stručak: 4-8.5 cm visok i 2-3 cm debeo, više je ili manje valjkast, malo je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta ili šuplja, bjelkast, s hrđastosmeđim mrljama na donjem dijelu, trljanjem malo potamni.

Listići: S rijetkim su lamelulama, široki su 8-11 mm, tanki, poneki se račvaju, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su poprečno spojeni žilicama, lomljivi, oštrica je glatka, najprije su bjelkasto-krem, kasnije su tamnožuti, slijedećeg su dana s prilično jasnom narančastom nijansom.

Spore: Široko su eliptične, vrlo velike, sa izoliranim, stožastim, rjeđe valjkastim bodljama visokim 1.6-2 µm, amiloidne, 7.5-12 x 7-9.5 µm, mogu biti i nešto veće, 10.5-13 x 9-10.4 µm, pileipelis se sastoji od dugih, tankih hifa, više ili manje zašiljenih, širokih 2.7-3.6 μm, te valjkastih ili batinastih, neinkrustiranih dermatocistida, višesegmentnih, s trbuhom od 4.5-10 μm; otrusina je tamnožuta (IVe).

Meso: Prilično je debelo, bijelo, na prerezu postupno postaje sivo-smeđe; miris je složen, na voće i na pelargonije kao kod žučne krasnice (Russula fellea), a okus je u početku blag, ali nakon nekoliko sekundi postane vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane tamno ružičasto-sivo (++), s gvajakovom tinkturom prilično brzo tamnoplavo (++), a s fenolom smećkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Klobuk je po nekim autorima mnogo polikromniji: ljubičast, ljubičasto-smeđ, žuto-smeđ, s maslinastozelenim mrljama, sivo-smeđ ili potpuno žut. Prepoznatljiva je po staništu u planinskim crnogoričnim šumama smreke ili jele, na vapnenastom tlu, srednje je veličine, dosta promjenjivih boja, od ljubičasto-smeđe, crno-ljubičaste do maslinasto-oker, listići i otrusina su lijepe tamnožute boje, oko IVe, stručak kasnije postaje sivkasto-smeđ, okus je papren, a miris na voće kao kod žučne krasnice, što je osobito izraženo na prerezu. Spore su dosta velike, po Romagnesiju (7.5) 8-10.7 (13-15) x 7-9.2 (11.5) µm, međutim njegove dimenzije, u usporedbi s onima u literaturi, ističu uznemirujuću varijabilnost. Slične su smeđokoža golubača (Russula integra), koja se razlikuje po blagom okusu, neizraženom mirisu, glatkijem stručku i većoj čvrstoći plodnog tijela, cedrova krasnica (Russula badia), koja ima mnogo svjetlije zrele listiće i otrusinu, stručak sa često ružičasto-crvenom nijansom, miris mesa na cedrovinu, gotovo tvrdo meso koje sporo reagira s gvajakovom tinkturom, te postojana krasnica (Russula firmula), koja je gotovo dvostruko manjih dimenzija, više je ljubičaste nego ljubičasto-smeđe boje, meso lagano žuti i to samo kada truli, a ne postane sivo-smeđe. Po staništu, vrlo tamnoj otrusini i mirisu na pelargonije je slična Russula urens, a izgledi za razlikovanje su upitni čak i uz mikroskop, s obzirom na određenu varijabilnost karakteristika spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 888. Nevjerna krasnica (Russula adulterina Fr. ss. Melz. & Zvara), Sinonim: Russula urens Romell; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 745. str., Russula adulterina Fries