Russula monspeliensis - created on November 2023 in Oristano, Sardegna, Italy by Federico Calledda

PRIOBALNA KRASNICA

Russula monspeliensis Sarnari

Etimologija: Cistus monspeliensis (lat.) = ljepljivi bušin. Po biljci.

Klobuk: 3-8 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, nekad je režnjast, kožica se guli najviše do 1/2 promjera, zelen, više je ili manje svjetliji na sredini, rijetko je tamniji, na sredini je s blagom ljubičastom nijansom, slabo je hrapav, rub je kasnije slabo i kratko narebran.

Stručak: 3-4.5 cm visok i 0.8-1.8 cm debeo, valjkast, blago se sužava prema dnu, više je ili manje proširen i zrnast na vrhu (koristiti ručno povećalo), pun, kasnije je spužvast u sredini, bijel, na vrhu je smeđe prošaran, također je hrđastosmeđ na erodiranim dijelovima.

Listići: Gusti, 6-8/cm na rubu klobuka, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, široki su 4-6 mm, malo su račvasti, lomljivi, kremasti.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su brojnim izoliranim bradavicama, visokim 0.4-0.6 µm, povezanim najviše po dvije zajedno kratkim grebenima, slabo su amiloidne, 7.2-9 x 5.6-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 44-64 x 9-10.4 µm, cheilocistide su vretenaste, bez produžetka, 60-90 x 8.5-14 µm, hife na klobuku su debele 4-6 µm; otrusina je kremasta (IIb-d).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na oštećenim je mjestima lagano žućkasto ili smeđe; miris je nježan i aromatičan, s notom voća pomiješanog s pelargonijama ili borovicama, a okus je slatkast, malo je ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasta, sa gvajakolom sporo poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, uglavnom po čistinama u šumama hrasta plutnjaka, osobito u opožarenim područjima, također u svijetlim priobalnim šumama bora, često po rubovima šikarama u blizini bušina, na pjeskovitom ili silikatnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom osrednje kvalitete.

Napomena: Karakteristična je po maloj veličini, relativno ujednačeno obojenom zelenom klobuku s ljubičastom nijansom na sredini, krem otrusini i mirisu, nikada nije sivkast ili svijetle sivo-zelene boje. Slična je sivomaslinasta krasnica (Russula pseudoaeruginea), koja je većih dimenzija, miris mesa je slabo izražen i obično raste na vapnenastom tlu. 

Russula mustelina - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

LASIČJA KRASNICA

Russula mustelina Fr.

Etimologija: mustela (lat.) = lasica. Po boji sličnoj krznu navedene životinje.

Engleski naziv: Russet Brittlegill

Klobuk: 4-17 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu mazav, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se guli do 1/2 promjera, prilično je ujednačene boje, žut, oker, krem-smeđ, cimetasto-smeđ, smeđ do tamnosmeđ, s nešto je svjetlijim mrljama od tamnije osnove, rub je gladak, oštar, dugo je vremena podvijen, često je nepravilan i iskrivljen.

Stručak: 5-12 cm visok i 1-5 cm debeo, manje ili više je valjkast ili trbušast, pun, kasnije je šupljikav, u starosti je spužvast, tvrd, bijel, kasnije je žuto-smeđ, na ozlijeđenim je mjestima uglavnom sa smećkastim ili smeđim mrljama, jasno je naboran na bazi koja na samom dnu ima malo izdvojeno udubljenje.

Listići: Prilično su gusti, debeli, tvrdi, široki, izmiješani su s brojnim lamelulama, do stručka su zaokruženi, prirasli, lomljivi, blijedožućkasti su do krem, u starosti su sa smeđim pjegama.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s malim mrežasto spojenim bradavicama, djelomično izbrazdane, 7.2-11.5 x 5.7-8 µm; otrusina je blijedokrem.

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo je do žućkasto-smeđe, u starosti je sa smeđim pjegama; miris nije izražen ili je slab orašast ili na gorke bademe, a okus je također orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom pocrveni poput mesa, s fenolom crveno-smeđe do vinskicrveno, dok meso i kora stručka u dodiru s gvajakovom tinkturom postanu plavo-zeleni.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Dosta je čvrsta i kompaktna krasnica, raste skoro poluukopana u zemlji. Dosta je rasprostranjena u periodu rasta. Po boji je slična smrdljiva krasnica (Russula foetens) od koje se razlikuje po izostanku mirisa i glatkom rubu klobuka. Sumračnica (Russula consobrina) koja raste na istom staništu je mnogo manjih dimenzija, slična je po boji, ali ima jako ljuto meso, meso i stručak su joj ponekad crvenkasto obojeni, a i lagano je narebrana na rubu klobuka.

MEKANA KRASNICA

Russula nauseosa (Pers.) Fr.

Etimologija: nauseosus (lat.) = slabo ugodnog okusa.

Engleski naziv: Nauseous Brittlegill

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, lijevkast, gladak, tanak, gol, bez sjaja, malo je sjajan i ljepljiv na sredini, kožica se gotovo potpuno guli, vrlo je promjenjive boje, smećkast, crvenkast, crveno-smeđ, ljubičast, ružičasto-ljubičast, maslinastozelen do maslinasto-smeđ, na sredini je tamniji, rub je svjetliji i jako narebran.

Stručak: 2-9 cm visok i 0.6-2 cm debeo, batinast, najprije je pun, u starosti je spužvast i šupalj, gladak, lomljiv, bijel, ne požuti, kasnije od baze postaje oker pjegav.

Listići: Osrednje su gusti, lomljivi, relativno su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, u mladosti su krem, u starosti su žuto-oker.

Spore: Eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim do 1.2 µm, donekle povezanim spojnim linijama, 7-10 x 6-8 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Bijelo, lomljivo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag do lagano ljutkast, osobito uz listiće, ljutina brzo nestane.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito smrekom ili jelom, na tlu bogatom hranjivim tvarima. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, na lokalitetima Glogovac i Jagnjedovec pokraj Koprivnice, ispod smreke (Picea excelsa).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slične su borova krasnica (Russula cessans), koja je nešto većih dimenzija i raste ispod bora, djevojačka krasnica (Russula puellaris), koja ima svjetliju otrusinu i žuto-smeđe mrlje na stručku i listićima, šarolika krasnica, koja ima svjetliju otrusinu i umjereno ljuti okus mesa, te žumanjčana krasnica (Russula risigallina), koja raste ispod bjelogoričnog drveća.

CRNA KRASNICA

Russula nigricans (Pers.) Fr.

Etimologija: nigricans (lat.) = koji potamni ili pocrni. Po boji.

Engleski naziv: Blackening Brittlegill

Klobuk: 5-20 cm širok, u početku je polukuglast do konveksan, nepravilan, kasnije je raširen i ljevkasto ulegnut na sredini, ljevkast, kožica je prirasla, vrlo se kratko guli, gladak, suh, sjajan u udubljenju, u početku je bjelkast do kremast, kasnije je žućkasto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ do potpuno crn, po suhom vremenu čitava površina može biti izgledati kao gravirana i prošarana pukotinama, rub je obično valovit, nije narebran, ponekad je rascijepljen.

Stručak: 4-7 cm visok i 1.6-3.4 cm debeo, tvrd, često je ekscentričan, relativno je kratak i debeo, valjkast, nekad je zakrivljen na dnu, više je ili manje proširen na vrhu, pun, kasnije je komorasto šupalj, gladak, bijel, kasnije je siv ili sivo-crn, smeđi od baze, na pritisak postane ružičast, kasnije posivi ili čak pocrni.

Listići: Široki su 8-13 mm, 4-5/cm na rubu klobuka, debeli, jasno su razmaknuti, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, vrlo su lomljivi, po vlažnom vremenu izlučuju vodenaste kapljice, bjelkasti, krem ili oker, u starosti su svijetlo oker-narančasti, smeđi, sivi do crni, na pritisak blago pocrvene.

Spore: Jajolike do široko eliptične, s niskim su bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore gusti mrežasti uzorak, 7.2-9.2 x 6-7.5 µm, Qav = 1.2, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, batinaste, 38-55 x 6-8 µm, sterigme su duge 8-10 µm, cheilocistide su valjkaste do batinaste, 40-70 x 5-7 µm, pleurocistide su 30-55 x 3.4-7 µm, kožica klobuka sastoji se od dlačica koje dosežu ili prelaze širinu od 10 μm, promjenjivog su oblika, s ujednačenim ili suženim krajnjim člankom; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, tvrdo, bijelo, na prerezu polako pocrveni, kasnije postupno posivi pa pocrni; miriše na gljive ili blago na voće, a okus je slatkast, u listićima je ljut, ali ne uvijek.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane prvo svijetloružičasto do sivo-ružičasto, a kasnije zeleno do tamnomaslinasto, sa gvajakolom plavo do zeleno-plavo, sa formolom, narančasto-ružičasto, a sa fenolom crveno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće sa bukvom, ali i sa hrastom, borom ili smrekom, na pjeskovitom i kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada dok je meso mekano.

Napomena: Pripadnica je sekcije Compactae, koja doseže najveće dimenzije, s klobukom koji može biti širok i do 20 cm ili više. Njezino meso je s tipičnom dvostrukom promjenom boje, na prerezi više ili manje
pocrveni, a zatim polako pocrni. U šumama se često pronađu primjerci iz prethodne sezone, jer se stara plodna tijela potpuno osuše i izgledaju pougljenisano. Druge karakteristike uključuju više ili manje suhu površinu klobuka, slatkasti ili jedva primjetno ljutkasti okus te prepoznatljivu mesnatost i tvrdoću. Ali ono što je najvažnije za determinaciju su široki, široko razmaknuti listići, oker ili svijetle oker-narančaste boje s prljavim sivkastim odsjajem, koji skrivaju čistu bijelu otrusinu. Takav razmak je pravi rekord za rod krasnica, kao i kod nekih vrsta iz sekcije Archaeinae, od kojih se dosta razlikuju po mikroskopskim značajkama i boji stručka, koji je sa smeđim, a ne crnim mrljama. Skupina crnih krasnica ima lamelule, dok su one kod obojenih krasnica rijetke ili potpuno izostaju. Slične su bijelocrna krasnica (Russula albonigra), koja ima nešto gušće listiće, meso na prerezu izravno pocrni bez prethodnog crvenjenja, te ima osvježavajući, mentolni okus, ljutolisna krasnica (Russula acrifolia), koja je prepoznatljiva po mazavoj, sjajnoj površini klobuka, više ili manje gustim listićima i vrlo ljutom okusu mesa, te gustolistićava krasnica (Russula densifolia), koja slično mijenja boju na prerezu, ali se razlikuje po mnogo manjim dimenzijama i gusto zbijenim listićima. Literatura obično ne priznaje ovu vrstu. Einhellinger (1985.) je dobar primjer, jer je odbacuje pozivajuci se na izjavu J. Schaeffera (1952.), prema kojem se radi o krasnici "lako prepoznatljivoj po ogromnom razmaku širokih listića i vrlo žilavom mesu, koje prvo pocrveni, a zatim pocrni". Takav komformizam ne čini se u potpunosti opravdanim s obzirom na brojne uočene anomalije kod ove vrste. Prva se iznimka odnosi na crvenjenje mesa, koje je ponekad vrlo slabo ili gotovo nepostojeće, nakon čega je slijedio jednako nejasan prijelaz u sivu ili sivo-crnkastu boju. Razmak listića također je pokazao neke zanimljive varijacije, a bio je značajno manji kod primjeraka iz šuma kestena na pjeskovitom tlu. Također su zabilježene prilično polimorfne velike dlačice, s proširenjima do 18 μm. Međutim, najzanimljiviji slučaj predstavlja kožica klobuka s još relativno brojnim i dobro izraženim dermatocistidama. Europska, američka i azijska literatura prilično je jednoglasna u karakterizaciji ove vrste kao vrste s homogenom kožicom klobuka, te se nakon uočavanja razmaka listića manjeg od prosjeka počela stvarati ideja o zasebnom entitetu. Tek je s vremenom konačno prevladalo uvjerenje da je opisana vrsta, suprotno konvencionalnom mišljenju, zasebna vrsta. Doista, jedina naknadna varijacija uočena u strukturi kožice klobuka odnosila se na gustoću i stupanj diferencijacije pileocistida. Mnoge iznimke nesumnjivo kompliciraju usporedbe sa susjednim taksonima. lz te perspektive, proces identifikacije mora uzeti u obzir sve značajke, a osobito fizionomiju himenija, koja je bitna za prepoznavanje vrste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 849. Crna krasnica (Russula nigriscans (Bull.) Fries)

Russula nigrifacta - created on August 2024 in Somerniemi, Kirkkomäki, hautausmaa, Finland by Stefan Jakobsson

POCRNJELA KRASNICA

Russula nigrifacta De Lange & Adamčík

Etimologija: niger (lat.) = crn + facere (lat.) = učiniti, postati, praviti. Po tendenciji da pocrni.

Klobuk: 5-10.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se izravna, na sredini je ulegnut do pupčast, u starosti postaje više ljevkast, gladak, ponekad je blago ispucan na rubu, suh, po vlažnom je vremenu zagasit do pomalo ljepljiv, bjelkast do krem, boje pijeska, bijelo-žućkast, s tamnijim je svijetlosmeđim, sivkasto-narančastim, žućkasto-smeđim do tamnosmeđim mrljama, rub je u mladosti blago podvijen, kasnije se izravna, trljanjem lagano pocrveni pa pocrni.

Stručak: 3-6 cm visok i 1.9-3 cm debeo, valjkast, čvrst, gladak, bijel, vremenom postaje narančasto-smeđ, trljanjem lagano pocrveni pa pocrni.

Listići: Uski, široki su 2–4 mm, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, s brojnim su lamelulama različitih duljina bez jasnog pravilnog uzorka, rijetko su račvasti, oštrica je iste boje, bijeli do žućkasti, rijetko su sa slabim plavkastim odsjajem, vremenom crne.

Spore: Široko su eliptične do eliptične, s niskim, gustim, izoliranim bradavicama visokim 0.2–0.4 μm, povezanim kratkim, tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 7.5-8.5 x 5.5-6.5 µm, Q = 1.18-1.51, N = 30, Me = 8.12 x 6.03 µm, Qe = 1.35, bazidije su 4-sporne, valjkaste, usko vretenaste do usko batinaste, 50-79 x 8-11 μm, cheilocistide su valjkaste do usko vretenaste, ponekad su usko batinaste, na vrhu su s tupim dodatkom ili se sužavaju prema vrhu, tankih stijenki, 37-119 x 7-11 μm, pleurocistide su valjkaste do usko batinaste, 15-30 x 4-10 μm, pileocistide blizu ruba klobuka su raspršene, s 1-4 segmenta, vrlo duge, bez dodataka i račvanja na vrhu, 41-235 x 5-9 μm, pileocistide blizu središta klobuka su valjkaste, na vrhu su tupe ili s blagim suženjem, s 1-2 segmenta, 64-220 x 4-7 μm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, oko 6-7 mm debelo na sredini klobuka, bijelo, na prerezu pocrni, ne pocrveni; miris voćni, sladak, a okus je blag, često blago hladi poput mentola.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfato (FeSO4) postaje zelenkasto, sa KOH-om žućkasto, a sa gvajakolom odmah tamnoplav.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercis ilex), hrastom lužnjakom (Quercus robur), hrastom plutnjakom (Quercus suber) ili običnim grabom (Carpinus betulus), voli toplija staništa, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa.

Napomena: Karakteristična je po bogatije dekoriranim sporama (nepotpuna mrežica), tankoj kožici klobuka i staništu ispod raznih vrsta hrastova i graba, uglavnom na mediteranskom području. Ove značajke dijeli sa bijelocrnom krasnicom (Russula albonigra), koja se lako razlikuje od ostalih vrsta u kompleksu po sadržaju uljnih kapljica u cistidama.

Russula nitida - created on August 2023 in Resenbro, Denmark by Uffe Nygaard

BREGANKA

Russula nitida (Pers.) Fr.

Etimologija: nitidus (lat.) = blistavo, briljantno, sjajno, blještavo. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Purple Swamp Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, često je izraženo bradavičasto ispupčen, površina je malo vlažna i mazava, po suhom je vremenu je sjajan, kožica se lako guli više od 1/2 promjera, crven, sivo-ružičast, ljubičast, ljubičasto-crven, crvenkasto-smeđ ili je tamnocrven, skoro je crnkast na sredini, često je radijalno naboran, rub je tanak, malo valovit, proziran i obično jako narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.3-2.5 cm debeo, valjkast, nešto je uži na vrhu, često je lagano zadebljan na bazi, vretenast, prvo je pun, kasnije je šupalj, nije jako žilav, bijel, na dnu je ponekad s ružičastom nijansom.

Listići: Prilično su razmaknuti zbog lamelula, često su račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, kasnije su žućkasti do žuti, oštrica je uz rub klobuka često boje klobuka.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim je bodljama visokim 0.7-1.5 µm, 7-10 x 6.5-8 µm; otrusina je krem-žuta.

Meso: Jako je lomljivo, bijelo, u stručku je sa žućkastim mrljama, na prerezu ne mijenja boju; miris je slatkast na voće, a okus je prilično blag, malo je ljutkast uz listiće.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru sa gvajakolom brzo postanu tamno zelenkasto-plavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, parkovima, travnjacima i po vlažnom močvarnom tlu, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, na kiselom tlu siromašnom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je mahovinska krasnica (Russula sphagnophila), koja je nešto svjetlije boje, ima kremastu otrusinu, dobro povezane bodlje na sporama i uvijek raste isključivo na mahovini.

MAIREIJEVA KRASNICA

Russula nobilis Velen.

Engleski naziv: Beechwood Sickener

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je ispupčen, zatim je raširen i lagano ulegnut na sredini, gladak, suh, kožica se teško guli, svjetlocrven do crven, s mjestimičnim je bijelim pjegama, baršunast, kasnije izblijedi, rub je u starosti lagano narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, pun, čvrst, lomljiv; bijel, bez crvenkastih je tonova.

Listići: Gusti, lomljivi, jako su račvasti, prirasli; bijeli, kremasti, kasnije su žućkasti, uglavnom su sa slabom zelenkastom do zelenkasto-plavkastom nijansom.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa sitnim, izoliranim, do 0.5 µm visokim bradavicama, donekle povezanih grebenima, 6.5-8.5 x 5.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, poslije teži da požuti, ispod kožice klobuka je ružičasto; miriše lagano na voće ili med, a okus je izuzetno papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom brzo postane zelenkasto-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drveće, najčešće bukvom, preferira vapnenačko tlo. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta koja uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja, osobito kada se konzumira sirova i u većim količinama. Jedan primjerak pomiješan s drugim jestivim gljivama kod većine ljudi obično ne uzrokuje nikakve simptome.

Napomena: Slične su druge crvene krasnicea, kao što su paprena krasnica (Russula emetica) i gorska paprena krasnica (Russula silvestris), koje nikada nemaju zelenkastu nijansu na listićima, a spore su im sa izraženijim mrežastim uzorkom.

Russula nuragica - created on November 2023 in Nueno, Huesca, Spain by Javier Garcia Arregui

NURAGIJSKA KRASNICA

Russula nuragica Sarnari

Etimologija: nuraghe (lat.) = drevne kamene građevine karakteristične za Sardiniju (Italija), a potječu iz nuragijske civilizacije (oko 1900. – 730. pr. Kr.). Po kulturno-prirodnoj baštini otoka.

Klobuk: 4-8.5 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, nekad je režnjast, ljepljiv i sjajan, kožica se guli 1/2 do 2/3 promjera, tipična forma je je lijepe vinskicrvene boje ili je djelomično ružičasto-ljubičast, ponekad je hrđastosmeđe prošaran, ali pigment je češće djelomično ili potpuno ispran pa je sa krem-žućkastim ili bjelkasto-sivkastim mrljama, ponekad je žitav žućkast (Russula nuragica f. holoxantha), površina je glatka ili žiličasta i fino hrapava, rub je tek u starosti kratko i slabo narebran.

Stručak: 5-11 cm visok i 1.5-2.3 cm debeo, valjkast, batinast, na samoj je bazi sužen i blago zašiljen pa je stoga nejasno vretenast, više je ili manje proširen na vrhu, kod razvijenih je primjeraka uočljivo valovit, bijel, može biti hrđastosmeđ na dnu, izraženo posivi u dovoljno vlažnim uvjetima.

Listići: Široki su 3.5-6 mm, prirasli, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su žuti.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim, stožastim bradavicama visokim do 1 µm, djelomično povezanim grebenima koje tvore djelomični ili potpuni mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 7-10.4 x 6.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-65 x 11-14.5 μm, cheilocistide su vretenaste, trbušaste, na vrhu su sa suženim produžetkom dugim 10-14 μm, 60-120 x 11.5-16.5 μm; otrusina je svijetložuta (IVb-c).

Meso: Čvrsto, kasnije omekša, bijelo, razmočeno je sivkasto, osobito u stručku i kod dobro razvijenih primjeraka; miriše lagano na voće, okus je slatkast ili jedva primjetno ljutkast, ali nakon nekog vremena i samo trenutno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane slabo ružičasto-narančasto, s gvajakolom je reakcija spora i pozitivna, sa formalinom je negativna, a sa fenolom vrlo sporo posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercus ilex), a vrlo rijetko sa hrastom plutnjakom (Quercus suber) ili drugim vrstama hrastova (Quercus ceris, Quercus pubescens), na vapnenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po prosječnim dimenzijama i vitkom obliku, glatkom rubu klobuka, sjajnoj kožici, vinskicrvenom ili potpuno žutom klobuku, žućkastim listićima i otrusini, a meso po vlažnom vremenu postaje sivo, okus listića je slatkast ili jedva primjetno ljutkast, miris nije izražen, a reakcije na FeSO4 i gvajakolom su slabe. Mikroskopske značajke su velike spore povezane grebenima koji tvore mrežasti uzorak i velike jednostavne dermatocistide.

Russula nympharum - created on September 2024 in Provincia di Pisa, Italy by alessiopierotti

NIMFINA KRASNICA

Russula nympharum F.Hampe & Marxm.

Etimologija: Odnosi se na mjesto prikupljanja dviju kolekcija, Val des Nymphes u Francuskoj. Po mjestu.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast ili jajolik, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, gol, sjajan, kožica se guli do 1/3 promjera, krem ​​sa svijetloužičastim do svijetlonarančastim zonama ili narančasto-crvenkast do ružičasto-crven ili tamnocrven, često bljeđi do krem ​​na sredini, uglavnom je više ili manje prekriven malim, smeđim ili crvenkastim mrljama, rub je nazubljen i narebran u starosti.

Stručak: 3-12 cm visok i 1-3.5 cm debeo, čvrst, valjkast do blago batinast sa zaobljenom bazom, bjelkast, trljanjem ili vremenom postane žuto-smeđ do smeđ, osobito prema bazi, površina je sitno naborana.

Listići: Gusti, prirasli, više su ili manje račvasti, lomljivi, kremasti, zatim su žućkasti, vremenom ili na ozlijeđenim mjestima sa žutosmeđim ili smeđim mrljama, oštrica je glatka, iste boje ili malo crvenkasta prema rubu klobuka.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, s izoliranim su bradavicama visokim 0.3-0.6 μm, povezane su s rijetkim do čestim kratkim ili duljim, tankim spojnim linijama, koje su često srasle u kratke lance ili grebene, koji su često razgranati, ali rijetko tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 8-10.8 x 6.5–7.9 µm, Me = 9.2 x 7.3 µm, Q = 1.14-1.27, Qav = 1.19, bazidije su 4-sporne, batinaste, 39-62 x 9-14 µm, cheilocistide su batinaste do valjkaste, s tupim vrhovima, s produžetkom dugim 1-10 µm, 15-33 x 3-9 µm, pleurocistide su vretenaste ili rijetko batinaste, s oštrim do oštro zašiljenim vrhovima i s 2-11 µm dugim dodatkom, tankih stijenki, 60-140 x 8-15 µm, pileocistide blizu ruba klobuka su brojne, usko do široko batinaste ili vretenaste, uglavnom s jednim segmentom, ponekad su s 2-3 segmenta, terminali je segment 26-132 x 4-15.5 µm, pileocistide blizu središta klobuka se vrlo brojne, često su u grozdovima, vrlo su varijabilnog oblika i veličine, dijelom su uske i valjkaste, dijelom slične onima blizu ruba klobuka (batinaste ili vretenaste), ali obično su manje, terminalni je segment 18-119 x 3-10.5 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, na prerezu postane žuto-smeđe do smeđe; miriše na voće ili na drvo cedra, a okus je ljut, osobito u listićima.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa gvajakolom i željeznim sulfatom (FeSO4) je negativna ili vrlo slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercus ilex) i planikom (Arbutus unedo), u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste i negativnom reakcijom mesa sa gvajakolom i željeznim sulfatom (FeSO4).

Russula ochroleuca - created on October 2019 in Hameln-Pyrmont, Niedersachsen, Germany by jsfoto

ŽUĆKASTOBIJELA KRASNICA

Russula ochroleuca Fr.

Etimologija: ochros (gr.) = oker boje + leukos (gr.) = bijelo. Po blijedoj oker boji.

Engleski naziv: Ochre Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, prilično je krupan, lomljiv, prvo je konveksan, zatim se raširi i i ulegne na sredini, lijevkast, gol, gladak, bez sjaja, po vlažnom je vremenu samo malo sjajan, kožica se guli do polovice promjera, svijetložut, žut, žuto-oker, zeleno-oker, maslinasto-oker do crvenkasto-hrđastosmeđ, rub je lagano narebran.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, prvo je pun, kasnije je šupalj, bijel, kasnije je požuti ili posivi, na bazi je obično smećkast, naboran.

Listići: Prilično su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su poprečno spojeni žilicama, lomljivi, bijeli, bjelkast, kasnije su kremasti, u starosti su često sa smećkastim mrljama, oštrica u starosti posmeđi.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim do 1.3 µm, dobro povezanim spojnim linijama koji tvore jasan mrežasti uzorak, 8-10 x 7-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Najprije je čvrsto, kasnije je mekano i lomljivo, bijelo, kasnije je lagano posivi; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus varira od blagog do prilično ljutog, ponekad je i malo gorkast ili kiselkast.

Kemijske reakcije: Baza stručka u dodiru s KOH pocrveni, a meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivo-crveno, s alfa-naftolom poplavi, dok s fenolom najprije pocrveni pa zatim posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, često u velikoj množini, u svim tipovima šuma, u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično s jasikom ili johom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ova lijepa gljiva može narasti prilično velika, rub klobuka je lagano narebran, ima ljut okus mesa, ponekad na klobuku može imati zelenkaste mrlje, klobuk je često sa zelenkastom nijansom, a kožica se guli do polovice promjera. Slične su žučna krasnica (Russula fellea), koja je ujednačene žuto-smeđe boje klobuka, listića i stručka, te izrazito ljutog okusa mesa, te sjajnožuta krasnica (Russula claroflava), koja ima žuti klobuk, blagi okus mesa i žuto-narančastu otrusinu.

Russula odorata - created on November 2011 in Abba Fritta, Aggius, Italy by Marco Floriani

MIRISNA KRASNICA

Russula odorata Romagn.

Etimologija: odoratus (lat.) = mirisno, mirisavo. Po mirisu.

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu prilično vlažan i mazav, kožica se lako guli, oker, crvenkasto-oker, žuto-maslinast, crven, ljubičast, crveno-ljubičast, crveno-smeđ, ljubičasto-smeđ ili je maslinasto-smeđ, na sredini je tamnije crveno-smeđe boje, često izblijedi u dosta svjetliji ton, rub je široko narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, lomljiv, nepravilno se zadebljava od vrha prema bazi, skoro je batinast, prvo je pun, kasnije je šupljikavo komorast, površina je naborana, bijel, kasnije požuti, baza je u starosti sa žutim do smeđim pjegama.

Listići: Gusti su ili osrednje gusti, lomljivi, često su račvasti, prirasli, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno spojeni žilicama, bijeli, u starosti su svijetložuti do žumanjčanožuti.

Spore: Eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 1 µm, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 6.5-8.5 x 5.5-7 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Vrlo je lomljivo, bijelo, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu teži da požuti; miriše tipično na pelargonije, a okus je blag, malo je ljutkast samo uz listiće.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili grabom, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Po dimenzijama i boji otrusine su slične žumanjčana krasnica (Russula risigallina) i Melzerova krasnica (Russula melzeri), koje rastu ispod bukve i nemaju svijetloružičaste klobuke. Veoma je slična mekana krasnica (Russula nauseosa) koja raste ispod crnogoričnog drveća, osobito smreke i ariša, a meso joj nema ugodan miris. Meso teži da požuti po čemu sliči i djevojačkoj krasnici (Russula puellaris).

MASLINASTA KRASNICA

Russula olivacea (Schaeff.) Fr.

Etimologija: olivaceus (lat.) = maslinaste boje. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Olive Brittlegill

Klobuk: 5-15 cm širok, čvrst, ali nije tvrd, veoma je velik, prvo je skoro okruglast, zatim je otvoren i nekad ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav, inače je suh, kožica se teško guli, eventualno samo malo na rubu, dosta je promjenjive boje, može biti maslinastozelen, crvenkast, ružičast, narančasto-crven, crven, narančasto-smeđ, crveno-smeđ ili ljubičasto-smeđ, često je zrnasto-brazdast ili skoro hrapav, rub je gladak, te manje ili više valovit.

Stručak: 2-10 cm visok i 1.5-5 cm debeo, debeo, valjkast, pod klobukom je malo proširen, ali ne uvijek, bijel, s crvenom je do ružičastom nijansom, od baze blijedi i postaje bjelkast, u starosti je sa crvenim ili ružičastim pojasom samo na vrhu, ako je u cijelosti crven, onda je sa intenzivnijim pojasom na vrhu, često je zrnasto ispucan kao i klobuk.

Listići: Gusti, debeli, lako su lomljivi, vrlo su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, račvasti; najprije su blijedožuti, kasnije su žumanjčanožuti, oštrica je kasnije crvenkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa izoliranim je bodljama visokim do 1.2 µm, 8-11 x 7-9 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Bijelo, kasnije je žućkasto, tvrdo, čvrsto, lomljivo, debelo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag, na lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom postane vinskocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, u velikim skupinama, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili hrastom, rijetko u planinskim crnogoričnim šumama, obično sa smrekom, voli vapnenačko tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo temeljito termički obrađena, jer sirova ili nedovoljno kuhana uzrokuje ozbiljni gastrointestinalni sindrom trovanja. Nisu poznati slučajevi trovanja kod gljiva koje su bile dovoljno kuhane (najmanje 10 minuta). U ovom se slučaju radi o tzv. lažnom trovanju gljivama uzrokovanom prekomjernim uživanjem pokvarenih gljiva, sirrovih gljiva ili zbog netolerancije na ovu vrstu gljive koja uzrokuje umjerene do teške želučane i crijevne smetnje, mučninu, povraćanje, osjećaj punoće i pritisak u želucu, a vrijeme latencije je 5 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična je uštavljena krasnica (Russula alutacea) koja je nešto manja rastom, nema brazdasti klobuk, kožica se može guliti skoro do polovice klobuka i na rubu je tipično rebrasta. Također sliče haringova krasnica (Russula xerampelina) i vrsta Russula olivascens. Sve su navedene vrste jestive.

Russula olivascens - created on August 2021 in Innlandet, Norway by Andreas Svensen

ŽUTOZELENA KRASNICA

Russula olivascens Fr.s.Romagnesi

Etimologija: olivascens (lat.) = maslinasto obojen, koji postaje maslinastozelen. Po boji.

Klobuk: 4-7 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, često je režnjast, obično je sjajan kada se ubere, gladak, kožica se lako guli, maslinastozelenkast, sivo-zelen do žuto-zelenkast, može biti sa ljubičastim ili crveno-smeđim mrljama, može biti i potpuno ljubičastih tonova, rub je jasno narebran u starosti.

Stručak: 3-6 cm visok i 1.3-2 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast do batinast, bjelkast, lagano je oker-smećkast na vrhu, ispunjen je spužvastom srži, na kraju je šupalj, naboran.

Listići: Gusti, prirasli ili zaokruženi uz stručak, lomljivi, prvo su krem, zatim su žuti, s narančastom su nijansom.

Spore: Široko su eliptične, sa stožastim su bradavicama, visokim do 1 µm, slabo povezanim kratkim grebenima, nisu uvijek potpuno amiloidne, 8-10.2 x 7-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-58 x 9.5-14 µm, cheilocistide su vretenaste, 60-90 x 7-12 µm, kožica klobuka sastoji se od dlačica širokih 3-6 µm i tupih primordijlnih hifa, širokih 4-6 µm; otrusina je tamnožuta (IVd-e).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris nije izražen ili je ponekad slab aromatičan, podsjeća na voće i ružmarin, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa sa gvajakolom je osrednjeg inteziteta i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično smreke, srebrne jele ili bora, ali ponekad i bukve, voli svjetla, travnata mjesta, na silikatnom ili vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su ametistna krasnica (Russula amethystina) i Turco-Lazzarijeva krasnica (Russula turci), koje su pravilnijeg i simetričnijeg oblika, sa baršunastom i zrnastom površinom klobuka, često pojasasto obojene, meso je gotovo potpuno neosjetljivo na gvajakol, a otrusina je svjetlija.

Russula olivobrunnea - created on August 2024 in Provincia autonoma di Trento, Italy by matteo_bevilacqua

MASLINASTOSMEĐA KRASNICA

Russula olivobrunnea Ruots. & Vauras

Etimologija: olivo (lat.) = maslinast + brunnea (lat.) = smeđa, tamnosmeđa. Po boji.

Klobuk: 4-10 cm širok (prema Ruotsalaineu i Vaurasu 3-18 cm), najprije je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, ljepljiv i sjajan kada se ubere, nekad je i sluzav, kasnije je suh, kožica se guli do 1/2 promjera, smeđ, ružičasto-smeđ, zelenkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, često je maslinastozelen na sredini, gdje ponekad može poprimiti i tamnije, čak i crnkaste nijanse, rub je jasno narebran.

Stručak: 5-9.5 cm visok i 1-2.2 cm debeo, valjkast, batinast do vretenast, nekad je malo proširen na vrhu, bjelkast, naboran.

Listići: Široki su 8-13 mm, više su ili manje prirasli, izmiješani su s rijetkim lamelulama, mogu biti slabo račvasti, lomljivi, žuti.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim, stožastim bradavicama visokim do 1.6 µm, jako su amiloidne, 9-11.2 x 7.2-9.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 37-71 x 13-20 μm, cheilocistide su 65-105 x 10-19 μm, kožica klobuka je sa dlačicama širine 1.5-4 μm; otrusina je tamnožuta (IVb).

Meso: Osrednje je debelo, lomljivo, bijelo; miris je jedva primjetan na spaljeni rog, osobito slijedeći dan, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, a s gvajakolom je reakcija snažna i brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, često u močvarnim područjima, u simbiozi sa smrekom, na vapnenastom tlu, najčešće na sjeveru Europe.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je smeđokoža golubača (Russula integra), koja je južnija vrsta, ima deblje i čvršće meso, glatki rub klobuka i kožicu klobuka sa izmiješanim primordijalnim hifama i inkrustiranim dermatocistidama.

Russula pallidospora - created on October 2023 in Castellón, Spain by jorgemartin71

LAŽNA MODROLISNA KRASNICA

Russula pallidospora J.Blum ex Romagn.

Etimologija: pallidus (lat.) = blijedo + spora (gr.) = spora, sjeme. Po otrusini koju ispušta.

Klobuk: 5-13 cm širok, najprije je konveksan, zatim se nepravilno raširi i izraženo ulegne na sredini, ljevkast, suh, kožica se kratko guli, uglavnom je bijel, kasnije je oker, zatim polako postaje hrđastosmeđ, dlakav na rubu i fino baršunast na sredini (vidljivo ručnim povećalom), gladak i naboran kod starijih primjeraka, rub je tanak, oštar, dugo je vremena podvijen, kasnije je često valovit, nije narebran.

Stručak: 4-4.5 cm visok i 1.8-2.8 cm debeo, kratak, valjkast, sužen je na bazi, proširen je na vrhu, često je nepravilnog oblika, vrlo je tvrd, pun, bez sjaja, bijel, u starosti je sa hrđastosmeđim mrljama, s bazalnim je jamicama i pukotinama.

Listići: Prilično su razmaknuti, široki su 5-6 mm, izmiješani su s lamelulama, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, najprije su bijeli, kasnije su gotovo oker i sa karakterističnim narančastim odsjajem, na oštećenim dijelovima su smeđi, oštrica je glatka i smećkasta u starosti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa sitnim, izoliranim bradavicama visokim do 0.7 µm, povezanim uskim spojnim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 8-10.5 x 6.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 48-62 x 8-11 μm, cheiloistide su vretenaste, vrlo izdužene, s trbuhom širokim 7-10.5 μm, kožica klobuka se sastoji od dlačica širokom samo 1.3-2.5 μm, vrlo su duge i srasle u snopove i valjkastih, tupih, vrlo dugih dermatocistida sirokih 5-7 μm; otrusina je krem (IIc-d).

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, u bazi stručka je oker, na erodiranim ili ozlijeđenim mjestima postaje oker pa zatim smeđe; miris je složen, manje ili više intenzivno na voće, a okus je blag, možda je malo osvježavajući, zatim je tipično gorak i trpak, na kraju je u grlo malo kiseo, nije ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom postane ljubičasto-smeđe, sa željeznim sulfatom (FeSO4) poružičasti, reakcija sa gvajakolom je snažna i brza, a sa formalinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u dosta velikim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, grmlju, te u parkovima, duboko ukopana u zemlji, u simbiozi sa određenim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom crnikom, na vapnenastom i manje ili više pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: lako Romagnesi navodi da raste u šumama bukve, u kontinentalnom se dijelu uglavnom pronalazi ispod kestena i hrasta, a u mediteranskom području ispod hrasta crnike, hrasta plutnjaka i u grmlju. Duboko je ukopana u tlu, a raste u skupinama ili čak u krugovima. Prepoznatljiva je po razmaknutim listićima i po boji koju poprimi od otrusine po površini, nešto je tamnijeg tona od slične modrolisne krasnice (Russula delica), kojoj su listići sa laganim plavkastim, a ne narančastim odsjajem, te zelenkaste krasnice (Russula chloroides), koja ima guste i uske listiće.

Russula paludosa - created on September 2011 in between Kurista and Alaküla, Estonia by Vello Liiv

MOČVARNA KRASNICA

Russula paludosa Britzelm.

Etimologija: paludosus (lat.) = močvarni. Po staništu po vlažnim terenima.

Engleski naziv: Hintapink

Klobuk: 5-18 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je u mladosti ispupčen, kasnije se manje ili više otvori i ponekad ulegne na sredini, lijevkast, ljepljiv, sjajan, kožica se lako guli do 1/2 promjera, lijepe je crvenkaste, narančasto-crvene, krvavocrvene ili crvenkasto-smeđe boje, na sredini je malo tamniji, u starosti izblijedi u žućkastu do blijedonarančastu boju, mjestimice s velikim kremastim ili krem-okerastim pjegama, rub je tup, dugo je vremena gladak, u starosti je blago narebran.

Stručak: 3-12 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, pun, kasnije je pamučasto šupalj, valjkast je ili malo sužen na vrhu, obično je malo zadebljan na bazi, batinast, bijel, obično je s crvenkastom ili ružičastom nijansom, u starosti može posivjeti od baze, naboran.

Listići: Isprva su gusti, kasnije su razmaknuti, tanki, elastični, različito su dugački, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s brojnim lamelulama, bijeli, kasnije su žućkasti, oštrica je ponekad crvenkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa sitnim, izoliranim bodljama visokim do 1 µm, prilično povezanim finim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 8-11 x 7-9 µm; otrusina je žućkasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je crvenkasto, nakon određenog vremena blago posivi; miris je neodređen do ugodan na gljive, pri sušenju miriše na sušene kriške jabuke, a okus je prvih 10-20 sekundi malo papren ili čak malo gorkast, zatim je blag do blago kiselkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s određenim crnogoričnim drvećem, osobito borom, smrekom ili crnom mirtom, u višim, močvarnim i mahovinom bogatim predjelima, gotovo je odsutna u nizinskim predjelima, na vlažnom i kiselom tlu, često raste zajedno s blijedom krasnicom (Russula decolorans).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po crnogoričnim šumama raste više vrsta krasnica s crvenim klobukom među kojima su neke veoma ljute i nejestive, primjerice cedrova krasnica (Russula badia), koja miriše po cedrovini i krvava krasnica (Russula sanguinea). Dio je skupine krasnica kojima meso posivi. Tendencija promjene boje je mnogo izraženija kod ljupke krasnice (Russula amoena), koja ima vinskicrvenu boju klobuka i žućkaste listiće. Može biti dominanta gljiva tijekom ljeta u nasadima bora, gdje se može zamijeniti sa blijedom krasnicom i vinskicrvenom krasnicom (Russula vinosa), kojima meso na prerezu i listići na oštećenom mjestu posive. Smeđokoža golubača (Russula integra) je također velika, crvena i raste ispod crnogoričnog drveća, ali ima bijeli stručak i dosta tamnije listiće koji su obojeni od zrelih žuto-narančastih spora. Može biti slična i raskošna krasnica (Russula intermedia), koja ima nešto ljući okus mesa, obično bijeli stručak, tamniju, žuto-narančastu otrusinu i raste ispod breze.

MODRIKASTA KRASNICA

Russula parazurea Jul.Schäff.

Etimologija: Po sličnosti s plavetnom krasnicom (Russula azurea).

Engleski naziv: Powdery Brittlegill

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se spljošti i izraženo ulegne na sredini, bez sjaja, kasnije je gladak i blistav, kožica se djelomično guli, plavo-zelen, sivo-plav, sivo-ljubičast, siv ili je maslinasto-siv, na sredini je često s crvenkasto-smeđom do žuto-maslinastom nijansom, sredina nekad izblijedi, bijelo brašnjav, baršunast, rub je dugo vremena podvijen, prilično je tanak, kasnije je lagano narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, pravilan, eventualno je malo zakrivljen, ponekad je proširen ispod klobuka ili na bazi, najprije je pun, zatim je spužvasto šupalj, bijel, u starosti je sa smećkastim mrljama, osobito na bazi, najprije je pahuljast, kasnije je gladak.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, suženi su uz stručak, prirasli, račvasti su do stručka, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, jednako su dugi, prilično su široki, vrlo su lomljivi, najprije su bijeli ili bjelkasti, zatim krem do krem-oker.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa niskim, izoliranim bradavicama, povezanim grebenima, 6-8 x 5-6.5 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Dosta je čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je sivkasto-modro; miris nije izražen, u starosti miriše na sir ili znojne noge, a okus je blag, ugodan, malo je papren uz listiće.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru sa sumpornom kiselinom ponarančasti, a s fenolom se meso oboji crvenkasto-smeđe do vinskicrveno-crno.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, od srpnja do listopada, najčešće u vlažnim bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, hrastom, brezom, bagremom ili grabom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović, sredinom kolovoza.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ova se vrsta od sličnih vrsta, kao što je primjerice siva krasnica (Russula grisea), uglavnom razlikuje po prilično jednobojnoj i brašnjavoj površini klobuka.

Russula parodorata - created on October 2012 in Dosso San Rocco, Trento, Italy by Marco Floriani

LAŽNA MIRISNA KRASNICA

Russula parodorata Sarnari

Etimologija: para (gr.) = pored, blizu, slično, lažno + odorata (lat) = mirisna, mirisava. Po mirisu.

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi i široko ulegne na sredini, suh, kožica se više ili manje guli, ružičasto-ljubičast do ljubičast, rjeđe je crveno-ljubičast, više ili manje izblijedi do oker boje na sredini, ponekad je smeđ, fino je baršunast, rub je slabo narebran i ispucan u starosti.

Stručak: 3-7 cm visok i 1.2-1.8 cm debeo, valjkast ili lagano batinast u mladosti, više je ili manje proširen na vrhu, bijel, mjestimično je smećkast, naboran.

Listići: Osrednje su gusti, vrlo su lomljivi, prirasli ili zaokruženi uz stručak i slobodni, na bazi su poprečno spojeni žilicama, žuti, bez narančastog odsjaja.

Spore: Široko su eliptične, s tupim, stožastim ili polukuglastim su bradavicama visokim 0.6-0.8 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7.3-9.4 x 6.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-52 x 12-16 µm, cheilocistide su gotovo vretenaste, zaobljene na vrhu, rjeđe su sa produžetkom, 55-90 x 8-13 µm, kožica klobuka je s tupim dlačicama širokim 3-6 µm i sa valjkastim ili batinastim dermatocistidama širine 5-10 µm, s 1-3 segmenta; otrusina je svijetložuta (IVa-b).

Meso: Čvrsto, bijelo; miriše na voće, osobito pri truljenju, nikada na pelargonije, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim oksidom (FeSO4) poružičasti, a reakcija s gvajakolom je pozitivna i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom crnikom ili hrastom plutnjakom, kao i ispod listopadnih hrastova, na vapnenastom ili neutralnom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slična je mirisna krasnica (Russula odorata), koja je nešto manjih dimenzija, kožica klobuka je vlažna i mazava, meso miriše tipično na pelargonije, a spore su nešto manje.

Russula pectinata - created in Spain by Luis García Bona

REBRASTA KRASNICA

Russula pectinata Fr.

Etimologija: pecten-pectinis (lat.) = češalj. Po crtastom rubu klobuka.

Klobuk: 3.5-8.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se teško guli do polovice promjera, žuto-oker, oker-siv do maslinasto-smeđ, na sredini je tamniji, smeđ u starosti je često s crvenim točkastim mrljama, rub je svjetlije krem boje s ili bez ružičastog tona, narebran do polovice promjera.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-2 cm debeo, batinasto je zadebljan na bazi, najprije je spužvasto šupljikav, zatim je šupalj, lomljiv, bijel, na bazi je sivo-smećkast, kasnije je žuto-oker.

Listići: Osrednje su gusti, lomljivi, prirasli su ili se poneki vrlo kratko spušta po stručku, poneki su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli, kasnije su kremasti do žuto-oker, ponekad su sa smećkastim mrljicama.

Spore: Eliptične do lagano valjkaste, sa izoliranim su bradavicama, slabo povezanim spojnim linijama, amiloidne, 7-9 x 5.5-6.5 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Bijelo je ili lagano okerasto, u starosti je s hrđastosmeđim mrljama; miriše malo neugodno na voće, poput šljive, u starosti je neugodan, a okus je vrlo ljut, osobito uz listiće, toliko oštar da nakon kušanja navodi na povraćanje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, te u parkovima i uz rubove cesta u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Potpada u skupinu krasnica s ljutim okusom mesa. Slične su sestrinska krasnica (Russula sororia) i brašnjavonoga krasnica (Russula farinipes) koje nemaju narebrani rub klobuka, te žučna krasnica (Russula fellea) koja je ljutog okusa, te više žute boje, a na rubu je mnogo kraće narebrana.

Russula pectinatoides - created on August 2021 in Norway by Tove Jacobsen

ČEŠLJOLIKA KRASNICA

Russula pectinatoides Peck

Etimologija: Po sličnosti s rebrastom krasnicom (Russula pectinata).

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, skoro je lijevkast, vlažan, mazav, sjajan, kožica se guli od 1/2 - 2/3 promjera; žut, krem-smeđ, smeđ do oker-smeđ, u starosti je s crvenim ili hrđastosmeđim mrljama, mrlje su u starosti obično samo s vanjske strane, na sredini je tamnije maslinasto-smeđe boje, sitno je hrapav, kasnije je gladak, rub je krem boje, podijeljen je na režnjeve, napadno je dugo narebran.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, kratak, čvrst, nekad je tvrd, valjkast, ujednačene je debljine, samo je ispod klobuka malo tanji, pun, kasnije je izdubljen i nepravilno šupalj; bijel, kasnije je sivkast do sivkasto-smeđ, na dodir postaje lagano sivo-smeđ, često je sa hrđastosmeđim mrljama na dnu, lagano je pahuljast.

Listići: Prilično su gusti, tanki, nejednaki su i anastomozirajući, poneki su račvasti, tupi, ponekad su malo trbušasti, prilično su široki (do 5 mm), prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama; prvo su bijeli, kasnije su kremasto-žuti, u starosti su ponekad i pomalo crvenkasto do hrđastosmeđe točkasti, na dodir postanu smećkasto-pjegavi.

Spore: Eliptične, s izoliranim tupim bradavicama visokim do 1.2 µm, mrežaste, 6.4-9 x 5.2-7.5 µm; otrusina je krem do žuto-oker.

Meso: Više je ili manje je čvrsto, lomljivo, bijelo, ma prerezu ne mijenja boju; slatkastog je mirisa na voće, poput šljive, gorke bademe ili spaljenu gumu, sličan kao kod rebraste krasnice, u starosti može biti neugodan na haringe ili pokvareni sir, a okus je blag i malo ljut, kasnije je više ili manje gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, rijetko u crnogoričnim šumama, te u parkovima u simbiozi s određenim vrstama drveća, često borom, na travi i na vlažnim staništima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer pripada skupini međusobno vrlo sličnih krasnica izuzetno neugodnog mirisa i ljutog okusa mesa.

Napomena: Slična je rebrasta krasnica neugodnog mirisa, a stručak joj na bazi nikada ne postane crven. Vrlo je slična i kamember krasnica (Russula amoenolens), te sestrinska krasnica (Russula sororia) koja je ljutog i žestokog okusa mesa, obje vrste su također nejestive. Sumračnica (Russula consobrina) raste po planinskim crnogoričnim šumama, meso joj je vrlo ljutog okusa, nema mirisa, a rub klobuka joj je djelomično gladak.

Russula pelargonia - created on August 2023 in Kolárovice, Slovakia by Filip Fuljer

JASIKINA LJUTICA

Russula pelargonia Niolle

Etimologija: pelargonius (lat.) = pelargonia (jasika). Po mirisu.

Engleski naziv: Pelargonium Brittlegill

Klobuk: 3-8 cm širok, prilično je malen i lomljiv, prvo je konveksan, ubrzo zatim se spljošti i ulegne na sredini, kožica se lako radijalno guli u dugim trakama sve do sredine, površina je blistava, skoro kao lakirana, vrlo je promjenljive boje, može biti oker-smeđ, zelen, crven, vinskicrven, ružičasto-smeđ, zeleno-ljubičast, ružičasto-ljubičast, ljubičast ili crveno-ljubičast, često je sa sivim tonovima obično je nešto tamnije sivo-maslinaste boje, također je lagano pahuljast, rub je tup, gladak, ubrzo je uočljivo narebran.

Stručak: 2-7 cm visok i 0.5-1.3 cm debeo, dosta je lomljiv, valjkast, malo je sužen na bazi, prvo je pun, kasnije je komorasto šupalj, bijel, po vlažnom je vremenu sivkast, sitno je pahuljast.

Listići: Prilično su gusti, račvasti su uz stručak, nisu široki, oštrica je sitno iskrzana, na bazi su povezani poprečnim žilicama, suženi su uz stručak, prirasli su sa zupcem, bijeli, svijetložuti, kasnije su sivkasto-žuti.

Spore: Eliptične, s izoliranim su bodljama visokim oko 0.7-1 µm, prilično povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 7-9 x 6-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, bijelo, u starosti lagano posivi; karakterističnog je dosta izraženog mirisa na pelargonije ili jabuke, sličan kao kod queletove krasnice (Russula queletii), a okus je dosta papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po močvarama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće topolom, jasikom (Populus tremula), lijeskom, brezom ili hrastom, ali i drugim bjelogoričnim vrstama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ova je krasnica dosta promjenljive boje, a površina klobuka ponekad je potpuno zelena. Lako se prepoznaje po mirisu na pelargonije, a sve slične vrste obično ne rastu ispod topole.

Russula persicina - created on September 2017 in Trento, Trentino-Alto Adige, Italy by aiardi_andrea

NETAKNUTA KRASNICA

Russula persicina Krombh.

Etimologija: persicon melon (gr.) = perzijska jabuka, breskva. Po boji.

Klobuk: 4-12 cm širok, robustan, prvo je konveksan, zatim se raširi i jedva malo ulegne na sredini, kasnije je gladak, po vlažnom je vremenu skoro sjajan, kožica se guli do 1/3 promjera nakon čega se uočava meso ružičaste boje, lijepe je krvavocrvene, ružičaste ili ružičasto-crvene boje, vodenast, brzo izbljeđuje pri čemu se stvaraju široka polja krem boje, ulegnuta sredina vrlo brzo postane krem ili blijedoružičasta, sitno je naboran, rub je valovit, režnjevit, u starosti je narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-2.7 cm debeo, prilično je robustan, ubrzo je udubljeno šupalj, bijel, često je blago smećkast pri dnu, u starosti je žuto-smeđ i s crvenkastom ili ružičastom nijansom.

Listići: Manje ili više su gusti, vrlo su široki, prirasli, poneki su račvasti, bijeli, zatim su kremasto-žuti, u starosti su oker, nisu žuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim su bradavicama, donekle povezanim spojnim linijama, 6.5-8.5 x 5.5-7 µm; otrusina je krem, blijedožuta do blijedooker.

Meso: Kompaktno, lomljivo, bijelo je do žućkasto; miriše na voće kao kod mairejeve krasnica (Russula nobilis), a okus je u početku blag, nakon oko 30 sekundi je vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom osrednje reagira.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično grabom, bukvom, topolom hrastom ili brezom, a ponekad i crnogoričnim, voli vapnenačko tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Smatra se dijelom skupine krasnica u koju pripada i krvava krasnica (Russula sanguinea). Naša krasnica ima crvenu površinu klobuka, bez sjaja, nije sjajna. Slična je žutopjegava krasnica (Russula luteotacta). Lako se zamijeni s crvenonogom krasnicom (Russula rhodopus) koja nema nikakvih pjega po klobuku, a kožica je bez sjaja.

Russula postiana - created on August 2023 in Madise küla, Estonia by Allar Antson

ŠARENA KRASNICA

Russula postiana Romell

Klobuk: 4-7 cm širok, prvo je gotovo kuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica se može guliti, žuto-zelen, maslinastozelen, rijetko je sa vinskicrvenim, ljubičastim ili smeđim nijansama, često se sa crnkastim mrljama, rub je u starosti zakrivljen i narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, sužava se prema bazi, pun, kasnije je šupalj, bijel, kasnije je žućkast, svilenkast.

Listići: Gusti, usko su prirasli, povezani su poprečnim žilicama na bazi, račvasti, žuti, kasnije su oker-narančasti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama, 7-12 x 6-10 µm, cheilocistide vretenaste i uglavnom šiljaste na vrhu, 70-85 x 10-12 μm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Mekano, kasnije je spužvasto, bijelo, kasnije lagano požuti; miris je na voće ili mošt ili mažuran, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso stručka u dodiru sa fenolom postane crvenkasto, a kasnije tamnosmeđe do crno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) svijetlo ružičasto-sivo, a sa gvajakolom plavo-zeleno, a kasnije zeleno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično sa smrekom ili jelom, a ponekad i sa bukvom, često u mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slične su batinastonoga krasnica (Russula clavipes), kojoj meso miriše na haringe, a stručak je mjestimično ružičast do potpuno ružičasto-ljubičast, smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), kojoj se kožica klobuka teško guli, a spore su manje, te lomljiva krasnica (Russula fragilis) i pjegava krasnica (Russula maculata), kojima je meso izrazito ljuto.

Russula prinophila - created on November 2008 in Provincia di Grosseto, Italy by Federico Calledda

ZIMZELENA KRASNICA

Russula prinophila Sarnari

Etimologija: prinos (gr.) = naziv koji su stari Grci koristili za zimzeleni hrast, osobito hrast oštriku (Quercus coccifera) + philos (gr.) = prijatelj, onaj koji voli. Po staništu.

Klobuk: 4-9.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, više je ili manje režnjast, nepravilan, valovit, suh, kožica se guli do 1/2 ili 2/3 promjera, karmincrven, ljubičast, vinski crveno-ljubičast do ružičasto-ljubičast, na sredini je tamniji, ponekad gotovo crnkast, na rubu je obično svjetliji, često ružičast, često je s hrđastosmeđim mrljama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, ponekad je nazubljen, nije narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2.5 cm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast do batinast, ponekad je stisnut, bijel, kasnije je hrđastosmeđ, osobito u određenim uvjetima (vjetar, kiša).

Listići: Gusti, 10/cm na rubu klobuka široki su 5-12 mm, prirasli, izmiješani su s rijetkim lamelulama, na bazi su povezani poprečnim žilicama, slabo su račvasti, lomljivi, žuti, slijedeći dan nakon branja mogu biti s narančastim odsjajem, oštrica je nazubljena.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 1 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti ili rjeđe zebrasti uzorak, amiloidne, 8-10.4 x 7.2-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, vrlo su trbušaste, 37-54 x 13-18 μm, cheilocistide su vretenaste, 50-75 x 6.5-11 μm, kožica klobuka je sa izduženim, vijugavim dlačicama širine 4-6 μm i valjkastim dermatocistidama; otrusina je tamnožuta (IVb-c).

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, na prerezu i na površini smeđi; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) isprva ne mijenja boju, a zatim postupno postane sivo-zeleno, s gvajakolom postane plavkasto, sa fenolom polako posmeđi, a rekacija mesa i listića s formolom i anilinom je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercus ilex), na vapnenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, prosječnoj veličini, crveno-ljubičastom do ružičasto-ljubičastom klobuku, nazubljenom i nenarebranom rubu, širokim i nazubljenim listićima, žutoj otrusini i mesu bez mirisa.

Russula pseudoaeruginea - created on October 2015 in Alessandria, Piemonte, Italy by federicocalledda

SIVOMASLINASTA KRASNICA

Russula pseudoaeruginea (Romagn.) Kuyper & Vuure

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je konveksan, zatim se proširi i ulegne na sredini, ljevkast, kožica se guli do 2/3 promjera, sivkasto-žut, sivo-zelen do maslinastozelen.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast ili malo sužen na dnu, bijel, prema dnu je često sa hrđastosmeđim mrljama.

Listići: Gusti, jako su račvasti uz stručak, izmiješani su s ponekom lamelulom; bjelkasti, krem do oker.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim 0.2-0.7 µm, prilično povezanim grebenima koji uglavnom tvore nepotpuni mrežasti ili zebrasti uzorak, 6.5-8 x 5.5-6.5 µm; otrusina je krem.

Meso: Lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka sivo-zeleno; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom ili smrekom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Za sigurnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Russula pseudodelica - created on October 2023 in Agios Nikolaos Anapausas, Greece by Anne Storgaard

LAŽNA MODROLISNA KRASNICA

Russula pseudodelica J.E.Lange

Klobuk: 4-11 cm širok, u najranijoj je mladosti konveksno ulegnut, poslije je nepravilno raširen, često je prekriven ostacima zemlje ili lišća, tvrd, bez sjaja, kožica se teško ili vrlo malo guli, bijel, kremast, kasnije je prljavo oker ili gotovo narančast, rub je valovit.

Stručak: 3-4.5 cm visok i 2-3 cm debeo, vrlo je tvrd, prema bazi je sve tanji, pun, bez sjaja, bijel je ili oker, pahuljast.

Listići: Gusti, na rubu klobuka ih je manje od 10/cm, nejednako su dugi, na rubu se lamelule gotovo pravilno izmjenjuju, po obrascu dvije kraće pa jedna duža, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su krem do žućkasto-crvenkasti, nisu sa modro-zelenkastom nijansom.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa rijetkim, niskim, izoliranim bradavicama, povezanim tankim spojnim linijama, nisu mrežaste, 8-9.5 x 6-6.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Kompaktno, tvrdo, u klobuku je debelo od 7-12 mm, bijelo, na bazi stručka je smećkasto; miris je jak i podsjeća na voće, a okus je blag, samo su listići ljutkasti.

Kemijske reakcije: Meso se s fenolom oboji ljubičasto-smeđe, a sa željeznim sulfatom postane narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u mikorizi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na tlu bogatom hranjivim tvarima, najčešće ukopana u tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Najlakše se prepozna po tome što je duboko ukopana u tlo, a raste skupno ili čak u krugovima. Slične su modrolisna krasnica (Russula delica), koja ima svjetliju otrusinu i žućkasto-crvenkaste listiće na kojima se ne primjećuje modro-zelenkasti odsjaj, te zelenkasta krasnica (Russula chloroides), koja također ima svjetlije spore i svjetlije, guste i uske listiće. Lažna modrolisna krasnica (Russula pallidospora) može biti slična, a po literaturi bi se trebala razlikovati po mrežastoj dekoraciji spora. Sve su spomenute vrste jestive.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 845. Lažna modrolisna krasnica (Russula pseudodelica Lge. ss. J.Schff.), Sinonim: Russula pallidospora (Blum. in Romagn.) Romagn.

Russula pseudoimpolita - created on October 2022 in Città Metropolitana di Milano, Italy by Federico Calledda

LAŽNA BREZOVA KRASNICA

Russula pseudoimpolita Sarnari

Etimologija: pseudes (gr.) = lažan, nalik, neistinit + impolita (lat.) = neuglađen, grub, neobrađen. Po sličnosti sa brezovom krasnicom (Russula fontqueri), odnosno njezinim sinonimom Russula impolita.

Klobuk: 2-6.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i lagano ulegnut na sredini, često je režnjast, kožica se guli između 1/3 i 2/3 promjera, žučkasto-ružičast, crveno-smeđ do crveno-ljubičast, kasnije obično blijedi, obično je s neujednačenim ili šarenim gradacijama, često je karakteristično pojasast, primjerice s crveno-smeđim pojasom na ružičasto-smeđoj pozadini, često je zrnast na sredini, ponekad se raspucava, rub je više ili manje valovit, kasnije je kratko je narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast ili izraženo batinast, ispunjen mekanom, grudvastom srži, kasnije je šupalj, bijel, ne mijenja boju, nekad je s laganom crvenkastom nijansom na donjem dijelu, na vrhu je zrnast.

Listići: Gusti, prirasli ili zaokruženi uz stručak, izmiješani su s lamelulama, lomljivi, žućkasti.

Spore: Široko su eliptične, sa stožastim su bradavicama visokim 0.6-1.2 µm, djelomično povezanim grebenima koji tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 7-8.8 x 6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-46 x 10-14 µm, cheilocistide su vretenaste do batinaste, rijetko su sa vršnim produžetkom, 48-74 x 7-13 µm; otrusina je svijetložuta (oko IVb).

Meso: Čvrsto, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u rijetkom raslinju, uz staze, na kamenjaru, u simbiozi sa hrastom crnikom ili hrastom plutnjakom ili drugim listopadnim hrastovima, na više ili manje pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slične su Melzerova krasnica (Russula melzeri), koja je manjih dimenzija, ima izolirane bradavičave spore, oker otrusinu i raste u kontinentalnim bjelogoričnim šumama, te brezova krasnica koja ima suhu, ali ni baršunastu niti zrnastu kožicu klobuka i nešto veće spore.

CINOBER KRASNICA

Russula pseudointegra Arnaud & Goris

Etimologija: pseudos (gr.) = lažno, dvolično, neistinito. Jer je slična smeđokožoj golubači (Russula integra).

Engleski naziv: Scarlet Brittlegill

Klobuk: 4-14 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi, kožica je po vlažnom vremenu mazava i ljepljiva, po suhom je vremenu bez sjaja, gladak, gol, kožica se lako guli do polovice promjera, svijetlocrven, crven, ružičast ili je ružičasto-crven, vodenast, ponekad mjestimično izblijedi u bjelkastu, žutu ili narančastu boju, ponekad je s okerastim pjegicama, samo je u mladosti prošaran prolaznim bijelim ljuskicama, baršunast, nagrižena mjesta na površini kasnije zarastu i ponovo poprime istu boju kao i kožica klobuka, rub je gladak, često je valovit, nije narebran.

Stručak: 2-13 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, dugo je vremena pun, kasnije je spužvast, bijel, kasnije je sivkast, rijetko je s ružičastom nijansom, ako jest onda samo pri dnu, brašnjav, naboran.

Listići: Gusti, široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, gotovo su slobodni, ponekad su račvasti, najprije su bjelkasti, kasnije su krem-žućkasti, u starosti su žuti i s narančastim odsjajem.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa sitnim, izoliranim bradavicama visokim oko 0.7 µm, povezanim s finim spojnim linijama i kratkim grebenima koji tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 7-8.5 x 6.5-8 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Veoma je čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo, u dodiru sa zrakom postane sivkasto; miriše prilično slabo na voće, na marmeladu od kupina, mentol ili pelargonije, a okus je jedva malo gorkast, trpak u grlu poput mentola.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom ne mijenja boju ili je neznatno promijeni, u dodiru sa željeznim sulfatom postane sivo-ružičasto, u dodiru s fenolom čokoladnosmeđe, a ne regira na amonijak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, u travi, voli glinenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Jedna je od lakše prepoznatljivih krasnica po trobojnom izgledu i prepoznatljivom okusu. Razlikuje se od crvene krasnice (Russula rubra) po izostanku mirisa, okusu koji nije ljut, listićima koji nisu bijeli ili bjelkasti, jako gusto crtastom stručku, te po sjajnoj kožici na klobuku.

Russula pubescens - created on August 2010 in Kuusamo, Finland by Federico Calledda

DLAKAVA KRASNICA

Russula pubescens A.Blytt

Etimologija: pubescere (lat.) = početi imati dlačice, maljav, pahuljast, paperjast. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 5-13 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, nekad je režnjast, ljepljiv i sjajan po vlažnom vremenu, kožica se guli do 1/2 promjera, dosta je promjenjive boje, vinskicrven, crveno-smeđ, narančasto-smeđ do smeđ, često je s oker ili žuto-narančastim područjima prema sredini, također može biti u potpunosti oker-maslinasto-smeđ ili maslinastozelen, tipično je sa bijelim dlačicama zadebljanim uz rub, rub nije narebran.

Stručak: 5-10 cm visok i 1.8-3 cm debeo, više je ili manje ekscentričan, valjkast do batinast, bijel, sa hrđastosmeđim je mrljama na donjoj trećini, vremenom jasno posivi, naboran.

Listići: Gusti, široki su 6-10 mm, prirasli ili zaokruženi uz stručak, lomljivi, bijeli do žućkasti, s nejasnim su sivo-zelenkastim odsjajem, na oštećenim dijelovima posive.

Spore: Široko su eliptične, sa stožastim su bradavicama ili tankim bodljama, visokim do 0.8 µm, povezanim tankim grebenima i tankim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, nekad su bez mrežastog uzorka, amiloidne, 8.4-12 x 6.7-9.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 42-55 x 9-15 µm, cheilocistide su s dužim ili kraćim vršnim produžetkom, 53.5-86 x 8-13 µm, kožica klobuka sastoji se od tupih, valjkastih dlačica širokih 3-5 µm i vrlo dugih primordijalnih hifa; otrusina je na granici između oker i žute (IIIc do IVa).

Meso: Čvrsto, debelo, bijelo, na prerezu polako sivi, a zatim crni; miris je ugodan na voće, a okus je slatkast i blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, sa formalinom ružičasto, zatim postane izraženo ružičasto-narančasto, a reakcija sa gvajakolom je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u hladnim bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim vrstama breza (Betula pubescens, Betula nana), te možda sa vrbom, najčešće na suhom tlu, ne previše bogatom hranjivim tvarima, uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Karakteristična je po klobuku koji nije narebran, oker-smeđe, narančasto-smeđe do vinskicrvene boje, ponekad je prošaran maslinasto-oker na sredini, površina je s bijelim dlačicama zadebljanim uz rub, zreli listići su sa žućkastim odsjajem, a meso u dodiru sa zrakom polako crni. Po primordijalnim hifama, oker otrusini i mesu koje u dodiru sa zrakom pocrni slična je vinskicrvena krasnica (Russula vinosa), koja raste na drugačijem staništu.

Russula puellaris - created in Norway by Bente Rian

DJEVOJAČKA KRASNICA

Russula puellaris Fr.

Etimologija: puella (lat.) = cura, djevojka. Po promjeni boje.

Engleski naziv: Yellowing Brittlegill

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, kožica se lako guli do sredine, dugo je vremena vlažan i sjajan, malo je mazav, žut, žuto-smeđ, crvenkast, vinskicrven, purpurnocrven, ružičast, crveno-smeđ, crveno-ljubičast do ljubičasto-smeđ, također je s maslinastozelenim tonovima, dosta je tamniji na sredini, često je s žutim ili hrđastosmeđim mrljama, vremenom postaje žuto-smeđ, malo je naboran, rub je kasnije jako narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, na vrhu je također proširen, lagano je batinast, ubrzo je spužvasto šupalj, nježan, vrlo je lomljiv, prvo je bijel, kasnije je žućkast, na bazi je žuto-smeđ do crvenkasto-smeđ, prljav i zamrljan, na ozlijeđenim mjestima ili na dodir požuti, površina je naborana.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli su, zaokruženi su uz stručak, prirasli, vrlo su nježni i lomjivi, široki su od 4-6 mm, poneki su račvasti, u starosti su na bazi su povezani s mnogo poprečnih žilica, bijeli, krem, žuti, do žuto-narančasti, u starosti su hrđastosmeđi.

Spore: Široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 1.2 µm, slabo povezanim spojnim linijama, 7-9 x 5.5-7 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Čvrsto, kasnije je vrlo mekano i lomljivo, u klobuku je 2-3 mm debelo, najprije je bijelo, kasnije je žućkasto, na prerezu brzo požuti; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom postane crveno ili tamno vinskocrveno, sa željeznim sulfatom blijedoružičasto, dok s alfanaftolom poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, najčešće u svim tipovima šumama, te parkovima i močvarnim područjima u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, najčešće borom, brezom ili bukvom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Osrednje je velika krasnica, dosta je promjenljive boje, prepoznatljiva je najviše po tome što na dodir jasno požuti, meso postane žuto-oker, također postane mekano i lomljivo, kada se gljiva razvije po stručku i klobuku se stvore mrlje tamnije boje, a najčešće raste ispod borova. Zbog ovih se značajki ne može zamijeniti drugim vrstama. Slična je johina krasnica (Russula alnetorum), koja je ljutog okusa i raste ispod johe, ljepljiva krasnica (Russula viscida), koja je smeđe boje, većih dimenzija i čvršće konzistencije mesa, te šarolika krasnica (Russula versicolor), koja raste ispod breze i kojoj stručak žuti.

Russula puellula - created on June 2017 in Sorgenfri Slotspark, Denmark by Tobias Bøllingtoft

BLAGA KRASNICA

Russula puellula Ebbesen, F.H.Møller & Jul.Schäff.

Etimologija: puella (lat.) = djevojka, umanjenica puellula znači djevojčica. Po nježnom i gracioznom izgledu.

Klobuk: 3–8 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, gol, po vlažnom je vremenu sjajan i mazav, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se guli do 1/2 promjera, cinobercrven, karmincrven, krvavocrven do ljubičast, na sredini je tamniji do gotovo crn, na ozlijeđenim mjestima i mjestima oštećenim od puževa blago požuti, pomalo je vodenast, rub je zaobljen i narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, nešto je sužen na bazi, u početku je spužvast, kasnije je šupljikav do šupalj, vrlo je lomljiv, bijel, u starosti je žuto-oker na bazi.

Listići: Osrednje gusti, prirasli, isprva su bijeli, kasnije su krem, u starosti su sa žut-oker mrljama, račvasti, s rijetkim je lamelulama.

Spore: Eliptične, s niskim je bradavicama, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 6.5-8 x 5-7 µm, bazidije su 25-50 x 9-13 µm, cheilocistide su 40-65 x 5.5-10 µm, pleurocistide su duge i vitke, eliptične, vretenaste do batinaste, vrh je tup i blago izdužen, 50-75 x 8-12 µm, pileocistide su blago batinaste, vitke s 2-3 segmenta, 30-70 x 3.5-8.5 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Lomljivo, bijelo, promočeno je sivo, u starosti je blago žućkasto, ispod kožice klobuka je crvenkasto; miris je slab, protrljani listići na voće ili ribu, slično kao kod modrolisne krasnice (Russula delica), a okus je blag, malo je ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, sa gvajakolom tamnozeleno, a sa fenolom (karbolnom kiselinom) vinski crveno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, parkovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Pripada u podsekciju Chamaeleontinae, a slične su djevojačka krasnica (Russula puellaris), koja nije ljutkasta uz listiće i raste u crnogoričnim šumama, te mekana krasnica (Russula nauseosa), koja također raste u crnogoričnim šumama, a obje slične vrste nemaju crvenkasto meso ispod kožice klobuka.

QUELETOVA KRASNICA

Russula queletii Fr.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Luciena Queleta.

Engleski naziv: Fruity Brittlegill

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i ulegne s veoma slabim tupim ispupčenjem na sredini, po vlažnom je vremenu mazav, ljepljiv i sjajan, kožica se guli najmanje do 1/2 promjera, vinskicrven, sivkasto-crven ili crveno-ružičast, ljubičast ili je crveno-smeđ, sredina je uvijek tamnija, kasnije blijedi u sivo-ružičastu, žuto-zelenu do oker boju, rub je tipično narebran i izbrazdan.

Stručak: 3-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast je ili malo uži na vrhu, prvo je pun, kasnije je spužvast, ružičast, crveno-ružičast, sivkasto-crven ili crveno-ljubičast, na samom je dnu bijel.

Listići: Gotovo su jednako dugi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, prema rubu klobuka su često račvasti, bijeli, kasnije su krem do žućkasti sa zelenkastom nijansom, na pritisak često postanu zelenkasto pjegavi.

Spore: Skoro kuglaste do eliptične, s izoliranim su bodljama visokim do 1.2 µm, 7.5-9 x 6.5-7.5 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Debelo, najprije je tvrdo, ubrzo zatim je lomljivo, spužvasto, prilično je lomljivo, bijelo; miriše na voće, na kompot od jabuka, a okus je vrlo ljut, previše kušanja uzrokuje bolove u trbuhu i herpes.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane crvenkasto, s fenolom smeđe, a kožica klobuka s kalijevom lužinom poprimi narančasto-oker boju.

Stanište: Raste od ljeta do kasne jeseni u crnogoričnim šumama u simbiozi s crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, voli vapnenačko tlo. Primjerak na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog ljutog okusa mesa. Sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veća količina ovih gljiva kod osjetljivih osoba uzrokuje proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Slične su sardoniks krasnica (Russula sardonia), krvava krasnica (Russula sanguinea), debela krasnica (Russula torulosa) i crvenonoga krasnica (Russula rhodopus), koje su sve također vrlo ljutog okusa mesa, rastu ispod crnogoričnog drveća i imaju crvenu nijansu na stručku, ali imaju tamniju, žućkasto-smeđu otrusinu i meso im ne miriše na voće.

Russula quercilicis - created on September 2021, in Lluçà, Spain by Jordi Clavell

CRNIKINA KRASNICA

Russula quercilicis Sarnari

Etimologija: Quercus (lat.) = hrast + ilicis (lat.) = genitiv jednine od ilex, hrast crnika. Po staništu.

Klobuk: 4-11 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat, na kraju je umjereno ulegnut na sredini, najčešće je nepravilan, valovit, režnjast, kožica je polusraštena, guli se do 1/4 promjera, rjeđe do 1/3, vlažan ili malo sluzav kada se ubere, ubrzo se osuši, žućkast, oker, krem-smećkast, smeđ, sivo-smeđ, žuto-smeđ, siv, vinskicrven, crveno-smeđ, ljubičast, ružičasto-ljubičast ili s laganom maslinastom nijansom, ujednačeno je obojen ili tamniji u sredini, rub nije narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.5-2.7 cm debeo, obično je batinast u mladosti, zatim je postupno sve više valjkast, jasno je proširen na vrhu, bijel, sa hrđastosmeđim mrljama na dnu, nerijetko je s karmin ružičastom nijansom na jednom dijelu, kod odraslih se primjeraka taj pigment obično skuplja u gornjem dijelu, kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea).

Listići: U zrelosti su prilično razmaknuti, 3-4/cm na rubu klobuka, široki su 5-15 mm, prirasli, s rijetkim su lamelulama, često su račvasti, lomljivi, žućkasti, ponekad su sa hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Široko eliptične, prekrivene su sa izoliranim bodljama, visokim najviše 0.65 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8-10.5 x 6.8-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, 40-64 x 11-18 μm, cheilocistide su vrlo brojne, valjkaste do batinaste, često su šiljaste na vrhu, 60-115 x 8-12 μm; otrusina je žuta (IVc).

Meso: Meso je isprva više ili manje tvrdo, kasnije je vrlo kompaktno, osrednje je izdašno, bijelo, hrđastosmeđe prošarano; laganog miriše na cedrovinu, odsutan je tijekom branja, ali prilično izražen nakon nekoliko sati, snažnog je ljutog okusa koji se razvija za 10-20 minuta.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa gvajakolom je negativna ili vrlo slaba, sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, sa fenolom vrlo sporo smećkasto, a reakcija listića u dodiru s anilinom je negativna, dok sa formalinom postanu jedva uočljivo svijetloružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u simbiozi sa hrastom crnikom, obično na vapnenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta prvenstveno po staništu, smećkastom do rjeđe crveno-ljubičastom klobuku, dosta proširenom stručku na vrhu, žutoj otrusini, kemijskim reakcijama mesa s različitim reagensima, ljutom okusu nakon 10-20 minuta i slabom mirisu na cedrovinu primjetnom tek nekoliko sati nakon ubiranja. Među vrstama koje rastu ispod hrasta crnike slične su bakrena krasnica (Russula cuprea), koja ima izraženo narebran rub klobuka i vrlo tamnu otrusinu od koje listići kasnije požute, te varljiva krasnica (Russula decipiens), osobito kada klobuk izblijedi, kada je glinenastosmeđ ili crveno-smeđ, kojoj meso u dodiru s gvajakolom poplavi, otrusina je tamnija, a stručak je lagano ili uopće nije proširen na vrhu.

Russula raoultii - created on September 2004 in Södermanland, Hellasgården, Sweden by Santos, Juan

RAULTOVA KRASNICA

Russula raoultii Quél.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Pallid Brittlegill

Klobuk: 2-7 cm širok, najprije je polukuglast, ubrzo zatim se izravna, u starosti je prilično nepravilan i ponekad dosta ulegnut na sredini, pomalo je sjajan, kožica se lako guli, u mladosti je limunastožut, kasnije je žuto-oker, u starosti često potpuno izblijedi, rub je nešto svjetliji, jako je valovit i iskrzan.

Stručak: 2-7 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, vretenast, relativno je mekan, prvo je pun, ubrzo postane šupljikav, bijel, na dnu je sivo-oker, mjestimično je s crvenkastim do oker mrljama, sitno je naboran.

Listići: Osrednje su gusti i prilično razmaknuti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli, kasnije su krem.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 0.8 µm, prilično povezanim spojnim lijama koje tvore mrežasti uzorak, 7-8.5 x 5.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u klobuku je prilično lomljivo, nepromjenjive je boje; miriše lagano na voće, a okus je uvijek ljut, isti kao kod paprene krasnice (Russula emetica).

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u stručku u dodiru s formolom poružičaste.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim vrstama bjelogoričnog drveća, obično bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je gljiva zbog ljutog okusa mesa, a po nekim je autorima i malo otrovna.

Napomena: I sunčana je krasnica (Russula solaris) također žutog tona, sa žestokim okusom mesa i raste na sličnom staništu, ali se naša vrsta razlikuje po izostanku mirisa, nešto tamnijoj otrusini i sporama s djelomično izoliranim šiljcima. Po dosta tipičnoj boji otrusine pripada skupini s paprenom krasnicom koja se razlikuje po crvenom klobuku. Slična se žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca) razlikuje po žućkastoj otrusini.

Russula recondita - created on September 2020 in Hietaniemi, Finland by Allar Antson

OČEŠLJANA KRASNICA

Russula recondita Melera & Ostellari

Etimologija: recondita (lat.) = skrivena, nepoznata, tajna. Po neupadljivom izgledu.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat, kasnije je ulegnut, kožica je u mladosti ljepljiva, zatim postaje suha, lako se guli od mesa do oko 1/3 promjera, oker, svijetlosmeđ, svijetlonarančast, sivkasto-narančast do sivkasto-smeđ, ponekad je sa tamnonarančastim mrljama, na sredini je tamnosmeđ.

Stručak: 3–8 cm visok i 1–2 cm debeo, valjkast, hrapav, svijetao, u mladosti je bijel, u starosti postaje svijetlosiv, ponekad je sa crvenkasto-smeđim do smeđim mrljama u donjoj polovici.

Listići: Gusti, široki su do 3 mm, prirasli do zupčasti uz stručak, debeli, bjelkasti, krem, svijetlonarančasti do narančasto-sivi, kasnije su povremeno sa narančasto-smeđim do žuto-smeđim mrljama, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Jajolike do široko eliptične, prozirne, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.8–1.3 µm, donekle povezanim spojnim linijama, amiloidne, 7-8.5 x 6-7 µm, Me = 7.5 x 6 µm, Q= 1.15–1.35; Qav= 1.25; N = 22, bazidije su 4-sporne, batinaste, 43–46 × 9–11 µm, cheilocistide su vretenaste, rijetko su cilindrične, na vrhu su tupe, sa dodatkom dugim 5–9 µm, 30-70 x 5-8 μm, pileocistide blizu ruba klobuka su vretenaste do oblika uske boce, tankih stijenki, 38–50 × 3–5 µm, pileocistide blizu sredine klobuka su vretenaste do oblika uske boce, tankih stijenki, 25–40 × 4–5 µm; otrusina je krem.

Meso: Debelo, lomljivo, na sredini klobuka je debljine do 8 mm, bjelkasto do narančasto; miriše na voće, gumu ili ribu, a okus je blag do gorak, neugodan, podsjeća na užeglo ulje.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa KOH i amonijakom je negativna, a stručka i listića sa gvajakolom pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u svim tipovima šuma i parkovima, obično u simbiozi sa hrastom ili borom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Slične su upadljiva krasnica (Russula insignis), kojoj donji dio stručka u dodiru sa KOH pocrveni i češljolika krasnica (Russula pectinatoides), ali potrebna su daljnja morfološka istraživanja i molekularne analize kako bi se potvrdio njihov identitet i srodstvo. Druge slične krasnice obično mirišu drugačije (npr. na gorke bademe, voće, užeglo ulje ili sir camembert) i obično su neugodnijeg okusa. Opisana je vrsta dio sekcije Foetentinae, a trenutno je uključena u podrod Heterophyllidae.

Russula rhodomelanea - created on August 2023 in Bartenslebener Forst, Sachsen-Anhalt, Germany by Eike Heinemann

CRVENOCRNA KRASNICA

Russula rhodomelanea Sarnari

Etimologija: rhodo (gr.) = ruža, ružičasto, crvenkasto + melanea (gr.) = crn. Po boji.

Klobuk: 3-6 cm širok, isprva je konveksan, široko režnjevit, zatim je konveksno-izravnat s pomalo valovitim rubom, na kraju je više ili manje ulegnut, kožica je glatka, sjajna, kožica se teško guli, više je ili manje ujednačeno cinobercrven, krvavocrven do ružičasto-crven, sredina je ponekad nešto tamnija, ponekad mijenja boju u krem tonove, često je sa sivkastim pjegama, rub je na kraju kratko narebran i raspucan.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-0.7 cm debeo, valjkast, često je sužen na bazi, bijel, kasnije često posivi ili pocrni, nekoliko sati nakon ubiranja zbog dehidracije izrazito posivi i potamni, ozlijeđena kožica prvo postane crvenkasta pa zatim crna, površina je hrapava.

Listići: Prilično su gusti, prirasli, često su račvasti, bijeli, na ozlijeđenom mjestu ili trljanjem nakon dužeg vremena posive, lomljivi, oštrica je iste boje.

Spore: Kuglaste do gotovo jajolike, s izoliranim je bradavicama visokim do 0.8 μm, dobro povezanim grebenima koji tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 6-9 x 5-8 μm, bazidije su batinaste, duljine 40-48 μm, cheilocistide su brojne, batinaste, 55-92 x 7-13 μm, dermatocistide su brojne, uglavnom s 1-2 segmenta, terminalni element je kraći od ostalih, ponekad dvodijelni, uglavnom su batinaste, ali i valjkaste, s jasno uočljivim sadržajem, široke su do 10.5 μm; otrusina je kremasta.

Meso: Osrednje je čvrsto, lomljivo, isprva je bijelo, zatim je sivo, ali neravnomjerno i nepravilno; miris je složen, na voće ili blago na vaniliju, kao kod lomljive krasnice (Russula fragilis), čak i izraženiji, a okus je odmah ljut.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa gvajakolom je negativna ili vrlo slaba, a sa željeznim sulfatom (FeSO4) je također negativna ili postane jedva kremasto-ružičasto nakon nekoliko minuta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili u skupinama, u bjelogoričnim šumama, parkovima, uz šumske staze, na golom tlu, obično u simbiozi sa hrastom ili grabom, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a po nekim je autorima možda i otrovna.

Napomena: Karakteristična je po tamnosivim ili gotovo crnim mrljama na ozlijeđenim mjestima i negativna reakcija s gvajakolom. Postoji nekoliko krasnica s crvenim klobucima, bijelim listićima i izrazito paprenim mesom, kao što su paprena krasnica (Russula emetica), gorska paprena krasnica (Russula silvestris), maireijeva krasnica (Russula nobilis), žutopjegava krasnica (Russula luteotacta) i tamnocrvena krasnica (Russula atrorubens), kojima baza stručka ne postaje sivo-crna. Slična je netaknuta krasnica (Russula persicina), koja ima kremaste listiće u zrelosti, čisto crveni klobuk i povremeno crvenu nijansu na donjem dijelu stručka.

Russula rhodopus - created on August 2006 in Piani Formighe, Sover, Italy by Marco Floriani

CRVENONOGA KRASNICA

Russula rhodopus Zvára

Etimologija: rhodon (gr.) = ružičast, ruža + pous (gr.) = stopalo, noga. Po boji stručka.

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu jako sjajan i mazav, kožica se guli do 2/3 promjera, jarkocrvene do krvavocrvene kao lakirane boje, na sredini je više ili manje tamniji, rijetko je krem do žut, rub je dugo vremena podvijen, jako je nepravilan, valovit i razdijeljen na nepravilne režnjeve.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.6-2.5 cm debeo, ravan, zadebljan je na bazi, vrlo je tvrd, pun, bijel, s crvenom je nijansom, na dnu je najčešće sa žućkastim mrljama.

Listići: Prilično su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, prilično su široki, jako su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, izmiješani su s lamelulama, bijeli, u starosti su krem.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim oko 0.5 µm, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore jasni mrežasti uzorak, 7.5-9 x 6.5-7.5 µm; otrusina je krem do tamnokrem.

Meso: Lomljivo, čvrsto, kasnije je mekano, bijelo, ispod kožice klobuka je ružičasto-crveno, stajanjem postaje blago žućkasto; miriše lagano na voće, a okus je ljut i gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, po planinskim predjelima u vlažnim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, na mahovini, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Slične su Queletova krasnica (Russula queletii), koja također raste ispod smreke, ali ima vinskicrveni klobuk i svjetliju otrusinu, barska kkrasnica (Russula helodes), koja ima veće spore, 8.5-10.5 x 7.5-8.5 µm, krvava krasnica (Russula sanguinea), koja raste ispod bora i nema sjajan klobuk, te sardoniks krasnica (Russula sardonia) i debela krasnica (Russula torulosa), koje obje rastu ispod bora, ali su više vinskicrvene boje.

ŽUMANJČANA KRASNICA

Russula risigallina (Batsch) Sacc.

Engleski naziv: Golden Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je skoro polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut na sredini ili je tupo ispupčen, kožica se lako guli do polovice promjera, vrlo je lomljiv, gladak, blistav, po vlažnom je vremenu mazav, dosta je promjenjive boje, u mladosti je žućkast, limunastožut, zlatnožut ili žumanjčanožut, kasnije je žuto-krem, nježno narančast, ružičast, crven ili crvenkasto-smeđ, na sredini je obično svjetlije žućkaste boje, rub je često s crvenkastom nijansom, u starosti je lagano narebran i često iscijepan.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, lagano je batinast, vrlo često je zakrivljen, spužvasto šupalj, mekan je i vrlo lomljiv, bijel, vrlo je rijetko malo ružičast, uzdužno je hrapav i crtast.

Listići: Gusti, široki, prirasli, kasnije izgledaju gotovo slobodno, račvasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, lomljivi, krem-žućkasti, žuto-oker do žuto-narančasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim je bodljama visokim oko 1 µm, 7.5-9 x 6-7.5 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Tanko, vrlo je mekano, ubrzo postane lomljivo, bijelo, na prerezu lagano požuti, po vlažnom vremenu posivi; miris kod mladih gljiva nije izražen, kasnije je ugodan na voće, šljive, neki autori navode da u starosti miriše na osušene ruže, a okus je ugodan i blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postaje crvenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u prilično vlažnim miješanim i bjelogoričnim šumama, te parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, a nešto se rjeđe pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali slabe vrijednosti zbog malih dimenzija.

Napomena: Najvažnije su karakteristike limunasta boja klobuka, krhka građa i kiselkast miris mesa. Slične dimenzije i boju otrusine imaju mekana krasnica (Russula nauseosa), koja raste ispod smreke i mirisna krasnica (Russula odorata), koja raste ispod hrasta. Melzerova krasnica (Russula melzeri) također raste ispod bukve, ali ima crveni klobuk, koji je bez sjaja i često malo raspucan.

Russula rivulicola - created on August 2011 in Rovaniemi, Finland by Federico Calledda

POTOČNA KRASNICA

Russula rivulicola Ruots. & Vauras

Etimologija: rivulus (lat.) = potok, mali tok vode + colere (lat.) = nastanjivati, živjeti, biti stanovnik. Po staništu.

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, vlažan i sjajan kada se ubere, kožica se guli do 1/2 promjera ili nešto više, više je ili manje intenzivne bakrenocrvene, bakreno-smeđe ili žuto-smeđe boje, na sredini može biti tamnocrven ili čak crnkast, ponekad je svijetlocrven ili crveno-ljubičast, rijetko je prošaran svijetlozeleno, ali ponekad s vrlo jasnim zelenim crticama prema sredini, rub je narebran u dužini od 5-8 mm.

Stručak: 3.5-5 cm visok i 1.5-2.3 cm debeo, valjkast, uglavnom je batinast, bijel, više je ili manje žuto-smeđ na dnu, vremenom postaje siv, naboran.

Listići: Gusti, prirasli, bez lamelula, nekad su račvasti, lomljivi, žuti.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, prekrivene su bradavicama visokim do 0.8 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.3-8.8 x 6-7.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 37-54 x 8-12 μm, cheilocistide su vretenaste, sa većim ili manjim produžetkom na vrhu, 40-80 x 9-14 μm; otrusina je oker.

Meso: Osrednje je čvrsto, bijelo, po vlažnom vremenu ili vremenom postane sivkasto; miris nije izražen, a okus je slatkast ili jedva primjetno ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivkasto-ružičasto, sa formolom ružičasto, a reakcija sa gvajakolom je prilično brza i pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u šumama breze, sa ili bez smreke, u simbiozi sa brezom, na močvarnom tlu u tresetnoj mahovini (Sfagnum) i drugim vrstama mahovina, uz patuljaste breze (Betula nana) ili vrbe, često po depresijama uz male vodotoke, uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Po bojama, boji mesa, malim sporama sa djelomičnim mrežastim uzorkom, oker otrusini, kožici s velikim, neinkrustiranim dermatocistidama i rastu ispod breze slična je prljavocrvena krasnica (Russula vinososordida), koja ne preferira previše vlažna mjesta, meso joj ne posivi u prisutnosti vode, intenzivnije reagira u dodiru sa formalinim i ima nešto manje spore. Među ostalim vrstama koje rastu u tresetnoj mahovini slična je tresetna krasnica (Russula robertii), kojoj meso ne posivi kada je promočeno.

Russula robertii - created on July 2018 in Kolistimenmäki, kolistimensyrjä, Finland by Martti Moisander

TRESETNA KRASNICA

Russula robertii J.Blum

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 4–8 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, kožica se guli do 1/3 promjera, dosta je promjenjive boje, žut, žumanjčanožut, žuto-smeđ, smećkast, ružičasto-crven, vinskicrven, ljubičast, na sredini je obično tamnija, rub je neravan i izraženo narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.7-1.2 cm debeo, valjkast, bijel ili sivkast, često je s ružičastim odsjajem na bazi.

Listići: Osrednje su gusti, relativno su široko razmaknuti, prirasli, bjelkasti do svijetložuti, povezani su s poprečnim žilicama na bazi.

Spore: Kuglaste, s izoliranim su bodljama visokim 0.6-1 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore manje su ili više izraženi mrežasti uzorak, amiloidne, 8-9.5 x 6.5-8 µm; otrusina je tamnokrem.

Meso: Lomljivo, bijelo, vodenasto, bez mrlja; miriše na voće, a okus je blag, malo je ljutkast u listićima u mladosti.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, sa gvajakolom plavo-zeleno, a sa fenolom (karbolnom kiselinom) vinski crvenkasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim i miješanim šumama, parkovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično brezom ili smrekom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum) na kiselom močvarnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Pripada u podsekciju Chamaeleontinae, a slične su mahovinska krasnica (Russula sphagnophila), koja je možda sinonim opisane vrste, ali su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo da li se radi o istoj vrsti, mekana krasnica (Russula nauseosa), koja također raste u crnogoričnim šumama, ali ne u tresetnoj mahovini, te češljolika krasnica (Russula pectinatoides), koja ima drugačiji neugodni miris i također ne raste u tresetnoj mahovini.

ROMELLIJEVA KRASNICA

Russula romellii Maire

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Larsa Rommela (1854.-1927.), nekadašnjeg suradnika urednika časopisa Mycologia.

Klobuk: 4-16 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, pravilan, kožica se lako guli skoro do 1/3 promjera, po vlažnom je vremenu mazav, sjajan, gladak, smeđ, vinskicrven, mesnatoružičast, crveno-smeđ ili crveno-ljubičast, na sredini je često oker, zelenkast ili maslinast, rijetko je čitav potpuno svijetlozelen, mjestimično je sa smeđim mrljama, rub je dugo vremena podvijen, gladak, u starosti je narebran.

Stručak: 4-11 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, zadebljava se od sredine prema bazi, najprije je pun, kasnije je spužvasto šupljikav, bijel, nikada nije sa crvenkastom nijansom ili žut, kasnije je često smećkast na bazi.

Listići: Gusti, do stručka i uz rub klobuka su račvasti, vrlo su široki (10 mm), prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, vrlo su lomljivi, gotovo su bez lamelula, najprije su krem ili oker, kasnije su žuti ili skoro narančasti, oštrica je često crvenkasta.

Spore: Eliptične, sa izoliranim je bodljama visokim oko 0.6-0.7 µm, prilično povezanim grebenima koji tvore mrežasti uzorak, nisu amiloidne, 6.5-9 x 5.5-7 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Prilično je debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je malo limunastožuto do zelenkasto; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag, na lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane blijedo-narančasto, a s fenolom čokoladnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom ili grabom, na tlu bogatom hranjivim tvarima, gotovo redovito zajedno s maslinastom krasnicom (Russula olivacea).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su maslinasta krasnica, koja ima tamniji klobuk, a stručak je sa crvenom nijansom i obično s crvenim ovratnikom na vrhu, kratkonoga krasnica (Russula curtipes) ima znatno svjetliji klobuka, na sredini je uglavnom skoro svijetlosmeđ, te izrazito kratak stručak. Obje se slične vrste mogu pojaviti ispod bukve. Ljepljiva krasnica (Russula viscida) i tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea) imaju sjajne klobuke i vrlo su slične boje, ali obje imaju svjetliju, žućkasto-smeđu otrusinu i pomalo ljut okus.

TVRDA KRASNICA

Russula rosea Pers.

Engleski naziv: Rosy Brittlegill

Klobuk: 5-14 cm širok, vrlo je tvrd, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se više ili manje otvori, nije ulegnut na sredini, bez sjaja, kožica je priraštena, ne guli se, u mladosti je često gotovo bjelkast s prepoznatljivim crvenim nijansama, krasne je crvene, ružičaste ili ružičasto-crvene boje, ponekad je izblijeđen ili s bjelkastim pjegama, sredina je rijetko bijela, baršunast, raspucan je kada se osuši, rub je najprije podvijen i tup, kasnije se izravna, pravilan, lagano je iskrivljen.

Stručak: 5-13 cm visok i 1-5 cm debeo, tvrd, pun, uglavnom je kratak, manje ili više je valjkast, prema dnu je malo sužen, bijel, obično je s ružičastom do crvenkastom nijansom, rijetko je čisto bijel, uzdužno je naboran, sitno je ljuskav.

Listići: Gusti, lomljivi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, bijeli, kremasti, kasnije su više žućkasti, oštrica je često krvavocrvena, osobito blizu ruba klobuka.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s gustim, izoliranim bradavicama visokim oko 0.5 µm, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 8-9 x 7-8 µm (cromushrooms: (7) 7.2 - 9 (10.1) × (5.8) 6.8 - 8.3 (8.9) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 8.1 × 7.4 µm, Qav = 1.1); otrusina je svijetlokrem.

Meso: Debelo, izuzetno je tvrdo, lomljivo, bijelo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag, na drvo olovke ili cedrovinu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili u skupinama po nekoliko plodnih tijela zajedno, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete zbog smolaste konzistencije i gorkastog okusa. Smolasti se okus gubi tijekom pripreme, a meso ostaje tvrdo i hrskavo.

Napomena: Nekoliko drugih vrsta, kao primjerice ljubičastonoga krasnica (Russula violeipes), imaju također vrlo tvrdo meso, ali su drugačijih boja.

Russula roseipes - created on September 2021 in Halkjärvi E, Finland by Stefan Jakobsson

SMRČINA KRASNICA

Russula roseipes Secr. ex Bres.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto + pes (lat.) = noga. Po boji stručka.

Klobuk: 4-9 cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, malo je mazav, kasnije je suh, gol, kožica se lako guli do polovine promjera, mesnatoružičast, ružičasto-oker ili je ružičasto-narančast, s blijedim je mrljama, vodenast, ubrzo potpuno izblijedi, rub je tanak i u starosti narebran.

Stručak: 2-9 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, malo se zadebljava prema bazi, komorasto-šupalj, u starosti je šupalj, lomljiv, bijel, na donjem je dijelu prekriven ružičastim pahuljama, više je ili manje crveno prošaran poput zmijske kože.

Listići: Nisu gusti, račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, ponekad se čini da su slobodni, svijetložuti, žuto-oker, po suhom vremenu teže prema žuto-narančastoj do narančasto-smeđoj boji.

Spore: Kuglaste su do eliptične, bradavičave, izbrazdane, 7-10 x 6-9 µm; otrusina je žumanjčanožuta do žuto-oker.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo je do lagano žućkasto; miris je ugodan na voće ili gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, na sunčanim i travnatim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Dio je skupine neuglednih krasnica malih rastom, blagog okusa mesa i žutom otrusinom. Po krhkosti i morfološkim karakteristikama je slična žumanjčana krasnica (Russula risigallina) koja se nalazi u istoj skupini, a od nje se razlikuje po ružičastom i pahuljastom stručku, boji i ukrašenoj opni spora.

Russula roseoaurantia - created on july 2003 in Sandefjord Midtåsen, Sandefjord, Norway by Perry Gunnar Larsen

RUŽIČASTONARANČASTA KRASNICA

Russula roseoaurantia Sarnari

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast, boje ruže + aurantius (lat.) = narančast. Po boji.

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je izravnat i ulegnut na sredini, površina je suha, po suhom je vremenu fino ispucana, kožica se guli do 1/2 promjera, bjelkast, krem, svijetlo krem-oker do žućkasto-narančast, često je sa ružičastom nijansom, rub je sa slabom žućkasto-zelenom nijansom, od sredine teži da postane bijel, ponekad je potpuno bijel, zrnast (vidljivo pomoću ručnog povećala), rub je kratko narebran samo u starosti.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast ili blago batinasto zadebljan na bazi, naborano-zrnast, bijel, površina je suha i plitko brazdasta.

Listići: Gusti, prirasli, lomljivi, bijeli do svijetlokrem.

Spore: Široko su eliptične do jajolike, sa sitnim, izoliranim bradavicama visokim oko 0.6 μm, slabo povezanim spojnim linijama, amiloidne, 7-9 x 6.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Nježno, lomljivo, bijelo; miris je slab na voće, a okus je ugodan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, reakcija sa gvajakolom je pozitivna, a sa sulfovanilinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili kestenom, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Pripada podsekciji Lilacinae. Boja ove vrste je vrlo varijabilna i kreće se od mliječnobijele do mareličnonarančaste. Male dimenzije, kožica klobuka prekrivena ljuskavim granulama, bijeli listići i stručak, blagi okus mesa i pozitivna reakcija sa gvajakolom mogu biti korisni u determinaciji opisane vrste. Druge vrste u ovoj skupini su otrovnocrvena krasnica (Russula emeticicolor), koja ima crveni ili ružičasto-crveni klobuk i raste u šumama bukve, lilasta krasnica (Russula lilacea), koja ima vinskicrveni klobuk i raste uglavnom u šumama graba, stručak je često ružičast na donjem dijelu, a spore imaju gotovo izolirane bodlje visoke oko 1 μm ili više, te plavetna krasnica (Russula azurea), koja ima plavkasto-ljubičasti klobuk i raste u crnogoričnim šumama. Ružičasta krasnica (Russula aurora) i sitna krasnica (Russula minutula) imaju ružičaste klobuke i meso koje nije ljuto, a meso im reagira sa sulfovanilinom (kristalni vanilin otopljen u koncentriranoj sumpornoj kiselini) i postaje tamnoružičasto.

Russula roseonigra - Stop black and white thinking: Russula subgenus Compactae (Russulaceae, Russulales) in Europe revised by R. De Lange, J. Kleine, F. Hampe, P. Asselman, C. Manz, E. De Crop, L. Delgat, S. Adamčík, A. Verbeken

RUŽIČASTOCRNA KRASNICA

Russula roseonigra Pidlich-Aigner

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast + nigra (lat.) = crna. Po promjeni boje mesa na prerezu.

Klobuk: 4-10.5 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se izravna, u starosti je ulegnut, gladak, po vlažniom je vremenu ljepljiv, kožica se jedva guli, često je sa svjetlijim sivkastim rubnim pojasom, prema sredini je tamniji, narančasto-sivkast, svijetlosmeđ, žućkasto-smeđ, sivo-smeđ, narančasto-smeđ do tamnosmeđ, trljanjem pocrveni, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast ili se blago sužava prema dolje, pun, površina je glatka ili neravna, bijel, vremenom smeđi, trljanjem pocrveni.

Listići: Do 5 mm široki, usko su prirasli, s brojnim su lamelulama različitih duljina u više ili manje pravilnom uzorku, ponekad se račvaju, bijeli do kremasti, oštrica je ravna i iste boje.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, sa niskim, vrlo gustim, izoliranim bradavicama visokim 0.2-0.8 μm, povezanim kratkim, tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti do zebrasti uzorak, 7.5-8.5 x 6-7 µm, Q = 1.19-1.3, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 39-56 x 9-12 μm, cheilocistide su valjkaste do usko vretenaste, na vrhu su s jednim dodatkom ili suženjem, rijetko su s dvostrulim dodatkom ili donekle račvaste, tankih stijenki, 55-98 x 6-9 μm, pleurocistide su valjkaste do usko vretenaste ili usko batinaste, 33-55 x 5-9 μm, pileocistide blizu ruba klobuka su raspršene, rijetke, valjkaste do šiljaste, blago savitljive, s 1–3 ekscentrična dodatka ili jednim i dvostrukim ekscentričnim dodatkom na vrhu, ponekad se sužavaju prema vrhu ili čak račvaju, 36-123 x 5-8 μm, pileocistide blizu središta klobuka su sličnog oblika, s 1-2 ekscentrična dodatka, 35-85 x 4-6 μm; otrusina je bijela.

Meso: Do oko 1 cm debelo na sredini klobuka, umjereno čvrsto, bijelo, na prerezu polako crveni, kasnije polako sivi pa pocrni; miris je blag na voće, a okus je blago ljut, osobito u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) polako postaje prljavo narančasto, sa KOH-om blago žućkasto, s gvajakolom odmah tamnoplavo, a sa fenolom relativno brzo posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, obično u simbiozi sa hrastom, grabom, borom ili smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete pa se smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Blisko je povezana sa ljutolisnom krasnicom (Russula acrifolia), koja je sličnog izgleda s karakterističnom ljepljivom kožicom klobuka, izraženim crvenjenjem mesa na prerezu i ljutim okusom barem u listićima. Od ostalih sličnih vrsta iz skupine ljutolisne krasnice razlikuje se po izraženije dekoriranim sporama.

Russula rubra - created on August 2005 in Provincia di Pavia, Italy by Federico Calledda

CRVENA KRASNICA

Russula rubra (Lam.) Fr.

Etimologija: rubra (lat.) = crvena. Po boji klobuka.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut na sredini, manje je ili više pravilnog oblika, po vlažnom je vremenu vlažan i sjajan, kožica se teško guli, karmincrven, nešto je tamniji na sredini, ružičasto je istočkan, po suhom je vremenu bez sjaja i sitno baršunast, rub je tanak.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, postepeno se širi na vrhu, lagano je sužen na bazi, pun, bijel, u starosti je često sa sivkastom nijansom, nikada nije sa crvenkastom nijansom, naboran.

Listići: Gusti, račvasti, suženi su uz stručak, prirasli, nekad izgledaju gotovo slobodni, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli, kasnije su žućkasti, u starosti su svijetlooker.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim je bradavicama, donekle povezanim spojnim linijama, 6.5-9 x 6-8 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Na početku je čvrsto, kasnije je nešto nježnije, bijelo, ubrzo postane sivkasto, kasnije je žućkasto, ispod kožice klobuka je crvenkasto; miriše na brašno ili med, poslije također malo na voće ili cedrovinu, a okus je dosta ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, odo kolovoza do listopada, u miješanim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, obično borom, rjeđe se pronađe u bjelogoričnim šumama ispod hrasta ili bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Izgledom podsjeća na malu, svijetlu cinober krasnicu (Russula pseudointegra), kojoj meso nije ljutog okusa. Slične su žutocrvena krasnica (Russula rutila), koja ima sjajni klobuk, žuto-narančastu otrusinu i slabo izražen miris, te tvrda krasnica (Russula rosea), koja ima blagi okus mesa i nešto svjetliju otrusinu.

CRVENO-BIJELA KRASNICA

Russula rubroalba (Singer) Romagn.

Etimologija: ruber (lat.) = crveno + albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 5-8 (10) cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, često je malo nepravilan, gotovo je sjajan, bez sjaja je kad se osuši, kožica se slabo guli; osnova je crvena, ružičasto-crvena do crveno-narančasta, no s raznim je primjesama ili oblačastim žućkastim mrljama, gubi boju, osobito na sredini gdje može biti bijele do kremaste boje, rub je žućkast ili narančasto-crven, zaobljen je prema dolje, dosta je tanak, tup, nije narebran.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, čvrst, dosta je pravilno valjkast, malo je širi ispod listića, sužava se prema bazi, najprije je pun, kasnije je šupljikavo spužvast; čitav je bijel, kasnije je lagano sivkast, rijetko je mjestimice s crvenom ili ružičastom nijansom, manje je ili više izraženo uzdužno naboran ili žiličast, na bazi je u starosti žuto-smeđ.

Listići: Prilično su gusti, dosta su široki, vrlo su lomljivi, zbog debljine djeluju zbijeno, izmiješani su s lamelulama, često su račvasti i anostomozirajući, suženi su uz stručak, prirasli; u mladosti su bijeli, kasnije su krem-žuti ili žuto-oker.

Spore: Eliptične, s djelomično mrežasto povezanim bradavicama visokim do 0.5 µm, 7.5-9 x 5.7-8 µm; otrusina je žuta do žuto-oker.

Meso: Mekano, bijelo, na ozlijeđenim je mjestima sivkasto, u starosti je sa žutim ili smeđim mrljama; miriše na voće, na marelice, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane prljavocrveno, s fenolom specifično slabo i sporo tamnosmeđe, s kalijevom lužinom žuto, a kožica ponarančasti.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, po jedna ili dvije zajedno, u bjelogoričnim šumama i parkovima, najčešće u simbiozi s hrastom, na vapnenastom ili glinenastom, češća je u sredozemnom području; nije rijetka vrsta.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po boji klobuka sliči većem broju krasnica. Slična je zlatna krasnica (Russula aurea) koja ima crveniju, krvavu boju klobuka i zagasitije žute, zlatne listiće, te također žuti stručak, nema žute mrlje po klobuku. Veoma je slična i romellijeva krasnica (Russula romellii) koja ima svjetliji klobuk.

Russula rutila - created on November 2015 in Provincia di Nuoro, Italy by Federico Calledda

ŽUTOCRVENA KRASNICA

Russula rutila Romagn.

Etimologija: rutilus (lat.) = sjajno crven, vatreno crven, zlatno-crvenkast. Po živoj boji.

Engleski naziv: Ruddy Brittlegill

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je polukuglast ili jajolik, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ljevkasto ulegnut na sredini, bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera, crven, narančasto-crven do narančasto-ružičast, sredina je kasnije slamnatožuta, blijedi u narančasto-ružičastu do krem-oker boju, rub je kratko narebran u starosti.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.5-2.5 cm debeo, čvrst, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, pun, u starosti je spužvasto-komorast, bijel, nikad nije sivkast niti crvenkast, lagano je zrnast.

Listići: Relativno su gusti, 5-8 mm široki, prirasli, račvasti, bez lamelula, svijetlo zlatnožuti, u starosti su žuto-oker.

Spore: Široko eliptične, s izoliranim su bodljama, donekle povezanim spojnim linijama, amiloidne, 7.5-10 x 6.5-8 µm, bazidije su 35-40 x 10-14 µm, cheilocistide su široko vretenaste, 51-95 x 5.5-10 µm, pileocistide su 6-10 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, u starosti je mekano, bijelo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa gvajakolom je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, na humusnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slične su močvarna krasnica (Russula paludosa), koja raste na drugačijem staništu i netaknuta krasnica (Russula persicina), kojoj je okus u početku blag, nakon 30-ak sekundi je ljut, a stručak je kod obje slične vrste obično s crvenkastom nijansom.

Russula saliceticola - created on August 2012 in Lom, Norway by Federico Calledda

VRBOVA KRASNICA

Russula saliceticola (Singer) Kühner ex Knudsen & T.Borgen

Etimologija: salicetum (lat.) = šikara ili šuma vrba, vrbik. Po staništu.

Klobuk: 1-5-4 cm širok, prvo je polukuglast ili jajolik, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut, kožica se lako guli gotovo do sredine, gol, tamnoljubičast, tamno crveno-ljubičast, crveno-smeđ, ljubičasto-smeđ do crno-ljubičast, na sredini je tamniji, crnkast, ponekad je svjetliji ili ujednačeno obojen na sredini, ponekad je sa oker ili žućkasto-smeđim područjima, naboran, rub je tanak, isprva je gladak, u starosti je više ili manje narebran i često valovit.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-2.5 cm debeo, kratak, valjkast ili batinasto zadebljan na dnu, bijel, bjelkast, krem do žut s ljubičastim ili ružičastim nijansama, u starosti je žućkasto-smeđ, u mladosti je zrnast blizu baze.

Listići: Gusti, 64-84 ih dopire do stručka, do 5 mm široki, trbušasti, prirasli, skoro su slobodni, račvasti, nisu lomljivi, bjelkasti, kasnije su krem do oker, oštrica od ruba klobuka prema stručku postaje smeđa do crveno-ljubičasta.

Spore: Široko eliptične, sa gustim, izoliranim ili pomalo sraslim bradavicama visokim 0.5-1 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore više ili manje jasni mrežasti uzorak, amiloidne, 8-11 x 7-9 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.23, bazidije su 4-sporne, 38-66 x 7.6-14.3 µm, cheilocistide su rijetke, vretenaste do valjkaste, 55-147 x 6-12.7 µm, pileocistide su obično s jednim segmentom, valjkaste, 58-221 x 3.8-7.6 µm; otrusina je krem do svijetlooker.

Meso: Čvrsto, u stručku je spužvasto, bijelo, prema bazi stručka je smećkasto, ispod kožice klobuka je crveno do crveno-ljubičasto; miris nije izražen, a okus je blag ili ponekad malo ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) brzo postane žuto-smeđe, tamnoružičasto do crveno-smeđe, rijetko sa zelenom nijansom, sa gvajakolom zeleno-plavo, a sa 2% fenolom nema reakcije ili ponekad postane svijetlosmeđe ili smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po planinskim livadama, te pješčanim nanosima i močvarama u simbiozi sa vrbom (Salix herbacea).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Morfološki su slične breganka (Russula nitida) i mahovinska krasnica (Russula sphagnophila), od kojih se razlikuje po obično tamnijem, slabije barebranom klobuku i povezanosti sa vrbom na višim nadmorskim visinama, dok su slične vrste povezane s brezom. Nadalje, mahovinska krasnica se često nalazi u tresetnoj mahovini i ima krhkiji klobuk, blagu ružičastu nijansu na vrhu stručka i izraženije mrežaste spore.

Russula sanguinea - created in Finland by Allar Antson

KRVAVA KRASNICA

Russula sanguinea Fr.

Etimologija: sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po crvenoj boji.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, malo je vijugav, tvrd, mesnat, nekad je malo tupo ispupčen, po vlažnom je vremenu mazav, ljepljiv i malo sjajan, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se vrlo kratko ili nimalo ne guli, krvavocrven, ružičasto-crven do sivkasto-crven, kasnije blijedi, često je s bjelkastim mrljama, kao kod izblijedjele krasnice (Russula exalbicans), osobito kada se gljiva razvije, rub je malo narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.6-2.5 cm debeo, čvrst, valjkast, prvo je pun, kasnije je pregradasto šupalj, tipično je s ružičastom ili crvenom nijansom, rijetko je bijel, u starosti od baze postaje oker, prilično je naboran.

Listići: Prilično su gusti, uski, prirasli su ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku, račvasti, izmiješani su s lamelulama, oštrica je glatka, bjelkasti, kasnije su žuti do žuto-oker.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 1 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 7-8.5 x 6.5-7.5 µm; otrusina je krem-žuta.

Meso: Čvrsto, kasnije je lomljivo, bijelo, kasnije požuti; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je izrazito ljut i vrlo gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom pocrveni, s fenolom posmeđi, a meso i listići u dodiru s fenolanilinom najprije postanu vinskicrveni pa ljubičasti i na kraju crveno-crni, dok meso s alfa-naftolom poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i u jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, arišem, tisom ili smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa. Iako se krasnice paprenog okusa smatraju otrovnim, konzumacija ove vrste uglavnom ne izaziva nikakve probavne probleme.

Napomena: Slične su barska krasnica (Russula helodes), koja raste u tresetnoj mahovini (Sphagnum) ispod smreke i ima veće spore, 8.5-10.5 x 7.5-8.5 µm s mrežastim uzorkom, crvenonoga krasnica (Russula rhodopus), koja također raste ispod smreke i ima izraženo sjajan klobuk, Queletova krasnica (Russula queletii), koja ima više vinskicrveni klobuk, te sardoniks krasnica (Russula sardonia) i debela krasnica (Russula torulosa), koje obje rastu ispod bora, ali su tamnije, vinskicrvene boje.