Trametes suaveolens - created on April 2023 in Graz, Austria by AHP-Steiermark

ANIS RAZNOCIJEVKA

Trametes suaveolens (L.) Fr.

Etimologija: suaveolens (lat.) = koji ima prijatan miris. Po ugodnom mirisu.

Engleski naziv: Fragrant Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-40 cm široko i 2-5 cm debelo, jednim je krajem je učvršćeno za podlogu poput konzole, često su naslagana poput crijepa na krovu kuće, bijelo, krem, žućkasto, nekad je s ružičastom nijansom, baršunasto, nikad nije pojasasto, u starosti je golo, rub je uglavnom oštar.

Rupice/cjevčice: 0.5-1.3 mm široke, 1-4/mm², okruglasto-višekutne, nejednake, s debelim stijenkama, tupe su ili zupčaste, bijele, bjelkate, svijetlosmeđe, sivo-smeđe do sive, kasnije su žućkaste i također više ili manje ružičaste, što su starije to su tamnije; cjevčice su 0.5-2 cm duge.

Spore: Eliptične, valjkaste do kobasičaste, sužene i malo kukaste na jednom kraju, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 7-12 x 2.6-4.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, žilavo, zatim je gotovo plutasto i kožasto, pojasevi su slabo uočljivi, bijelo je do sivo; miriše ugodno na anis ili gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine u aluvijalnim šumama, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit na živom i mrtvom bjelogoričnom drveću, osobito vrba i topola; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Nešto je svjetlije boje i karakteristično miriše na anis, što je dovoljno za determinaciju ove vrste. Gotovo uvijek uzrokuje truljenje drva vrbe, obično na nekom vlažnijem mjestu.

TROGOVA RAZNOCIJEVKA

Trametes trogii Berk.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švicarskog mikologa Jacoba Gabriela Troga.

Plodno tijelo (klobuk): 5-12 (50) cm široko, u obliku je nepravilnog polumjeseca, često se po više klobuka naslaže jedan iznad drugoga; slabo je pojasasto; smeđe, sivo-smeđe, narančasto-smeđe do maslinasto-smeđe, prekriveno je vrlo gustim i kratkim žuto-smećkastim dlačicama prema oštrom rubu koji je često dosta svjetliji.

Rupice/cjevčice: Višekutne, nejednake, prilično su široke, kasnije su zupčaste, s debelim pregradama, sivkaste, na pritisak ili u starosti postanu žuto-ružičaste do žuto-hrđastosmeđe.

Spore: Skoro su valjkaste, 8-11 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Drvenasto, kožasto, plutasto, bjelkasto, na dodir postane smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, ponekad i na živim panjevima ili drveću, najčešće topole. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom siječnja, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, na topoli trepetljiki (Populus tremula).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Ima jako dekoriran klobuk, rupice su višekutne, a pregrade debele, prilično je krupna vrsta. Po jamičastom je mesu smećkaste boje slična smeđočekinjasta rupičarka (Coriolopsis gallica).

ŠARENA TVRDOKOŠKA (PURANOV REP)

Trametes versicolor (L.) Lloyd

Etimologija: versicolor (lat.) = promjenljive boje. Po izgledu.

Engleski naziv: Turkey-Tail

Plodno tijelo: 2-5 (8) cm široko, 1-4 cm duboko i 1-2 mm debelo, raste busenasto s mnogobrojnim stepenasto nanizanim polukružnim, lepezastim i tankim klobucima koji neodoljivo podsjećaju na puranov rep; gornja je površina valovita, baršunasta i s izmjenjivim raznobojnim (crnkastim, sivim, plavkastim, smeđim, crvenkastim, žućkastim i bjelkastim) koncentričnim zonama, donja je himenijalna površina bijela, rub je oštar, neravan i valovit.

Rupice/cjevčice: Sitne, 3-6/mm², okruglaste, višekutne, najprije su bijele, kasnije postanu više ili manje žućkaste ili svijetlooker, u starosti su smeđe ili sivo-smeđe; cjevčice su do 1.5 mm duge, najprije bjelkaste, zatim su svijetlooker.

Spore: Valjkaste, nekad lagano kobasičasto zakrivljene, glatke, 4-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Bjelkasto, vrlo tanko, najprije elastično, kožasto, zatim tvrdo i lomljivo, između površine klobuka i mesa se obično nalazi tamni crni sloj, u iznimnim slučajevima ovaj sloj također može izostati; miris je ugodan gljivlji, a okus neugodan, slatkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, breze ili topole; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog kožaste konzistencije mesa.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske sastojke koji posjeduju protuupalne, imunomodulatorne, antioksidativne i antikancerogene učinke (National Library of Medicine. 2024. Trametes versicolor (Synn. Coriolus versicolor) Polysaccharides in Cancer Therapy: Targets and Efficacy; Polysaccharide-Peptide from Trametes versicolor: The Potential Medicine for Colorectal Cancer Treatment; Medicinal Mushroom Extracts from Hericium coralloides and Trametes versicolor Exert Differential Immunomodulatory Effects on Immune Cells from Older Adults In Vitro; In Vitro Anti-proliferative and Anti-invasive Effect of Polysaccharide-rich Extracts from Trametes Versicolor and Grifola Frondosa in Colon Cancer Cells; Deciphering the CNS anti-depressant, antioxidant and cytotoxic profiling of methanol and aqueous extracts of Trametes versicolor and molecular interactions of its phenolic compounds).

Napomena: Prepoznatljiva je po bijelom himeniju i sitnim rupicama. Klobuci su često zelenkasti od prisustva lišaja. Najsličinije su nagorjela kopitarka (Bjerkandera adusta), lažni puranov rep (Stereum insignitum) i baršunasta poličica (Stereum subtomentosum), koje nemaju bijeli već tamniji himenij.

JEDNOBOJNA RAZNOCIJEVKA

Cerrena unicolor (Bull.) Murrill

Etimologija: unus (lat.) = jedan + color (lat.) = boja.

Engleski naziv: Mossy Maze Polypore

Klobuk: 2-8 (30) cm širok, bez stručka, jednim krajem je učvršćen za podlogu, okruglast, djelomično je tanak, po nekoliko plodnih tijela se naslaže jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu; smeđo-maslinast, čađavo-smeđ, na kraju je crnkast i pojasast; baršunast, čekinjast, kosmat, gotovo je uvijek prekriven zelenim algama.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste, sivo-smećkaste, duguljaste, karakteristično su labirintno izdužene, 0.2-0.5 mm široke, kod starijih primjeraka izgledaju slično ili isto kao kod vrsta iz roda Irpex, rastrgaju se; cjevčice su veoma kratke, 1-4 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 4.5-6 x 2.2-3.6 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bjelkasto je ili lagano obojeno, debljine je oko 1 mm, najprije je vlaknasto i kožasto pa gotovo drvenasto, karakteristično je odvojeno od površinskog sloja s crnom crtom u sredini; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, rijetko se pronađe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog kožaste konzistencije.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da ekstrakt ove vrste posjeduje antioksidativne, antikancerogene i citotoksične učinke (National Library of Medicine. 2024. Chemopreventive activity of bioactive fungal fractions isolated from milk-supplemented cultures of Cerrena unicolor and Pycnoporus sanguineus on colon cancer cells; Laccase purified from Cerrena unicolor exerts antitumor activity against leukemic cells; Antitumor potential of new low molecular weight antioxidative preparations from the white rot fungus Cerrena unicolor against human colon cancer cells).

Napomena: S taksonomskog stanovišta ima sličnosti s rodovima Coriolus, Deadalea i Trametes koji su prijelazni oblici prema novom rodu Cerrena.

Postia ceriflua - created in Norway by Rune Solvang

SITNA MALOPORKA

Postia ceriflua (Berk. & M.A.Curtis) Jülich

Plodno tijelo (klobuk): 1-4 cm široko, 4-7 cm promjera od supstrata i 2-6 mm debelo, sjedeće, tanko, usko je pričvršćeno, lateralno; bijelo, sivkasto, krem-žuto do okerasto, pjegavo, glatko, rub je tanak, podvijen, valovit, lako se iskrivi.

Rupice/cjevčice: Višekutne, 3-5/mm², rubovi su tanki, nazubljeni; bijele su ili žućkaste; cjevčice su tanke, 2.5-3.5 mm duge.

Spore: Kuglaste do valjkaste, glatke, prozirne, 3.7–4.8 × 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, do 2 mm debelo, vlaknasto, žilavo do kruto, lomljivo kada je suho, tanko, bijelo, bez crne linije između sloja cjevčica i trame; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (u poodmaklom stupnju razgradnje) različitih vrsta crnogoričnog, a vrlo rijetko bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena u šumi šumskog bora, smreke i jele, na trupcu smreke na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća i gorkom okusu mesa.

Postia lowei - created in Finland by Kulju, Matti

POJASASTA MALOPORKA

Postia lowei (Pilát) Jülich

Plodno tijelo (klobuk): 2 cm široko, do 4 cm promjera od supstrata i 5 mm debelo, nepravilno je polukružno, školjkasto, lepezasto ili je u obliku konzole pričvršćene na podlogu; u početku je bijelo ili kremasto, kasnije je svijetlosmeđe, površina je dlakava do fino baršunasta, kasnije postaje glatka, rub je u mladosti ravan, kasnije je izrazito valovit.

Rupice/cjevčice: Bijele su do kremaste, guste, 3-4/mm², starenjem i sušenjem postaju žućkaste, lomljive; cjevčice su do 4 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 4.3-5.5 x 1.5-2.2 µm; otrusina je bijela do krem.

Meso: Bjelkasto, vodenasto, vrlo je tanko, do 1 mm debelo, u mladosti je mekano poput svježeg sira, u starosti suho i lomljivo, s izraženom je crnom linijom između sloja cjevčica i trame; bez karakterističnog okusa i mirisa.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili u parovima i preklapajući se ili jedna uz drugu, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično jele ili smreke. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke na trupcu jele na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po izrazito valovitom rubu plodnog tijela i staništu na drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Amylocystis lapponica - created on October 2008 in Russian Federation by Kim Potapov

PRAŠUMSKA SOČNOSPORKA

Amylocystis lapponica (Romell) Bondartsev & Singer

Plodno tijelo (klobuk): 3-8 (10) cm široko, više plodnih tijela srsštenih zajedno mogu biti široki i do 40 cm, prvo razrašteno-polukuglasto, kasnije tanjurasto, udubljeno, uzdignuto poput konzole s rubom povijenim unatrag, poredana jedno uz drugo; žuto-smeđe, crvenkasto-smeđe do smeđe ili crnkasto, gornja je površina sa smeđim pjegama i baršunasta.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste, također su svijetloružičaste, u starosti su žućkaste, s crvenkasto-smeđim pjegama.

Spore: Valjkaste do vretenaste, 7-11 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto, na prerezu postane crvenkasto do crvenkasto-smeđe, vlaknasto, žilavo, spužvasto; miris je ugodan, a okus težak, gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane, trupci) smreke, rjeđe ariša, limbe (Pinus cembra) i jele; uzrokuje smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Češća je u sjevernim dijelovima Europe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na stanište i promjenu boje mesa na prerezu teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom.

SUHA ZUBOKORKA

Dacryobolus karstenii (Bres.) Oberw. ex Parmasto

Plodno tijelo: 6-30 cm dugo i 1 mm debelo, manja se plodna tijela kasnije spajaju u veće površine, razrašteno, površina je neravna, sitno paperjasta od cistida, glatka, blago bradavičava, naborana, često s kapljicama, bjelkasto, krem-oker, smeđe-žuto, rub je bjelkast, ali može nestati nakon nekog vremena, uglavnom je s tamnijim žuto-narančastim mrljama.

Spore: Kobasičaste, glatke, prozirne, s uljnim kapljama, 4.5-7 x 1.2-2 µm, bazidije su cjevaste, 4-sporne, duge su 35-45 µm, cheilocistide su valjkaste, tankih stijenki, slabo inkrustirane, pseudocistide su duge 200-250 µm, sa stijenkama koje bubre u KOH (cromushrooms: spore su (4.5) 4.9 - 6 (6.9) × (1.2) 1.3 - 1.6 (1.9) µm, Q = (3) 3.5 - 4.3 (4.9), N = 100, Me = 5.5 × 1.4 µm, Qe = 3.9, bazidije su 29-41 × 3.2-3.8 µm, N = 9, cheilocistide su 20-34 × 3.4-4.3 µm, N = 9, pseudocistide su 206-254 × 5.7-8.4 µm, N = 16, hife su 1.8-3.5 µm); otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, plutasto, bjelkasto do kremasto-oker; miris je osvježavajući do aromatično ugodan na anis, voće i limun, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća, najčešće bora i smreke, na donjoj strani trupca bez kore, uzrokuje smeđu trulež. Prvu sliku snimio je Mladen Matišić, 15.1.2024., a ostale su snimljene 24.2.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Kod determinacije obratiti pozornost na stanište, boju i miris mesa na limun.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Suha zubokorka (Dacryobolus karstenii (Bres.) Parmasto)

Oligoporus rennyi - created in Finland by Hannu Lehtonen

PRAŠNJAVA KRUPNOPORKA

Oligoporus rennyi (Berk. & Broome) Donk

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo: 1-8 (100) cm široko i 1-5 mm debelo, posve je prilegnuto na supstratu, razrašteno, najprije formira male bijele krpice na kojima se pojave rupice, u perfektnom stadiju (plodnom) vide se male kapljice, sloj rupica omotava debelu bijelu masu koja je pahuljičasto obrubljena i samo na dodir postane prašnjava, u imperfektnom stadiju proizvodi klamidospore koje padaju na maljavo-pahuljičasti rub, površina je bijela do žućkasta, od sredine je žućkasto-smeđe.

Rupice/cjevčice: Labirintne, višekutne, prilično su široke, svježe i mlade su bijele, posušene postaju krem-oker do oker; cjevčice su do 3 mm duge.

Spore: Eliptične, prozirne, nisu amiloidne, 5 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, debelo, mekano je do pomalo krhko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, najčešće smreke, a rjeđe bora.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je rupičarka u imperfektnom stadiju opisana pod nazivom Ptychogaster citrinus. Njezine klamidospore padaju na rub plahtica u obliku žućkaste prašine.

VALOVITA SOČNA RUPIČARKA

Osteina undosa (Peck) Zmitr.

Etimologija: undosus (lat.) = valovit. Po obliku.

Plodno tijelo: 1-5 (6) cm široko i do 1 cm debelo, razrašteno, kao izliveno, izdižu se mali izduženi vijugavi klobučići, međusobno su lateralno spojeni, bijeli, kasnije su krem i svijetlooker, sitno su baršunasti, nisu ili su jedva pojasasti, rub je valovit, donja je himenijalna površina prekrivena rupičastim slojem.

Rupice/cjevčice: Višekutne, labirintne, dosta su široke, 1-2/mm², rastrgane, nekad izgledaju poput šiljaka, bijele; cjevčice su do 10 mm duge.

Spore: Valjkaste, kobasičasto su zakrivljene, glatke, s tankim su pregradama, neamiloidne, 4-6 x 1.3-1.8 µm, Q = 3.2-3.6, bazidije su usko batinaste, 12-15 x 3.5-4.5 µm, 6-sporne, hife su s tankim i debelim pregradama, 5-8 µm široke (cromushroomas: spore su (4) 4.8 - 6.1 (6.7) × (1.1) 1.3 - 1.7 (1.9) µm, Q = (2.8) 3.2 - 4.1 (4.4), N = 60, Me = 5.5 × 1.5 µm, Qe = 3.6, bazidije su 13-15 × 3.5-4.1 µm, N = 5, hife su s kopčama); otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, 1-2 mm debelo, u starosti je tvrdo i lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag do gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke ili bora, a rjeđe bjelogoričnog drveća, obično jasike, breze i vrbe; izaziva smeđu trulež drva. Slike je snimio Anton Gračanin, 6.2.2026., na jeli.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije i gorkog okusa mesa.

Napomena: Smatra se rijetkom vrstom koja raste na predplaninskim područjima u prisutnosti smreke i na vlažnijim terenima. Razvija se na strani suprotnoj od izvora svjetlosti, obično na dosta trulim deblima.

ZEČARKA

Grifola frondosa (Dicks.) Gray

Etimologija: frondosus (lat.) = lisnat, šumovit, s gustim lišćem. Po izgledu.

Engleski naziv: Hen of the Woods

Plodno tijelo: 10-50 cm visoko i široko, iz čvrste se debelomesnate baze granaju mnogobrojni stručci koji završavaju pojedinačnim klobucima, sraslim u grozdove ili rozete.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, lepezast ili u obliku lopate, po svom izgledu podsjećaju na latice nekog cvijeta; gornja je strana smeđa ili sivo-smeđa, sa zonama koje mijenjaju boju od ruba, kasnije je sve više siv, obrnutno nego kod jelenovog uha (Polyporus umbellatus), površina je uzdužno vlaknasta i naborana, rub je vijugav.

Stručak: Iz zajedničke mesnate baze granaju se mnogobrojni stručci koji su postrance postavljeni u odnosu na klobuk, nepravilni; bijeli ili sivkasto-smeđi, vlaknasti.

Rupice/cjevčice: Sitne, osobito u mladosti, skoro su okrugle, kod starijih primjeraka su mnogo šire, bijele; cjevčice su vrlo kratke, spuštaju se po stručku, bijele do blijedosmeđe.

Spore: Eliptične, zrnaste, prozirne, 5-7 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Krhko, vlaknasto, bijelo do svijetlosmeđe, nepromjenljivo; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na korijenju ili prividno na tlu, te kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) hrasta ili kestena, a rjeđe lipe, bukve ili drugog bjelogoričnog drveća. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo dok je mlada.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske sastojke koji posjeduju antitumorske, imunomodulatorne, protuupalne, antialergijske, antivirusne, antibakterijske, antidijabetičke i antioksidacijske učinke, te pomažu u regulaciji metabolizma lipida i kontroli hipertenzije (National Library of Medicine. 2024.  (National Library of Medicine. 2024. Bioactive Ingredients and Medicinal Values of Grifola frondosa (Maitake); Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Grifola frondosa (Maitake) Extract Reduces Fat Accumulation and Improves Health Span in C. elegans through the DAF-16/FOXO and SKN-1/NRF2 Signalling Pathways; Synergistic Apoptotic Effect of D-Fraction From Grifola frondosa and Vitamin C on Hepatocellular Carcinoma SMMC-7721 Cells; Grifola frondosa polysaccharides induce breast cancer cell apoptosis via the mitochondrial-dependent apoptotic pathway; Antitumor, Anti-inflammatory and Antiallergic Effects of Agaricus blazei Mushroom Extract and the Related Medicinal Basidiomycetes Mushrooms, Hericium erinaceus and Grifola frondosa: A Review of Preclinical and Clinical Studies; In Vitro Anti-proliferative and Anti-invasive Effect of Polysaccharide-rich Extracts from Trametes Versicolor and Grifola Frondosa in Colon Cancer Cells; Polysaccharide isolated from Grifola frondosa eliminates myeloid-derived suppressor cells and inhibits tumor growth by enhancing T cells responses; Structural Elucidation and Immune-Enhancing Effects of Novel Polysaccharide from Grifola frondosa; The anti-obesity effects of a water-soluble glucan from Grifola frondosa via the modulation of chronic inflammation).

Napomena: Slično je jelenovo uho, koje ima jednostavne, središnje postavljene klobuke, a plodno tijelo nije u obliku cvijeta. Slična je orijaška rupičavka (Meripilus giganteus) koja ima mnogo veće klobuke, a meso joj na presjeku pocrni. Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.

Hyphoderma cremeoalbum - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ŽUĆKASTOBIJELA NITOKOŠKA

Hyphoderma cremeoalbum (Höhn. & Litsch.) Jülich

Plodno tijelo: 1-15 (25) cm široko i 0,2-0,5 mm debelo, razrašteno, poput premaza vapnom na drvu, često bradavičavo-kvrgavo; bjelkasto, svijetlosivo, kasnije postaje žućkasto; rub je porozan, brašnast, nije vlaknast; himenijalna je površina glatka, nije ispucana, a analizom pomoću povećala se ne vide cistide.

Spore: Eliptične do skoro valjkaste, duguljaste, 8-15 x 5-6.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto; skoro je nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog, rjeđe bjelogoričnog drveća, uglavnom oguljenom, često na boru, smreci, jeli, topoli, hrastu, bukvi, voli vlažna mjesta. U Hrvatskoj je pronađena samo u miješanoj šumi bukve, jele i smreke na krupnim drvnim ostacima jele i smreke, a poznata je samo s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju neophodna mikroskopska analiza spora.

Hyphoderma occidentale - created in Spain by Luis García Bona

ZAPADNA NITOKOŠKA

Hyphoderma occidentale (D.P.Rogers) Boidin & Gilles

Etimologija: occidens (lat.) = zapad. Po orijentaciji prema zapadu.

Plodno tijelo: Posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, formira plahtice široke nekoliko centimetara i 0.1 mm debele; površina je bjelkasta do krem-oker, kasnije je malo porozna, po suhom je vremenu glatka, rub je nepravilno rastrgan.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 11-14 x 4-5 µm.

Meso: Bjelkasto, skoro je nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta bjelogoričnog drveća, a po literaturi se pronađe i na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta izdvaja od vrste Hyphoderma definitum samo po širim sporama (4-5 µm), a spomenuta vrsta ima spore debele 3-4 µm. U literaturi se navodi i slična vrsta Hyphoderma medioburiense, koja kolonizira drvne ostatke bjelogoričnog drveća.

Metulodontia nivea - created on June 2019 in Pirkkala, Iso Naistenjärvi, Finland by Unto Söderholm

BIJELA GRBAVIČARKA

Metulodontia nivea (P.Karst.) Parmasto

Etimologija: nivea (lat.) = snježnobijela, snježna. Po boji.

Plodno tijelo: 1-20 (40) cm široko i 0.1-0.2 mm debelo, razrašteno, izliveno, prilično je čvrsto; blijedokremasto do žućkasto-okerasto, rub se često nastavlja u razgranate rizomorfe.

Spore: Eliptične, glatke, s tankim stijenkama, nisu amiloidne, 3-5 x 2.5-4 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo je do blijedožućkasto, tanko, u mladosti je poput voska; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, uglavnom jele, smreke i bora, ali se pronađe i na bjelogoričnom drveću, johi, grabu, topoli ili hrastu; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nalazi se na listi gotovo ugroženih gljiva.

Incrustoporia papyracea - created in Finland by Allar Antson

PAPIRASTA HRSKAVIČARKA

Incrustoporia papyracea (A.David) Zmitr.

Plodno tijelo: Razrašteno, malo, vrlo je tanko; bijelo, žućkasto do žutosmeđe; rub je s rizomorfima.

Rupice/cjevčice: Sitne, 4-5/mm², boje su plodnog tijela.

Spore: Valjkaste, 4-5.5 × 1.4 µm.

Meso: Tanko, skoro nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, obično smreke, bora ili jele. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke na trupcima smreke samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je sličnih vrsta pa je za točnu determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Skeletocutis albocremea - created on May 2020 in Pollen, Viken, Norway by University of Oslo

ŽUĆKASTO-BIJELA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis albocremea A.David

Etimologija: album (lat.) = bijelo + chrisma (lat.) = žućkasto-bijelo.

Plodno tijelo: 1-20 (25) cm široko i do 0.5 mm debelo, prilegnuto je na supstrat, razrašteno, vrlo tanko; himenijalna je površina bijela, žuta do oker-krem, kada se osuši svijetlooker; rub je pahuljičast, bijel i nekoliko milimetara širok; subiculum, odnosno sloj koji izravno leži na supstratu je bijel i debeo svega 0.2 mm.

Rupice/cjevčice: Bijele su do krem-oker, višekutne, 6-8/mm²; cjevčice su 0.4-0.8 mm duge, bijele.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, zakrivljene, glatke, prozirne, 4-5 x 1.3-1.8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo do kremasto žuto, u starost žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora i cedra.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Plodno je tijelo posve prilegnuto na supstrat i raste s donje strane trupca ili otpalih grana. Međutim, ako samo malo proviri na sunce (svjetlo), tada se rub malo izvuče i zavrne prema dolje te dobiva školjkasti izgled. Moguća je zamjena sa snježnobijelom hrskavičarkom (Skeletocutis nivea), koja ima mnogo sitnije rupice, sustav hifa ima tri oblika i raste na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.

Skeletocutis amorpha - created in Norway by Magne Flåten

BEZOBLIČNA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis amorpha (Fr.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: amorphos (gr.) = bezobličan, nepravilan.

Engleski naziv: Rusty Crust

Plodno tijelo: 4-8 (30) cm široko i 1-2.5 (3) cm izdignuto sa supstrata, plodna su tijela povezana u redove, klobučići su izdignuti i nisu pojasasti, mekano, lagano je resasto; bijelo, rub je također bijel.

Rupice/cjevčice: Okruglaste su do duguljaste, 2-5/mm², najprije su bijele, kasnije su narančaste do crveno-narančaste; cjevčice su 0.5-2 mm duge, kratke.

Spore: Kobasičaste, 3-4.5 x 1.3-1.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Dvoslojno, trama i cjevčice su na jednom želatinoznom sloju koji je uočljiv na prerezu, mekano, osušeno odrveni, bijelo je do smećkasto; miris nije izražen, a okus je lagano gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora, a nešto rjeđe jele; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se zamijeni s vrstama iz roda Tyromyces, jer je početkom rasta iznutra bijele boje i mekane konzistencije.

Skeletocutis nivea - created in Estonia by Allar Antson

SNJEŽNOBIJELA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis nivea (Jungh.) Jean Keller

Etimologija: niveus (lat.) = snježno bijelo, snijegom prekriveno. Po boji.

Engleski naziv: Hazel Bracket

Plodno tijelo: 2-8 (15) cm široko, razrašteno, spušta se niz supstrat, s malim klobučićima koji se izdignu do 2.5 cm, povezani su u redove, kasnije su nanizani poput crijepa na krovu kuće; bijelo, smećkasto, sitno dlakavo, valovito, nabrano, rub klobuka je savijen prema bazi.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, izdužene su do višekutne, 6-8/mm², žilave, mekane, bijele, kasnije su žuto-crvenkaste do oker-smeđe; cjevčice su 1-1.5 (5) mm duge, bijele.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, 3.5-4 x 0.5-0.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Višeslojno, unutarnji je sloj svijetlosmeđ do tamnosmeđ, vanjski je sloj bijel do kremasto-žut, 1-2 mm debelo, veoma je žilavo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u bjelogoričnim šumama, uglavnom aluvijalnim, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, ali također i jasena, lijeske, graba; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Teško se razlikuje od drugih vrsta gljiva koje su slične ili iste boje.

Skeletocutis stellae - created in Finland by Teppo Helo

DUGOVJEČNA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis stellae (Pilát) Jean Keller

Plodno tijelo: 5-20 (80) cm široko, u mladosti je s bjelkastim do žućkasto-smeđim neravnim uzvisinama, zatim se razvije rupičasti bjelkasto-sivi himenij, kasnije se razvijaju oker-smeđi klobučići koji podsjećaju na crijepove na krovu kuće.

Rupice/cjevčice: Prvo su bjelkaste, kasnije su sivo-smeđe.

Spore: Eliptične do kobasičaste, umjereno zakrivljene, s tankim stijenkama, 7.5-11 x 3.6-8 µm; otrusina je žuta.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste po više godina u crnogoričnim i miješanim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke te u šumi šumskog bora i smreke, na trupcima smreke i jele na četiri lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su vrste Skeletocutis carneogrisea, bezoblična hrskavičarka (Skeletocutis amorpha) i Vitreoporus dichrous.

Tyromyces chioneus - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

SNJEŽNO-SOČNA RUPIČARKA

Tyromyces chioneus (Fr.) P.Karst.

Engleski naziv: White Cheese Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-11 (13) (20) cm široko, skoro je bubrežastog ili lepezastog oblika, jednim je krajem učvršćeno za podlogu, nekad je izravnato, trokutasto, površina je gola, nije pojasasta, bijela, rub je oštar, ravan i valovit, gladak.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 0.2-0.3 mm široke, bjelkaste; cjevčice su 2-5 mm duge, kratke, ujednačeno su duge.

Spore: Eliptične, 3-4 x 1.5-1.8 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Mekano, vodenasto, elastično, isušeno je kruto i lomljivo, prhko, nije vlaknasto, slabo je pojasasto, bjelkasto; miriše na voće s komponentom cimeta, a okus je blag do lagano ljutkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, često breze, rjeđe crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od trpke sočne rupičarke (Amaropostia stiptica) se razlikuje po okusu mesa koje nije ljuto, ali i po mikroskopskim karakteristikama. Bijelo-sočna rupičarka (Tyromyces lacteus) je sličnog izgleda, ali raste na crnogoričnom drveću.

NARANČASTO-SOČNA RUPIČARKA

Tyromyces kmetii (Bres.) Bondartsev & Singer

Etimologija: Po imenu.

Plodno tijelo: 4-10 (13) cm široko, u obliku je konzole, kapasto, bez stručka; bjelkasto-žuto do žuto-narančasto, sitno je dlakavo, s pramenovima, fino paperjasto, djelomično je pojasasto, rub je oštar i valovit.

Rupice/cjevčice: Guste, 3-4/mm², nazubljene, bijele, kasnije su žućkaste.

Spore: Eliptične, tankih stijenki, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 3.5-4.5 x 2.3-3 µm, Q = 1.3 - 1.7; otrusina je bijela.

Meso (trama): Žilavo, vlaknasto, mekano, elastično, bjelkasto, žuto-narančasto; miris je na voće, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s KOH postaje tamnocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.  

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična je narančasta zlatoporka (Aurantia aurulenta), koja nema plodno tijelo u obliku konzole, već je razrašteno i raste uglavnom na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

BIJELO-SOČNA RUPIČARKA

Tyromyces lacteus (Fr.) Murrill

Etimologija: lacteus (lat.) = mliječni. Po boji plodnog tijela.

Plodno tijelo: 4-10 (12) cm široko, do 6 cm promjera od supstrata i debelo do 3 cm, u obliku je konzole, kapasto, trokutasto, bez stručka; bijelo, sitno je dlakavo i crvenkasto vlaknasto, rub je oštar i valovit.

Rupice/cjevčice: Guste, uz supstrat su duguljaste, četverokutne, labirintne, nazubljene, bijele; cjevčice su duge.

Spore: Valjkaste do lagano kobasičaste, glatke, prozirne, 4-5.5 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Žilava, vlaknasta, mekana, bijela; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine u svim tipovima šuma kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće hrasta, vrbe ili bukve.  

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična vrsta Postia tephroleuca ima blagi okus mesa, klobuk je u mladosti sive boje i raste na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća. Neki autori smatraju da se radi o istoj vrsti.

Tyromyces odorus - created in Finland by Tapio Kekki

MIRISNA HRSKAVIČARKA

Tyromyces odorus (Sacc.) Zmitr.

Plodno tijelo: 4-30 cm široko, razrašteno, manja se plodna tijela međusobno spajaju, ravno ili (kada raste pod kutom ili na okomitim površinama) stepenasto; himenijalna je površina bijela, kremasta, svijetlosmeđa, često je sumporastožuta kada se osuši, ponekad je raspucano, sterilni je rub uzak, 1-3 mm.

Rupice/cjevčice: U početku su pravilne, kasnije su nepravilne, guste, 3-6/mm²; cjevčice su 5-6 mm duge, bijele, kremaste, lomljive su kada se osuše.

Spore: Glatke, 4-5 x 1-1.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, sočno, izdašno, drvenasto je i lomljivo kada se osuši, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnim drvnim ostacima (trupci, grane) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili jele, vrlo se rijetko pronađe na topoli. U Hrvatskoj je poznata sam s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu determinaciju ove vrste je potrebna mikroskopska analiza spora.

KOŽASTA KRASTOKORKA

Byssomerulius corium (Pers.) Parmasto

Etimologija: corium (lat.) = koža. Po konzistenciji plodnog tijela.

Engleski naziv: Netted Crust

Plodno tijelo: 3-12 (30) cm široko i 0.5-1 mm debelo, prileglo na supstrat, razrašteno ili ima poluklobučiće, formira membranozne plahtice; poluklobučići imaju polumjer do supstrata 0.5-2 cm, na vertikalnom supstratu klobučići su stupnjevano postavljeni, lako se odvaja od podloge; gornja je površina klobučića dlakavo-maljava i bjelkasta ili oker, rub je fino resast; himenij je kod mladih plodnih tijela gladak, poslije jako hrapavo bradavičav, najprije bjelkast, u starosti žućkast ili narančast.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, gumasto, kožasto ili žilavo, raspucava se kada se osuši; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, grančice, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom s donje strane grana i trupaca, a zatim raste prema gore; izaziva bijelu trulež drva. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u siječnju.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Iako je jestiva vrsta nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta vrlo lako može zamijeniti sa zrcalnom poličicom (Stereum reflexulum), koja također raste s donje strane polegnutih grana i grančica bjelogoričnog drveća. Međutim, ona ima gladak himenij koji poslije postane smeđo-narančast do oker-smeđ.

DLAKAVA KRASTOKORKA

Byssomerulius hirtellus (Burt) Parmasto

Etimologija: hirsutus (lat.) = dlakavo. Po izgledu.

Plodno tijelo: 3-15 cm široko i 0.6 mm debelo, vrlo tanko, prileglo na supstrat, razrašteno, rub je pamučast do baršunast, ponekad vlaknast, tanak, do 5 mm širok, himenijalna je površina bijela, krem ​​do ružičasto-smeđa, s relativno uskim naborima, dubokim gotovo 0.3 mm, često se granaju, anastomozirajući, tvore kružne, nasumično raspoređene jamice, dvije ili tri po milimetru.

Spore: Jajolike do Široko eliptične, glatke, prozirne, tankih stijenki, (3.5) 4 - 5 (6) x 2 - 2.5 (3) µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo, kožasto; miris je blago kiselkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grančice, grane, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća; izaziva bijelu trulež drva. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u drugoj polovici ožujka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po boji i finoj meruloidnoj površini plodnog tijela.

GRIMIZNA VOSKOPORKA

Ceriporia purpurea (Fr.) Donk

Etimologija: purpureus (lat.) = purpurne boje, purpurno. Po boji.

Engleski naziv: Bruising Porecrust

Plodno tijelo: 2-10 (20) cm široko, posve prilegnuto uz supstrat, razrašteno, za podlogu se drži labavo, formira plahtice; u mladosti je bjelkasto-ružičasto, kasnije ružičasto-crvenkasto, trljanjem potamni, rub je bjelkasto maljav, himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, izdužene, a katkad imaju izgled duguljaste pukotine, 3-5/mm², bjelkasto-ružičaste do mesnatoružičaste; cjevčice su 2-4 mm duge.

Spore: Eliptične, malo zakrivljene, glatke, bezbojne, 6.4-8.5 × 1.7-2.7 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso (trama): Vrlo je tanko, sočno, kada se isuši postane tvrdo i lomljivo, bjelkasto do žuto-crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) bjelogoričnog drveća, najčešće jasena i bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj je rupičarki slična vrsta Ceriporia excelsa, koja na dodir postane crvena, ali ona ima šire rupice (1-3/mm²) i kraće spore (3.5-4 µm).

Ceriporia reticulata - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

MREŽASTA VOSKOPORKA

Ceriporia reticulata (Hoffm.) Domański

Etimologija: reticulum (lat.) = mreža, mrežast. Po izgledu rupica na himenijalnoj površini.

Engleski naziv: Reticulate Porecrust

Plodno tijelo: 1-20(25) cm široko, posve prilegnuto na supstrat, razrašteno, labavo srašteno sa supstratom, formira hrpice; u mladosti bijelo, poslije svijetložuto ili bjelkasto-oker; rub je maljav i bjelkast.

Rupice/cjevčice: Višekutne ili sliče labirintu, nazubljene, guste, 3-5/mm², prirasle, subikul je bjelkast i vrlo tanak, rubni filamenti su staklasti ili bjelkasti; cjevčice su kratke.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-9 × 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bijelo, vrlo je tanko, u mladosti pahuljasto mekano, kasnije nešto čvršće, kada se isuši postane lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, u manjim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) crnogoričnog drveća te otpalih češera i iglica, obično smreke, rjeđe se pronađe na bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je rupičarka lako prepoznatljiva po mrežastom izgledu rupica na himeniju. Raste isključivo ispod ležećih komada mrtvog drva, a da se pronađe, moraju se prevrtati otpale grane. Osim toga, konzistencija mladog plodišta sočna je i vrlo mazava, te, ako je samo taknete prstom, rupice nestaju.

Ceriporia viridans - created in Finland by Hannu Lehtonen

ZELENKASTA VOSKOPORKA

Ceriporia viridans (Berk. & Broome) Donk

Etimologija: viridis (lat.) = zeleno. Po boji.

Engleski naziv: Greening Porecrust

Plodno tijelo: 5-15 (25) cm široko i 1-4 mm debelo, posve prileglo uz supstrat, razrašteno, čvrsto je priraslo za supstrat; vrlo je promjenjive boje, u početku bjelkasto, krem pa ružičasto-ljubičasto, zelenkasto, zelenkasto-sivo, sivo-ljubičasto, kasnije ružičasto-crveno, rub je mrežasto-porozan, a subikul je bjelkast.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, na okomitom supstratu duguljasto raspuknute, 3-5/mm², u početku ljubičaste, vinskicrvene, kasnije ružičasto-crvene; cjevčice su 1-2 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 3.5-5 × 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Vrlo tanko, ružičasto ili smeđe-ružičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, osobito bukve i jasena, rijetko na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj je rupičarki slična vrsta Ceriporia excelsa, ali ona raste češće na drvnim ostacima crnogoričnog drveća te ima nešto manje pore, a himenij na pritisak ili ozljedu ne mijenja boju. Pojedini autori smatraju da je spomenuta rupičarka samo sinonim našoj opisanoj vrsti. Međutim, bitno se razlikuju po širini spora, jer spomenuta rupičarka ima šire spore od 2 µm i plodno tijelo po suhom vremenu nije zelenkasto.

GMIZAJUĆA VOSKOKORKA

Crystallicutis serpens (Tode) El-Gharabawy, Leal-Dutra & G.W.Griff.

Etimologija: serpere (lat.) = gmizati, kliziti. Po širenju na supstratu.

Plodno tijelo: 3-20 (40) cm široko i oko 0.5 mm debelo, potpuno je prileglo na supstrat, razrašteno, poput kraste, himenij je porozan, površina je naborana, porozna ili labirintno porozna, meruloidna; u mladosti je bjelkasto, kremasto-oker do žućkasto-smeđe, nabori su na vrhu više slabog crvenkastog do narančastog tona, rub je također porozan.

Rupice/cjevčice: Labirintne, bijele do ružičaste.

Spore: Valjkaste, eliptične ili u obliku kapljice, glatke, prozirne, 3.3-4.8 x 1.7-2.9 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Vrlo tanko, mekano, bijelo, žuto do žuto-ružičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, a rjeđe se pronađe na bjelogoričnom drveću. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u drugoj polovici siječnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po rastu na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća i po meruloidnom himeniju.

Gloeoporus pannocinctus - created in Finland by Ossi Ryhänen

ZELENKASTA VOSKOPORKA

Gloeoporus pannocinctus (Romell) J.Erikss.

Etimologija: pannus (lat.) = tkivo, tkanina, vlaknasta struktura + cinctus (lat.) = okružen, opasan. Po izgledu.

Plodno tijelo: 5-20 (30) cm široko i 1-4 mm debelo, potpuno leži na supstratu, razrašteno, labavo se drži za supstrat; površina je porozna, bijela, svijetložuta, kada ostari postane sivkasto-okerasta do smećkasta; kod razvijenih plodnih tijela rub je bijel i sterilan, bez rupica, a u starosti rub posmeđi.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, vrlo sitne, 5-8/mm², najprije bijele, kasnije krem do svijetlooker; cjevčice su 1-2 mm duge, ispod cjevčica se nalazi tanki želatinozan sloj, a ispod njega je tanki ružičasti subiculum koji je izravno spojen za podlogu.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 2.9-5 x 0.5-1.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, do 3 mm debelo, voštano, mekano, u starosti tvrdo i kožasto, između cjevčica i subikuluma je fini, zeleno-žuti, želatinasti sloj; miris nije izražen, okus malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, grančice, lišće) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, ali i crnogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana se rupičarka vrlo lako može zamijeniti s bezobličnom hrskavičarkom (Skeletocutis amorpha), međutim, ona raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog raznog drveća. Osim toga, navedena vrsta ima sustav hifa u dva oblika i nema između subiculuma i sloja cjevčica želatinozan sloj.

MLIJEČNOBIJELA ZUBOPORKA

Irpex lacteus (Fr.) Fr.

Etimologija: lac (lat.) = mlijeko + -eus (lat.) = pripadnost ili karakteristike nečega. Po boji.

Engleski naziv: Milk-white Toothed Polypore

Plodno tijelo: 3-50 (70) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, može imati i djelomičan poluklobučić, gornja je površina poluklobučića čekinjasta te s uočljivim zonama, klobučići su 2-5 cm široki, polumjer od supstrata je 0.5-2 cm; himenij se sastoji od šiljaka ili je porozan u obliku nepravilnog labirinta; na početku je bijelo, ubrzo postane kremasto, žućkast, žućkasto-okerasto do blijedocrvenkasto, rub je sve tanji i bijelo maljav.

Šiljci/rupice: Bijeli, žućkasti ili blijedocrvenkasti; himenij se sastoji od šiljaka ili sitnih i labirintnih rupica, oko 1-3/mm².

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.2-3 µm (cromushrooms: (5.1) 5.14 - 6 (6.8) × (2) 2.3 - 2.9 (3.5) µm, Q = (1.8) 2 - 2.4 (3), N = 60, Me = 5.6 × 2.5 µm, Qe = 2.2); otrusina je prozirna, bjelkasta.

Meso: Opnasto, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, češće u kasnu jesen i zimu, kao parazit ili saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće johe, breze, lijeske, bukve, topole i hrasta, a rjeđe se pronađe na crnogoričnom drveću. Prva slika snimljena je sredinom lipnja na lokalitetu lovački dom Radoboj kod Krapine, na grani bukve, a ostale je snimio Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ako opisana vrsta raste na supstratu postrance, tada formira poluklobučiće, čija je gornja površina tada dlakavo-čekinjasta i vide se zone.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1416. Irpex lacteus (Fr. ex Fr.) Fries

PJENASTA KRASTOKORKA

Irpex latemarginatus (Durieu & Mont.) C.C.Chen & Sheng H.Wu

Etimologija: late (lat.) = široko, široko rasprostranjeno + marginatus (lat.) = s rubom, označeno rubom. Po izgledu.

Engleski naziv: Frothy Porecrust

Plodno tijelo: 1-15 (20) cm široko i više od 1 cm debelo, potpuno je prilegnuto na supstrat, razrašteno, valovito, kvrgavo, rub je prilično debeo, bijelo je do žućkasto, u starosti je smećkasto, kasnije je s brojnim visećim cjevčicama, sloj između himenija i supstrata (subicolo) je bijel.

Rupice/cjevčice: Višekutne, a mogu biti čak i zupčaste i vrlo nepravilne, u starosti su jako viseće, 1-3/mm², bijele su ili kremasto-žute; cjevčice su do 7 mm duge, često su krhke i suhe.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-7 x 3-4.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žućkasto, kruto, čvrsto, mesnato, kada se posuši postane kožasto i tvrdo, debljine je oko 1 mm; miris je lagan na travu, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi, grane) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća s korom, osobito na vrbi, bukvi ili brijestu, a rjeđe na smreki, širi se i na stabljike biljaka; uzrokuje bijelu trulež drva. Slike je snimio Anton Gračanin, 3011.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Plodno je tijelo zamjetno debelo i kvrgavo. Vrlo je promjenljive boje, u mladosti je bjelkasto do krem, poslije je s laganom ružičastom nijansom i konačno postane smećkasto.

BOROVA VOSKOPORKA

Meruliopsis taxicola (Pers.) Bondartsev

Etimologija: taxus (lat.) = jela, tisa + cola (lat.) = koji živi. Po staništu.

Plodno tijelo: 4-15 (50) cm široko, potpuno je prileglo na supstrat, razrašteno, formira krpice, labavo je pričvršćeno za supstrat, himenij je porozan, površina je narebrana, porozna ili mrežasto-porozna, meruloidna; u mladosti je narančasto-oker, poslije narančasto-crveno, krvavocrveno, crveno-smeđe ili tamnocrveno-smeđe, rub je bjelkast i po suhom vremenu uzdignut.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste do žućkaste, sitne, nježne.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 4-5 x 0.75-1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, osobito bora i jele. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici siječnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrstu lako prepoznati jer raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća s korom i bez nje. Zbog meruloidnog izgleda himenija podsjeća na gljive roda Merulius, a, osim toga, ima tipičnu crveno-smeđu boju i bijeli rub. Možda je moguća zamjena s donekle sličnom glatkom voskokorkom (Phanerochaete laevis), međutim, ona nema mrežasto-poroznu površinu i bijeli rub, te raste na krupnim drvnim ostacima (grane) bjelogoričnog drveća, osobito bukve.

DVOBOJNA VOSKOPORKA

Vitreoporus dichrous (Fr.) Zmitr.

Etimologija: di (gr.) = dva, dvostruki + khroa (gr.) = dvobojan, s dvije različite boje. Po boji.

Engleski naziv: Bicoloured Bracket

Plodno tijelo: 4-12 (50) cm široko, u početku je razrašteno i formira hrskavu prljavo bijelu, bjelkasto-smeđu, žuto-smeđu koru, kasnije je s izdignutim klobučićima u obliku konzole, klobučići su 0.5-5 cm široki, do 10 cm promjera od supstrata i  do 5 mm debeli, gornja površina je smeđa do narančasto-smeđa, s bijelim rubnim pojasom, pojasasta, suha, dlakava do baršunasta, rub je ispupčen.

Rupice: Vrlo su sitne, 4-6/mm², okrugle su do višekutne, rubovi su bjelkasti i u jakom kontrastu s tamnim cjevčicama.

Cjevčice: Do 1 mm duge, mesnatocrvenkaste, ružičaste, ružičasto-ljubičaste, narančasto-smeđe do crvenkasto-smeđe, u starosti su tamnosmeđe, odvajaju se dok su svježe.

Spore: Kobasičaste, glatke, 3.5-5.5 x 0.7-1.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Gumasto, želatinozno, kasnije je žilavo, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, ali se razvija od kolovoza do listopada, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Dosta je tipična po gumenom i želatinoznom himeniju koji se lako odvaja od ostalog dijela plodnog tijela. 

Ceriporiopsis resinascens - created in Estonia by Urmas Ojango

SMOLASTA SMOLOPORKA

Resiniporus resinascens (Romell) Zmitr.

Etimologija: resinascens (lat.) = ispuštati smolu, stvarati smolu. Po značajki.

Plodno tijelo: 5-15 (25) cm široko i 1-6 (9) mm debelo, posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno; svijetložuto, žuto-smeđe do narančasto-smeđe, rub je bijel, kasnije je krem i jedva uočljivo maljav, subikul je debeo 2 mm, jasno je odvojen od sloja s rupicama.

Rupice/cjevčice: Najprije su bijele, kasnije su oker-smeđe, tamnosmeđe ili smećkasto-crvenkaste, višekutne, mrežaste, a na okomitom su supstratu duboko raspuknute, sitne, 3-4/mm²; cjevčice su do 6 mm duge.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 4-5 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Do 2 mm debelo, vlaknasto, mlado i sveže je mekano, suho postane tvrdo i mrvljivo, bjelkasto, krem-oker do svijetlosmećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće topole, vrbe, johe, breze ili voćaka (Prunus); izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Gljive rodova Resiniporus, Ceriporiopsis, Ceriporia, Oxyporus, Auriporia i Oligoporus su makroskopski vrlo slične i potreban je veliki oprez i obvezno mikroskopiranje za sigurnu determinaciju. Stanište može kod nekih vrsta poslužiti za eliminaciju sličnih vrsta. Međutim, velika varijabilnost izgleda himenija u odnosu na horizontalan ili vertikalan supstrat upućuje na temeljitost i veliki oprez.

JELENSKA RAZNOCIJEVKA

Trametopsis cervina (Schwein.) Tomšovský

Etimologija: cervus (lat.) = jelen. Po boji.

Plodno tijelo: 2-10 (25) cm široko i 2-5 mm debelo, u početku je razrašteno i spljošteno, zatim poprimi lepezasti ili klobučasti oblik, klobučići se naslažu poput crijepa na krovu kuće, na golom drvu ili kori drveta se i do 1 metra raširi; u početku je potpuno bijelo, kasnije je kremasto, svijetlosmeđe, sivo-smeđe do cimetastosmeđe, dlakavo, maljavo, slabo je pojasasto, rub je bijel, resast, vlaknast i oštar što je tipično za raznocijevke (Trametes).

Klobuk: Do 2.5 cm visok i 4-6 mm debeo, tanak, resast, nije pojasast, rub je tanak, valovit, spojen je s drugim plodnim tijelima; uvijek je nešto svjetliji od rupica.

Rupice/cjevčice: 0.5-1.5 mm široke, vrlo su široke, dosta su promjenljive, višekutne ili su labirintne, u obliku alveola, također su zupčaste, otrcane, bjelkaste su do žućkaste, kasnije su oker, smećkaste do smeđe; cjevčice su do 4 mm duge, spuštaju se po podlozi.

Spore: Valjkaste, blago su zakrivljene, s tankim stijenkama, 5.5-8 x 1.7-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, 0.1-3 mm, debelo, čvrsto, žilavo, blijedosmeđe do smeđe, osušeno sliči šećeru; miris je ugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, uvijek raste samo na bjelogoričnom drveću; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Dosta je rijetka i upadljiva rupičarka, pojavljuje se zimi, a prisutna je i iduće godine.

ŽUTI KRUH

Laetiporus sulphureus (Bull.) Murrill

Etimologija: sulphureus (lat.) = sumpor, boje sumpora, sumporasto. Po žuto-narančastoj boji.

Engleski naziv: Chicken of the Woods

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 (50) cm široko, 2-5 cm debelo i do 20 kg teško, iz iste baze može rasti po nekoliko klobuka jedan iznad drugoga ili su nagomilani, svaki pojedinačni je lepezastog oblika, velik, poslije se podstava lako odvaja od klobuka; žućkast, svijetložut, žuto-smeđ, žuto-narančast ili narančast, u starosti izblijedi, površina je baršunasta, rub je valovit i podijeljen u režnjeve.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste, sumporastožute, u starosti su bijele, iz rupica se izlučuje žućkasta vodenasta tekućina; cjevčice su kratke, sumporastožute.

Spore: Eliptične, prozirne, 5.5-7 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, žućkasto je kada se gljiva razvije, izdašno, mekano, sočno, elastično, kasnije je suho, žilavo i lomljivo; miris je aromatičan, kiselkast, na gljive ili voće, okus je kiselkast, u starosti na sir, na bukvi i hrastu je često gorak, a na vrbi i brezi blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom požuti, dok sa sulfovanilinom postane prolazno tamnoljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit ili naknadno kao saprofit na živom bjelogoričnom drveću, osobito voćkama i vrbama, a vrlo rijetko na crnogoričnom drveću; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo dok je mlada. Ima pomalo gorak okus i smolast miris, koji ovise o vrsti drveta na kojem raste. Povremeno izaziva gastrointestinalne tegobe ili alergijske reakcije. Izbjegavati sakupljanje u voćnjacima zbog korištenja raznih pesticida. Ako gljiva raste na otrovnom drvetu, treba je izbjegavati, jer može apsorbirati toksine iz drveta. Ako primjerice raste na tisi (Taxus baccata) ili žutom bagremu (Laburnum anagyroides), može doći do teškog trovanja. Također postoje zapažanja da je žuti kruh koji je rastao na hrastu ili bagremu uzrokovao proljev i povraćanje kod osjetljivih ljudi. Gljiva iz stabla izvlači taninsku kiselinu, koja također negativno utječe na okus. Prehrambena vrijednost ovisi o vrsti drveta na kojem raste.

Napomena: Raste kao parazit na stablima voćaka dok ih potpuno ne iscrpi. Ponekad raste i na mrtvom drveću. Nema opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama.

CRNOGORIČNI RUPIČAVAC

Phaeolus schweinitzii (Fr.) Pat.

Etimologija: U čast njemačko-američkog mikologa L. v. Schweinitza.

Engleski naziv: Velvet-top Fungus, Dyer's Polypore, Dyer's Mazegill, Pine Dye Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-20 (30) cm široko, u mladosti je debelo, grbavo, nekad je brazdasto, vijugavo, mekano, pojasasto, često su naslagana jedno iznad drugoga; najprije je žuto, kasnije je od sredine smeđe do crvenkasto-smeđe, rubni je pojas svjetliji, na lagani dodir postane smeđ ili rđasto-smeđ, sitno je baršunast ili maljav.

Stručak: Vrlo je kratak i veoma debeo ili gotovo da i ne postoji, centralan je ili ekscentričan.

Rupice/cjevčice: Sitne, 1-2/mm², okruglaste su ili poput nepravilnog labirinta, u mladosti su s gutacijskim kapljicama po površini, najprije su žućkaste, u starosti su sive do smeđe; cjevčice su kratke, žuto-sive su ili maslinaste, samo na mali dodir pocrnu.

Spore: Eliptične, prozirne, nisu amiloidne, 6-9 x 4.5-5 µm, Q = 1.6-1.7 (cromushrooms: (6) 6.2 - 7.4 (8.6) × 4 - 4.8 (5.5) µm, Q = (1.4) 1.44 - 1.66 (1.7), N = 63, Me = 6.7 × 4.4 µm, Qe = 1.6; otrusina je žućkasta.

Meso: 1-3 (4) cm debelo, u mladosti je mekano, sočno i spužvasto, poput pluta, a u starosti postane tvrdo i žilavo, lomljivo, žuto-smeđe je do smeđe boje, u starosti je hrđastosmeđe; miris nije izražen, a okus je malo kiselkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit uz panjeve, na zemlji ili na korijenju crnogoričnog drveća, najčešće smreke, rijetko izravno na drvetu, ponekad se pronađe čak i na stablima trešnje; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Raste na zemlji, na humusu ispod crnogoričnog drveća. Često izgleda skoro poput smeđeg, crvenog ili žutog cvijeta. Meso je dosta spužvasto i ponekad poput spužve natopljene vodom pa postane smećkasta i suha, vrlo lomljiva, ponekad raste uz borove, dosta je promjenljivog oblika i boje. Mlada je u obliku grumena žute boje, a kasnije se razvije u stepenasto postavljene klobuke. U starosti potpuno promijeni žuto-smeđu boju i postane hrđastosmeđa i prilično tvrda.

ŠKOLJKASTA BUSENJAČA

Panus conchatus (Bull.) Fr.

Engleski naziv: Lilac Oysterling

Klobuk: 3-15 (25) cm širok, školjkast, lijevkast ili je nepravilnog oblika, žilav, tvrd; najprije je ljubičast ili ružičasto-crven, kasnije blijedi do ružičasto-oker narančasto-smeđe ili žuto-smeđe boje, vlaknasto-čehast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, nepravilan, lateralno je postavljen u odnosu na klobuk, kratak, pun, zadebljan je na bazi, žilav; najprije je ljubičasto-crvenkast je ili žuto-oker, baza je čekinjasta i vunasto obrasla.

Listići: Vrlo su gusti, uski, žilavi, ponekad su račvasti, dugo se spuštaju po stručku, ponekad su anostomozirajući; oštrica je glatka; mesnatoružičasti, zatim su okerasti, crvenkasto-smeđi ili svijetloljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, prozirne, s tankim stijenkama, (3.5) 5.1 - 7.1 (8.2) × (2.3) 2.6 - 3.8 (4.2) µm, Q = (1.5) 1.6 - 2.2 (2.5), N = 100, Me = 6.1 × 3.2 µm, Qav = 1.9; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tanko, žilavo, kožasto, elastično, bijelo; miris je ugodan, a okus je blag, kiselkast i gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, breze, topole ili jabuke, ali i kao parazit na živom drveću; izazivaju bijelu trulež drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Taksonomijska pozicija ove vrste nije u potpunosti određena. Prepoznatljiva je prvenstveno po ružičasto-ljubičastom odsjaju, osobito na listićima, ima dosta sinonima. Na istom staništu raste i sličan trpki grudovac (Panellus stypticus), koji je dosta manji rastom, ima vrlo kratak stručak koji je do listića zadebljan, a listići se ne spuštaju niz stručak već su prirasli. Slična mirisna pilašica (Neofavolus suavissimus) miriše po anisu, a oštrica listića joj je lagano nazubljena.

ČEKINJASTA BUSENJAČA

Panus neostrigosus Drechsler-Santos & Wartchow

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, može biti lijevkasto udubljen ili školjkast; u mladosti žuto-oker, crvenkast do mesnatoružičast s blagom ljubičastom nijansom, poslije izblijedi, po cijeloj površini oštro čekinjast, rub je dugo vremena podvijen, uglavnom je intenzivno ružičast i dlakav.

Stručak: Vrlo je kratak, ponekad skoro ne postoji, najčešće je lateralno postavljen u odnosu na klobuk, pun, tvrd; žuto-oker, cijelom je dužinom oštro čekinjast, baza je žućkasto vunasta.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju po stručku, žuto-smeđi, oker, svijetlosmeđi ili mesnatoružičasti, oštrica je uglavnom intenzivno ružičasta i sitno nazubljena.

Spore: Valjkaste, prozirne, 5-6 x 2-3 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Tanko, čvrsto, kožasto, bijelo; miriše na brašno, a okus je trpak, gorkast i također na brašno.

Stanište: Raste tijekom godine, a najčešće u proljeće i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, hrasta ili kestena, a vrlo rijetko na crnogoričnom drveću. Primjerke na trećoj i četvrtoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po ružičastom tonu i dlakavom rubu klobuka. Dok je posve mlada, čekinjasta se busenjača lako može zamijeniti sa školjkastom busenjačom (Panus conchatus), koja raste u isto vrijeme i na istome mjestu. Slični su trpki grudovac (Panellus stypticus) i uskolisna pilašica (Neolentinus cyathiformis) od kojih se razlikuje prvenstveno po baršunasto-dlakavom klobuku i jasno dlakavom rubu klobuka. Na krupnim drvnim ostacima (panjevi, trupci) vrba raste mirisna pilašica (Neofavolus suavissimus), koja ima pravilan i malo ulegnut klobuk, gladak ili malo radijalno hrapav, a listići su vrlo rijetki, zbog čega nije moguća zamjena. Vrlo je rijetka i nema nikakvu kulinarsku vrijednost.

DVOGODIŠNJI RUPIČAR

Abortiporus biennis (Bull.) Singer

Etimologija: biennium (lat.) = dvogodišnji. Po vremenu rasta.

Engleski naziv: Blushing Rosette

Plodno tijelo (klobuk): 4-17 cm široko, razdijeljeno je na režnjeve, često je u obliku cvijeta, površina nije pojasasta, sitno je baršunasta ili dlakavo-pamučasta, skoro je spužvasta, svijetlosmeđa, žuto-smeđa do sivo-smeđa, u starosti je s tendencijom da poružičasti, rub je bjelkast do oker.

Rupice: Nejednake, rastrganog su ruba, zupčaste, labirintne, bjelkaste, kasnije su žuto-ružičaste do ružičaste.

Spore: Eliptične, 5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Kožasto-vlaknasto, u klobuku je spužvasto, bijelo, s ružičastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima kao saprofit zakopanih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na tlu u blizini panjeva, na vlažnim mjestima. Primjerke na posljednje tri slike snimio je Neven Ferenčak, sredinom kolovoza na lokalitetu Žumberačka gora.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog kožaste i tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Sličnog su oblika u obliku rozete samo dvije vrste, crnogorični rupičavac (Phaeolus schweinitzii) i planinska rupičarka (Bondarzewia mesenterica), ali one nisu ružičaste nijanse i obje imaju izraženo pojasasti klobuk.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1199. Dvogodišnji rupičar (Abortiporus biennis (Bull.; Fr.) Sing.), Sinonimi Daedalea biennis Bull. ex Fr., Heteroporus biennis (Bull. ex Fr.) Laz.

POJASASTA KOKICA

Podoscypha multizonata (Berk. & Broome) Pat.

Engleski naziv: Zoned Rosette

Plodno tijelo: 8-18 (20) cm široko, izgleda poput busena ili lepeze, formirano je od stručka koji se mnogostruko grana u tanke, široke, kožaste i plosnate nepravilne latičaste grančice; gornja je površina latičastih grančica glatka i s oker ili smeđim koncentričnim zonama, donja je himenijalna površina kvrgavo-brazdasta i svjetlija je od gornje površine, sivo-smeđa do sivo-ljubičasta, rubovi su u mladosti bjelkasti, a kasnije tamnosmeđi, valoviti i nazubljeni.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 4.8-6.2 x 3.8-4.8 µm; otrusina je bijela do sivo-ljubičasta.

Meso: Žilavo, elastično, tvrdo, kožasto, sivo-smeđe; miriše na gljive ili kvasac, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu u bjelogoričnim šumama na tlu, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Pojasasta je kokica vrlo rijetka vrsta. Plodno tijelo joj je vrlo lijepo i po obliku malo sliči hrastovoj kokici (Sparassis laminosa) ili velikom rascvjetanom cvijetu ruže.

SJAJNA PLAMENOPORKA

Pycnoporellus fulgens (Fr.) Donk

Plodno tijelo (klobuk): 3-8 (12) cm široko, u mladosti je okruglasto, kasnije se izravna, u obliku je konzole; narančasto-žuto ili je narančasto-crveno, pojasasto, u mladosti je glatko, kasnije je baršunasto, rub je svjetliji, na mjestu spoja sa supstratom je žuto do narančasto.

Rupice/cjevčice: 1-3 mm široke, okruglasto-višekutne do djelomično rastrgane, žućkaste, žuto-narančaste, na rubu su često svjetlije.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, s relativno debelim stijenkama, 6-9.4 x 2.5-4.4 µm; cistide 45-60 x 4-6 µm, pregrade bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, narančasto-crveno, žilavo, u mladosti je mekano, sočno; miris je malo kiselkast, a okus nije izražen ili je malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog, samo iznimno bjelogoričnog drveća, najčešće na drvnim ostacima smreke, jele ili bora, a pronađe se i na građevinskom drvu; izaziva smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena na jeli i boru na tri lokaliteta, sva tri u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po žuto-narančastom pojasastom plodnom tijelu i žućkastim do žuto-narančastim rupicama.

HRSKAVIČASTA RUPIČARKA

Sarcoporia polyspora P.Karst.

Etimologija: poly (gr.) = mnoge, više + spora (gr.) = spora. Po brojnim sporama.

Klobuk: 1-5 cm širok i do 1 cm visok, u bazi je 0.2-0.5 (1) cm debeo, široko je srašten za supstrat, najprije je slijepljen i razrašten, baršunast, bijel do blijedo smeđ i lagano crvenkast, u starosti je tamnosmeđ, na pritisak za nekoliko minuta postane crvenkasto-smeđe, poluklobučići su čehasti, vlaknasti, bjelkasti, krem do blijedo smeđi, na pritisak posmeđe.

Rupice/cjevčice: Okrugle do višekutne, 2-4/mm², bijele do kremaste, cjevčice se lako odvajaju od podnice, 1-3 (5) mm duge, na pritisak postanu crvenkasto-smeđe.

Spore: Eliptične do valjkaste, blago zakrivljene, glatke, prozirne, blago zadebljanih stijenki, amiloidne, 4-7 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Mekano, sloj uz cjevčice je hrskavičast do želatinozan, bijelo, prilično prozirno, osobito prema cjevčicama, sloj uz supstrat je mekan i vlaknast, na prerezu crveni, do 5 mm debelo; miris je dosta izražen, ugodan, a okus je blago kiselkast i gorak.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili skupno, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće bijelog bora, smreke i jele, ponekad trešnje ili hrasta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog kožaste konzistencije.

Napomena: Ovu rupičarku karakteriziraju razraštena do klobučasta plodna tijela. Slična je drugim vrstama koje posmeđuju i crvene, kao što je prašumska sočnosporka (Amylocystis lapponica), također s jakim mirisom, a razlikuje se po vrlo oštrom klobuku i rastu uglavnom u proljeće. Lomljiva sočna rupičarka (Fuscopostia fragilis) ima rupičastu površinu koja na pritisak postaje žuta prije nego što postane smećkasta do crvenkasto-smeđa, a u starosti i kada se osuši postaje vrlo kruta i lomljiva.

Loweomyces fractipes - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

LOMLJIVA RUPIČARKA

Loweomyces fractipes (Berk. & M.A.Curtis) Jülich

Etimologija: frangere (lat.) = lomiti, prelomiti, razbiti, probiti + pes (lat.) = noga, stručak. Po strukturi stručka.

Plodno tijelo (klobuk): 2-12 (16) cm široko, lijevkasto, jezičasto ili lepezasto, često je nepravilno; bijelo je ili bjelkasto, kasnije je žuto s bjelkastom primjesom, sitno je dlakavo ili baršunasto, rub je nepravilan, uglavnom je oštar, u starosti je valovit.

Stručak: 1-8 (10) cm visok i 8-10 mm debeo, nepravilno je valjkast ili stisnut, također je razdijeljen (po čemu je ova vrsta i dobila ime), ekscentričan je i lateralan; bijel, površina je baršunasta poput klobuka.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, uske, vrlo su sitne; u mladosti su bijele, kasnije su žute, osušene su krem ili oker; cjevčice su kratke, prirasle su ili se spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 4.5-6 x 4-5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo je do žućkasto, u mladosti je sočno, u klobuku je mekano, a u ostalim je dijelovima čvrsto i žilavo; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine u svim tipovima vlažnih šuma kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rijetka je vrsta, često raste skupno i dosta je promjenljivog oblika, kao i mnoge druge stručkolike vrste bijele boje iz roda Polyporus koje rastu na sličnom staništu.

Loweomyces wynneae - created on October 2023 in Brighton and Hove, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by shelbourne

SKROMNA RUPIČARKA

Loweomyces wynneae (Berk. & Broome) Jülich

Plodno tijelo (klobuk): 5-18 (30) cm široko i 1-4 cm debelo, polukružno je ili lepezasto, rijetko je razrašteno, često se drži za supstrat strukturom sličnom stručku; gornja je površina urašteno maljava, poslije je glatka, katkad je pojasasto, valovito, na sredini je žuto-smeđe do žućkasto-crvenkasto, prema rubu je svjetlije, odnosno blijedožućkasto, rub je bijel, valovit i čuperast.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 3-4/mm², najprije su bijele, poslije su krem ili žućkaste; cjevčice su bijele su do žućkaste, 1-6 mm duge.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 3-4.5 x 2.3-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto, elastično, u mladosti je sočno i mekano, debelo je 5-15 mm; miris je u mladosti jak i ugodan miris na voće i gljive, sušenjem gube taj miris, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća ili prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima, lišću, otpalim grančicama i uz panjeve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Skromna rupičarka, kako i ime kazuje, nije osobito zahtjevna u izboru staništa, jer raste na otpacima bjelogoričnog drveća. Sitna je i nema gotovo nikakve vrijednosti. Unutar roda Loweomyces (Tyromyces) lako je prepoznatljiva po sitnom rastu, urašteno maljavom klobučiću, elastičnoj konzistenciji i vrlo jakom mirisu na gljive.

Antrodiella romellii - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

ROMELLOVA DRVOPORKA

Antrodiella romellii (Donk) Niemelä

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Larsa Rommela (1854.-1927.), nekadašnjeg suradnika urednika časopisa Mycologia.

Engleski naziv: Straw Porecrust

Plodno tijelo: 2-15 cm široko i 1-2 mm debelo, posve prilegnuto na supstratu, razrašteno, okruglasto ili duguljasto; bjelkasto do svijetlooker, na pritisak postane crvenkasto, pod starost je smećkasto; rub je širok i do 5 mm, te sitno maljav.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, a mjestimice imaju oblik labirinta, 5-6/mm²; cjevčice su 0.5-2 mm duge.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 3.5-5 x 2.5-3 µm; bazidije slične toljazi, 7-12 µm duge i 3.5-5 µm debele, imaju 2 ili 4 sterigme; sustav hifa ima dva oblika, skeletne su hife 1.5-4 µm debele, prozirne, katkad se granaju, generativne su hife 2-4 µm debele, prozirne, imaju pregrade s kopčom.

Meso (trama): U punom rastu kožasta, kada se posuši, postane jako tvrda.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće johe, lijeske, bukve, topole, hrasta i vrbe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu i slične boje su bjelkasta drvoporka (Antrodia albida) i zelenkasta voskoporka (Gloeoporus pannocinctus), koje na pritisak ne crvene.

Antrodiella serpula - created in Estonia by Urmas Ojango

PUZAVA DRVOPORKA

Antrodiella serpula (P.Karst.) Spirin & Niemelä

Etimologija: serpula (lat.) = mala zmija, zmijica. Po valovitom rubu. 

Plodno tijelo: 1-3 (>30) cm široko, slično konzoli, polukružno, široko priraslo za supstrat, pojedinačni klobučići široki 2-5 cm, promjer od supstrata 1.5-2.5 cm, kod supstrata debelo oko 1 cm; gornja površina može imati koncentrične krugove, dlakavo-čupava, dok je plodno tijelo mlado, bijele je do krem boje, rub je valovit i krem-žut.

Rupice/cjevčice: Blijede do okeraste, nepravilne, višekutne, 3-5/mm²; cjevčice su 2-5 mm duge.

Spore: Valjkaste do usko eliptične, glatke, prozirne, 3-5 x 1.5-2.5 µm; bazidije slične toljazi, 30-55 µm duge i 6.5-10 µm debele, imaju 4 sterigme; sustav hifa ima dva oblika, skeletne su hife 3-6.5 µm debele, prozirne, mjestimice su deblje i ne granaju se, generativne su hife prozirne, 2-5 µm debele, imaju pregrade s kopčom; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bjelkasto, čvrsto, zbijeno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća (johe, breze, lijeske); izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i boji su slične plavkasta sočna rupičarka (Cyanosporus subcaesius), zelenkasta raznocijevka (Trametes gibbosa) i čekinjasta raznocijevka (Trametes hirsuta), ali nijedna od njih nema žuti rub klobuka.

Butyrea luteoalba - created in Finland by Esa Borén

ŽUTOBIJELA POROKOŠKA

Butyrea luteoalba (P.Karst.) Miettinen

Etimologija: luteus (lat.) = žuto + albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Plodno tijelo: Posve prilegnuto na supstrat, razrašteno, labavo pričvršćeno, formira plahtice ili krpice nekoliko centimetara široke i 1-3 mm debele; mjestimice krem-bijelo ili žuto; rub je diskretno maljavo-pahuljičast, bijel i sterilan; himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: 4-5/mm², krem-bijele ili žute; cjevčice su 1-3 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 5-7 x 1.8-2.5 µm.

Meso: Vlaknaste i žilave konzistencije; miris nije izražen, a okus je neugodan ili gorak.

Stanište: Raste tijekom godine na krupnim drvnim ostatacima (grane, trupci) raznog crnogoričnog drveća, osobito bora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je rupičarku moguće naći samo ako se prevrću ležeće grane jer raste na donjoj površini. Mikroskopski se lako može zamijeniti i s gljivama iz roda Auriporia, kao što je narančasta zlatoporka (Auriporia aurulenta), međutim, mikroskopski se bitno razlikuje od vrsta iz spomenutog roda po hifama. Posebice se ističu jedinstvene skeletne cistide čiji su krajevi sastavni dio himenija te imaju dužinu veću od 100 µm. Spomenute cistide imaju izgled kao kod smrčaka (Morchella), ali ona ima crveno-smeđe ili operastocrveno plodno tijelo.

Flaviporus citrinellus - created in Estonia by Urmas Ojango

LIMUNASTA SMOLOCIJEVKA

Flaviporus citrinellus (Niemelä & Ryvarden) Ginns

Engleski naziv: Lemon-colored Antrodiella

Plodno tijelo: 2-20 (30) cm široko, razrašteno, obrubljeno, na rubu se izdignu klobučići; površina je bijela, žuta, svijetložuta do žumanjčanožuta, suho kremasto-oker; klobučići su žuti do žuto-smeđi ili oker-smeđi; rub je pahuljast, vlaknast, bjelkast do limunastožut.

Rupice/cjevčice: 3-4 (5)/mm², bijele, svijetložute, limunastožute, slamnatožute, osušene su kremasto-oker, sitne, okrugle, često nepravilne, relativno s tankim stijenkama.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 3-3.9 x 2-2.9 µm; skeletne hife su veličine 3-3.5 x 2-2.5 µm, prozirne, okruglaste; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo ili žućkasto, u starosti žuto do oker-smeđe, debelo, drvenasto, tvrdo kada je suho; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag i u starosti pomalo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, uglavnom smreke i jele, a rjeđe bora, breze i johe, često u zajedništvu s drugim rupičarima, najčešće sa smrekovom kopitarkom (Fomitopsis pinicola) ili čak na njoj, preferira veće nadmorske visine; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po limunastožutoj boji plodnog tijela.