Russula densifolia - created on August 2021 in St. Corona am Wechsel, Austria by Christian Apschner

GUSTOLISTIĆAVA KRASNICA

Russula densifolia Secr. ex Gillet

Etimologija: densi (lat.) = gusto + folium (lat.) = list, listić. Po gustim listićima.

Engleski naziv: Crowded Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se nešto otvori i ulegne na sredini, ljevkast, više je ili manje režnjast, nepravilan, gladak, vlažan, ubrzo je suh i bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera ili malo više, krem-smećkast, smećkast do žućkasto-oker, može biti s maslinastim nijansama, osnova je bjelkasta do krem, mjestimično je sa hrđastosmeđim mrljama, polako crni, ali rub dugo ostaje bjelkast, površina je barem djelomično naborana, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna ili izvrne prema gore, valovit, nikad nije narebran.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1-2.8 cm debeo, valjkast ili malo zadebljan na dnu, malo je proširen na vrhu, ostali dio je blago naboran, bijel, postupno postaje smeđ, crvenkasto-smeđ, kasnije je sivo-crn.

Listići: Vrlo su gusti, 12-14/cm na rubu klobuka, s prisutnim su lamelulama, dosta su pravilni, vrlo su uski i tanki, zakrivljeni, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, relativno su lomljivi, krem-žućkasti, kasnije su sa hrđavosmeđim mrljama, na dodir polako postaju sivkasto-smeđi, a zatim crni.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim, stožastim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični do putpuni mrežasti uzorak, 6.5-8.2 x 5.6-7 µm, Q = 1.18-1.3, Qav = 1.25, bazidije su 4-sporne, uske, batinaste, 32-50 x 7-9 µm, cheilocistide su valjkaste, sa više segmenata sa suženjima, 50-100 x 5-7 µm, kožica klobuka se sastoji od velikih dlačica, formiranih od više ili manje zadebljanih članka, s zadebljanjima koja mogu doseći do 18 μm, dermatocistide nisu rijetke, široke su 4-6 μm, vršno su sa račvastim produžecima, sferocistide blizu ruba klobuka široke su preko 7.5 µm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo, sivkasto, na prerezu polako pocrveni, kasnije pocrni; miris je karakteristično voćno-kiseli, a okus je slatkast, malo ljutkast u listićima, ali naknadan i prolazan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane ružičasto pa zeleno, sa gvajakolom brzo i intenziv plavo, zeleno-plavo do crno-plavo, stručak sa anilinom narančasto-ružičast, sa fenolom smeđ do tamno narančasto-crven, a sa formolom narančast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, uglavnom bukvom, borom ili smrekom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), na kiselom tlu i manje ili više pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je među vrstama iz sekcije Compactae po maloj ili srednjoj veličini, klobuku koji
se brzo suši, krem-smeckastoj nijansi, nikada nije crvenkasto-smeđ kao kod ljutolisne krasnice (Russula acrifolia), vrlo gustim, kremastim listićima, praktički slatkastom okusu i mesu koje na prerezu postaje izraženo ružičasto-crveno prije nego što pocrni. Najvažnija mikroskopska karakteristika je što se kožica klobuka sastoji od rijetkih dermatocistida s račvastim vrhom i velikim dlačicama sa zadebljanim bazalnim elementima i nejasno šiljastim završnim segmentom, koje Romagnesi uspoređuje s dlačicama kod određenih vrsta iz podsekcije Griseinae. Među srodnim vrstama slične su ljutolisna krasnica, koja je nešto većih dimenzija, klobuk je izraženo sluzav i pretežno crvenkasto-smeđ, listići su nešto rjeđi, a okus je jako ljut, najgušća krasnica (Russula densissima), koja na prerezu izravno pocrni bez crvenjenja (ili samo malo pocrveni) i koja ima čistije bijele listiće, Russula fuliginosa, koja općenito nešto većih dimenzija, kožica klobuka je vlažna i sjajna, listići su bjelkasti, okus je nešto ljući i raste ispod hrastova, te pepeljasta krasnica (Russula atramentosa), koja ima suhi ili čak baršunasti klobuk, a meso na prerezu izravno i brže pocrni, kao i površinski dijelovi trljanjem.

Russula densissima - created on September 2024 in Videløkke Dam, Denmark by Kirsten Bjørnsson

NAJGUŠĆA KRASNICA

Russula densissima Romagn.

Etimologija: densus (lat.) = gust, zbijen, čvrst, a densissima je augmentativ i znači najgušći. Po gustim listićima.

Klobuk: 3-8 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se raširi i udubi na sredini, površina je glatka, rijetko je pomalo naborana, po vlažnom je vremenu ljepljiv, prilično je sjajan, bijelo-žućkast, žućkasto-smeđ do tamnosmeđ, često je s maslinasto-smeđim mrljama, trljanjem pocrni, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-3 cm visok i 0.5-1.6 cm debeo, valjkast ili je blago sužen prema gore, pun, gladak, bijel, u starosti posmeđi ili pocrni, trljanjem pocrni.

Listići: Vrlo su gusti, uski do vrlo uski, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama različite dužine, rijetko su račvasti, bijeli, bjelkasti do kremasti, na pritisak pocrnu, oštrica je iste boje ili ponekad crna.

Spore: Široko su eliptične, s niskim, vrlo gustim, izoliranm bradavicama visokim 0.1-0.5 μm, dobro povezanim kratkim, tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 6.5-7.5 x 5-6 μm, Q = 1.18-1.28, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 41-55 x 8-11 μm, cheilocistide su šiljaste do usko vretenaste, sužavaju se prema vrhu ili su s jednim ili dvostrukim suženjem ili dodatkom, tankih stijenki, ponekad su ispunjene smeđim pigmentom, 37-80 x 5-10 μm, pleurocistide su sličnog oblika kao cheilocistide, 38-75 x 7-14 μm, pileocistide blizu ruba klobuka su raspršene, jednostanične, valjkaste do šiljaste, sužavaju se prema vrhu ili su s malim suženjem ili s 1-2 ekscentrična dodatka, 35-168 x 5.8-8 μm, pileocistide blizu središta klobuka su raspršene, sličnog oblika i sadržaja, na vrhu su ponekad s dvostrukim suženjem ili jednim dvostrukim ekscentričnim dodacima, 30-88 x 4-9 μm, sferocistide kožice klobuka blizu ruba su široke manje od 7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, oko 6 mm debelo na sredini klobuka, bijelo, na prerezu posivi pa zatim pocrni, ne pocrveni; miris nije izražen, a okus je blag, u listićima je ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom odmah posta tamnoplavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s hrastom ili bukvom, rjeđe sa smrekom, voli toplija staništa, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa.

Napomena: Slična je antracitna krasnica (Russula anthracina), koja ima slabije mrežasto povezane bradavice na sporama.

Russula depallens - created on September 2024 in Esbønderup Kohave, Denmark by Ella Buck

IZBIJELJENA KRASNICA

Russula depallens (Pers.) Fr.

Etimologija: depallere (lat.) = izblijedjeti, izgubiti boju. Po izblijedjeloj boji klobuka.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat, uglavnom je sjaja, po vlažnom je vremenu mazav, kožica se guli do 1/4 promjera, svijetloružičast, sivkasto-ljubičast, maslinasto-narančast do tamnosiv, na sredini je tamniji, kada izblijedi može postati žućkast, krem ili bjelkast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, nije narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 0.6-2 cm debeo, valjkast, bijel, po vlažnom vremenu posivi, može biti s crvenom nijansom, obično je jako naboran.

Listići: Gusti, prirasli, račvasti, bjelkasti, ubrzo su sivkasti.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.3 µm, djelomično povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 8-9.5 x 6-7 µm, Q = 1.3-1.4, cheilocistide su brojne, valjkaste, često su sužene na vrhu, pleurocistide su brojne, slične cheilocistidama, pileocistide su batinaste, s 0-3 segmenta; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Mekano, lomljivo, bjelkasto, u starosti je lagano sivkasto; miris je ugodan, a okus je umjereno ljut, izrazito u listićima u mladosti, ali ljutina ubrzo nestane.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane oker-ružičasto do crvenkasto-sivo, sa gvajakolom maslinastozeleno, sa fenolom (karbolnom kiselinom) ružičasto, s KOH-om na klobuku svijetlosmeđe, crveno do svijetlo crvenkasto-smeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u bjelogoričnim šumama i na otvorenim područjima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično brezom, hrastom, bukvom ili grabom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Dijeli stanište, boju otrusine i okus mesa sa šarolikom krasnicom (Russula versicolor), koja je obično manjih dimenzija, ima žućkasti stručak i manje guste listiće. Slična je i izblijedjela krasnica (Russula exalbicans), koja ima žućkastu do oker otrusinu i nema naboran stručak.

Russula dryadicola - created on August 2021, in Villar-Saint-Pancrace, France by Guinberteau Jacques

DRIJASOVA KRASNICA

Russula dryadicola R.Fellner & Landa

Etimologija: Dryas (lat.) = fresinica, osinica, rod biljaka iz porodice ruža (Rosaceae), među kojima je najpoznatiji osmerolatični drijas (Dryas octopetala), biljka koja raste u alpskom i arktičkom području + -cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi uz. Po staništu.

Klobuk: 3-6 cm širok, debeo, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je konveksno-izravnat, pomalo je valovit, gol, kožica je više ili manje tamne bakrene crveno-smeđe boje, kasnije uglavnom blijedi  do žuto-oker boje, mjestimično je hrđastosmeđ, rub je slabo narebran.

Stručak: Oko 3 cm visok i 1.5 cm debeo, valjkast, blago je zakrivljen, pun, bjelkast, na bazi postaje hrđastosmeđ, slabo je zrnast.

Listići: Umjereno su gusti, široki su 4-5 mm, prirasli, oker do žućkasti, oštrica je iste boje, kasnije postupno žute.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, prekrivene su sa izoliranim bradavicama ili tupim bodljama, visokim 0.9-1.3 µm, bez spojnih su linija, 8.5-11.5 x 7.5-10 µm, Me = 9.5 x 8.2, Qav = 1.16, bazidije su 4-sporne, ponekad su 2-sporne, 50-62 x 10.5-18 μm, cheilocistide su 75-130 x 9.5-16.5 μm, kožica klobuka je sa pileocistidama koje su slabo batinaste, sa segmentima, 50-125 x 4.5-8 μm, dlačice su sužene na vrhu, tupe, široke 3-7.5 μm; otrusina je žuta.

Meso: Čvrsto, bijelo, na oštećenim dijelovima postaje žuto-oker; miris je slab na voće, a okus je blago ljutkast.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa sa gvajakolom je pozitivna, sa željeznim sulfatom slaba, a sa alfanaftolom postane purpurno do crno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično na višim planinskim predjelima u simbiozi sa brezom (Salix reticulata) i u blizini osmerolatičnog drijasa.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta prvenstveno po staništu i malim dimenzijama.

PAPRENA KRASNICA (BLJUVARA)

Russula emetica (Schaeff.) Pers.

Etimologija: emetikos (gr.) = koji povraća. Po efektu koji izaziva trovanje.

Engleski naziv: Sickener

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori, spljošti i ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, vlažan i ljepljiv, kožica se obično može guliti samo na rubu, ispod je crven do ružičasto-crven, promjenljive je boje kao i sve krasnice, crven, ružičasto-crven i crvenkasto-smeđ, vremenom bjelkasto izbljeđuje, rub je malo valovit i izbrazdan.

Stručak: 3-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, pun, spužvast, lomljiv, bijel, bez crvenih je nijansi, malo ili nimalo ne požuti, naboran.

Listići: Relativno su gusti, prirasli, lomljivi, trbušasti, jednako su dugi, bijeli.

Spore: Eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 1 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 8-11 x 7.5-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, mekano, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano ružičasto-crvenkasto; upadljivo miriše na voće ili kokos, a okus je veoma ljut.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s anilinom polagano postanu blijedo limunastožuti, meso u stručku u dodiru sa sulfavanilinom često postane tamnoplavo, a sa gvajakolom umjereno zelenkasto-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u manjim skupinama, u močvarnim crnogoričnim šumama, šumskim putevima i tresetištima, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, obično borom, smrekom ili jelom, na tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Najprepoznatljivija je po crvenom klobuku koji je uvijek s upadljivom bijelom nijansom, jer bjelkasto izbljeđuje. Ponekad se teško razlikuje od mairejeve krasnice (Russula nobilis), koja obično ima zelenkastu nijansu na listićima i raste ispod bukve. Mnoge vrste iz iste skupine su makroskopski slične, kao primjerice gorska paprena krasnica (Russula silvestris), brezova paprena krasnica (Russula betularum) i sivonoga krasnica (Russula hydrophila), ali uglavnom rastu u bjelogoričnim šumama i imaju nešto uže spore. Sve spomenute gljive su lagano otrovne i izrazito ljutog okusa, ali jedan primjerak bljuvare u jelu s miješanim gljivama obično kod većine ljudi neće izazvati nikakvu reakciju.

Russula emeticicolor - created on July 2011 in Thorskov, Marselisborg, Denmark by Flemming V. Larsen

OTROVNOCRVENA KRASNICA

Russula emeticicolor Jul.Schäff.

Etimologija: emetere (lat.) = povraćati + color (lat.) = boja. Po sličnosti sa bojom paprene krasnice (Russula emetica).

Klobuk: 3-5 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu ljepljiv i svilenkasto sjajan, kožica se guli do 1/2 promjera, ujednačeno je cinobercrven, bakrenocrven, krvavocrven do mesnatocrven, sredina je obično tamnija, s karmincrvenim vlakancima ili žuto-smeđim mrljama i manje ili više zrnasta (potrebno je ručno povećalo), kožica je prekrivena gustim i bjelkastim ljuskicama zbog širokih i jako dlakavih hifa, rub je brazdast do narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, pun, kasnije je spužvast i komorasto-šupalj, bijel, s manje ili više izraženom ružičastom ili crvenkastom nijansom pri dnu, na ozlijeđenim je mjestima sivkast ili smeđ.

Listići: Gusti, prirasli, bijeli, kasnije su krem, lomljivi i prilično razmaknuti, prilično su široki, snažno su zaobljeni sprijeda i straga.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, s 0.5-1 µm visokim, izoliranim bodljama, rijetko povezanim malim grebenima koje tvore gotovo mrežasti uzorak, amiloidne, 6-8.5 x 6-7 µm, bazidije su 4-sporne, 30-50 x 8-11 µm, cheilocistide su vretenaste, 35-55 x 8-10 µm, pleurocistide su 30-55 x 8-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je čvrsto, lomljivo, bijelo, u starosti je lagano oker do hrđastosmeđe; miris nije izražen ili je ugodan, a okus je blago trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, grabom ili hrastom, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slične su sitna krasnica (Russula minutula), koja je blagog okusa mesa, a u dodiru sa sulfovanilinom pocrveni, lilasta krasnica (Russula lilacea), koja ima manje ili više sivo-ružičasti klobuk, te ružičastonarančasta krasnica (Russula roseoaurantia), koja ima manje ili više krem klobuk s ružičastim nijansama.

Russula exalbicans - created in Germany by Th. Kuhnigk

IZBLIJEDJELA KRASNICA

Russula exalbicans (Pers.) Melzer & Zvára

Etimologija: ex-albesco (lat.) = blijediti, izblijediti. Po svijetloj boji.

Engleski naziv: Bleached Brittlegill

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen i dosta napadno ulegnut na sredini, kožica se vrlo teško guli; izblijeđene je ružičaste, crvene, crvenkasto-ljubičaste do sivo-žute boje s tendencijom da gubi boju i postane bijel s ružičastim, sivkastim ili zelenim pjegicama, rub je rastrgan, gladak ili kasnije lagano narebran.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, prilično je čvrst, uglavnom je dosta kratak i zdepast, sužen je na vrhu ili na bazi; bijel, ponekad je s ružičastom nijansom ili sa žućkasto-smeđim mrljama, u starosti sivkast i sa sivim žilicama.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama koje su manje ili više račvaste prema stručku, na bazi poprečno spojeni žilicama, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli, kasnije su krem, žućkasti i također sivkasti.

Spore: Eliptične, s izoliranim bradavicama visokim oko 0.5-0.7 µm, spojenih malim grebenima, nisu mrežaste, 7-10 x 5.7-7 µm; otrusina je žućkasta do oker.

Meso: Bijelo do sivkasto, debelo, lomljivo je kao kod svih krasnica, u bazi stručka je žuto ili prljavosmeđe; miriše na voće, a okus je blag ili malo ljutkast, ljutina nestaje žvakanjem.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima i bjelogoričnim šumama u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, na suhim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Smatra se formom krvave krasnice (Russula sanguinea) s tendencijom da izgubi boju i postane bijelo-siva na svim dijelovima. Raste ispod breza i meso teži da posivi, to su dvije osobine po kojoj se razlikuje od sličnih vrsta. Za izblijedjelu se krasnicu može se reći da je gljiva parkova i vezana je za breze. Ima vrlo promjenljivu boju, prizemljena je i redovito izblijedi. Osobito su karakteristični listići koji se jako račvaju, a jedan se listić ponekad po dužini i dvaput račva. Na istome staništu i u isto vrijeme raste slična graziozna krasnica (Russula gracillima) kojoj je klobuk također slične promjenljive boje, ali se listići ne račvaju.

Russula faginea - created on July 2021 in Vejlø Skov, Denmark by Thomas Kehlet

BUKOVA KRASNICA

Russula faginea Romagn.

Etimologija: fagus (lat.) = bukva + -ea (lat.) = povezana s bukvom ili se može pronaći u bukovim šumama. Po staništu.

Klobuk: 4-14 cm širok, najprije je polukuglast i konveksan, kasnije je raširen, gladak, kožica se guli samo na rubu, vrlo je promjenjive boje, okerast, svijetlonarančast, crvenkast, crven, smeđ, tamnosmeđ, ružičast, ružičasto-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, često je tamniji, kremast, zelen ili žuto-zelen u sredini, ponekad je s ljubičastim do žuto-zelenim pjegama, naboran, rub je podvijen i u starosti malo iskrzan.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-4 cm debeo, najprije je bijel, kasnije je žut, sa smeđim je ili ružičasto-smeđim mrljama, uzdužno je izbrazdan.

Listići: Gusti, usko su prirasli, trbušasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, svijetložuti, u starosti su oker.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim 1-1.5 µm, slabo povezanim spojnim linijama, 8.5-11 x 7.5-8.5 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Bijelo, žućkasto, čvrsto, tvrdo; miriše tipično na haringe, a okus je poput salamure od haringe.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) pozeleni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama simbiozi samo s bukvom, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu uglavnom su blagog okusa i stoga jestive, a miris na ribu nestaje tijekom pripreme jela.

Napomena: Ova vrsta prepoznatljiva je po staništu ispod bukve, velikom plodnom tijelu, tamnoj otrusini, te po tipičnim sporama. Na sličnom staništu raste i purpurnocrvena krasnica (Russula graveolens), ali obično raste ispod hrasta, a klobuk je često pjegav i smeđ.

BRAŠNJAVONOGA KRASNICA

Russula farinipes Romell

Etimologija: farina (lat.) = brašno + pes (lat.) = noga. Po dekoraciji stručka.

Engleski naziv: Floury Brittlegill

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i jasno ulegnut na sredini, nepravilan, valovit i vijugav, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, po suhom je vremenu sitno ljuskav do bradavičav, hrapavog izgleda, kožica je prirasla i teško se guli, ujednačeno je žut, žućkasto-oker do žućkasto-zelenkast, na sredini je tamniji, često je sa smećkastim ili crvenkastim mrljama, rub je u mladosti podvijen, kasnije je manje ili više narebran.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-3 cm debeo, slabašan, često se zadebljava prema vrhu, na bazi je zašiljen, pun, u starosti je komorasto šupalj, bijel, svijetložut, kasnije je okerast, na vrhu je uglavnom sitno pahuljast, kod mladih primjeraka može biti sa sitnim kapljicama, u starosti je sa smeđim pjegama, na bazi je hrđastosmeđ.

Listići: Dosta su razmaknuti, uski, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, često izgledaju voštano, obično nisu lomljivi, izmiješani su s lamelulama, račvasti, bijeli, kremasti, u starosti su žućkasti.

Spore: Široko su eliptične, rjeđe su kuglaste, sa niskim, izoliranim bradavicama visokim do 0.8 µm, slabo povezanim spojnim linijama, amiloidne, 6-8 x 5-7 µm (cromushrooms: (6.2) 6.6 - 7.9 (8.7) × (5) 5.4 - 6.4 (6.8) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 7.2 × 5.9 µm, Qav = 1.2); otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žilavo, lomljivo, bijelo, kasnije je sivkasto, ispod kožice klobuka je žućkasto; miris je ugodan na voće, a okus je vrlo ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, na travnatim površinama u rijetkim bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, uglavnom na vlažnim mjestima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer određeni njemački izvori navode da sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji nakon konzumacije veće količine uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Druge su smrdljive krasnice uglavnom manje elegantne, smeđe i obično veće ili drugačijeg mirisa.

Russula faustiana - created on August 2006 in Provincia di Pavia, Italy by Federico Calledda

FAUSTOVA KRASNICA

Russula faustiana Romagn.

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 4-10 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, bjelkast, žućkasto-zelen, smećkast ili sivkasto-oker s jedva uočljivim zelenkastim nijansama, na rubu blijedi u krem, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, slabo je narebran samo u zrelosti.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, lagano je naboran, potpuno bijel ili s raspršenim oker-smeđim mrljama.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli, ponekad su račvasti, lomljivi, krem, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, s izoliranim su bradavicama, slabo povezanim grebenima, 6.5-8 x 5.5-6.5 µm, Q = 1-1.6, N = 120, Me = 7.6 x 6 µm, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 42–60 x 9–11 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste ili valjkaste s tupim, glavičastim ili šiljastim vrhom, 55–85 x 9–14 μm, pileipellis je sastavljen od mnoštva valjkastih dermatocistida s tupim ili uglavnom glavičastim ili šiljastim vrhom, debljine 3.4-8.4 μm, hife na kožici klobuka široke su 8-12 µm, segmenti su uglavnom kuglasti do široko eliptični; otrusina je kremasta.

Meso: Čvrsto, bijelo, nepromjenjivo, miris nije izražen, a okus je blag, malo je ljut u listićima kod mlađih primjeraka.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, a reakcija sa gvajakolom je pozitivna, ali slaba i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Svrstava se u podsekciju Griseinae u kojoj se nalaze i slične bijele vrste kao što su smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), koja ima drugačije dekorirane spora, raste na drugačijem staništu i ima nježne ljubičaste nijansi na klobuku, te Russula galochroides i račvasta krasnica (Russula subterfurcata), koje su manjih dimenzija. Sve one izgledaju vrlo slično.

Russula fellea - created on October 2022 in Bulle, Switzerland by Nicolas Schwab

ŽUČNA KRASNICA

Russula fellea (Fr.) Fr.

Etimologija: felleus (lat.) = odnosi se na žuč, žučno. Po paprenom okusu.

Engleski naziv: Geranium Brittlegill

Klobuk: 3-8 cm širok, u mladosti je okruglast, zatim je polukuglast, kasnije se raširi i ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu je malo mazav i ljepljiv, gladak, kožica se teško guli, svijetložut, žučkasto-smeđ, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili je crvenkasto-smeđ, mjestimično je s crvenkasto ili crvenkasto-okerasto pjegav, rub je nešto svjetliji i kratko narebran, u starosti se rascijepa.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, nepravilno je valjkast, ponekad je zadebljan na bazi ili ispod klobuka, najprije je pun, u starosti je šupalj, gladak, bijel, bjelkast, kasnije je kremasto-žućkast ili okerast, osobito prema dnu, inače je boje listića.

Listići: Gusti, tanki, pravilni, izmiješani su s lamelulama, prirasli, često su malo račvasti, u mladosti su bijeli, kremasti, kasnije su kremasto-žuti ili okerasti, oštrica je ponekad hrđastosmeđa i orošena.

Spore: Eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim 1-1.5 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 7.5-9 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, lomljivo, najprije je bijelo, kasnije je bjelkasto do žućkasto, na prerezu postane kremasto-žuto; miris je slatkast i kiselkast poput kompota od jabuka ili senfa, a okus je vrlo ljut i malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom najprije postane vinskicrveno pa zatim ljubičasto i na kraju purpurno-crno, dok s gvajakolovom tinkturom postane blijedosmećkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom ili grabom, vrlo se rijetko pronađe u crnogoričnim šumama sa smrekom ili borom, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, jer je okus mesa vrlo ljut.

Napomena: Slične su žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca), kojoj je meso umjereno ljutog okusa, a listići i stručak nešto svjetliji, Raultova krasnica (Russula raoultii), kojoj je meso dosta ljutog okusa, a klobuk i listići svijetložuti, te brašnjavonoga krasnica (Russula farinipes), koja je na rubu klobuka izraženije narebrana i ima razmaknutije listiće, koji su jasno svjetliji od klobuka. Druge smrdljive krasnice slične boje mirišu na gorke bademe, užeglo ulje, gumu ili pljesnivi sir. 

Russula firmula - created in Finland by Allar Antson

POSTOJANA KRASNICA

Russula firmula Jul.Schäff.

Etimologija: firmus (lat.) = čvrst, jak, stabilan. Po po konzistenciji mesa.

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je konveksan i tvrd, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, najprije je mazav, kasnije je sjajan, kožica se lako guli, jako je promjenljive boje, ljubičast, ljubičasto-crven, crvenkasto-smeđ ili maslinasto-smeđ, sa žutim, žuto-maslinastim ili smećkastim pjegama, na sredini je ponekad svjetlije sivo-ljubičaste boje, u početku je baršunast, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.8-2 cm debeo, tvrd, pun, u starosti je šupalj, gladak je ili sitno pahuljast na vrhu, nešto je žiličast na bazi, bijel, teži da požuti ili lagano posmeđi.

Listići: Gusti, prirasli, često su slobodni, račvasti, bjelkasti, kasnije su žuti, žuto-oker ili narančasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim je bodljama visokim do 1 µm, povezanim u grebene koji tvore zebrasti ili gotovo mrežasti uzorak, 8-10.5 x 7-8.5 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; upadljivo miriše na voće, poput jabuke ili na pelargonije, a okus je u klobuku i stručku blag, dok je uz listiće je ljut.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od srpnja do listopada, skupno, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, smrekom ili jelom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Pripada skupini krasnica koje su male rastom, jako ljutog okusa i žutih listića. Jako miriše na pelargonije po čemu je najprepoznatljivija od svih krasnica ljutog okusa. Podsjeća na malu verziju Romellijeve krasnice (Russula romellii), koja je blagog okusa mesa i raste ispod bjelogoričnog drveća, dok cedrova krasnica (Russula badia) raste ispod smreke ili bora, a meso joj tek za minutu do dvije postaje ljuto.

Russula flavispora - created on August 2014 in Maso Postel, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

ŽUTOSPORNA KRASNICA

Russula flavispora Romagn.

Etimologija: flavus (lat.) = žut, zlatnožut + spora (gr.) = spora, sjeme. Po boji otrusine.

Klobuk: 5-10.5 cm, isprva je često kuglast, kasnije je konveksan do raširen i ljevkasto udubljen na sredini, pupčast, režnjast, kožica je suha, samo se kratko guli, isprva je suha i blago baršunasta, kasnije je glatka, u mladosti je gotovo čisto bijel, ubrzo je bjelkast, krem ili oker-smećkast, mjestimično sa sa više ili manje širokim krem-oker mrljama, na kraju je sivkasto-oker, rub je kratko podvijen, ubrzo se izravna, oštar, često je valovit, nije narebran.

Stručak: 3-4 cm visok i 2.5-4 cm debeo, valjkast, robustan, uvijek je kraći od širine klobuka, često je sužen na bazi, kasnije je često ispucan, gladak, bijel, hrđastosmeđ na vrhu, na vrhu može biti sa sivo-zelenkastim pojasom, u starosti ili trljanjem posmeđi.

Listići: Relativno su razmaknuti, 4-6 mm široki, debeli, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, račvasti prema stručku, lomljivi, isprva su bjelkasti, kasnije su krem-oker i na kraju žućkasti, osušeni su tamno narančasto-smeđi.

Spore: Široko eliptične do jajolike, s izoliranim, tupim, stožastim bradavicama, rijetko povezanim kratkim grebenima koji tvore djelomični zebrasti uzorak, slabo su amiloidne, 6.4-8.6 x 5.5-6.8 μm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-62 x 9-11 µm, s brojnim je cheilocistidama, više ili manje su valjkaste do batinaste, sa zrnatim sadržajem, ponekad su zakrivljene, na vrhu su tupe ili završavaju suženim vratom, 70-140 × 6-8 µm, kožica je formirana od vrlo dugih i tankih dlačica širokih 1.5-3.5 μm i brojnih, valjkastih i vrlo dugih dermatocistida bez segmenata, sa dobro uočljivim su zrnatim sadržajem, širokih su 2.5-6 µm; otrusina je svijetložuta (oko IVb).

Meso: Debelo, žilavo, lomljivo, bjelkasto, na prerezu nakon duljeg izlaganja zraku postane lagano oker; miris je intenzivan i složen, neugodan na ribu s voćnim notama, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, sa fenolom polako posmeđi, reakcija s gvajakolom je snažna i brza, a mesa i listića sa amonijakom negativna.

Stanište: Raste u jesen, od lipnja do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na toplijim staništima, na glinenastom i blago vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Među drugim vrstama iz sekcije Lactarioides se identificira po žutoj otrusini, ljutom okusu, koji je jednakog intenziteta i u listićima i u stručku, te neobičnom mirisu, vrlo složenom i teškom odredivom (mješavina ribe, kuhanog bilja i drugih komponenti koje je tesko odrediti). Romagnesi navodi da je miris sličan kao kod rebraste krasnice (Russula pectinata) ili modrolisne krasnice (Russula delica), s voćnim notama u prvom planu. Dekoracija spora pokazuje određenu nestabilnost, varirajući od tipa s izoliranim bradavicama do jasno grebenastog, u svakom slučaju nemaju mrežasti uzorak. Sivo-zelenkasti pigment može se pojaviti na listićima i u gornjem dijelu stručka, barem kod osušenih primjeraka. Ova osobina, jednom kada se pokaže uočljivom, postaje jedinstvena karakteristika za skupinu delica-chloroides, što potvrđuje jedinstvo i homogenost sekcije. Ništa slično nije uoceno kod lažne modrolisne krasnice (Russula pallidospora), koja, unatoč krem otrusini, ostavlja dojam da je takson najotuđeniji od izvorne sekcije Lactarioides.             Makroskopski je slična s drugim vrstama iz sekcije Lactarioides, osobito sa zelenkastom krasnicom (Russula chloroides), od kojih se makroskopski razlikuje praktički samo po žućkastoj boji listića (zbog žute otrusine), te po najintenzivnijem, nepodnošljivo ljutom okusu. Slična je lažna modrolisna krasnica, koja se razlikuje po prilično karakterističnim narančastim odsjajem listića, blagom okusu i ugodnom voćnom mirisu, a podsjeća i na modrolisnu krasnicu, od koje se razlikuje po krem oker do žućkastim listićima. Također, ima mnogo tamniju otrusinu od svih drugih ljevkastih krasnica.

SMRDLJIVA KRASNICA (SMRDAČA)

Russula foetens Pers.

Etimologija: foetens (lat.) = smrdljiv, loš zadah. Po jakom i lošem mirisu.

Engleski naziv: Stinking Brittlegill

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan i raširen, ponekad je stožast, u mladosti je veoma mazav i ljepljiv, sjajan, kožica se lako guli od 1/3 do gotovo 1/2 promjera, žuto-oker, žuto-smeđ, žuto-narančast, narančasto-smeđ, često je s maslinastom nijansom, na sredini je tamniji, rub vremenom postaje izrazito narebran, čak i do 2 cm od ruba, nepravilno valovit, vijugav, kasnije se stanji do listića.

Stručak: 5-15 cm visok i 1-4 cm debeo, debeo, valjkast, u mladosti je pun, kasnije je šupljikav ili šupalj, bjelkast, žućkast, u starosti je sa smeđim mrljama.

Listići: Gusti, prirasli, nejednako su dugi, uglavnom su račvasti uz stručak, na bazi su povezani poprečnim žilicama, oštrica je glatka, u mladosti ispuštaju vodenaste kapljice, lomljivi, bjelkasti, žućkasti, u starosti su smećkasti ili hrđastosmeđi, iste su boje kao i klobuk, ispuštaju vodenastu tekućinu, od koje poslije zaostanu smeđe mrljice, oštrica je iste boje.

Spore: Široko su eliptične do gotovo kuglaste, s izoliranim bradavicama visokim oko 1-1.5 µm, bolje ili slabije povezanim spojnim linijama, amiloidne, 7.5-10 x 7-8.5 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Tvrdo, čvrsto, lomljivo, bijelo, krem, na presjeku u dodiru sa zrakom dugo vremena ne mijenja boju, zatim postane blijedožućkasto pa kasnije smećkasto ili sivo-smeđe; miris je neugodan, užegli, poput sijena ili spaljenog roga, u starosti je neugodan na pokvarenu ribu, a okus je općenito izrazito ljut, može izazvati mučninu, u stručku je lagano ljuto tek nakon 30-ak sekundi, a uz listiće je odmah vrlo ljuto.

Kemijske reakcije: Stručak i meso u dodiru sa KOH ili NaOH ne požute ili samo blago požute.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u velikim skupinama, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, brezom, hrastom ili grabom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, obično ispod smreke, voli vlažnija mjesta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: U skupini smrdača postoji čitav niz vrsta koje je dosta teško međusobno razlikovati. slične su mednožuta krasnica (Russula subfoetens), kojoj su bradavice na sporama visoke najviše do 0.8 µm, a meso u dodiru sa KOH izrazito požuti, dok bademovoj krasnici (Russula grata) i prljavoj krasnici (Russula illota) meso miriše na gorke bademe, a mednomirisnoj krasnici (Russula fragrantissima) na anis.

Russula fontqueri - created on August 2020 in Salo, Varsinais-Suomi, Finland by Jukka Vauras

BREZOVA KRASNICA

Russula fontqueri Singer

Engleski naziv: Beautiful Brittlegill

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je raširen i manje ili više ulegnut na sredini, sredina je ponekad i tupo ispupčena, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan, mazav i ljepljiv, kožica se lako guli, često u potpunosti, a najmanje 2/3, u mladosti je žut, kasnije je crven ili narančasto-crven, mjestimično je sa svjetlijim zonama, sredina je često tamnije crvenkasto-oker boje, sitno je zrnast.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.7-2.2 cm debeo, valjkast, često se vretenasto sužava prema bazi, u mladosti je pun, kasnije je spužvasto šupalj, bijel, s ružičastom je ili crvenkastom nijansom na donjem dijelu, uzdužno je izbrazdan.

Listići: Gusti, prirasli, račvasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli, kasnije su krem ili žućkasti, oštrica je glatka i crvenkasta.

Spore: Eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 1 µm, djelomično povezanim spojnim linijama, 7-8.5 x 6.5-7.5 µm; otrusina je krem-žuta žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, bijelo, također je lagano žućkasto; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag i malo odbojan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama i po močvarama u u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom i vjerojatno bukvom, na toplijim područjima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Rijetka je vrsta i ima dosta promjenljive makroskopske i mikroskopske karakteristike. Vrlo je slična vrsta Russula elegans, koja raste u crnogoričnim šumama, Velenovska krasnica (Russula velenovskyi), koja ima obično potpuno bijeli stručak, svjetlije, žućkasto-smeđe spore sa više ili manje izoliranim bodljama, te vesela krasnica (Russula laeta), koja ima bijeli stručak, a raste ispod bukve i hrasta.

LOMLJIVA KRASNICA

Russula fragilis Fr.

Etimologija: fragilis (lat.) = krhko, lomljivo, slabo. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Fragile Brittlegill

Klobuk: 2-7 cm širok, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, ljevkast, gladak, malo je mazav, kožica se lako guli do 3/4 promjera, vrlo je promjenjive boje, oker, ružičast, sivo-ružičast, crven, crvenkasto-smeđ, ljubičast, ružičasto-ljubičast, zelenkast ili maslinastozelen, nešto je tamniji na sredini, nekad poprimi maslinasto-smećkasti ton, kožica je prozirna, rub je narebran i valovit.

Stručak: 2-13 cm visok i 0.5-1.8 cm debeo, sužen je na vrhu, batinasto je zadebljan na bazi i ponekad ispod listića, lomljiv, pun, u starosti je šupljikav, gotovo je gladak, bijel, bjelkast, kasnije je žut, na pritisak požuti, malo je pahuljast ili vlaknast.

Listići: Gusti, prilično su široki, izmiješani su s nježnim lamelulama, na bazi su poprečno povezani s žilicama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, bijeli, kasnije su žuti, oštrica je često vijugava i nazubljena (koristiti ručno povećalo).

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 0.5 µm, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore jasni mrežasti uzorak, 7.5-9 x 6-7.5 µm; otrusina je bijela, te žuta kada se osuši.

Meso: U klobuku je vrlo tanko, skoro je nepostojeće na rubu klobuka, vrlo je lomljivo, relativno je mekano, bijelo; miriše ugodno na voće, kolače ili kokos, a okus je vrlo papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili smrekom, voli pjeskovito tlo. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović, u drugoj polovici kolovoza.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba može izazvati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Nazubljena je oštrica listića jedinstvena među crvenim krasnicama ljutog okusa, ali to nije uvijek jasno uočljivo. Slične su jasikina ljutica (Russula pelargonia), ali raste ispod topole i ima glatku oštricu listića, Queletova krasnica (Russula queletii), koja ima kremaste spore i vinskicrvenu nijansu na stručku, te lakirana krasnica (Russula laccata) i tamnocrvena krasnica (Russula atrorubens), koje također imaju glatku oštricu listića. Druge krasnice s obojenim stručkom imaju još tamnije spore i rastu ispod crnogoričnog drveća.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 842. Lomljiva krasnica (Russula fragilis (Pers. ex Fr.) Fries)

Russula fragrantissima - created on August 2020 in Provincia di Piacenza, Italy by Federico Calledda

MEDNOMIRISNA KRASNICA

Russula fragrantissima Romagn.

Klobuk: 4-14 cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, gladak, suh, blijedoker, žuto-smeđ, može biti i crvenkast do ljubičasto-smeđ, često je s točkastim hrđastosmeđim mrljama, rub je u starosti narebran, svako je rebro zasebno isprekidano po dužini.

Stručak: 4-15 cm visok i 1.5-6 cm debeo, valjkast, tvrd, na bazi je tanji ili gotovo zašiljen, gladak, pun, u starosti je šupalj, u mladosti je bijel, kasnije je žućkast do smećkast, u donjem dijelu postaje smeđ.

Listići: Gusti, pravilni, često se račvaju uz stručak, prirasli, bijeli do krem, u starosti od oštrice postaju crno-smeđi.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 1 µm, prilično povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8-10 x 7-9 µm; otrusina je krem.

Meso: Bijelo, lomljivo, na prerezu ne mijenja boju; miriše na anis, a okus je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, u sjenovitim i vlažnim područjima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična je bademova krasnica (Russula grata) od koje se bitno razlikuje po mirisu na anis, koji ostaje dobro očuvan čak i nakon dužeg vremena ili nakon sušenja, te okerastom klobuku sa blagom ljubičastom nijansom i rubom koji je narebran tek u starosti, a svako je rebro karakteristično isprekidano.

Russula galochroides - created on November 2012 in Tordera, Barcelona, Spain by Josep Roma Casanovas

MLIJEČNA KRASNICA

Russula galochroides Sarnari

Etimologija: galachros (gr.) = blijed, mliječan + -oides (gr.) = sličan, nalik na. Po boji.

Klobuk: 3.5-7 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, suh, kožica se guli najviše do 2/5 promjera ili malo više, bjelkasto-krem, s primjesama je sivkastih ili sivkastoo-zelenih nijansi, nikada nije sa ljubičastim nijansama, na kraju je hrđastosmeđ, fino je baršunast po suhom vremenu, rub je kasnije slabo i kratko narebran.

Stručak: 2-3.6 cm visok i 0.9-1.4 cm debeo, relativno je kratak, valjkast, često je blago sužen i zakrivljen na dnu, blago je raširen na vrhu, pun, kasnije omekšava u sredini, bjelkast, na vrhu je hrđastosmeđ, s oker-smeđim mrljama po određenim vremenskim uvjetima (vjetar, kiša).

Listići: Gusti, 6-8/cm, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, široki su 4-6 mm, rijetko su račvasti, prilično su lomljivi, bjelkasti, zatim su kremasti, na kraju su hrđastosmeđi.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su brojnim izoliranim bradavicama, visokim do 0.65 µm, povezanim srednje dugim i tankim grebenima koji tvore gusti, isprekidani i djelomični mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 6.4-8.8 x 5.4-6.8 µm, bazidije su 4-sporne, 42-68 x 8-12 µm, cheilocistide su vretenaste, tupe, 70-110 x 8-10 µm, kožica na klobuku je s dlačicama sa člancima, širokim 3.3-7 µm; otrusina je kremasta (IIb-c).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, s nekoliko je hrđastosmeđih mrlja, na prerezu nakon dužeg vremena postane blago oker; miris nije izražan ili je nejasan na voće, a okus je blag, malo je ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasta, sa gvajakolom brzo ali ne intenzivno poplavi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s hrastom crnikom, obično u sastojinama sa drvolikim vrijesom (Erica arborea) i planikom (Arbutus unedo), te ispod hrasta plutnjaka i bora, u mediteranskom području, na glinenasto-silikatnom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom osrednje kvalitete.

Napomena: Karakteristična je po maloj večini, bjelkastoj boji s više ili manje uočljivom sivkasto-zelenom nijansom i ljutkastim listićima. Slična je smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), koja se razlikuje po mikroskopskim karakteristikama i drugačijem staništu. 

Russula gracillima - created in Finland by Jukka Vauras

GRACIOZNA KRASNICA

Russula gracillima Jul.Schäff.

Etimologija: gracilis (lat.) = slabašan, suhonjav, tanak. Po izgledu.

Engleski naziv: Slender Brittlegill

Klobuk: 2-6 cm širok, nije velik, prvo je konveksan, zatim se otvori i izravna, često je s malim ispupčenjem ili je ulegnut na sredini, kožica je glatka i malo sjajna, lako se guli u trakama do polovice promjera, jako je promjenljive boje, zelenkast, svijetloružičast, zelenkasto-ružičast, zelenkasto-crven, narančasto-ružičast, sivo-ružičast, ružičast, ružičasto-smeđ ili je ljubičast, nešto je tamniji na sredini, rub je lagano narebran.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.6-2.5 cm debeo, valjkast, dosta je pravilan, zadebljava se prema bazi, na samoj je bazi zašiljen, u sredini je kasnije pamučast, bijel, s ružičastom ili crvenom nijansom, naboran.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je ravna, bijeli, ubrzo zatim su krem do lagano žuto-crvenkasti.

Spore: Široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 1 µm, 7-8.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Debelo, lomljivo, bijelo; miriše na voće, a okus je ispočetka umjereno ljut, ali ubrzo je gotovo blag.

Kemijske reakcije: Reakcija listića u dodiru sa gvajakolom je slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u miješanim šumama i parkovima uvijek u simbiozi s brezom, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je prvenstveno po okusu mesa koje je vrlo slabo ili uopće nije papreno. Ova krasnica raste tipično ispod breze i zbog dosta promjenljive boje klobuka se lako zamijeni s brojnim sličnim vrstama, kao što su primjerice queletova krasnica (Russula queletii i brezova paprena krasnica (Russula betularum), koje imaju izrazito ljuti okus mesa. Također mogu biti slične šarolika krasnica (Russula versicolor), koja ima tamniju otrusinu i stručak koji žuti, te brojne slične vrste sa bijelom otrusinom, kao što su tamnocrvena krasnica (Russula atrorubens) i lomljiva krasnica (Russula fragilis), koje su izrazito ljutog okusa i rastu ispod drugog drveća.

BADEMOVA KRASNICA

Russula grata Britzelm.

Engleski naziv: Bitter Almond Brittlegill

Klobuk: 4-12 cm širok, mesnat, u mladosti je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i široko ulegnut na sredini, kožica se guli do polovice promjera, vlažan, ljepljiv i gotovo sluzav, žut, žuto-smeđ, oker, žuto-narančast ili je smeđ, na sredini je tamniji, rub je svjetliji, gusto narebran i zaokružen.

Stručak: 4-11 cm visok i 1-3.5 cm debeo, prvo je pun, kasnije je komorasto šupalj, robustan, tvrd, proširen je na vrhu i na bazi, bijel, bjelkast, pri dnu, a ponekad i na gornjem dijelu je izraženo tamnosmeđ, kasnije je s nepravilnim žutim, žuto-narančastim ili smeđim pjegama, fino je uzdužno brazdast.

Listići: Prilično su gusti, pomiješani su s mnogo lamelula, u mladosti su s vodenastim kapljicama, račvasti su uz stručak, prirasli, bjelkasti, kasnije su krem, u starosti su često sa smeđim pjegama, oštrica nije tamnija.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, s izoliranim, do oko 2 µm visokim bradavicama, povezanim grubim grebenima koji tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 7.5-10 x 8-8.5 µm, cheilocistide su 75-130 x 8.4-13.2 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Bjelkasto, ispod kožice klobuka je smeđe, na prerezu ne mijenja boju; miriše veoma jako i neugodno na gorke bademe, osobito kada se protrljaju listići, a okus je umjereno ljut, neugodno gorak i kiseo.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće sa bukvom, brezom, hrastom ili grabom, na vlažnim mjestima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih ljudi mogu uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive. 

Napomena: Klobuk je manje mazav, a rub je slabije narebran od slične smrdljive krasnice. Slična je prljava krasnica (Russula illota), koja je nešto većih dimenzija i ima karakteristično točkastu oštricu listića, mednomirisna krasnica (Russula fragrantissima), je također većih dimenzija, miriše na anis, a grebeni spora su visoki do 1 µm.

Russula graveolens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PURPURNOCRVENA KRASNICA

Russula graveolens Romell

Etimologija: gravis (lat.) = težak, jak + oleo (lat.) = miris, mirisati. Po jakom mirisu.

Engleski naziv: Oldcrab Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, bez sjaja, lako se guli skoro do 1/2 promjera, vrlo je promjenjive boje, oker-smeđ, maslinasto-oker, crvenkast, crven, tamnocrven, ljubičasto-crven, crveno-smeđ ili je ljubičasto-smeđ, sredina ili rub su često ljubičasto-crni, često je ružičasto-smeđ kao kod jestive krasnice (Russula vesca), rjeđe je crvenih tonova, malo je radijalno naboran, rub je kasnije malo narebran.

Stručak: 4-9 cm visok i 1-4 cm debeo, često se lagano zadebljava prema bazi, na samoj je bazi sužen, bijel, u starosti je prema bazi žućkast do smećkast, rijetko je s crvenom nijansom, na pritisak posmeđi.

Listići: Gusti, trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, u mladosti su bjelkasti, kasnije su kremasto-žuti do oker, oštrica je kasnije smeđa.

Spore: Eliptične, s malim, izoliranim bradavicama visokim 0.6-0.7 µm, slabo povezanim grebenima, 7.5-10 x 6-8 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Vrlo je tvrdo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano crvenkasto, u starosti ili na pritisak posmeđi; jako miriše na haringe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom pozeleni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada,  u bjelogoričnim šumama, parkovima, uz putove ili na rubu šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama u blizini bora ili smreke, na vapnenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu obično su blagog okusa i stoga jestive, dok miris nestaje tijekom pripreme.

Napomena: Slična haringova krasnica (Russula xerampelina) ima jaki crveni ton stručka i raste ispod crnogoričnog drveća, dok je bukova krasnica (Russula faginea) nešto veća rastom, ima nešto tamniju otrusinu i raste ispod bukve.

SIVA KRASNICA

Russula grisea Fr.

Etimologija: griseus (lat.) = sivo. Po boji klobuka.

Engleski naziv: False Charcoal Burner

Klobuk: 5-11 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i malo ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, mazav i ljepljiv, promjenjive je boje, na sjenovitom je mjestu gotovo bijel sa žućkastim mrljama i crvenkastom nijansom, češće je siv, smećkast, sivo-smećkast, ljubičast, sivo-ljubičast, maslinast i sivo-zelen, plavkasto-zelen, crnkasto-maslinast ili je sivo-crn, s tamnijim i svjetlijim mrljama po površinina sredini je tamniji, obično crvenkasto-smeđ, rub je tanak i u starosti malo narebran.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-3 cm, tvrd, kratak, valjkast, nešto je sužen na bazi, bijel, može biti i sa ljubičastom nijansom, kasnije je često sa žućkastim, smećkastim ili ljubičasto-smeđim mrljama po površini.

Listići: Gusti, tanki, prirasli, neki su račvasti, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, oštrica je glatka, bijeli, kasnije su krem, u starosti su s hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične, sa niskim, izoliranim bradavicama djelomično povezanih grebenima, 6.5-9 x 5-6.5 µm; otrusina je tamnokrem.

Meso: Nježno, mekano, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka i na mjestima oštećenim od puževa je ružičasto-ljubičasto; miris je ugodan, pri sušenju je na voće, a okus je blag, u listićima je ljutkast.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru s gvajakolom je intenzivno zelenkasto-plava, a sa željeznim sulfatom (FeSO4) polako postane narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, grmlju, po livadama i uz rubove šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, osobito hrastom, bukvom ili brezom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, sredinom rujna na lokalitetu Subotica Podravska kod Koprivnice

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Pripada teškom kompleksu vrsta, a prepoznatljiva je po dominantno zelenoj boji koja je obično u kombinaciji sa slabijim ljubičastim nijansama. Veoma je slična papigasta krasnica (Russula ionochlora), koja se razlikuje po svijetlokrem otrusini.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 808. Siva krasnica (Russula grisea (Pers. ex Secr.) Fries), Sinonim: Russula palumbina Quél.

Russula grisescens - created on August 2018 in Saitta, Kutuselkä, Finland by Seppo Huhmarniemi

POSIVJELA KRASNICA

Russula grisescens (Bon & Gaugué) Marti

Etimologija: grisescere (lat.) = postajati siv, sivkast + -escens (lat.) = tendencija prema nečemu. Po mesu koje posivi.

Klobuk: 3-6.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, mazav, sjajan, kožica se lako guli od 2/5 do 3/5 promjera, prekrasne je čiste crvene boje kao kod paprene krasnice (Russula emetica), nekad je čitav ili samo na sredini fino hrapav, više ili manje blijedi do ružičastih tonova počevši od ruba, ponekad izblijedi do kremaste ili sivkaste boje na većoj ili manjoj površini, rijetko je sa žuto-zelenom nijansom na sredini, rub je jasno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, valjkast, ponekad je lagano proširen na vrhu, pun, kasnije je u sredini mekan i grudast, bijel, po vlažnom vremenu ili u starosti posivi.

Listići: Gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, široki su 3-5 mm, rijetko su račvasti, lomljivi, bijeli, sa sivkasto-crvenkastim odsjajem, oštrica je nekad nazubljena.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim 0.6-0.7 µm, povezanih kratkim grebenima koji tvore prilično razvijeni mrežasti uzorak, 7-9 x 5.7-7.3 µm, bazidija su 4-sporne, batinaste, 30-40 x 10-13 μm, cheilocistide su vretenaste, 45-75 x 8-14 μm, kožica je s tupim valjkastim dlačicama, širokim 2.5-4 μm; otrusina je bijela.

Meso: Vodenasto i lomljivo, bijelo, kasnije posivi kada je promočeno, osobito u stručku, gdje može biti i blago žućkasto; miriše slabo na voće ili kokos poput paprene krasnice, a okus je veoma ljut.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s amonijakom ne mijenjaju boju, a površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasta, sa gvajakolom sporo poplavi, a sa formalinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u močvarnim miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, borom ili brezom, osobito u tresetnoj mahovini (Sphagnum).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve vrste u skupini bljuvara, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba može izazvati proljev, mučninu i povraćanje dok jedan primjerak kuhan u mješavini s drugim vrstama jestivih gljiva kod većine ljudi obično neće uzrokovati nikakve probavne tegobe. Ljute ili gorke krasnice su nejestive.

Napomena: Često se pronađe zajedno sa sličnom paprenom krasnicom (Russula emetica), koja se razlikuje po mesu koje ne posivi i večim sporama. Na istom staništu u tresetnoj mahovini raste i slična hrenova krasnica (Russula aquosa), koja se razlikuje po nešto većoj prosječnoj veličini, pravilnijim nijansama ružičaste ili smeđe boje i blagom ili samo blago paprenom mesu.

Russula helios - created on November 2022 in Berchidda, Sardegna, Italy by Davide Puddu

SUNČANOŽUTA KRASNICA

Russula helios Malençon ex Sarnari

Etimologija: helios (gr.) = sunce. Po boji.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, suh, kožica se guli, lijepe je limunastožute do zlatnožute boje, najčešće je ujednačeno obojen, ponekad je svjetliji uz rub ili sa slabim narančastim nijansama, rub je narebran u dužini 5-8 mm.

Stručak: 5-8.8 cm visok i 1.8-2.3 cm debeo, valjkast do batinast, više je ili manje raširen na vrhu, bijel, ne žut, nekad je s nejasnim sivkastim odsjajem po vlažnom vremenu, ispunjen je mekom, spužvastom srži, na kraju je šupalj, naboran.

Listići: Gusti, široki su 6-9 mm, prirasli ili zaokruženi uz stručak, više su ili manje račvasti, lomljivi, žuti, na kraju su izraženo žuto-narančasti.

Spore: Široko su eliptične, sa brojnim, tupim, stožastim bradavicama, visokim do 1 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, nisu uvijek potpuno amiloidne, 8-9.5 x 6.3-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-58 x 11.5-16 µm, cheilocistide su gotovo vretenaste, uglavnom bez vršnih produžetaka, 48-74 x 7-12 µm, kožica klobuka sastoji se od dlačica širokih do 7.5 µm i vrlo uskih primordijalnih hifa, širokih 2.5-4 µm; otrusina je žuta (IVe-d).

Meso: Osrednje je čvrsto i debelo, bijelo, na prerezu malo promijeni boju; miris je blag na voće, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa sa gvajakolom je negativna.

Stanište: Raste u jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa hrastom crnikom ili hrastom plutnjakom, ali i listopadnih hrastova, voli svjetlija mjesta u prisutnosti bušina (Cistus), silikatnom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je žumanjčana krasnica (Russula risigallina), od koje se razlikuje po nešto većim dimenzijama, nedostatku ili niskoj koncentraciji crvenog pigmenta i gusto bradavičavim sporama, koje se dijelom spajaju kratkim grebenima, te nešto tamnijoj otrusini.

Russula helodes - created on September 2008 in Järve, Estonia by Mall Vaasma

BARSKA KRASNICA

Russula helodes Melzer

Etimologija: helos (gr.) = močvara, bara, močvarno tlo. Po staništu.

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je polukuglast ili jajolik, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu mazav, često je sjajan, gladak, kožica se guli do 20% promjera, ružičasto-crven, krvavocrven do ljubičast, vodenast, blijedi do ružičaste ili krem boje, rub je neravan, narebran i često valovit.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, zadebljan je na sredini i sužen na bazi, bjelkast, obično je sa ružičastom nijansom, u starosti posivi, na ozlijeđenim mjestima posmeđi, naboran, više je ili manje zrnast, mrežast.

Listići: Gusti, prirasli ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku, račvasti, s lamelulama uz rub klobuka, bjelkasti do krem, kasnije su krem-žuti do svijetlooker, na ozlijeđenim mjestima posmeđe, oštrica je glatka.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama, potpuno povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 8.5-10.5 x 7.5–8.5 µm, bazidije su 40-50 x 8-12 µm, sterigme su duge oko 5-6 µm, cheilocistide su batinaste, 60-110 x 6-10 µm, pileocistide su batinaste do valjkaste, vitke, 40-80 x 4-6 µm; otrusina je krem-žuta.

Meso: Čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je više ili manje crvenkasto, u starosti je spužvasto, vodenasto, sivo; miris nije izražen ili je na voće, u starosti je na strvinu, a okus je ljutkast i gorak.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa gvajakolom je negativna ili vrlo slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u močvarnim crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili borom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slične su tvrda krasnica (Russula rosea), koja je mnogo tvrđe konzistencije, meso nije ljutkasto i kožica se ne guli, Maireijeva krasnica (Russula nobilis), koja ima izrazito ljut okus mesa i stručak bez crvenih tonova, močvarna krasnica (Russula paludosa), koja ima ljutkasti okus mesa, ali samo 10-20 sekundi nakon čega je blag, te Zvarova krasnica (Russula zvarae), koja ima blagi okus mesa i raste u bjelogoričnim šumama.

SMEĐEZELENA KRASNICA

Russula heterophylla (Fr.) Fr.

Etimologija: eteros (gr.) = drugačiji, različit + phyllon (gr.) = listić. Po nepravilnim, račvastim listićima.

Engleski naziv: Greasy Green Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je skoro kuglast pa otvoren, zatim je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, režnjast, suh, po suhom se vremenu često raspucava na polja, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, uglavnom je maslinastozelen (Russula heterophylla f. heterophylla), ponekad je sa smeđim ili crnkastim nijansama u sredini ili oštro ograničenim narančastim mrljama (Russula heterophylla f. laeticolor), ponekad je potpuno smeđ (Russula heterophylla f. adusta), oker (Russula heterophylla f. pseudo-ochroleuca), čisto limunastožut, sa svjetlijom zelenom nijansom (Russula heterophylla var. chloridicolor) ili potpuno bjelkast s uočljivim hrđastosmeđim mrljama (Russula heterophylla var. virginea), naboran, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, prvo gladak, često je malo povučen pa listići vire iz ruba, nije narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-3 cm debeo, zdepast, čvrst je čak i u starosti, nekad je ekscentričan, valjkast, skoro uvijek je sužen i ponekad malo zakrivljen na bazi, pun, najprije je bijel, zatim je prošaran žuto-smeđim mrljama prema dnu, naboran.

Listići: Gusti, široki su 5-9 mm, tanki, s rijetkim su lamelulama, vrlo kratko se spuštaju po stručku, uz stručak se spajaju u gustu mrežu poprečnih žilica ili račva, anastomozirajući, prilično su mekani i elastični, u starosti su lomljivi, bjelkasti do krem, kasnije su s žućkastim odsjajem, na kraju su uočljivo hrđastosmeđe prošarani, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim 0.2-0.4 µm, djelomično povezanim rijetkim spojnim linijama ili tankim grebenima, 5.3-7 x 4.2-5.6 µm, bazidije su vrlo tanke, 4-sporne, 35-66 x 7-8,5 μm, cheilocistide su vretenaste, duge do 94 μm, često su sa kvrgom ili drugim vršnim produžetkom, kožica klobuka sastoji se od vrlo izraženih dlačica, formiranih od kratkih i zadebljanih bazalnih elemenata, širokih 5-8 μm, te igličastim inkrustiranim dlačicama s debelom stijenkom prema sredini klobuka i neupadljivim dermatocistidama zbog minimalne veličine i rijetkosti, valjkastim, kratko batinastim ili stožastim, djelomično glavičastim, 18-42 x 3.4-7 μm, s oskudnim i slabo refrakcijskim sadržajem; otrusina je bijela (Ia). (cromushrooms: spore su (5.2) 5.5 - 6.7 (7.4) × (4.1) 4.4 - 5.5 (6) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.3 (1.5), N = 90, Me = 6.1 × 4.9 µm, Qe = 1.2, bazidije su 40.7 - 46.8 × 5.4 - 8.4 µm, N = 4, cheilocistide su 43.3 - 62.5 × 5.3 - 9.1 µm, N = 6, sferocistides su 17.4 - 23.5 × 12.3 - 17.5 µm, N = 7,  dlačice kožice klobuka su široke 5.3 - 7.3 µm)

Meso: Debelo, čvrsto čak i u starosti, bijelo, u starosti je sa žuto-smeđim mrljama, na oštećenim mjestima požuti ili posmeđi; miris je nije izražen, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Površina stručka ili meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postanu narančasto-crveni, sa anilinom požute za nekoliko minuta, a reakcija sa gvajakolom je snažna i brza.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom ili johom, a vrlo rijetko borom, na umjereno kiselim tlima, voli topla i suha mjesta, u mediteranskom području. Drugu sliku snimio je Neven Ferenčak, u prvoj polovici lipnja, a ostale su snimljene početkom kolovoza, na lokalitetu Pila kod Zagreba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva.

Napomena: Prepoznatljiva je po vrlo velikim dimenzijama i tvrdoći, suhoj i neprozirnoj površini klobuka, rijetko baršunastom sredinom klobuka (Russula heterophylla var. livida), kratkom i masivnom stručku, gusto račvastim listićima koji se kratko spuštaju po stručku, bjelkastim, sa slabim žuto-zelenkastim odsjajem, koji se donekle lome pod pritiskom, bijeloj otrusini, mesu koje je u starosti sa žuto-smedim mrljama, narančastoj reakciji sa FeSO4 i listićima koji požute sa anilinom, neizraženom mirisu i slatkastom okusu. Također je karakteristična po mikroskopskim značajkama, ima sitne, fino bradavičave spore i kožicu koja se sastoji od dlačica sa zadebljanim bazalnim člancima, dermatocistidama koje su neupadljive zbog rijetkosti, male veličine i slabo refraktivnog sadržaja, te sporadičnih dlačica prema sredini klobuka. Može sličiti zelenim formama ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha), jesive krasnice (Russula vesca), te nekih vrsta iz podsekcije Griseinae i podroda Amoenula. Zelene forme ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha f. peltereaui) prepoznatljive su po mazavoj i sjajnoj kožici klobuka, elastičnim listićima, mesu koje blago posivi u određenim uvjetima i sporoj zeleno-sivoj reakciji sa FeSO4. Rijetke zelene forme jestive krasnice (Russula vesca f. viridata) imaju listiće koji se ne spuštaju po stručku i ne račvaju na mjestu spoja, nemaju žuto-zeleni odsjaj, u prosjeku su manje zdepasti, imaju manje zasićenu pigmentaciju i nisu zamućeni tamnosmeđom bojom prema sredini klobuka. Spore su također nešto veće, a dlačice kožice klobuka su sa bazalnim člancima koji nisu tako kratki. U svakom slučaju, dvije navedene krasnice su vrlo slične, što pokazuje identična gustoća dlačica s dugim, igličastim zglobovima s debelim stijenkama u pokrovu na sredini klobuka. Medu ostalim vrstama koje se mogu usporediti sa opisanom vrstom su zelena forma suljupke (Russula amoenicolor f. olivacea), posebno zato što crveni pigment, karakterističan za ovu formu, često zahvaća stručak, ali se razlikuje po baršunastom klobuku i stručku, mirisu mesa na kuhane rakove, kremastoj otrusini i slaboj reakciji sa FeSO4. Razlikovanje brojnih vrsta s više ili manje zelenim klobukom iz podsekcije Ilicinae i najvećim dijelom iz podsekcije Griseinae, kao što su sivomaslinasta krasnica (Russula pseudoaeruginea), crnozelena krasnica (Russula atroglauca), maslinastozelena krasnica (Russula stenotricha), modrikasta krasnica (Russula parazurea) itd.) temelji se na krem, a ne bijeloj otrusini, ljutom okusu listića te slaboj reakciji sa FeSO4. Krem otrusinu ima samo rijetka zelena forma sive krasnice (Russula grisea), koja ima ljutkast okus listića, a površina stručka u dodiru sa FeSO4 polako postane narančasta.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 809. Smeđastozelena krasnica (Russula heterophylla (Fr.) Fries), Sinonim: Russula furcata (Gemelin ex Fr.) Fr. (ss. Ricken)

Russula hydrophila - created on August 2024 in Provincia autonoma di Trento, Italy by matteo_bevilacqua

SIVONOGA KRASNICA

Russula hydrophila Horniček

Etimologija: hydro (gr.) = voda + phyla (gr.) = ljubav, privlačnost. Po staništu.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, sjajan, vlažan i ljepljiv, gladak, kožica se lako guli do 2/3 promjera, promjenljive je boje, može biti bjelkast, krem-okerast, okerast, crvenkast, crven, sivkasto-ružičast ili ružičast, bjelkasto izbljeđuje.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, najprije je pun, kasnije je spužvasto šupalj, lomljiv, bijel, vremenom jasno posivi, kožica je fino žiličasta.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, ujednačene su dužine, rijetko su račvasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, vrlo su lomljivi, oštrica je glatka, bijeli, bjelkasti, kasnije su kremasti, s blagom su sivkastom nijansom.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim 0.3-0.7 µm, povezanih spojnim linijama koje tvore nepravilni mrežasti uzorak, 7-9.5 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, lomljivo, bijelo, kasnije je sivkasto, osobito u stručku, često je jako crvljivo; miris nije izražen ili upadljivo miriše na voće ili slabo na kokos, a okus je veoma ljut.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s anilinom polako postanu blijedo limunastožuti, a meso u stručku sa sulfavanilinom postane tamnoplavo, a sa gvajakolom umjereno zelenkasto-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen na vlažnim i močvarnim staništima, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće brezom ili bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve vrste u skupini bljuvara, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba može izazvati proljev, mučninu i povraćanje dok jedan primjerak kuhan u mješavini s drugim vrstama jestivih gljiva kod većine ljudi obično neće uzrokovati nikakve probavne tegobe. Ljute ili gorke krasnice su nejestive.

Napomena: Tipična paprena krasnica (Russula emetica) razlikuje se po nešto robusnijem rastu i u mladosti je nešto izraženije jarkocrvene boje.

Russula ilicis - created on November 2019 in Provincia di Savona, Italy by Federico Calledda

ČESVINKA

Russula ilicis Romagn., Chevassut & Privat

Etimologija: Quercus ilex (lat.) = česvina. Po staništu.

Klobuk: 4-20 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je otvoren, potpuno spljošten i malo ulegnut na sredini, često je prilično nepravilan, po vlažnom je vremenu mazav, najprije je blistav, kasnije je suh i bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera, svijetle je boje, bjelkast, sivkast, sivkasto-ljubičast, sivkasto-maslinast, ružičast, crvenkast ili zelenkast, na sredini je tamnije oker boje, blijedi, manje je ili više prekriven hrđastosmeđim mrljama, rub je najprije podvijen, kasnije je kratko narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, rijetko je malo zadebljan na bazi, na dnu je usko zaobljen, pun, kasnije je s mekšom jezgrom, bijel, nikad nije crvenkast, u starosti je s više ili manje izraženim žuto-smeđim mrljama, na vrhu je pahuljast, prilično je naboran, na bazi je s manjim korjenastim čuperkom micelija.

Listići: Vrlo su gusti, izmiješani su s lamelulama, račvasti su uz stručak, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, široki su do 8 mm, suženi su uz stručak, prirasli, ujednačeno su dugi, bijeli su ili kremasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa sitnim gusto raspoređenim bradavicama visokim do 0.5 µm, samo su djelomično mrežasto povezane, većinom su izolirane, 6.5-9 x 5-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, izdašno, čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo; miriše ugodno na voće, a okus je vrlo ugodan na lješnjake, malo je lutkasto uz listiće.

Kemijske reakcije: Reakcija na željezni sulfat je negativna ili slabo sivkasta, a na fenol vinskicrveno-smeđa.

Stanište: Raste u jesen među prvim gljivama nakon ljetnih suša u miješanim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće česvinom, crnikom ili božikovinom, ali i alepskim borom ili hrastom, kada se nalazi u dubljoj sjeni raste u kolonijama po 10-ak primjeraka, voli vapnenačko tlo, najmasovnija je duž Jadrana uz samo more, na obali i po otocima.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Jedna je od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Pri determinaciji ove krasnice najviše pozornosti obratiti na karakteristično stanište u sredozemnom području. S karakterističnom je ljubičasto-ružičastom nijansom. Jedini siguran način za determinaciju ove vrste je reakcija u dodiru sa željeznim sulfatom koja je negativna.

PRLJAVA KRASNICA

Russula illota Romagn.

Etimologija: illotus (lat.) = prljavo, neoprano. Po mrljama na klobuku.

Engleski naziv: Freckled Brittlegill

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i često ulegnut na sredini, veoma je nepravilan, po vlažnom je vremenu jako mazav, skoro želatinozno-sluzav, nepravilno je razdijeljen na režnjeve, žuto-smjeđ, oker-smeđ, često je prošaran mjestimičnim ljubičasto-smeđim pjegama, ponekad je vlaknast, rub je najčešće jako narebran.

Stručak: 4-11 cm visok i 1-4 cm debeo, nepravilan, nekad je na bazi tanji ili zadebljan, tvrd, prvo je komorasto šupalj, zatim je spužvasto šupalj, na bazi je bjelkast, kasnije je žut ili žuto-smeđ, u starosti je smećkast, smeđe je vlaknast, često je prekriven smećkastim mrljama, brazdast.

Listići: Prilično su gusti, široki su do 7 mm, izmiješani su s lamelulama, račvasti, prirasli, bjelkasti, kasnije su žućkasti, u starosti su crvenkasto-smeđi, oštrica je tipično smećkasta i sa karakterističnim tamnosmeđim točkicama.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim bradavicama visokim 0.5-2 µm, povezanim spojnim linijama, 7-9 x 6-8 µm; otrusina je krem.

Meso: Tanko, prvo je tvrdo, kasnije je lomljivo i spužvasto, bjelkasto, ponekad je s ljubičastim pjegicama, na ozlijeđenim mjestima i u starosti je smećkasto ili hrđastosmeđe, uglavnom pri dnu stručka; miris je jak i kompleksan, podsjeća na gorke badema, na voće ili anis, u starosti je odvratan na spermu, a okus je neugodno ljut, osobito u stručku.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, uglavnom bukvom ili hrastom, ponekad se pronađe i u crnogoričnim šumama, voli toplija staništa, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori navode kao nejestivu vrstu, zbog neugodnog zadaha i ljutog okusa, ali se smatra otrovnom vrstom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba izazvati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Predstavnik je skupine smrdljivih gljiva. Karakteristična je po smećkasto-ljubičastoj boji klobuka i točkastoj oštrici listića, te ljubičasto-smećkastim pjegama po klobuku, a meso teži da postane ljubičasto-pjegavo. Moguća je zamjena s drugim vrstama smrdljivih krasnica. Razlikuje se od smrdljive krasnice (Russula foetens) i mednomirisna krasnica (Russula fragrantissima), koje nemaju točkastu oštricu listića i ne mirišu na gorke bademe.

Russula innocua - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

SMARAGDNA KRASNICA

Russula innocua (Singer) Romagn. ex Bon

Klobuk: 1.5-4 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se otvori i tek malo ulegne, gladak, bez sjaja, suh, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, bijel, prljavobijel, sivkast, žućkasto-zelen, zelen do sivo-zelen, često je s oker dijelovima, sredina je obično tamnija, sitno je maljav, u starosti je izbrazdan, rub je valovit i narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.6-1.1 cm debeo, valjkast, na dnu je uži, vretenast, zakrivljen, gladak, pun, kasnije postane pamučasto šupalj, bijel, bjelkast, poslije odozdo postaje sivkast, na vrhu je dugo vremena bijel, u starosti je žuto-smeđ, uzdužno je crtast.

Listići: Razmaknuti, pomiješani su s lamelulama, pravilni, poneki se račvaju, prirasli za ili se kasnije vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bijeli ili bjelkasti, kasnije su kremasto-žućkasti.

Spore: Kuglaste, sa izoliranim bodljama visokim do 1 µm, 7.5-10 x 6.5-9 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je lagano trpak, gotovo blag, ubrzo nakon žvakanja je papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim  drvećem, obično bukvom, brezom, kestenom, grabom ili lijeskom, na vlažnom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako većina izvora navodi da je nejestiva vrsta, smatramo je lagano otrovnom jer sadrži određene toksine koji uzrokuju alergijske reakcije, kao i neke druge nepoznate blage reakcije. Latencija traje od 30 minuta do 24 sata. Pojedinačni primjerci su sigurno bezopasni. Do sada nisu zabilježeni slučajevi ozbiljnijeg trovanja.

Napomena: Podsjeća na sićušnu zelenu krasnicu (Russula aeruginea), ali ona ima kremaste spore i raste ispod breze, uglavnom na pjeskovitom tlu. Druge slične zelene krasnice su uglavnom većih dimenzija, a spore su barem s dijelom bradavica koje su povezane spojnim linijama.

UPADLJIVA KRASNICA

Russula insignis Quél.

Etimologija: insignis (lat.) = izuzetna, upadljiva, istaknuta. Po prepoznatljivom izgledu.

Klobuk: 3-8 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut na sredini; krem-smećkast, oker-smeđ, do sivo-smeđ, na sredini je uglavnom tamnosmeđ, površina je glatka ili s malim neravninama, pjegava, u mladosti je sa žutim ostacima ovoja, rub je jako narebran.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-5 cm debeo, valjkast, pun, u starosti je komorasto šupalj; bijel, bjelkast do sivkast i s jedva uočljivom ružičastom nijansom, sa žutim mrljama na bazi.

Listići: Gusti, račvasti, prirasli, oštrica je glatka; bjelkasti, kasnije su krem do žuto-smeđi.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, sa izoliranim su bradavicama visokim do 1 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 6.5-8 x 5.5-7 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miriše na voće ili pljesnivi sir camembert, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane svijetlo ružičasto, kasnije postane žuto-sivo, s gvajakolom zeleno-plavo, s fenolanilinom postane vinskicrveno, dok kožica klobuka i meso u bazi stručka u dodiru s KOH ili amonijakom postanu crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom ili hrastom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, obično s borom, na vlažnim i travnatim mjestima. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom kolovoza.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Najprepoznatljivija je po blagom okusu mesa, komorasto šupljom stručku i žutoj bazi stručka.

Russula integra - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

SMEĐOKOŽA GOLUBAČA

Russula integra (L.) Fr.

Etimologija: integer (lat.) = cjelovit, netaknut. Po listićima koji su neprekinuti.

Engleski naziv: Nutty Brittlegill

Klobuk: 5-15 cm širok, najprije je okruglast, zatim je konveksan i nepravilan, kasnije je otvoren i u obliku zdjelice ili tipično jako ulegnut na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu vlažan, mazav i ljepljiv, sjajan, kožica se guli do 1/2 promjera, dosta je promjenjive boje, tipično je smeđ, ali može varirati od žuto-smeđe, oker-smeđe, maslinasto-smeđe, vinskicrvene, crveno-smeđe, tamnosmeđe do ljubičasto-crne boje, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 4-13 cm visok i 1-3 cm debeo, čvrst, valjkast, nepravilan, pun, u starosti je pamučasto šupalj, gladak, najprije je bijel, kasnije je hrđastosmeđ na bazi, u starosti posmeđi, nikad nije crvenkast, u starosti ili na dodir se stvaraju žute pjege, manje ili više je naboran.

Listići: Gusti, izmiješani su s ponekom lamelulom, ponekad su na bazi poprečno spojeni žilicama, često su račvasti, prirasli su sa zupcem, gotovo su slobodni, najprije su bijeli, kasnije su svijetložuti do žuto-oker, oštrica je bijela.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim 1.5-1.7 µm, često u snopovima, 8-11 x 7-9 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Tvrdo, čvrsto, bijelo je ili lagano žućkasto; miris nije izražen ili je ugodan na voće, rijetko na jod, ponekad na med, a okus je blag na lješnjake ili bademe, a nakon dužeg žvakanja može imati okus na papir.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom ponarančasti, dok meso u stručku u dodiru sa željeznim sulfatom postane prljavomaslinasto, a meso s fenolom postane prljavo crvenkasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, od srpnja do listopada, u miješanim i crnogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće na vapnenastom tlu ili glinenastom, te u velikim skupinama po planinskim predjelima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Podsjeća na močvarnu krasnicu (Russula paludosa), koja ima svjetlije listiće i otrusinu, više crvenu boju i duži, crvenkasti stručak. Sličnu boju i stanište imaju mekana krasnica (Russula nauseosa) i borova krasnica (Russula cessans), ali su puno manjih dimenzija i imaju nižu dekoraciju na sporama.

Russula integriformis - created on August 2010 in Kuusamo, Porsanger, Tf, Finland by Federico Calledda

PLANINSKA KRASNICA

Russula integriformis Sarnari

Etimologija: integer (lat.) = čitav, neoštećen, nedjeljiv + -formis (lat.) = u obliku, oblika. Po izgledu.

Klobuk: 5-13 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, više je ili manje valovit, sjajan kada se ubere, kasnije je suh, kožica se guli do 1/2 promjera, smeđ, ružičasto-smeđ do oker-crven, na sredini je tamniji, ponekad poprimi bakrenocrvene, bakrenoljubičaste do crveno-ljubičaste nijanse, na sredini može biti zelenkasto-oker, rub je slabo narebran tek u starosti.

Stručak: 5-12 cm visok i 1.8-3 cm debeo, valjkast ili izraženo batinast, često je zakrivljen na dnu, bijel, ponekad je sa ružičasto-crvenom nijansom, površina postane mjestimično oker-smeđa, ali i sivkasta kod starijih primjeraka u vlažnim uvjetima, naboran.

Listići: Prilično su gusti, široki 5-7 mm, prirasli ili gotovo slobodni, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, lomljivi, žuti, na kraju su žuto-smeđi, a na oštećenim mjestima hrđastosmeđi.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su izoliranim, tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim rijetkim grebenima koji tvore kratki zebrasti uzorak, amiloidne, 6.6-8.8 x 5.8-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-54 x 10-14 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, 60-85 x 12-17.5 μm, kožica klobuka je sa tupim, valjkastim dlačicama širokim 2-4.2 μm i valjkastim dermatocistidama širokim 2.5-7 μm, sa 0-2 segmenta; otrusina je žuta (IVc-d).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu postupno postaje žuto-oker na erodiranim mjestima ili blago žuto-smeđe na oštećenim mjestima, ali i sivkasto kod starijih primjeraka u vlažnim uvjetima; miris nije izražen, a okus je slatkast, samo je prolazno ljut u nezrelim listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, a reakcija sa gvajakolom je blago pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u nizinskim crnogoričnim šumama, u simbiozi sa smrekom, na vapnenastom tlu, često na sjeveru Europe, a rjeđe u alpskom području na većim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Po obliku, boji klobuka, boji otrusine i staništu slična je smeđokoža golubača (Russula integra), od koje se razlikuje po mnogo manjim i rjeđe dekoriranim sporama.

Russula intermedia - created in Finland by Jarkko Korhonen

RASKOŠNA KRASNICA

Russula intermedia P.Karst.

Engleski naziv: Intermediate Brittlegill

Klobuk: 5-16 cm širok, debeo, prvo je konveksan, kasnije se lagano raširi i ulegne na sredini, gladak, sjajan, kožica se guli do trećine promjera žuto-oker, žuto-ciglastocrven, žuto-narančast, crveno-smeđ, narančasto-crven do ružičasto-crven, u starosti je bakrenocrvenkast, sredina izblijedi i postane žuta, rub je tek u starosti malo narebran.

Stručak: 6-15 cm visok i 1.5-4 cm debeo, kratak, čvrst, valjkast, na bazi je često šiljast, pun, bijel, rijetko je ružičasto nahukan, kasnije upadljivo posmeđi.

Listići: Gusti, pravilni, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, bjelkasti, kasnije su žućkasti, žućkasto-oker ili žućkasto-smeđi.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bodljama visokim 0.6-1 µm, 7-8 x 6.5-7 µm, Qav = 1.1; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, po nekim izvorima na prerezu lagano požuti; slabo miriše na voće ili mošt od vina, a okus je najprije gorkast, zatim je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, po planinskim miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s brezom, uglavnom na pjeskovitom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Krupna je vrsta, a karakteristična je po stručku koji jasno posmeđi. Slične su močvarna krasnica (Russula paludosa), koja raste ispod crnogoričnog drveća, cinober krasnica (Russula pseudointegra), koja raste ispod hrasta, ima crveni klobuk i drugačiji okus mesa. Druge slične krasnice koje rastu ispod bjelogoričnog drveća manjih su dimenzija, kao primjerice pjegava krasnica (Russula maculata), bakrena krasnica (Russula cuprea) i krhka krasnica (Russula veternosa). Također, ima neke sličnosti s blagvom (Amanita caesarea) od koje se razlikuje po manjim sporama i rastu ispod breze.

PAPIGASTA KRASNICA

Russula ionochlora Romagn.

Engleski naziv: Oilslick Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo je raširen i ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/2  promjera, vrlo je promjenjive boje, plavkasto-siv, sivo-ljubičast, plavo-ljubičast, ljubičasto-crvenkast, ljubičasto-zelenkast do ružičasto-ljubičast, a sredina često zelena do žuto-maslinasta, na rubu je obično uvijek ljubičast, mjestimice je oker pjegav, radijalno je naboran, rub je često zrakasto raspucan, u starosti je znakovito narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, na bazi je nešto tanji, u starosti je šupalj, bijel, često je s laganom ružičasto-ljubičastom ili svijetlozelenom nijansom, pri dnu je smećkast, fino je izbrazdan.

Listići: Gusti, jednako su dugi, poneki se račvaju do stručka, prirasli, lomljivi, oštrica je glatka, najprije su bijeli, svijetložuti ili kremasto-žuti, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, s malim izoliranim bradavicama visokim oko 0.5 µm, 6.5-7.5 x 4.5-6 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso:  U mladosti čvrsto, bijelo, često je s laganom ljubičasto-ružičastom nijansom, ispod kožice klobuka je ljubičasto; miris nije izražen ili je blago kiselkast, a okus je blag, eventualno je malo ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije:  Reakcija mesa u dodiru s gvajakolom je spora i umjerena.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u vlažnim miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, grabom, lijeskom, brezom ili lipom, uglavnom na neutralnom do blago kiselom tlu. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Srdinac pokraj Novigrada Podravskog, u šumi bukve i hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Papigasta krasnica nije česta vrsta, a u okolici Zagreba najčešće raste u depresijama uz potočiće u bjelogoričnim šumama. Neodoljivo podsjeća na ljubičastozelenu krasnicu (Russula cyanoxantha), kojoj stručak obično nema crvenkastu nijansu, rub klobuka nikada nije narebran, a kožica se klobuka guli samo na rubu.

Russula laccata - created on August 2020 in Halikko, Märynummi, Finland by Jukka Vauras

LAKIRANA KRASNICA

Russula laccata Huijsman

Etimologija: laccatus (lat.) = lakiran, sjajan poput laka. Po izgledu.

Engleski naziv: Willow Brittlegill

Klobuk: 1.5-4 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat, kasnije je ulegnut, po vlažnom je vremenu mazav i sjajan, lako se guli do oko 80% promjera, karmincrven, krvavocrven, crveno-ljubičast, crveno-crnkast, na sredini je tamniji, gotovo crn, rub je obično svjetliji i često vinskicrven i često sa sivo-zelenkastim nijansama, neravan i u starosti narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i oko 1 cm debeo, zdepast, valjkast, isprva je pun, spužvast, u starosti je komorasto-šupalj, bijel, vremenom žuti ili smeđ, nekad je sa crvenkastim odsjajem.

Listići: Široki, razmaknuti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli, vrlo su lomljivi, bijeli, kasnije su krem.

Spore: Široko eliptične, s izoliram bradavicama, prilično povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 6.5-9 x 6-7.5 µm, cheilocistide su duge do 85 µm i široke do 13 µm, pileocistide su valjkaste do batinaste, 10-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je lomljivo, bijelo do lagano žućkasto; miris nije izražen ili je na voće ili pelargonije, slično kao jasikina ljutica (Russula pelargonia), a okus je vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, a reakcija u dodiru sa gvajakolom je pozitivna, ali spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, po vlažnim dinama i močvarama, poplavnim šumama, parkovima, često blizu pašnjaka, obično u simbiozi sa raznim vrstama vrbe, na kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Jedina je ljuta krasnica koja raste na vlažnim dnima ispod vrbe. Na istom staništu raste i crvenkasta krasnica (Russula subrubens), ali ona je blagog okusa i s tamnijom otrusinom. Slične su lomljiva krasnica (Russula fragilis), tamnocrvena krasnica (Russula atrorubens) i jasikina ljutica, ali one rastu u simbiozi s drugim vrstama drveća.

Russula laeta - created on August 2019 in Tårbæk, Cottageparken, Burgos, Denmark by Jens H. Petersen

VESELA KRASNICA

Russula laeta Jul.Schäff.

Etimologija: laetus, laeta, laetum  (lat.) = sretan, veseo, živih boja. Po općem izgledu.

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je polukuglast, zartim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/3 promjera, manje je ili više sjajan, u mladosti je bjelkast s crvenkastim mrljama, prilično je ujednačeno crven, ružičast, ružičasto-crven, tamnocrven, ljubičasto-crven, ljubičasto-smeđ, kasnije je ciglastocrven ili svijetlonarančast, više je ili manje rupičast, rub je u starosti narebran.

Stručak: 4-11 cm visok i 2-3 cm debeo, valjkast, malo se sužava prema bazi, pun, brzo postane mekan i spužvast, bijel, sivkast, žućkast, nije crvenkast, mjestimično je smeđe pjegav, pomalo je vlaknasto-paperjast.

Listići: Prilično su gusti, prirasli, povezani su poprečnim žilicama na bazi, žućkasti do svijetlooker, kasnije su tamnooker.

Spore: Jajolike do eliptične, nepravilne, s izoliranim su bodljama visokim do 0.8 μm, amiloidne, 8-9 x 7-8 µm, cheilocistide su vretenaste, dermatocistide su komoraste, sa zadebljanjima širokim do 11 μm, hife u kožici klobuka su s inkrustiranim pigmentom; otrusina je tamno žuto-smeđa.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miris nije izražen ili je slab na voće ili malo drvenast pomijašan sa pelargonijama, a okus je blag, slatkast, u listićima je blag do blago trpak ili kiseo.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa fenolom postane vinskicrveno, stručak i listići u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postanu svijetloružičasti, ružičasti ili narančasti, a listići u dodiru sa gvajakolom polako pozelene.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u suhim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom sa bukvom, hrastom ili kestenom, na toplijim područjima, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su velenovska krasnica (Russula velenovskyi), koja je više narančasto-crvena, često sa crvenkastim nijansama na bazi stručka, u starosti ima crvenkastu oštricu listića i nešto svjetlije spore, cinober krasnica (Russula pseudointegra), koja ima jako gusto, uzdužno brazdasti stručak, a reakcija listića sa gvajakolom je negativna ili vrlo slaba, te crvena krasnica (Russula rubra), koja je prilično ljutog okusa.

Russula langei - created on August 2023 in Réserve Forestière de l’Arpille, Salvan, Switzerland by Phyllis Ma

LANGEOVA KRASNICA

Russula langei Bon

Klobuk: 4-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i ulegne u sredini, sjajan, gladak, po vlažnom je vremenu mazav, kožica se guli do 1/2 promjera, dosta je promjenljive boje, može biti ružičast, ružičasto-crven, crven, sivo-ljubičast, plavo-ljubičast do ljubičasto-smeđ, nema nikakvih zelenih nijansi, na sredini je najviše okerast do oker-smeđ, redovito je nagrižen od puževa pa meso postaje ljubičasto, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-2 cm debeo, nekad je ekscentričan, valjkast, malo je zadebljan na bazi, često je zakrivljen, pun, gladak, bijel, malo je žućkast, na donjem je dijelu s jasnom ružičasto-ljubičastom nijansom.

Listići: Vrlo su gusti, jednako su dugi, nisu račvasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, elastični, nisu masni, isprva su bijeli, ubrzo su krem.

Spore: Eliptične, s niskim su bradavicama, spojenim grebenima, 7.2-9 x 5.8-7 µm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Tvrdo, kompaktno, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano ljubičasto, nepromjenjive je boje, lomljivo; miris je ugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) ne mijenja boju, a zatim brzo postane zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom, kestenom, hrastom i jelom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Vrlo je slična ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha), od koje se razlikuje po krem listićima, ljubičastoj nijansi stručka, tvrdoj konzistenciji mesa, koje u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) brzo postane prljavo zeleno, te dekoraciji spora, koja je u rasponu od grebenaste do nejasnog mrežastog uzorka, što nije u skladu sa izoliranim bradavicama koje se navode u literaturi. Posebno obilježje opisane vrste je nagriženi klobuk nakon čega meso poprimi ljubičastu nijansu. 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 813. Langeova krasnica (Russula langei Bon)

Russula laricina - created on August 2020 in San Giacomo - Val di Vizze, Italy by Fabio Mauri

ARIŠOVA KRASNICA

Russula laricina Velen.

Etimologija: larix, laricis (lat.) = ariš. Po staništu.

Klobuk: 3.5-7 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, nepravilan ili režnjast, vlažan i sjajan kada se ubere, vrlo je rijetko suh, kožica se guli 1/2 promjera, vrlo je promjenjive boje, ružičasto-ljubičast, vinskicrven do crveno-ljubičast, sredina je ponekad crnkasta ili teži maslinastozelenim tonovima ili je potpuno smeđ ili sivo-smeđ, rub je valovit i jasno narebran.

Stručak: 3.5-6.5 cm visok i 0.8-1.4 cm debeo, valjkast ili batinast, ispunjen mekanom, pamučastom srži, bjelkast, u vlažnim uvjetima postaje pepeljastosiv, po suhom vremenu može biti sa oker-smeđim mrljama, naboran.

Listići: Gusti, trbušasti, prirasli ili zaokruženi uz stručak, lomljivi, žućkasti.

Spore: Široko su eliptične, sa tupim, stožastim su bradavicama visokim 0.8-1 µm, djelomično povezanim tankim spojnim linijama ili grebenima koji tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 6.5-9.5 x 6-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 36-50 x 10-13.5 µm, cheilocistide su vretenaste, sa zaobljenim produžetkom, 36-50 x 9-13 µm, kožica klobuka sastoji se od valovitih dlačica širokih oko 3-5 µm i relativno brojnim dermatocistidama, podijeljenih na 0-3 segmenta, najduži je valjkast i s više podsegmenata, a najkraći batinast, s truhom širokim 4-8 µm; otrusina je žuta (IVb-d).

Meso: Umjereno je čvrsto, bijelo, u vlažnim uvjetima postane sivkasto; miris nije izražen ili je blag na voće, a okus je slatkast ili jedva primjetno ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo sivkasto-ružičasto, sa formalinom svijetloružičasto, a reakcija u dodiru s gvajakolom je pozitivna, manje je ili više brza i intenzivna, ali je ponekad slaba i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično arišom, smrekom ili srebrnom jelom, obično na višim planinskim predjelima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Na istom staništu raste gotovo identična mekana krasnica (Russula nauseosa), koja je nešto manjih dimenzija, a meso joj ne posivi tako izraženo. Crnogorična krasnica (Russula sapinea), vremenom postaje upadljivo žuto-smeđa i ima mnogo svjetliju otrusinu.

Russula lepidicolor - created on September 2006 in Auritz, Spain by Luis García Bona

ČVRSTA KRASNICA

Russula lepidicolor Romagn.

Etimologija: lepidus (lat.) = šaren, graciozan, elegantan, veseo + color (lat.) = boja. Po boji.

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je kuglast ili polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, gladak, vlažan, kožica se guli 2/3 promjera, ružičast, crven, crveno-smeđ, sivkasto-crven do sivkasto-smeđ, rub je slabo narebran i raspucan u starosti.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.9 cm debeo, valjkast do batinast, bijel, s crvenkastom je nijansom.

Listići: Gusti, do 17/cm uz stručak, široki su do 8 mm, prirasli, račvasti uz stručak, na bazi su poprečno povezani žilicama, lomljivi, bijeli do žućkasti, s ružičastim su odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, s tupim su bradavicama, visokim 0.75-1.5 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.7-8.2 x 6-6.7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-47 x 9-14.7 µm, sterigme su duge 4.5-7.5 µm, cheilocistide su batinaste i sa kratkim vršnim produžetkom, 43.5-64 x 10.5-12 µm, pleurocistide su batinaste, s kratkim valjkastim vršnim produžetkom, 52.5-79 x 7.5-13.5 µm, kožica klobuka sastoji se od horizontalno isprepletenih hifa širine do 3.7 µm, sa segmentima i dermatocistida širine do 7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo, nepromjenjivo, ispod kožice klobuka je tamnoljubičasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, sa sulfovanilinom crveno, sa sulfovanilinom pocrveni, sa gvajakolom posmeđi, a reakcija sa fenolom je pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, često na višim nadmorskim visinama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom cedrom ili borom, na humusnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Karakteristična je po staništu, boji klobuka i tamnoljubičastoj nijansi ispod kožice klobuka.

Russula lilacea - created on August 2023 in Malga di Susà, Pergine Valsugana, Marselisborg, Italy by Marco Floriani

LILASTA KRASNICA

Russula lilacea Quél.

Etimologija: lilacea (lat.) = ljubičast, boje jorgovana. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, kožica se guli gotovo u potpunosti, po vlažnom je vremenu mazav, po suhom je mjestimično zrnast (vidljivo pomoću ručnog povećala), vrlo je promjenjive boje, crvenkast, ljubičast, plavkasto-ružičast, mesnatoružičast, tamnoljubičast, vinskicrven, ljubičasto-crven, ljubičasto-smeđ, zelenkast, te čak i sa žuto-zelenkastom nijansom, na sredini je tamniji, blijedi do smeđe boje, gotovo je baršunast, rub je lagano brazdast i radijalno narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.6-2.5 cm debeo, bijel, gomoljast, pun, u starosti je komorasto-šupalj, dijelom je s ružičastim odsjajem.

Listići: Vrlo su gusti, usko su prirasli, ponekad izgledaju slobodno, bijeli, u starosti su krem, brojni su račvasti, kasnije su povezani poprečnim žilicama na bazi.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bodljama visokim do 1 µm, 7-8.5 x 5.5-7 µm, bazidije su 4-sporne, 30-50 x 8-13 µm, cheilocistide su 50-60 x 6.7-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, u starosti je lagano žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, sa gvajakolom maslinastozeleno, a sa fenolom vinskismeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom ili grabom, voli vlažna i sjenovita mjesta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su modrikasta krasnica (Russula parazurea), koja je sa karakterističnom zelenkastom bojom na sredini klobuka, a spore su nešto veće, te papigasta krasnica (Russula ionochlora), kojoj je meso uz listiće malo ljutkasto, a kožica klobuka se guli do 1/2 promjera.

Russula livescens - created on November 2011 in Łopień, Beskid Wyspowy, Poland by Jerzy Opioła

OLOVASTA KRASNICA

Russula livescens (Batsch) Bataille

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo je raširen i udubljen, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav, kožica se guli do 1/3 promjera, krem-smeđ, oker-smeđ do sivo-smeđ, sredina je tamnije sivo-smeđe boje, mjestimično s mrljama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je vrlo kratko narebran.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-5 cm debeo, valjkast, ispod listića je malo proširen, u mladosti je pun, zatim je šupljikav, bijel, bjelkast do sivkast, također je lagano ružičast, na bazi je  žuto do limunastožuto pjegav, brašnjav, uzdužno je hrapav.

Listići: Gusti, poneki se račvaju do stručka, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka, bijeli, zatim su krem, u starosti su žuto-smeđi ili s mrljama.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, mrežasto su bradavičave, 6.5-9 x 5-6.5 µm; otrusina je svijetložuta do svijetlokrem.

Meso: Prilično čvrsto, lomljivo, bijelo; miriše na voće, jabuke ili ogrozd, a okus je blag i ugodan, nije ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom ili hrastom, a rjeđe u crnogoričnim šumama s borom, te uz puteve, šumske puteljke, na vlažnim travnato-mahovinskim površinama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Olovasta krasnica pripada skupini rebrastih krasnica sličnih rebrastoj krasnici (Russula pectinata). Međutim, opisana krasnica ima blagi okus mesa, klobuk je gladak, sjajan i vrlo kratko narebran, a stručak je uzdužno sitno brašnjav.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 868. Olovasta krasnica (Russula livescens Batsch ss. Bres.)

Russula luteotacta - created on August 2021 in Unter-Olberndorf, Glockenberg, Austria by Christian Apschner

ŽUTOPJEGAVA KRASNICA

Russula luteotacta Rea

Etimologija: luteus (lat.) = žuto + tactus (lat.) = dodirnuto, taknuto. Po žutim mrljama po površini klobuka.

Engleski naziv: Yellowstaining Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, prilično je tanak, skoro je uvijek je mazav, gol, bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera; najčešće je jarkocrven, blijedi, vrlo brzo gubi boju, često je sa bjelkastim mrljama, na pritisak požuti, rub je tanak, kružan i lomljiv, kratko je narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, pun, kasnije je šupljikav, bijel, ponekad je s ružičastom nijansom, na pritisak postaje žućkast, žućkasta boja se može vidjeti i nakon nekoliko sati.

Listići: Različito su gusti, ponekad su gusti, a ponekad prilično razmaknuti, osrednje su debeli, prilično su široki, prirasli su ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, lomljivi, bijeli, na pritisak polako, ali jasno požute.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim 0.6-0.8 µm, međusobno povezanim kratkim grebenima, 7-9 x 6-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, bijelo, ispod kožice klobuka je ružičasto, suženjem požuti, na ozlijeđenim i protrljanim mjestima također postaje žućkasto; miriše slabo na voće, a okus je nakon određenog vremena jasno ljut i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, grabom ili lijeskom, voli glinenasto i vlažno tlo bogato hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori navode kao nejestivu vrstu, zbog ljutog okusa, ali se smatra otrovnom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Postoji dosta konfuzije oko ove vrste, neki autori smatraju da se radi o jednoj formi bljuvare (s bijelom otrusinom) s malo obojenim stručkom, a drugi autori smatraju da se radi o krvavoj krasnici (Russula sanguinea) sa žutim mrljama po stručku koje se stvaraju na dodir. Klasificirana je pod imenom sardoniks krasnica (Russula sardonia), ima dosta razmimoilaženja autora oko ovog naziva, a najvjerojatnije zato jer je žutopjegava krasnica veoma rijetka vrsta.

Russula maculata - created on October 2022 in Bocairente, Valencia, Spain by toniconca

PJEGAVA KRASNICA

Russula maculata Quél.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po mrljama na klobuku.

Klobuk: 4-10 cm širok, tvrd, prvo je poluloptasto, zatim je konveksan, kasnije je otvoren i skoro uvijek malo pupčast na sredini, bez sjaja, gol, gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav, kožica se slabo guli, vrlo je promjenjive boje, može biti žut, narančast, narančasto-ružičast, ružičast, crven, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, često je s ljubičastim do crvenkasto-smeđim mrljama ili pjegama, u starosti požuti, rub je jedva malo narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.8-3 cm debeo, valjkast, sužen je na vrhu, tvrd, pun, bijel, ponekad je s ružičastom ili hrđastosmeđom nijansom, uvijek je s hrđastosmeđim pjegama na bazi, ponekad je pjegav gotovo do vrha, u starosti požuti.

Listići: 5-15 mm široki, prirasli, djelomično su račvasti, bjelkasti, kasnije su žućkasti, žuti ili žuto-narančasti, ponekad su s žutim ili crvenim mrljama, manje su ili više s ružičastim ili ljubičastim odsjajem, oštrica je ponekad crvenkasta.

Spore: Eliptične do gotovo kuglaste, sa izoliranim su bradavicama visokim 0.5-1 µm, povezanim spojnim linijama ili gremenima, 8-10 x 7-9 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, bijelo, kasnije je kremasto-oker, u starosti je hrđastosmeđe; ponekad miriše na voće ili ruže, a okus je uvijek jasno papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane blijedonarančasto, a u dodiru s gvajakolom slabo reagira.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom, lipom ili lijeskom, rjeđe u crnogoričnim šumama sa borom ili jelom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ova krasnica raste ispod bjelogoričnog drveća, a prepoznatljiva je po uvijek prisutnim, karakterističnim crvenim mrljama po žuto-narančastom klobuku. Slične su bakrena krasnica (Russula cuprea), koja je obično bez smeđih mrlja, a spore su sa potpuno izoliranim bodljama, bez spojnih linija, te cedrova krasnica (Russula badia), koja ima tamniji, tamnocrveni do ljubičasto-crveni klobuk.

Russula medullata - created on September 2018 in the Cemetery, Pohjois-Savo, Rautalampi, Finland by Vauras, Jukka

SIVOZELENA KRASNICA

Russula medullata Romagn.

Etimologija: medulla  (lat.) = srž, moždina, unutrašnjost. Po boji.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, zartim je konveksan, kasnije se izravna i pupčasto ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, kožica se guli do 80% promjera, dosta je promjenjive boje, zelen, maslinastozelen, sivo-plav il zeleno-smećkast, sa ljubičastim je ili vinskicrvenim nijansama, na sredini je maslinast na žuto-zelenkastoj osnovi, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i malo narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, često se malo sužava prema bazi, gol, bijel, slabo je pjegav, u starosti je brazdast, baza je sa hrđastosmeđim mrljama.

Listići: Gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, brojni su račvasti, neki su povezani poprečnim žilicama na bazi, lomljivi, bijeli, kremasti, kasnije su žućkasti do krem-žuti, na pritisak požute.

Spore: Široko su eliptične, sa niskim, izoliranim bradavicama, mjestimično povezanim spojnim linijama, amiloidne, 7-8.5 x 6-7 µm, bazidije su 32-50 x 7-10 µm, cheilocistide su brojne, batinaste s tupim, 2.5-6 µm širokim vratom, 82-100 x 8.5-13 µm, pleurocistide su pomalo gomoljastog oblika, vrhovi su s malim, oštrim kljunom ili izbočinom, 80-100 x 5-7 µm, pileocistidije su 57-105 x 6.5-13 µm, dermatocistide su manje od pileocistida, sužene ili zašiljene na gornjem kraju; otrusina je svijetlooker.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miris nije izražen ili je ugodan na voće, a okus je blag, u listićima je često ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane polako narančasto do svijetlo narančasto-ružičasto, a sa gvajakolom plavo-zeleno do plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u suhim bjelogoričnim šumama i parkovima, rijetko u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično topolom, brezom, vrbom ili biljkom osinicom (Dryas), često na višim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Pripada u podsekciju Chamaeleontinae. Slične su smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), kojoj se kožica na klobuku teško guli, a meso ispod kožice klobuka je manje ili više ružičasto, zelene forme ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha), koje nemaju lomljive listiće, osim ponekad u starosti, te zelena krasnica (Russula aeruginea), koja ima prilično ljut okus mesa, koji nakon nekog vremena postane blag.

Russula melitodes - created on August 2012 in Sandbjerg Gods, Denmark by Jens H. Petersen

CRVENOSMEĐA KRASNICA

Russula melitodes Romagn.

Etimologija: melitōdēs (gr.) = sličan medu. Po mirisu.

Engleski naziv: Rosewood Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je gotovo kuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica je čvrsta, guli se do 1/2 promjera, vlažna i mazava, dosta je promjenjive boje, žuto-smeđ, oker-smeđ, vinskicrven, crvenkasto-smeđ, maslinasto-smeđ, ljubičast do ljubičasto-smeđ, često izblijedi u oker ili zelenkaste tonove, rub je u slabo i kratko narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, kratak, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, pun, bijel, baza vremenom postaje hrđastosmeđa, ponekad je s ljubičastim odsjajem.

Listići: Vrlo su gusti, relativno su široki, prirasli sa zupcem, povezani su poprečnim žilicama na bazi, često su račvasti, svijetložuti, ubrzo su tamnožuti, žuto-oker do žumanjčanožuti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bodljama visokim do 1.4 µm, 8.5-10 x 7-9 µm, cheilocistide su tupe na vrhu, 70-100 x 10-14 μm, pileocistide su batinaste, s više segmenata; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, bijelo, u starosti ili osušeno požuti ili posmeđi, ispod kožice klobuka je žućkasto sa ružičasto-ljubičastim odsjajem; miris nije izražen ili je blag na voće ili med kada se osuši, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso stručka u dodiru sa fenolom postane maslinasto-crveno do crveno-ljubičasto ili tamnocrveno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) samo blago ružičasto, a sa gvajakolom plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, lipom ili bukvom, uglavnom na vapnenasto-glinenastom tlu, voli toplija područja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su smeđokoža golubača (Russula integra), koja je nešto većih dimenzija, a meso stručka joj u dodiru sa željeznim sulfatom postane maslinastozeleno, vinskosmeđa krasnica (Russula vinosobrunnea), kojoj se kožica klobuka teško guli, a stručak je kasnije obično s ružičastom ili crvenkastom nijansom, Romellijeva krasnica (Russula romellii), kojoj se kožica guli do 1/3 promjera, a stručak nikada nije crvenkast, te uštavljena krasnica (Russula alutacea), kojoj se kožica klobuka teško guli, a klobuk je u donjem dijelu s ružičastom nijansom.

Russula melliolens - created in Spain by Josep Roma Casanovas

MEDNA KRASNICA

Russula melliolens Quél.

Etimologija: mel (lat.) = med + olere (lat.) = miris ruke. Po mirisu.

Klobuk: 5-10 cm visok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i tanjurasto ulegnut na sredini, ljevkast, po vlažnom je vremenu sjajan, kožica se guli barem do 1/2 promjera, narančast, ružičast, crven do ljubičast, na sredini je uglavnom tamniji, gotovo crnkast, kasnije izblijedi, rub je pravilan, tup, zaobljen, u starosti je narebran.

Stručak: 5-13 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, s ponekim je grbastim zadebljanjem, pun, bijel, s ružičasto-smeđim je mrljama, u starosti je žuto-smećkast, od baze postaje smeđ do crvenkasto-smeđ.

Listići: Gusti, široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli, kasnije su krem, oštrica je oker do hrđastosmeđa, također su s crvenim tonom.

Spore: Eliptične do gotovo kuglaste, sa vrlo niskim, gotovo nevidljivim, izoliranim bradavicama, povezanim tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 8.5-11 x 8-9.5 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Bijelo, kasnije je žućkasto ili smeđe, ispod kožice klobuka je crvenkasto, čvrsto; miris svježih gljiva nije izražen, ali pri sušenju i dužem stajanju sve jače podsjeća na med, osobito u bazi stručka, a okus je prilično blag i više ili manje gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) posivi, stručak postane sivo-ružičast, a na donjem dijelu siv, sa alfa-naftolom reagira jako i postane karmincrveno, a sa KOH ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, rjeđe bukvom, uglavnom u kolonijama po vanjskom rubu šume, voli toplija staništa, osobito u blizini hrasta medunca.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Može se i sušiti.

Napomena: Slična su ljepljiva krasnica (Russula viscida), koja je u početku umjereno ljutog okusa mesa, uglavnom bez mirisa i s nešto varijabilnom bojom klobuka, te tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea), koja je slične boje, ali je okus mesa umjereno ljut, a stručak vremenom postaje siv.

Russula melzeri - created on July 2014 in Le Rive, Caldonazzo, Italy by Marco Floriani

MELZEROVA KRASNICA

Russula melzeri Zvára

Etimologija: U čast češkog mikologa Václava Melzera (1878.–1968.), koji je bio posebno poznat po svom doprinosu proučavanju roda Russula, te po izumu Melzerovog reagensa 1924. godine, koji je kombinacija joda, kalijeva jodida i kloral-hidrata, a izuzetno je koristan u mikroskopiji, jer otkriva amiloidne i dekstrinoidne reakcije spora. Po imenu.

Engleski naziv: Scurfy Brittlegill

Klobuk: 2-4 cm širok, prvo je gotovo polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, karmincrven, ciglastocrven, ponekad s laganom ljubičastom nijansom, površina je neravna, fino baršunasta, raspucana, rub je gladak ili slabo narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-2 cm debeo, lomljiv, valjkast, pun, u starosti komorasto-spužvast, bijel, uzdužno je brazdast.

Listići: Široki, malo su razmaknuti, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, povezani su poprečnim žilicama na bazi, nisu račvasti, bijeli, kasnije su žućkasti, oštrica je više ili manje svjetlija.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 1.2 μm, djelomično povezanim kratkim spojnim linijama ili grebenima, 6.5-8.5 x 5.5-7 µm, cheilocistide su 42-76 x 8-13 μm, pileocistide su sa kratkim segmentima; otrusina je tamno krem-žuta do žuto-narančasta.

Meso: Lomljivo, bijelo, ne požuti; miris je blag na voće, o okus je blag, ugodan.

Kemijske reakcije: Meso stručka u dodiru sa fenolom postane crveno-smeđe, sa željeznim sulfatom (FeSO4) svijetlo crveno-smeđe, a sa gvajakolom plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, a najčešće sa bukvom ili hrastom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Svrstava se u podsekciju Chamaeleontinae. Slične su brezova paprena krasnica (Russula betularum), Maireijeva krasnica (Russula nobilis) i sivonoga krasnica (Russula hydrophila), kojima je okus mesa izrazito ljut.

Russula messapica - created on November 2018 in Provincia di Lecce, Italy by Nicolò Oppicelli

MESSAPIJSKA KRASNICA

Russula messapica Sarnari

Etimologija: Messapis = iz Messapije, povezana s Messapijom. Antičko ime za jugoistočni dio Italije, današnju Apuliju (Puglia), koja je bila naseljena starim talijanskim narodom zvanim Messapi. Po geografskom području.

Klobuk: 2-5.2 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, više je ili manje nepravilan ili režnjast, suh, kožica se guli do 3/4 promjera, pretežno je žutih nijansi, ponekad je s jedva uočljivom narančasto-oker nijansom ili marelično narančast, rijetko je s prilično izraženim crvenim mrljama, površina je zrnasta, ispod povećala izgleda baršunasta, zatim se zgušnjava u sitne pahuljice koje su sve više razmaknute i uzdignute prema rubu, rub je slabo narebran.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 0.7-1.2 cm debeo, valjkast, rijetko je batinast, prvo je s mekanom srži, kasnije je šupalj, bijel, na donje 2/3 je žut, vrlo rijetko je čitav žut, trljanjem postane hrđasto-oker.

Listići: Osrednje su gusti, 6/cm na rubu klobuka, široki su 5-7 mm, prirasli ili su zaokruženi uz stručak, lomljivi, bjelkasti, zatim su krem i s više ili manje izraženim ružičastim odsjajem, na kraju su žućkasti.

Spore: Široko su eliptične, s bradavicama su visokim do 1 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 8.2-10.4 x 6.9-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, batinaste, 31-54 x 12-16 µm, s velikim su i dugim sterigmama, cheilocistide su rijetke, batinaste ili češće vretenaste, obično su bez vršnog produžetka, 60-85 x 9-13 µm, kožica klobuka je sa tupim, valjkastim dlačicama širokim 2.7-4 µm; otrusina je žućkasta (IVc).

Meso: Mekano, bijelo, često je žućkasto na erodiranim dijelovima; miris prvo nije izražen, kasnije nakon skladištenja postaje vrlo jak, na pečene dunje ili na voće, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivkasto-ružičasto, s fenolom sivo-smeđe, sa KOH crveno na žutim dijelovima klobuka i stručka, a reakcija sa gvajakolom je umjereno intenzivna.

Stanište: Raste u jesen, u bjelogoričnim šumarcima, u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercus ilex) i hrastom oštrikom (Quercus coccifera), na pjeskovitom tlu, u obalnom mediteranskom području.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: S obzirom na žuto pigmentirani klobuk i stručak grubo se može usporediti s minijaturnom zlatnom krasnicom (Russula aurea), koja je većih dimenzija i rast6e na drugačijem staništu.

Russula minutula - created on July 2023 in Mariano Comense - Brughiera - Cascina Amata (CO), Italy by Fabio Mauri

SITNA KRASNICA

Russula minutula Velen.

Etimologija: minutula (lat.) = izuzetno mala, najmanja. Po minimalnim dimenzijama.

Engleski naziv: Minute Brittlegill

Klobuk: 1.5-4 cm širok, dosta je malen, prvo je nepravilno je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, kožica se lako guli u dugim trakama do 2/3 promjera, svijetle je crvene, ružičaste ili ružičasto-crvene boje kao kod gorske paprene krasnice (Russula silvestris), na sredini je žut ili žućkasto-oker, pomalo je baršunast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je lagano narebran i često raspucan.

Stručak: 1-6 cm visok i 4-10 mm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, kasnije je spužvasto šupalj, jako je lomljiv, bijel, često je s crvenkastom ili ružičastom nijansom, sušenjem postaje žut, naboran, prilično je brašnast, ali ubrzo postane gladak.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, usko su zaokruženi uz stručak, prirasli, često su s poprežnim žilicama na bazi, račvasti, lomljivi, oštrica je malo nepravilna, bijeli.

Spore: Široko eliptične, sa niskim, izoliranim bradavicama, slabo povezanim spojnim linijama koje tvore zebrasti ili mrežasti uzorak, 6.5-8 x 5.5-6.5 µm; otrusina je bijela, kasnije postane žućkasta.

Meso: Ubrzo postane lomljivo, bijelo; ugodno miriše na gljive, slično kao kod ispucane krumpirače (Scleroderma citrinum), a okus je blag, u starosti je često i pomalo neugodan, nije papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom pocrveni, osobito kada je suho.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, lijeskom ili hrastom, najčešće na vapnenasto-glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po mesu koje nema papreni okus i po reakciji sa sulfovanilinom, koja je drugačija nego kod ružičaste krasnice (Russula aurora).