Scleroderma meridionale - created on August 2012 by Erica Urbanovitch

JUŽNJAČKA KRUMPIRAČA

Scleroderma meridionale Demoulin & Malençon

Plodno tijelo: 4-8 (13) cm široko, kuglasto-jajoliko, na osnovi ima lažni bjelkasti do žućkasti stručak koji može biti dug i 10 cm, korjenast, s izraženim micelijskim nitima; peridij može biti debeo 0.4-1 cm, tvrd je i kožast, u početku je prilično gladak, kasnije je neravan, hrapav, raspucava se na polja, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, u starosti nepravilno pukne u krakove ili široki otvor kroz koji izlaze spore.

Mikroskopija: Kuglaste, bradavičave, 12-14 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso (gleba): Kompaktno, svijetložuto, kasnije je smeđe do crno-smeđe, na presjeku manje ili više pocrveni; miris neugodan, oštar ili na plin, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao simbiont u miješanim šumama, šumama bora i šumama hrasta crnike, gotovo samo u primorskim krajevima, voli toplija staništa, na pjeskovitom tlu i na crvenici.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom čiija konzumacija uzrokuje gastrointestinalne poremećaje, a postoje i izolirana izvješća o teškim trovanjima koja su završila s velikim smetnjama vida do privremene sljepoće, te nesvjestice do kome.

Napomena: Južnjačka je krumpirača lako prepoznatljiva po vrlo debelom peridiju koji može biti debeo i 1 cm. Pod starost se plodno tijelo nepravilno raspuca i oslobađa spore.

ZVJEZDASTA KRUMPIRAČA

Scleroderma polyrhizum (J.F.Gmel.) Pers.

Etimologija: Jer teži da se slomi i rastrga kao kod vrste iz roda Geaster.

Engleski naziv: Many-Rooted Earthball

Plodno tijelo: 3-8 (15) cm široko, dosta je veliko, kuglasto je ili jajoliko, nekad je malo spljošteno, na bazi ima nepravilni dugi korjenasti produžetak poput stručka; na presjeku je uočljiva bijela i vrlo debela ovojnica (peridij) koja može biti debela do 0.5 cm, smećkasta, žuto-smeđa do tamnosmeđa, kožica je isprva prilično glatka, kasnije je neravna i ispucana, kasnije se rastrga na velike nepravilne lapove ili režnjeve koji se otvaraju i oslobađaju prah spora.

Mikroskopija: Kuglaste, naborane, šiljate, rijetko mrežaste, 7-10 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijela, kasnije je svijetložuta, smeđa do crno-smeđa i mramorirana; miris je oštar na plin, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, rjeđe u druga godišnja doba, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim vrstama drveća i grmlja, obično borom ili hrastom crnikom, najčešće na pješčanom tlu, voli toplija staništa, skoro samo u mediteranskim područjima. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, na otoku Rabu te u okolici Dubrovnika i Umaga.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Dio je autora navodi kao otrovnu vrstu.

Napomena: Ova je vrsta dosta velikih dimenzija i često se pronalazi u mediteranskom pojasu. Slična je kožasta oklopnica (Mycenastrum corium) kojoj se ovojnica u starosti nepravilno ili gotovo zvjezdasto raspuca, na bazi ima nepravilni korjenasti produžetak poput stručka, u mladosti je plodno tijelo bijelo poput snijega, jestiva je dok je mlada.

BRADAVIČAVA KRUMPIRAČA

Scleroderma verrucosum (Bull.) Pers.

Etimologija: verrucosus (lat.) = bradavičav. Po bradavičavoj površini.

Engleski naziv: Scaly Earthball

Plodno tijelo: 2-8 cm široko, nepravilno je okruglasto do jajoliko, na bazi se produljuje u naborani i nepravilno isprepleteni (ne uvijek) lažni stručak koji u osnovi predstavljaju micelijske hife; peridij je tanak, elastičan, debljine 1-2 mm, površina je žuto-smeđa, smećkasta ili tamnosmeđa, ponekad je s crvenim tonom, prekrivena je gustim čehicama (bradavicama) tamnije boje, nekad je plohasto ispucano.

Mikroskopija: Kuglaste, šiljate, 9-11 µm (cromushrooms: spore su 9-11.1 µm, Q = 1, N = 120, Me = 9.5 µm, Qe = 1, hife su široke 1.5-5 µm, s kopčama); otrusina je maslinasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso (gleba): Prvo je bijela do svijetložućkasta, kasnije je tamno maslinasto-smeđa, u starosti je sivo-crna; miriše neugodno na plin, metan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom, smrekom ili brezom, na pjeskovitom tlu, po neobrađenim livadama i uz putove. Slike su snimljene 20.6.2026., na likalitetu u blizini Sv. Ivana Zeline.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom čiija konzumacija uzrokuje gastrointestinalne poremećaje, a postoje i izolirana izvješća o teškim trovanjima koja su završila s velikim smetnjama vida do privremene sljepoće, te nesvjestice do kome.

Napomena: Od slične se ispucane krumpirače (Scleroderma citrinum) razlikuje po smećkastoj, a ne žutoj boji, po karakteristično isprepletenim micelijskim hifama na dnu plodnog tijela, tanjoj ovojnici, te po smeđoj bradavičavoj površini i iznad svega po izduženoj isprepletenoj bazi koja podsjeća na stručak. Loptasta je krumpirača (Scleroderma bovista) manja rastom, dosta nepravilnog oblika, skoro glatke površine, a peridij je po suhom vremenu jako lomljiv. Imati u vidu da se u istočnoj Europi koristi kao zamjena za tartufe. Ako iz gljive izbijaju sitni vrganji, radi se o parazitskom baršunovcu (Pseudoboletus parasiticus).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1586. Bradavičava krumpirača (Scleroderma verrucosum Bull. ex Pers. ss. Grév.)

BELLINIJEV SLUZAVAC

Suillus bellinii (Inzenga) Kuntze

Engleski naziv: Champagne Bolete

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi, sluzav, mazav, kožica se lako guli; u mladosti je bjelkast, kasnije je žućkast, u starosti je tamnije tamnosmeđe ili ljubičasto-smeđe boje, kožica na rubu izbljeđuje.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, izgleda kao produžetak klobuka, nema oštre granice između njih, kraći je od promjera klobuka, valjkast, na bazi je zašiljen, nekad je zakrivljen; bjelkast, pri dnu je žućkast, u mladosti je s istaknutim crvenkastim, a u starosti smeđim do crvenkasto-smeđim žljezdastim zrncima i mrljama koje su najuočljivije kada se gljiva razvije.

Rupice/cjevčice: Višekutne, prilično su sitne, žute, u mladosti se na površini se nalaze mliječnobijele gutacijske kapljice koje oksidiraju na zraku i postanu hrđastosmeđe pa rupice postanu žuto-hrđastosmeđe; cjevčice su prilično kratke, spuštaju se po stručku, bjelkaste, kasnije su žute, u starosti su žuto-narančaste.

Mikroskopija: Vretenaste, 7.5-10 x 3.8-4.5 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Osrednje je čvrstoće, brzo postane spužvasto, vodenasto, bijelo, u dnu stručka je žućkasto; miriše na voće, ponekad nije izražen, a okus je ugodan, lagano je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s petoigličastim borovima (primjerice Pinus cembra i Pinus strubus), češći je u mediteranskom području. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 14.9.2024. i 9.12.2025.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Biti na oprezu jer sluz kod osjetljivih osoba može uzrokovati gastrointestinalne probleme ili u većim količinama djelovati laksativno. Sluzavci koji rastu u mediteranskom području često izazivaju alergijske reakcije.

Napomena: Ovaj vrganj raste ispod borova, osobito uz morsku obalu. Ponekad dosta sliči ljupkom sluzavcu (Suillus placidus), osobito po svijetlom i pustenastom stručku.

KRAVLJI SLUZAVAC (KRAVARA)

Suillus bovinus (L.) Roussel

Etimologija: bovinus (lat.) = kravlje. Po izdašnosti.

Engleski naziv: Bovine Bolete

Klobuk: 2-12 (15) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori, po vlažnom je vremenu mazav, kasnije je suh, sjajan, gol i gladak; oker, smećkast do crvenkasto-smeđ, rub je jako izvrnut, oštar, valovit i malo prelazi cjevčice.

Stručak: 4-6 (10) cm visok i 0.4-1.5 (1.8) cm, pun, valjkast ili se širi prema bazi, često je zakrivljen, gladak; boje je klobuka, svijetlosmeđ, prema dnu je često crvenkast ili ružičast, na bazi je paučinast od ostataka narančastih mijelijskih niti.

Rupice/cjevčice: Ubrzo su dosta široke, izdužene su do nepravilno višekutne, prirasle ili se kratko spuštaju po stručku, sivo-žute, žuto-zelenkaste, maslinasto-smeđe ili crvenkasto-smeđe; cjevčice su kratke, elastične, prirasle ili se spuštaju po stručku, teško se odvajaju od podnice klobuka, žućkaste su pa sivkasto-maslinaste.

Mikroskopija: Eliptične do vretenaste, glatke, 8-10 x 3-4 µm (cromushrooms: (8) 8.1 - 9.2 (10.3) × (2.7) 2.9 - 3.4 (4) µm, Q = (2.3) 2.6 - 3 (3.2), N = 120, Me = 8.6 × 3.1 µm, Qe = 2.8); otrusina je maslinasta do maslinasto-smeđa.

Meso: Tanko, mekano, elastično, žilavo, gotovo je bjelkasto, blijedožuto do žuto, u starosti je s crvenkastim tonom, mekano, nepromjenljive je boje, obično ne pomodri ili vrlo rijetko lagano pomodri u klobuku i iznad cjevčica, ali ne i u stručku; miris je ugodan na voće, a okus je kiselkast do slatkast, uglavnom blag, vrlo je slabo gorkast.

Kemijske reakcije: Pare amonijaka oboje meso ružičasto do plavkasto, a rupice i stručak pocrvene, meso u stručku u dodiru s anilinom poružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama, šumskim putovima i rubovima šuma, najčešće u simbiozi s borom. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a ostale Berislav Horvatić, 22.10.2025., na lokalitetu Gornja Bistra - Kraljev vrh, u šumi bora.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a gorkasti okus mesa nestaje tijekom pripreme. Vrlo je pogodna za sušenje.

Napomena: Prepoznatljiv je po širokim i višekutnim cjevčicama koje se spuštaju po stručku, te po narančastim micelijskim nitima na bazi stručka. Lako se može zamijeniti sa žutim johovcem (Gyrodon lividus). Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama. U njegovoj blizini često raste i ružičasti slinar (Gomphidius roseus) koji često parazitira micelij od vrganja.

Suillus bresadolae - created on August 2019 in Alpe Devero VB, Italy by Federico Calledda

BRESADOLOV SLUZAVAC

Suillus bresadolae (Quél.) Gerhold

Klobuk: 2-9 (13) cm širok, prvo je konveksan, po vlažnom je vremenu prekriven ljepljivom sluzi, kožica se lako guli; žuto-smeđ, zlatno-smeđ, često je sa sivom nijansom, lagano je naboran, rub je bljeđi i žućkast.

Stručak: 4-7 visok i 1-2 cm debeo, valjkast, tvrd, po vlažnom je vremenu ljepljiv; bjelkast, na bazi je žućkast do crvenkasto-smeđ, iznad vjenčića je lagano mrežast; parcijalni je zastorak u mladosti uvijek žut, poslije se spušta na stručak u obliku opnastog, sluzavog i prolaznog sivo-smeđeg prstena.

Rupice/cjevčice: Prilično su velike, višekutne, najprije su bjelkaste, zatim su sivkasto-hrđastosmeđe; cjevčice su prilično duge, sužene su uz stručak, vrlo se kratko spuštaju po stručku, boje su rupica, na pritisak postanu hrđastosmeđe.

Mikroskopija: Eliptične, 9-14 x 3.5-5 µm; otrusina žuto-smećkasta.

Meso: Debelo, osrednje je čvrstoće, brzo postane spužvasto bjelkasto, svijetložuto, osobito u klobuku i dnu stručka; miriše oštro na gljive, a okus je malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama, obično u simbiozi s arišem, na vapnenastom tlu, kod nas nije česta vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Neki autori ne priznaju bresadolovog sluzavca za posebnu vrstu, već smatraju da gore spomenute značajke u usporedbi sa sivim sluzavcem (Suillus viscidus) nastaju zbog različitih ekoloških čimbenika. Bresadolov se sluzavac od prije spomenute vrste najviše razlikuje po tome što ima žuti rub klobuka kao i parcijalni zastorak, te crvenkasti odsjaj klobuka.

ŠUPLJONOGI ARIŠEVAC

Suillus cavipes (Klotzsch) A.H.Sm. & Thiers

Etimologija: cavus (lat.) = šupalj, udubljen + pes (lat.) = noga. Po šupljem stručku.

Engleski naziv: Hollow Bolete

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je stožasto-konveksan, kasnije je raširen i često tupo ispupčen na sredini, suh; hrđastosmeđ, prekriven smeđim dlakavim ljuskicama, u mladosti sa parcijalnim zastorkom koji poput paučine ide od ruba do stručka, zastorak se kasnije kida i na stručku stvara svojevrsnu prstenastu zonu, rub je dugo vremena podvijen i rutav od ostataka zastorka.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.8-3 cm debeo, valjkast je ili malo zadebljan na bazi, krhak, uvijek je šupalj; iznad prstenaste zone je žućkast, ispod prstenaste zone je smeđ do hrđastosmeđ, prema bazi je nešto svjetlije smećkaste boje.

Rupice/cjevčice: Velike, višekutne, poput pčelinjih saća, nepravilne, sumporastožute, kasnije su maslinaste; cjevčice su kratke, spuštaju se po stručku, čvrsto su prirasle za meso klobuka, teško se odvajaju, najprije su žućkaste, zatim su žuto-maslinaste, na vrhu stručka se s nervaturom ili alveolama spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Vretenaste, 8.5-10 x 3.2-4 µm; otrusina je žuto-maslinasta.

Meso: U klobuku je mekano i elastično, u stručku je vlaknasto, blijedožuto, ne mijenja boju; miriše oštro na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i cjevčice u dodiru sa željeznim sulfatom postanu prljavo zelenkaste, dok kožica klobuka s kalijevom lužinom postane tamnosmeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u velikoj množini, u autohtonim crnogoričnim šumama u simbiozi s arišem, rjeđe u nasadima ariša. U Hrvatskoj je nađena uz sađeni ariš na četiri lokaliteta u sjeverozapadnom dijelu zemlje.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Jedini je predstavnik roda Suillus sa šupljim stručkom po čemu se razlikuje od svih ostalih sličnih vrsta.

CRVENONOGI SLUZAVAC

Suillus collinitus (Fr.) Kuntze

Etimologija: collinitus (lat.) = zamazan, lijepljiv. Po ljepljivoj površini.

Klobuk: 4-12 (14) cm širok, prvo je poluloptast, kasnije se raširi i ulegne na sredini, sjajan, gladak, po vlažnom je vremenu mazav i sluzav; smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, površina je s uraštenim vlakancima, rub je asnije izvrnut.

Stručak: 5-9 (10) cm visok i x 1-1.5 (2) cm debeo, najširi je na vrhu, prema bazi se postepeno sužava; pri vrhu je zlatnožut, na bazi je ružičast u dužini od 2 cm, čitava je površina smećkasto točkasta, nekada je na gornjem dijelu izrazito uzdužno narebran, ta su rebra tamnija pa stvaraju izduljenu i prorijeđenu mrežica, na bazi su uočljive ružičaste micelijske niti.

Rupice/cjevčice: Prilično su široke, žute, nakon dugo vremena su žuto-maslinaste, u starosti su maslinasto-smeđe; cjevčice su do 1 cm duge, prirasle su ili se spuštaju po stručku, često su s upadljivim usjekom nakon kojega se dalje spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Vretenaste, glatke, (9.2) 10.1 - 11.7 (12.6) × (3.3) 3.7 - 4.4 (4.6) µm, Q = (2.3) 2.5 - 2.9 (3.7), N = 120, Me = 11 × 4 µm, Qav = 2.7; otrusina je oker do svijetlosmeđa.

Meso: U kori stručka i iznad cjevčica je žuto, u jezgri je bijelo, a u bazi stručka lagano ružičasto kao i izvana, kasnije stajanjem intenzivno požuti u limunastožutu ili maslinasto-žutu nijansu, a cjevčice se crveno-ružičasto zamrljaju, ispod kožice klobuka su vidljive smeđe žilice; miriše na kiselo voće, a okus je također malo kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom trenutno postane ljubičasto s ružičastim okvirom pa plavo-ljubičasto i sivo-ljubičasto, dok okolo ostaje ružičasto, kožica i cjevčice poprime zagasitu crveno-smeđu boju, a donja polovica stručka posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u parkovima i po rubovima crnogoričnih šuma u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom smrekom ili borom, voli vapnenasto tlo, česta je u sredozemnim područjima ispod alepskog bora (Pinus halepensis). Kod nas je česta vrsta na otoku Korčuli. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, 30.10.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Nakon skidanja kožice klobuka ostaje vidljiva smeđa tekstura. Kod zrnatog je sluzavca (Suillus granulatus) meso ispod kožice klobuka uvijek žućkasto do bijelo-žućkasto i bez vlakanaca. Konzumiran sirov, smatra se malo toksičnim jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta za sve vrganje sa zrnastim stručcima, vrganje sa žutim mesom i vrganje s mrljama, jer oni često uzrokuju trovanja. Sluz također može uzrokovati alergijske reakcije. Ljudi koji osjete bilo kakve simptome trebali bi izbjegavati sve vrganje sluzavce.

Napomena: Može se zamijeniti sa zrnatim sluzavcem koji se razlikuje po boji micelijskih hifa na dnu baze stručka, kod naše je vrste micelij ružičast kao i kod sličnog kravljeg sluzavca (Suillus bovinus). Slični su neki sluzavci koji nemaju cjevčice zelene ili maslinaste nijanse, te zrakasto raspoređene i nepravilne, labirintne, nezatvorene rupice.

ZRNATI SLUZAVAC (SLINAVKA)

Suillus granulatus (L.) Roussel

Etimologija: granulatus (lat.) = zrnasto. Po zrnastom stručku.

Engleski naziv: Weeping Bolete

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, prilično pravilan, prvo je okruglast, zatim se otvori, po vlažnom je vremenu mazav i jako sluzav, kožica se lako guli; svijetložut, svijetlosmeđ, oker do tamnosmeđ, rub je dosta uvijen.

Stručak: 5-13 (15) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, čvrst, valjkast, često je nepravilno zakrivljen, pun; blijedožut, s uočljivim je žućkasto-smeđim pa smećkastim zrncima po površini.

Rupice/cjevčice: Okruglaste su do višekutne, sitne, limunastožute do žuto-oker; cjevčice su prirasle na stručak, kratke, lako se odvajaju od podnice klobuka, u mladosti su s karakterističnim mliječnobijelim kapljicama koje se cijede iz cjevčica, sušenjem oboje područje u hrđastosmeđe.

Mikroskopija: Usko vretenaste do eliptične, glatke, prozirne, 8-10 x 2.5-3.5 µm (cromushrooms: basidiospore (8) 8.1 - 9.7 (10.9) × (2.7) 3 - 3.5 (3.7) µm, Q = (2.3) 2.5 - 2.9 (3.1), N = 60, Me = 8.7 × 3.3 µm, Qe = 2.7, cistide (50.6) 51.2 - 68.2 (72.6) × (5.9) 6 - 8.2 (8.7) µm, N = 25); otrusina je smeđa do oker-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, u starosti je mekano i spužvasto, svijetložuto, na prerezu je nepromjenljive boje; miriše ugodno na voće, a okus je blago kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom postane narančasto-oker, s kalijevom lužinom postane ljubičasto do purpurno-ljubičasto, a sa željeznim sulfatom postane plavo-sivo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, a ponekad čak i busenasto, u šumama bora u simbiozi s borom, na vapnenačkom ili kiselom tlu, često zajedno sa prstenastim sluzavcem (Suillus luteus). Primjerke na drugoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Kožica klobuka i himenijalni sloj s cjevčicama obično se uklanjaju, a samo se čvrsto meso klobuka koristi za konzumaciju. Ova će vrsta vjerojatno prije uzrokovati probleme od nekih drugih vrganja, kao što su arišev sluzavac (Suillus grevillei) i prstenasti sluzavac. Općenito, može uzrokovati relativno bezopasne alergije, nelagodu, proljev i razne gastrointestinalne smetnje. Ako se osjeti bilo kakav simptom, preporučuje se izbjegavanje konzumacije ove vrste. Također sadrži mnoge elemente u tragovima kao što su titan, kalcij, kalij, magnezij, a nažalost i olovo. Smatra se da konzumiran sirov izaziva određene alergijske reakcije jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta.

Napomena: Može se eventualno zamijeniti s jestivim prstenastim sluzavcem, ali on na stručku ima opnasti vjenčić i klobuk tamnosmeđe boje. Sličan je i crvenonogi sluzavac (Suillus collinitus) koji na rupicama i cjevčicama nema kapljice, na donjem dijelu stručka je s ostacima ružičastog micelija, a ako mu se oguli kožica klobuka, ispod je vidljiva smeđa tekstura, dok je kod zrnastog sluzavca meso ispod kožice klobuka blijedožućkasto i bez vlakana. Praktično nema opasnosti od zamjene s opasnim gljivama.

ARIŠEV SLUZAVAC (PRSTENJAK)

Suillus grevillei (Klotzsch) Singer

Engleski naziv: Larch Bolete

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, najprije je tupo stožast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i široko tupo ispupči na sredini, sjajan, jako je sluzav i mazav; žut, žuto-smeđ, smeđ ili je crveno-smeđ; rub je podvijen i s ostacima zastorka.

Stručak: 5-10 (12) cm visok i 0.5-2 (2.5) cm, visok, pun, vitak, valjkast je ili malo zadebljan na bazi; žut, ljubičasto-smeđ i sa sitnim smeđim točkicama ispod karakterističnog bjelkasto-žutog i opnastog vjenčića.

Rupice/cjevčice: Sitne, limunastožute; cjevčice su prirasle ili se kratko spuštaju po stručku, na pritisak posmeđe.

Mikroskopija: Skoro vretenaste, 8-11 x 3-4 µm (cromushrooms: (8) 8.4 - 10.1 (11.5) × (2.8) 3 - 3.5 (3.8) µm, Q = (2.3) 2.6 - 3 (3.4), N = 120, Me = 9.1 × 3.3 µm, Qe = 2.8); otrusina je žućkasto-smeđa.

Meso: Debelo, najprije je čvrsto, kasnije je mekano, žuto, često je malo svjetlije žute boje u klobuku, na prerezu postane ružičasto-ljubičasto, rijetko malo poplavi; miriše ugodno na gljive, a okus je blag, kiselkast, sirovo je često bljutavo ili je blago pljesnivo u starosti.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane tamno plavo-zelena do crna, a meso prvo crveno-smećkasto pa zatim tamnozeleno do plavo-zeleno, a meso se s gvajakovom tinkturom oboji u plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama ili uz rubove šuma ariša gotovo isključivo u simbiozi s arišem, izuzetno rijetko dugalzije ili bora s pet iglica. Prve četiri slike snimljene su 18.5.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, peta, šesta i sedma 5.6.2025., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, a osmu je snimio Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobuk, jer je stručak tvrd i često crvljiv. Malo teže probavljiva, a vrlo rijetko su moguće relativno bezopasne alergijske reakcije, kao što su slabost i stanje slično gripi. U tom slučaju, treba izbjegavati ovu gljivu ili sve vrganje poput prstenastog sluzavca (Suillus luteus). Konzumiran sirov, smatra se malo toksičnim jer sadrži kserokomičnu kiselinu i može izazvati gastrointestinalne smetnje s izraženim proljevom, a moguće su i alergijske reakcije. Preporuča se minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta.

Napomena: Nalazi se u podskupini Ixocomus čiji predstavnici su karakteristični po jako spužvastom mesu zbog čega nisu osobito kvalitetne vrste. Ispod ariša raste slična narančasta slinavka (Suillus tridentinus), ali ona nema tako trajan i istaknut vjenčić, trusište je ubrzo prljavonarančasto, rupice su velike i nepravilne, te se spuštaju niz stručak. Sibirski sluzavac (Suillus americanus) raste samo ispod borova visoko u planinama, a na stručku ima vjenčić.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1153. Arišev sluzavac (prstenjak) (Suillus gravillei (Klotz.) Singer), Sinonim: Boletus elegans Schum. ex Fries; 1154. Bijeli arišev sluzavac (prstenjak) (Suillus gravillei var. alba)

DUGLAZIJINA SLINAVKA

Suillus lakei (Murrill) A.H.Sm. & Thiers

Engleski naziv: Western Painted Suillus

Klobuk: 2-12 (14) cm širok, u mladosti je konveksan, zatim se izravna i malo tupo ispupči ili ulegne na sredini, potpuno je suh, nije mazav; crveno-smeđ, ružičasto-smeđ, narančasto-smeđ, s nešto je tamnijim širokim čehicama ili vlakancima na svjetlijoj osnovi, rub je dugo podvijen, nepravilan, valovit i s trajnim ostacima ovoja.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, pravilno je valjkast i lagano trbušast, baza je zašiljena, u starosti nije šupalj; osnova je bjelkasta, iznad vjenčića je žućkast, ispod vjenčića je smeđ ili rđastosmećkast i često u mladosti prekriven bjelkastim pahuljama koje predstavljaju ostatke ovoja; pojas s vjenčićem je bjelkasto-smećkast, suh, široko razvijen s ostacima ovoja, vjenčić je često u mladosti uzdignut, kasnije je obješen, kasnije se izgubi.

Rupice/cjevčice: Okruglaste su do nepravilno višekutne, izgledaju poput pčelinjih saća, najprije su oker ili žuto-maslinaste, u starosti su hrđastosmeđe, na pritisak se stvaraju smeđe ili hrđastosmeđe mrlje; cjevčice su kratke, prirasle su ili se vrlo kratko mrežasto spuštaju po stručku, žute, kasnije su sa zelenkastim odsjajem.

Mikroskopija: Nepravilno eliptične, glatke, 7-11 x 3-4 µm; otrusina je žuto-maslinasta.

Meso: Žućkasto, ponekad je s ružičastim mrljama, pri dnu stručka je uglavnom tamnocrveno, te plavkasto ili zeleno, osušeno je hrđastosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s američkom duglazijom (Pseudotsuga menziesii), koja je nehotično prenešena iz Sjeverne Amerike u Europu sa sadnicama američke duglazije te je nastavila živjeti u nekim nasadima; vrlo je rijetka vrsta. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u Zagrebu i okolici te u Slavoniji. Rijetka je vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Sličan je šupljonogi ariševac (Suillus cavipes) koji ima izduženije rupice i šuplji stručak.

PRSTENASTI SLUZAVAC (OSINAC)

Suillus luteus (L.) Roussel

Engleski naziv: Purple-Veiled Slippery Jack

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije je raširen i lagano ispupčen na sredini, sjajan, po vlažnom je vremenu jako mazav i sluzav, kožica se lako guli; tamnije ili svjetlije smeđe boje, rub je tamniji, najprije je podvijen, pravilan, ponekad je s ostacima parcijalnog ovoja.

Stručak: 4-10 (12) cm visok i 1-2 cm debeo, čvrst, pun, valjkast, nepravilan, mazav; pri vrhu iznad prstenka je žut i sa smeđim ili crvenkasto-smeđim zrncima; prstenak je opnast, najprije je bjelkast, u starosti je ljubičasto-smeđ ili potpuno crn i prilijepljen na stručak.

Rupice/cjevčice: Sitne, višekutne, bijele do žućkaste; cjevčice su kratke, prirasle, vrlo se kratko spuštaju po stručku, žute.

Mikroskopija: Vretenaste do eliptične, glatke, 7-10 x 3-3.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto, žućkasto, žilavo; miriše na voće, a okus je malo kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom jako požuti kao i sa sulforomolom, dok s kalijevom lužinom postane sivkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama i uvijek na istim mjestima, u šumama bora, po šumskim čistinama i uz rubove šuma, najčešće u simbiozi s crnim borom (Pinus nigra). Primjerke na drugoj slici snimio je Neven Ferenčak, a petoj Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a prije upotrebe je potrebno oguliti sluzavu kožicu s klobuka i temeljito ga prokuhati. Općenito, ova vrsta može uzrokovati relativno bezopasne alergije, nelagodu, proljev i razne gastrointestinalne smetnje. Ako se osjeti bilo kakav simptom, preporučuje se izbjegavanje ove vrste.

Napomena: Dio je podskupine s vjenčićem, sve vrste iz ove skupine su jestive. Ima tipični obješeni vjenčić, bijel, s ljubičastom nijansom. Ima dosta sluzavih vrganjevki s vjenčićem, ali nema opasnosti jer su sve vrste jestive. Sličan je jestivi zrnati sluzavac (Suillus granulatus) koji je bez vjenčića.

MEDITERANSKI SLUZAVAC

Suillus mediterraneensis (Jacquet. & J.Blum) Redeuilh

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, najprije je konveksan, kasnije se raširi i manje ili više tupo ispupči na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, 3/4 kožice se može guliti; žućkasto-smeđ do smeđ ili maslinasto-smeđ, rub je svjetliji.

Stručak: 2-4 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, bjelkast je do blijedožućkast, izrazito je smeđo čehav (žljezdaste točkice), baza je često ružičasto-ljubičasta, micelijske niti su ružičaste.

Rupice/cjevčice: Vrlo sitne, zbijene, najprije su bjelkaste ili blijedožute, kasnije su žuto-zelene do žuto-smeđe, ispuštaju kapljastu bijelu tekućinu koja ubrzo posmeđi; cjevčice su prirasle ili se kratko spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Vretenaste, glatke, 9-12 x 4-4.5 µm; otrusina je oker do žuto-maslinasta.

Meso: Bjelkasto, žućkasto, mekano, na presjeku ne mijenja boju; miriše na voće, a okus je ugodan, slatkast.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće u manjim skupinama po otocima i uz obalu Jadranskog mora u simbiozi s raznim vrstama borova, alepskim borom (Pinus halepensis), primorskim borom (Pinus pinaster) i pinijom (Pinus pinea). Primjerak na slici je pronađen u selu Zelovo pokraj Sinja. 

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Potreban je oprez kod konzumiranja ove vrste, kao i drugih sluzavaca, jer tvari koje se nalaze u sluzavom sloju na površini klobuka kod osjetljivih osoba mogu uzrokovati alergijske reakcije, odnosno gastrointestinalne probleme ili u većim količinama može djelovati laksativno.

Napomena: Vrlo je sličan zrnati sluzavac (Suillus granulatus), koji raste najčešće ispod crnog bora (Pinus nigra). Razlikuje se uglavnom po tamnosmeđoj boji klobuka te po sitnim bijelim kapljicama koje se cijede iz cjevčica i na zraku posmeđe. Stručak se također razlikuje po smeđim čehicama i smećkastom osnovom.

LJUPKI SLUZAVAC

Suillus placidus (Bonord.) Singer

Etimologija: placidus (lat.) = mirno. Najvjerojatnije po svijetloj boji.

Engleski naziv: Slippery White Bolete

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je otvoren i tupo ispupčen na sredini, u mladosti i po vlažnom je jako ljepljiv i sluzav, kožica se ne guli; bijel do krem, u starosti je smećkast, na dodir jedva zamjetno postane ljubičasto-plav.

Stručak: 6-10 cm visok i 10-25 mm debeo, valjkast, pun; pod klobukom je bijel ili bijelo-žućkast, prema dnu je blijedo ružičast, posut je crvenkastim zrncima, mjestimično je sa smeđim pjegama.

Rupice/cjevčice: Sitne, kod mlađih primjeraka imaju karakteristične sitne mliječnobijele kapljice koje, kada se posuše, ostavljaju crvenkasto-smeđe mrljice; cjevčice se spuštaju po stručku, prvo su bijele, kasnije su žućkaste.

Mikroskopija: Vretenaste, glatke, 7.5-9 x 3-3.5 µm (cromushrooms: spore su (7.5) 7.6 - 8.6 (9.5) × (2.9) 3 - 3.4 (3.7) µm, Q = (2.3) 2.4 - 2.7 (2.9), N = 120, Me = 8.1 × 3.2 µm, Qe = 2.5, bazidije su 4-sporne, 16-22 × 5.4-6.7 µm, N = 9, hife trame pora široke su 3.5-7.3 µm); otrusina je žuto-maslinasta.

Meso: Debelo, mekano, bjelkasto, kasnije je žućkasto, na dodir postane lagano sivo-ljubičasto; miriše na gljive, a okus je ugodan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane ljubičasto-sivo, cjevčice se sa sumpornom kiselinom oboje rđasto-žuto, a meso u dodiru s kalijevom lužinom poljubičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s petoigličastim borovima limba (Pinus cembra) ili američkog borovca (Pinus strobus). Smatra se da su navedene vrste borova uvezene iz Amerike i s njima su prenesene spore ili ostaci micelija ove vrste kod nas. Prve četiri slike snimljene su 5.6.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, ispod američkog borovca, petu i šestu snimila je Mirna Katičić, 31.5.2024., ispod američkog borovca, a posljednje tri Neven Ferenčak, 6.6.2026., 29.10.2017. i 16.5.2019.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Prije uporabe oguliti kožicu klobuka, odbaciti himenijalni sloj s cjevčicama i temeljito prokuhati meso klobuka.

Napomena: Treba je razlikovati od zrnatog sluzavca (Suillus granulatus) od kojeg se razlikuje po uvijek svjetlijoj boji, skoro bijeloj, rastu ispod borova na iglicama i dosta vitkijem rastu. Slični plačući sluzavac (Suillus plorans) raste samo pod borovima i ima bijelo-žuti, slamnatožuti ili čokoladni klobuk, te valjkasti i žuto-smeđi stručak prekriven sitnim zrncima crveno-smeđe boje. Sve spomenute vrste su jestive.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1159. Ljupki sluzavac (Suillus placidus (Bon) Singer), Sinonim: Boletus placidus Sing.

Suillus plorans - created on July 2021 in Trentino, Italy by Claudio Peterlongo

PLAČUĆI SLUZAVAC

Suillus plorans (Rolland) Kuntze

Etimologija: plorans (lat.) = plač. Zbog toga što se u mladosti iz cjevčica cijedi bijela tekućina.

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i često nepravilno valovit, gladak, po vlažnom je vremenu jako mazav; žućkasto-smeđ, svijetlosmeđ do žuto-maslinast, površina je mjestimice s mrljama i vlaknasto-točkasta.

Stručak: 5-10 cm visok, valjkast, ponekad je tanji na bazi, zakrivljen; svijetlosmeđ do maslinasto-oker, po cijeloj je dužini smeđo-crvenkasto žljezdasto-zrnat.

Rupice/cjevčice: Višekutne, najprije su žućkaste, zatim su žućkasto-smeđe, smeđe, maslinasto-oker do tamnosmeđe, u mladosti često ispuštaju bijele gutacijske kapljice; cjevčice su prirasle ili se vrlo kratko spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, 7.6-11.7 x 3.2-4.8 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto je do blijedožuto, šafranastožuto, u gornjem dijelu stručka je limunastožuto, u bazi stručka je crvenkasto-smeđe, u stručku malo posmeđi; miriše na voće ili lješnjake, a okus je ugodan, malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, na višim planinskim predjelima isključivo u simbiozi s peteroigličastim borom (Pinus cembra), na vapnenastom tlu, u blizini borovnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sluz može uzrokovati određene tegobe. Iako nije prijavljen niti jedan takav slučaj, ljudi koji osjete bilo kakve simptome trebali bi izbjegavati sve sluzavce.

Napomena: Moguća je zamjena s pješčanim sluzavcem (Suillus variegatus), međutim, spomenuti sluzavac nema mazav klobuk i njegove cjevčice ne ispuštaju bijele kapljice. Plačući sluzavac nije čest u Hrvatskoj, jer ima malo staništa gdje rastu peteroigličasti borovi s kojima formira mikorizu.

NARANČASTA SLINAVKA

Suillus tridentinus (Bres.) Singer

Etimologija: tridentinus (lat.) = tridentinski. Po rasprostranjenosti u određenom području.

Engleski naziv: Orange Larch Bolete

Klobuk: 3-9 (13) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ispupčen na sredini, ponekad je stožast, neravan, po vlažnom je vremenu ljepljiv; žuto-smeđ, oker-smeđ, narančast, narančasto-smeđ do crveno-smeđ, površina je malo izbrazdana, s uraštenim je vlakancima, rub je nešto bljeđe narančaste boje, najprije je podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-11 (13) cm visok i 1-3.5 (4) cm debeo, valjkast je ili stisnut na vrhu, zakrivljen, pun; smećkast, zelenkasto-smećkast do narančasto-smeđ na žutoj osnovi, pod klobukom je ispod rupica narančasto-crven i s mrežicom; vjenčić je bijel, opnast, prolazan, često je izražen samo u tragovima.

Rupice/cjevčice: Višekutne, osrednje su široke, narančaste, narančasto-smeđe, hrđastosmeđe do sivo-smeđe; cjevčice su duge, kratko se spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, 8.8-16 x 4-6 µm; otrusina je žuta do cimetastosmeđa.

Meso: Debelo, u klobuku i gornjem dijelu stručka je blijedožuto do narančasto, u dnu stručka je tamnije žute ili narančaste boje, na prerezu ponekad postane malo plavkast u donjem dijelu stručka; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, pojedinačno ili u skupinama, u autohtonim crnogoričnim šumama planinskih predjela, često i iznad 2000 m nadmorske visine, u simbiozi s arišom, na vapnenastom tlu; rijetka je vrsta. U Hrvatskoj je nađena uz sađeni ariš samo na jednom lokalitetu, u okolici Samobora.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Raste tipično po šumama ariša, a najprepoznatljivija je po lijepoj narančastoj boji rupica. Sličan je arišev sluzavac (Suillus gravillei), koji na stručku nosi ostatak zastorka, raste ispod ariša, stručak i trusište su mu žuti, dok je trusište narančaste slinavke narančasto-crveno.

PJEŠČANI SLUZAVAC (PJEŠČARKA)

Suillus variegatus (Sw.) Richon & Roze

Engleski naziv: Velvet Bolete

Klobuk: 4-12 (18) cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan, kasnije može biti čak i ravan, po kišnom je vremenu mazav; žut, žuto-okerast, žuto-smećkast do maslinasto-oker, ponekad je s crvenkastom nijansom, sitno zrnast do sitno čehast, hrapav, ponekad se raspucava, rub je tanak, a kožica prelazi preko ruba.

Stručak: 5-10 (12) cm visok i 1.5-2 (3) cm debeo, valjkast, prema dnu je batinasto zadebljan, pun, gladak; nešto je svjetliji od klobuka, žućkast, na ozlijeđenim mjestima više ili manje poplavi, u starosti je smeđe zrnast, bez prstenaste je zone.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle su do blago višekutne, žuto-smeđe do hrđastosmeđe, u starosti su maslinasto-smeđe; cjevčice su kraće od debljine mesa u klobuku, prirasle su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, teško se odvajaju od podnice klobuka, na pritisak najprije pomodre pa zatim posmeđe.

Mikroskopija: Vretenaste do eliptične, 8-11 x 3-4 µm; otrusina je oker, smeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, u klobuku je mekano, u stručku je malo vlaknasto, žućkasto, u dnu stručka je ponekad lagano narančasto, na presjeku lagano do umjereno poplavi, osobito u klobuku; miris i okus su vrlo ugodni na gljive do blago kiselkasti.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane prljavo ljubičasto-ružičasto, zatim prljavosivo ili smećkasto, s fenolanilinom pocrveni, a sa željeznim sulfatom polako postane sivo-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u raštrkanim skupinama, u crnogoričnim šumama, osobito u simbiozi s borom, na kiselom i pjeskovitom tlu. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana, treću Neven Ferenčak, a ostale Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedan od najboljih vrganja. Kvalitetnija je vrsta od kravljeg sluzavca (Suillus bovinus).

Napomena: Klobuk karakteristično nije ljepljiv i ima šafranastožuto meso. Sličan je plačući sluzavac (Suillus plorans), koji je u mladosti na trusištu s karakterističnim bijelim kapljicama, raste isključivo ispod petoigličastog bora. Nema nikakve opasnosti od zamjene s opasnim gljivama. Iako se svrstava u rod sluzavaca, vizualno bi bolje odgovarao baršunovcima.

SIVI SLUZAVAC

Suillus viscidus (L.) Roussel

Etimologija: viscidus (lat.) = viskozno, mazavo. Po mazavom klobuku.

Engleski naziv: Sticky Bolete

Klobuk: 4-12 (14) cm širok, prvo je konveksan, zatim je otvoren i blago ispupčen na sredini, po vlažnom je vremenu jako mazav; sivkasto-žut, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, sivo-maslinast do crvenkasto-smeđ, u starosti je blijedosiv, rub je u pravilu dugo vremena podvijen i s uočljivim ostacima zastorka.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-2 cm debeo, mesnat, pun, valjkast, u pravilu je kratak, manje je ili više vlažan i mazav; sivo-žućkast, smećkast ili sivo-smeđ, na vrhu je bijelo-zelenkast, prošaran je sa sitnim čehicama, iznad vjenčića je sa smeđom mrežicom; pod klobukom je sa slabašnim bijelim vjenčićem koji kasnije prilegne uz stručak i postane smeđ.

Rupice/cjevčice: Višekutne, nazubljene, prilično su široke, prvo su sivkaste ili prljavobijele, kasnije su sivo-smeđe; cjevčice su prilično duge, prirasle su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, blijede, na pritisak postanu maslinaste.

Mikroskopija: Vretenaste, glatke, 8-14 x 3-5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Debelo, mekano, spužvasto, bijelo, bjelkasto, vodenasto, u stručku je malo žuto; miriše na voće, a okus je malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, isključivo u simbiozi s arišem kao i arišev sluzavac (Suillus grevillei), na vapnenastom tlu. Primjerke na prve tri slike snimio je Andy Zöller.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta po sivoj boji rupica. Sličan je bresadolov sluzavac (Suillus bresadolae) koji ima crvenkasti klobuk sa žućkastim rubom, a meso je žute boje.

ZLATNA KRASTOKORKA

Botryobasidium aureum (Fr.) D.P.Rogers

Etimologija: aureus (lat.) = zlatni, zlatnožuti. Po boji.

Engleski naziv: Golden Crust

Plodno tijelo: 1-5 cm široko, isprva su s nespolnim stadijem, pojedinačna, grbava, jastučasta, široka 2-10 mm, bijela, kasnije je žuta, oker do smećkasta, s konidijskom masom koja leži na bijelom subikulumu, kasnije mogu biti međusobno spojena u kolonije, sa sitno dlakavom površinom od izbočenih konidiofora, odnosno razgranatih hifa s konidijama, koje u vrlo tankom sloju prekrivaju supstrat, poput plijesni.

Mikroskopija: Valjkaste, usko eliptične ili vretenaste, glatke, tankih stijenki, prozirne, protoplazma je s uljnim kapljicama ili uljnim granularnim sadržajem, 6-10 x 3-4 µm, bazidije su kratke, uglavnom valjkaste, 6-sporne, odnosno sa šest sterigmi, 12-16 x 7-8 µm, konidije su limunaste, s produžetkom na krajevima, 20-30 x 10-15 µm, Q = 1.6-2.4, cistide su odsutne, hifalni sustav je monomitski sa hifama bez kopči, bazalne hife su žućkaste, zadebljanih stijenki, široke 6-9 µm, himenijalne hife su tanje, široke 4-5 µm, pravokutno se granaju (cromushrooms: konidije su (20.1) 20.8 - 26.5 (29.4) × (10) 10.3 - 11.9 (14.7) µm, Q = (1.6) 1.9 - 2.4 (2.7), N = 140, Me = 23.6 × 11.1 µm, Qe = 2.1); otrusina je žućkasta.

Meso (trama): Tanko, gotovo ne postoji, bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu zimu, proljeće i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po sporama je slična Botryobasidium candicans, koja ima nešto manje konidije.

Botryobasidium isabellinum - created in Norway by Siri Khalsa

BLIJEDOŽUTA KRASTOKORKA

Botryobasidium isabellinum (Fr.) D.P.Rogers

Etimologija: isabellinus (lat.) = blijedožuto, svijetložuto. Po boji.

Engleski naziv: Seamine Crust

Plodno tijelo: 1-2(5) (99) cm široko i oko 0.5 mm debelo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, labavo srašteno s podlogom, formira tanke membranozne plahtice, paučinasto-baršunasto; površina je plodišta u mladosti bjelkasta, sivkasta, smećkasta, kasnije oker-žućkasta, djelomično i s ružičastim ili sivo-ljubičastim odsjajem; rub je nepravilno rastrgan i resast.

Mikroskopija: Kuglaste, šiljate, 6.5-10 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso (trama): Tanko, mekano i sočno poput pamuka, od prljavo bjelkaste do oker-smeđe boje, često u više slojeva, odvojivo od podloge; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke, uglavnom s donje strane grana i trupaca.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva zbog staništa (smreka) i oker-žute boje. Mikroskopski ima vrlo slične bazidije i sustav hifa kao Botryobasidium botryosum. Međutim, spomenuta je vrsta bijela ili krem boje, te su njezine spore eliptične i glatke. Žućkastu boju plodnog tijela ima i vrsta Botryobasidium candicans, ali ona raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.

Clavulicium macounii - created in Norway by Erik Kagge

SMEĐASTA VOSKOKORKA

Clavulicium macounii (Burt) J.Erikss. & Boidin ex Parmasto

Plodno tijelo: 1-30 (40) cm široko i do 1 (1.2) mm debelo, sivo-oker, kremasto-smeđe; površina glatka; rub je bijel, s kratkim vlaknasto-kovrčavim završecima.

Mikroskopija: Eliptične, prozirne, s tankim stijenkama, 9-12 x 6.4-8 µm; bazidiji 35-50 x 6-8 µm, hife su s kopčama, s jakim vrhom, prozirne, ali s blago žućkastim uljnim kapljama; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto, sivo-oker, kremasto-smeđe, mekano, sočno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine (plodišta se razvijaju u ljeto i jesen) kao saprofit na krupnim drvnim ostacima različitih vrsta drveća u poodmaklom stupnju razgradnje. Kod nas je pronađena u miješanoj šumi bukve, jele i smreke na panju crnogorice, najvjerojatnije jele, na jedinom poznatom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

BIJELO-CRVENKASTA LISIČICA

Cantharellus alborufescens (Malençon) Papetti & S.Alberti

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + rufescens (lat.) = crvenkasto. Po boji.

Klobuk: 3-8 cm širok, ljevkast, više je ili manje ulegnut na sredini, isprva je bijel, svijetlooker ili sivkasto-bijel, ponekad je s ružičastom nijansom, ponekad je žuto-narančast od početka ili postaje takav na kraju, osobito po vlažnom vremenu, često ostaje bijel blizu ruba ili na neizloženim dijelovima, često je prisutna svijetloružičasta do tamnoružičasta nijansa, koja prekriva čitavu površinu ili je ograničena na mrlje na rubu, površina je glatka, ponekad je s priraštenim, oker-smeđim ljuskama na sredini u starosti, pojasast, rub je tanak i lomljiv.

Stručak: 2-6.5 cm visok i 5-18 mm debeo, valjkast, često se sužava prema dolje, u početku je oker-bijel, zatim je svijetlooker, površina je glatka ili ponekad fino ljuskava na vrhu.

Himenij: Sastoji se od račvastih žilica, anastomozirajućih, prvo su bijele do oker-bijele, postupno postaju oker ili narančasto-oker, često se snažno zamrljavaju rukovanjem.

Mikroskopija: Eliptične do pomalo bubrežaste, ponekad su sužene na sredini, glatke, 8-13 x 4.5-6 µm, Q = 1.7-2.1, bazidije su pretežno 5-6-sporne, 82-96 x 8.5-9.5 µm, hife pileipelisa su valjkaste, debelih stijenki (0.8–2 µm), sa žućkastim ili žuto-smećkastim sadržajem, širine 4-9.5 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je svijetlo žuto-oker.

Meso: Prilično je debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu kod mladih baziomata postaje izraženo ružičasto ili narančasto-oker ispod kožice klobuka; miris je blag na voće, a okus je slatkast, naknadno je ljutkast i lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane crvenkasto-sivo.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili skupno, često po više plodnih tijela srašteno zajedno, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastovima (Quercus ilex, Quercus cerris) ili kestenom, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. 

Napomena: Prilično je varijabilna vrsta u smislu boje klobuka i prisutnosti ružičastog premaza na površini klobuka. Tipični primjerci imaju bijeli klobuk, tragove ružičaste nijanse, bijeli himenij i snažno se zamrljavaju na pritisak. Opisana se vrsta razlikuje od srodnih vrsta po tome što gotovo isključivo raste u mediteranskim šumama zimzelenog hrasta na vapnenastom tlu, ali jedna kolekcija pronađena je ispod kestena. Izvorno je opisana u Maroku i široko je rasprostranjen u mediteranskoj regiji Europe. Primjerci s potpuno žuto-narančastim klobukom pripadaju istoj filogenetskoj vrsti. Plodna tijela s potpuno ružičastim klobukom su izgleda češći u kišnim godinama. Dvobojna lisičica (Cantharellus pallens), također raširena u mediteranskom području, ponekad ima potpuno bijeli klobuk kao opisana vrsta, ali se razlikuje po tome što ima tipično svjetlije žuto-narančaste žilice blizu ruba, prosječno manje spore (7.5-8.8 µm) i jasno preferira kiselo tlo, barem u mediteranskoj regiji. Na temelju određenih kriterija i sekvenci iz tipskih uzoraka, utvrđeno je da su Cantharellus ilicis, Cantharellus lilacinopruinatus i Cantharellus henrici sinonimi opisane vrste, iako je posljednja poslije izvojena kao zasebna vrsta. Nadalje, pregled holotipskog materijala i neobjavljeni originalni crtež s bojama opisane vrste podupiru ovo stajalište, jer se slažu s materijalom koji je ovdje proučavan. Ipak, oko opisane vrste vlada velika zbrka i rijetko je tretirana u ispravnom smislu i pod svojim prioritetnim nazivom. Cantharellus lilacinopruinatus je odvojena od opisane vrste zbog prisutnosti ružičasto-ljubičaste nijanse na klobuku, česte karakteristike koja se ovdje pokazala nestalnom i stoga nepouzdanom. Druga izvješća o opisanoj vrsti trebaju se odnositi na dvobojnu lisičicu što snažno sugerira žuto-narančasti rub himenija na njihovim fotografijama. Cantharellus henrici ovdje je predstavljen kao novi sinonim opisane vrste, a opisana je kao mala termofilna vrsta koja se razlikovala od holotipa tanke lisičice (Cantharellus romagnesianus) (sinonim Cantharellus cibarius var. tenuis) po tome što je imala hife pileipelisa s debelim stijenkama. Preferiranje rasta u mediteranskom području Cantharellus henrici, debele stijenke hifa pileipelisa i veličina spora (9-13 x 4.5-5 µm) u skladu su s opisanom vrstom. Mala veličina holotipnog uzorka (klobuk širine 23 mm) mogla bi, po našem mišljenju, biti posljedica sušnog razdoblja i u ovom slučaju nije taksonomski informativna.

Referentni izvori: Ibai Olariaga, Gabriel Moreno, Jose Luis Manjón, Isabel Salcedo, Valérie Hofstetter, Diego Rodríguez, Bart Buyck. 2016. Cantharellus (Cantharellales, Basidiomycota) revisited in Europe through a multigene phylogeny. Fungal Diversity, online, 2016. – Cantharellus alborufescens (Malençon) Papetti and S.Alberti

AMETISTNA LISIČICA

Cantharellus amethysteus (Quél.) Sacc.

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po ametistno nahukanom klobuku.

Engleski naziv: Amethyst Chanterelle

Klobuk: 1.5-9.5 cm širok, isprva je žućkasto-oker do svijetlo žuto-narančast, u mladosti je rijetko svijetlo žuto-oker, površina je u potpunosti ili djelomično prekrivena ružičasto-ljubičastom do ljubičastom nijansom, koja tipično zaostaje na sredini ili rubu, ponekad je odsutna u starosti, ljubičasto-smeđ kada izblijedi pod utjecajem vremenskih uvjeta, površina je isprva glatka, kasnije je vrlo često čitava ili samo na sredini pokrivena priraštenim ljuskicama, nekad je pojasasta, iste su boje kao i obojeni sloj, rub je tanak.

Stručak: 1.5-5.5 cm visok i 8-12 mm debeo, valjkast, često se sužava prema dolje, isprva je oker-bijel, zatim je svijetlo žuto-oker, površina je glatka.

Himenij: Satoji se od račvastih žilica, anastomozirajućih, rijetko su naborane, isprva su svijetlo narančasto-oker do svijetlo žućkasto-oker, zatim su žuto-oker, ponekad rukovanjem malo potamnu.

Mikroskopija: Eliptične do donekle bubrežaste, ponekad su sužene na sredini, glatke, prozirne, 9-12 x 4.5-7 µm, Qe = 1.8-1.9, bazidije su pretežno 4-6-sporne, 70-110 x 8-10 µm, hife pileipelisa su valjkaste, ponekad su malo vijugave, s debelim stijenkama (0.5-1 µm), ponekad su nešto debhlje na vrhu (0.5-1.5 µm), sa žutim sadržajem, sadržaj je u području obojenog sloja na klobuku ružičasto-smeđ, 4-7.5 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je žuto-oker.

Meso: Debelo, dugo je vremena čvrsto, suho, bijelo, u mladosti je žuto-oker ispod kožice klobuka; miriše tipično ugodno na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u klobuku i stručku sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivo, ali jasno crvenkasto-sivo na bazi stručka.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili hrastom, na glinenastom tlu, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Ova je vrsta karakteristična po ružičastoj nijansi na klobuku, jakom tamnjenju na pritisak i po velikim sporama. Plodna tijela se teže determiniraju bez uočljivog sloja i bez ljuskave dekoracije, ali su prepoznatljiva po suptilnim ostacima obojenog sloja na rubu i/ili na sredini. Čini se da opisana vrsta jedinstveno reagira s FeSO4, meso u klobuku i stručku postane sivo, ali jasno crvenkasto-sivo na bazi stručka. Površina klobuka je svijetlo žumanjčanožuta i s blagim smeđim i ljubičastim slojem. U početku je zbog boje klobuka kao sinonim opisane vrste bila predložena vrsta Cantharellus rufipes, koji je sinonim bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), međutim taj prijedlog nije prihvaćen u široj mikološkoj zajednici. Također je kao sinonim predložen i drugi sinonim bjelkaste lisičice, Cantharellus cibarius subsp. squamulosus, prvenstveno zbog ljuskavog klobuka, crveno-smeđeg stručka i činjenice da je opisana vrsta raširena u Norveškoj, gdje bila izvorno opisana. Međutim, ni posljednji prijedlog sinonimije nije prihvaćen. Još je jedan od sinonima bjelkaste lisičice isprva također smatran srodnim opisanoj vrsti, Cantharellus cibarius var. umbrinus, prvenstveno na temelju dobivenih molekularnih podataka. Opisana vrsta nije rasprostranjena samo u mediteranskom području, široko je rasprostranjena u čitavoj Europi.

BJELKASTA LISIČICA

Cantharellus cibarius Fr.

Engleski naziv: Chanterelle

Klobuk: 2-10 cm širok, mesnat, izdašan, čvrst, suh, prvo je konveksan, kasnije se otvori i više ili manje ulegne na sredini, gladak, bez sjaja, promjenljive je boje, svijetložut, tamnožut ili žuto-narančast, rijetko je bijel ili ružičasto-narančast, rub je dugo vremena podvijen, u starosti se izravna, najčešće je valovito zakrivljen, vijugav i nepravilan.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.7-2 cm debeo, gol, pun, čvrst, nepravilan, najčešće se sužava od vrha prema bazi, žut, nešto je svjetliji od klobuka.

Letvice: Račvaste, na osnovi su povezene žilicama, razmaknute, dugo se spuštaju po stručku, žute, nešto su svjetlije od klobuka.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, 7-10 x 4-6, Q = 1-2.1, Me = 6.65 x 4.12, Qe = 1.6; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo je ili lagano žućkasto ispod površine, čvrsto; lagano miriše na breskve, osobito ako su gljive očišćene i izrezane, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom postane ljubičasto-sivo, s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta poplavi, dok sa sumpornom kiselinom meso najprije postane plavo-sivo pa zatim smećkasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, od svibnja do listopada, u svim tipovima šuma, u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom, hrastom ili bukvom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Lisičica je nadaleko poznata i veoma cijenjena gljiva, ima dosta varijacija, a sve su podjednako kvalitetne jestive gljive.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje djeluju antioksidativno i antikancerogeno (National Library of Medicine. 2024. Golden Chanterelle or a Gold Mine? Metabolites from Aqueous Extracts of Golden Chanterelle (Cantharellus cibarius) and Their Antioxidant and Cytotoxic Activities; Structural characterization, immune regulation and antioxidant activity of a new heteropolysaccharide from Cantharellus cibarius Fr.; Comparison of Different Extraction Solvents for Characterization of Antioxidant Potential and Polyphenolic Composition in Boletus edulis and Cantharellus cibarius Mushrooms from Romania).

Napomena: Slične su ametistna lisičica (Cantharellus amethysteus) i dvobojna lisičica (Cantharellus pallens), koje su mesnatije, više smeđe boje, svjetlije i imaju hife pileipelisa s debelim stijenkama, sitna lisičica (Cantharellus friesii), koja je krhkija, ima hife pileipelisa s tankim stijenkama i uglavnom je crvenkastija, hrđava lisičica (Cantharellus ferruginascens), koja raste na tlima bogatim hranjivim tvarima, ima limunastožuti klobuk i stručak s izraženim smeđim ili hrđastosmeđim mrljama. Sve su navedene vrste jestive. Paziti da se ne zamijeni s lažnom lisičicom (Hygrophoropsis aurantiaca) koja raste na panjevima, a ne na zemlji, klobuk joj je pahuljast i ima jako anastomozirajuće listiće. Ponekad se susreću izblijeđena ili gotovo bijela plodna tijela, koje nisu nikakva zasebna vrsta, već samo mutacije bjelkaste lisičice. Ista vrsta može se pojaviti i u ružičasto-narančastoj formi.

PEPELJASTA LISIČICA

Cantharellus cinereus (Pers.) Fr.

Etimologija: cinereus (lat.) = pepeljast, siv. Po boji.

Engleski naziv: Ashen Chanterelle

Klobuk: 2-9 cm širok, lijevkast, tanak, malo je ljuskav, sivkast, sivo-smeđ ili crno-siv, bez oštre granice lijevkasto prelazi u stručak, rub je zupčast, zakovrčen, valovit i podvrnut.

Stručak: 2.5-8 cm visok i 3-9 mm debeo, tanak, šupalj, s malo je mesa, vlaknast, sivkasto-smeđ do crno-smeđ.

Letvice: Rebraste se izbočine spuštaju niz stručak, poprečno su povezane sitnim žilicama, sive su ili tamnosive i često modro nahukane.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, prozirne, 7-13 x 4-7 µm (cromushrooms: spore su (5.5) 6.6 - 8.2 (10.1) × (4.1) 4.5 - 5.7 (6.9) µm, Q = (1) 1.3 - 1.6 (1.9), N = 120, Me = 7.3 × 5.1 µm, Qav = 1.4); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, vlaknato, bjelkaste do sive boje; miriše na suhe šljive, okus je blag, na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u vlažnim bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom. Rjeđa je od slične crne trubače (Craterellus cornucopioides). Primjerke na prve dvije slike snimila je Ivana Mandić Mihaljević, u studenom, a na trećoj i četvrtoj slici Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Slične su crna trubača, koja je većih dimenzija i ima glatki ili jedva naboran himenij na donjoj strani klobuka, nema letvice, te ugljenarska lisičica (Faerberia carbonaria), koja ima svjetliji klobuk, puni stručak, nije mikorizna i raste na opožarenom tlu.

HRĐAVA LISIČICA

Cantharellus ferruginascens P.D.Orton

Engleski naziv: Pale Chanterelle

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i više ili manje ulegne na sredini, lijevkast, svijetložut, limunastožut, žumanjčanožut do hrđastosmeđ, u mladosti je ponekad s ružičastom nijansom, obično je malo tamniji na sredini, mjestimično je sa smeđim mrljama.

Stručak: Valjkast, pun, čvrst, svijetložut, mjestimično je sa smeđim ili hrđastosmeđim mrljama.

Letvice: Rijetke, račvaste, na osnovi su povezene žilicama, dugo se spuštaju po stručku, žute, često su hrđastosmeđe.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, 7-11.5 x 4.5-6.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bjelkasto do blijedožuto, čvrsto; miris je aromatičan, na voće ili gljive, a okus je aromatičan i ljutkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom ili kestenom, na kiselom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. 

Napomena: Slične su bjelkasta lisičica (Cantharellus cibarius) i dvobojna lisičica (Cantharellus pallens), koje imaju žuto-narančaste letvice, a meso im nije ljutog okusa, te bijelo-crvenkasta lisičica (Cantharellus alborufescens), koja raste ispod zimzelenih hrastova u mediteranskom području.

SITNA LISIČICA

Cantharellus friesii Quél.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Friesa.

Engleski naziv: Orange Chanterelle

Klobuk: 1-5 cm širok, mesnat, najprije je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut poput lijevka, u mladosti je svijetlonarančast, kasnije je žuto-narančast, žuto-crvenkast, narančast, ružičasto-narančast ili narančasto-crven, rub je svjetliji i jako vijugav.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 0.3-1 cm debeo, tvrd, ujednačene je debljine ili se lagano sužava prema bazi, najprije je pun pa šupalj, gladak, vrlo svijetlo ružičasto-narančast, ponekad je s ružičasto-narančastim mrljama, na bazi je bjelkast.

Letvice: Rebrasti, račvasti i tanki žiličasti nabori se dugo spuštaju niz stručak, narančasto-crvenkasti s ružičastom nijansom ili žućkasti.

Mikroskopija: Eliptične, rijetko su bubrežaste ili malo sužene na sredini, glatke, 7.5-13 x 4.5-6 µm, Q = 1.8-2.3 (cromushrooms: (8) 8.1 - 9.7 (10.5) × (3.7) 4.1 - 5 (5.3) µm, Q = (1.6) 1.8 - 2.2 (2.3), N = 100, Me = 8.9 × 4.5 µm, Qav = 2), bazidije su uglavnom 5-sporne, 62-80 x 8-9 µm, hife pileipelisa su s tankim stijenkama; otrusina je svijetlonarančasta.

Meso: Tanko, mekano, u stručku se uzdužno kida, bijelo do svijetlonarančasto, ispod kožice klobuka je narančasto; miris blag na marelice, a okus je malo kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso u stručku u dodiru s KOH postane narančasto-žuto, a s željeznim sulfatom (FeSO4) ružičasto.

Stanište: Raste od lipnja do studenog, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće s bukvom, uglavnom na prilično kiselom tlu. U Hrvatskoj je poznata s petnaestak lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u Gorskom kotaru. Prva slika snimljena je 31.5.2024., na lokalitetu Oštrica u Parku prirode Medvednica kod Zagreba, treća i četvrtu je snimila Helena Petrić, 28.5.2024., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, a peta je snimljena 15.9.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića. 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po jarkoj ružičasto-narančastoj boji, malim dimenzijama i simbiozi s bukvom. Ima relativno velike spore u usporedbi s drugim lisičicama. Može imati ujednačeno obojen klobuk, ali također i sa svjetlijim rubom. Po vitkom je plodnom tijelu slična vrsta Cantharellus romagnesianus, koja ima žuti ili gotovo bijeli klobuk, dok je bjelkasta lisičica (Cantharellus cibarius) većih dimenzija i obično svjetlije boje. Većina ostalih lisičica ima hife pileipelisa s debelim stijenkama, meso s FeSO4 postane sivkasto, nisu tako jarko obojene, a plodna tijela su im uglavnom mesnatija.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 987. Friesova lisičica (Cantharellus friesii Quélet); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Sitna lisičica (Cantharellus friesii Quél.)

LJUBIČASTOŽUTA LISIČICA

Cantharellus ianthinoxanthus (Maire) Kühner

Klobuk: 2-6 cm širok, već u ranoj mladosti valovit, nepravilan, udubljen, rubovi su ubrzo uzdignuti i jako valoviti, prilično tvrd, najprije gladak, poslije skoro ljuskav; može biti krem, žut, oker ili riđo-narančast.

Stručak: 2-4 cm visok i 1-2 cm debeo, vrlo nepravilan, prema osnovi se najčešće sužava, gladak, pun; na donjem dijelu žućkast, na samoj osnovi bjelkast, na mjestu gdje završavaju listići sivkasto-ljubičast.

Letvice: Vrlo uske, debele, zavojit i račvasti sivkasto-ljubičasti nabori se spuštaju po stručku u kojem najčešće nestaju, povezane su s poprečnim žilicama, katkad se pretvaraju u hrapavu površinu.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, 9-12 x 6-7 µm; otrusina je krem-ružičasta.

Meso: Bjelkasto ili krem-ružičasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po vlažnim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće s bukvom i hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Ljubičastožuta je lisičica prilično karakteristična vrsta i, ako je pronađete, ne biste trebali imati problema s njezinom identifikacijom. Raste gotovo busenasto i ističe se kontrastom žute boje stručka i sivkasto-ljubičaste boje himenija (letvica).

CRNOSUHA LISIČICA

Cantharellus melanoxeros Desm.

Etimologija: melanos (gr.) = crno + xeros (gr.) = suho, isušeno. Po crno obojenom mesu.

Engleski naziv: Blackening Chanterelle

Klobuk: 2-16 cm širok, nepravilan, lijevkast s valovitim, izobličenim i nazubljenim rubom, tanak, ljuskavo-pustenast, žumanjčanožut do žuto-smeđ, nekad s primjesom ljubičaste, kasnije izblijedi.

Stručak: Pun, valjkast, na osnovi sužen, naboran, često je po više stručaka zajedno srašteno, bez sjaja, žut.

Letvice: Himenijalna površina je u obliku žilica koje se spuštaju po stručku, anastomozirajuće, račvaste, jasno se stanjuju na stručku, kremaste, žute do sivo-ljubičaste.

Mikroskopija: Široko eliptične, sa zrnastim sadržajem, 8.2-10.4 x 5-7.2 µm; bazidije su batinaste, oko 80 x 8 µm; otrusija je bjelkasta.

Meso: Tvrdo, čvrsto, elastično, bjelkasto do žućkasto, na prerezu i u starosti pocrni; miriše na voće, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, često busenasto, bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično s hrastom ili bukvom, na glinenastom tlu. Posljednje dvije snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Po izgledu himenija lako se zamijeni sa sličnom bjelkastom lisičicom (Cantharellus cibarius), kojoj meso na prerezu ne pocrni, a također se razlikuje po boji himenija i boji stručka. Također su slične ljubičastožuta lisičica (Cantharellus ianthinoxanthus) i ljevkasta lisičica (Craterellus tubaeformis), od kojih se razlikuje po mesu koje vrlo sporo potamni. Dosta je aromatična lisičica.

Cantharellus minor - created on July 2014 in Hellbender Bluff Park, Columbiana Co., Ohio, USA by mycowalt

MINORNA LISIČICA

Cantharellus minor Peck

Engleski naziv: Small Chanterelle

Klobuk: 1-3 cm širok, najprije sveden, poslije raširen i malo udubljen, površina je grbava, suha, sitno maljava; narančast; rub je dugo podvinut i valovit.

Stučak: 1.5-3 cm visok, tvrd, najprije pun pa šupalj, sitno maljav; narančasto-žut ili bjelkast.

Letvice: Vrlo rijetki, uski, debeli, račvaju se i poneki spajaju anastomozama, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, prozirne, 6-11.5 x 4-6.5 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, narančasto; miris blag na voće, okus malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama kao posijana, na iglicama i po mahovini u crnogoričnim šumama, osobito ispod smreka.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Iako postoji velika sličnost sitnom lisičicom (Cantharellus friesii), morfološke razlike su značajne. Prije svega listići minorne lisičice vrlo su rijetki, uski i debeli, klobuk je narančast i raste u velikim skupinama kao posijana u crnogoričnim šumama.

DVOBOJNA LISIČICA

Cantharellus pallens Pilát

Engleski naziv: Frosted Chanterelle

Klobuk: 2-10 cm širok, lijevkast, bjelkast do bijelo-žućkast, sa pojasasto smještenim mrljicama.

Stručak: 2-5 cm visok, 0.5-1.5 cm širok, čvrst, donji je dio valjkast, poput buzdovana, gornji dio stožast, sužava se prema osnovi, čitav je baršunast, pun, bijel do žućkasto-bijel, na sredini vremenom može postati siv, ali i potpuno žut nakon što se baršunasta dekoracija istroši, na pritisak ili dodir požuti.

Letvice: Žumanjčanožuti i također bjelkasti ili žućkasto-bjelkasti, račvasti, s poprečnim žilicama.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, 7.5-10 x 3.5-6 µm, hife pileipelisa klobuka su s debelim stijenkama; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do svijetložuto, na nagnječenim mjestima posmeđi; miris je aromatičan na voće ili na gljive, a okus papreno ljut.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od rujna do listopada, skupno, u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s bukvom, na glinenastom i kiselom tlu. U Hrvatskoj je nađena na jednom lokalitetu u blizini Sinja. Posljednje tri slike snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Iako je više bijelkasto-žućkaste nego žute boje vjerojatno nije zasebna vrsta već sinonim bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius). Ovdje se ipak navodi kao zasebna vrsta, prvenstveno zbog određenih makroskopskih razlika, ali će stvarni status ove vrste utvrditi naknadne DNK analize. Ova se vrsta u južnoj Europi uglavnom navodi pod nazivom Cantharellus subpruinosus. Vrlo je slična bijelo-crvenkasta lisičica (Cantharellus alborufescens), koja raste ispod zimzelenih hrastova, na meditaranskom području.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 985. Dvobojna lisičica (Cantharellus cibarius var. bicolor Maire)

Cantharellus romagnesianus - created on October 2024 in A Coruña, Galicia, Spain by Javier Marcos Martínez

TANKA LISIČICA

Cantharellus romagnesianus Eyssart. & Buyck

Etimologija: U čast francuskog mikologa Henrija Charles Louis Romagnesija (1912.–1999.), koji je prvi opisao ovu vrstu 1995. godine pod nazivom Cantharellus cibarius var. tenuis (tenuis (lat.) = tanak, vitak. Po nježnom izgledu gljive.

Engleski naziv: Lemon Chanterelle

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut na sredini, površina je suha, glatka, nije vodenasta, žut, na sredini je tamniji, rub je nepravilan, valovit.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 4-8 mm debeo, valjkast, stožast, sužava se prema bazi, zakrivljen, čvrst, gladak, boje je klobuka, žut.

Himenij: Sastoji se od široko razmaknutih nabora, spuštaju se po stručku, kremasti, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Spore su duguljaste do eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, općenito su malo udubljene na sredini, 8-10.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.7-2, bazidije su 55-80 x 7.5-10 µm, 4-6-sporne, batinaste, bazidiole su brojne, bez cheilocistida i pleurocistida, pileipelis se sastoji od hifa širokih 4-10 µm, s tankim, nepravilnim stijenkama, kopčama i sadrže žućkasti pigment; otrusina je svijetlo žuto-oker.

Meso: Tanko, čvrsto, kremasto-bijelo, mirisa i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, uz ceste, u mikorizi s primorskim borom (Pinus pinaster), na kiselom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. 

Napomena: Prilično je varijabilna vrsta u smislu boje klobuka i prisutnosti ružičastog sloja na površini klobuka. Romagnesi je 1995. godine opisao je Cantharellus cibarius var. tenuis, iz kolekcije prikupljene na francuskoj atlantskoj obali, ispod primorskog bora. Romagnesi je izvijestio o mjerama spora od 7.5-11.5 x 5-6 µm i opisao je kao vrstu s klobukom širokim 2-4 cm, izrazito tankim i pomalo prozirnim na rubu, s rubom koji na kraju postaje jako valovit. Eyssartier & Buyck su 1999. godine na temelju određenih karakteristika ove vrste, uglavnom pileipelisa s hifama s tankim stijenkama, ali i male veličine plodnih tijela, prosudili da se ne može smatrati varijetetom bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), te da zaslužuje status samostalne vrste. Budući da je Heinmann 1958. godine opisao afričku lisičicu jarko narančaste boje, Cantharellus pseudominimus, koja ima malo ili nimalo veze s europskom vrstom, rekombinacija varijeteta koji je opisao Romagnesi u vrstu učinila je nužnim dati joj novo ime. U čast francuskog mikologa, odabrali su ime Cantharellus romagnesianus. U istom radu, Eyssar-Tier & Buyck (1999.) navode veličinu spora od 8-10.5 x 4.5-5 µm. Nakon toga, Eyssartier & Buyck (2001.) opisuju podrod Parvocantharellus, sastavljen od vrsta sa slabo mesnatim plodnim tijelima, klobukomk širine 1-3 cm, pileipelisom sastavljenim od hifa s tankim stijenkama i kopčama, te svrstavaju opisanu vrstu u ovaj podrod. Bjelkasta lisičica se makroskopski razlikuje od opisane vrste po tome što ima veća plodna tijela koji na pritisak ne požute. Mikroskopski se razlikuje po nešto manjim sporama i debelim stijenkama hifa pileipelisa. Cantharellus gallaecicus je vrlo bliska opisanoj vrsti, jer ima plodna tijela slične veličine, ponekad crvenkastu bazu stručka, tendenciju žućenja kada se protrlja i hife pileipelisa tankih stijenki. Makroskopski, obje se vrste razlikuju po boji plodnog tijela, a osobito klobuka, koji je kod slične vrste bjelkast, a na mikroskopskoj razini ima nešto manje spore. Cantharellus pseudominimus je još jedna vrsta koja je vrlo blisko povezana s opisanom vrstom, od kojeg se makroskopski razlikuje po tome što joj plodna tijela trljanjem ne mijenjaju boju, klobuku koji nije širi od 15 mm i vrlo slabo razvijenom stručku, kraćem od širine klobuka, a mikroskopski nema značajnih razlika. Eyssartier i sur. (1998.) navode veličinu spora vrlo sličnu onima kod opisane vrste, brojne kopče u svim tkivima i, iako ne specificiraju jesu li hife s tankim stijenkama, uključuju crtež na kojem se vidi da ih imaju. Stoga bi slična vrsta također pripadala podrodu Parvocantharellus.

Referentni izvori: N. Santamaría, S. Serrano, Madrid. 2011. Cantharellus romagnesianus, Cantharellus gallaecicus, Mycenella rubropunctata y Pholiotina striipes, cuatro especies poco frecuentes encontradas en Candás (Asturias) – Cantharellus romagnesianus Eyssart. & Buyck

BIJELA LISIČICA

Cantharellus subalbidus A.H.Sm. & Morse

Engleski naziv: White Chanterelle

Klobuk: 5-10 cm širok, najprije sveden, poslije raširen i udubljen na sredini, gladak, poslije postane malo čehav; bijel, ako se zagrebe prstom postane narančast do narančasto-smeđ, rub je dugo podvinut i nepravilno valovit.

Stučak: 3-6 cm visok, valjkast, suh, gladak, pun; bjelkast, na pritisak postane narančast ili narančasto-smeđ.

Letvice: Rijetki, rebrasti, račvasti, prilično široki, bjelkasti žiličasti nabori koji se dugo spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Eliptične, 7-9 x 5-5.5 µm; otrusina bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto-žuto; miris i okus nisu osobito izraženi.

Stanište: Raste u kasno prolječe, ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u svim tipovima šuma, osobito ispod bukve, hrasta, graba, jele i bora, čaki i u šikarama. Primjerke na slikama snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Bijela lisičica se razlikuje od bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius) po bijelom plodnom tijelu koje na ozlijeđenim mjestima postane narančasto do čak narančasto-smeđe. U Hrvatskoj je vrlo rijetka vrsta, može se pronaći u Gorskom Kotaru u šumama jele.

LJUBIČASTA CAPICA

Clavulina amethystina (Bull.) Donk

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po ametistnoj boji plodnog tijela.

Plodno tijelo: 2-4 (6.5) cm visoko i 3-5 (7) cm široko, nije veliko, lomljivo; u mladosti je bijelo-sivo pa je lijepe i vrlo žive ljubičaste boje, u starosti je nakon što se osuši smećkasto i sivo-žuto; panj je veoma malen, nekad i nije izražen; grančice su lomljive i poprečno okrugle, pune, glatke, slabo su razgranate, uzdužno crtaste, ljubičaste, pri dnu svjetlije, vršci su poput rogovlja.

Mikroskopija: Kuglaste do široko eliptične, 7-12 x 6-8 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Svijetloljubičasto do ružičasto, vodenasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao svim tipovima šuma, po šumskim čistinama, uz rubove šuma, uz potoke, u travi, na mahovinom prekrivenim šumskim površinama, u simbiozi s raznim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje vrijednosti. Navodi se da konzumiranje ove vrste može imati laksativni učinak.

Napomena: Ova capica je osrednjih dimenzija i prekrasne ljubičaste boje koja se vrlo brzo izgubi, kao jedna od jasno izraženih osobina je i lomljivost mesa.

PEPELJASTA CAPICA

Clavulina cinerea (Bull.) J.Schröt.

Engleski naziv: Grey Coral

Plodno tijelo: 3-8 cm visoko i 0.4-1 (1.2) cm široko, u obliku koralja, ako postoji, panj je bijel do žut, odmah se od dna počinje granati, grane su sive, račvaju se na 2 ili 3 kraka, vršci su svjetliji, oker-žuti, tupi, ponekad u obliku roga.

Mikroskopija: Široko eliptične do kuglaste, glatke, s velikom uljnom kapljom, 6.5-11 x 6-10 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: U trupu je skoro bijelo, a u granama ili grančicama sivkasto, osobito pod površinom, malo je elastično, ali nije tvrdo, u grančicama je lomljivo; miris je ugodan, aromatičan poput nekog starog likera, u starosti malo pljesniv, na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto jesen i ranu zimu (voli prve mrazeve) u kolonijama kao saprofit tla u svim tipovima šuma, najčešće u blizini bora u najužem sredozemnom pojasu, gotovo isključivo pokraj ili pod kamenjem, na pjeskovitom terenu bez trave i veoma sunčanom, ali se pronađe i dalje od obale.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Mnogi smatraju da je jedna od 10 najboljih gljiva. Njezina se aroma pri kuhanju još više intenzivira pa djeluje opojno, a na neke pojedince i euforično. Jedna je od rijetkih jestivih cappica u obliku koralja. Sive ili plave capice u obliku koralja uglavnom su jestive, dok druge boje treba izbjegavati zbog njihove rijetkosti i opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

OKRUNJENA CAPICA

Clavulina coralloides (L.) J.Schröt.

Engleski naziv: Crested Coral

Plodno tijelo: 1-13 (16) cm visoko, u obliku je koralja; panj je kratak ili gotovo i ne postoji, bijel pa smeđ; grane su prilično mesnate i glatke, manje ili više su lomljive, na vrhu se račvaju na šiljate roščiće, bijele do svijetlosmećkaste, u starosti su oker boje, vršci izgledaju poput krune, zbog izlaganja suncu ili u starosti mogu postati žućkasti ili zlatno-smeđi.

Mikroskopija: Kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, 7-9 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do sivkasto mramorirano, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 4.1.2026., na lokalitetu kod slapa Sopot, Ponikve, kod Zagreba.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo dobre vrijednosti. Vrlo je popularna u Francuskoj.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po karakterističnim vršcima na granama koji izgledaju poput krune.

HRAPAVA CAPICA

Clavulina rugosa (Bull.) J.Schröt.

Engleski naziv: Wrinkled club

Plodno tijelo: 4-12 cm visoko i 0.5-1 (1.5) cm široko, bijele do prljavo bijele boje, malo žućkasto u starosti, formirano kao pojedinačna batina ili se grana u nekoliko krakova, po dužini je uzdužno brazdasto, hrapavo i uvijeno, najčešće je spljošteno, ako se grana, tada se na vrhu račva na 2-3 tupa vrška, vrlo je nepravilno.

Mikroskopija: Široko eliptične do gotovo kuglaste, glatke, prozirne, imaju široku uljnu kaplju, 8.5-13.5 x 7.8-12 µm; bazidiji su valjkasti i slični batini, 60-75 µm dugi i 5-8 µm debeli, imaju 2 sterigme i bazalnu kopču; hife su 5-12 µm debele, a pregrade imaju malu kopču; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, elastično, lomljivo, sočno; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto, pojedinačno ili u skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama, uz šumske staze, u travi i mahovini. Primjerke na prve dvije slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, a posljednje dvije Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice

Doba rasta: 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo dobre vrijednosti, ali je malih dimenzija.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po bijeloj boji i po obliku plodnog tijela. Najčešće raste u skupinama kao pojedinačna nepravilna batina, čija je površina izrazito uzdužno brazdasta i hrapava. Donekle su slične neke forme okrunjene capice (Clavulina coralloides), ali ona redovito raste busenasto kao koralji.

Hydnum albidum - created in Spain by Ana Eguaras

BIJELI PROSENJAK

Hydnum albidum Peck

Etimologija: albidus (lat.) = bjelkasto. Po bijeloj boji.

Klobuk: 4-12 (17) cm širok, nepravilno je konveksan, zatim je otvoren, skoro se izravna, nisko je ispupčen, gotovo nikad nije cjelovito kružan, površina nije blistava, bez sjaja, suha, grbava; u mladosti je snježnobijel, kasnije je žućkast, površina je razrovana je na fragmente, sitno je baršunasta, na pritisak požuti poput limuna, rub je u mladosti podvijen, kasnije je izravnat i valovit.

Stručak: 2.5-5.5 cm visok i 1-3 cm debeo, gotovo uvijek je ekscentričan, čak je i lateraran, aki je uvijek okomit, valjkast, malo se širi prema vrhu, ponekad na jednom mjestu nabubri, a ponekad je sa žlijebovima, rjeđe je iskrivljen, pun je i jako lomljiv; bijel je i sa žutim mrljama, na pritisak požuti ili ponekad malo pocrveni.

Šiljci: Spuštaju se po stručku, prilično su debeli i dugi, nešto su izraženiji kod razvijenih gljiva, gusti, lomljivi, otpadaju; bijeli, u starosti malo požute.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, 6.4-9 x 5.5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Dosta je debelo, čvrsto, jako je lomljivo, suho, bijelo, teži da već nakon pola sata poprimi krem ton, ponekad pozeleni, osobito u bazi stručka; miris je ugodan, a okus je kod nekih primjeraka blag, a kod drugih je gorak (i kod mlađih).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, rjeđe i u proljeće, u brojnim kolonijama, a ponekad i u krugu, u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s borom duž Jadrana gdje je ponekad zatrpana iglicama, ali i s crnogoričnim drvećem u toplijim kontinentalnim krajevima, rjeđe se pronađe uz bukvu na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Iako je malo gorka, dobra je skuhana, ohlađena i začinjena kao salata.

Napomena: Razlikuje se od prosenjaka (Hydnum repandum) i malog ježeka (Hydnum rufescens) po bijeloj boji svih dijelova. Kod prosenjaka obratiti pažnju na dosta svjetliju boju i šiljke koji se dugo spuštaju po stručku, također je mnogo masivnija i kompaktnija, te je nešto vitkija.

PROSENJAK

Hydnum repandum L.

Etimologija: repandus (lat.) = presavijeno prema unutra ili unatrag, savijeno, presavijeno. Po rubu klobuka.

Engleski naziv: Wood Hedgehog

Klobuk: 5-15 (25) cm širok, čvrst, konveksan, zatim ispupčen, vijugav i podijeljen u nepravilne režnjeve, čvrst, malo baršunast i pahuljast; žućkast, žuto-narančast, žuto-crvenkast do narančasto-oker, rub je najprije podvijen, zatim je valovit.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-3 cm debeo, nepravilnog je izgleda, često ekscentričan u odnosu na klobuk, pun, čvrst; najprije je bijel, zatim je boje klobuka.

Šiljci: Gusti, nejednaki, veoma su lomljivi, kratko se spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti, kasnije su boje klobuka.

Mikroskopija: Kuglaste, ponekad lagano višekutne, 6-8 x 5-6.5 µm; otrusina je krem.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je narančasto, debelo, čvrsto, lomljivo; miris je ugodan, a okus je najprije blag pa zatim gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom požuti, s fenolanilinom trenutno postane zlatno-žuto pa zatim poprimi smeđo-crvenu boju.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno ili u velikim krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, jer meso kasnije postane gorko (kad je dužina šiljaka preko 3 mm), a kod starijih primjeraka je potrebno odstraniti šiljke čime se smanjuje gorčina.

Napomena: Kada je svjetlije boje slična joj je bjelkasta lisičica (Cantharellus cibarius), koja nema šiljke, već listiće, te nema gorak okus mesa. Mali ježek (Hydnum rufescens) je manji rastom, a šiljci mu se ne spuštaju po stručku. Nema nikakve opasnosti od zamjene s nejestivim gljivama.

MALI JEŽEK

Hydnum rufescens Pers.

Etimologija: rufescens (lat.) = crvenkasto, pocrveni. Po boji.

Engleski naziv: Terracotta Hedgehog

Klobuk: 2-6 (12) cm širok, kružan, tanak, skoro je pravilan, najprije je ispupčen, zatim se izravna i ponekad ulegne na sredini; u mladosti je blijedožut, kasnije intenzivnije žut ili žuto-ružičast, sredina je ponekad malo tamnija, poslije izblijedi, baršunast, rub je valovit.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, ponekad je nešto deblji ispod klobuka, dosta je pravilan, pun, gladak, lomljiv, razmjerno je tanak, često je ekscentrično spojen s klobukom; bjelkast ili svijetložut, često je narančasto pjegav, na pritisak požuti.

Šiljci: Gusti, različito su dugački, do ruba klobuka su kraći, ne spuštaju se po stručku, krhki; najprije su bijeli, zatim su boje klobuka, žuti ili svijetlonarančasti.

Mikroskopija: Kuglaste, rijetko su široko eliptične, glatke, prozirne, 7-9 × 6-7.5 µm (cromushrooms: (7) 7.1 - 8.2 (9.7) × (6.2) 6.7 - 7.8 (9.6) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 140, Me = 7.6 × 7.2 µm, Qe = 1.1); otrusina je bijela.

Meso: Najprije je mekano, zatim je čvrsto, malo lomljivo, blijedo žućkasto, kremasto ili svijetlonarančasto, na ozlijeđenim mjestima postane žućkasto-ružičasto do smeđe; ugodnog je mirisa na cvijet naranče, a okus je gorkast, gorki su i šiljci, a kod starijih gljiva je gorka i kožica na klobuku, duljim žvakanjem postaje i pomalo ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u listopadu i studenom, u skupinama ili pojedinačno po nekoliko primjeraka zajedno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima, također i na višim nadmorskim visinama. Prve četiri slike snimio je Neven Ferenčak, 08.11.2023., 28.11.2024., 24.11.2023. i 31.10.2023., a posljednja je snimljena 15.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, u šumi bukve i hrasta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Meso joj je malo gorkastog okusa kada je starija, odnosno kada je dužina šiljaka preko 3 mm.

Napomena: Ova se gljiva smatra narančastom varijacijom sličnog prosenjaka (Hydnum repandum) koji je veći rastom i ima stručak obrašćen bodljikama. Dosta je slabašnog izgleda, ima skoro valjkasti i pravilan stručak, ne sužava se od klobuka prema bazi, ima žuto-crvenkastu boju klobuka i stručka, te nije svijetle, bijelo-krem boje kao slična vrsta. Okus i konzistencija mesa su jednaki kod obje vrste. Mali ježek ima nekoliko varijacija koje nisu potpuno određene, a od kojih se razlikuje po okusu mesa koje kod spomenutih varijacija nije gorkasto.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1422. Mali ježek (Hydnum rufescens Fries), Sinonim: Hydnum carnosum Batsch

PUPČASTI JEŽEK

Hydnum umbilicatum Peck

Etimologija: umbilicus (lat.) = pupak, središte. Po boji.

Engleski naziv: Umbilicate Hedgehog

Klobuk: 4-18 (20) cm širok, najprije je ispupčen, zatim se izravna, pupčast na sredini; isprva je blijedožut, kasnije je tamnije žućkast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, suh; bjelkast ili svijetložut, na pritisak požuti.

Šiljci: Gusti, kratko se spuštaju po stručku; bijeli do svijetlonarančasti, u starosti su žućkasti.

Mikroskopija: Kuglaste, prozirne, 8-10 x 7.5-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, malo je lomljivo, blijedo žućkasto, krem ili svijetlonarančasto, na ozlijeđenim mjestima postane žuto-ružičasto do smeđe; ugodnog je mirisa, a okus je blag, u starosti je gorko.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Meso joj je u starosti malo gorkastog okusa.

Napomena: Sličan je mali ježek (Hydnum rufescens) koji je manji rastom, a stručak mu nije obrašćen bodljikama.

CRNA TRUBAČA

Craterellus cornucopioides (L.) Pers.

Etimologija: cornucopia (lat.) = rog obilja. Po rastu u množini.

Engleski naziv: Horn of Plenty

Plodno tijelo: 3-8 cm široko i 3-13 cm visoko, klobuk postepeno prelazi u stručak, tako da se ne može razlučiti gdje jedan završava, a gdje drugi počinje, tanko, tankomesnato, lijevkasto je poput trube, jako je ulegnuto, rupa na sredini doseže gotovo do baze stručka, pri dnu je tanko i lagano se proširuje do ruba, unutarnja je površina čađavosiva, crno-smeđa, crno-siva do smeđa, rijetko je žuto-smeđa, baršunasta, rub je vijugav, nepravilan, naboran, tanak i elastičan, čini ga jedan korasti sloj, himenijalna je površina s donje strane klobuka, sitno je uzdužno-izbrazdana ili potpuno glatka, pepeljastosiva ili sivo-plavkasta.

Stručak: 3-13 cm visok i 1-4 cm debeo, sužen na bazi, šupalj, sivo-crn, baza je crna.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, prozirne, 9-16 x 5.5-9.2 µm (cromushrooms: spore su (10.1) 10.3 - 12.2 (13.4) × (5.8) 6.5 - 7.9 (8.2) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 60, Me = 11.3 × 7.2 µm, Qe = 1.6); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, elastično, žuto-smeđe, crno-smeđe, sivo-smeđe ili crno-sivo; miris je vrlo ugodan na voće i aromatičan, pomalo slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od rujna do studenog, skupno, a ponekad raste u množini i busenasto, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvom i smrekom, na glinenastom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitet, bez obzira na ime koja ne zvuči baš najbolje. Dobra je i ukusna vrsta, a posebno je pogodna za sušenje. Kada se osuši i samelje u prah, aroma joj ne zaostaje za smrčcima. U Francuskoj, Italiji i Švicarskoj je zovu tartufom siromaha. Iako ne može zamijeniti tartufe, njezin miris i okus su opojni i nezamjenjivi. U tom se obliku koristi kao začin za juhe, variva i umake. Iako trubače nisu čvrste kao lisičice, okus im je mnogo intenzivniji.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da crna trubača sadrži bioaktivne tvari koje imaju svojstvo jačanja imuniteta (National Library of Medicine. 2024. Extraction and immunomodulatory activity of the polysaccharide obtained from Craterellus cornucopioides).

Napomena: Okus mesa joj je sličan kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius) kojoj meso nije tako tanko i elastično, a i potpuno je drugačije boje. Često raste zajedno s pepeljastom lisičicom (Cantharellus cinereus), koja ima jasne nabore. Žućkasta forma izdvojena je kao Craterellus konradii. Karakterističnog je izgleda, boje i površine himenijalnog dijela pa nema nikakve opasnosti od zamjene s nekim nevaljalim gljivama.

ZLATNONOGA TRUBAČA

Craterellus lutescens (Fr.) Fr.

Etimologija: lutescens (lat.) = s tendencijom da požuti. Po boji.

Engleski naziv: Golden Chanterelle

Klobuk: 1-11 cm širok, tanak, elastičan, prvo je trubast i ulegnut na sredini pa lijevkast, neravan, na sredini šupalj, kasnije ljuskav, svijetložut, žućkasto-smeđ do smeđ, osnova je narančasta, žute se nijanse probijaju kroz kožicu, rub je prvo uvrnut pa može biti i izvrnut, nepravilno valovit, podijeljen u režnjeve i zlatnožut.

Stručak: 3-12 cm visok i 0.3-1.5 cm debeo, šupalj, dosta je debeo, kao da je nepravilno stisnut ili nepravilno uzdužno brazdast, gladak je i sjajan, zlatnožut, narančasto-žut ili sivkasto-smećkast.

Letvice: Himenijalna je površina ispod klobuka u pravilu je najprije glatka pa je zatim uzdužno nepravilno izbrazdana; najprije žuto-ružičaste pa zatim lijepe mesnatoružičaste, narančasto-smeđe, zlatno-narančaste ili žuto-narančaste boje.

Mikroskopija: Eliptične do vretenaste, glatke, nisu amiloidne, 9-12.5 x 4-9 µm, Q = 1.4-1.6 (cromushrooms: (9) 9.1 - 10.8 (11.8) × (5.5) 5.9 - 7.1 (7.6) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.65 (1.7), N = 100, Me = 9.8 × 6.5 µm, Qe = 1.5); otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Žućkasto do žuto-smećkasto, tanko, vlaknasto-žilavo; miriše na voće, a okus blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u velikim skupinama, uglavnom u crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, na vlažnom i vapnenastom tlu. Prvu sliku snimila je Mirna Katičić, 18.10.2025., na lokalitetu u Istri, a ostale Safet Omerović - Basso, 26.1.2025., na lokalitetu u središnjoj Istri.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Malo je žilava i nije baš izdašna, ali je vrlo aromatična i kvalitetna jestiva gljiva.

Napomena: Karakteristična je po obliku poput cvijeta zbog ruba klobuka koji je podijeljen na režnjeve, sitno je dekoriran i s kontrastom između narančaste boje himenija i klobuka. Slična je ljevkasta lisičica (Craterellus tubaeformis), koja je nešto tamnije boje, dosta izblijeđuje u starosti, ima naboran himenij, raste busenasto i ima manji Q spora. Na mahovini raste Arrhenia spathulata, koja je mnogo manjih dimenzija. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim vrstama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 995. Zlatonoga trubača (Cantharellus lutescens Pearsoon)

LJEVKASTA LISIČICA

Craterellus tubaeformis (Fr.) Quél.

Etimologija: tuba (lat.) = truba + formis (lat.) = u obliku. Po obliku.

Engleski naziv: Yellowfoot

Klobuk: 1-9 cm širok, konveksan, lijevkast, površina je narebrana, lagano pustenasto-ljuskava ili glatka, žućkasto-smeđ do tamnožuto-siv.

Stručak: 3-16 cm visok i 2-7 mm debeo, skoro uvijek je pun, veoma je nepravilnog oblika, zakrivljen, ponekad je po više stručaka zajedno spojeno, a izgleda kao da ima samo jedan klobuk, žut, nešto je svjetliji na bazi, micelij na bazi je bijele do žućkaste boje.

Letvice: Rijetke, debele, jako su anastomozirajuće, račvaste, spuštaju se po stručku, žute, kasnije su sivkaste do sivo-žute.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, 9-13 x 7-10.5 µm, Qav = 1.2-1.3 (cromushrooms: spore su (8.6) 9.3 - 11.3 (13.2) × (7) 7.4 - 8.9 (9.8) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.4 (1.5), N = 150, Me = 10.4 × 8 µm, Qe = 1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-59 × 7.9-12.5 µm, N = 8, hife su 5.9-10 µm); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, vlaknasto, žućkasto; miris je ugodan na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, busenasto ili u velikim skupinama, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, često u blizini borovnica, na tlu siromašnom hranjivim tvarima i na vapnenastom tlu. Prva i druga slika snimljene su 15.11.2025. na lokalitetu Brlenić kod Krašića, u šumi bora, treću je snimio Neven Ferenčak, 15.10.2021., na lokalitetu Trakošćan, a četvrtu Ivana Mandić Mihaljević, 1.1.2023., na nepoznatom lokalitetu u Istri.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete. Unatoč tankom mesu, vrlo je dobra za sušenje.

Napomena: Karakteristično raste skoro busenasto. Klobuk je pravilniji nego kod slične zlatonoge trubače (Craterellus lutenscens), koja je izraženije zlatnožute boje, raste na vapnenastom i vlažnom tlu, ima veći Q spora. Slična je i crnosuha lisičica (Cantharellus melanoxeros), kojoj meso na prerezu postane sivo do crno.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 993. Ljevkasta lisičica (Cantharellus tubaeformis (Bull.) Fries), Sinonim: Cantharellus infundibuliformis Scop.; 994. Zlatna lisičica (Cantharellus tubaeformis var. lutescens Fr.)

NABORANA LISIČICA

Craterellus undulatus (Pers.) E.Campo & Papetti

Engleski naziv: Sinuous Chanterelle

Klobuk: 1-5 cm širok, u obliku je pehara ili lijevka, nepravilan, svijetlosiv, žuto-smeđ, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, neravnomjerno je narebran, rub je tanak, oštar, obješen, često poput kreste, cjelovit i valovit.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-8 mm debeo, na bazi je pun, kasnije je iznad šupalj i trubast, na donjem je dijelu gladak, na gornjem je dijelu izbrazdano-kanalićast, sivkast, okerast ili je sivo-smeđ.

Letvice: Slabo su izražene, himenij je gotovo gladak do uzdužno nepravilno izbrazdan, spuštaju se po stručku, često su račvaste, sivo-žute, žućkasto-oker do sivo-smeđe.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, 9-15 x 5-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, kompaktno, sivkasto; miris je ugodan na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u velikim skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom ili lijeskom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete, unatoč tankom mesu.

Napomena: Dosta je zgodna vrsta, a prepoznatljiva po stručku koji je na bazi pun, a ne šupalj kao kod crne trubače (Craterellus cornucopioides) i kožaste žilavice (Plicaturopsis crispa). Slična je i pepeljasta lisičica (Cantharellus cinereus) koja je tamnije, sivo-crne boje, s izraženije naboranim himenijem i karakterističnim mirisom na suhe šljive.

SLUZAVA KIJAČA

Multiclavula mucida (Pers.) R.H.Petersen

Etimologija: mucus (lat.) = sluz, slina. Po mazavoj površini plodnog tijela.

Engleski naziv: White Green-Algae Coral

Plodno tijelo: 0.3-1.5 (2) cm visoko i 0.2-0.5 (1) mm debelo, batinasto, često je savijeno, rijetko se račva na 2 vrška, golo, glatko, bijelo do žućkasto, na plodnom šiljatim vrhu je okerasto ili smećkasto, ponekad je s ružičastom nijansom, baza je često pokrivena bjelkastim baršunastim micelijem.

Mikroskopija: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 4.5-7.5 x 2-3 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Bjelkasto, mekano, voštane je konzistencije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, uglavnom prekrivenih zelenkastim algama ili mahovinom. Slika je snimljena početkom veljače na lokalitetu Oštrica u Parku prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Predstavnici roda Multiclavula imaju vrlo jednostavan oblik plodnih tijela. Najčešće rastu na lišću ili na drugim biljnim supstratima i imaju mali sklerocij. Ova gljiva može se eventualno zamijeniti s vrstom Multiclavula vernalis koja raste na zemlji i ima dosta veće spore.

AROMATIČNA OŠTROPORKA

Sistotrema confluens Pers.

Etimologija: confluens (lat.) = spajanje, teći zajedno. Po izgledu.

Engleski naziv: Aromatic Earthfan

Plodno tijelo (klobuk): 1.5-3 (4) cm široko, formirano je od klobuka sa stručkom koji može biti zajednički za više klobuka, veoma je promjenljivog oblika, lopatasto i kružno do latičasto, potpuno ili djelomično obuhvaća supstrat; bijelo, kasnije je žućkasto, u starosti je često žućkasto-narančasto u sredini, površina je prilično raspucana, himenij je sa šiljcima.

Šiljci: Zakrivljeni, različitog su oblika, nepravilno su zašiljeni do tupo nazubljeni, više su ili manje labirintno poroidni, bijeli.

Mikroskopija: Kobasičaste, glatke, 4.5-6 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, porozno, bijelo; jako miriše na jod, sredstva za dezinfekciju ili ljekarnu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama na mahovini, grančicama ili na zemlji.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najčešće nepravilno obuhvaća mahovinu ili površinu grančica. Prepoznatljiva je po jakom mirisu po kiselini ili sredstvu za dezinficiranje, neki autori taj jaki miris usporeduju s mirisom koji je prisutan u ljekarnama.

CIMETASTA TVRDOKOŠKA

Coltricia cinnamomea (Jacq.) Murrill

Etimologija: kinnamomon (gr.) = cimet. Po boji.

Engleski naziv: Shiny Cinnamon Polypore

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, malo je plutast, mlohav, spljošteno-ulegnut, gotovo je lijevkast, baršunast pa gol, blistav; malo baršunast, žive je cimetastosmeđe, tamnosmeđe ili hrđastosmeđe boje s tamnijim koncentričnim pojasevima, boja na pojasevima polako slabi i na kraju je jedinstvene riđe boje i bez pojaseva; rub je često resast.

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 1-3 (4) mm debeo, centralan, šupljikav do šupalj, sužen je na osnovi; dlakav, fino baršunast, žućkast, hrđastosmeđ ili narančasto-smeđ.

Rupice/cjevčice: Uglavnom su dosta široke, promjera 1-2 mm, u početku izdužene pa 5 ili 6-višekutne, s tankim stijenkama, 2-3/mm², žućkaste, cimetastosmeđe ili crvekasto-smeđe, isušene su riđe.

Mikroskopija: Eliptične, duguljaste, glatke, 7.19-8.29 x 3.82-4.59 µm, Me = 7.66 x 4.25 µm; otrusina je žuto-smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Prljavobjelkasto, žućkasto, hrđastosmeđe do narančasto, kasnije tamnosmeđe, kožasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili rijetko busenasto, kao saprofit i simbiont u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, osobito šumama smreke, na mahovini i na zemlji.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Često se zajedno mogu uočiti brojni klobuci koji zajedno podsjećaju na cvijet.

TRAJNA RUPIČARKA

Coltricia perennis (L.) Murrill

Engleski naziv: Tiger's Eye / Brown Funnel Polypore

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, kružan, raširen, ljevkast, često valovit, gornja površina ima znakovite koncentrične krugove, gladak ili dlakav i blago baršunast; žuto-smeđ, narančasto-smeđ, sivo-smeđ, hrđastosmeđ ili tamnosmeđ; rub je obično svjetliji, tanak, valovit i često rascijepljen.

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 0.3-1 (1.2) cm debeo, u početku gotovo ležeći na podlozi, maljav, osnova je zadebljana; hrđastosmeđ do narančasto-smeđ, dlakav; često po nekoliko stručaka srašteno i tada tvori zajednički klobuk.

Rupice/cjevčice: Žućkaste do crvenkasto-smeđe, do ruba svjetlije, okruglaste, višekutne, 1-3/mm²; cjevčice su 2 mm duge, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, 6-9 x 3.5-6.5 µm; otrusina tamnosmeđa.

Meso: Crvenkasto-smeđe do tamnosmeđe, kožasto, žilavo, plutasto, tanko, drvenasto u stručku; miris nije izražen, a okus je blag, kada se prožvače pomalo trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, ali češće u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke, voli i opožareno tlo, mahovinu, pjeskovito tlo, mjestimice je vrlo česta vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Opisana trajna rupičarka lako se može zamijeniti s baršunastim rupičarom (Onnia tomentosa), koji raste u crnogoričnim šumama. Međutim, on nema koncentrične krugove na klobuku, robusnijeg je rasta, plodno tijelo može rasti i busenasto, a himenij je siv do tamnosivo-smećkast. Slična cimetasta tvrdokoška (Coltricia cinnamomea) ima klobuk svijetle cimetaste boje, ali brojni autori smatraju da je ona samo jedan od varijeteta trajne rupičarke.

LOMLJIVI KOPITAR

Inonotus cuticularis (Bull.) P.Karst.

Etimologija: cuticularis (lat.) = korasta, relativno korasta. Po krhkosti kada se osuši?

Engleski naziv: Clustered Bracket

Plodno tijelo: 5-35 cm široko, lepezasto ili poput konzole, uglavnom je nepravilno naslagano više plodnih tijela poput crijepova na krovu, suženi su na rubu, tanki, žuto-smeđe ili hrđastosmeđe, u starosti je gotovo crno-smeđe, rub je svjetliji, površina je hrapava, baršunasto-dlakava i slabo uočljivo pojasasta.

Rupice/cjevčice: Prilično su sitne, 2-5/mm², okruglaste, višekutne, ubrzo se rastrgaju, žute, sivo-žute ili žuto-smeđe, kasnije su hrđastosmeđe, na pritisak više ili manje posmeđe, cjevčice su duge 5-15 mm, jednoslojne, najprije su hrđastosmeđe, zatim su crvenkasto-smeđe.

Mikroskopija: Eliptične, 5.5-8 x 4.5-6.5 µm (cromushrooms: (5.5) 5.8 - 6.4 (6.7) × (4) 4.1 - 4.5 (5) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 6.1 × 4.3 µm, Qe = 1.4); otrusina je žuto-smeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Nije izdašno, najprije je vodenasto i mekano, poslije je gotovo plutasto, tvrdo i lomljivo, smećkasto, u starosti je  hrđastosmeđe, miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je malo aromatičan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na živom, starom bjelogoričnom drveću, uglavnom hrastu ili bukvi, ili kao saprofit krupnih drvnih ostataka, uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerci na slikama snimljeni su krajem kolovoza, na lokalitetu Brlenić kod Krašića, na živom i na mrtvom drvetu bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dosta je tipičnih karakteristika, konzistencija mesa je mekano-vodenasta dok je gljiva mlada, a meso kod razvijenih gljiva postane tvrdo i prhko.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1270. Inonotus cuticularis (Fr.) Karst.