PUNKTIRANI PLUTNJAK

Fomitiporia punctata (P.Karst.) Murrill

Engleski naziv: Elbowpatch Crust

Plodno tijelo: 4-50 (>100) cm dugo i više od 2 cm debelo, potpuno priraslo na supstrat, razrašteno, nisko konveksno, skoro jastučastog oblika; hrđastosmeđe, crvenkasto-smeđe, sivkasto-smeđe ili tamnosmeđe, rub je vrlo tanak i u mladosti baršunast, himenij je porozan; najčešće raste uzduž trupca ili grana.

Rupice/cjevčice: Vrlo sitne, okruglaste ili duguljaste, 5-7/mm², smeđe, crveno-smeđe, kasnije sivo-smeđe; cjevčice su u slojevima, po svakom sloju su 1-5 mm duge.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, 3-8 x 3.2-7 µm; otrusina je svijetlosmeđa, prozirna.

Meso: Hrđastosmeđe, s godinama se raspucava, rezanje bi otkrilo različite slojeve rasta; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina na drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća koje nije u dodiru s tlom (stojeće drvo), osobito lješnjaka i vrbe; izaziva bijelu trulež drva. Slike je snimila Mirna Katičić, sredinom veljače, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, na oborenom trupcu jele.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Punktirani plutnjak raste isključivo i potpuno prirašteno za supstrat, nikada ne raste u obliku klobuka. Lako je prepoznatljiv upravo po pravilnom i oštrom rubu koji jasno odvaja supstrat od plodnog tijela.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1268. Punktirani plutnjak (Phellinus punctatus (Fr.) Pilat)

ROBUSNI PLUTNJAK

Fomitiporia robusta (P.Karst.) Fiasson & Niemelä

Etimologija: Po dimenzijama i konzistenciji.

Engleski naziv: Robust Bracket

Plodno tijelo: 5-10 (35) cm široko i do 10 cm visoko, bulbozno, u mladosti polukuglasto, jastučasto, kasnije u obliku konzole ili polumjeseca, polumjeseci su često poredani jedan iznad drugoga, žilavo su prirasli na koru; gornji je dio gladak, zadebljan, lagano pojasast, smećkast, hrđastosmeđ i sivo-smeđ, uglavnom je prekriven svijetlozelenim algama, donji je dio trbušast, sitno rupičast, nakošen je prema vrhu, rub je zaobljen, žuto-smeđ i hrđastosmeđ.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 4-5/mm², žućkasto-smeđe do hrđastosmeđe; cjevčice su u slojevima, po sloju su 2-5 (7) mm duge, srednji je sloj plodan.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, s debelim pregradama, s velikom uljnom kapljom, 6-9 x 5.5-8 µm; hife su s nježnim sponama, generativne hife su bezbojne, s tankim pregradama, 2-3 µm, skeletne su hife žuto-smeđe i hrđastosmeđe, 5-8 µm; bazidije nose 6 spora, krupno su batinaste, 10-15 x 7-10 µm; lažne su čekinjice (cistidiole) s debelim pregradama, batinaste, žućkaste, šupljo-valjkaste, u obliku su hifa, dužine su do 70 µm; čekinjice su dosta rijetke, pojedinačne, svijetlosmeđe, do 40 x 4-5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Vrlo tvrdo, drvenasto, žilavo, žuto-smeđe ili svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina, često visoko na granama i deblima živog hrasta, ali također i na bukvi, bagremu ili pitomom kestenu; izaziva bijelu trulež drva. Sliku je snimio Matija Josipović, sredinom kolovoza, na lokalitetu u prašumi Prašnik kod Okučana. 

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Kao i kod pasje gube (Fomitiporia hippophaeicola), na gornjoj su površini uvijek prisutne zelenkaste alge. Sličan se vrbov plutnjak (Phellinus igniarius) razlikuje po nešto svjetlijoj i malo blistavijoj trami, te po drugačijoj kemijskoj reakciji spora koje u dodiru s Melzerovim reagensom poplave.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1255. Robustan plutnjak (Phellinus robustus (P.Karst.) Bourd. & Galz.), Sinonim: Fomes robustus Karst.

Fuscoporia ferrea - created in Norway by Inger Kristoffersen

ŽELJEZNI PLUTNJAK

Fuscoporia ferrea (Pers.) G.Cunn.

Engleski naziv: Iron Porecrust, Cinnamon Porecrust

Plodno tijelo: 5-20 (>100) cm široko i do 1.5 cm debelo, posve je priraslo na supstrat, razrašteno, formira cijele plohe, na vertikalnom je supstratu kvrgavo, raste slojevito, 3-5 slojeva; svijetlosmeđe, cimetastosmeđe, sivo-smeđe, tamnohrđastosmeđe, rub je u mladosti žut do svijetlosmeđ i baršunast, himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: Okruglaste su ili višekutne, a na okomitom supstratu imaju izgled labirinta, 4-6/mm², najprije su žuto-smeđe, a kasnije crveno-smeđe, na pritisak postanu rđastomeđe; cjevčice su u slojevima, po svakom su sloju 1-3 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 6-8 x 2-2.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Cimetastosmeđe, žuto-smeđe, 1-12 mm debelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, johe, breze, graba, kestena, lijeske, bukve, trešnje i vrbe; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Željezni se pliutnjak vrlo lako može zamijeniti s drugim sličnim plutnjacima, kao što su hrđavi plutnjak (Fuscoporia ferruginosa), planinski plutnjak (Phellinus viticola) i punktirani plutnjak (Fomitiporia punctata), od kojih se razlikuje po valjkastim i većim sporama. Željezni plutnjak ima osobitu karakteristiku da na pritisak vrlo brzo mijenja žuto-smeđu boju u hrđastosmeđe-crvenu boju.

Phellinus ferruginosus - created in Norway by Terje Spolén Nilsen

HRĐAVI PLUTNJAK

Fuscoporia ferruginosa (Schrad.) Murrill

Engleski naziv: Rusty Porecrust

Plodno tijelo: 5-20 (>100) cm široko i 1-8 mm debelo, posve priraslo za supstrat, razrašteno, formira plahtice,  površina je rupičava (bodljikava), na vertikalnom supstratu raste stupnjevito ili trbušasto; crvenkasto-smeđe ili hrđastosmeđe, u starosti je sivo-smeđe, rubna je zona svjetlija i u mladosti baršunasta.

Rupice/cjevčice: Smeđe, vrlo nepravilne, okruglaste, višekutne ili labirintne, nazubljene, 5-6/mm²; cjevčice su 0.5-8 mm duge.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.5-5.5 x 3-3.5 µm; otrusina smeđa.

Meso: Smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, lijeske, vrbe i johe, voli vlažna mjesta; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od drugih se sličnih plutnjaka bitno razlikuje po vrlo različitim oblicima rupica na himeniju. Vrlo je sličan plutnjak Phellinus ferrugineofuscus, koji raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća (smreka, jela, bor) te ima vrlo sitne rupice, 5-8/mm², manje spore (4-5 x 1.5-1.8 µm) i kraće bazidije (6-10 µm).

CRVENOPORNI PLUTNJAK

Fuscoporia torulosa (Pers.) T.Wagner & M.Fisch.

Etimologija: torulus (lat.) = mala gruda, valjak. Po obliku.

Engleski naziv: Tufted Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 (40) cm široko i do 10 cm debelo, veoma je krupno, jednim je krajem pričvršćeno za supstrat, spljošten ili je ulegnuto, izbrazdano; cimetastosmeđ ili hrđastosmeđ, u starosti zelenkast od alga, rub je ispupčen i nešto svjetliji, žut ili žuto-hrđastosmeđ, na spoju sa supstratom hrđastosmeđe, mjestimično sa crno-smeđim područjima.

Rupice/cjevčice: Vrlo sitne, promjera su 0.1-0.24 mm, okruglasto-jajolike, svijetlosmeđe ili cimetastosmeđe, po vlažnom su vremenu tamnocrvene; cjevčice su 3-11 mm duge, boje su klobuka.

Spore: Skoro su kuglaste, široko eliptične, prozirne, nisu amiloidne, 4-6 x 3-4 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Plutasto, žilavo, tvrdo, prilično je izraženo pojasasto, smećkasto ili žuto-smeđe; miris je ugodan, a okus  gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta crnike i pitomog kestena, češća je na sredozemnom području.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dosta je krupna vrsta iz roda Fuscoporia pa se samim time teško može zamijeniti s nekom drugom vrstom, klobuk nekad naginje prema bordocrvenoj boji.

Hydnoporia tabacina - created in Finland by Mariia Goncharskaia

DUHANSKA GUBANKA

Hydnoporia tabacina (Sowerby) Spirin, Miettinen & K.H.Larss.

Etimologija: tabacum, tabaccum (lat.) = duhan + -ina (lat.) = povezanost ili karakteristike vezane uz određenu supstancu ili stvar. Po boji duhana.

Engleski naziv: Willow Glue

Plodno tijelo: 2-5 (11) cm široko, do 1 mm debelo i do 1 cm visoko, razrašteno je i poluklobučasto, formira male obrubljene, lepezaste, valovite i srasle tvorevine; površina je svijetlosmeđa, smeđe boje duhana, sivo-smeđa ili crno-smeđa, sitno je dlakavo, kasnije je s koncentriranim zonama, srednji je sloj žut, rubna zona je žuta, slijedeća je zona žuto-narančasta ili crvenkasto-smeđa, plodni je sloj (himenij) hrđastosmeđ ili tamnosmeđ, prekriven je krutim šiljastim, smeđim čekinjama, poslije i po suhom vremenu izblijedi.

Spore: Valjkaste, duguljaste, prozirne, 5-6 x 1.5-2 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Smeđe, kožasto, žilavo; miris i okus nisu izraženi ili su malo neugodni.

Stanište: Raste kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, isključivo vrbe i lijeske, uz obale rijeka i potoka; raste na otpalom drvu na strani suprotnoj od izvora svjetlosti; dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristično je izlomljena i raspucana.

CRVENA DRVOKORKA

Hymenochaete cruenta (Pers.) Donk

Etimologija: cruentus (lat.) = krvav, krvavog izgleda. Po boji.

Plodno tijelo: 2-20 (35) cm široko i 0.2-o.5 mm debelo, razrašteno, u obliku je spljoštenog diska; himenijalna površina je crvena, narančasto-crvena ili ljubičasto-crvena, kvrgava, prekrivena tamnosmeđim ili ljubičasto-smeđim čekinjama koje su vidljive samo uz pomoć povećala, rub je više ili manje slobodan i svjetliji, žuto-smeđ ilismećkast i fino čehast.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 6-9 x 2-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, kožasto, crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (otpale grane) raznog crnogoričnog drveća, najčešće jele. Primjerak na slici snimila je Helena Petrić, krajem studenoga i početkom siječnja, na običnoj jeli (Abies alba).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena:  Prepoznatljiva je po krvavocrvenoj boji i staništu na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Hymenochaete fuliginosa - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

ZADIMLJENA DRVOKORKA

Hymenochaete fuliginosa (Fr.) Lév.

Etimologija: fuligo (lat.) = dim, mrlja, suhi ili crni trag. Po tamnoj boji.

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira kraste nepravilna oblika, rub je oštro ograničen i odvojen od podloge, površina je u mladosti glatka; vrlo je promjenljive boje, može biti svijetlosmeđe ili čokoladnosmeđe s blagom ljubičasto-crvenkastom nijansom, površina je po vlažnom vremenu hrapava, a po suhom vremenu nepravilno ispuca.

Spore: Valjkaste do blago zakrivljene, glatke, prozirne, 5-6.5 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, osobito hrasta, te starih raspadajućih grana i dasaka, preferira donju stranu grana ili trupaca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta traje godinama i svake se godine produžuje po supstratu te postaje sve veća i veća. Karakteristična je po staništu i boji površine koja je najčešće čokoladnosmeđa. Na stablima i granama jele raste vrsta Hymenochaete cruenta. Ona također raste kao saprofit krupnih drvnih ostataka jele, ali je lako prepoznatljiva jer ima krasnu žarkocrvenu boju i može obrasti stablo u dužini od nekoliko metara.

RĐASTOSMEĐA POLIČICA

Hymenochaete rubiginosa (Dicks.) Lév.

Etimologija: rubeo (lat.) = biti crven, biti crvenkasto-smeđ, hrđav + -gnosus (lat.) = označava prisutnost ili sličnost s nečim. Po boji.

Engleski naziv: Oak Curtain Crust

Plodno tijelo: 3-12 cm široko, u obliku je poluklobučića ili lepeze, pojedini su poluklobučići su široki 3-4 cm, dugi 1-4 cm, debeli 0.5-1 mm; gornja je površina valovita, ima koncentrične zone, crvenkasto-smeđa, smeđa i crno-smeđa, u starosti je crna, baršunasta ili glatka, rubna zona je valovita i svjetlije crvenkasto-smeđe boje, mjesto s kojim se plodno tijelo drži za supstrat može sličiti zakržljalom stručku; donja je strana poluklobučića glatka ili baršunasta, crvenkasta do narančasto-smeđa, a u starosti je tamnosmeđa ili sivo-smeđa.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Smeđe, kožasto, žilavo, može se trgati kao tkanina; miriše na plijesan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (otpale grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i pitomog kestena, te na obrađenom drvu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena:  Opisana vrsta raste na mrtvom drvu hrasta i pitomog kestena, po čemu se najlakše prepozna. Vrlo je slična duhanska vrbanka (Hydnoporia tabacina) koja raste na krupnim drvnim ostacima lijeske i vrbe.

HRASTOV KOPITAR

Inocutis dryophila (Berk.) Fiasson & Niemelä

Plodno tijelo: 4-20 (30) cm široko, oblika je konzole ili kopita, debelo, golo; oker-smeđe, svijetlosmeđe ili crvenkasto-smeđe, površina je baršunasta, dlakava.

Rupice/cjevčice: Sitne; cjevčice su svijetlosmeđe, oker-smeđe ili smeđe.

Spore: Eliptične, 6-9 x 4.5-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Smeđe ili oker-smeđe; miris nije izražen, a okus je slab, malo je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit samo na starim još živim stablima hrasta, a vrlo rijetko na drugim vrstama bjelogoričnog drveća. Poznata je samo s dva lokaliteta, prvi je službeni nalaz zabilježila mikologinja Milica Tortić u park-šumi Maksimir u Zagrebu, a drugi Matija Josipović u prašumi Prašnik kod Okučana.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti..

Napomena: Karakteristična je po baršunasto-dlakavoj površini plodnog tijela.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Hrastov kopitar (Inonotus dryophilus (Berk.) Murrill)

LISIČJI KOPITAR

Inocutis rheades (Pers.) Fiasson & Niemelä

Plodno tijelo: 4-12 (15) cm široko, najprije je kuglasto pa se otvori i rastegne u obliku polumjeseca, školjkasto, gornji je dio konveksan i ponekad kvrgav, a donji prilično trbušast; žute, žuto-narančaste, narančaste ili crvenkasto-narančaste boje, površina je najprije pamučasto-dlakava, dekoracija kasnije djelomično otpadne, rub je bjelkast ili žut, tanak, kružno zakrivljen i rastegnut.

Rupice/cjevčice: Nisu široke, višekutne, izdužene, postanu labirintne, najprije su bjelkaste do žuto-narančaste, kasnije su smeđe ili tamnosmeđe, na pritisak posmeđe; cjevčice su 3-15 mm duge.

Spore: Eliptične, 5-6 x 3.5-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Vlaknasto, žilavo, plutasto, o starosti je tvrdo, žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (podnožje trupaca) raznog bjelogoričnog drveća, kao i parazit na živom drveću, osobito na jasiki, topoli ili kestenu. Slike je snimio Anton Gračanin.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Gljiva u mladosti ima dosta svijetlu boju površine klobuka i himenija. Samo kod razvijenih primjeraka postane riđkasta ili tamnosmeđa. Sličan je tamarisov kopitar (Inocutis tamaricis).

TAMARISOV KOPITAR

Inocutis tamaricis (Pat.) Fiasson & Niemelä

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Hymenochaetales / Hymenochaetaceae / Inocutis

Plodno tijelo: 5-20 (30) cm široko, školjkasto, lepezasto, manje je ili više pravilnog konveksnog oblika, iz panja s kojega izrasta se izdiže u obliku polumjeseca; u mladosti je žućkasto ili žućkasto-smeđe, u starosti je narančasto-smeđe ili tamnosmeđe, površina nije pojasasta, prekrivena je s vrlo kratkim i gustim dlačicama, ubrzo postane skoro glatko, rub je nešto svjetliji.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, ubrzo su nepravilne, dosta su guste, žućkaste su ili srebrnaste s gutacijskim kapljicama, kasnije su hrđastosmeđe, tamnosmeđe ili crno-smeđe; cjevčice su 0.5-2.5 mm duge, žućkaste, kasnije su žuto-smeđe.

Spore: Eliptične, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Žilavo, tvrdo, vlaknasto, pojasasto, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na živim stablima tamarisa, te kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, na sredozemnom području; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova vrsta najčešće raste u sredozemnom području. Sličan je lisičji kopitar (Inocutis rheades) koji je uglavnom slabije mesnat i s nešto manjim cjevčicama i rupicama, te malo drugačije boje.

ČVORASTI RUPIČAR

Mensularia nodulosa (Fr.) T.Wagner & M.Fisch.

Etimologija: nodus (lat.) = čvor, kvržica, grumen + -osa (lat.) = obilje nečega. Po izgledu.

Plodno tijelo: 1-20 cm široko, jastučasto ili polukuglasto, nekada je i po nekoliko metara dugo, isprva su gola i klobučasta, s malim je međusobno spojenim klobučićima visine do 15 mm koji prekrivaju cijelu podlogu, gornja je površina izraženo baršunasto-dlakava, žuto-hrđastosmeđa, smeđa ili hrđastosmeđa, rub je žućkast ili ružičast.

Rupice: Prilično su široke, 1-4/mm, višekutne, upadljivo su rastrgane, bjelkasto-sive, žućkasto-smećkaste, sivkasto-smeđe, u starosti su hrđastosmeđe.

Cjevčice: Duge su do 5 mm.

Spore: Eliptične, prozirne, 4.5-5.5 x 3.5-4.5 µm, Q = 1.1-1.4, bazidije su 10-15 x 8.5 µmm sterigme su 2.5-3.8 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Čvrsto, žilavo, svijetlomeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, izaziva bijelu trulež drva. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 24.1.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, na panju bukve.

Doba rasta: 1, 2, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s Xanthoporia radiata, koja raste na johi i u obliku je polumjeseca.

BARŠUNASTI RUPIČAR

Onnia tomentosa (Fr.) P.Karst.)

Etimologija: tomentosus (lat.) = dlakav, prekriven dlakama. Po dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Velvet Rosette

Klobuk: 2-10 (14) cm širok, spljošten je ili ulegnut na sredini; žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ, narančasto-smeđ, hrđastosmeđ ili sivo-smeđ, baršunast, sitno je maljav, rub je svjetliji, nije pojasast.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, žilav, često je zadebljan na bazi; u mladosti je svijetlosmeđ, kasnije je tamnosmeđ, maljav.

Rupice: Okruglasto-višekutne, promjera su 0.25-0.5 mm; žućkaste, krem-sivkaste ili su hrđastosmeđe.

Cjevčice: Kratke, 1-2 mm duge, spuštaju se po stručku.

Spore: Eliptične, 4-5 x 3-3.5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Tanko, tvrdo, homogeno, jako je vlaknasto, kožasto, žilavo, tamnosmeđe; miris je aromatičan na kari, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine u crnogoričnim šumama, na višim planinskim predjelima, kao parazit korijenskog sustava drveća, na mahovini, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Po centralnom klobuku je sličan vječni rupičar (Coltricia perennis), međutim on je cimetastocrvene boje i dosta mesnatiji. Naša vrsta nema pojasasti klobuk i površina je sitno maljava.

Phellinus conchatus - created in Norway by Roger Andersen

ŠKOLJKASTI PLUTNJAK

Phellinopsis conchata (Pers.) Y.C.Dai

Etimologija: conchatus (lat.) = školjkast. Po obliku sličnom školjki.

Plodno tijelo: 5-15 (40) cm široko, tvori školjkaste kape, poluloptaste, najprije su raširene, kasnije su naslagane poput crijepova na krovu ili su uzdignute poput planina, površina je smećkasta do hrđastosmeđo-crnkasta, gusto je pojasasta, maljava, ponekad je prekrivena mahovinom kao i okolna kora drveta, rub je tanak.

Rupice/cjevčice: Okrugle, 5-6/mm², smećkaste su do cimetastosmeđe, s nešto svjetlijim odsjajem; cjevčice su kratke, skoro su slojevite, pregrade su debele, malo su otvorenije prema trami.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s velikim pregradama, 5-6 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Kompaktno, tvrdo, smećkasto, na rubu je hrđastosmeđe, s sivo-crnom je linijom između trame i himenija; miris je ugodan na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine u šumama uz mrsku obalu i na rubovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom na donjoj strani grana i trupaca vrbe, ali također i topole, graba, kozje krvi, jorgovana, bukve ili brijesta, ponekad i kao parazit na živom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Karakteristična je vrsta po cjevčicama cimetastosmeđe boje.

Phellopilus nigrolimitatus - created in Finland by Allar Antson

CRNOOBRUBLJENI PLUTNJAK

Phellopilus nigrolimitatus (Romell) Niemelä, T.Wagner & M.Fisch.

Etimologija: niger (lat.) = crno + limitatus (lat.) = ograničeno. Po crnoj crti.

Plodno tijelo: 4-25 (50) cm široko i do 5 cm debelo, razrašteno, izravnato, jastučasto, rijetko je s istaknutim klobucima, šupljikavo, u mladosti je relativno vodenasto i zagušeno, lagano se suši, prisutni su klobučići s tankim rubom i sa svijetlosmeđim gutacijskim kapljicama po površini, površina je naborana, valovita, pojasasta; crveno-smeđe ili je crno-smeđe, rub je nešto svjetliji, u mladosti je bjelkast, kasnije je žućkast; na dijelu između rupica i trame je prisutna crna crta, trama je ispod crte nešto svjetlije boje, kao i prema rupicama.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, sitne, 5-6/mm², bjelkasto-smeđe, kasnije su smeđe; cjevčice su 2-7 mm duge, nešto su svjetlije od trame, slojevi se međusobno razlikuju.

Spore: Valjkaste, glatke, zašiljene na jednom kraju, a na drugom proširene, prozirne, 7-10 x 2.5-3.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tvrdo, smeđe; miris je na drvo ili plijesan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste više godina u starim crnogoričnim i miješanim šumama kao parazit na starim stablima i kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najšešće smreke, te također po gradilištima na obrađenom drvu; izaziva bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke, pretežno na trupcima smreke, samo jednom na jeli na samo dva lokaliteta, oba u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Uočljiva je karakteristična crna crta uz tramu, ali nije uvijek uočljiva. Izaziva bijelu trulež drva koja se očituje po šupljikavim oštećenjima površinskog sloja.

RIBIZOV PLUTNJAK

Phylloporia ribis (Schumach.) Ryvarden

Etimologija: ribis = ribiz (Ribes). Po staništu.

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 cm široko, baza je 0.5-2 cm debela, višegodišnje, raste u obliku polumjeseca oko baze drva, nekad ih je po 30-40 naslagano na jednoj grani, smeđe, žuto-smeđe ili hrđastosmeđe, površina je pojasasta i koncentrično ispupčena, baršunasto, često je prekriveno algama i mahovinom, rub je žućkast, valovit i oštar.

Rupice/cjevčice: Okrugle, 6-7/mm², vrlo su guste; žuto-smeđe, cimetastosmeđe, narančasto-smeđe, crveno-smeđe ili su ljubičasto-smeđe, cjevčice su kratke, u slojevima, duge su 2-4 mm.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne do žućkaste, ponekad sa sitnim uljnim kapljama, općenito su vrlo sitne, 3-4 x 2.2-3 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso:  U mladosti je mekano i plutasto, kasnije je žilavo, kožasto i tvrdo, smeđe ili hrđastosmeđe, podijeljeno je u dva sloja, sloj uz gornju površinu je tamniji, u starosti je na prerezu je sa crnom crtom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u vrtovima, u nasadima bobičastih biljaka, aluvijalnim i vlažnim bjelogoričnim šumama, kao parazit na ogrozdu, ribizu i drugom grmlju, rjeđe na deblima drugog bjelogoričnog drveća, kao što su jasen, drijen, javor ili bazga; nepoželjni je štetnik biljaka, uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak u studenom na lokalitetu uz rijeku Dravu pokraj Varaždina.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste i tamnoj crti na prerezu koja razdvaja tramu na dva sloja, tamniji i svjetliji.

Pseudoinonotus dryadeus - created on October 2020 in Loch Lomond & The Trossachs National Park, Alexandria, Scotland, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by tipi_girl

HRASTOV KOPITAR

Pseudoinonotus dryadeus (Pers.) T.Wagner & M.Fisch.

Etimologija: drys (gr.) = hrast. Po staništu.

Engleski naziv: Oak Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 8-20 (30) (65) cm široko, rašireno, bez stručka, debelo, masivno i teško, nepravilnog je oblika, skoro je zaokruženo, konveksno, ponekad je lopatastog oblika; prvo je bijelo-žućkasto ili žuto-smeđe, kasnije je svijetlosmeđe ili smeđe boje duhana, površina je grbava i pahuljasta, na debelom se rubu u mladosti izlučuju velike vodene svijetlosmeđe kapljice.

Rupice/cjevčice: Sitne, promjera su 0.2-0.4 mm, okrugle, tamnosmeđe, površina im je karakteristično bijelo pahuljasta; cjevčice su do 15 mm duge, višeslojne.

Spore: Široko eliptične, glatke, na jednom kraju zašiljene, prozirne 7.5-8.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Debelo, spužvasto, plutasto, vlaknasto, tamno hrđastosmeđe, do cjevčica je svjetlije, na presjeku se vide radijalno postavljena vlakna.

Stanište: Raste više godina u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) hrasta, kao i na živom stablu hrasta ili bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu na hrastu i velikim svijetlosmeđim kapljicama vode na rubu klobuka. Na voćkama i drugom bjelogoričnom drveću raste slični kuštravi kopitar (Inonotus hispidus) koji je u mladosti jestiv. Klobuci su joj na površini stršeće-čehinjasti, te su žuto-hrđastosmeđi ili narančasto-smeđi.

Hyphodontia alutaria - created on December 2023 in Freiheit, Berlin, Germany by ulrich__loock

KOŽNATOŽUTA NITOZUPKA

Hyphodontia alutaria (Burt) J.Erikss.

Etimologija: alutarius (lat.) = kožni, s kožom. Po boji.

Plodno tijelo: 1-15 (25) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira membranozne i poput kore čvrste plahte, u mladosti je površina glatka, poslije postane malo bradavičava do kvrgava, jedva je s malim šiljcima, na kraju je više ili manje ispucana; najprije je bjelkasto, poslije krem, svijetlosivo, žućkasto do oker, rub je brašnjav.

Šiljci: Sitni, ponekad jedva uočljivi, boje su plodnog tijela.

Spore: Eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 3.4-5.3 x 2.8-4.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sočno, poslije postane tvrdo poput kore, bjelkasto do žućkasto, ako je prethodno bijelo, sušenjem pomalo požuti; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća bez kore, često bora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je vrsta mikroskopski vrlo slična šilolikoj nitozupki (Hyphodontia arguta), ali ona najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća. Osim toga, šiljci spomenute vrste na površini plodnog tijela često su vrlo oštri i do 1 mm dugi.

Hyphodontia arguta - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ŠILOLIKA NITOZUPKA

Hyphodontia arguta (Fr.) J.Erikss.

Etimologija: arguta (lat.) = oštar, inteligentan, pametan. Po oštrim šiljcima.

Plodno tijelo: 1-30 (40) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira pojedinačne i rastrgane plahtice; površina je sitno bradavičava ili vrlo oštro šiljasta, najprije je bjelkasta, poslije je sivkasta, krem ili žućkasta, u starosti je crvenkasto-smeđa, rub je pahuljičasto-dlakav.

Šiljci: Do 1 mm dugi, sa strane hrapavi, stožasti; boje su plodnog tijela, bijeli, žućkasti do crvenkasto-smeđi.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6.3 x 3.6-5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Mekano, sočno, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanu je vrstu moguće zamijeniti s drugim vrstama iz roda Hyphodontia. Osobito treba biti oprezan da se ne zamijeni s hrastovom nitozupkom (Hyphodontia quercina), koja najčešće raste na ležećim granama hrasta. Također se može zamijeniti s kožnatožutom nitozupkom (Hyphodontia alutaria), koja najčešće raste na crnogoričnom drveću. Pažljivim se mikroskopiranjem dolazi do sigurne determinacije, ali svakako i uz pažljivu makroskopsku analizu.

Hyphodontia barba-jovis - created in Estonia by Urmas Ojango

BRADATA NITOZUPKA

Hyphodontia barba-jovis (Bull.) J.Erikss.

Etimologija: barba (lat.) = brada + Juppiter, Jovis (lat.) = bog Jupiter. Po izgledu.

Plodno tijelo: 1-50 cm široko i 1-2 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, manje ili više je labavo srašteno s podlogom, formira vlaknasto-membranozne plahtice; površina je šiljata, bijele, kremasto-žute do oker boje, katkad površina ima blagu zelenkastu nijansu, rub je malo paučinasto-maljav i bjelkast.

Šiljci: Bijeli su do žuti, baza je uvijek žućkasta, svaki se pojedinačni šiljak račva u nekoliko sitnih šiljaka.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sočno, mekano, vlaknasto, membranozno, bijelo je do žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i bukve, ali se vrlo rijetko može pronaći i na donjoj strani krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanu se vrsta lako prepozna jer raste na donjoj strani ležećih stabala ili grana, a ima osobito karakteristične šiljke. Svaki se pojedinačni šiljak na vrhu grana (račva) u nekoliko manjih šiljaka. Makroskopski je vrlo slična vrsta Hyphodontia abieticola, ali ona najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Također je makroskopski vrlo slična hrastova nitozupka (Hyphodontia quercina), ali su njezini šiljci sa strane bradavičavi, ne granaju se i završavaju šiljato.

Hyphodontia granulosa - created in Spain by Luis García Bona

HRAPAVA NITOZUPKA

Hyphodontia granulosa (Pers.) Bernicchia

Etimologija: granulum (lat.) = zrnce, mali komadić. Po dekoraciji.

Plodno tijelo: 3-30 (40) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, membranozno, nepravilnog je oblika; površina je više ili manje bradavičava ili šiljata, najprije je bjelkasta, krem ili oker, poslije je smećkasta, rub je nepravilno paučinasto-maljav.

Šiljci: 0.4-0.9 mm dugi, nisu glatki, relativno su rijetki, bjelkasti su do oker, a kasnije su smećkasti.

Spore: Blago eliptične, glatke, s uljnom kapljom, prozirne, 4-5.7 x 3.1-4.6 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto je ili žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, a rjeđe se pronađe na bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana se vrsta makroskopski lako može zamijeniti s bradatom nitozupkom (Hyphodontia barba-jovis). Međutim, analizom šiljaka pomoću povećala vidi se da spomenuta vrsta ima glatke šiljke koji se na vrhu račvaju u više manjih šiljaka.

Hyphodontia pallidula - created in Norway by Siri Khalsa

BLIJEDA NITOZUPKA

Hyphodontia pallidula (Bres.) J.Erikss.

Etimologija: pallidus (lat.) = blijed, bezbojan. Po boji.

Plodno tijelo: 1-15 (25) cm široko i 1-2 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira tanke plahtice voštanog izgleda; bjelkasto, sivkasto, kremasto, žućkasto ili okerasto, površina je glatka ili sitno bradavičava i kvrgava, jako se raspucava, rub je primjetno maljav, kod mladih je plodišta rastresen.

Spore: Valjkaste, izdužene, glatke, s uljnom kapljom, prozirne, 9-10 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sočno, voštano, bjelkasto je ili žućkasto, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća bez kore, često bora ili smreke, a rjeđe na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, obično topole.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Naša opisana vrsta može se zamijeniti s kožnatožutom nitozupkom (Hyphodontia alutaria). Međutim, spomenuta se vrsta mikroskopski značajno razlikuje po tome jer ima lagenocistide i njezine su spore veće (5-6 x 4-4.5 µm).

HRASTOVA NITOZUPKA

Hyphodontia quercina (Pers.) J.Erikss.

Etimologija: quercus (lat.) = hrast. Po staništu.

Plodno tijelo: 3-30 (40) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, formira membranozne plahtice; površina je gusto i oštro šiljata, u mladosti je bjelkasto, poslije postane kremasto do svijetlooker, rub je rastresen ili gladak.

Šiljci: 1-3 mm dugi, debeli i uglavnom povezani u čuperke, bjelkasti su ili oker, kasnije su smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-8 x 2-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, kožasto, lako se odvaja od podloge; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana se vrsta ističe gustim, dugim i oštrim šiljcima. Katkad su šiljci toliko gusti da površina ima porozan izgled. Tek se pažljivim promatranjem pomoću priručne leće zapaža šiljata površina.

Oxyporus corticola - created in Estonia by Urmas Ojango

KORINA OŠTROPORKA

Oxyporus corticola (Fr.) Ryvarden

Etimologija: cortex (lat.) = kora, drvo. Po staništu.

Plodno tijelo: 1-6 (8) cm široko i do 7 mm debelo, prilegnuto na supstrat, razrašteno, sloj koji naliježe na supstrat je 2 mm debeo; himenij je porozan, bijel je do žućkast ili smećkast, neplodni rub je bijelo vunast od micelija.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, duguljaste ili sliče labirintu, kasnije su uspravne, poput šiljaka, 3-4/mm², bijele su do žućkaste; cjevčice su do 6 mm duge.

Spore: Široko eliptične, prozirne, 5-9 x 3.3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je do žućkasto, kruto, čvrsto, mesnato, osušeno postane kožasto i tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) bjelogoričnog drveća s korom, osobito trepetljike (Populus tremula), ali može rasti i na brezi, grabu, lijeski, jasenu, hrastu ili vrbi, često se širi i na stabljike biljaka. Neki izvori navode da raste i na drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta ima nepravilni oblik himenija, a kakav će oblik rupice formirati, ovisi o položaju supstrata. Upravo je zbog toga moguća zamjena s rupičarkom Oxyporus obducens. Međutim, ona ima vrlo sitne i okruglaste rupice. Oxyporus populinus može imati klobučiće ili raste razrašteno, rupice na himeniju mogu biti okruglaste ili višekutne, a cjevčice su slojevite.

NARANČASTA PRIBADAČA

Rickenella fibula (Bull.) Raithelh.

Etimologija: Po prisutnosti spone ili kopče.

Engleski naziv: Orange Mosscap

Klobuk: 5-8 (12) mm širok, opnast, zvonolik, zatim se otvori i ulegne na sredini, pupčast; krem, žut do narančast, kasnije izblijedi, djelomično je sitno dlakav, vrlo sitno čehast, rub je valovit i prozirno narebran do sredine.

Stručak: 0.5-3 (4) cm visok i 0.5-1 (1.5) mm debeo, jako je izdužen, končastog je oblika, šupljikav; krem, žućkast do narančast, površina je prekrivena sa zrnastim, prozirnim čehicama, djelomično je sitno dlakav.

Listići: Razmaknuti, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama, oko 15 ih dopire do stručka; bijeli, bjelkasti, žućkasti do narančasti, na osnovi su boje klobuka.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 3-4 x 1.5-2.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Skoro je iste boje kao i vanjska površina gljive, žućkasto, narančasto, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po svim tipovima šuma, livadama i močvarama, na mjestima obraslim mahovinom. Primjerke na prvoj slici snimio je Mladen Matišić, početkom studenog, a drugoj Matija Josipović, početkom srpnja, na lokalitetu prašuma Prašnik kod Okučana.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog malih dimenzija.

Napomena: Minijaturnih je dimenzija, stručak je končast, raste na mahovini i teško je uočljiva zbog sitnih dimenzija. Slična je skupina vrlo malih gljiva kao što su tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera) koji raste na sličnom staništu, ali je žućkaste boje i Omphalina setipes koja je nešto tamnije boje. Postoji sličnost s cijelim nizom malenih gljiva pa je za sigurnu determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 422. Narančasta pribadača (Rickenella fibula (Bull.) Raithelh), Sinonimi: Omphalia fibula (Bull.) Kumm., Gerronema fibula (Bull.) Sing.

Rickenella mellea - created on December 2017 in La Rioja, Spain by Luis Ballester

MEDENA PRIBADAČA

Rickenella mellea (Singer & Clémençon) Lamoure

Klobuk: 4-8 (12) mm širok, najprije je konveksan, poslije je malo raširen i ulegnut na sredini, pupčast, gladak; žut, žuto-smeđ do žuto-maslinast, sredina je tamnija, izgleda vodenasto, rub je valovit i široko narebran gotovo do sredine.

Stručak: 3-6 cm visok, tanak, jako je izdužen, valjkast, šupalj; bjelkast je do svijetložut, proziran.

Listići: Vrlo su rijetki, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama; najprije su bijeli ili bjelkasti, zatim su žućkasti do narančasti.

Spore: Eliptične, 5.2-7.1 x 2.7-3.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žućkasto je ili narančasto, prozirno, vrlo je lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u mahovini, te na močvarnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva unutar skupine sitnih pribadača (Rickenella) po krasnoj žutoj ili boji meda, žutom stručku i staništu. U planinskim predjelima po vlažnim gudurama raste donekle slični tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera) čiji je klobuk širok i do 1.5 cm, udubljen, žućkast ili svijetlosmeđ. Upravo zbog izgleda i malo udubljenog klobučića podsjeća na kišobran zbog čega je i dobila ime (lat. umbella = kišobran).

LJUBIČASTA PRIBADAČA

Rickenella swartzii (Fr.) Kuyper

Etimologija: U čast u čast švedskog prirodoslovca Olafa Petera Swartza (1760–1818), poznatog botaničara koji je opisivao biljke i gljive. Po imenu. Najpoznatiji je po svom taksonomskom radu i proučavanju pteridofita.

Engleski naziv: Collared Mosscap

Klobuk: 0.5-1 (1.5) cm širok, ulegnut na sredini, pupčast, lijevkast; uvijek je dvobojan, sivo-smeđ, sredina je tamnija, tamnosmeđa do plavo-crna, rub je bljeđi, blago narebran.

Stručak: Valjkast, izdužen, narančasto-smećkast, na vrhu je plav ili ljubičast.

Listići: Razmaknuti, spuštaju se po stručku, bjelkasti, sivkasti do blijedo žuti, s poprečnim žilicama na osnovi.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, tankih stijenki, 3.7-7 x 2-3.5 µm, Q = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-smeđe do blijedo narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, parkovima, grmlju i vlažnim livadama, na mjestima obraslim mahovinom. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, početkom rujna.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po izduženom stručku koji je ljubičastog tona na vrhu, a najsličnija je vrsta Mycena amicta.

Contumyces rosellus - created on January 2018 in località Nuraghe Losa, Abbasanta OR, Italy by Davide Puddu

RUŽIČASTA MAHOVINKA

Contumyces rosellus (M.M.Moser) Redhead, Moncalvo, Vilgalys & Lutzoni

Engleski naziv: Rosy Navel

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, pupčast, blago vodenast; ružičast, ružičasto-smeđ, žuto-smeđ; površina je vlaknasto-crtasta, sitnozrnasta, sa smeđim do crveno-smeđim čehicama, vlažan.

Stručak: Bjelkast, ružičast, ružičasto-smeđ, tanak, dugačak, uglavnom zakrivljen.

Listići: Bjelkasti do ružičasti, silazeći, dosta razmaknuti, račvasti, često s poprečnim žilicama uz bazu.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-10 x 3.7-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do svijetloružičasto, vlaknasto; miris ugodan, okus blag.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, a bogati su mahovinom. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u Žumberačkom gorju. Po nekim autorima je vjerojatno simbiont.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Čitava je gljiva s karakterističnim ružičastim tonom.

BLIJEDA KOKICA

Cotylidia pannosa (Sowerby) D.A.Reid

Engleski naziv: Woolly Rosette

Plodno tijelo: 3-25 (35) cm široko i 2-6 cm visoko, najuže je na bazi koja je u obliku stručka, često je po više primjeraka zajedno srašteno, na vrhu stručka formirana je posebna vrsta klobuka stožastog ili upadljivo lijevkastog oblika; bijele je ili žute boje, blijedo dlakavo-svilenkasto, prekriveno s riđo-crvenkastim pramenčićima, rub je s crveno-smeđim do maslinasto-smeđim pojasevima, vanjska himenijalna površina je brazdasto-vijugava.

Spore: Eliptične, prozirne, 5-9 x 3-4 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Bijelo je pa žuto-smećkasto ili crvenkasto-smeđe, plutasto, erodirano, kožasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve ili u sjeni grmlja uz šumske staze na zemlji. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristične je svijetloružičaste boje, meso je dosta čvrsto, a osim toga je bez mirisa. Klobuk je skoro lijevkastog oblika, nije spljošten. Gljiva je prekrasnih boja, pravi praznik za oči.

Peniophorella guttulifera - created on September 2014 in Lac de la Bonlieu, Bonlieu, Jura, France by Gerhard Koller

KAPLJIČASTA NITOKOŠKA

Peniophorella guttulifera (P.Karst.) K.H.Larss.

Plodno tijelo: 3-10 (12) cm široko, razrašteno, u mladosti je bijelo do žuto, kasnije je žuto-smeđe, jako se proširi, sitno je zrnasto.

Spore: Kobasičaste ili u obliku banane, s tankim stijenkama, prozirne, nisu amiloidne, 9-12 x 3-4 µm; u glatkom se himeniju vide cistide nalik čekinjama, stršeće, široko valjkaste 55-80 x 10-20 µm, bazidiji su u obliku batine, s kopčom na dnu, 18-32 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u starosti je žućkasto, tanko, opnasto-voštano, mekano; u mladosti miriše na gljive, u starosti je neugodnog mirisa bljuvotine nakon povraćanja, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) različitih vrsta bjelogoričnog drveća, poput bukve, breze, jasena ili hrasta, rjeđe crnogoričnog drveća, na vlažnim mjestima, voli toplija područja, češća je u mediteranskim područjima. U Hrvatskoj je pronađena u crnogoričnoj šumi na trupcu smreke na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Risnjak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Sidera lenis - created in Finland by Teppo Helo

NJEŽNA MJESEČARKA

Sidera lenis (P.Karst.) Miettinen

Etimologija: lenis (lat.) = nježan, blag. Po izgledu.

Plodno tijelo: 2-15 (25) cm široko i 1-3 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, lagano je jastučasto s nepravilnim i ravnim izbočinama, kasnije je povezano u redove poput crijepa na krovu kuće; bijelo je do kremasto-žuto, vlažno, rub je oštar u odnosu na supstrat.

Rupice/cjevčice: Okruglaste do višekutne ili su mjestimice duguljasto raspuknute, 4-6/mm², najprije su bijele s blagom krem nijansom, kasnije su oker-smeđe; cjevčice su 1-3 mm duge, gotovo dosežu supstrat, bijele.

Spore: Kobasičaste, nisu amiloidne, 4.5-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, žilavo, vrlo tanko, bijelo je do kremasto-žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u bjelogoričnim šumama, uglavnom aluvijalnim, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično jasena; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana rupičarka uvijek raste s donje strane polegnutog trupca ili grane na mjestu bez kore, odnosno na mjestu gdje nema svjetla i na vlažnim mjestima.

OBIČNA MJESEČARKA

Sidera vulgaris (Fr.) Miettinen

Etimologija: vulgaris (lat.) = obično, uobičajeno, prosto. Po izgledu.

Plodno tijelo: 2-30 (100) cm široko i do 1 mm debelo, tanko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno; bijelo do kremasto-žuto, vlažno, rub je opnast, fino maljavo-vlaknast, bijel.

Rupice/cjevčice: Okruglaste do višekutne, ponekad i vijugavo izdužene, vrlo sitne, često su teško vidljive golim okom, 4-8/mm², bijele, krem do smeđe, cjevčice su 0.5-2 mm duge.

Spore: Sitne, u obliku polumjeseca, 3-4 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, elastično, osušeno i u starosti tvrdo i lomljivo, krem-žuto do oker; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve, kestena ili johe. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u drugoj polovici siječnja.

Doba rasta: 1, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta dugo vremena miješala sa nježnom mjesečarkom (Sidera lenis), koja preferira umjerena klimatska područja.

Alutaceodontia alutacea - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

USKOSPORNA ZUBOKORKA

Alutaceodontia alutacea (Fr.) Hjortstam & Ryvarden

Etimologija: alutaceus (lat.) = boje kože. Po boji.

Plodno tijelo: 2-20 (100) cm dugo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, formira plahtice površine nekoliko centimetara, konzistencija je opnasta ili kao kora, u mladosti plodno tijelo je glatko, poslije postane bradavičavo i mjestimice bradavičavo kvrgavo; najprije bjelkasto, poslije oker-bijelo, narančasto-crvenkasto, na kraju sive ili žuto-smeđe boje; rub je rastresen, ima voštani izgled.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-9 x 1.5-2 µm; bazidije su valjkaste i slične batini, duge 12-17 µm, imaju 4 sterigme i bazalnu kopču; sustav hifa je jednoličan, hife su debele 1.5-3 µm, imaju pregrade s kopčom; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, žuto-smeđe, pomalo crveno-smeđe, skoro nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprofit na donjoj strani krupnih drvnih ostataka (polegle grane, trupci) crnogoričnog drveća bez kore, osobito smreke, a mnogo rjeđe bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične vrste sa bradavičavom površinom su kožnatožuta nitozupka (Hyphodontia alutaria), bradata nitozupka (Hyphodontia barba-jovis), hrapava nitozupka (Hyphodontia granulosa), blijeda nitozupka (Hyphodontia pallidula), kratkodlaka zubokorka (Xylodon brevisetus), ljubičasta žilnica (Phlebia lilascens), ljubičastosiva žilnica (Hermanssonia centrifuga) i raspucana zubokorka (Lyomyces crustosus). Ova vrsta ima vrlo karakteristične tanke i valjkaste spore, koje su malo zavijene i podsjećaju na hrenovku.

Schizopora paradoxa - created on March 2021 in Springwood Avenue, Allerton, Liverpool, Merseyside, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Stephen James McWilliam

PROMJENJIVA ŠUPLJIKAVKA

Schizopora paradoxa (Schrad.) Donk

Etimologija: para (gr.) = protiv, suprotno + doxa (gr.) = vjerovanje, mišljenje. Po nepredvidivom, odnosno paradoksalnom izgledu himenija.

Engleski naziv: Split Porecrust

Plodno tijelo: 2-20 (40) cm široko, posve je prilegnuto za supstrat, razrašteno, labavo se drži za podlogu, oblikuje plahtice, bijelo, prljavobijelo, krem, žućkasto ili krem-smeđe, također je više ili manje izraženom ružičasto-smeđom nijansom, kada raste na vertikalnom supstratu plodno tijelo izgleda poput pletera ili stepenica, rub je bijel i maljavo-pahuljičast.

Rupice/cjevčice: Nepredvidivog su oblika (paradoksalne), kada plodno tijelo raste na horizontalnom supstratu u obliku su labirinta ili višekutne, a kada raste na vertikalnom supstratu tada su rastrgane ili čak šiljaste (irpicoidne), bijele, kremaste do žuto-oker, 1-3/mm²; cjevčice su 1-4 mm duge, prema rubu su sve kraće.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 4.5-6 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, žilavo, bjelkasto, oker; miriše na drvo ili miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, graba ili hrasta; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: U mladosti je mekane i sočne konzistenciju, a kada se posuši postane tvrdo. Kako raste na okomitom i horizontalnom supstratu, ima i vrlo različite rupice. Moguća je zamjena s rupičarkom Xylodon flaviporus. Ona se mikroskopski bitno razlikuje (spore 3.5-4.5 x 2.5-3.5 µm) i ima vrlo sitne žućkasto-crvenkaste rupice, 5-7/mm².

Xylodon brevisetus - created in Norway by Eva Weme

KRATKODLAKA ZUBOKORKA

Xylodon brevisetus (P.Karst.) Hjortstam & Ryvarden

Etimologija: brevis (lat.) = kratak + seta (lat.) = dugačka dlačica, dlaka. Po izgledu površine.

Plodno tijelo: 2-30 cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira tvrde plahtice poput kore; površina je u mladosti pahuljičasta, poslije je sa sitnim bradavicama ili tankim i tupim šiljcima, najprije je bijela, zatim je krem do žućkasta, kasnije je oker, subiculum je otvoren i porozan, rub je u mladosti pahuljičast.

Spore: Eliptične, glatke, s tankim stijenkama, s jednom velikom ili ponekad s nekoliko manjih uljnih kapljica, prozirne, 4-5 x 3-3.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, tvrdo, po suhom se vremenu raspuca; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, najčešće bora, smreke jele ili borovice, rjeđe bjelogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može lako zamijeniti s hrapavom nitozupkom (Hyphodontia granulosa). Međutim, ona raste s donje strane krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) smreke, hrasta i bukve. Mikrostruktura je vrlo slična, a spomenuta vrsta ima eliptične spore veličine 5-6.5 x 4-5 µm.

ŽUTA SITNOPORKA

Xylodon flaviporus (Berk. & M.A.Curtis ex Cooke) Riebesehl & Langer

Etimologija: flavus (lat.) = žut, žućkast + porus (lat.) = pora. Po boji.

Plodno tijelo: 3-20 (40) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, ponekad je i klobučasto, bjelkast, žut do narančasto-oker, često je s ružičastom nijansom, rub je svjetliji, bijel i uzdignut od podloge.

Rupice/cjevčice: Višekutne ili labirintne, bjelkaste do kremasto-žućkaste ili kremasto-sive, u starosti su žuto-oker i zelenkaste od algi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 3.3-4.6 x 2.4-3.4 µm; otrusina je okerasta.

Meso: Bjelkasto do blijedo smećkasto, elastično do žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća (grane, trupci), najčešće hrasta ili bukve, izaziva bijelu trulež drva. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su lijepa porokoška (Junghuhnia nitida) i promjenjiva šupljikavka (Schizopora paradoxa), a za sigurnu determinaciju je potrebna mikroskopska analiza.

Xylodon nespori - created on January 2024 in Naturpark Dahme-Heideseen, Bestensee, Brandenburg, Germany by ulrich__loock

HRAPAVA ZUBOKORKA

Xylodon nespori (Bres.) Hjortstam & Ryvarden

Etimologija: nespori (lat.) = bezsporan, ne stvara spore. Po značajkama.

Plodno tijelo: 1-30 (40) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je sraslo s podlogom, formira plahtice 0.5 mm debele; površina je sitno bradavičava, bjelkasta, krem do žućkasta, u starosti je narančasto-smeđa; rub je širok.

Spore: Usko eliptične do valjkaste, glatke, s 1-2 uljne kaplje, prozirne, 4.6-6 x 1.9-2.5 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Tvrdo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično, bora, jele, smreke ili ariša, rjeđe bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može zamijeniti sa sličnom uskospornom zubokorkom (Alutaceodontia alutacea), međutim, ona najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća te ima veće bradavice koje su na sredini žute i zaokružene. Osim toga, ona ima valjkaste i zavijene spore, leptocistide nemaju kristalne naslage i valjkasto-vretenastog su oblika.

OKRUGLA ZUBOKORKA

Xylodon radula (Fr.) Ţura, Zmitr., Wasser & Spirin

Etimologija: radere (lat.) = strugati, čistiti. Po boji.

Plodno tijelo: 3-25 (30) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, inicijalan rast započne s malim okruglastim krpicama, koje se poslije spajaju i formiraju plahtice; površina je nepravilno grbavo-bradavičava, poslije se nekoliko šiljaka nepravilno grupira u veće hrpice duge i do 6 mm, površina je prljavobijela do žućkasto-oker i žućkasto-smeđa, rub je svjetliji, bijel i sitno dlakav.

Spore: Valjkaste do malo zakrivljene poput banane, glatke, prozirne, 8.5-10 x 3-3.5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, mekano, kada se posuši tvrdo je i korasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća (grane, trupci) s korom, najčešće samoniklih trešanja (Prunus avium), johe ili hrasta, rjeđe parazitira živo drveće.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta dobila znanstveni naziv radula zbog izgleda plodišta, koje upućuje na alatku koja služi za struganje (strugaljka). Donekle joj sličinazubljena voskozupka (Radulomyces molaris), koja raste isključivo na krupnijim drvnim ostacima (grane) hrasta, ali ona ima ovalne spore i nema leptocystide.

LJUBIČASTOKOŽASTA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum abietinum (Pers. ex J.F.Gmel.) Ryvarden

Etimologija: abies (lat.) = jela. Po staništu na jeli.

Engleski naziv: Purplepore Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 2-7 (12) cm široko, rašireno, točkasto je spojeno sa supstratom ili je nekad u sloju razliveno po podlozi, tanko; bjelkasto, sivo, sivkasto-smeđe, dlakavo-baršunasto, kasnije također pozeleni od alga, u mladosti je s tankim pojasom s bijelim rubom, kasnije je iste poje kao i ostala površina.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, vrlo su sitne ili sa sitnim zupcima, 0.2-0.4 mm široke, na kraju su labirintne i rastrgane, ljubičaste, kasnije su ljubičasto-smeđe, kasnije izblijede i postanu žućkasto-smeđe; cjevčice su vrlo kratke.

Spore: Eliptične, kobasičaste do valjkaste, prozirne, 6-8 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, žilavo, najprije je kožasto, zatim odrveni, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke ili jele; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Purpurno-ružičasto je dekorirana i raste na trulim panjevima jele, gotovo uvijek je prisutna u velikoj množini.

DVOLIČNA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum biforme (Fr.) Ryvarden

Etimologija: Po konzistenciji.

Engleski naziv: Violet-Toothed Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-6 (8) cm široko, školjkasto je ili lepezasto, ponekad se naslažu poput crijepova na krovu kuće ili cvijetne rozete, valovit; bjelkast, krem, sivkast, smećkast, sivo-smeđ, crvenkast, svilenast, baršunast, pojasast, rub je tanak, a po vlažnom je vremenu ljubičast.

Rupice/cjevčice: Okrugle, višekutne, rub im je zupčast i često su izdužene u obliku listića, prvo su bjelkaste, kasnije su žuto-ljubičaste do tamnoljubičaste, u starosti su također svijetlosmeđe do sivo-smeđe; cjevčice su vrlo kratke.

Spore: Eliptične do valjkaste, često su kobasičasto zakrivljene, glatke, 5-7 x 2-2.5 µm (cromushrooms: (5) 5.6 - 6.8 (7.3) × (1.7) 1.8 - 2.3 (2.5) µm, Q = (2.5) 2.7 - 3.3 (3.6), N = 120, Me = 6.2 × 2.1 µm, Qe = 3), cistide su vretenaste, na vrhu su dekorirane, 20-35 x 3-5 µm; otrusina je svijetložuta.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog  bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično hrasta ili bora. Primjerke na posljednjoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Plavšinac kod Koprivnice.

Meso: Tanko, kožasto, žilavo, bjelkasto, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag 

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po ljubičastoj boji himenija, jer je ta boja prilično rijetka za ovakav tip gljiva. Starije su gljive teže prepoznatljive jer sve izgledaju smeđe.

Trichaptum fuscoviolaceum - created in Finland by Allar Antson

TAMNOLJUBIČASTA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum fuscoviolaceum (Ehrenb.) Ryvarden

Etimologija: fuscus (lat.) = taman, tmuran, mračan, mrk, zagasit + violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji.

Plodno tijelo: 3-8 (10) (25) cm široko, razrašteno, poluklobučasto, kao izliveno je ili klobučasto, pojedinačno je ili lateralno spojeno s drugim plodnim tijelima; klobuci su 1-4 cm široki, do 3.5 cm promjera od supstrata i 1-3 mm debeli, bjelkasti, sivkasti, sivi, svijetlosmeđi, ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, baršunasti, pojasasti, skoro uvijek su prekriveni zelenim algama, u mladosti je prema rubu ljubičast s bijelim rubom, rub je tanak; himenijalni je sloj ježast, rascijepljen i s lažnim listićima nastalim od izravnatih šiljaka dužine 1-5 mm.

Letvice/listići: Poprečno su spojeni, porozni, saćasti, oštrica je nazubljena ili zupčasta, bijelo-ružičasti, crveno-smeđi ili ružičasto-ljubičasti, prema rubu su svjetlijeg tona.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-9 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u početku je mekano, kasnije je kožasto, žilavo i drvenasto, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke ili bora, te kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu gljilež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Vrlo je slična vrsta ljubičastokožasta raznocijevka (Trichaptum abietinum), koja je dosta rasprostranjena, te s istim mikroskopskim karakteristikama.

VELIKA POLIPOVKA

Clathrus archeri (Berk.) Dring

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Devil's Fingers

Plodno tijelo: 3-20 cm široko, razvija se iz jajolikog ili loptastog kožnog ovoja bijele boje s ružičastom nijansom; iz ovoja se izvuče i raširi 4-8 purpurnocrvenih krakova, podsjeća na hobotnicu ili morsku zvijezdu, krakovi se spajaju na kratkom stručku kojega obavija volva slobodnog ruba, krakovi su s vanjske strane ružičasto-narančasti, a s unutarnje strane jarkocrveni, vanjski dio krakova je naboran i djelomično sa sluzavom glebom crno-maslinaste boje koja se rastapa.

Spore: Eliptične, duguljaste, 4.5-8.5 x 2.5-3.5 µm (cromushrooms: (5) 5.5 - 6.5 (7) × (1.5) 1.9 - 2.3 (2.6) µm, Q = (2.3) 2.6 - 3.2 (3.8), N = 120, Me = 6 × 2.1 µm, Qav = 2.9); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Svijetlocrveno, vodenasto, brzo se raspada u crnu hladetinastu tvar koja veoma neugodno zaudara po strvini; miris je isti kao kod smrdljivog strška (Phallus impudicus), a okus je slab na plijesan.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te na livadama i pašnjacima, na vlažnim mjestima pod drvećem.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Potvrđeno ne sadrži toksine i može se jesti mlada dok je zatvorena u jaju. Međutim, ipak je smatramo nejestivom jer zbog neugodnog mirisa i pljesnivog okusa nije prikladna za konzumaciju. Prijavljeno je više slučajeva gdje je kod osjetljivih ljudi uzrokovala želučane bolove, ali to je vjerojatno bilo zbog neugodnog okusa. Kada psi jedu ovu gljivu u vrtu, obično nema opasnosti za životinju. Vjeruje se da je ova vrsta unešena s ovčjom vunom iz Australije, Novog Zelanda ili Tasmanije. Muhe su raznijele spore po vuni ovaca i tako su stigle u Europu. Prvi su nalazi zabilježeni 1930. godine.

Napomena: Karakteristična je vrsta zbog oblika koji podsjeća na hobotnicu s raširenim krakovima, crvene je boje, prekrivena je tamnijim peridiolima. Nekad se može pronaći na nadmorskim visinama višim od 2.000 m. Neke slične vrste koje su također u prvoj fazi razvoja kuglaste, a nakon probijanja ovoja također slične crvene boje, nemaju krakove koji podsjećaju na hobotnicu.

VJEŠTIČINO SRCE

Clathrus ruber P.Micheli ex Pers.

Engleski naziv: Red Cage

Plodno tijelo: 3-8 (10) cm široko, u pravilu je kuglasto, u mladosti je bijelo i u obliku jaja s bjelim mrežastim, kožastim ovojem, može biti i izduženo, na dnu su uočljivi dugački rizomorfi, ovoj se razvojem raspucava i pojave se široke višekutne rupe, u obliku je crvenkaste rešetke kuglastog oblika, rešetke su s unutarnje strane bradavičavo-naborane i pokrivene smrdljivom crnkastom otrusinom, na kraju se rascjepljuje i deformira.

Spore: Eliptične do valjkaste, 4-6 x 1.5-2.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Crvenkasto; jakog i neugodnog mirisa po strvini, isti je kao kod smrdljivog strška (Phallus impudicus); okus je slabo izražen, blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po vrtovima, parkovima i rubovima šuma, češća je na sredozemnom području, a rjeđa u kontinentalnom dijelu. Vrlo brzo raste, tako da u 3 dana naraste i nestane.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog veoma neugodnog mirisa.

Napomena: Upadljive je i veoma lijepe crvene boje. Neugodan miris privlači razne insekte. Neke slične vrste koje se u prvoj fazi razvoja također razvijaju iz jaja, nakon probijanja debelog bijelog ovoja nisu u obliku kuglaste rešetke.

PASJI STRŠAK

Mutinus caninus (Huds.) Fr.

Etimologija: caninus (lat.) = pasji. Po obliku.

Engleski naziv: Dog Stinkhorn

Plodno tijelo: 5-15 cm dugo i 0.7-1 (1.5) cm široko, štapićastog je oblika, valjkasto, na vrhu je s plodnim glavičastim dijelom obavijenim nježnom sluzavom zelenkastom masom (glebom) koja postane kašasta te iskapa kad spore sazriju, nakon čega je crven, ružičast, crvenkasto-smeđ ili narančasto-smeđ; donji je dio duguljast, šupalj, prema bazi je nešto tanji, veoma je lomljiv, lako se odvaja od ovojnice (volve), bijel, cijela je površina s bradavičavim ispupčenjima; volva je u obliku malog uha ili je kruškolika, u mladosti obavija cijelo plodno tijelo, na bazi se nalazi dosta dugi korjenasti micelij, u unutrašnjosti se nalazi kapavi sadržaj koji je jednak onom na vrhu.

Spore: Valjkaste, sa zaobljenim kutovima, 4-5 x 1.5-2 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Vrlo je lomljivo, porozno, bjelkasto je do blijedoružičasto; miris je veoma neugodan, osobito tijekom sazrijevanja spora, podsjeća na mačji izmet, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i početkom jeseni kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, na vlažnijim mjestima gusto obraslim vegetacijom. Treću sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog veoma neugodnog zadaha, a po izvješćima je i otrovna.

Napomena: Predstavlja kuriozitet u porodici Phallaceae. Slična je otmjenom stršku (Mutinus elegans), koji je mnogo rjeđi, ima mnogo duži i šiljati glavičasti dio na vrhu, a crvena boja prelazi na donji dio tako da nema vidljive granice među njima.

OTMJENI STRŠAK

Mutinus elegans (Mont.) E.Fisch.

Etimologija: elegans (lat.) = otmjen, elegantan. Po izgledu.

Engleski naziv: Elegant Stinkhorn

Plodno tijelo: 3-10 (15) cm visoko i 1-1.5 (2) cm široko, štapićastog je oblika, na vrhu je skoro šiljato, vrh je prekriven sluzavom maslinastom do maslinasto-smećkastom masom (glebom) koja se rastapa i širi veoma neugodan miris, glavica je poslije tamnosmeđa ili maslinasto-crvena, boja prelazi na donji dio bez jasno uočljive granice među njima; donji je dio valjkast, šupalj, sužen je na bazi, bijel, prekriven je ružičastim bradavičavim ispupčenjima, na dnu je često obavijen ovojem (volvom) koja u mladosti potpuno obavija cijelo plodno tijelo.

Spore: Eliptične, s grlićem, 4-6 x 2-3 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Blijedo-crvenkasto, lomljivo, rupičasto; miris je odvratan na strvinu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, vrtovima, parkovima, šumskim stazama, rubovima šuma, te u šumama ili na travnatim šumskim čistinama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Psi rado jedu ovu gljivu i za njih je potpuno bezopasna.

Napomena: Ova se vrsta lako zamijeni s pasjim strškom (Mutinus caninus) oko kojega ima dosta konfuzije i po literaturi. Razlikuje se po skoro zašiljenom klobuku, na gljivi je teško razlučiti glavu od donjeg dijela, ima zelenkastu glebu koja prekrije crvenu boju glave.

Mutinus ravenelii - created on June 2023 in Eastern Administrative Okrug, Moscow, Russian Federation by Иннокентий Паршков

RAVANELLIJEV STRŠAK

Mutinus ravenelii (Berk. & M.A.Curtis) E.Fisch.

Engleski naziv: Red Stinkhorn

Plodno tijelo: 5-10 (13) cm visoko i 1-2 (2.5) cm široko, štapićastog je oblika, vrh je prekriven sluzavom tamnomaslinastom masom (glebom) koja se rastapa i širi veoma neugodan miris, glavica je poslije crvenkasta, boja prelazi na donji dio bez jasno uočljive granice među njima; donji je dio valjkast, šupalj, sužen je na bazi, bjelkast, prekriven je ružičastim bradavičavim ispupčenjima, na dnu je obavijen debelim ovojem (volvom); razvija se iz nepravilnog bijelog jaja visokog do 2 cm, koje na osnovi ima bijeli korjenast produžetak, na presjeku je vidljiv membranozni egzoperidij, ispod njega se nalazi želatinozan endoperidij i tanka maslinasta gleba, u sredini je šuplja crvena glavica i blijedoružičasti budući stručak, poslije peridija pukne i iz njega se produžuje stručak.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4-5 x 2-3 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Želatinozno, spužvasto, blijedocrvenkasto; miris je odvratan na strvinu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen po travnjacima, parkovima i vrtovima, pronađe se i u staklenicima, a vrlo rijetko u šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Psi rado jedu ovu gljivu i za njih je potpuno bezopasna.

Napomena: Opisani je stršak vrlo rijedak. Od pasjeg se strška (Mutinus caninus) bitno makroskopski razlikuje po crvenkastom stručku i ne raste u šumama.

PJEŠČARSKI STRŠAK

Phallus hadriani Vent.

Etimologija: Po nizozemskom mikologu Hadrianu.

Engleski naziv: Sand Stinkhorn

Plodno tijelo: 4-5 (6) cm visoko i 2-3 (4) cm široko, najprije je jajolikog ili okruglastog oblika, zatim se ovojnica na vrhu rascijepa, a plodno tijelo uzdigne poput falusa, na vrhu se nalazi zvonolika plodna glava, vanjska je površina nepravilno mrežasta, u mladosti je prekrivena zelenkastom masom (glebom) koja iskapa dok spore sazriju, smeđa, oker, crvenkasto-smeđa, zelena ili zeleno-smeđa, nakon iskapavanja fertilne mase površina ostane skoro bijela, prozirna i nepravilno saćasta ili s poljima, brazde po površini su dosta niske, na vrhu se nalazi obrubljen zupčasti otvor (orifizij).

Stručak: 5-20 (25) cm visok, valjkast, duguljast, s jedne i druge strane je uži, cijelom dužinom je šupljikav, unutrašnjost je šuplja, snježnobijel; na bazi se nalazi želatinozna ovojnica (volva) koja u početku obavija čitavo plodno tijelo, bijele je boje, a poslije se rascijepa i zaostane na dnu, a često je i s ostacima na klobuku, u dodiru sa zrakom postane ružičasta do ljubičasta, dio uz micelij je crveno-ljubičast.

Spore: Eliptične, 3-4.5 x 1.5-2 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Vrlo je krhko, bijelo, porozno; miris je odvratan na strvinu, poput izmeta, slabije je izražen nego kod smrdljivog strška (Phallus impudicus), a okus je neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, kao saprofit izvan šuma na pješčarskim staništima, poljima, vrtovima, vinogradima, suhim travnjacima. U Hrvatskoj je nalažena na pješčarskim travnjacima s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) te na suhom primorskom travnjaku s rijetkim stablima hrasta i jasena, na pet lokaliteta, u Podravini i Istri. Prvu sliku snimila je Danka Šimičevič, a drugu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta, slična je jedna od forma smrdljivog strška od kojeg se razlikuje po tome što na bazi stručka ima crvenkasto-ljubičastu ovojnicu (volvu), nema tako neugodan miris, a klobuk nije oštro stožast. Kada se gljiva razvije nema tako jak miris kao smrdljivi stršak. U mladosti je okruglastog oblika, malo ulegnuta i miriše po rotkvicama, miris je izraženiji kada se gljiva razvije. Slične su vrste iz srodnog roda Mutinus, kao što je primjerice pasji stršak (Mutinus caninus) koji je manjih dimenzija, ima jarkocrveni klobuk i istih je svojstava u smislu jestivosti. U porodici Phallaceae su zastupljene vrste dosta zanimljive građe i oblika, mnoge od vrsta imaju dosta egzotičan izgled.

SMRDLJIVI STRŠAK

Phallus impudicus L.

Etimologija: impudicus (lat.) = bestidan, bludan, pohotljiv, razvratan, razuzdan. Jer je u obliku muškog spolnog organa.

Engleski naziv: Stinkhorn

Plodno tijelo: 4-5 (6) cm visoko i 2-3 (4) cm široko, razvija se iz podzemnog bijelog i želatinoznog jajeta koje je s vanjske strane glatko, promjera 3-6 cm, s korjenastim je završetkom, na prerezu se vidi opnasti egzoperidij, ispod je želatinozni endoperidij, kasnije jaje nikne iz tla, pukne, uzdigne se poput falusa, na vrhu se nalazi plodna glava, stožasta je ili poput naprstka, vanjska je površina nepravilno mrežasta, unutar mrežaste strukture se nalaze male pločaste površine u kojima se nalazi gleba u kojoj se razvijaju spore, smeđa, oker, crvenkasto-smeđa, zelena ili zeleno-smeđa, kad spore sazriju, iskapaju na tlo i razvijaju neugodan zadah koji se osjeti i do 50 m od plodnog tijela, glava je na kraju bijela.

Stručak: 5-20 (25) cm visok, skoro je valjkast, šupalj, sužen je na oba kraja, porozan, oko baze se nalazi volva, bijel, čitava je gljiva u mladosti zatvorena u bijeloj ili žućkastoj ovojnici oko koje je uočljiv micelij, egzoperidij sadrži sluzavi sadržaj, kada se gljiva razvije ovojnica se rastrga i poprimi neugodan miris na rotkvice.

Spore: Eliptične, 3-5 x 1.5-2.5 µm (cromushrooms: (3.4) 3.7 - 4.3 (4.6) × (1.3) 1.4 - 1.7 (1.8) µm, Q = (2) 2.3 - 2.7 (3.2), N = 120, Me = 4 × 1.7 µm, Qe = 2.35); otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Bijelo, veoma je krhko, u čitavom stručku je sitnorupičaste strukture; miris najprije nije izražen, ubrzo postane neugodan na strvinu, a okus je blag, jaje ima okus na orašaste plodove, poput rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog nevjerojatno neugodnog zadaha. Neki je ljudi konzumiraju dok je u ovoju, ali ni tada nema puno bolji miris. Unutrašnjost jaja je jestiva sirova, a pržena u tavi na maslacu predstavlja posebnu poslasticu. Želatinozna masa unutar jaja ima nevjerojatno svojstvo. Ako se svježa utrlja na ruke i lice, koža odmah postane kremasta, gotovo sapunasto meka. Želatinozna masa je jako higroskopna i veže vlagu u zraku, a taj učinak traje čak i nakon nekoliko sati.

Napomena: Gotovo je isti pješčarski stršak (Phallus hadrianii) koji se smatra jednom od varijacija našeg smrdljivog strška, s ljubičastim je egzoperidijem i također je nejestiva gljiva. Kineska dama (Phallus indusiatus) je europska vrsta koja jednaka stršku, a razlikuje se samo po ornamentiranom rubu ovoja. Nazivan je i mrtvačkim prstom jer je često rastao iz grobnih humaka. Tako je nastala glasina da je umrla osoba ispod vodila grešan život. Njegov smrdljivi prst izraste kao znak upozorenja, koji bi trebao svakoga upozoriti na njegova zla djela.

KRVAVOCRVENA VRETENKA

Colus hirudinosus Cavalier & Séchier

Etimologija: hirudo, hirudinis (lat.) = pijavica, medicinska pijavica, nalik pijavici. Po krvavocrvenoj boji.

Plodno tijelo: 4-6 cm visoko i 2-3 cm široko, u početku je kuglasto ili jajoliko, promjera 1.5-2.5 cm, egzoperidij je gladak, bjelkast do svijetloružičast, pričvršćenog s bijelim korjenčićima, ovoj razvojem puca, pri čemu se pojavljuje struktura nalik kavezu, sastavljena od 4-8 zakrivljenih krakova koji se spajaju u lažni stručak na bazi unutar volve, krakovi su široko rašireni do vrha, na vrhu naglo prelazi u mrežu s malih očicama, krakovi su obično tamnocrveni blizu vrha, prema bazi postaju svjetliji, narančasto-crvenkasti, ružičasti ili svijetlonarančasti, unutarnja površine kaveza prekrivene su smrdljivom, maslinastom do maslinasto-smeđom, sluzavom glebom.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6 x 1-2 µm, sferocistide su gotovo kuglaste, kruškolike ili nepravilne, glatke, 9-43 µm, hife volve su glatke, višesegmentne, široke 1-4 µm ponekad su razgranate, kopče nisu prisutne; otrusina je smeđa.

Meso: Spužvasto, crveno; miris je jak i neugodan po strvini, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili u skupinama, u šumama, vrtovima, po šumarcima, stazama ili na obrađenim područjima, u Europi je rasprostranjena u mediteranskom području. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 22.1.2026., na lokalitetu Javna ustanova Kamenjak kod Pule.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4. 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog veoma neugodnog mirisa.

Napomena: Raset prvenstveno u mediteranskom području i iznad zdepastog stalka tvori strukturu koja sliči na kavez. Ima 4-8 prilično široko razmaknutih krakova, a na vrhu se naglo razvija mreža s manjim očicama. Može se zamijeniti s vještičinim srcem (Clathrus ruber), koja je većih dimenzija i nešto drugačije građenim kavezom.