Russula mustelina - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

LASIČJA KRASNICA

Russula mustelina Fr.

Etimologija: mustela (lat.) = lasica. Po boji sličnoj krznu navedene životinje.

Engleski naziv: Russet Brittlegill

Klobuk: 4-12 (17) cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu mazav, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se guli do polovice promjera; žut, žuto-hrđastosmeđ, oker, krem-smeđ, smeđ do tamnosmeđ, s nešto je svjetlijim mrljama od tamnije osnove, rub je gladak, oštar, dugo je vremena podvijen, često je nepravilan i iskrivljen.

Stručak: 5-9 (12) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, manje ili više je valjkast ili trbušast, pun, kasnije je šupljikav, u starosti je spužvast, tvrd; bijel, kasnije je žuto-smeđ, na ozlijeđenim je mjestima uglavnom sa smećkastim ili smeđim mrljama, jasno je naboran na bazi koja na samom dnu ima malo izdvojeno udubljenje.

Listići: Prilično su gusti, debeli, tvrdi, široki, izmiješani su s brojnim lamelulama, do stručka su zaokruženi, prirasli, lomljivi; blijedožućkasti su do krem, u starosti su sa smeđim pjegama.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s malim mrežasto spojenim bradavicama, djelomično izbrazdane, 7.2-11.5 x 5.7-8 µm; otrusina je blijedokrem.

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo je do žućkasto-smeđe, u starosti je sa smeđim pjegama; miris nije izražen ili je slab orašast ili na gorke bademe, a okus je također orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom pocrveni poput mesa, s fenolom crveno-smeđe do vinskicrveno, dok meso i kora stručka u dodiru s gvajakovom tinkturom postanu plavo-zeleni.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Dosta je čvrsta i kompaktna krasnica, raste skoro poluukopana u zemlji. Dosta je rasprostranjena u periodu rasta. Po boji je slična smrdljiva krasnica (Russula foetens) od koje se razlikuje po izostanku mirisa i glatkom rubu klobuka. Sumračnica (Russula consobrina) koja raste na istom staništu je mnogo manjih dimenzija, slična je po boji, ali ima jako ljuto meso, meso i stručak su joj ponekad crvenkasto obojeni, a i lagano je narebrana na rubu klobuka.

MEKANA KRASNICA

Russula nauseosa (Pers.) Fr.

Etimologija: nauseosus (lat.) = slabo ugodnog okusa.

Engleski naziv: Nauseous Brittlegill

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, lijevkast, gladak, tanak, gol, bez sjaja, malo je sjajan i ljepljiv na sredini, kožica se gotovo potpuno guli; vrlo je promjenjive boje, smećkast, crvenkast, crveno-smeđ, ljubičast, ružičasto-ljubičast, maslinastozelen do smeđo-maslinast, na sredini je tamniji, rub je svjetliji i jako narebran.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 0.6-1.5 (2) cm debeo, batinast, najprije je pun, u starosti je spužvast i šupalj, gladak, lomljiv; bijel, ne požuti, kasnije od baze postaje oker pjegav.

Listići: Osrednje su gusti, lomljivi, relativno su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama; u mladosti su krem, u starosti su žuto-oker.

Spore: Eliptične, s jakim su šiljastim bradavicama visokim do 1.2 µm, 7-11.3 x 6.1-7.9 µm; otrusina je žućkasta, zlatnožuta do žuto-oker.

Meso: Bijelo, lomljivo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag do lagano ljutkast, osobito uz listiće, ljutina brzo nestane.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito jelom ili smrekom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, na lokalitetima Glogovac i Jagnjedovec pokraj Koprivnice, ispod smreke (Picea excelsa).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slične su breganka (Russula nitida) koja u starosti miriše po medu, te žumanjčana krasnica (Russula risigallina) i smrčina krasnica (Russula roseipes) koje su sve slične, ali im je meso vrlo ljutog okusa. Sunčana krasnica (Russula solaris) je žuta i dosta slična, ali jako ljutog okusa mesa. Kod svih vrsta više ili manje prevladava žuta boja.

Russula nobilis - created in Norway by Reidun Braathen

MAIREJEVA KRASNICA

Russula nobilis Velen.

Engleski naziv: Beechwood Sickener

Klobuk: 3-9 (10) cm širok, najprije je ispupčen, zatim je raširen i lagano ulegnut na sredini, gladak, suh, kožica se teško guli; svjetlocrven do crven, s mjestimičnim je bijelim pjegama, baršunast, kasnije izblijedi, rub je u starosti lagano narebran.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, pun, čvrst, lomljiv; bijel, bez crvenkastih je tonova.

Listići: Gusti, lomljivi, jako su račvasti, prirasli; bijeli, kremasti, kasnije su žućkasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa sitnim grebenasto povezanim bradavicama visokim oko 0.5 µm, 6.5-9.5 x 5.2-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, poslije teži da požuti, ispod kožice klobuka je ružičasto; miriše lagano na voće ili med, a okus je izuzetno papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drveće, najčešće bukvom, preferira vapnenačko tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta koja uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja, osobito kada se konzumira sirova i u većim količinama. Jedan primjerak pomiješan s drugim jestivim gljivama kod većine ljudi obično ne uzrokuje nikakve simptome.

Napomena: Moguća je zamjena s drugim crvenkastim krasnicama, kao što su paprena krasnica (Russula emetica), gorska paprena krasnica (Russula silvestris) i tvrda krasnica (Russula rosea).

Russula ochroleuca - created on October 2019 in Hameln-Pyrmont, Niedersachsen, Germany by jsfoto

ŽUĆKASTOBIJELA KRASNICA

Russula ochroleuca Fr.

Etimologija: ochros (gr.) = oker boje + leukos (gr.) = bijelo. Po blijedoj oker boji.

Engleski naziv: Ochre Brittlegill

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, prilično je krupan, lomljiv, prvo je konveksan, zatim se raširi i i ulegne na sredini, lijevkast, gol, gladak, bez sjaja, po vlažnom je vremenu samo malo sjajan, kožica se guli do polovice promjera; svijetložut, žut, žuto-oker, zeleno-oker, maslinasto-oker do crvenkasto-hrđastosmeđ, rub je lagano narebran.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, prvo je pun, kasnije je šupalj; bijel, kasnije je žućkast ili sivkast, na bazi je obično smećkast, naboran.

Listići: Prilično su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su poprečno spojeni žilicama, lomljivi; bijeli, kasnije su kremasti, u starosti su često sa smećkastim mrljama, oštrica u starosti posmeđi.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, uglavnom s jasno mrežasto povezanim bodljama, 6.8-10.5 x 5.2-6 µm; otrusina je gotovo bijela, krem ili svijetložuta.

Meso: Najprije je čvrsto, kasnije je mekano i lomljivo, bijelo, kasnije je lagano posivi; miriše na voće, a okus varira od blagog do prilično ljutog, ponekad je i malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane sivo-crveno, s alfa-naftolom poplavi, dok s fenolom najprije pocrveni pa zatim posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često u velikoj množini, u svim tipovima šuma, uglavnom u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, ponekad i s bjelogoričnim drvećem, obično s jasikom ili johom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ova lijepa gljiva može narasti prilično velika, rub klobuka je lagano narebran, ima ljut okus mesa, ponekad na klobuku može imati zelenkaste mrlje, klobuk je često sa zelenkastom nijansom, a kožica se guli do polovice promjera.

MASLINASTA KRASNICA

Russula olivacea (Schaeff.) Fr.

Etimologija: olivaceus (lat.) = maslinaste boje. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Olive Brittlegill

Klobuk: 5-18 (21) cm širok, čvrst, ali nije tvrd, veoma je velik, prvo je skoro okruglast, zatim je otvoren i nekad ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav, inače je suh, kožica se teško guli, eventualno samo malo na rubu; dosta je promjenjive boje, može biti maslinastozelen, crvenkast, ružičast, narančasto-crven, crven, narančasto-smeđ, crveno-smeđ ili ljubičasto-smeđ, često je zrnasto-brazdast ili skoro hrapav, rub je gladak, te manje ili više valovit.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1.5-4 (5) cm debeo, debeo, valjkast, pod klobukom je malo proširen, ali ne uvijek; bijel, s crvenom je do ružičastom nijansom, od baze blijedi i postaje bjelkast, u starosti je s ružičastim prstenom samo ispod listića, često je zrnasto ispucan kao i klobuk.

Listići: Gusti, debeli, lako su lomljivi, vrlo su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, račvasti; najprije su blijedožuti, kasnije su žumanjčanožuti, oštrica je kasnije crvenkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, s velikim i uglavnom izoliranim šiljcima visokim do 1.5 µm, 7.7-12 x 6.7-10 µm; otrusina je žuta.

Meso: Bijelo, kasnije je žućkasto, tvrdo, čvrsto, lomljivo, debelo; miriše lagano na voće, a okus je na lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom postane vinskocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, u velikim skupinama, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili hrastom, rijetko u planinskim crnogoričnim šumama, obično sa smrekom, voli vapnenačko tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo temeljito termički obrađena, jer sirova ili nedovoljno kuhana uzrokuje ozbiljni gastrointestinalni sindrom trovanja. Nisu poznati slučajevi trovanja kod gljiva koje su bile dovoljno kuhane (najmanje 10 minuta). U ovom se slučaju radi o tzv. lažnom trovanju gljivama uzrokovanom prekomjernim uživanjem pokvarenih gljiva, sirrovih gljiva ili zbog netolerancije na ovu vrstu gljive koja uzrokuje umjerene do teške želučane i crijevne smetnje, mučninu, povraćanje, osjećaj punoće i pritisak u želucu, a vrijeme latencije je 5 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična je uštavljena krasnica (Russula alutacea) koja je nešto manja rastom, nema brazdasti klobuk, kožica se može guliti skoro do polovice klobuka i na rubu je tipično rebrasta. Također sliče haringova krasnica (Russula xerampelina) i vrsta Russula olivascens. Sve su navedene vrste jestive.

Russula parazurea - created on October 2022 in Licher Straße, Gießen, Hessen, Germany by Pedro Hafermann

MODRIKASTA KRASNICA

Russula parazurea Jul.Schäff.

Etimologija: Po sličnosti s plavetnom krasnicom (Russula azurea).

Engleski naziv: Powdery Brittlegill

Klobuk: 3-7 (10) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se spljošti i izraženo ulegne na sredini, bez sjaja, kasnije je gladak i blistav, kožica se djelomično guli; plavo-zelenkast, sivo-plav, sivo-ljubičast, siv ili je maslinasto-siv, na sredini je često s crvenkasto-smeđom do žuto-maslinastom nijansom, sredina nekad izblijedi, bijelo brašnjav, baršunast, rub je dugo vremena podvijen, prilično je tanak, kasnije je lagano narebran.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, pravilan, eventualno je malo zakrivljen, ponekad je proširen ispod klobuka ili na bazi, najprije je pun, zatim je spužvasto šupalj; bijel, u starosti je sa smećkastim mrljama, osobito na bazi, najprije je pahuljast, kasnije je gladak.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, suženi su uz stručak, prirasli, račvasti su do stručka, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, jednako su dugi, prilično su široki, vrlo su lomljivi; najprije su bijeli ili bjelkasti, zatim krem do krem-oker.

Spore: Kuglaste do eliptične, bradavičave, grebenasto povezane, 5.7-12 x 5-7.5 µm; otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Dosta je čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je sivkasto-modro; miris je ugodan, u starosti miriše na sir ili znojne noge, a okus je blag, ugodan, malo je papren uz listiće.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru sa sumpornom kiselinom ponarančasti, a s fenolom se meso oboji crvenkasto-smeđe do vinskicrveno-crno.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen najčešće u vlažnim bjelogoričnim i parkovima šumama u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, osobito brezom, bukvom, hrastom, bagremom ili grabom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama; nije rijetka vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Pri determinaciji ove vrste je značajna karakteristična zelenkasta boja na sredini klobuka. Nije rijetka vrsta, a prepoznatljiva je po plavoj boji na čitavoj površini klobuka. Na prvi se pogled može zamijeniti s nekom zelenom krasnicom. Slična je jestiva sivozelenkasta krasnica (Russula anatina) koja ima nepravilne bradavičave spore, a meso joj u dodiru sa željeznim sulfatom najprije postane svijetloružičasto pa zatim zelenkasto.

Russula pectinata - created in Spain by Luis García Bona

REBRASTA KRASNICA

Russula pectinata Fr.

Etimologija: pecten-pectinis (lat.) = češalj. Po crtastom rubu klobuka.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se teško guli do polovice promjera; žuto-oker, oker-siv do maslinasto-smeđ, na sredini je tamniji, smeđ u starosti je često s crvenim točkastim mrljama, rub je svjetlije krem boje s ili bez ružičastog tona, narebran do polovice promjera.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, batinasto je zadebljan na bazi, najprije je spužvasto šupljikav, zatim je šupalj, lomljiv; bijel, na bazi je sivo-smećkast, kasnije je žuto-oker.

Listići: Osrednje su gusti, lomljivi, prirasli su ili se poneki vrlo kratko spušta po stručku, poneki su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama; bijeli, kasnije su kremasti do žuto-oker, ponekad su sa smećkastim mrljicama.

Spore: Eliptične do lagano valjkaste, s izoliranim bradavicama i kratkim izbočinama, 6.5-8 x 5-6 µm; otrusina je tamnokrem do tamno žuto-oker.

Meso: Bijelo je ili lagano okerasto, u starosti je s hrđastosmeđim mrljama; miriše malo neugodno na voće, poput šljive, u starosti je neugodan, a okus je vrlo ljut, osobito uz listiće, toliko oštar da nakon kušanja navodi na povraćanje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, te u parkovima i uz rubove cesta u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Potpada u skupinu krasnica s ljutim okusom mesa. Slične su sestrinska krasnica (Russula sororia) i brašnjavonoga krasnica (Russula farinipes) koje nemaju narebrani rub klobuka, te žučna krasnica (Russula fellea) koja je ljutog okusa, te više žute boje, a na rubu je mnogo kraće narebrana.

Russula pectinatoides - created on August 2021 in Norway by Tove Jacobsen

ČEŠLJOLIKA KRASNICA

Russula pectinatoides Peck

Etimologija: Po sličnosti s rebrastom krasnicom (Russula pectinata).

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, skoro je lijevkast, vlažan, mazav, sjajan, kožica se guli od 1/2 - 2/3 promjera; žut, krem-smeđ, smeđ do oker-smeđ, u starosti je s crvenim ili hrđastosmeđim mrljama, mrlje su u starosti obično samo s vanjske strane, na sredini je tamnije maslinasto-smeđe boje, sitno je hrapav, kasnije je gladak, rub je krem boje, podijeljen je na režnjeve, napadno je dugo narebran.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, kratak, čvrst, nekad je tvrd, valjkast, ujednačene je debljine, samo je ispod klobuka malo tanji, pun, kasnije je izdubljen i nepravilno šupalj; bijel, kasnije je sivkast do sivkasto-smeđ, na dodir postaje lagano sivo-smeđ, često je sa hrđastosmeđim mrljama na dnu, lagano je pahuljast.

Listići: Prilično su gusti, tanki, nejednaki su i anastomozirajući, poneki su račvasti, tupi, ponekad su malo trbušasti, prilično su široki (do 5 mm), prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama; prvo su bijeli, kasnije su kremasto-žuti, u starosti su ponekad i pomalo crvenkasto do hrđastosmeđe točkasti, na dodir postanu smećkasto-pjegavi.

Spore: Eliptične, s izoliranim tupim bradavicama visokim do 1.2 µm, mrežaste, 6.4-9 x 5.2-7.5 µm; otrusina je krem do žuto-oker.

Meso: Više je ili manje je čvrsto, lomljivo, bijelo, ma prerezu ne mijenja boju; slatkastog je mirisa na voće, poput šljive, gorke bademe ili gumu, sličan kao kod rebraste krasnice, u starosti može biti neugodan na haringe ili pokvareni sir, a okus je blag i malo ljut, kasnije je više ili manje gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, rijetko u crnogoričnim šumama, te u parkovima u simbiozi s određenim vrstama drveća, često borom, na travi i na vlažnim staništima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer pripada skupini međusobno vrlo sličnih krasnica izuzetno neugodnog mirisa i ljutog okusa mesa.

Napomena: Slična je rebrasta krasnica neugodnog mirisa, a stručak joj na bazi nikada ne postane crven. Vrlo je slična i kamember krasnica (Russula amoenolens), te sestrinska krasnica (Russula sororia) koja je ljutog i žestokog okusa mesa, obje vrste su također nejestive. Sumračnica (Russula consobrina) raste po planinskim crnogoričnim šumama, meso joj je vrlo ljutog okusa, nema mirisa, a rub klobuka joj je djelomično gladak.

Russula persicina - created on September 2017 in Trento, Trentino-Alto Adige, Italy by aiardi_andrea

NETAKNUTA KRASNICA

Russula persicina Krombh.

Etimologija: persicon melon (gr.) = perzijska jabuka, breskva. Po boji.

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, robustan, prvo je konveksan, zatim se raširi i jedva malo ulegne na sredini, kasnije je gladak, po vlažnom je vremenu skoro sjajan, kožica se guli do 1/3 promjera nakon čega se uočava meso ružičaste boje; lijepe je krvavocrvene, ružičaste ili ružičasto-crvene boje, vodenast, brzo izbljeđuje pri čemu se stvaraju široka polja krem boje, ulegnuta sredina vrlo brzo postane krem ili blijedoružičasta, sitno je naboran, rub je valovit, režnjevit, u starosti je narebran.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 1-2 (2.7) cm debeo, prilično je robustan, ubrzo je udubljeno šupalj; bijel, u starosti je žuto-smeđ i s crvenkastom nijansom.

Listići: Manje ili više su gusti, vrlo su široki, prirasli, poneki su račvasti; bijeli, zatim su kremasto-žuti, u starosti su oker, nisu žuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim bradavicama, 6.5-9.2 x 5.7-8 µm; otrusina je krem, blijedožuta do blijedooker.

Meso: Kompaktno, lomljivo, bijelo je do žućkasto; okus je ljut, miriše na voće kao kod mairejeve krasnica (Russula nobilis), a okus je u početku blag, nakon oko 30 sekundi je vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom osrednje reagira.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično grabom, bukvom, topolom hrastom ili brezom, a ponekad i crnogoričnim, voli vapnenačko tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Smatra se dijelom skupine krasnica u koju pripada i krvava krasnica (Russula sanguinea). Naša krasnica ima crvenu površinu klobuka, bez sjaja, nije sjajna. Slična je žutopjegava krasnica (Russula luteotacta). Lako se zamijeni s crvenonogom krasnicom (Russula rhodopus) koja nema nikakvih pjega po klobuku, a kožica je bez sjaja.

Russula pseudoaeruginea - created on October 2015 in Alessandria, Piemonte, Italy by federicocalledda

SIVOMASLINASTA KRASNICA

Russula pseudoaeruginea (Romagn.) Kuyper & Vuure

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, najprije je konveksan, zatim se proširi i ulegne na sredini, lijevkast, kožica se guli do 2/3 promjera; sivkasto-žut, sivo-zelen do maslinastozelen.

Stručak: 3-9 (13) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast; bijel, prema dnu je često sa smeđim mrljama.

Listići: Gusti, jako su račvasti uz stručak, izmiješani su s ponekom lamelulom; bjelkasti, krem do oker.

Spore: Široko eliptične, s mrežasto povezanim bradavicama visokim 0.2-0.7 µm, 6-8.5 x 5-7 µm; otrusina je krem.

Meso: Lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka sivo-zeleno; miris je na voće, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom i hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Za sigurnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

CINOBER KRASNICA

Russula pseudointegra Arnaud & Goris

Etimologija: pseudos (gr.) = lažno, dvolično, neistinito. Jer je slična smeđokožoj golubači (Russula integra).

Engleski naziv: Scarlet Brittlegill

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi, kožica je po vlažnom vremenu mazava i ljepljiva, po suhom je vremenu bez sjaja, gladak, gol, kožica se lako guli do polovice promjera; svijetlocrven, crven, ružičast ili je ružičasto-crven, vodenast, ponekad mjestimično izblijedi u bjelkastu, žutu ili narančastu boju, ponekad je s okerastim pjegicama, samo je u mladosti prošaran prolaznim bijelim čehicama, baršunast, nagrižena mjesta na površini kasnije zarastu i ponovo poprime istu boju kao i kožica klobuka, rub je gladak, često je valovit, nije narebran.

Stručak: 2-11 (13) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast, dugo je vremena pun, kasnije je spužvast; bijel, kasnije je sivkast, za razliku od tvrde krasnice (Russula rosea) rijetko je s ružičastom nijansom, ako jest onda samo pri dnu, brašnjav, naboran.

Listići: Gusti, široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, gotovo su slobodni, ponekad su račvasti; najprije su bjelkasti, kasnije su krem-žućkasti, u starosti su žuti i s narančastim odsjajem.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa sitnim oštrim valjkastim bradavicama visokim oko 0.7 µm, nepotpuno mrežasto povezanim s finim spojnim linijama i kratkim grebenima, 7-8.5 x 6.5-8 µm; otrusina je žuta.

Meso: Veoma je čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo, u dodiru sa zrakom postane sivkasto; miriše na voće, na marmeladu od kupina, mentol ili pelargonije, a okus je jedva malo gorkast, trpak u grlu poput mentola.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom ne mijenja boju ili je neznatno promijeni, u dodiru sa željeznim sulfatom postane sivo-ružičasto, u dodiru s fenolom čokoladnosmeđe, a ne regira na amonijak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, u travi, voli glinenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Razlikuje se od crvene krasnice (Russula rubra) i sinonima te vrste po izostanku mirisa, okusu koji nije ljut, listićima koji nisu bijeli ili bjelkasti, jako gusto-crtastom stručku, te po sjajnoj kožici na klobuku.

Russula puellaris - created in Norway by Bente Rian

DJEVOJAČKA KRASNICA

Russula puellaris Fr.

Etimologija: puella (lat.) = cura, djevojka. Po promjeni boje.

Engleski naziv: Yellowing Brittlegill

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, kožica se lako guli do sredine, dugo je vremena vlažan i sjajan, malo je mazav; žut, žuto-smeđ, crvenkast, vinskicrven, purpurnocrven, ružičast, crveno-smeđ do crveno-ljubičast, također je s maslinastozelenim tonovima, dosta je tamniji na sredini, često je s žutim ili hrđastosmeđim mrljama, malo je naboran, rub je kasnije jako narebran.

Stručak: 4-6 (8) cm visok i 0.5-1.5 (2) cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, na vrhu je također proširen, lagano je batinast, ubrzo je spužvasto šupalj, nježan, vrlo je lomljiv; prvo je bijel, kasnije je žućkast, na bazi je žuto-smeđ do crvenkasto-smeđ, prljav i zamrljan, na ozlijeđenim mjestima ili na dodir požuti, površina je naborana.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli su, zaokruženi su uz stručak, prirasli, vrlo su nježni i lomjivi, široki su od 4-6 mm, poneki su račvasti, u starosti su na bazi su povezani s mnogo poprečnih žilica; bijeli, krem, žuti, do žuto-narančasti, u starosti su hrđastosmeđi.

Spore: Široko eliptične, s izoliranim šiljastim bradavicama visokim do 1.2 µm, 6.5-8.5 x 5.5-7 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Čvrsto, kasnije je vrlo mekano i lomljivo, u klobuku je 2-3 mm debelo, najprije je bijelo, kasnije je žućkasto, na prerezu brzo požuti; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom postane crveno ili tamnovinskocrveno, sa željeznim sulfatom blijedoružičasto, dok s alfanaftolom poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u miješanim i crnogoričnim šumama, te parovima i vrtovima u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, ali se može pronaći i po bjelogoričnim šumama, voli suhe terene.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Osrednje je velika krasnica, dosta je promjenljive boje, prepoznatljiva je najviše po tome što na dodir jasno požuti, meso postane žuto-oker, također postane mekano i lomljivo, kada se gljiva razvije po stručku i klobuku se stvore mrlje tamnije boje, a najčešće raste ispod borova. Zbog ovih se značajki ne može zamijeniti drugim vrstama.

QUELETOVA KRASNICA

Russula queletii Fr.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Luciena Queleta.

Engleski naziv: Fruity Brittlegill

Klobuk: 4-7 (11) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i ulegne s veoma slabim tupim ispupčenjem na sredini, po vlažnom je vremenu mazav, ljepljiv i sjajan, također blijedi u sivo-ružičastu, žuto-zelenu do oker boju, kožica se guli najmanje do polovice promjera; vinskicrven ili crveno-ružičast, ljubičast ili je crveno-smeđ, sredina je uvijek tamnija, rub je tipično narebran i izbrazdan.

Stručak: 2-7 (11) cm visok i 1-2 (3.5) cm debeo, valjkast je ili malo uži na vrhu, prvo je pun, kasnije je spužvast; purpurnocrven, ružičast ili je crveno-ružičast, na samom je dnu bijel.

Listići: Gotovo su jednako dugi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, prema rubu klobuka su često račvasti; bijeli, kasnije su žućkasti sa zelenkastom nijansom, na pritisak često postanu zelenkasto pjegavi.

Spore: Skoro kuglaste do eliptične, s izoliranim bradavicama, 8-10 x 7-9 µm; otrusina je svijetložuta do krem-žuta.

Meso: Debelo, najprije je tvrdo, ubrzo zatim je lomljivo, spužvasto, bijelo; miriše na voće, na kompot od jabuka, a okus je vrlo ljut, previše kušanja uzrokuje bolove u trbuhu i herpes.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane crvenkasto, s fenolom smeđe, a kožica klobuka s kalijevom lužinom poprimi narančasto-oker boju.

Stanište: Raste od ljeta do kasne jeseni u crnogoričnim šumama u simbiozi s crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, voli vapnenačko tlo. Primjerak na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog ljutog okusa mesa. Sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veća količina ovih gljiva kod osjetljivih osoba uzrokuje proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Slična nevaljala sardoniks krasnica (Russula sardonia) gotovo je iste boje stručka i klobuka, ali raste po šumama bora, nema tako izraženo narebran rub klobuka, a kožica se teško guli. Slična je i rijetka debela krasnica (Russula torulosa) koja raste ispod borova, ima rijetke listiće, a meso joj nije tako ljutog okusa.

ŽUMANJČANA KRASNICA

Russula risigallina (Batsch) Sacc.

Engleski naziv: Golden Brittlegill

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije je skoro polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut na sredini ili je tupo ispupčen, kožica se lako guli do polovice promjera, vrlo je lomljiv, gladak, blistav, po vlažnom je vremenu mazav; dosta je promjenjive boje, u mladosti je žućkast, limunastožut, zlatnožut ili žumanjčanožut, kasnije je žuto-krem, nježno narančast, crven ili crvenkasto-smeđ, na sredini je obično svjetlije žućkaste boje, rub je često s crvenkastom nijansom, u starosti je lagano narebran i često iscijepan.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, valjkast, lagano je batinast, vrlo često je zakrivljen, spužvasto šupalj, mekan je i vrlo lomljiv; bijel, vrlo je rijetko malo ružičast, uzdužno je hrapav i crtast.

Listići: Gusti, široki, prirasli, kasnije izgledaju gotovo slobodno, račvasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, lomljivi; krem-žućkasti, žuto-oker do žuto-narančasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim šiljatim bradavicama visokim oko 1 µm, 6.7-9 x 5.7-8 µm; otrusina je žuta do žuto-narančasta.

Meso: Tanko, vrlo je mekano, ubrzo postane lomljivo, bijelo, na prerezu lagano požuti, po vlažnom vremenu posivi; miris kod mladih gljiva nije izražen, kasnije je ugodan na voće, šljive, neki autori navode da u starosti miriše na osušene ruže, a okus je ugodan i blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postaje crvenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u prilično vlažnim miješanim i bjelogoričnim šumama, te parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, a nešto se rjeđe pronađe u crnogoričnim šumama; pronađe se i do 1350 m nadmorske visine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali slabe vrijednosti zbog malih dimenzija.

Napomena: Najveće obilježje je limunasta boja, krhka građa i kiselkast miris.

ROMELLIJEVA KRASNICA

Russula romellii Maire

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Larsa Rommela (1854.-1927.), nekadašnjeg suradnika urednika časopisa Mycologia.

Klobuk: 3-10 (15) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, pravilan, kožica se lako guli skoro do trećine promjera, po vlažnom je vremenu mazav, sjajan, gladak; smeđ, vinskicrven, mesnatoružičast, crveno-smeđ ili crveno-ljubičast, na sredini je često oker, zelenkast ili maslinast, mjestimično je sa smeđim mrljama, rub je dugo vremena podvijen, gladak, u starosti je narebran.

Stručak: 4-10 (11) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast, zadebljava se od sredine prema bazi, najprije je pun, kasnije je spužvasto šupljikav; bijel, nikada nije crvenkast ili žut, kasnije je često smećkast na bazi.

Listići: Gusti, do stručka i uz rub klobuka su račvasti, vrlo su široki (10 mm), prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, vrlo su lomljivi, gotovo su bez lamelula; najprije su krem ili oker, kasnije su žuti ili skoro narančasti, oštrica je često crvenkasta.

Spore: Eliptične, sa šiljatim bradavicama visokim oko 0.6-0.7 µm, mrežasto povezanim s grebenima, nisu amiloidne, 6.7-10 x 5.7-7.2 µm; otrusina je žuta.

Meso: Prilično je debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je malo limunastožuto do zelenkasto; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag, na lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane blijedo-narančasto, a s fenolom čokoladnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, grabom ili hrastom, gotovo redovito zajedno s maslinastom krasnicom (Russula olivacea).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena s maslinastom krasnicom i jestivom krasnicom (Russula vesca), koje nemaju tako lomljive i žute listiće kao Romellijeva krasnica, kojoj je sredina klobuka obično svjetlija od ruba.

TVRDA KRASNICA

Russula rosea Pers.

Engleski naziv: Rosy Brittlegill

Klobuk: 4-13 (17) cm širok, vrlo je tvrd, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se više ili manje otvori, nije ulegnut na sredini, bez sjaja, kožica se ne guli; u mladosti je često gotovo bjelkast s prepoznatljivim crvenim nijansama, krasne je crvene, ružičaste ili ružičasto-crvene boje, ponekad je izblijeđen ili s bjelkastim pjegama, sredina je rijetko bijela, baršunast, raspucan je kada se osuši, rub je najprije podvijen i tup, kasnije se izravna, pravilan, lagano je iskrivljen.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, tvrd, pun, uglavnom je kratak, manje ili više je valjkast, prema dnu je malo sužen; bijel, obično je s ružičastom do crvenkastom nijansom, uzdužno je naboran, sitno je čehast.

Listići: Gusti, lomljivi, zaokruženi su uz stručak, prirasli; bijeli, kremasti, kasnije su više žućkasti, oštrica je često krvavocrvena, osobito blizu ruba klobuka.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s gusto raspoređenim šiljastim bradavicama visokim oko 0.5 µm, gotovo potpuno mrežasto povezanim, (7) 7.2 - 9 (10.1) × (5.8) 6.8 - 8.3 (8.9) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 8.1 × 7.4 µm, Qe = 1.1; otrusina je bjelkasta do krem-žućkasta.

Meso: Debelo, izuzetno je tvrdo, lomljivo, bijelo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag, nakon dužeg žvakanja je gorkast i smolast na cedrovinu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama po nekoliko plodnih tijela zajedno, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete zbog smolaste konzistencije i gorkastog okusa. Smolasti se okus gubi tijekom pripreme, a meso ostaje tvrdo i hrskavo.

Napomena: Jedna je od većih jestivih crvenih krasnica, nije ljuta i može se konzumirati. Zamjeni se sa nejestivom debelom krasnicom (Russula torulosa), koja ima rjeđe listiće i vrlo ljut okus, te sa sardonix krasnicom (Russula sardonia), kojoj je okus vrlo ljut. Ova je krasnica izrazito tvrdog mesa, pa je već samo stiskanjem stručka odmah možete prepoznati. Gorka krasnica (Russula amarissima) je slična vrsta, ali je nejestiva zbog gorkog ukusa. Crvene krasnice manjih dimenzija s bijelim listićima, poput paprene krasnice (Russula emetica) i njezinih varijacija, su ljutog okusa i otrovne.

CRVENO-BIJELA KRASNICA

Russula rubroalba (Singer) Romagn.

Etimologija: ruber (lat.) = crveno + albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 5-8 (10) cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, često je malo nepravilan, gotovo je sjajan, bez sjaja je kad se osuši, kožica se slabo guli; osnova je crvena, ružičasto-crvena do crveno-narančasta, no s raznim je primjesama ili oblačastim žućkastim mrljama, gubi boju, osobito na sredini gdje može biti bijele do kremaste boje, rub je žućkast ili narančasto-crven, zaobljen je prema dolje, dosta je tanak, tup, nije narebran.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, čvrst, dosta je pravilno valjkast, malo je širi ispod listića, sužava se prema bazi, najprije je pun, kasnije je šupljikavo spužvast; čitav je bijel, kasnije je lagano sivkast, rijetko je mjestimice s crvenom ili ružičastom nijansom, manje je ili više izraženo uzdužno naboran ili žiličast, na bazi je u starosti žuto-smeđ.

Listići: Prilično su gusti, dosta su široki, vrlo su lomljivi, zbog debljine djeluju zbijeno, izmiješani su s lamelulama, često su račvasti i anostomozirajući, suženi su uz stručak, prirasli; u mladosti su bijeli, kasnije su krem-žuti ili žuto-oker.

Spore: Eliptične, s djelomično mrežasto povezanim bradavicama visokim do 0.5 µm, 7.5-9 x 5.7-8 µm; otrusina je žuta do žuto-oker.

Meso: Mekano, bijelo, na ozlijeđenim je mjestima sivkasto, u starosti je sa žutim ili smeđim mrljama; miriše na voće, na marelice, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane prljavocrveno, s fenolom specifično slabo i sporo tamnosmeđe, s kalijevom lužinom žuto, a kožica ponarančasti.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, po jedna ili dvije zajedno, u bjelogoričnim šumama i parkovima, najčešće u simbiozi s hrastom, na vapnenastom ili glinenastom, češća je u sredozemnom području; nije rijetka vrsta.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po boji klobuka sliči većem broju krasnica. Slična je zlatna krasnica (Russula aurea) koja ima crveniju, krvavu boju klobuka i zagasitije žute, zlatne listiće, te također žuti stručak, nema žute mrlje po klobuku. Veoma je slična i romellijeva krasnica (Russula romellii) koja ima svjetliji klobuk.

Russula sanguinea - created in Finland by Allar Antson

KRVAVA KRASNICA

Russula sanguinea Fr.

Etimologija: sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po crvenoj boji.

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, prvo je je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, malo je vijugav, tvrd, mesnat, nekad je malo tupo ispupčen, po vlažnom je vremenu mazav, ljepljiv i malo sjajan, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se vrlo kratko ili nimalo ne guli; krvavocrven ili je ružičasto-crven, kasnije blijedi, često je s bjelkastim mrljama, kao kod izblijedjele krasnice (Russula exalbicans), osobito kada se gljiva razvije, rub je malo narebran.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 0.6-1.5 (2.5) cm debeo, čvrst, valjkast, prvo je pun, kasnije je pregradasto šupalj; tipično je s ružičast ili crven, rijetko je bijel, u starosti od baze postaje oker, prilično je naboran.

Listići: Prilično su gusti, uski, prirasli su ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku, račvasti, izmiješani su s lamelulama, oštrica je glatka; bjelkasti, kasnije su žuti do žuto-oker.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim šiljatim bradavicama visokim do 1 µm, 7-10 x 6-8.2 µm; otrusina je blijedožuta do blijedooker.

Meso: Čvrsto, kasnije je lomljivo, bijelo, kasnije požuti; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je ljut i vrlo gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom pocrveni, s fenolom posmeđi, a meso i listići u dodiru s fenolanilinom najprije postanu vinskicrveni pa ljubičasti i na kraju crveno-crni, dok meso s alfa-naftolom poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i u jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, arišom, tisom ili smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa. Iako se krasnice paprenog okusa smatraju otrovnim, konzumacija ove vrste uglavnom ne izaziva nikakve probavne probleme.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnim crvenim krasnicama za razliku od kojih ima ružičasti ili crvenkasti stručak. Sardoniks krasnica (Russula sardonia) raste na istom staništu i u isto vrijeme, ali ima ljubičasto-crveni klobuk i stručak, a listići su boje vrhnja ili žuti.

SARDONIKS KRASNICA

Russula sardonia Fr.

Etimologija: sardonion (gr.) = biljka s reskim okusom. Po okusu.

Engleski naziv: Primrose Brittlegill

Klobuk: 4-8 (11) cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksan i ispupčen, kasnije je potpuno otvoren i ulegnut na sredini, kožica je prirasla i teško se guli, blistav, vlažan i mazav; tipično je vinskicrven do crveno-ljubičast, rijetko je sa žutom ili zelenom nijansom, sredina je često tamnija, rub nije narebran.

Stručak: 3-11 (13) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast, pun, rijetko je komorasto spužvast, čvrst; bijel, kasnije je tipično crveno-ljubičasto pahuljast, donji dio posmeđi.

Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s lamelulama, često su račvasti, prirasli; svijetložuti su do limunastožuti, u mladosti su su orošeni sa sitnim kapljicama.

Spore: Kuglaste, s visokim bradavicama djelomično mrežasto spojenim linijama ili malim grebenima, 6-9.2 x 6.2-9 µm; otrusina je krem-žuta.

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, kruto, bijelo je ili lagano žućkasto, ispod kožice klobuka je ružičasto; miriše na voće, a okus je jako ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, te močvarama u simbiozi s borom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog jako ljutog okusa mesa. Sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokuju proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Ova vrsta ima listiće veoma lijepe žute boje, skoro zelenkaste. Slična je queletova krasnica (Russula queletii) s kojom se dosta lako zamijeni, a slična vrsta ima nešto svjetlije listiće, žuta boja je jedva zamjetna.

Russula emetica f. silvestris - created in Netherlands (Kingdom of the) by Albert Meek

GORSKA PAPRENA KRASNICA

Russula silvestris (Singer) Reumaux

Etimologija: silvaticus (lat.) = šumsko; meticus (lat.) = koji izaziva povraćanje. Po efektu kojeg izaziva.

Engleski naziv: Woodland Brittlegill

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, prvo je poluloptast, zatim je slabo ispupčen ili ulegnut na sredini, te s prema dolje zaobljenim rubom, gladak, po vlažnom je vremenu mazav i sjajan, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se gotovo potpuno guli; boja je najprije, često i trajno, crvene boje trešnje ili krvavocrven, u starosti može izblijediti, rub je gladak.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 0.5-1.5 (2) cm debeo, valjkast je ili batinasto zadebljan prema bazi, pun, u starosti je komorasto ili potpuno šupalj, lomljiv, mekan, lako truli; bijel, baza u starosti postaje žućkasta, često je uzdužno naboran.

Listići: Razmaknuti, tanki, nekad su račvasti, izmiješani su s nekoliko lamelula, na bazi su poprečno povezani sa sitnim žilicama, najširi su uz rub gdje su široki oko 5 mm, nisu lako lomljivi, prirasli, oštrica je cjelovita; bijeli, u starosti su s plavičastim ili limunastožutim odsjajem.

Spore: Eliptične, s međusobno povezanim šiljatim bradavicama visokim do 1 µm, 7-10 x 6.5-8.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Dosta je debelo, veoma je lomljivo, bijelo, ispod kožice je također bijelo; miris je ugodan na voće ili kokos, malo podsjeća na suhe kruške, a okus je veoma ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakom i formolom poružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama, obično u simbiozi s borom, na pjeskovitom i kiselom tlu, kod nas je najbrojnija bljuvara i jedina je varijacija koji uspijeva na suhim staništima u šumama hrasta, kestena i bukve u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, na mahovini, na panjevima i u dupljama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom, osobito sirova u velikim količinama. Jedna gljiva u jelu obično ne uzrokuje nikakve simptome. Sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokuju proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Slična je tipična vrsta paprena krasnica (Russula emetica) koja uspijeva samo po močvarnim ili vlažnim tlima, te je u nas mnogo rjeđa vrsta, veća je, te ima oštar, a ne zadebljan rub klobuka, a meso je pod kožicom klobuka crveno, boja klobuka izblijedi, također je i većih dimenzija. Dosta varijacija brezove paprene krasnice (Russula betularum) imaju nešto tamniju i jako promjenljivu boju.

SUNČANA KRASNICA

Russula solaris Ferd. & Winge

Etimologija: solaris (lat.) = sunce. Po boji.

Engleski naziv: Sunny Brittlegill

Klobuk: 3-9 (10) cm širok, najprije je konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut na sredini, lijevkast, po suhom je vremenu bez sjaja, po vlažnom je vremenu mazav, u mladosti je gladak, kožica se guli samo do polovice promjera; bjelkast je do svijetložut, žut ili limunastožut, vrlo je rijetko i s crvenkastim ili crvenkasto-smećkastim tonom na sredini, sredina je tamnije žumanjčanožute boje, često izblijedi, skoro je bijel prema rubu i u kontrastu sa živom bojom na sredini, kasnije je izbrazdan, rub je tup i jako široko narebran.

Stručak: 3-9 (10) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, skoro je valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, vrlo je lomljiv, ubrzo postane spužvasto šupalj; bijel, mjestimično je sa smećkastim pjegama, sitno je maljav.

Listići: Dosta su gusti, prirasli, dosta su široki, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, na bazi su povezani poprečnim žilicama; najprije su bijeli, kasnije su krem, žuti ili svijetlooker.

Spore: Eliptične do gotovo kuglaste, s vrlo izoliranim šiljatim bradavicama visokim 0.5-1.2 µm, (7) 7.1 - 8.5 (9.2) × (5.4) 5.9 - 6.8 (7.8) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 7.7 × 6.4 µm, Qe = 1.2; otrusina je žuto-oker.

Meso: Vrlo je lomljivo, bijelo; miriše kiselo, na senf, ocat ili kisele krastavce, a okus je izrazito papren, osobito uz listiće.

Kemijske reakcije: Meso pozitivno reagira s gvajakolom, ali s dosta velikim zakašnjenjem.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom; prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ova krasnica nije velikih dimenzija, slična je žumanjčana krasnica (Russula risigallina) koja je žute boje, a meso joj nije paprenog okusa i rub klobuka je manje narebran. Raultova krasnica (Russula raoultii) razlikuje se po drugačijem mirisu i mikroskopskim karakteristikama (spore su bijele, a ne krem boje).

Russula sphagnophila - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

MAHOVINSKA KRASNICA

Russula sphagnophila Kauffman

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav; žuto-smeđ, ružičasto-crven, vinskicrven, blijedoružičast ili je ružičasto-ljubičast, rub je izrazito široko narebran i često jako valovit.

Stručak: 4-9 visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, šupalj, ponekad je srašten s drugim plodnim tijelom, gladak, vrlo lomljiv; bijel, poslije je žućkast, na bazi je često s ružičastom nijansom.

Listići: Vrlo su rijetki, jednako su dugi, gotovo su bez lamelula, prirasli sa zupcem; najprije su bjelkasti, kasnije su kremasti ili svijetložuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, jako bradavičave, 8.5-10.5 x 6.5-8.5 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bijelo; miris nije izražen, a okus je slatkast, voćni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i miješanim šuma breze i smreke, te u parkovima i na močvarnom tlu u mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Opisana je krasnica lako prepoznatljiva po močvarnom staništu, vrlo rijetkim i jednako dugim listićima te po široko narebranom rubu klobuka.

MEDNOŽUTA KRASNICA

Russula subfoetens W.G.Sm.

Etimologija: Po sličnosti sa smrdljivom krasnicom (Russula foetens).

Engleski naziv: Least Stinking Brittlegill

Klobuk: 5-12 (16) cm širok, u početku je skoro okruglast, kasnije se izravna i ulegne na sredini, površina je nekad nepravilna, najprije je vlažan i mazav, kasnije je suh, blistav, kožica se guli do polovice promjera; žut, žuto-smeđ, boje je meda, kasnije je hrđastosmeđ ili tamnosmeđ, na sredini je često tamnije hrđastosmeđe do crveno-smeđe boje, rub je tipično tanak i narebran.

Stručak: 2-9 (11) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, nije krupan, pravilno je valjkast, sužen je na bazi, kasnije je šupalj, gladak; bjelkast, kasnije je žućkast do žute boje meda, u starosti su s karakterističnim smeđim pjegama, na vrhu je pahuljast, nepravilno je jamičasto naboran, ima gustu mrežicu koja se kasnije uočava po smeđoj boji.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s malo lamelula, nisu široki, oštrica je ravna ili malo trbušasta, izrezani su uz stručak, prirasli, često su račvasti, na bazi su poprečno spojeni žilicama; bjelkasti su ili kremasti, kasnije su žućkasti do žuto-oker, u starosti su često sa smećkastim mrljama.

Spore: Široko eliptične, bradavičave, bradavice su gotovo šiljaste i većinom izolirane, visoke su 1.1-1.4 µm, nisu mrežasto povazane, 6.5-11.5 x 5.5-8.5 µm; otrusina je krem.

Meso: Tvrdo, prilično je elastično, isprva je bijelo, kasnije je kremasto do žućkasto, na prerezu požuti; miris je voćni do neugodan poput sijena, u starosti je neugodan na pokvarenu ribu, sličan kao kod smrdljive krasnice, a okus sporo postane ljut, kožica klobuka je blaga.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) postane tipično zlatnožuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, ali također i sa smrekom ili jelom, na vlažnim terenima. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori navode kao nejestivu gljivu, ali se smatra otrovnom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Od slične se smrdljive krasnice razlikuje po većim dimenzijama i svijetloj žuto-oker boji, miris je slabije izražen, a okus je često i dodatno slatkast.

DEBELA KRASNICA

Russula torulosa Bres.

Etimologija: torus (lat.) = uzglavlje, jastuk. Po umanjenici navedene riječi.

Engleski naziv: Brawny Brittlegill

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je nepravilno konveksan, kasnije se raširi i u starosti je ulegne na sredini, vlažan, mazav, malo je sjajan; tamne je vinskicrvene, ljubičaste, crveno-smeđe, crveno-ljubičaste ili crno-crvene boje, više je ili manje sa zelenkastim odsjajem, sredina je često crnkasta, rub je dosta pravilan, dugo je vremena podvijen, kasnije je prilično vijugav.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, skoro je trbušast, pun, zadebljan je uz listiće, čvrst; neravnomjerno je crvenkast, tamnocrven, crveno-smeđ, plavo-ljubičast do crveno-ljubičast, boje je klobuka, na bazi je bijel, sitno je pahuljast.

Listići: Jako su gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama ili ih uopće nema, uz stručak su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, jedva su prirasli, izgledaju gotovo slobodni; bjelkasti, kremasti, kasnije su žućkasti do žuto-oker.

Spore: Skoro kuglaste do eliptične, s tupim mrežasto povezanim bradavicama visokim oko 0.7 µm, djelomično izbrazdane, 6.6-9 x 5.7-7.2 µm; otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Prilično je čvrsto, bijelo ispod kožice klobuka je crveno; dosta je jako i karakteristično miriše na voće, kruške ili jabuke, a okus je vrlo ljut, ljutina ubrzo nestaje, kasnije postaje gorko.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u obalnim područjima u simbiozi s borovima, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Veoma je slična queletova krasnica (Russula queletii) koja raste samo ispod borova i dosta upadljivo niriše na mješano voće, ponekad je i dosta sličnog tona. Queletova je krasnica izraženije ljubičaste boje i nešto većih dimenzija, te raste ispod smreka, a ne ispod borova.

TURCO-LAZZARIJEVA KRASNICA

Russula turci Bres.

Etimologija: Prema slikaru i gastronomu baronu Turco-Lazzariju.

Engleski naziv: Pirate Brittlegill

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, rijetko čvrst, prvo je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, uvijek je mazav na sredini ulegnutog dijela, kožica se teško guli; dosta je promjenjive boje, može biti oker-smeđ, mesnatocrvenkast, tamnocrven, vinskocrveno-ljubičast, plavo-ljubičast, sivo-maslinast ili maslinasto-smeđ, sredina je tamnije crnkaste boje, nikad nije čiste crvene boje, često je pojasast, rub je u starosti tup i narebran.

Stručak: 4-7 (8) cm visok i 0.5-2 (2.5) cm debeo, dosta je mesnat, valjkast, blago je batinasto zadebljan na bazi, prvo je pun, kasnije je nepravilno šupalj; bijel, rjeđe je s ružičastim mrljicama.

Listići: Gusti, razmaknuti, suženi uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama; bjelkasti, žućkasti do žućkasto-oker.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, s okruglim mrežasto povezanim bradavicama i grebenima visokim oko 0.8-1 µm, 7-9.2 x 6-8 µm; otrusina je svijetložuta do žućkasto-oker.

Meso: Bijelo, teži da požuti, ispod kožice klobuka je ljubičasto, čvrsto, ali nije tvrdo; mirisom podsjeća na jod ili orahove ljuske, osobito u bazi stručka, a okus je blag, ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće jelom ili smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali male vrijednosti zbog tankog mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po karakteristično vrlo udubljenoj sredini klobuka koji je dijelom crtast i s ljepljivom sluzi. Miriše po jodu, osobito meso u stručku.

Russula velenovskyi - created in Finland by Jukka Vauras

VELENOVSKA KRASNICA

Russula velenovskyi Melzer & Zvára

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Coral Brittlegill

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je otvoren i često izvrnut i s malom grbicom na sredini, vlažan i mazav, po suhom je vremenu raspucan, kožica se lako guli do polovice promjera, sredina se teško guli; narančast, svijetlocrven, tamnocrven ili je ciglastosmeđ, obično posvijetli na sredini, sa žućkastim do sivo-maslinastim mrljama, najčešće na sredini, rub je gladak ili u starosti lagano narebran.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, često je malo nepravilan, iznutra je šupljikavo komorast; bijel je ili lagano žućkast, na bazi je s ružičastom nijansom, površina je često žiličasto naborana.

Listići: Prilično su gusti, pravilni, ujednačeno su račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama; bjelkasto-krem, kasnije su krem-žućkasti do žuti, oštrica je u starosti crvenkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, s gotovo izoliranim i do 0.8 µm visokim bradavicama, 6-9 x 5-7.2 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Čvrsto, debelo, kasnije je mekano do spužvasto, bijelo, ponekad je s laganim ružičastim odsjajem, malo požuti; miris nije izražen, nekad slab na riblje ulje, a okus je blag, pomalo na mentol.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane mesnatocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u većim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, hrastom crnikom ili bukvom, rijetko borom, voli pjeskovito tlo, u toplim i mediteranskim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Jedina sigurna metoda za determinaciju ove krasnice je mikroskopska analiza spora. Od makroskopskih osobina se ističe osrednjom veličinom i okusom mesa koje nije ljuto.

ŠAROLIKA KRASNICA

Russula versicolor Jul.Schäff.

Etimologija: versicolor (lat.) = promjenljive boje.

Engleski naziv: Variable Brittlegill

Klobuk: 3-8 (9) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i lagano ulegnut na sredini, dosta je pravilan, gladak, mazav, ljepljiv, kožica se može guliti do sredine promjera; vrlo je promjenjive boje, uglavnom je izbijeđen, crven, vinskicrven ljubičast ili je nježne ružičaste, zeleno-smeđe ili sivo-smeđe boje, također je s oker mrljama, sredina je jednobojna ili zelenkasta, najčešće je tamnija, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 0.5-1.5 (2) cm debeo, valjkast je ili trbušast, na bazi je sužen, lomljiv; bijel, preko noći požuti, kasnije je žuto-oker, na bazi je oker, lagano je hrapav.

Listići: Gotovo su rijetki, prilično su široki, mekani, prirasli su za stručak; bijeli, kasnije su krem do oker, oštrica je oker.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s djelomično mrežasto spojenim bradavicama visokim oko 0.4 µm, (6) 6.2 - 7.6 (8.5) × (4.7) 5.2 - 6.5 (7.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.27 (1.3), N = 120, Me = 6.8 × 5.8 µm, Qe = 1.2; otrusina je kremasto-žuta do žućkasto-oker.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo ili samo malo požuti; miriše slabo na pelargonije, slično kao kristalna koprenka (Cortinarius flexipes)s je slab po voću, okus je uz listiće naglašeno ljut, u stručku je malo ljutkast ili ponekad gotovo blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom pocrveno poput mesa, s fenolom posmeđi, s fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim pocrni, dok s gvajakolovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, uglavnom brezom ili jasikom, na otvorenim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Pronalazi se pod brezama i ima vrlo promjenjivu boju klobuka. Relativno je mala rastom, ali dosta kompaktna gljiva, ima zanimljivu osobinu da joj stručak preko noći malo požuti. Vrlo je slična pupača (Russula caerulea), ali ona ima ispupčen klobuk i raste u šumama bora.

JESTIVA KRASNICA

Russula vesca Fr.

Etimologija: vescus (lat.) = jestivo. Po jestivosti.

Engleski naziv: The Flirt

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan, u starosti je raširen i ulegnut na sredini koja je nekad malo šiljato ispupčena, kožica je blago smežurana, često se povlači s ruba, kožica se lako guli do 1/3 promjera; dosta je promjenjive boje, može biti smećkast, oker-smeđ, mesnatocrvenkast, vinskicrveno-smeđ, sivo-ljubičast ili ljubičasto-smeđ, na sredini je tamniji, kasnije blijedi, može biti i zelen, često je s hrđastosmeđim mrljama, rub je gladak, tup, u starosti je malo narebran.

Stručak: 3-11 (12) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, skoro je valjkast, često je zadebljan na bazi, tvrd, pun, u starosti je spužvast; bijel, nikad nije crven, u starosti je uglavnom sa žuto-smeđim mrljama.

Listići: Gusti, ponekad su račvasti, elastični, široki, suženi su uz stručak, prirasli, često se vrlo kratko spuštaju po stručku, slabo su lomljivi; bijeli, zatim su nešto žućkasti, kasnije su smeđi, oštrica je u starosti smeđa.

Spore: Kuglaste do eliptične, s malim izoliranim bradavicama, (5.6) 5.7 - 7.1 (8.3) × (4.2) 4.5 - 5.8 (7.1) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 60, Me = 6.7 × 5.5 µm, Qe = 1.2; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, lomljivo, najprije je bijelo, kasnije je u bazi stručka sa smeđim pjegicama, prljavožuto ili crvenkasto-smećkasto; miris je ugodan, a okus je također vrlo ugodan na lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane narančasto-crveno, s kalijevom lužinom požuti, s fenolom posmeđi, dok s gvajakovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće hrastom, bukvom, smrekom ili grabom, na pjeskovitom, glinenastom, kiselom ili neutralnom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Za ovu vrstu je tipično što se kožica klobuka na rubu počne povlačiti prema sredini nakon čega listići ostanu goli. Po mesnatocrvenom pigmentu ispod kožice klobuka slična je ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha) i treba imati dosta iskustva da bi se ove dvije vrste međusobno razlikovale. Slična smeđezelena krasnica (Russula heterophylla) ima zeleni klobuk, ali ne teži da joj listići i meso poprime rđaste mrljice. Zamjena je moguća i sa maslinastom krasnicom (Russula olivaceae), koja ima vrlo lomljive listiće.

VINSKOSMEĐA KRASNICA

Russula vinosobrunnea (Bres.) Romagn.

Etimologija: vinoso = boje vina, vinski + brunneus (lat.) = smeđe. Po boji.

Engleski naziv: Naked Brittlegill

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, prilično je krupan, najprije je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije se otvori, pravilan je ili u režnjevima, površina je po vlažnom vremenu prilično sjajna, vlažna i mazava, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se teško guli; dosta je promjenjive boje, može biti vinskicrven, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ, maslinast, smeđ, ljubičasto-smeđ ili ljubičasto-crnkast, sredina je često tamnija, mjestimično je sa svijetlim mrljama.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast, na bazi je batinasto zadebljan, ispod listića je širi, šupljikav; bijel, samo je u starosti lagano žućkast, kasnije je obično s ružičastom ili crvenkastom nijansom, slično kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea), nekad može ostati potpuno bijel, površina je prilično naborana.

Listići: Jako su gusti, široki, malo su trbušasti, zaokruženi su i suženi uz stručak, prirasli, često izgledaju slobodno, na bazi su ponekad poprečno povezani žilicama; bjelkasti, kasnije su žuti do žuto-okerasti, oštrica je uz rub klobuka crveno-ljubičasta.

Spore: Eliptične, s bradavicama visokim do 1.5 µm, s rijetkim krestama, 7-10 x 6.2-8 µm; otrusina je svijetložuta do žuto-oker.

Meso: Čvrsto, debelo, lomljivo, bijelo; lagano miriše na voće, a okus je blag na lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom poljubičasti, a sa željeznim sulfatom postane narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom bukvom, voli vlažno i kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Jedna je od forma uštavljene krasnice (Russula alutacea) od koje se razlikuje po intenzivnijoj boji.

LJUBIČASTONOGA KRASNICA

Russula violeipes Quél.

Etimologija: violaceus (lat.) = ljubičasto + pes (lat.) = noga. Po ljubičastoj boji stručka.

Engleski naziv: Velvet Brittlegill

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i ulegnut na sredini, voštana se kožica lako guli; žut, limunastožut, žuto-zelen do žuto-ljubičast, u starosti je često s ljubičasto-smeđim ili crveno-smeđim pjegama, baršunast, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je manje ili više narebran.

Stručak: 3-14 (16) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, ponekad je stisnut, prema bazi se sužava, na bazi je zašiljen, prvo je čvrst je i krut, kasnije je komorasto spužvast; najprije je bijel, kasnije je mjestimično ružičasto-ljubičast do ljubičast, na bazi je lagano maljav od micelija.

Listići: Uski, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, vrlo su lomljivi, po vlažnom vremenu mogu biti relativno mekani i teško lomljivi; bijeli, kasnije su krem ili žućkasti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s mrežasto spojenim bradavicama, 6-9 x 5.3-8 µm; otrusina je blijedožućkasta.

Meso: Debelo, tvrdo, lomljivo, kasnije je mekano, bijelo; u mladosti miriše na voće, kasnije na haringe, a okus je blag i ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u većim ili manjim skupinama, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sve krasnice koje mirišu na ribu (haringe) uglavnom su jestive.

Napomena: Karakteristična je po uočljivo ljubičastom stručku i zelenkastom klobuku. Ljupka krasnica (Russula amoena) je vrlo slična, ali miriše po trimetilaminu, odnosno na kuhane rakove, kao i haringova krasnica (Russula xerampelina) koja je nešto svjetlije boje klobuka, žućkaste, kao i žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca). Suljupka (Russula amoenicolor) je slična vrsta, ali ima crveni i ljubičasti klobuk.

KRASTAVA KRASNICA (GOLUBAČA)

Russula virescens (Schaeff.) Fr.

Etimologija: virescens (lat.) = zeleno, zelenkasto, koje se zeleni. Po boji.

Engleski naziv: Green Russula

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, vrlo je čvrst, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, vijugav, nepravilan, kožica se guli do polovice promjera; često je bjelkast, zelenkast ili plav, nikad nije ljubičast, unutarnji dio jako izblijedi, mramoriran je jer se kožica raspuca i stvore nepravilne zelenkaste plohaste zelene bradavice na bjelkastoj ili blijedozelenkastoj osnovi, izgleda kao krastav, u starosti je sa prljavožutim pukotinama, rub je po suhom vremenu raspucan.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 1-5 (6) cm debeo, valjkast, nepravilno je zadebljan na bazi, prvo je pun, kasnije je spužvast, lomljiv; bijel, ponekad je smećkasto pjegav, na vrhu je bjelkasto brašnast, brazdast, na ozlijeđenim mjestima ili na pritisak često postane smeđ.

Listići: Jako su gusti, suženi su uz stručak, prirasli, račvasti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, vrlo su lomljivi; bijeli, krem, kasnije su žućkasti, u starosti su sa smeđim mrljama, više su ili manje s crvenkastim odsjajem.

Spore: Kuglaste do eliptične, bubrežaste ili kruškolike, s izoliranim bradavicama, djelomično mrežasto povezanim spojnim linijama, 5.7-10 x 4.7-7 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Debelo, lomljivo, bijelo, nepromjenljive je boje, u starosti je blago smećkasto; miris je neutralan ili slab na brašno, u starosti na sir ili znojne noge, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane lagano narančasto, s alfa-naftolom ljubičasto, s gvajakovom tinkturom plavo-zeleno, dok s anilinom postane žućkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, najčešće u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično bukvom, kestenom, hrastom ili grabom, na vapnenastom tlu, često se pronađu čak i nakon dugotrajnog suhog vremena.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva te jedna od rijetkih gljiva koje se mogu jesti i sirove pa se mogu koristiti za salate.

Napomena: To je zasigurno najpoznatija krasnica. Pri determinaciji ove vrste paziti samo na klobuk koji mora imati tipične nepravilne plohaste bradavice, a ponekad je bijele boje. Stručak je tvrd, bez zadebljanja i ovoja, te bez vjenčića, te treba napomenuti da se slučajno ne bi ubrala mlada zelena pupavka (Amanita phalloides) koja je smrtno otrovna.

Russula viscida - created on September 2022 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

LJEPLJIVA KRASNICA

Russula viscida Kudřna

Etimologija: viscidus (lat.) = viskozno, mazavo. Po mazavosti klobuka.

Engleski naziv: Viscid Brittlegill

Klobuk: 4-18 (20) cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu jako vlažan, mazav i ljepljiv, skoro sluzav, kožica se ne guli; vrlo je promjenjive boje, crven, vinskicrven, tamnoljubičast, tamnoljubičasto-crven, crveno-smeđ ili ljubičasto-smeđ sa žućkastim pjegama, ponekad je šaren, rijetko je s maslinastim tonovima, mjestimično je oker, u starosti hrapav na sredini, rub je nepravilno režnjavit, gladak, rijetko je valovit.

Stručak: 4-10 (15) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast, malo je batinasto zadebljan na bazi, najprije je pun, ubrzo postane spužvast; u početku je bjelkast, nikad nije čisto bijel, ubrzo zatim je žućkast do žućkasto-oker, ubrzo od baze postaje smeđ, na vrhu je svjetliji, malo je pahuljast, uzdužno je hrapav.

Listići: Osrednje su gusti, skoro svi su jednako dugi, samo su rijetko s ponekom lamelulom, do stručka su račvasti, prirasli, široki su od 5-15 mm; bjelkasti, kasnije su kremasto-žuti i s hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične, s malim mrežasto povezanim bradavicama, manje ili više zakrivljene, 9-11 x 8-9 µm; otrusina je gotovo bijela do svijetlokrem.

Meso: U klobuku je 1-2 cm debelo, tvrdo, lomljivo, bijelo, bjelkasto, uskoro postaje smeđe do crvenkasto-smeđe; miris je ugodan, lagano kiselkast, na mak, a okus je više ili manje umjereno ljutkast, osobito uz listiće, a u stručku je često blago, oštrina ubrzo nestaje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično  smrekom ili jelom, na vapnenačkom tlu; dosta je rijetka vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, unatoč ljutkastom okusu mesa.

Napomena: Lijepa je krasnica s tipičnom žuto-okerastom bojom i mrljama po stručku. Sredina klobuka je skoro uvijek smeđa ili maslinasto pjegava. Najsličnija je medna krasnica (Russula melliolens) koja ima klobuk jarke purpurnocrvene boje, tipičan miris po medu, te oker-smeđo pjegavi stručak i meso. Raste najčešće u bjelogoričnim šumama na kiselom tlu.

Russula xerampelina - created in Finland by Sebastian Källman

HARINGOVA KRASNICA

Russula xerampelina (Schaeff.) Fr.

Etimologija: xeros (gr.) = suh + ampelos (gr.) = loza. Po boji koja je slična boji lista suhe loze.

Engleski naziv: Crab Brittlegill

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan; crven je do tamnocrven, na sredini je tamniji, rub je tanak, kasnije je manje ili više narebran.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, kasnije je spužvasto šupalj; bijel, žućkast ili je s laganom ružičastom ili crvenkastom nijansom, kasnije na dodir posmeđi.

Listići: Vrlo su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, žućkasti, na pritisak posmeđe.

Spore: Eliptične, s izoliranim bradavicama, 8-13 x 8-10 µm; otrusina je kremasto-žuta do žuto-oker.

Meso: Debelo, žilavo, bijelo, u dodiru sa zrakom postane žućkasto-smeđe; tipično miriše na haringe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom pozeleni, a s anilinom pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim vrstama crnogoričnog drveća, uglavnom smrekom, jelom ili borom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu uglavnom su blage i jestive gljive, a miris nestaje tijekom pripreme.

Napomena: Karakteristična je po vrlo promjenljivoj boji klobuka. Slične su maslinasta krasnica (Russula olivacea) koja ne miriše na haringe i uštavljena krasnica (Russula alutacea). Najprepoznatljivija je po mirisu pomoću kojeg se lako razlikuje od drugih sličnih vrsta.

ZVAROVA KRASNICA

Russula zvarae Velen.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 2-7 (8) cm širok, najprije je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, površina je bez sjaja, kožica se teško guli; blijedocrven je do crven, također je više ili manje sa žutom nijansom, sredina i rub su bljeđi, često žuti, baršunast, u starosti je zrnast, rub je pravilan, nije ili je samo lagano narebran, u starosti je često raspuknut.

Stručak: 4-6 cm visok, lagano je proširen na vrhu, zadebljan je na bazi, kasnije je spužvasto šupalj do potpuno šupalj; bijel, s crvenkastom je nijansom, površina je sitno pahuljasto-vlaknasta, više je ili manje naboran.

Listići: Vrlo su gusti, prilično su trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama; bijeli su i svijetlokremasti.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, mrežasto povezane grebenima, 6.5-9 x 5.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je crveno; miris je ugodan na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po šumskim čistinama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, rijetko bukvom, u travi.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Po boji je vrlo slična tvrda krasnica (Russula rosea). Najvjerojatnije se često zamijeni navedenom vrstom jer je vrlo rijetka.

Aleurocystidiellum subcruentatum - created on June 2020 in Vysoké Tatry, Slovakia by Filip Fuljer

CRNOGORIČNA ZDJELOKOŠKA

Aleurocystidiellum subcruentatum (Berk. & M.A.Curtis) P.A.Lemke

Plodno tijelo: 1 cm dugo, 0.5 cm široko i do 0.5 mm debelo, slijepljeno, razrašteno, ali može biti i u obliku diska ili zdjelice, često je sa suženom osnovom nalik na peteljku, labavo je pričvršćeno za supstrat, lako se odvaja; gornja je strana glatka, bjelkasto-siva, oker, u starosti kožasta, rub uglavnom blago savijen.

Rupice/cjevčice: Žućkaste, jajolike do široko eliptične, s jasnim su vrhom, s debelim stijenkama.

Spore: Eliptične, oko 16 x 12 µm.

Meso (trama): Debljine je uglavnom do 0.5 mm, žilava.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprofit na kori i trulim granama još živog crnogoričnog drveća, obično crnog bora (Pinus nigra) i planinskog bora (Pinus montana), ali i smreke (Picea abies). Mogu se pronaći samo do oko 1 m visine iznad zemlje, ali nikada na granama ili deblima koji leže na tlu. Napadnuti živi domaćin polako odumire. Gljiva uzrokuje crvenu trulež na supstratu. Kod nas je pronađena samo na Plitvičkim jezerima. Također je zabilježeno je da je 1976. godine pronađena na lokalitetu Mihaljevac u Zagrebu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po boji su slične limunasta blazinica (Trichoderma citrinum) i grabova opnatica (Peniophora laeta), koje su većih dimenzija i s drugačijim oblikom plodnih tijela, koja u obliku plahtica.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je slijepljeno, razrašteno, rijetko je u obliku diska ili zdjelice; 2. sivkaste do oker boje; 3. rub je odvojen od supstrata; 4. plodno tijelo je do 1 cm dugo; 5. raste na živom ili mrtvom crnogoričnom drveću

Megalocystidium luridum - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ŽUTOOKER VOSKOKOŠKA

Gloeocystidiellum luridum (Bres.) Boidin

Etimologija: luridum (lat.) = mračan, oskudan u boji. Po boji.

Plodno tijelo: 1-30 (40) cm široko i do 0.8 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto srašteno s podlogom, formira plahtice, površina je bradavičava, kvrgava, u mladosti voštana, po suhom vremenu ispuca; bjelkaste ili krem boje, u starosti je žućkasto-smeđe, rub je isprekidan i malo paučinasto resast.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, sočno, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom s donje strane grana i trupaca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanoj je vrsti donekle slična Gloeocystidiellum leucoxanthum, koja raste već u proljeće na krupnim drvnim ostacima lijeske, vrbe, johe i topole. Spomenuta vrsta ima znatno jače gomoljasto grbavu površinu plodnog tijela i sadrži gloeocystide koje imaju vrećasti izgled i zrnatu strukturu. Gloeocystide mogu biti duge 70-150 µm i debele 7-12 µm.

Gloeocystidiellum porosum - created in Finland by Tapio Kekki

MLIJEČNOBIJELA VOSKOKOŠKA

Gloeocystidiellum porosum (Berk. & M.A.Curtis) Donk

Etimologija: porosum (lat.) = s mnogo pora, porozan. Po sitnim rupicama na površini.

Plodno tijelo: 1-30 (40) cm široko i  više od 0.5 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira tanke membranozne plahtice, u mladosti je voštano, a ispucano kada je suho; površina je glatka, bradavičava, kvrgava, ponegdje s malim izočinama (tuberculum), bjelkasto, krem, svijetlooker ili okerasto-žuto, rub je sitno maljavo-pahuljičast i bjelkast.

Spore: Eliptične, vrlo sitno bradavičave, prozirne, 5-7 x 2-3 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Bjelkasto je ili krem, voštano, u starosti je ispucano i tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveće s korom i bez nje, s donje strane ležećih grana i trupaca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Sitne se pore na površini plodnog tijela mogu se vidjeti pomoću povećala. Značajna karakteristika roda Gloeocystidiellum je u tome što su gloeocystide pozitivne sa sulfovanilinom, odnosno oboje se u sivo-plavo ili crno.

Stereum gausapatum - created on November 2023 in Bezirk Steglitz-Zehlendorf, Berlin, Germany by Astrid Basner

HRASTOVA POLIČICA

Stereum gausapatum (Fr.) Fr.

Etimologija: gausa (gr.) = dlaka, kosa + patum (gr.) = lice, maska. Po izgledu.

Engleski naziv: Bleeding Oak Crust

Plodno tijelo: 1-6 (8) cm široko, razrašteno se širi na supstratu, formira male kožaste i valovite klobuke koji su dosta tanki, do 2 cm široki i do 1.5 cm promjera od supstrata, gornja je strana baršunasta, pojasasta, kre, žućkasta žuto-smeđa, smeđa, sivo-smeđa do hrđastosmeđa, na ozlijeđenom mjestu pocrveni (izgleda kao da krvari), rub je bijel, žilav, elastičan, valovit i često zakrivljen, donja je himenijalna strana glatka, nepravilna, nabrana, s valovitim obojenim pojasevima, žuta, žuto-smeđa ili narančasto-smeđa, također pocrveni nakon nekog vremena kada se zagrebe.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, amiloidne, 5-7 x 2-3 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, često je gotovo bjelkasto, zatim je obično smećkasto s uskom žuto-smeđom zonom ispod površine klobuka, na prerezu ili na oštećenom mjestu pocrveni, po vlažnom vremenu je sa smeđim gutacijskim kapljicama, kada se osuši postane drvenasto i sipko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit drvnih ostataka (grane, trupci) bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve ili breze; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Djelomično je spojena sa supstratom kao i ostale vrste iz roda Stereum, često je ispupčeno i manje ili više tanko, u obliku nepravilnog polumjeseca.

DLAKAVA POLIČICA

Stereum hirsutum (Willd.) Pers.

Etimologija: hirsutus (lat.) = kosmato. Po dlakavoj površini.

Engleski naziv: Hairy Curtain Crust

Plodno tijelo: 1-5 (12) cm široko i 2-5 mm debelo, jednom je stranom priraslo za neku granu poput ljuske, preklapa se s drugim plodnim tijelima poput crijepova na krovu kuće, vrlo je nepravilno i često spojeno s drugim plodnim tijelima, elastično, žilavo; gornja je strana klobučića potpuno prekrivena bjelkasto-žućkastim nakostriješenim dlačicama koje kasnije postanu narančasto-smeđe ili sive, površina je lagano pojasasta, žuto-smeđa ili žuto-narančasta, rub je u mladosti žućkasto-smećkast, uvijek je sa žutom nijansom; donja je himenijalna površina glatka, oker do žućkasto-narančasta, rijetko je sivo-smeđazbog vremena, ne mijenja boju kada se protrlja.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, s tankim stijenkama, amiloidne, 5-8 x 2-4 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, žilavo, svijetlosmeđe, trama i gornja dlakava površina klobučića je odvojena smeđom do crvenkasto-smeđom linijom; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog kožaste konzistencije mesa.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje djeluju antioksidativno, antimikrobno i protuupalno (National Library of Medicine. 2024. Bioactivity of EtOH and MeOH Extracts of Basidiomycetes Mushroom (Stereum hirsutum) on Atherosclerosis).

Napomena: Plodna tijela su postavljena jedno iznad drugoga. Slična purpurna poličica (Chondrostereum purpureum) ima glatku fertilnu zonu (donju), a purpurno-ljubičaste je boje, gornja strana je maljava i pojasasto-sivkasta. Naborana poličica (Stereum rugosum) s donje strane promijeni boju.

LAŽNI PURANOV REP

Stereum insignitum Quél.

Etimologija: insignitum (lat.) = označen, ukrašen. Po dekoraciji.

Engleski naziv: False Turkeytail

Plodno tijelo (klobuk): 3-8 (10) cm široko i 4-7 mm debelo, polumjer od supstrata je 2-4.5 cm, polukružno ili je u obliku lepeze; gornja je površina fino baršunasta, nije čekinjasta, pojasasta, oker-crvenkasto-smeđ, pojasevi su različite boje, uz rub klobuka je žućkasto-oker, u sredini je sivo-smeđe, do supstrata je tamnosivo-smeđe; donja je himenijalna površina valovita, kvrgava, pojasasta, žućkasta do smeđa, rub je valovit i uvijek svjetliji, trljanjem ne požuti. 

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, amiloidne, 5.6-6.5 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, kožasto, žutosmeđe, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, voli toplija područja, česta je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji velika sličnost i mogućnost zamjene s baršunastom poličicom (Stereum subtomentosum), koja raste na istom staništu (joha, bukva, vrba). Međutim, spomenuta vrsta ima klobuke redovito prekrivene zelenim algama, himenij nema izrazite zone i na pritisak požuti. Mikroskopski se spomenuta vrsta također razlikuje jer ima duže i deblje bazidije (45-60 x 5-6 µm), a može rasti i više godina.

ŽUTOOKER POLIČICA

Stereum ochraceoflavum (Schwein.) Sacc.

Etimologija: ochra (lat.) = žuta boja, posebno nijansa koja je slična okeru ili žutoj zemlji + flavum (lat.) = žuto. Po boji.

Plodno tijelo: Do 10 cm široko i 2-4 mm debelo, posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno ili formira poluklobučiće; klobučići su  široki 1-2 (3) cm, polumjer od supstrata je 0.5 cm; gornja je površina sivo-smeđa, sivo-oker, smeđa, rijetko je crvenkasta, svježa je mekana, kožasta, naborana, jedva uočljivo pojasast, rub je tanak, valovit i dlakav; donja je himenijalna površina je glatka neravna, sivo-kremasta do sivo-oker.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-9 x 2-3 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Sivo-smeđe, tanko, žilavo, elastično, kada se posuši, postane tvro i lomljivo, gornja površina i trama su odvojeni linjom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u aluvijalnim šumama ili brdsko-ravničarskom području, ne na većim nadmorskim visinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, rjeđe na drugom bjelogoričnom drveću, obučno s donje strane grana i trupaca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova vrsta raste ispod grana i grančica, a klobučići vire bočno. Vrlo slična naborana poličica (Stereum rugosum) također raste ispod grana i grančica hrasta, lijeske, bukve i breze, ali se bitno razlikuje po smeđem himeniju koji je grbav.

Stereum reflexulum - created on March 2023 in Dehesa de Moncalvillo, San Agustín de Guadalix, Spain by Javier Gómez

ZRCALNA POLIČICA

Stereum reflexulum Lloyd

Engleski naziv: Thoughtful Stereo

Plodno tijelo: 1-5 cm široko, posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno, posve mlado je čupavo-dlakavo, ubrzo zatim je glatko, inicijalan je rast pojedinačan, plodna tijela kasnije međusobno srašćuju pa može biti ukupne širine i do 20 cm; gornja je površina glatka i kvrgava, najprije je bijela, poslije je od sredine prema rubu sivkasta do oker ili smećkasta, na pritisak posmeđi, rub nije maljav; donja je himenijalna površina glatka, malo je kvrgava, posušena je raspucana, s pukotinama, narančasto-smeđa ili oker-smeđa, svježe plodno tijelo na pritisak postaje sivo-smećkasto.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 4.5-7 x 2-2.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine na krupnim drvnim ostatacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dok je plodno tijelo posve malo, može se zamijeniti sa snježnobijelom hrskavičarkom (Skeletocutis nivea), koja najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima vrbe, breze, lijeske i graba. Međutim, morfološka građa spomenute vrste bitno se razlikuje po obliku himenija, koji je sitno porozan.

NABORANA POLIČICA

Stereum rugosum Pers.

Etimologija: rugosus (lat.) = namreškan, naboran, smežuran. Po izgledu.

Engleski naziv: Bleeding Broadleaf Crust

Plodno tijelo: 1-5 (20) cm široko, kružnog je oblika ili je razrašteno, plodna tijela su najčešće međusobno spojena, himenijalna je površina neravna, u mladosti je malo dlakava, bijela, sivkasta, kasnije je oker, svijetlosmeđa ili crvenkasto-smeđa, na pritisak ili rez pocrveni, u starosti postaje siva, rub je neravan i bjelkast, u mladosti izlučuje smećkastu smolastu izlučevinu koja je izražena u obliku kapljica.

Spore: Gotovo valjkaste do eliptične, spljoštene s jedne strane, glatke, prozirne, amiloidne, 6-12.5 x 2.5-7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: 0.5-5 mm debelo, kožasto, plutasto, sastavljeno je od koncentričnih slojeva, iznutra je svijetlooker, izvana je smećkasto, također je i ljubičasto, ponekad na pritisak postane krvavocrveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, hrasta ili vrbe; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Izgleda razrašteno poput kraste i ima brazdastu površinu.

KRVAREĆA POLIČICA

Stereum sanguinolentum (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: sanguinolentus (lat.) = krvavo. Po krvavocrvenom prljanju.

Engleski naziv: Bleeding Conifer Crust

Plodno tijelo: 3-8 (100) cm široko i do 0.5 mm debelo, razrašteno, valovito, kovrčasto, klobučići su tanki, kožasti, kasnije su maljavi, kovrčasti, pojasasti, izdignu se do 2 cm sa supstrata, složeni su poput crijepova na krovu kuće, te formiraju cjelovitu i manje ili više prostranu površinu, krem-smeđe, sivo-smeđe do crvenkasto-smeđe, rub je bijel.

Spore: Valjkaste, glatke, bezbojne, 6-8 (10) x 2.5-3.5 (4) µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, kožasto, sivo-smeđe, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu postane krvavocrveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, površina na kojoj je drvo presječeno, kora) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke, ali i drugih vrsta kao što su jela, bor, ili ariš. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Slične je debljine crnogorička drhtalica (Tremella encephala). Može se zamijeniti s naboranom poličicom (Stereum rugosum) i hrastova poličica (Stereum gausapatum) koje također pocrvene, ali rastu na bjelogoričnom drveću.

BARŠUNASTA POLIČICA

Stereum subtomentosum Pouzar

Etimologija: sub (lat.) = ispod, blizu + tomentosum (lat.) = pomalo dlakavo, prekriveno dlačicama.

Engleski naziv: Yellowing Curtain Crust

Plodno tijelo: 1-7 (9) cm široko, 3-5 mm debelo i do 4 cm promjera od supstrata, lepezasto, klobuci su stručkoliki, u linijama rastu na drvu; klobuci su dosta široki, latičasti, oker, crvenkasto-smeđi, s gornje su strane fino baršunasti, nisu čekinjasti, pojasasti, s koncentričnim krugovima, donja je strana valovita, glatka, kvrgava, žućkasta je do žuto-siva, kasnije je smeđa, rub je bijel, trljanjem ili vlaženjem postaje žućkast za razliku od dlakave poličice (Stereum hirsutum).

Spore: Gotovo valjkaste, duguljaste, 5-7 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, kožasto, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, najčešće johe, ali također i vrbe, topole, bukve i breze, rijetko crnogoričnog drveća, u vlažnim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti sa sličnim lažnim puranovim repom (Stereum insignitum) od koje se razlikuje po himeniju koji je svijetlooker boje. Navedena vrsta raste na mediteranskom području.

Xylobolus frustulatus - created in Norway by Helene Lind Jensen

MOZAIČNI RASPUCANAC

Xylobolus frustulatus (Pers.) P.Karst.

Etimologija: frustulare (lat.) = razlomiti, slomiti. Po izgledu.

Plodno tijelo: 0,5-2 (99) cm široko i do 7 mm debelo, razrašteno, srašteno je za supstrat, poslije se raspuca u mozaik, fragmentirano, pojedinačni su fragmenti do 1 (2) cm široki, svaki je fragment sivkast, okerast, svijetlosmeđ, smeđ do sivo-smeđ, slojevit, slojevi su himenija vrlo tanki i može ih biti 20-30, glatki do bradavičavi.

Spore: Eliptične do valjkaste, prozirne, amiloidne, 3.5-5.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Samo je nekoliko milimetara debelo, smeđe, žuto-smeđe, crveno-smeđe, kožasto-žilavo, plutasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine po močvarnim područjima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće hrasta; izaziva bijelu trulež drva. Lignin (celuloza u drvu) se neravnomjerno razgrađuje, što rezultira malim, okruglim rupama.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po nepravilno ispucanoj površini koja podsjeća na mozaik ili ispucanu zemlju za vrijeme suše. Slične vrste koje sliče na mozaik poput opisane vrste nisu poznate.

POLUKLOBUČASTI RASPUCANAC

Xylobolus subpileatus (Berk. & M.A.Curtis) Boidin

Etimologija: sub (lat.) = ispod, u blizini+ pileatus (lat.) = nešto što je opasano ili ima oblik šešira. Po nepotpunim klobucima.

Plodno tijelo: 0.5-2 (99) cm široko, 1-2 cm visoko i do 7 mm debelo, razrašteno ili je na rubu savijeno unatrag i formira stožaste smećkaste klobučiće, klobučići su baršunasti i maljavi, koncentrično pojasasti, rub je u mladosti žut, kasnije je smećkast i siv, himenijalna je strana glatka do bradavičavo neravna.

Spore: Eliptične, prozirne, s tankim stijenkama, amiloidne, 4.2-4.8 x 2.5-2.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, samo je nekoliko milimetara debelo, žilavo, kožasto, plutasto, žuto-smeđe do smeđe, u starosti je isušeno i s tamnijom smećkastom trakom (lentom) odvojeno od himenijalnog sloja; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, na oguljenom drvu; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada subtropskim vrstama gljiva. Veoma rijetko se pronađe u kontinentalnom dijelu Europe. Kod nas je pronađena sjeverno od Sesveta i u Istri kod Labina. Lignin (celuloza u drvu) se neravnomjerno razgrađuje što rezultira malim, okruglim rupama u drvu.

Hydnellum aurantiacum - created in Finland by Petri Roponen

NARANČASTA JEŽEVICA

Hydnellum aurantiacum (Batsch) P.Karst.

Etimologija: aurantiacus (lat.) = narančaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Orange Tooth

Plodno tijelo (klobuk): 2-8 (11) cm široko, erodirano-mesnato, uvijeno, površina je u pravilu ravna, ali nepravilno kvrgava s nepravilnim ulegnućima, prilično je mesnato; najprije je maljavo i žućkasto-narančasto samo na sredini, kasnije je crvenkasto-smeđe, rub je u mladosti bjelkast pa kasnije žut.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 2-5 (6) cm debeo, kratak je i zdepast, vrlo često je trbušast, pun, gladak, debeo; žut, žuto-narančast ili narančasto-smeđ.

Šiljci: Najprije su bjelkasti, zatim narančasti i na kraju hrđastosmeđi; gusti, sitni, kratki, spuštaju se po stručku.

Spore: Eliptične do kuglaste, bradavičave, 4.5-9 x 4-7 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Erodirano-vlaknasto, plutasto, narančasto-smeđe, u klobuku je žućkasto, u stručku crvenkasto-smeđe i s narančastim pojasevima; miris je ugodan na gljive, ponekad lagano na brašno, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na zemlji.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Najprepoznatljivija je po narančastoj boji na svim dijelovima i pojasastom mesu. Ima dosta srodnih vrsta kao što je mirisna plutovka (Hydnellum suaveolens) koja raste po crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, klobuk je bjelkast i s modrom nijansom, a na presjeku su uočljivi koncentrični pojasevi plavkaste boje. Slična nezgrapna ježevica (Hydnellum compactum) nema izražene pojaseve.

Hydnellum compactum - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

NEZGRAPNA JEŽEVICA

Hydnellum compactum (Pers.) P.Karst.

Etimologija: compactus (lat.) = jedar, kompaktan, zbijen, krupan, masivan. Po konzistenciji.

Plodno tijelo (klobuk): 2-8 (11) cm široko, prilično je okruglasto ili zavijeno poput zvrka pa se raširi i postane valovito i ulegnuto, debelomesnato, tvrdo; prvo je bjelkasto, sivkasto-smeđe ili svijetlosmeđe, mjestimično je crvenkasto, pojasasto, pahuljasto, naborano, izbrazdano, rub je bjelkast i lagano pahuljast.

Stručak: Kratak je i zdepast, ponekad gotovo da i ne postoji pa je samo u zametku, inače je na bazi malo bulbozan; žilav, sivo-smeđ ili hrđastosmeđ.

Šiljci: Sivkasto-smeđi, teže da pocrvene, spuštaju se po stručku, tupi, dugi su 4-8 mm.

Spore: Kuglaste, 5.4-6.2 x 3.3-4.7 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Debelo, u mladosti je prilično mekano i sočno, ubrzo postane tvrdo i plutaste konzistencije, smećkasto, na presjeku se vide plavkasti i bjelkasti pojasevi, u bazi je stručka crvenkasto sa svijetlom ružičasto-ljubičastom nijansom; miris nije izražen ili je lagan na gljive, a okus je gorak i neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće pojedinačno, ali ponekad i u velikoj množini, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično kestenom, bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je raširena gljiva i šteta što je nejestiva. Dosta je slična plavičasta ježevica (Hydnellum caeruleum) koja na presjeku ima jako izražene plavo-smećkaste pojaseve. Naša vrsta je svijetle boje i prepoznatljiva je po slaboj ljubičastoj nahukanosti mesa na prerezu.

SRAŠTENA JEŽEVICA

Hydnellum concrescens (Pers.) Banker

Etimologija: con- (lat.) = zajedno + crescere (lat.) = rasti. Po rastu, gdje plodna tijela mogu biti sraštena jedno s drugim.

Engleski naziv: Zoned Tooth

Plodno tijelo (klobuk): 2-6 (8) cm široko, raširen, malo lijevkast, ulegnut u sredini; oker, smeđ do hrđastosmeđ, s koncentričnim pojasevima, pustenast, donja je strana žuto-smeđa do hrđastosmeđa, rub je tanak i srašten s nekoliko drugih klobuka.

Stručak: Kratak, na bazi je bulbozan, hrđastosmeđ, dlakav.

Šiljci: Tanki, gusti, spuštaju se po stručku; prvo su svijetlosmeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Kuglaste, grbave, višekutne, 4-6 x 4-5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Svijetlosmeđe, vlaknasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit u blizini različitog bjelogoričnog drvaća. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kraljev vrh (Medvednica) pokraj Zagreba, a ostale Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Karakteristična je po međusobno sraštenim klobucima.