LIJEPA JEŽEVICA

Climacodon pulcherrimus (Berk. & M.A.Curtis) Nikol.

Etimologija: pulcher (lat.) = lijep + -rimus (lat.) = koristi za označavanje superlativa. Po izgledu.

Plodno tijelo: 3-11 (18) cm široko, kapasto, lepezasto, naslagana su jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu, bjelkasto, žuto-narančasto, slamnatožuto, u starosti ili po suhom vremenu tamnije narančaste do narančasto-smeđe, gornja je površina baršunasta do grubo dlakava.

Šiljci: Do 8 mm dugi, bjelkasti do lagano narančasti, dosta su gusti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 4-6 x 1.5-3 µm, nema cistide; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bjelkasto, na prerezu ne mijenja boju, vlaknasto; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Meso i površina klobuka u dodiru sa KOH postanu ružičasti do crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na bjelogoričnom drveću, rijetko na crnogoričnom drveću, preferira toplija staništa u mediteranskom području, ali nađe se i u kontinentalnom području; izaziva bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem kolovoza, na truloj grani hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Slična je sjeverna ježevica (Climacodon septentrionalis), koja je nešto većih dimenzija, a šiljci nikada nisu narančasto tona i mogu biti nešto duži, do 16 mm.

Climacodon septentrionalis - created on August 2019 in пос. Борок, Некоузский р-н, Ярославская обл., Russian Federation by Eduard Garin

SJEVERNA JEŽEVICA

Climacodon septentrionalis (Fr.) P.Karst.

Etimologija: septentriones (lat.) = sjeverni, sjeverni dio. Po mjestu rasta.

Engleski naziv: Northern Tooth

Plodno tijelo: 3-30 (60) cm je široko, do 3 cm debelo i oko 15 cm visoko; bjelkasto ili svijetložuto, rub na prerezu pocrni, ali ne uvijek, sastoji se od brojnih pojedinačnih plodnih tijela u obliku polumjeseca koji su poput crijepova naslagani jedno iznad drugoga, nekad zajedno mogu težiti do oko 2 kg, gornja površina je dlakava.

Šiljci: Iste bjelkaste do žute boje kao i gornja površina, dugi su do 16 mm.

Spore: Valjkaste, kratke, prozirne, 4.5-5 x 2-2.5 µm; cistide su prozirne, u obliku su stošca, 50 µm duge i 10 µm široke; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bjelkasto, suho je žućkasto, žilavo, elastično; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na bjelogoričnom drveću, najčešće hrastu, bukvi, brijestu ili brezi; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Ova rijetka vrsta djelomično podsjeća na žuti kruh (Laetiporus sulphureus) koji nije bijele boje, te jako i postojano miriše po čemu se najlakše razlikuje od opisane vrste.

Phlebia lilascens - created on September 2017 in Przełom Hornadu, Słowacki Raj, Slovakia by Jerzy Opioła

LJUBIČASTA ŽILNICA

Phlebia lilascens (Bourdot) J.Erikss. & Hjortstam

Etimologija: lilas (lat.) = lila, ljubičasto + -scens (lat.) = postati, pretvarati se u. Po pretvaranju u ljubičastu boju.

Plodno tijelo: 4-20 (30) cm široko, posve je prilegnuto na supstratu, čvrsto je srašteno, formira plahtice voštanoga sjaja; površina je glatka ili blago nepravilno bradavičava, siva, sivo-oker ili ružičasto-smeđa s laganim ljubičastim odsjajem, rub je bijel i sitno dlakav.

Spore: Eliptične do lagano vretenaste, glatke, prozirne, 4-4.5 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, više je ili manje ljubičastog tona, pomalo želatinozno, hrskavičavo, voštano, sluzavo, mekano, kad sa posuši postane žilavo i tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, a rjeđe crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnim vrstama unutar roda Phlebia od kojih pojedine vrste imaju i sličnu mikrostrukturu.

NARANČASTA ŽILNICA

Phlebia radiata Fr.

Etimologija: radio (lat.) = zračiti, širiti se poput zrake. Po radijalno brazdastoj površini plodnog tijela.

Engleski naziv: Wrinkled Crust

Plodno tijelo: 4-30 (>100) cm široko, posve je prilegnuto na supstratu, razrašteno, labavo se drži za podlogu, u ranoj se mladosti formiraju kružne mrlje ili hrpice široke 1-2 cm, poslije se razvije u nepravilne oblike; površina je često radijalno brazdasta, češljasta, može biti valovita i kvrgava, himenij je u starosti bradavičav ili okruglastog izgleda, bradavice rastu zrakasto iz središta, smećkast,  svijetlonarančast do crvenkast, rub je svjetliji, srebrenosiv, rastrgan i resast.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 4-5.5 x 1.5-2 µm; otrusina bijela.

Meso: Slabo je želatinozno do želatinozno-hrskavičavo, sočno, kada se posuši, postane tvrdo kao kora i žilavo, žućkasto-crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, a rjeđe crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo karakteristična i lako prepoznatljiva zbog izrazito radijalno brazdastog plodnog tijela. Ima vrlo promjenljiv oblik i boju. Donekle je slična labirintna žilnica (Phlebia rufa), ali ona nema tragova radijalnih brazdi, nego je njezina površina mrežasto-porozna ili meruloidna te je rub vidno paučinasto-maljav.

LABIRINTNA ŽILNICA

Phlebia rufa (Pers.) M.P.Christ.

Etimologija: rufa (lat.) = crvenkasto-smeđe, grimizno. Po boji.

Plodno tijelo: 4-30 (> 50) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, labavo je srašteno s podlogom, u ranoj mladosti izgleda poput kružne mrlje ili sitne bijele hrpice, poslije može narasti i nekoliko decimetara široko; površina je grbava, nabrana i valovita, češljasta, himenijalna je površina valovito naborana ili je nepravilno porozna, meruloidna, ponekad je s gutacijskim kapljicama čak i po vlažnom vremenu, krem, žuto-smeđa, smećkasta do crvenkasto-smeđa, rubna je zona bjelkasta i resasta.

Spore: Valjkaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, nisu amiloidne, 4.4-5.5 x 1.7-2.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto je do crvenkasto-smeđe, više je ili manje ljubičastog tona, pomalo želatinozno, hrskavičavo, voštano, mekano, kada se posuši postane kožasto i tvrdo; miris i okus su blago kiselkasti, na voće ili gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Povećano plodno tijelo ima vrlo lijep izgled, a posebno se ističe s bijelim rubom. Bijele mrlje se mogu pojaviti i na površini himenija. Može se zamijeniti s donekle sličnom narančastom žilnicom (Phlebia radiata), ali njezino plodno tijelo nema bijeli rub te je površina narančaste ili ružičaste boje s blagom ljubičastom nijansom.

NABORANA HLADETINA

Phlebia tremellosa (Schrad.) Nakasone & Burds.

Etimologija: tremesco (lat.) = drhtavo. Po želatinoznoj, drhtavoj konzistenciji.

Engleski naziv: Jelly Rot

Plodno tijelo: 3-30 (40) cm široko, vrlo je nepravilnog oblika, klobuci su poput crijepova postavljeni jedan iznad drugoga, školjkastog je oblika ili poput uha; površina je grubo dlakava, maljava, čekinjasta, bjelkasta, sa ružičastom je ili narančastom nijansom, po vlažnom vremenu i u starosti je žuto-oker ili oker.

Rupice/cjevčice: Nalaze se s donje strane klobuka, 1-3 mm široke, anostomozirajuće, mrežaste, labirintne, formirane su od isprepletenih alveola, duguljastih rupica ili vijuga, žućkasto-narančaste, svijetlosmeđe, više su ili manje crvenkaste, na rubu su svjetlije.

Spore: Valjkaste, kobasičasto zakrivljene, prozirne, amiloidne, (3.3) 3.5 - 4.4 (4.6) × (1) 1.1 - 1.35 (1.4) µm, Q = (2.8) 2.9 - 3.6 (3.9), N = 30, Me = 3.9 × 1.2 µm, Qav = 3.2; otrusina je bjelkasta do žućkasta.

Meso: Bjelkasto je do smećkasto, elastično, želatinozno, kasnije je tvrdo, žilavo, suho i hrskavičasto, na presjeku se vide 2 sloja, gornji je sloj je mekan, pamučast i vlažan te blijedo maljav, a donji je sloj nešto čvršći; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće bukve, topole, breze, vrbe ili bora; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Ima želatinoznu i žilavu konzistenciju mesa. Slična vrsta s kojom se eventualno može zamijeniti je kožasta žilavica (Plicaturopsis crispa), međutim spomenuta vrsta ima skoro gladak klobuk koji je samo djelomično koncentrično maljav, a himenij je vijugav, naboran i bijele boje.

Aegerita candida - created on September 2019 in Maplewood, NJ, USA by tombigelow

ZRNASTA KRASTOKORKA

Bulbillomyces farinosus (Bres.) Jülich

Etimologija: farina (lat.) = brašno + pes (lat.) = noga. Po površini.

Engleski naziv: Couscous Crust

Plodno tijelo: 1-3 (5) cm široko; u seksualnom je stadiju posve prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je sraslo za podlogu, formira tanke i tvrde plahtice; površina je glatka ili malo bradavičava, bijele, žute ili sivkaste boje; u stadiju sklerocija ima gusta bijela loptasta ili kruškolika zrnca promjera 0.1-0.2 mm.

Spore: Eliptične do skoro kuglaste, glatke, prozirne, 5-7 x 4-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Dok je plodno tijelo svježe, ima voštanu i sočnu konzistenciju, bijelo do svijetložuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uvjek raste na donjoj strani grana i trupaca.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: U seksualnom stadiju ima izgled bjelkasto-sivo-okerastih plahtica koje u cjelosti prilegnu na supstrat. U seksualnom stadiju na glatkoj površini ostanu bijele loptice nagomilane u hrpice. Površina pojedinačnoga sklerocija (aegerita-stadij) građena je od grmolikih okruglastih ili ovalnih stanica veličine 10-18 x 8-15 µm.

Ceriporiopsis jelicii - created in Norway by Rune Solvang

PLITVIČKA KRASTOPORKA

Ceriporiopsis jelicii (Tortič & A.David) Ryvarden & Gilb.

Plodno tijelo: Do 10 cm dugo i 4 cm široko, razrašteno; himenijalna površina s rupicama najprije je bijela, kada se osuši postaje bjelkasto-kremasta do svijetlooker, često s prljavo smeđim mrljama.

Rupice/cjevčice: Gotovo su okrugle, boje su površine plodnog tijela, 5-7/mm²; mekane, plutaste do lomljive, do 1 mm duge.

Spore: Eliptične, s tankim stijenkama, prozirne, 1.9-2.9 × 0.9-1.6 µm.

Meso (trama): Vrlo je tanko, svijetlosmeđe.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, najčešće jele, smreke i bora. U Hrvatskoj je pronađena u miješanoj šumi bukve, jele i smreke na mrtvom uspravnom stablu jele, na jedinom poznatom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristično raste na drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća.

Porpomyces mucidus - created in Finland by Kulju, Matti

MEKANA VOSKOPORKA

Ceriporiopsis mucida (Pers.) Gilb. & Ryvarden

Etimologija: mucus (lat.) = sluzav. Po mazavoj površini.

Plodno tijelo: 3-15 (20) cm široko i 2-3 mm debelo, posve priraslo na supstrat, razrašteno, vrlo se labavo drži za supstrat, formira plahtice ili krpice, površina nije ravna; bijelo, kremasto do svijetložućkasto; rubna zona je s bijelo maljava od micelijskih niti; himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste do višekutne, 4-5/mm², bijele do krem; cjevčice su 1-2 mm duge.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 6.5-8.5 × 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Vrlo tanko, spužvasto, plutasto, žilavo, sočno, bijelo; miris slab na gljive,  okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu kao saprofit krupnih drvnih ostataka bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, osobito smreke.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pri determinaciji bijelo-žutih plodišta gljiva koje posve priliježu na supstrat lako je moguće makroskopski pogriješiti. Sigurna determinacija mora biti provedena mikroskopiranjem, jer se tada jasno vide razlike u obliku i veličini spora, bazidija, cistida i sustavu hifa.

Hermanssonia centrifuga - created in Finland by Allar Antson

LJUBIČASTOSIVA ŽILNICA

Hermanssonia centrifuga (P.Karst.) Zmitr.

Plodno tijelo: 4-30 (100) cm široko, razrašteno, površina je bradavičava, poput začešljane kose; bjelkasto, oker do žuto-smeđe, s ružičastom je ili malinasto-crvenom rubnom zonom.

Spore: 6.5 x 2.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, bjelkasto ili žućkasto-crvenkasto, pomalo želatinozno, hrskavičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, vrlo rijetko bjelogoričnog, najčešće se pronađe na smreki; izaziva bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke na krupnim drvnim ostacima smreke i jele te u bukovoj šumi na trupcu bukve, na pet lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Hypochnicium bombycinum - created on January 2024 in Königsheide, Berlin, Germany by ulrich__loock

SVILENKASTA KOŽARICA

Hypochnicium bombycinum (Sommerf.) J.Erikss.

Etimologija: bombyx (lat.) = svila. Po teksturi.

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, labavo je  pričvršćeno za podlogu, formira tanke plahtice, glatko; površina je neravna i prekrivena sitnim bradavicama, bjelkaste, krem, žućkaste do žućkasto-smeđe boje, po suhom vremenu manje ili više ispuca, rub je resast.

Spore: Eliptične, sa zrnatim sadržajem, prozirne, 8.7-11.3 x 6.8-8.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sočno, tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit  krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća s korom ili bez nje.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana se vrsta makroskopski može zamijeniti sa sličnom vrstom Mutatoderma mutatum koja također raste na mrtvim ostacima bjelogoričnog drveća. Međutim, mikrostruktura je posve različita, jer spomenuta vrsta ima valjkaste spore veličine 13-14 x 3.5-4 µm.

Hypochnicium geogenium - created in Finland by Unto Söderholm

ZEMALJSKA KOŽARICA

Hypochnicium geogenium (Bres.) J.Erikss.

Etimologija: ge (gr.) = zemlja + genos (gr.) = rod, vrsta. Po rastu i na zemlji.

Plodno tijelo: 1-12 (15) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno; površina je glatka i mjestimice nepravilno bradavičava, brašnjavo-baršunasta, bijela, kasnije je žućkasta do žućkasto-smeđa, čak je djelomično ružičasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa, po suhom vremenu nepravilno ispuca, rub je jasno pahuljast.

Spore: Gotovo kuglaste, široko eliptične ili valjkaste, glatke, prozirne, 4.5-8.5 x 3.2-5.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sočno, voštano, tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće vrba i borova, pronađe se i na stabljikama biljaka ili na tlu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Značajna karakteristika ove opisane vrste jesu valjkaste leptocystide, koje su duge 100-140 µm, glatke su, te ima cijanofilne spore. To znači da se spore ili hife s metilenskim modrilom oboje plavo.

DEBELOZUBI SPUŽVAR

Irpiciporus pachyodon (Pers.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: pachys (gr.) = debelo, široko + odous (gr.) = zub. Po značajkama.

Engleski naziv: Marshmallow Polypore

Plodno tijelo: 3-8 (90) cm široko, prileglo na supstrat, razrašteno, formira plahtice ili stvara male trokutaste poluklobučiće, poluklobučići su 2-5 cm široki, 1-3 cm polumjer do supstrata; gornja je površina bijela, bjelkasta, žućkasta do žuto-narančasta, jednobojna, fino je baršunasta, nije pojasasta, u starosti posmeđi, rub je valovit i malo podvijen, trusište je na rubu ponekad porozno.

Šiljci: 5-15 (20) mm dugi, različite su dužine, poneki su spljošteni, vrlo kratki, uvijek su obješeni, čak i u mladosti, a uz rub izgledaju poput rupičavog labirinta, starenjem formira više labirintnih listića, sličnih kao kod hrastove raznocijevke (Daedalea quercina); bjelkasti su do žuto-smećkasti.

Spore: Gotovo kuglaste, glatke, s velikom uljnom kapljom, s debelim stijenkama, prozirne, 5-7 x 4.5-6 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso (trama): Ima dvostruku strukturu, relativno je čvrsto, 3-8 mm debelo, bjelkasto, krem do narančasto-žuto, gornji sloj je sočan, a donji sloj koji naliježe na supstrat je tvrđi i lomljiv; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na živom drveću ili saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, javora, bukve i oraha; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i žilave konzistencije mesa.

Napomena: Opisana je rupičarka lako prepoznatljiva zbog šiljatog himenija. Sličan himenij ima i mliješnobijela zuboporka (Irpex lacteus), koji također raste na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća, ali isključivo kao saprofit tijekom godine.

Mycoacia aurea - created in Norway by Sieglinde Hansen [1939-2019]

ZLATNA VOSKOZUPKA

Mycoacia aurea (Fr.) J.Erikss. & Ryvarden

Etimologija: aurea (lat.) = zlatna. Po boji.

Plodno tijelo: Posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira plahtice površine nekoliko centimetara četvornih, sloj koji leži na podlozi sastavljen je od tankoga voštanog subiculuma iz kojeg rastu oštri šiljci koji su krem do blijedožute, a u starosti oker boje, rubna je zona plodnog tijela s kraćim šiljcima i završava glatko.

Šiljci: Dugi su 1-2 mm i rastu pojedinačno, samo su ponekad spojeni na bazi, površina je glatka ili vrlo rijetko s ponekom bočnom izraslinom.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 4-6 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto, u početku je mekano, voštano, vremenom i sušenjem otvrdnjava; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen na donjoj strani krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Uz malu se nepažnju lako zamijeni sa sličnom žutom voskozupkom (Mycoacia uda), koja također raste na donjoj strani krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća. Međutim, spomenuta vrsta ima sumpornožute do žuto-oker šiljke. Osim toga, šiljci se kod navedene vrste na vrhu najčešće račvaju u 2-3 manja šiljka, a plodno tijelo s kalijevom lužinom (KOH) postane purpurnocrveno.

CRNO-SMEĐA VOSKOZUPKA

Mycoacia fuscoatra Fr.) Donk

Etimologija: fuscus (lat.) = tamnosmeđe + atra (lat.) = crno. Po boji.

Plodno tijelo: 1-12 (15) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto srašteno s podlogom, formira plahtice površine i do nekoliko centimetara četvornih; sloj koji leži na supstratu sastavljen je od tankoga voštanog subiculuma iz kojeg rastu šiljci koji su blijedožućkasti, a u starosti smeđi do crnkasti.

Šiljci: 1-3 mm dugi i 0.2-0.4 mm debeli, valjkasti, ponekad su srašteni na bazi, po suhom su vremenu lomljivi.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 4.5-5.5 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto, u početku je mekano, voštano, vremenom i sušenjem otvrdnjava; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen na donjoj strani krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rod Mycoacia bitno se razlikuje od drugih gljiva koje imaju šiljke (Steccherinum, Grandinia) po voštanoj konzistenciji. Donekle može sličiti žutoj voskozupki (Mycoacia uda), ali ona ima sumporastožute do žuto-oker šiljke i nema oblik (tip) hifa čiji su vršci obloženi krastavom masom. Plodno tijelo opisane vrste u dodiru s KOH postane tamnocrveno.

ŽUĆKASTA VOSKOPORKA

Mycoacia gilvescens (Bres.) Zmitr.

Etimologija: gilvus (lat.) = žut, žućkast. Po boji.

Engleski naziv: Pink Porecrust

Plodno tijelo: 2-12 (20) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, labavo je pričvršćeno za podlogu,  pomalo je valovito, površina je s malim kvrgavim uzvišenjima, formira plahtice ili nepravilne krpice, 1-5 mm debelo, u mladosti i dok je svježe je bjelkasto, žućkasto ili svijetloružičasto, kasnije je oker-smećkasto do cimetastosmeđe, rub je tek uočljivo bijelo maljav, poslije je ružičast, na pritisak i na ozlijeđenim mjestima postane crveno-smeđe.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, duguljaste ili imaju izgled labirinta, sitne, 3-5/mm², bjelkaste, svijetloružičaste do mesnatoružičaste; cjevčice su 1-5 mm duge.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 4-5 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Sočno, vodenasto, kada se posuši postane tvrdo i lomljivo, bjelkasto, u starosti sa smeđim mrljama; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na krupnim drvnim ostacima (trupci, panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, breze i topole.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na prvi je pogled moguća zamjena s nekoliko rupičarki iz roda Ceriporia, kao što su mrežasta voskoporka (Ceriporia reticulata), zelenkasta voskoporka (Ceriporia viridans) i Ceriporia purpurea. Međutim, ako se pažljivo prouči opis, vidi se da je plodno tijelo nepravilno formirano, krpasto, iskrivljeno ili poput labirinta. Spomenute rupičarke nemaju tako nepravilno plodno tijelo.

OLOVNOSIVA VOSKOVKA

Mycoacia livida (Pers.) Zmitr.

Etimologija: lividus (lat.) = plavičasto-siv, modro-siv. Po boji.

Plodno tijelo: 4-20 (>30) cm široko i 2-4 mm debelo, posve je prileglo na supstratu, razrašteno, labavo se drži za supstrat, formira plahtice, površina je bradavičavo-kvrgava i urašteno žuto točkasta, vrlo je promjenljive boje koja ovisi o dobi, najprije je sivo-plavo do oker, a kasnije je ružičasto-smeđe ili crveno-smeđe, mjestimice je blago ljubičasto, rub je sivkast do sivkasto-plav i dlakav.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, blago su amiloidne, 7-9 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, više je ili manje ljubičastog tona, malo je želatinozno, hrskavičavo, voštano, sluzavo, mekano, kada se posuši postane tvrdo i lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pojedini autori navode da raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Postoji velika sličnost između vrsta unutar ovog roda i roda Phlebia.

MIRISNA VOSKOZUPKA

Mycoacia nothofagi (G.Cunn.) Ryvarden

Etimologija: Notfagus (lat.) = rod biljaka poznatih kao južna bukva, lažna bukva, srebrna bukva, rod od 35 – 40 vrsta drveća i grmlja u porodici Nothofagaceae, porijeklom iz hladnijih područja južne hemisfere. Po staništu.

Plodno tijelo: 4-15 (35) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira plahtice; bijelo-žute, žuto-oker do smećkaste boje, himenijalna površina u starosti postane crno-smeđa, rub je malo paučinasto-maljav i bjelkast.

Šiljci: 2-3 mm dugi, žućkasti.

Spore: Eliptične do skoro valjkaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 4-6 x 2.2-3 µm; otrusina je svijetlo žuta.

Meso: Žućkasto, isprva je mekano, kasnije otvrdne; miriše na mošt nakon alkoholnog vrenja, poput voćne rakije, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine na krupnijim drvnim ostacima (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukvi. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem ožujka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je bradata nitozupka (Hyphodontia barba-jovis), kod koje se svaki pojedinačni šiljak na vrhu grana (račva) u nekoliko manjih šiljaka.

ŽUTA VOSKOZUPKA

Mycoacia uda (Fr.) Donk

Etimologija: udo (njem.) = stabljika. Po izgledu.

Plodno tijelo: 4-15 (35) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira plahtice koje su u početku male površine, kasnije se spajaju,  sloj koji naliježe na supstrat ima tanki subiculum iz kojeg izbijaju šiljci, blijedožute, krem-žute do oker boje, rubna je zona s kraćim šiljcima i završava glatko.

Šiljci: 1-1.5 (2) mm dugi, najčešće rastu pojedinačno, katkad su srašteni na bazi, a na vrhu se često račvaju u sitnije oštre šiljke bjelkaste boje.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.2-5.2 x 1.9-2.9 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Žućkasto, u početku je mekano, voštano, vremenom i sušenjem otvrdnjava; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a sazrijeva u ljeto i ranu jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, uvijek se razvija na donjoj strani drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je vrstu moguće zamijeniti sa sličnom zlatnom voskozupkom (Mycoacia aurea), koja raste na istom staništu i u isto vrijeme. Međutim, spomenutoj vrsti plodno tijelo s kalijevom lužinom (KOH) ne mijenja boju, dok opisanoj vrsti plodno tijelo s kalijevom lužinom odmah postane malinasto-crveno do crno-crveno, a kasnije postane ljubičasto-crno.

Physisporinus vitreus - created in Norway by Liv Åm

STAKLASTA MEKOPORKA

Physisporinus vitreus (Pers.) P.Karst.

Etimologija: vitreus (lat.) = staklen, proziran. Po izgledu i teksturi.

Plodno tijelo: 2-10 (30) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, raste vrlo nepravilno, ako raste lateralno (bočno) na supstratu, tada formira klobučaste izbočine, nakon formiranja klobuka, gornja je strana više ili manje baršunasto-dlakava; površina je porozna, bjelkasta, kremasta ili je žućkasta, kasnije je okerasta, u starosti cimetastosmeđa, ružičasto-smećkasta kada se osuši, na pritisak polako posmeđi, vodenasto, rub je bijel, širok je 0.5-1 mm, sterilan i paučinasto-maljav.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, što ovisi o položaju supstrata, sitne, 4-6/mm², bijele do plavkaste ili ružičaste, osušene su smećkaste; cjevčice su 2-4 mm duge.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, često s uljnim kapljama, prozirne, nisu amiloidne, 3.6-6 x 3-5.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, vodenasto, voštano i mekano kad je svježe, osušeno je tvrdo i hrskavičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s vrstom Rigidoporus sanguinolentus, koja raste na istome staništu i u isto vrijeme. Međutim, ova rupičarka naglo postane crvenkasta ako se ozlijedi ili pritisne, a poslije ta mjesta posmeđe. Obje vrste rastu ispod povaljenoga stabla ili grane.

NAGORJELA KOPITARKA

Bjerkandera adusta (Willd.) P.Karst.

Etimologija: ustus (lat.) = opaljeno. Po boji himenija.

Engleski naziv: Smoky Bracket

Klobuk: 3-30 (60) cm širok, točkasto je učvršćen za podlogu i bubrežastog oblika, spljošten, tanak, cjelovit ili podijeljen na režnjeve, preklapa se s drugim plodnim tijelima poput crijepova na krovu; maljav ili kosmat, često je jasno pojasast, sivkast, tamnosiv, oker-smeđ, tamnosmeđ, sivo-smeđ, s crnim prstenastim zonama, u starosti su bjelkaste do sive, rub je bijel, rastegnut, donji dio pocrni.

Rupice/cjevčice: 0.2-0.8 mm široke, sitne, višekutne, 6-7/mm², tupe; sive, na pritisak postanu crne; cjevčice su kratke.

Spore: Eliptične, (3.6) 4.3 - 5.5 (6.7) × (1.8) 1.9 - 2.8 (3.1) µm, Q = (1.5) 1.8 - 2.4 (2.7), N = 120, Me = 4.8 × 2.4 µm, Qav = 2; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, žilavo, plutasto i kožasto, bjelkasto, sivkasto do smećkasto; miris ugodan na gljive, okus ugodan na gljive i malo kiselkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na živim i kao saprofit na mrtvim panjevima ili oborenim trupcima raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve; uzrokuje bijelu trulež drva. Prvu sliku snimila je Mirna Katičić, u prosincu, na bukvi, a ostale slike Safet Omerović - Basso, u veljači, na lokalitetu Pula.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Vrlo slična vrsta je šarena tvrdokoška (Trametes versicolor) od koje se razlikuje po najprije sivom pa crnkastom himeniju. Postoji i forma sa svjetlijim rupicama koje su boje trame, a to je vrbina kopitarka (Bjerkandera fumosa).

Bjerkandera fumosa - created in Finland by Esa Borén

VRBINA KOPITARKA

Bjerkandera fumosa (Pers.) P.Karst.

Etimologija: fumosa = boje dima. Po boji.

Engleski naziv: Big Smoky Bracket

Klobuk: 2-20 (30) cm širok, 6-8 cm visok i 0.5-3 (3.5) cm debeo, spljošten i raširen, raste vodoravno na supstratu pojedinačno ili po više međusobno sraštenih klobuka, pojedinačni klobuci su u obliku polumjeseca, a u brojnim se skupinama može nalaziti i po 40-50 klobuka na dužini i do 1 m; površina je bjelkasta, žućkasta, smeđa, kasnije sivkasto-smeđa i rijetko pojasasta, najprije je sitno dlakava pa glatka i bez dekoracije.

Rupice/cjevčice: Okrugle, višekutne, 2-4/mm², žućkaste do sivkaste, na pritisak posmeđe, a nikada ne pocrnu; cjevčice su 1-3 mm duge.

Spore: Eliptične, prozirne, 5-7 x 2.5-4 µm; hife su s tankim i debelim pregradama, sa sponama, 2-6 µm; bazidiji su batinasto-vitki, nose 6 spora, sa sponama; otrusina je bijela do svijetlosmeđa.

Meso (trama): Debela je do 2 cm i točkasto spojeno sa supstratom, kremasto do svijetlosmeđe boje drveta, kožaste konzistencije; miris slab na gljive, okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće jasena, javora, vrbe ili topole; izaziva bijelu gljilež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Pri determinaciji ove vrste je najkarakterističnija smeđa crta između trame i himenija po kojoj se razlikuje od nagorjele kopitarke (Bjerkandera adusta).

Phanerochaete sanguinea - created in Finland by Hannu Lehtonen

KRVAVA NITOKOŠKA

Atheliachaete sanguinea (Fr.) Spirin & Zmitr.

Etimologija: sanguis (lat.) = krvi. Po crvenkastim pjegama po plodnom tijelu.

Plodno tijelo: 3-20 (100) cm široko, posve prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto srašteno s podlogom, formira membranozne plahtice; površina je glatka i prividno porozna, najprije je bijelkasta, kasnije žućkasta, oker, mesnatocrvenkasta do krvavocrvena, rub je bjelkast s crvenkastim rizomorfima.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 2-4 × 1-2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso (trama): Opnaste i sočne konzistencije, tanko, bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća s korom, osobito smreke i jele; drvo se na mjestu rasta oboji crvenkasto.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na stanište, crvenkastu boju i crvenkaste niti (rizomorfe) na samom rubu teško se zamijeni s nekom drugom vrstom.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je slijepljeno, razrašteno; 2. površina je žućkasta do crvena; 3. himenijalna površina je glatka; 4. rubna zona je bjelkasta sa crvenkastim rizomorfima; 5. raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća

Hapalopilus croceus - created on September 2019 in Bialowieski PN, Hajnówka, Poland by bodhiheera

ŠAFRANASTA MEKOPORKA

Hapalopilus croceus (Pers.) Donk

Engleski naziv: Orange Polypore

Klobuk: 5-17 (23) cm širok i do 6 cm visok, u obliku je konzole; šafranastožut, žuto-narančast ili svijetlonarančast, žuto-narančasta boja vrlo brzo nestaje sušenjem i postaje crvenkasto-smećkasta do crno-smeđa, površina je neravna, baršunasta, dlakava, u starosti je gola, nije pojasasta, rub je zaobljen.

Rupice/cjevčice: Šafranastožuto-narančaste, mekane, vodenaste; cjevčice su 1-1.5 cm duge.

Spore: Eliptične, glatke, 4-5.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žuto, žuto-narančasto do žuto-smeđe, mekano, sočno, u starosti je tvrdo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) postane crveno-ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao slabi parazit na starim stablima ili kao saprofit krupnih drvnih ostataka (mrtva uspravna stabla i trupci) bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, a rijetko šumskog kestena ili drugih vrsta bjelogoričnog drveća. Poznata je samo s dva lokaliteta, u park-šumi Maksimir u Zagrebu i u okolici Vinkovaca.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po žuto-narančastoj boji i baršunasto -dlakavoj površini plodnog tijela.

MEKANA RUPIČARKA

Hapalopilus rutilans (Pers.) Murrill

Engleski naziv: Cinnamon Bracket

Plodno tijelo: 3-10 (30) cm široko, tanjurasto ili oblika konzole ili bubrega, široko je učvršćeno za podlogu ili kružno slijepljeno, rastegnuto i priljubljeno uz podlogu, nekada se produži u cijeli niz plodnih tijela ili je skoro u režnjevima; u mladosti je oker-smeđ, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđe, kasnije je cimetastosmeđe, sitno je dlakavo, rub je dugo vremena zakrivljen, tup, valovit i sa sterilnom zonom.

Rupice/cjevčice: 0.2-2 mm su široke, okrugle su pa višekutne, boje su klobuka, žuto-smeđe ili su cimetastosmeđe, na pritisak postanu crveno-smeđe.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, s vrlo tankim stijenkama, (2.5) 3.3 - 4.6 (5.2) × (0.7) 1.2 - 2.3 (2.7) µm, Q = (1.5) 1.8 - 3 (5), N = 60, Me = 3.9 × 1.8 µm, Qav = 2.3; otrusina je bjelkasto-smećkasta.

Meso: Mekano je pa lomljivo, vlaknasto, spužvasto, elastično, debelo, skoro je pojasasto, cimetastosmeđe ili ružičasto-smeđe, ispod gornje površine je nešto svjetlije; miriše na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s amonijakom i kalijevom lužinom postane purpurno-ljubičasto, a u dodiru samo s jednom kapi amonijaka poljubičasti.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično breze, bukve, hrasta, jabuke ili oskoruše, a ponekad se pronađe i na smreki ili boru. Primjerak na slici rastao je na polegloj grani hrasta na lokalitetu Dubravica u Hrvatskom zagorju. Treću sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Vrlo je otrovna vrsta, sadrži poliporensku kiselinu koja uzrokuje poremećaje središnjeg živčanog sustava i vida te može dovesti do teških oštećenja bubrega i jetre. U slučajevima trovanja je zabilježena ljubičasta boja mokraće. Voda od kuhanja također postaje ružičasta do ljubičasta.

Napomena: Po izgledu i dimenzijama ima dosta sličnih vrsta. Ako se ostavi na toplom mjestu rub nakon nekog vremena izraženo poljubičasti.

Phanerochaete laevis - created in Finland by Ossi Ryhänen

GLATKA VOSKOKORKA

Phanerochaete laevis (Fr.) J.Erikss. & Ryvarden

Etimologija: laevis (lat.) = bez neravnina, glatka površina ili tekstura. Po izgledu površine.

Plodno tijelo: 3-20 (100) cm široko i 0.5 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je priraslo, može se odvojiti kada se posuši, oblikuje opnaste krpice; svježe je hrapavo i grbavo, nepravilno ispuca kada se posuši, žućkasto, žuto-smeđe ili je oker, rubno je područje bjelkasto maljavo.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.4-3.1 µm; otrusina bijela, bezbojna.

Meso: Opnasto, voštano, tanko, bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) različitog crnogoričnog drveća s korom; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s vrstama Phanerochaete sordida i Phanerochaete velutina, koje se ipak razlikuju po broju cistida, kao i po strukturi hifa u subiculumu.

SIVOSMEĐA KOŽARICA

Porostereum spadiceum (Pers.) Hjortstam & Ryvarden

Etimologija: spadix (lat.) = smeđ, kestenjast. Po boji.

Plodno tijelo: 1-15 (100) cm široko i 0.5-1.5 (2) mm debelo, prvo se razvija pojedinačno, kasnije se pojedinačna tijela spajaju u veće površine, razrašteno, kasnije postaje klobučasto sa uzdignutim rubom; gornja je površina naborana do ispucana, manje je ili više bradavičava ili kvrgava, sivo-smeđa, maslinasto-smeđa do crno-smeđa, s jasnom je svijetlom bjelkastom ili žućkastom rubnom zonom, rub je sitno dlakav ili pernat.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 5.5-7.5 x 3-4 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Kožasto, žilavo, tvrdo je i lomljivo kada se osuši; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i bukve, uvijek s donje strane ležećeg, svježe oborenog drva; uzrokuje bijelu trulež drva. Prvu i posljednje dvije slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Slične su vrste naborana poličica (Stereum rugosum), nagorjela kopitarka (Bjerkandera adusta) i vrbina kopitarka (Bjerkandera fumosa).

PLAVA KRASTOKORKA

Terana caerulea (Lam.) Kuntze

Etimologija: caeruleus (lat.) = plava, modra. Po boji.

Engleski naziv: Cobalt Crust

Plodno tijelo: 5-100 cm široko i do 5 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira okruglaste membranozne plahtice koje se poslije međusobno spajaju, poput kraste; površina je baršunasta, kvgava i malo bradavičava, plavo, ljubičasto-plavo do tamnoplavo.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-12 × 4-7 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Tanko, gotovo ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća s korom, obično na donjoj strani trupaca ili otpalih grana. Prve četiri slike snimila je Marija Parać, početkom veljače na lokalitetu u blizini Segeta Donjeg kod Trogira, a petu Safet Omerović - Basso, krajem studenog na lokalitetu Šišan kod Pule.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Teško se zamijeni s nekom drugom vrstom ako se obrati pozornost na stanište, boju i oblik plodnog tijela.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je slijepljeno, razrašteno; 2. površina je plava do ljubičasto-plava; 3. himenijalna površina je bradavičava; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

KRESIVA GUBA

Fomes fomentarius (L.) Fr.

Etimologija: fomes-fomitis (lat.) = mamac, opskrba za vatru. Jer se upotrebljava kao pripala za vatru.

Engleski naziv: Hoof Fungus / Tinder Bracket

Klobuk: 3-20 (40) cm širok i 10-20 cm debeo, kopitastog je oblika, s vrlo tvrdom i debelom korom, sjajan; glinenasto-hrđastosmeđe, narančasto-smeđe, crvenkasto-smeđe, blijedosive ili čađavosive boje, s razmaknutim koncentričnim brazdama, odnosno stepenast i kružno naboran, kora je u prvoj godini rasta prilično mekana i posuta sivim prahom, kasnije nastanu sivo-smeđi pojasevi, najprije je dlakav pa poslije gol i sive boje, donja je himenijalna površina izravnata, rub je zaobljen i debeo pa oker-hrđastosmeđ.

Rupice/cjevčice: Okrugle, sitne, promjera 0.2-0.3 mm, bjelkasto-hrđastosmeđe ili sivkaste, kasnije su smeđe, na dodir postanu tamnosmeđe, u mladosti često izlučuje gutacijske kapljice; cjevčice su 2-6 mm duge, višeslojne, na presjeku se jasno vide mnogi slojevi koji označavaju godine rasta, hrđastosmeđe.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 17-19 x 5-6 µm, Q=2.83-3.39, N=30, Me=18.01 x 5.66 µm, Qav=3.18; bazidije su batinastog oblika i sa 4 spore; otrusina je bijela.

Meso: Najprije je žilavo i malo spužvasto pa kasnije postane plutasto, kožasto i drvenasto, svijetlosmeđe ili hrđastosmeđe boje, na mjestu spoja sa supstratom bjelkasto, na presjeku se po slojevima cjevčica jasno uočava starost; miris je slab na gljive, nije neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste po više godina kao parazit na živom ili mrtvom bjelogoričnom drveću, najčešće bukvi, topoli, hrastu, kestenu, lijeski i brezi; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerke na petoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske sastojke koji posjeduju antikancerogene, protuupalne i antidijabetičke učinke (National Library of Medicine. 2024. Fomes fomentarius Ethanol Extract Exerts Inhibition of Cell Growth and Motility Induction of Apoptosis via Targeting AKT in Human Breast Cancer MDA-MB-231 Cells; Apoptotic properties of polysaccharide isolated from fruiting bodies of medicinal mushroom Fomes fomentarius in human lung carcinoma cell line; Fungal strain matters: colony growth and bioactivity of the European medicinal polypores Fomes fomentarius, Fomitopsis pinicola and Piptoporus betulinus).

Napomena: Kresivna guba je fakultativni parazit, zanimljiva je po tome što raste po više godina. Godovi se najbolje vide na presjeku plodnog tijela. Nekada se upotrebljavala za kresivo za potpalu vatre, a danas se može koristiti u dekorativne svrhe. Prvi sloj koji se nalazi na dnu klobučaste tvorevine je prilično mekan.

POSUTA SJAJNICA

Ganoderma adspersum (Schulzer) Donk

Etimologija: adspergere (lat.) = rasipati, raznijeti, posipati, prosipati.

Plodno tijelo (klobuk): 6-20 (40) cm široko, 20 cm dugo i do točke u kojoj izrasta iz supstrata do 20 cm visoko, klobučasto, veliko je i zadebljano, u obliku je pojedinačnih polumjeseca, jako je priraslo i u zadnjoj fazi razvoja prekriveno crvenkasto-smeđom otrusinom; kora je tvrda, kvrgava, pojasasta, često je i do 2 mm debela, na pritisak se ne savija; smeđe, tamnosmeđe, crvenkasto-smeđe i smeđo-crnkasto, rub je u mladosti bjelkast i ispupčen.

Rupice/cjevčice: Okrugle, sitne, 3-4/mm², bijele, u starosti su žuto-smeđe ili sivo-smećkaste, na pritisak posmeđe; cjevčice su i preko 1 cm duge, višeslojne, unutrašnji sloj uz tramu je nježniji.

Spore: Eliptične do kuglaste, s dvostrukim su stjenkama, 8-13 x 5-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Izdašno, tamne je hrđastosmeđe boje, plutasto; miris je ugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste po više godina u parkovima i dvorištima kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, hrasta, lipe i divljeg kestena, a ponekad i kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Ljekovitost: Znanstvena je studija pokazala da je ova vrsta bogat izvor triterpenoida kao što su steroli i lanostanoidi, te fenola, flavonoida, kondenziranih tanina i galotanina, a metanolni ekstrakt pokazao je najjače antioksidativno djelovanje i inhibicijski učinak na peroksidaciju lipida, međutim nije pokazao zadovoljavajuću antimikrobno djelovanje i citotoksičnost protiv ispitivanih linija raka (National Library of Medicine. 2024. Ganoderma adspersum (Ganodermataceae): Investigation of Its Secondary Metabolites and the Antioxidant, Antimicrobial, and Cytotoxic Potential of Its Extracts).

Napomena: Kao i kod svih sjajnica, po rupicama s donje strane klobuka se može bojati/pisati. Ako se gornji sloj klobuka može utisnuti, to nije posuta sjajnica, već plosnata sjajnica (Ganoderma applanatum) od koje se razlikuje po čvršćoj konzistenciji i većim sporama.

PLOSNATA SJAJNICA

Ganoderma applanatum (Pers.) Pat.

Etimologija: appianatus (lat.) = izglađeno, ravno. Po obliku.

Engleski naziv: Artist's Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 6-20 (40) cm široko, klobučasto, bubrežastog je oblika, rašireno, nepravilno, lagano pojasasto, koncentrično užlijebljeno; smeđe, sivo-smeđe, rub je bijel, kod razvijenih plodnih tijela je smeđ i zašiljen, kožica je tanka i na pritisak se lako urezuje.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, bjelkaste, kasnije su krem-žućkaste, na dodir postaju smećkaste; cjevčice su kratke, jednoslojne.

Spore: Eliptične, glatke, (6) 6.4 - 7.7 (8) × (4.4) 4.7 - 5.5 (6.1) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.47 (1.5), N = 120, Me = 7 × 5.1 µm, Qav = 1.4; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Prvo je bjelkasto pa crvenkasto-smeđe ili tamnosmeđe, žilavo, drvenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u planinskim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Ljekovitost: Znanstvene su studije identificirale mnogobrojne vrijedne bioaktivne tvari od kojih su najvažniji triterpeni, polisaharidi i peptidoglikani (National Library of Medicine. 2024. A Review of Ganoderma Triterpenoids and Their Bioactivities). Polisaharidi se sastoje od arabinoze, fukoze, glukoze i ramnoze koji mogu suzbiti širenje stanica raka dojke (National Library of Medicine. 2024. Research Progress on the Anticancer Activities and Mechanisms of Polysaccharides From Ganoderma). Pokusi sa plisaharidima iz ove vrste su pokazali antikancerogeno, imunomodulatorno i antibakterijsko djelovanje (National Library of Medicine. 2024. Exopolysaccharide from Ganoderma applanatum as a Promising Bioactive Compound with Cytostatic and Antibacterial Properties), dok vodeni ekstrakt pomaže kod gljive dijabetesa, hiperlipidemije i degeneracije jetre (National Library of Medicine. 2024. Ganoderma applanatum mushroom provides new insights into the management of diabetes mellitus, hyperlipidemia, and hepatic degeneration: A comprehensive analysis). Određene su studije pokazale da ova vrsta ima potencijalno depresivno, anksiolitičko i analgetsko djelovanje na središnji živčani sustav, što sugerira da se može koristiti kao prirodni izvor antidepresiva, anksiolitika i analgetika (National Library of Medicine. 2024. CNS anti-depressant, anxiolytic and analgesic effects of Ganoderma applanatum (mushroom) along with ligand-receptor binding screening provide new insights: Multi-disciplinary approaches).

Napomena: Može se eventualno zamijeniti sa smrekovom kopitarkom (Fomitopsis pinicola) koja je sive do bordocrvenkaste boje. Često po nekoliko primjeraka raste zajedno i jako je napadaju crvi. Kod opisane se vrste spore najviše proizvode noću, a najmanje u podne. Ako se spore nalaze na gornjoj strani klobuka, to se događa jer gljiva stvara temperaturnu razliku, odnosno stvara posebno strujanje zraka koje tjera spore prema gore. Po rupicama plosnate sjajnice se po rupicama može pisati. Također je često napada žučna muha (Agathomyia wankowiczi) koja stvara čahure s ličinkom u obliku nepravilnih crnkastih izraslina na donjoj himenijalnoj strani gljive. Ove se muhe nalaze samo kod plosnate sjajnice pa je to stoga dodatno obilježje za identifikaciju ove vrste.

CRNOGORIČNA SJAJNICA

Ganoderma carnosum Pat.

Plodno tijelo (klobuk): 5-20 (40) cm široko, ima vrlo promjenljivi oblik, može biti pločasto, lepezasto, polukružno, ovalno ili lopatasto, gornja je površina valovito-grbava, katkad se vide koncentrični krugovi, glatko, sjajno, kao da je lakirano; u mladosti je zlatno-smeđe i crvenkasto-smeđe, kasnije je crno-crveno, rub je svjetliji, bjelkast, valovit.

Stručak: 5-15 cm visok, povremeno sa stručkom, vrlo je nepravilan, obično je samo ravan i raširen, stisnut, grbavo valjkast, zavojit mjestimice trbušast, gladak, tvrd, sjajan, kao da je lakiran; crvenkasto-smeđ ili gotovo crn.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste, blijedosivkaste, na pritisak ili na ozlijeđenom mjestu posmeđe, okruglaste, 3-4/mm²; cjevčice se kratko spuštaju po stručku, do 2 cm duge, oštro su odvojene od stručka.

Spore: Široko eliptične, bradavičave, 11-13.5 x 7.5-8.5 µm; otrusina smeđa.

Meso: Svijetlosmeđe, tvrdo, drvenasto, plutasto; miris je slab po vlažnim pelenama, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog crnogoričnog drveća ili uz panjeve, najčešće jela, a povremeno i kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Ljekovitost: Znanstvene su studije potvrdile da ova vrsta sadrži triterpene i druge sitnomolekularne sastojke koji su potencijalni prirodni antioksidansi (National Library of Medicine. 2024. A Review of Ganoderma Triterpenoids and Their Bioactivities; A Comprehensive Review of the Structure Elucidation and Biological Activity of Triterpenoids from Ganoderma spp.).

Napomena: Vrlo je slična valaisijska sjajnica (Ganoderma valesiacum), ali ona raste samo uz panjeve ariša.

HRASTOVA SJAJNICA

Ganoderma lucidum (Curtis) P.Karst.

Etimologija: lucidus (lat.) = sjajno, blještavo, osvijetljeno, blistavo. Po izgledu.

Engleski naziv: Lacquered Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 4-15 (20) cm široko, kružno ili bubrežasto, malo udubljeno, prekriven tvrdom i sjajnom korom poput glazure, s nepravilnim je užlijebljenim koncentrični krugovi koji završavaju na sastavu sa stručkom; sjajne je žuto-narančaste, crveno-smeđe ili ljubičaste boje, u starosti je crno-smeđe ili crno-crveno, rub je u mladosti bijel ili žut.

Stručak: Nepravilan, grbav, često je najširi ispod klobuka, ponekad je samo spljošten, uspravan, lateralno je ili ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, tvrd je i sjajan poput klobuka; promjenljive je boje, najčešće je crvenkasto-smeđ, kao prekriven crno-smeđim lakom.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste, 4-5/mm², bjelkaste, krem ili blijedosivkaste, na pritisak posmeđe; cjevčice su vrlo kratke, 0.5-2 cm duge, svijetlosmeđe, kratko se spuštaju po stručku, ali su oštro odvojene.

Spore: Jajolike, bradavičave, 9-12 x 5.5-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Čvrsto, drvenasto, žilavo, u mladosti je bijelo, kasnije je svijetlosmeđe, jako je lagano kada se posuši; miris je blag na gljive, a okus je slabo izražen do gorak.

Kemijske reakcije: Rupice ispod klobuka u dodiru sa sulfovanilinom pocrnu, a sa sumpornom kiselinom postanu crno-smeđe.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i bukve, nešto rjeđe crnogoričnog drveća, a ponekad i kao parazit na živom drveću, pronađe se i izvan šume; izaziva bijelu trulež drva. Drugu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i žilave konzistencije mesa.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari, osobito triterpenoide, koji se koriste u alternativnoj medicini kao potpora tradicionalnoj medicini u liječenju teških bolesti, među kojima su dijabetes, hepatitis i rak (National Library of Medicine. 2024. Antioxidant, antibacterial, antitumor, antifungal, antiviral, anti-inflammatory, and nevro-protective activity of Ganoderma lucidum: An overview; Exploring the Therapeutic Potential of Ganoderma lucidum in Cancer; Health-Promoting of Polysaccharides Extracted from Ganoderma lucidum; Antitumour, Antimicrobial, Antioxidant and Antiacetylcholinesterase Effect of Ganoderma Lucidum Terpenoids and Polysaccharides: A Review; A review of anti-tumour effects of Ganoderma lucidum in gastrointestinal cancer; Ganoderma lucidum put forth anti-tumor activity against PC-3 prostate cancer cells via inhibition of Jak-1/STAT-3 activity; Nutritional Profile and Health Benefits of Ganoderma lucidum “Lingzhi, Reishi, or Mannentake” as Functional Foods: Current Scenario and Future Perspectives; A Review of Ganoderma Triterpenoids and Their Bioactivities; The effect of Ganoderma lucidum polysaccharide extract on sensitizing prostate cancer cells to flutamide and docetaxel: an in vitro study; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance). Različiti su se ekstrakti ove vrste pokazali učnkoviti protiv starenja, a svoje učinke ostvaruju uglavnom kroz antioksidaciju, imunomodulaciju i anti-neurodegeneraciju (National Library of Medicine. 2024. Emerging Roles of Ganoderma Lucidum in Anti-Aging). Zbog svojih antivirusnih i imunomodulatornih svojstava pokazalo se da može imati terapeutske učinke i na COVID-19 (National Library of Medicine. 2024. Exploring the Potential Medicinal Benefits of Ganoderma lucidum: From Metabolic Disorders to Coronavirus Infections). Gljiva se može samljeti u prah i koristiti za pripremu ljekovitog čaja za jačanje organizma. Napitak se priprema tako da se prah gljive potopi u vodi tijekom noći, najmanje osam sati. Ujutro se procijedi i tekućina se na laganoj vatri kuha 5-10 minuta. Zatim se malo ohladi i zasladi medom ili se doda limun. Okusom podsjeća na mušmule. Prah se može koristiti još jednom jer ponovo oslobađa ljekovite tvari. Ovaj čaj ima i smirujuće djelovanje protiv nervoze. Od ove se gljive radi i tinktura tako da se 15 g osušene gljive stavi u 1 l vina ili u rakiju da odstoji 3-4 mjeseca. Nakon toga se procijedi i konzumira jedna mala čašica dnevno.

Napomena: Karakterističnog je izgleda s izrazito lateralno postavljenim stručkom, ali je ponekad i bez stručka, također je karakteristična po blistavom izgledu, kao da ima lakiran klobuk i stručak, kao da su prekriveni glazurom. Vrlo je slična crnogorična sjajnica (Ganoderma carnosum) koja se ralikuje po malo tamnijem klobuku. Veličine ove gljive naraste i plosnata sjajnica (Ganoderma applanatum) koja skoro nikad nema stručka ili je on vrlo kratak, površina joj je smežurana u koncentrične grbave krugove i nije sjajna, smeđe je boje, samo je uz rub svjetlija. U posljednje se vrijeme komercijalno čak proizvodi i zamjenaska kava sa hrastovom sjajnicom. Nova su istraživanja pokazala da se gljiva može koristiti i u proizvodnji tiskanih pločica ili baterija. Može se proizvesti čak i koža koja se sama obnavlja, na primjer za robote. U tu se svrhu uvijek koristi hidrogel od spora i kožice gljive. Istraživanja će sigurno izvući mnogo više iz ove gljive.

FAJFEROVA SJAJNICA

Ganoderma pfeifferi Bres.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Beeswax Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-20 (70) cm široko, do 25 cm dugo i 10 cm debelo, klobučasto, pojedinačno ili se po više klobuka naslažu jedan iznad drugoga, najčešće je okruglasto ili u obliku konzole, veoma je nepravilno, naborano, nepravilno grbavo i pojasasto, kožica je tanka; u mladosti je svijetložuto, kasnije je crvenkasto-smeđe ili tamnosmeđe, rub je valovit, bjelkast je ili sivkast, kasnije je žuto-smeđ, na kraju je purpurnocrven, u starosti se raspucava, površina je korasta i pokrivena jednim slojem smolaste konzistencije, sličnim laku, izgleda kao lakirano i na temperaturi iznad 50 stupnjeva se rastapa u blistavu površinu crveno-smeđe boje, površina je često prekrivena smeđim prahom od poispadalih zrelih spora.

Rupice/cjevčice: U mladosti su uvijek bjelkaste, sivkaste pa žućkastog tona, a u starosti smećkaste ili sive, okrugle, 5-6 (7)/mm², na dodir posmeđe kao i kod svih sjajnica; cjevčice su višeslojne, do 20 mm duge, unutrašnji sloj uz tramu je nježniji, smećkaste, prekrivene su nekom vrstom tvari žute boje poput kožice klobuka.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 9-12 x 6-9 µm; tri su vrste hifa, generativne su hife 2-4 µm, s tankim pregradama, bezbojne, sa sponama, vezivne su hife 2-4 µm, svijetlosmeđe, jako su razgranate, skeletne su hife 3-6 µm, svijetlosmeđe, s debelim pregradama; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tamne je crveno-smeđe boje, teško, čvrsto, žilavo, plutasto, do 5 cm debelo; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste po više godina u miješanim i bjelogoričnim šumama, po parkovima, uglavnom kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve i hrasta, a nekad i kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva. Primjerak na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom travnja, na panju bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, iako se u određenim područjima konzumira.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži hlapljivo ulje i terpentoide koji imaju antimikrobne, antioksidativne i citotoksične učinke (National Library of Medicine. 2024. Chemical Composition, Antimicrobial and Antioxidant Activities of the Volatile Oil of Ganoderma pfeifferi Bres; Bioactivity and Mycochemical Profile of Extracts from Mycelial Cultures of Ganoderma spp.; A Review of Ganoderma Triterpenoids and Their Bioactivities).

Napomena: Slična je smrekova kopitarka (Fomitopsis pinicola) od koje se razlikuje po dimenzijama spora, te osobito po karakterističnoj površini klobuka koja izgleda kao otopljena, himenij je u mladosti bijele boje, a kasnije teži da nešto požuti.

SMOLASTA SJAJNICA

Ganoderma resinaceum Boud.

Etimologija: resinosus (lat.) = smolast.

Plodno tijelo (klobuk): Velik, 6-20 (35) cm širok, okruglasto, bubrežasto, u obliku konzole, debelo, kožica je korasta, naborana, grbava i po vlažnom vremenu dosta sjajna; površina je vijugavo-izbrazdana, svijetložuto, crvenkasto-smeđe ili tamnosmeđe, površina je često smeđa od praha poispadalih zrelih spora, rub je u mladosti bjelkast ili sivkast, kasni se ispupči te postane žut do žuto-narančast, a osušen je krem boje.

Rupice/cjevčice: Promjera su 0.4-0.5 mm, okruglaste, bjelkaste ili sivkaste, kasnije su žućkaste, smećkaste ili sive, a u starosti su cimetastosmeđe, žilave, plutaste; cjevčice su duguljaste, naslagane su u 2-5 slojeva.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke ili sitno mrežaste, izravnate na jednom kraju, 9-11 x 5-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žilavo, plutasto, korasto, tamne je crvenkasto-smeđe boje, pojasasto, u blizini cjevčica je svijetlosmeđe, pri rezanju mladih plodnih tijela brzo iscuri smolasta tekućina; miris je na voće poput šljive, a okus nije neugodan, malo je gorkast.

Stanište: Raste po više godina u bjelogoričnim i miješanim šumama i po parkovima kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, a ponekad i kao parazit na živom drveću; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske sastojke koji pridonose snižavanju šećera u krvi (National Library of Medicine. 2024. Isolation, Structural Elucidation, and α-Glucosidase Inhibitory Activities of Triterpenoid Lactones and Their Relevant Biogenetic Constituents from Ganoderma resinaceum; A Review of Ganoderma Triterpenoids and Their Bioactivities). Sadašnji nalazi potvrđuju da sadrži frakcije bogate polisaharidima koji su pokazali citotoksično djelovanje na stanice određenih vrsta karcinoma (National Library of Medicine. 2024. Polysaccharide-Rich Fractions from Ganoderma resinaceum (Ganodermataceae) as Chemopreventive Agents in N-Diethylnitrosamine-Induced Hepatocellular Carcinoma in Wistar Rats).

Napomena: Po izgledu je najkarakterističnija po ekstremno poroznoj konzistenciji mesa, izvana je sjajna i žilava.

UGLATI RUPIČAR

Lentinus arcularius (Batsch) Zmitr.

Etimologija: arcularius (lat.) = kriv (ili savijen), u obliku luka.

Engleski naziv: Spring Polypore

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i lagano ulegne na sredini, tanak, elastičan, kožica se može guliti; žuto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ ili tamnosmeđ, dlakavo-čehast, rub je tanak, dugo je vremena podvijen, dekoriran je sitnim stršećim dlačicama.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 1-3 cm debeo, najčešće je centralan ili je blago ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk; žućkasto-smeđ je do smeđ, s bjelkastim je čehicama na smeđoj osnovi, na mjestu završetka cjevčica je bjelkast.

Rupice/cjevčice: Višekutne, izdužene, 1-2 x 0.5-1 mm velike, 0.5-2/mm², bjelkaste su ili kremaste; cjevčice su 2-3 mm duge, spuštaju se po stručku.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, (5.4) 6.9 - 8.9 (10.8) × (2.2) 2.5 - 3.6 (4.2) µm, Q = (1.9) 2.2 - 3.1 (3.7), N = 120, Me = 8 × 3.1 µm, Qav = 2.6; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo, kremasto ili je žućkasto, čvrsto, elastično, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta ili graba; uzrokuje bijelu trulež. Primjerak na slici je rastao na truloj grani graba na lokalitetu Vojnić pokraj Sinja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo žilave konzistencije mesa.

Napomena: Ima dosta razilaženja u literaturi oko ove vrste, svibanjski rupičar (Lentinus substrictus) se često poistovjećuje s ovom gljivom. U svakom slučaju, niti jedna od spomenutih gljiva nema kulinarske vrijednosti.

ZIMSKI RUPIČAR

Lentinus brumalis (Pers.) Zmitr.

Etimologija: brumalis (lat.) = zimsko. Po pojavi zimi.

Engleski naziv: Winter Polypore

Klobuk: 4-8 (12) cm širok, konveksano, kasnije je izravnat, ulegnut i više ili manje ispupčen na sredini; oker, sivo-smeđ ili je tamnosmeđ, rub je nepravilan, kovrčast i baršunast.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 2-5 (7) mm debeo, valjkast, pun, tanak, tvrd; žuto-smeđ, oker, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, maljav, zatim je lagano čehast.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, duguljaste ili višekutne, 1-3/mm², bjelkaste su do žućkaste; cjevčice su kratke, do 3 mm duge, spuštaju se po stručku.

Spore: Valjkaste ili kobasičaste, glatke, 4-7 x 1-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vrlo je žilavo, elastično, bjelkasto, svijetlosmeđe ili je sivo-smeđe, prema dnu je tamnije; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od rujna do travnja, u šumama, po parkovima i vrtovima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve i vrbe; izaziva bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom prosinca i u drugoj polovici siječnja, na ukopanoj grani bagrema.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Nasuprot uglatom rupičaru (Lentinus arcularius) nema trepavičasti rub klobuka i ima sitne rupice koje su bijele, okrugle, višekutne i kratke. Prepoznatljiva je po tome što se čitave godine može pronaći na otpalim granama raznog bjelogoričnog drveća.

SVIBANJSKI RUPIČAR

Lentinus substrictus (Bolton) Zmitr. & Kovalenko

Etimologija: sub (lat.) = ispod, blizu + strictus (lat.) = stisnut, zategnut. Po značajkama.

Engleski naziv: Fringed Polypore

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, u mladosti je konveksan, zatim se raširi blago ulegne u sredini, u starosti je gladak, tanak, elastičan; može biti žuto-smeđ, tamnosmeđ, maslinasto-smeđ ili sivo-smeđ, baršunast, rub je dugo podvijen, valovit i čekinjasto dlakav.

Stručak: 1-5 (6) cm visok i 1-1.2 (1.5) cm debeo, centralno je postavljen u odnosu na stručak, dug, tanak, tvrd, pun, iste je debljine ili je neposredno ispod klobuka nešto tanji; najprije je sivkast, zatim je smećkast do oker-smećkast, sitno je pahuljast i dlakav, ponekad je prošaran poput zmijske kože.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, okruglaste, 0.1-0.2 mm široke, 5-6 /mm², najprije su bijele, zatim su žućkaste; cjevčice su najprije bjelkaste, zatim su žućkaste, kratke, spuštaju se po stručku.

Spore: Valjkaste do eliptične, u obliku banane, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 5-6 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Jako tvrdo, elastično, vrlo žilavo, svijetlosmeđe, prema dnu stručka je tamnije; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano proljeće i ljeto u vlažnim šumama, na obalama potoka i na rubovima močvara, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, cjepanice, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, vrbe i bukve; izaziva bijelu trulež drva. Prva i treća slika snimljene su u drugoj polovici travnja na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, a drugu je snimio Neven Ferenčak, u drugoj polovici svibnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrdog i žilavog mesa.

Napomena: Moguća je zamjena sa zimskim rupičarom (Lentinus brumalis) koji raste tijekom godine na istom staništu. Međutim, spomenuta vrsta ima mnogo veće rupice (0.3-1 mm široke), stručak je kraći i često ekscentrično postavljen. Vrlo je sličan i lavlježuti rupičar (Cerioporus varius), koji raste u ljeto i jesen na istome staništu, klobuk je gladak, oker-žut i ubrzo postane drvenast. Najveća je razlika u tome što mu je donji dio stručka crn, a od sredine prema gore bjelkast. Nijedna od spomenutih vrsta nije jestiva.

TIGRASTA BUSENJAČA

Lentinus tigrinus (Bull.) Fr.

Etimologija: tigrinus (lat.) = tigrasto. Po dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Tiger Sawgill

Klobuk: 4-9 (12) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut, pupčast je ili ljevkast, prilično je kožast; cijela je površina gusto prekrivena sitnim tamnosmeđim ili crno-smeđim čehicama na svijetložutoj osnovi, na rubu su mnogo rjeđe, rub je tanak, iskrivljen i često iscijepan.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, tanak je i kratak, postepeno se zakrivljuje, pun, obično je dobro ukorijenjen u drvu; površina je prekrivena sa smeđim ili crno-smeđim čehicama na bjelkastoj osnovi, ispod klobuka se nalaze bijeli ostaci prolaznog zastorka.

Listići: Gusti, uski, oštrica je sitno nazubljena, spuštaju se po stručku, bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, nisu amiloidne, (6) 6.1 - 7.2 (7.7) × (2.4) 2.41 - 2.9 (3) µm, Q = (2.2) 2.3 - 2.7 (2.9), N = 120, Me = 6.6 × 2.6 µm, Qav = 2.5; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko, žilavo, kožasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, kasnije je ljutkast i gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom ubrzo postane purpurno-crveno, dok s kalijevom lužinom postane žućkasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, po više primjeraka zajedno, u aluvijalnim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, topole ili breze.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo mlada, jer je poslije dosta žilava. Ljudi je u okolici Osijeka skupljaju i prodaju na tržnici, dok je sasvim mlada, a nazivaju je vrbovača i kažu da je to jedna od najboljih gljiva. Dosta je cijenjena gljiva i u Francuskoj.

Napomena: Ova je gljiva vrlo karakterističnog izgleda, a raste u velikoj množini na svom omiljenom staništu, trulim panjevima topola, vrba ili breza.

BREZINA LISTIĆAVKA

Lenzites betulinus (L.) Fr.

Etimologija: betula (lat.) = breza. Po staništu na drvu breze.

Engleski naziv: Birch Mazegill

Plodno tijelo (klobuk): 3-10 (15) cm širok, 4-10 cm dug od supstrata i 1-1.5 cm debeo, lepezasto-bubrežastog je oblika ili je u obliku konzole; sivkasto-smećkast, sivkasto-oker, svijetlosmeđ ili smeđ, s koncentričnim je tamnijim pojasevima, čupavo-dlakav, također je često prekriven zelenkastim algama, rub je iste boje.

Listići: Veoma su gusti, drvenasti, anastomozirajući, do 1 cm su široki ili širi, često su račvasti, labirintni, relativno su razmaknuti; bjelkasti, žuti, krem-žuti, žuto-oker ili sivo-smeđi.

Spore: Valjkaste, kobasičaste, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 4.4-6 x 1.5-3 µm; otrusina je blijedožućkasta.

Meso: Bjelkasto, debelo, vrlo žilavo, plutasto, elastično, erodirano, debljine je 2-3 mm; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na živim i kao saprofit na mrtvim panjevima i granama raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, hrasta ili breze, često zajedno sa brezinom gubom (Fomitopsis betulina), u rijetkim slučajevima i na drvu crnogoričnog drveća, obično smreke; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Kao i kod cijelog roda Lenzites, prisutan je himenij koji je formiran skoro od listića koji su jako anastomozirajući ili labirintni, nema rupice. Pojasevi na klobuku su gušći nego kod krembjelkaste raznocijevke (Trametes pubescens).

GOMOLJASTI RUPIČAR

Polyporus tuberaster (Jacq. ex Pers.) Fr.

Etimologija: tuber (lat.) = gomolj + aster (lat.) = zvijezda. Po prisutnom sklerociju, stvrdnuću.

Engleski naziv: Tuberous Polypore

Plodno tijelo: Jednogodišnje, raste na drvu, sklerocij se nalazi ispod zemlje.

Klobuk: 2-6 (9) cm širok, ulegnut je i lagano lijevkast, blijedooker, smećkast do narančasto-smeđ, s radijalno je postavljenim nešto tamnijim smeđim ljuskama na bjelkastoj osnovi, rub je tanak, trepavičast i uglavnom bjelkast, po suhom vremenu je rascijepljen.

Stručak: 0.5-8 cm visok i do 1.5 cm debeo, obično je centralno postavljen u odnosu na klobuk, rjeđe je ekscentričan ili lateralan, bjelkast, žuto-smeđ ili je smećkast, ljuskav, baza je često maljava, a ne crna kao kod ljuskavog rupičara (Polyporus squamosus).

Rupice/cjevčice: Široke, izdužene, višekutne, 0.5-1.5/mm², bjelkaste su ili kremaste, cjevčice su 1-2 mm duge, spuštaju se po stručku.

Spore: Usko eliptične, neamiloidne, 10-16 x 4.5-6 µm (cromushrooms: (11) 11.3 - 13.6 (16.8) × (3.4) 4 - 4.7 (5.3) µm, Q = (2.5) 2.7 - 3.1 (3.4), N = 70, Me = 12.5 × 4.3 µm, Qe = 2.9); otrusina je bijela.

Meso: Kožasto, žilavo, bjelkasto; miris je oštar na gljive, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao parazit na živom drveću ili saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i bukve, ponekad na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima; uzrokuje bijelu trulež drva. Prve tri slike snimljene su u drugoj polovici travnja, na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, četvrta, peta i šesta početkom svibnja, na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, a sedmu je snimio Neven Ferenčak, krajem svibnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada, dok joj je meso mekano. Gorčina tijekom pripreme nestaje. Smatra se malo teže probavljivom vrstom.

Napomena: u kasnoj životnoj fazi na bazi stručka ima bulbozni sklerocij koji se ne može uočiti jer se nalazi u supstratu. Ovaj sklerocij može biti do 15 cm širok i osigurava da se gljiva preko micelija može hraniti njime tijekom duljeg vremenskog razdoblja, dok se u neposrednoj blizini ne nađe novo mrtvo drvo. Sličan je ljuskavi rupičar koji je nešto većih dimenzija, ima crni stručak, a rub klobuka mu nije trepavičast, već gladak i miriše na užeglo brašno.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1188. Žilavi rupičar (Polyporus lentus Berk.), Sinonim: Polyporus forquignoni (Quél.) Saccardo; 1189. Gomoljasti rupičar (Polyporus tuberaster (Pers.: Fr.) Fries)

JELENOVO UHO

Polyporus umbellatus (Pers.) Fr.

Etimologija: umbella (lat.) = kišobran. Po obliku pojedinačnog klobuka.

Engleski naziv: Umbrella Polypore

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, mnogobrojni klobučići tvore jedan kuglasti busen, 20-60 (100) cm visok i širok, u kojemu može biti preko 100 pojedinačnih klobuka, pojedinačni su klobučići zbijeni, mesnati, tanki, dosta pravilni, skoro okrugli, u mladosti su konveksni i ispupčeni na sredini, kasnije su izravnati i malo ulegnuti na sredini; krem, smećkast, siv ili je sivo-smeđ, često je čehasto ispucan, rub je najčešće valovit i vijugav.

Stručak: Onaj zajednički iz kojega kao iz debla izlaze mnogobrojni pojedinačni je do 10 cm visok i do 5 cm debeo, pun, tvrd, mesnat, bijel ili bjelkast, a pojedinačni koji na sebi nose središnje postavljene klobuke su 3-6 cm visoki i 0.5-1.5 cm debeli, puni, bijeli, kasnije mogu biti krem do svijetlosmeđi.

Rupice/cjevčice: Sitne, prvo su okrugle, kasnije su višekutne, boje su cjevčica; cjevčice su vrlo kratke, jedva su 1-2 mm duge, dosta su silazne, urasle su u meso kao njegov produžetak (zato se ne daju odvajati od podnice klobuka kao kod vrganjevki), bijele.

Spore: Eliptične, obično su s jednom ili dvije krupne uljne kaplje, prozirne, glatke, s vrlo tankim stijenkama, (5.7) 6.6 - 8.8 (9.5) × (2.5) 3 - 4.2 (4.7) µm, Q = (1.7) 1.9 - 2.6 (2.9), N = 60, Me = 7.8 × 3.6 µm, Qav = 2.2; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, tanko, u mladosti je mekano i sočno, kasnije je sve žilavije i vlaknasto, uvijek je uzdužno lomljivo; slabo miriše na brašno ili gljive, a okus je dobar orašast, u starosti je gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u bjelogoričnim šumama kao parazit i saprofit u podnožju bjelogoričnog drveća, najčešće bukve ili hrasta, a plodna se tijela razvijaju prividno iz tla, uz stara stabla i panjeve, obično u nizinskim krajevima, a ne u submediteranskom pojasu; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata s devet lokaliteta: u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji, a najviše se pronađe oko Pisarovine. Prvu i petu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži polisaharide koji posjeduju antitumorske, antioksidativne, hepatoprotektivne i imunomodulatorne učinke (National Library of Medicine. 2024. Mechanisms of Macrophage Immunomodulatory Activity Induced by a New Polysaccharide Isolated From Polyporus umbellatus (Pers.) Fries; GPP (Composition of Ganoderma lucidum Poly-saccharides and Polyporus umbellatus Poly-saccharides) Enhances Innate Immune Function in Mice; Quantitative Analysis of Polysaccharide Composition in Polyporus umbellatus by HPLC–ESI–TOF–MS).

Napomena: Prelijepa je gljiva s karakterističnim stručkom koji se razgranava, na kraju svake grančice nalazi se klobuk, a svi zajedno izgledaju poput cvijeta. Dosta se zamjenjuje sa zečarkom (Grifola frondosa) čiji klobuci nisu zbijeni, te klopoću kada se grm prodrma i klobuci su lateralni, a ne središnje postavljeni kao kod opisane vrste. Vrlo su teške za mikroskopiranje jer su potpuno prozirne i s vrlo tankim stijenkama.

RAVNIČARSKA LISTIĆAVKA

Cellulariella warnieri (Durieu & Mont.) Zmitr. & Malysheva

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-25 (45) cm širok i 1.5-3 (5) cm debeo, polukružan do bubrežast, kasnije se tanjurasto spljošti, prilično je tanak, bez stručka, izravno je spojen na podlogu i na tom mjestu obično zadebljan; krem, oker, u starosti je siv, s koncentričnim pojasevima smeđe, crne i narančaste boje, pojasevi su najčešće tamnosmeđi do crni, radijalno naboran, u mladosti je baršunast, čehav i izbrazdan, često je bradavičast ili kvrgav, u starosti je gol i gladak, neravan, rub je oštar.

Rupice/listići: Do 1 cm debeli, prema rubu su račvasti, labirintni; bjelkasto-oker do smeđi.

Spore: Zakrivljeno valjkaste, tankih stijenki, prozirne, amiloidne, 7-9 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, krem, smeđe do narančasto-smeđe, žilavo, plutasto, kožasto, vlaknasto, elastično poput gume; miris je ponekad blago kiselkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine po primorskim šumama i uz vodene površine kao parazit na živom ili mrtvom bjelogoričnom drveću; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom zbog drvenaste konzistencije.

Napomena: Iako se smatra rupičarkom donja, himenijalna strana plodnog tijela je listićava.

LJUSKASTI RUPIČAR (ŠKRIPLIN)

Cerioporus squamosus (Huds.) Quél.

Etimologija: squamosus (lat.) = čehast, ljuskav. Po čehama prekrivenim klobukom.

Engleski naziv: Dryad's Saddle

Klobuk: 3-25 (40) cm širok, lepezastog je oblika, izravnat, ulegnut; bjelkasto-svijetložut je ili blijedosmeđ, najprije je sa svijetlosmeđim koncentrično postavljenim čehama koje su u starosti tamnosmeđe, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-7 cm visok i 4-5 cm debeo, kratak, valjkast, ekscentrično je ili lateralno spojen sa klobukom, čvrsto je prirastao za stanište; bjelkast je ili svijetlosmeđ, cjevčice na gornjem dijelu tvore posebnu mrežicu, na donjem je dijelu u početku žućkast, kasnije je crnkast, najprije je perutast, kasnije je gladak i bez dekoracije.

Rupice/cjevčice: Najprije su sitne, kasnije su široke, 1-2/mm², zupčaste, višekutne; bjelkaste su ili blijedožute; cjevčice su kratke, spuštaju se po stručku.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, (12) 12.3 - 14.2 (15.2) × (4.1) 4.4 - 5.1 (5.6) µm, Q = (2.4) 2.6 - 3 (3.2), N = 60, Me = 13.3 × 4.8 µm, Qav = 2.8; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je do kremasto, debelo, u mladosti je vodenasto mekano i elastično, zatim je kožasto, u starosti je suho i drvenasto; miriše na krastavac, užeglo brašno ili med, a okus je na brašno ili orase.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, a rjeđe u jesen, kao parazit na živim panjevima i stablima ili saprofit krupnijih drvnih ostataka, najčešće bjelogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva. Prve četiri slike snimljene su početkom rujna na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, a petu i šestu snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, početkom rujna na lokalitetu Suvi vrh na Dinari.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo mlada jer joj meso postane kožasto.

Napomena: Raste isključivo na panjevima i drveću, najčešće na orahu, lipi, brijestu itd., visoko na stablu. Lepezastog je oblika, ima kratki stručak, površina je malo baršunasta i pocrni kada se gljiva potpuno razvije. Iz jedog korijena može narasti stepenasto po nekoliko plodnih tijela. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s nevaljalim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1190. Ljuskasti rupičar (škriplin) (Polyporus squamosus (Huds.) Fries), Sinonimi: Polyporus pallidus Schulzer, Melanopus squamosus Bourdot

LAVLJEŽUTI RUPIČAR

Cerioporus varius (Pers.) Zmitr. & Kovalenko

Engleski naziv: Variegated Polypore

Klobuk: 3-10 (12) cm širok; konveksan, poslije raširen i udubljen ili lepezast, gladak ili do ruba malo radijalno izuvijan, tvrd, neproziran; najprije oker-žut, poslije smeđ, tamnosmeđ, maslinasto-smeđ ili narančasto-smeđ; rub je tanak i valovit.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 1-1.2 (1.5) cm debeo; krem do okersmeđ ili smeđ, gladak, zagasit, donji dio crn i bez sjaja; ekscentrično ili centralno postavljen s obzirom na klobuk, valjkast, ispod klobuka širi.

Rupice/cjevčice: Najprije bijele, poslije su krem-oker ili sivo-smeđe, okruglaste, višekutne, 4-5/mm²; cjevčice su 0.5-2 mm duge, spuštaju se po stručku, u mladosti su bjelkaste, poslije su oker do sivo-smeđe.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s uljnim kapljama, 9-11 x 3.5-4 µm; bazidije u obliku toljage s 4 sterigme, nemaju bazalnog koljena; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku debelo 2-5 mm, bijelo do svijetlosmeđe, prema dnu stručka tamnije, žilavo; miris je ugodan na gljive, a okus blag.

Stanište: Raste tijekom godine u vlažnim bjelogoričnim šumama, na obalama potoka i na rubovima močvara, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve i johe. Prve tri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, krajem rujna na lokalitetu Zelovo kod Sinja, a četvrtu Neven Ferenčak, krajem srpnja na lokalitetu Učka u Istri.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Iako je jestiva vrsta, smatra se nejestivom zbog žilavog mesa. Može se konzumirati, ali samo dok je mlada i meso mekano.

Napomena: Opisanog lavlježutog rupičara moguće je zamijeniti sa smeđim rupičarom (Picipes badius) i osobito s crnonogim rupičarom (Picipes melanopus). Obje spomenute vrste imaju donji dio stručka crn i najčešće uzdužno brazdast. Međutim, smeđi rupičar na pregradama hifa nema koljeno.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1195. Lavlježuti rupičar (Polyporus varius Pers.: Fries)

SMEĐOČEKINJASTA RUPIČARKA

Coriolopsis gallica (Fr.) Ryvarden

Etimologija: gallicus (lat.) = galski. Po mjestu rasta u Galiciji (Francuska).

Engleski naziv: Brownflesh Bracket

Plodno tijelo: 5-15 (35) cm široko i 0.5-2 cm debelo, raste pojedinačno, spojeno s drugim plodnim tijelima ili naslagano jedno iznad drugoga poput crijepa na krovu kuće, lateralno, tanko na rubu, pojasasto; sivo, sivo-smeđe ili hrđastosmeđe, čupavo, čekinjasto, u starosti često glatko i bez dekoracije.

Rupice: Promjera su 1-3 mm, 2-3/mm², okruglaste ili višekuptne, ponekad i izdužene, nazubljene, gotovo labirintne; krem-sivkaste, smeđe do sivo-smeđe, mjestimično crvenkasto-smeđe.

Cjevčice: Duge su do 15 mm.

Spore: Valjkaste, u obliku banane, glatke, bezbojne, s tankim pregradama, 7.7-15 x 3-5.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smećkasto do crveno-smeđe, plutasto, kožasto; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Trama u dodiru s kalijevom lužinom pocrni.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, jasena, bukve, topole i vrbe; češće u nizinskim krajevima; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Latičastog je oblika zbog čega se može zamijeniti mekanom širokoporkom (Podofomes mollis).

PLAVA SOČNA RUPIČARKA

Cyanosporus caesius (Schrad.) McGinty

Etimologija: caesius (lat.) = plavo-zelenkast, sinji, sivkastozelen. Po boji.

Engleski naziv: Conifer Blueing Bracket

Plodno tijelo: 2-8 (11) cm široko, u obliku je lepeze ili konzole, pričvršćeno je za podlogu stražnjom stranom u jednoj točki, nježno, zrakasto je naborano ili pojasasto; u mladosti je bjelkasto ili plavkasto-zelenkasto, kasnije je plavo ili žuto-plavo, sredina je više ili manje žuto-smeđa, na dodir lagano poplavi, čupavo baršunasto, rub je nepravilan.

Rupice/cjevčice: Sitne, promjera su 0.15-0.3 mm, okrugle su pa se labirintno rastrgaju, bijele, plavkaste do sivo-plavkaste, sa svijetlim su krem-okerastim pjegicama, na dodir pomodre; cjevčice su duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 3-5.7 x 1-2 µm; otrusina je bijela do sivkasto-plavkasta.

Meso: Mekano, vlaknasto, vodenasto, žilavo, osušeno je suho i lomljivo, bjelkasto, često je plavkasto prošarano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a obično od srpnja do prosinca, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, mnogo češće crnogoričnog, obično smreke.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Ova je rupičarka dosta malena rastom, ako se obrati pozornost na plavkasto-sivo-blijedu boju klobuka i sitnu dekoraciju, teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom.

Postia subcaesia - created in Netherlands by Huib Leenders

PLAVKASTA SOČNA RUPIČARKA

Cyanosporus subcaesius (A.David) B.K.Cui, L.L.Shen & Y.C.Dai

Etimologija: Po sličnosti s plavom sočnom rupičarkom (Cyanosporus caesius).

Engleski naziv: Blueing Bracket

Plodno tijelo: 2-8 (11) cm široko, trbušasto, klobučastog je oblika, poput crijepa, u obliku konzole, mesnato, dijelom je trokutasto, u mladosti je vodenasto, a u starosti tvrdo i suho; bijelo, sivkasto, krem-plavkasto, sivo-plavkasto do plavkasto-zeleno, plavkasta boja nije ili je jedva izražena, teži prema okerastom, sa sivo-plavkastim mrljama, gornja je površina sitno baršunasto-maljava, u starosti teži da postane glatka.

Rupice/cjevčice: 4-5/mm², okruglaste, višekutne, bijele, sivkaste, rijetko su sivo-plavkaste; cjevčice su 2-5 mm duge, bijele ili sivkaste, rijetko su sivo-plavkaste.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, često s uljnom kapljom, 4.5-5.6 x 1.2-1.7 µm; bazidiji su batinasti, 10-12 (14) x 4-5 µm; hife s tankim pregradama, 2-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, često bijelo-plavkasto prošarano, debljine je do 2 cm, mekano, vlaknasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, vrbe i lijeske, ali i raznog crnogoričnog drveća, obično smreke i jele.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična je plava sočna rupičarka od koje se razlikuje po izostanku plavičastog tona po površini klobuka. Smatra se prilično rijetkom vrstom. Ne postoji vrsta koja je ista po izgledu i navedenoj konzistenciji.

HRAPAVA RAZNOCIJEVKA

Daedaleopsis confragosa (Bolton) J.Schröt.

Etimologija: confragosus (lat.) = bodljikavo, neravno, oporo. Po izgledu površine klobuka.

Engleski naziv: Blushing Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 4-15 (25) cm široko i 1-2 cm debelo, površina je izbrazdana, nema stručka, već je izravno učvršćeno na supstrat, ravno ili lagano konveksno, polukružnog ili bubrežastog oblika; krem-oker, svjetlosmeđe, tamnosmeđe, crveno-smeđe ili hrđastosmeđe, površina je malo rupičasta ili radijalno naborana, rub je svjetliji, bjelkast, s koncentričnim pojasevima iste boje.

Rupice/cjevčice: Promjera su oko 0.5-1 mm, u mladosti su višekutne, kasnije se izduže tako da ponekad imaju izgled gustih listića ili su labirintne, sivkaste, u starosti tamnosmeđe, na pritisak pocrvene, posmeđe pa postanu vinskiružičaste; cjevčice su 3-15 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 7-11 x 2-3 µm; otrusina je bijela do blijedoružičasta, prozirna.

Meso: U najranijoj mladosti je vrlo žilavo, plutasto, kožasto, ubrzo postane drvenasto, sivkasto-smećkasto, oker-smećkasto ili svijetlosmeđe; miris je malo kiselkast, na gljive, a okus je u mladosti malo kiselkast, a u starosti malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine po močvarnim šumama, aluvijalnim šumama i oko potoka kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično johi, vrbi, brezi ili bukvi, ali također i kao parazit na živom bjelogoričnom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Između sloja ispod kožice klobuka i mesa klobuka nalazi se tanak, crni do crno-smeđi sloj, koji nije jasno vidljiv posvuda u plodnom tijelu, a nažalost može i nedostajati kod vrlo mladih plodnih tijela. Smeđe je ili crvene boje s karakterističnim polukružnim oblikom, u velikoj množini raste na suhim granama bjelogoričnog drveća. Himenij je kod ove vrste više listićav i na prelomljenom mjestu teži da postane krvavocrven. Vrlo je slična trobojnoj raznocijevki (Daedaleopsis tricolor) s radijalno hrapavim klobukom na kojem se ističu svjetliji i tamniji koncentrični polukrugovi smeđo-purpurne boje. Često se pronađe na drvu trešnje.

Hexagonia nitida - created on November 2023 in 57128 Livorno LI, Italy by Massimo Tabone

ŠESTEROKUTNA VELIKOPORKA

Daedaleopsis nitida (Durieu & Mont.) Zmitr. & Malysheva

Etimologija: nitidus (lat.) = blistavo, briljantno, sjajno, blještavo. Po površini klobuka.

Plodno tijelo: 3-15 (25) cm je široko i 4 cm debelo, kapasto, bez stručka, gotovo je porozno i korasto; tamnosivo, sivo-smeđe, crveno-smeđe, crno-smeđe ili crnkasto, prema rubu je smeđe, u zoni u kojoj izrasta iz supstrata je bjelkast, površina je grbava, blistava i pojasasta.

Rupice/cjevčice: Široke, 3-4/mm², višekutne (heksagonalne), okrugle ili duguljaste, radijalno su raspoređene, smeđe, sive do sivo-smeđe, na pritisak pocrnu.

Spore: Eliptične do valjkaste, duguljaste, glatke, prozirne, 10-14 x 3.5-5 µm; bazidiji nose 6 spora, do 45 µm dugi; skeletne hife su žuto-smeđe, a generativne i vezivne hife su bezbojne i žute; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Vrlo je žilavo, žuto-smeđe ili smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) pocrni.

Stanište: Raste po više godina kao saprofit krupnih drvnih ostataka hrastova sredozemnog područja. U Hrvatskoj je pronađena na trupcu hrasta crnike, na samo jednom lokalitetu, na otoku Korčuli.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Ima krupne šesterokutne rupice po čemu se po izgledu lako razlikuje od svih sličnih vrsta.