Amyloporia xantha - created on December 2023 in Naturpark Bayerischer Wald, Frauenau, Bayern, Germany by katrin_simon

ŽUTA DRVOPORKA

Daedalea xantha (Fr.) Ryvarden

Etimologija: xanthe (gr.) = zlatno, žuto. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Porecrust

Plodno tijelo: 2-20 (30) cm široko, posve prileglo na supstrat, razrašteno, ponekad se rub izdigne i poput konzole tvori poluklobučiće, koji su žuto-smeđe boje; površina je vrlo nepravilna ali je najčešće kvrgava, bijele ili limunastožute boje, rub je tanak.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste; cjevčice su bijele do svijetložute, kod suhog plodnog tijela su kremasto-oker

Spore: Eliptične do valjkaste, prozirne, 4-5 x 1-1.5 µm; bazidiji su slične toljazi, 10-14 µm dugi i 3-4 µm debeli, imaju 4 sterigme i bazalnu kopču; sustav hifa ima dva oblika, generativne su hife 2-4.5 µm debele, prozirne, s pregradama s kopčom, skeletne su hife mjestimice deblje, prozirne, 3-6 µm debele; otrusina je žućkasta.

Meso (trama): U mladosti mekano, poslije postane tvrdo i raspucano, subiculum je bijel pa svijetložućkast, i debeo 0.1-1 mm; miriše na limun, okus gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na okomitim i vodoravnim površinama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, polegnuti trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke, jele, bora i ariša, pokrije supstrat od jednog metra četvornog; izaziva smeđu trulež drva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Posjeduje vrlo intenzivan miris na limun, po čemu se lako prepozna. Prekriva drvo u svim smjerovima pa zbog toga površina plodnog tijela može biti ravna, kvrgava ili valovita. Na mrtvom drvu smreke i drugog crnogoričnog drveća raste kaskadna drvoporka (Neoantrodia serialis), koja na okomitom supstratu formira male klobučiće ili podsjeća na sige, ali ne miriše na limun.

BREZINA GUBA

Fomitopsis betulina (Bull.) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai

Etimologija: betula (lat.) = breza. Po staništu.

Engleski naziv: Birch Polypore, Razorstrop Fungus

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 (30) cm široko, na gornjoj strani konveksno, a na donjoj stožasto, u mladosti ima izgled konjskog kopita, kasnije se raširi i spljošti, središte je često s grbom usmjerenom prema gore; krem-bjelkasto, kasnije smećkasto, žućkasto-sivo ili smeđo-crvenkasto, kasnije sa smeđim mrljama, u starosti se uz rub često zrakasto raspucava, rub je prema rupicama zaokružen, gladak i valovit kod jako velikih plodnih tijela.

Stručak: Točka je rasta na deblu često u starosti stručkoliko sužena, u mladosti je uglavnom bez stručka, tvrd, vrlo je kratak, obično se i ne vidi ispod kore breze, horizontalno je postavljen u odnosu na supstrat.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, 2-4/mm², bjelkaste, kremaste do svijetložute, kasnije žućkasto-sive do oker-smeđe, odvajaju se od mesa plodnog tijela, u starosti ih alge obojaju u zelenkastu boju; cjevčice su vrlo guste, do 1 cm duge, bijele.

Spore: Valjkaste, kobasičaste, prozirne, 4-7 x 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: U mladosti je bijelo, mekano i elastično, a u starosti vrlo tvrdo, čvrsto, žilavo, plutasto i neprobavljivo; miris je kiselkast, a okus je također kiselkast i pomalo gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit isključivo na otpalim granama i trupcima breze koja je u fazi odumiranja; uzrokuje smeđu trulež drva. Drugu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkastog okusa mesa, ali samo sasvim mlada. U starosti je nejestiva zbog drvenaste konzistencije.

Ljekovitost: Farmakološke su studije pokazale da preparati od brezine gube posjeduju antibakterijske, antiparazitske, antivirusne, protuupalne, antikancerogene, neuroprotektivne i imunomodulatorne učinke (National Library of Medicine. 2024. Chemical composition and biological activity of extracts from fruiting bodies and mycelial cultures of Fomitopsis betulina; Effects of Piptoporus betulinus Ethanolic Extract on the Proliferation and Viability of Melanoma Cells and Models of Their Cell Membranes; Fomitopsis betulina (formerly Piptoporus betulinus): the Iceman’s polypore fungus with modern biotechnological potential; Cultivation and utility of Piptoporus betulinus fruiting bodies as a source of anticancer agents; Bioprospecting of Selected Species of Polypore Fungi from the Western Balkans). Za gastrointestinalne tegobe ili žgaravicu se u posudu od 2 l stavi 1-2 žlice praha gljive i prelije kipućom vodom, ohladi i pije tijekom dana.

Napomena: Teško se može zamijeniti nekom drugom vrstom. Raste isključivo na stablu breze kao tipičan parazit. Ako se ne ubere, ostaje čitave godine na stablu.

IBERSKA GUBA

Fomitopsis iberica Melo & Ryvarden

Etimologija: ibericus (lat.) = iberski, odnosi se na Pirinejski poluotok (današnja Španjolska i Portugal). Po mjestu gdje je prvi put opisana.

Plodno tijelo (klobuk): 11-18.5 cm široko, 4-14 cm dugo i 3-10 cm debelo na mjestu na kojem izrasta, lateralno je spojeno sa supstratom, poluklobučasto, tvori štitaste nakupine, rijetko pojedinačne, sterilna je površina bez kožice, nepravilna, s mjestimičnim izbočinama ili udubinama, golo do blago pahuljasto, u mladosti je svijetloružičasto, zatim je bijelo-kremasto, s nijansama od krem ​​do narančaste ili crvenkasto-smeđe boje, na dodir postaje smećkasto, u starosti pocrni, rub je dobro izražen, nepravilan, režnjast, više je ili manje tup, narančasto-smeđ do oker-smeđ, plodna je površina rupičava i u ranim fazama rasta izlučuje bezbojnu, vodenastu tekućinu (lateks).

Rupice/cjevčice: Nepravilne, okrugle do višekutne, bijelo-kremaste do slamnatožute, 2-3/mm², cjevčice su u jednom sloju, iste su boje kao i ruppice, duge su 3-18 mm.

Spore: Valjkaste do vretenaste (kao kod vrganja), glatke, prozirne, neamiloidne, 6.9-8.2 x 3-3.6 µm, Q= 2.1-2.5, Me = 7.6 x 3.3 µm, Qe = 2.3, bazidije su 4-sporne, uske, 14-26 x 5.5-7 µm, sterigme su duge do 4 µm, cistide su odsutne, trimitski hifalni sustav se sastoji od prozirnih, višesegmentnih generativnih hifa s tankim stijenkama, prozirnih, jednosegmentnih skeletnih hifa s malo zadebljanim stijenkama, te prozirnih, vijugavih, rijetko razgranatih vezivnih hifa; otrusina je bijela.

Meso: Kožasto, elastično kod svježih primjeraka, plutasto kada se osuši, bijelo, ponekad je žućkastih tonova, kod najvećih je primjeraka debelo 3-17 mm; miris je jak, neugodan i kiseo, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće crvenog hrasta (Quercus rubra), hrasta plutnjaka (Quercus suber), crnog bagrema (Acacia melanoxylon), primorskog bora (Pinus pinaster) ili alepskog bora (Pinus halepensis). Slike je snimila Helena Petrić, 14.9.2025., na lokalitetu u blizini Rijeke, na panju alepskog bora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog okusa i tvrde, vlaknaste konzistencije.

Napomena: Karakteristična je po odsutnosti kožice na sterilnoj površini, svijetloj boji, kožastoj i elastičnoj konzistenciji plodnog tijela i jakom, neugodnom mirisu, kao i rastu na starim panjevima i bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Vretenaste spore su dosta slične kao kod kaskadne drvoporke (Neoantrodia serialis), dok izgledom podsjeća na neke vrste iz roda Trametes, s identičnom morfologijom spora i hifalnim sustavom, a također je jednogodišnja i uzrokuje bijelu trulež.

SMREKOVA KOPITARKA

Fomitopsis pinicola (Sw.) P.Karst.

Engleski naziv: Red-Banded Polyporet

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 (40) cm široko, školjkasto, lepezasto, debelo, pojasasto, izbrazdano; gornja je površina u mladosti bijela do žućkasta, kasnije je crvena, narančasta narančasto-crvena, sivo-crvena ili tamnosmeđa, u starosti sa sivo-crnkastom sjajnom korom, rub je tup i svijetložute do narančaste boje, a u starosti je tamnocrvenkasto-smeđ ili sivo-crn.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, promjera 0.2-0.25 mm, 3-4/mm², bjelkaste su ili žućkaste, kasnije tamnosmeđe, orifiziji su debeli i unutar rupica, mjestimično s riđim mrljicama, u mladosti s gutacijskim kapljicama; cjevčice su jednoslojne, do 8 mm duge.

Spore: Eliptične, 6-9 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, kožasto do drvenasto, skoro je erodirano, bijelo, krem ili žućkasto, kasnije je žuto-smeđe ili tamnosmeđe; miris je ugodno kiselkast ili na med, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke, a rjeđe bora, ariša i jele, rijetko se pronađe na bjelogoričnom drveću kao što su bukva i breza, vrlo rijetko se razvija kao parazit na živom drveću; uzrokuje smeđu trulež drva. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a posljednje dvije snimljene su na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, sredinom travnja, na trupcu bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Ljekovitost: Farmakološke su studije pokazale da ekstrakti ove gljive posjeduju antioksidacijska i protuupalna svojstva, dok su dvije od tri studije izvijestile o inhibiciji rasta tumora i produljenom preživljavanju (National Library of Medicine. 2024. Characterisation of Extracts and Anti-Cancer Activities of Fomitopsis pinicola; Investigating Migration Inhibition and Apoptotic Effects of Fomitopsis pinicola Chloroform Extract on Human Colorectal Cancer SW-480 Cells; Fungal strain matters: colony growth and bioactivity of the European medicinal polypores Fomes fomentarius, Fomitopsis pinicola and Piptoporus betulinus; Medicinal mushrooms as an attractive new source of natural compounds for future cancer therapy; Bioprospecting of Selected Species of Polypore Fungi from the Western Balkans). 

Napomena: Raste u velikim skupinama po smrekovim šumama gdje su ponekad vrlo velikih dimenzija i obrastu čitave panjeve. Prepoznatljiva je po crveno-smeđem klobuku, dok je rub klobuka upadljivo drugačiji, svjetliji, riđe boje. Dobra je za dekoraciju dnevnog boravka, jer ne privlači kukce.

MIRISNA RUPIČARKA

Ischnoderma benzoinum (Wahlenb.) P.Karst.

Etimologija: benzoe, benzoin (lat.) = benzoinska aromatična smola. Po mirisu.

Engleski naziv: Benzoin Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-40 cm široko, polumjesečastog je oblika, naslagani su jedan iznad drugoga poput crijepova na krovu, tamnosmeđe, crveno-smeđe, s crnkastim do plavo-sivim pojasevima, površina je fino dlakava, baršunasta, rub je nepravilan, kovrčast, kružan, kasnije je tanak i oštar.

Rupice/cjevčice: Izduljene, višekutne, 0.3-0.6 mm široke, u mladosti su često s crvenim gutacijskim kapljicama, bjelkaste, oker, svijetlosmeđe, kasnije su narančasto-smeđe do hrđastosmeđe, na dodir posmeđe.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 4.9-7.7 x 1.4-2.8 µm, Q = 2.1-3.8, bazidije su 14-19 x 3.8-6 µm; otrusina je bjelkasta do kremasta.

Meso: Mekano, sočno, vlaknasto, kasnije je plutasto i tvrdo, bjelkasto, brzo postane tamnosmeđe, kasnije je oker-smeđe; miris nije izražen ili je kiselkasto-aromatičan, često podsjeća na anis, a okus nije izražen ili je blago gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, obično smreke, izaziva bijelu trulež drva. Slike je snimila Mirna Katičić, 31.8.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od slične se smolaste rupičarke (Ischnoderma resinosum) razlikuje po tome što uvijek raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, meso je tamnije, tamnosmeđe boje, a rub je tanak i oštar.

SMOLASTA RUPIČARKA

Ischnoderma resinosum (Schrad.) P.Karst.

Etimologija: resinosus (lat.) = smolast.

Engleski naziv: Resinous Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 4-40 cm široko, promjer od supstrata je 15-25 cm i do 3 cm debeli, kapasto-polumjesečastog je oblika, raste na bukovim panjevima i u blizini zemlje, nekad se raširi i na metar dužine, polumjeseci su često malo izdignuti, u mladosti je sivo-smeđe ili sivo-crvenkasto, često je prekriveno s crvenim ili crvenkasto-smeđim kapljicama, sa pojasevima, uz supstrat je tamnocrveno, maslinasto-smeđe i narančasto-crveno, kasnije postaje sve tamnije crveno, površina je hrapava, maljavo-baršunasta, s brojnim je tamnim mrljama, valovita, rub je kružan i bjelkast.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 4-6/mm², u mladosti su često s crvenim gutacijskim kapljicama, blijedosivkaste, svijetlooker ili smećkaste, na dodir postanu cimetastosmeđe; cjevčice su do 10 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 5-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Slojevito, plutasto, debljine je do 2.5 cm, bjelkasto, žućkasto ili smećkasto, rub je također crvenkast; miris je ugodan, slatkast, na gljive ili anis, a okus nije izražen.

Stanište: Raste više godina kao saprofit krupnih drvnih ostataka skoro isključivo bukve; izaziva bijelu trulež drva. Slike su snimljene 27.9.2024., na lokalitetu Brezovac na Dinari.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Od slične se mirisne rupičarke (Ischnoderma benzoinum) razlikuje po tome što uvijek raste na bukvi, a ne na crnogoričnom drveću, meso je nešto svjetlije boje, nije tamnosmeđe, rub je zadebljan i jasno kružan, a ne oštar i tanak, te nema crnih mrlja po kožici klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1254. Smolasta rupičarka (Ischnoderma resinosum (Fr.) P.Karst. ss. Pouzar)

Anomoloma myceliosum - created on January 2016 in Athens, Georgia, USA by Bill Sheehan

KORJENASTA KRASTOPORKA

Anomoloma myceliosum (Peck) Niemelä & K.H.Larss.

Plodno tijelo: 2-8 (11) cm široko, do 3 mm debelo, široko rašireno s micelijem, nježno, razrašteno; bijelo, kasnije blago žućkasto, rubni je pojas paučinasto-vlaknast, ponekad s izraženijom žućkastom zonom.

Rupice/cjevčice: Bijele, kasnije blago žućkaste, 2-4/mm², promjera do 2 mm, saćaste, okrugle i pravilne.

Spore: Eliptične, 3.5-4.5 x 2.5-3 µm; bazidiji 12-20 x 4-5 µm, s 4 spore; nema cistide i kopče; otrusina bijela.

Meso: Bijelo, debljine do 3 mm, mekano do lomljivo, vlaknasto, lako se odvaja; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, češće crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena samo u šumi bukve, jele i smreke, na ležećem deblu smreke na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po paučinastoj rubnoj zoni su slične korina oštroporka (Oxyporus corticola) i mekana voskoporka (Ceriporiopsis mucida).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je slijepljeno, razrašteno; 2. površina je bijela do žućkasta; 3. površina je rupičasta; 4. rubna zona je paučinasta sa sitnim rizomorfima; 5. raste na mrtvom bjelogoričnom i crnogoričnom drveću

Anomoporia bombycina - created in Finland by Teppo Helo

SVILENKASTA KOROPORKA

Anomoporia bombycina (Fr.) Pouzar

Plodno tijelo: Do 10 cm dugo, 2-3 cm široko, debljine 1-3 (5) mm, razrašteno, prvo okruglasto, a zatim se jako proširi, lako se odvaja od podloge; bjelkasto, smećkasto, sivo, ljubičasto do ljubičasto-smeđe; rub pamučast do vlaknast, bijel.

Rupice/cjevčice: Najprije su okrugle, ubrzo postanu uglate i nepravilne, 2-4/mm², s tankim stijenkama, bjelkaste, smećkaste do sive boje, ponekad sa slabim svijetloljubičastim tonom, često sa žutim mrljama; cjevčice su do 2 mm duge.

Spore: Široko eliptične, glatke, s tankim stijenkama, prozirne, 5-8 x 3-5 µm; bazidiji su s 4 duge sterigme, uvijeni pri dnu, 12-18 x 5-7 µm.

Meso: Vrlo tanko, mekano kada je svježe, lomljivo i tvrdo kada se osuši, bijelo, blijedo-smeđe do ružičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u starim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, najčešće smreke i bora; izaziva smeđu trulež drva. Plodno tijelo je prilično kratkog vijeka i ne podnosi led. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po pamučastoj rubnoj zoni i rupičastoj himenijalnoj površini slična je bijelo-smeđa drvoporka (Anthoporia albobrunnea).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je slijepljeno, razrašteno; 2. površina je bjelkasta, smećkasta, siva do ljubičasto-smeđa; 3. himenijalna površina je rupičasta; 4. rubna zona je pamučasta do vlaknasta; 5. raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća

Anthoporia albobrunnea - created in Norway by Helene Lind Jensen

BIJELO-SMEĐA DRVOPORKA

Anthoporia albobrunnea (Romell) Karasiński & Niemelä

Etimologija: album (lat.) = bijelo + brunneus (lat.) = smeđe. Po kontrastu između bijelih rupica i smeđih cjevčica.

Plodno tijelo: 3-40 cm široko i 1-18 mm debelo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, formira plahtice, ponekad je većih dimenzija jer je više plodnih tijela zajedno spojeno; himenijalna je površina bijela do bijelo-sivkasta, zatim je krem do sivkasto-smeđa, često je s diskoloriranim cimetastosmeđim mrljama, po suhom je vremenu jednoličnije smeđa, u starosti je cimetastosmeđa, rub je pamučasto-dlakav, bijel, kasnije je smećkast do hrđastosmeđ.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 3-5/mm², ponekad izduženi i šire, promjera do 1 mm, u samom subkulumu i na rubu, poslije su duguljasto-rascijepljene; cjevčice su 1-3 mm duge, najprije su bijele, kasnije su jednolično svijetlosmeđe.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 4.5-6 x 1.2-2 µm.

Meso: Tanko, mekano, po suhom je vremenu žilavo, bjelkasto; miris je cvijetni, na suhe jabuke, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća s korom koji su izloženi suncu, obično jele, ariša, smreke, ili bora. Vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po pamučastoj rubnoj zoni i rupičastoj himenijalnoj površini slična je svilenasta koroporka (Anomoporia bombycina).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je slijepljeno, razrašteno; 2. površina je bjelkasta do sivkasto-smeđa; 3. himenijalna površina je rupičasta; 4. rubna zona je pamučasto-dlakava; 5. raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća

NARANČASTA ZLATOPORKA

Auriporia aurulenta A.David, Tortič & Jelić

Plodno tijelo: 5-13 (30) cm široko, plodno tijelo izgleda kao da se sastoji samo od rupica; svijetložuto do narančasto, narančasto-crveno, krvavocrveno, podloga iz koje izrasta često s narančasto-ružičastom nijansom, rub često iskrzan.

Rupice/cjevčice: Okrugle, 2-3/mm², žute do narančaste.

Spore: Eliptične, kratko valjkaste, prozirne, glatke, s tankim stijenkama, 4-6.1 x 2.4-4 µm; bazidiji s 4 spore; otrusina je bijela.

Meso (trama): Žuto-narančasto, mekano, gotovo želatinozno, kasnije se stvrdnjava; miriše po anisu, marelici ili vaniliji, okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, rjeđe bjelogoričnog; uzrokuje smeđu trulež drva. Do sada je pronađena na jeli, smreki, alepskom boru i topoli, a u Hrvatskoj je zabilježena na trupcu alepskog bora, samo na jednom lokalitetu, u okolici Dubrovnika.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Po boji i rupičavom himeniju su najsličnije korina oštroporka (Oxyporus corticola), koja nije nikad narančaste boje, rub joj je izraženo pamučast od micelija i raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, te tanka porokorka (Perenniporia tenuis), koja je uglavnom žuta i također raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je slijepljeno, razrašteno; 2. površina je žuta, narančasta do crvena; 3. himenijalna površina je rupičasta, a rupice su okrugle; 4. raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća

SMEĆKASTA SMEĐOPORKA

Brunneoporus malicola (Berk. & M.A.Curtis) Audet

Etimologija: malus (lat.) = jabuka, stablo jabuke + cola (lat.) = nastanjivati. Po staništu.

Plodno tijelo: 2-10 (15) cm široko, posve prilegnuto na supstrat, razrašteno, za supstrat labavo pričvršćeno, formira plahtice, katkad se pojavi i u obliku poluklobučića, klobučići široki 1-3 cm, polumjer do supstrata 0.5-1.5 cm; gornja je površina sitno baršunasta, kremasta do svijetlosmeđa; himenij je porozan, u mladosti bjelkast, poslije krem, svijetlosmeđ ili oker-smećkast, rubna je zona bjelkasta, baršunasto-maljava i resasta.

Rupice/cjevčice: Višekutne, ovisno o položaju na supstratu mogu biti manje-više duguljaste, 1-3/mm², prljavobijele, sive, smećkaste, krem, svijetlooker; cjevčice su 3-8 mm duge, pojedine su duguljasto rascijepljene.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, (8.7) 9.2 – 11.1 (11.8) × (3.6) 3.64 – 4.3 (4.5) µm, Q = (2.3) 2.4 – 2.7 (2.8), N = 30, Me = 9.9 × 4 µm, Qav = 2.5; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u mladosti mekano, a kada se posuši postane tvrdo, kožasto i plutasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, daske, grede) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće bukve, graba, topole, javora, izaziva smeđu trulež.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična bjelkasta drvoporka (Antrodia albida) također raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, ali ima vrlo široke pore, samo 0.5-2/mm². Na krupnim drvnim ostacima (grane) bora s korom raste slična labirintna drvoporka (Antrodia ramentacea). Ona je vrlo mala, naraste samo 5-6 cm široko, u mladosti je plodno tijelo bijelo, poslije postane svijetlosmećkasto s velikim rupicama, odnosno 1-2/mm², sustav hifa ima dva oblika, a skeletne hife nisu žućkaste, nego su staklasto prozirne.

HRASTOVA KOPITARKA

Buglossoporus quercinus (Schrad.) Kotl. & Pouzar

Engleski naziv: Oak Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 cm široko, jastučast do bubrežast, bjelkasto-smećkasto, oker-smeđe, žuto-smeđe, narančasto-smeđe, u starosti je crno-smeđe, na pritisak postaje crvenkasto-smeđe, površina je ljuskavo-zrnasta, ponekad je s bjelkastim rubom.

Stručak: Kratak, lateralno je postavljen, na bazi je sužen.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste, kasnije su crvenkaste, crvenkasto-smeđe, na pritisak postaju smeđe pa crvenkasto-smeđe.

Spore: Valjkaste do vretenaste, 7-10 x 3-4 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Mekano, kasnije je tvrdo, crvenkasto, kasnije postaje manje ili više crvenkasto-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na živom drveću i kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta, izaziva smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u park-šumi Maksimir u Zagrebu, dva u okolici Vinkovaca i u prašumi Prašnik kod Okučana. Prvu sliku je snimila Mirna Katičić, sredinom lipnja, na lokalitetu šuma Prašnik kod Okučana, a drugu Matija Josipović, početkom srpnja, na istom lokalitetu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su vrste vukovo meso (Fistulina hepatica), mekana rupičarka (Hapalopilus rutilans) i brezina guba (Fomitopsis betulina).

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Hrastova kopitarka (Piptoporus quercinus (Schrad.) Pilát)

SJEVERNJAČKA RUPIČARKA

Climacocystis borealis (Fr.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: boreios (gr.) = sjeverno, sjevernjačko. Po području rasta.

Plodno tijelo: 3-8 (10) cm široko, sraslo s drugima nekad i do 40 cm dugo, lepezasto-bubrežastog oblika, pločasto i poput crijepova poslagana jedno iznad drugoga, stražnji je dio ponekad produžen u bijeli, žuti do crvenkasti stručkoliki dio, brazdasto, dlakavo, spužvasto, rub je oštro podvijen, bjelkaste je do svijetložućkasto-smećkaste boje.

Rupice/cjevčice: Sitne, višekutno-jajolike, rastrganog su ruba, pregrade su tanke, najprije su bijele pa u starosti žućkaste boje; cjevčice su 0.5-1 cm duge.

Spore: Eliptične, 4-7 x 3-5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto, sastavljeno je od dva sloja od kojih je gornji sloj malo deblji, te mekane i spužvaste konzistencije, a donji sloj u starosti lagano otvrdne, korast; miriše na anis ili komorač, a u starosti ili nakon oštećenja od mraza na sir, okus je neugodan, kiselkasto-gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) crnogoričnog drveća, najčešće jele i smreke, ali i bjelogoričnog drveća, ponekad i kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Tipična je vrsta po površini klobuka koji je dlakav i čuperast, prisutna su dva različita sloja mesa, gornji spužvasti i nježniji, te donji koji je čvršći i u starosti korast. Sličan je žuti kruh (Laetiporus sulphureus).

KASKADNA DRVOPORKA

Neoantrodia serialis (Fr.) Audet

Etimologija: serialis (lat.) = serija, niz. Po načinu rasta.

Engleski naziv: Serried Porecrust

Plodno tijelo: 2-20 (35) cm široko, formirano je od mnogo malih, međusobno spojenih, klobuka, visokih 1-2 cm, povezani su u redove poput crijepova na krovu, klobuci su bijeli, žuto-oker, svijetlosmeđi ili tamnosmeđi, rub je bijel ili žućkast i valovit.

Rupice/cjevčice: Okrugle, guste, 2-4/mm², bijele, kasnije su krem ili svijetlooker, također djeluju crvenkasto zbog rasta plijesni; cjevčice su do 8 mm duge, uspravne, bijele.

Spore: Valjkaste, prozirne, 6.5-9 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, kožasto, plutasto, tvrdo, čvrsto; miris nije izražen, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće jele, bora i ariša; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Paziti da se ne zamijeni sa starom rupičarkom (Heterobasidion annosum) koja ima nešto manje spore i jednu tamniju crtu na trami.

Neoantrodia variiformis - created on April 2014 in Villanúa, Huesca, Spain by Joseba

PROMJENJIVA DRVOPORKA

Neoantrodia variiformis (Peck) Audet

Plodno tijelo (klobuk): 1-5 cm široko, razrašteno, 0.2-1.5 cm promjera od supstrata i 6 mm debelo, izdignuto poput police, polukružno, pojedinačni su klobučići uglavnom izduženi, uski; gornja je površina u početku bijela do kremasta, zatim je oker do cimetastosmeđa ili crvenkasto-smeđa, u starosti je više krem ili blijedo oker, često je bljeđa prema rubu, sitno je dlakava, s uskim i često blago užlijebljenim pojasevima, u starosti je gol s raštrkanim čupercima, rub je oštar.

Rupice/cjevčice: Okrugle su do višekutne, 2-3/mm², češće su nepravilne, bjelkaste su ili krem boje; cjevčice su 0.5-5 mm duge, bijele, krem do blijedo oker.

Spore: Valjkaste, prozirne, 8-12 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili kremasto, plutasto, žilavo i savitljivo kada je svježe, tvrdo je kada se osuši, 1-4 mm debelo; miriše na drvo, a okus blag.

Stanište: Raste tijekom godine u planinskim crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka jele, smreke i bora, a vrlo rijeko bjelogoričnog drveća, breze i hrasta; uzrokuje smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena na trupcu jele u miješanoj šumi bukve, jele i smreke na samo dva lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera i u okolici Crnog Luga.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po užljebljenim pojasasevima i staništu na kojem raste.

Fomitopsis spraguei - created on August 2023 in Первомайский район, Минск, Belarus by Агеев Николай

KESTENOVA GUBOVKA

Niveoporofomes spraguei (Berk. & M.A.Curtis) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai

Etimologija: Po imenu, C.J. Spragueu.

Engleski naziv: Green Cheese Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 2-10 (15) cm široko i do 6 cm visoko, polukružnog je do gotovo kružnog ili nepravilnog oblika; gornja je površina bjelkasta, sivkasta do oker, hrapava je i kvrgava, donja je himenijalna površina slične boje, rub je u mladosti narančast, kasnije je sivkasto-zelen.

Rupice/cjevčice: Sitne, višekutne, 3-6/mm², bijele, krem do smećkaste; cjevčice su do 5 mm duge.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-8 x 4-5 µm.

Meso: Bjelkasto, sivkasto ili je blago plavkasto, u mladosti jasno podijeljeno u bjelkaste i sivkaste zone, na prerezu je nepromjenjive boje, kožica je mekana, kasnije postaje čvršća; miris je ugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, ali i kao parazit na živom drveću, osobito kestenu i hrastu; uzrokuje smeđu trulež drva. U Europi je zabilježena samo na šumskom kestenu i hrastu plutnjaku, a u Hrvatskoj je nađena na panju šumskog kestena samo na jednom lokalitetu, na južnim obroncima planine Medvednice, u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Mladi primjerci izlučuju gutacijske kapljice po rubu i na gornjoj površini. Zelena diskoloracija ruba je koristan marker za ovu vrstu, koji pomaže u razlikovanju od sličnih vrsta.

Parmastomyces mollissimus - created on December 2023 in La Brée-les-Bains, France by Guinberteau Jacques

PROMJENJIVA PRILJEPNICA

Parmastomyces mollissimus (Maire) Pouzar

Klobuk: 3-7 (9) cm široko, izduženo razrašteno, rubna je zona malo izdignuta, s gotovo je formiranim klobucima, u mladosti je sa staklastim elastičnim slojem, gornji se sloj osuši; bijelo, žućkasto, sa žućkasto-smeđim do crvenkasto-smeđim mrljama, rubna je zona sitno paperjasta.

Rupice/cjevčice: Bijele, okruglaste, višekutne.

Spore: Eliptične do valjkaste, 4-6.5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, žilavo, vlaknasto, mekano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, prvenstveno smreke ili bora, obično se spoje u veću površinu s donje strane ležećih trupaca. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Dubrovnika. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po crvenkasto-smeđoj i neravnoj površini klobuka i svjetlijoj paperastoj rubnoj zoni.

Resinoporia crassa - created on May 2018 in Mellalahti 60, 95690 Ylitornio, Finland by bodhiheera

DEBELA DRVOPORKA

Resinoporia crassa (P.Karst.) Audet

Plodno tijelo: 5-20 (30) cm široko i 1-2 cm debelo, razrašteno, čvrsto je sraslo za podlogu; bijelo, rub je u mladosti opnast, kasnije je tup, zaobljen, širok, kasnije nestaje, gladak.

Rupice/cjevčice: 5-6/mm², 0.09 - 0.12 mm široke, okrugle, bijele su do krem; cjevčice su u početku u jednom sloju, kasnije su u više slojeva, kose, s tankim stijenkama, u donjim su slojevima ispunjene bijelim micelijem, rastu 2-4 mm godišnje, kao da su djelomično natopljene smolastom tvari, posebno kod starijih primjeraka, u početku su bijele, kasnije su krem, prljavožute ili žuto-smeđe.

Spore: Eliptične, na jednom kraju zašiljene, prozirne, 5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: U početku je vrlo tanko, gotovo neprimjetno, kasnije je do 10 mm debelo, zrnasto, na presjeku malo pojasasto, svježe je mekano, tvrdo i lomljivo kada je suho, bijelo; smolastog je mirisa koji s godinama postupno nestaje, a okus je gorak.

Stanište: Raste više godina u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke, ariša, jele ili bora; izaziva smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena samo na smreki na tri lokaliteta, sva tri u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Fomitopsis cajanderi - created on November 2020 in Gateshead NE9, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by adcapraecaput

CRNOGORIČNA KOPITARKA

Rhodofomes cajanderi (P.Karst.) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai

Etimologija: rhodo (lat.) = ruža. Po rupicama boje ruže. Naziv cajendri je dobila ime po Aimou Kaarlu Cajanderu, šumskom ekologu koji je također je služio kao premijer Finske tijekom nekoliko razdoblja svog života.

Engleski naziv: Rosy Conk

Plodno tijelo (klobuk): 2.5-10 cm široko i polumjera 2-6 cm, pločasto, okruglasto, kvrgavo je ili različito okruglo izbočeno, raste postrance; površina je u početku ružičasto-crvena do crvenkasto-smeđa i baršunasta, u starosti je siva, sivo-smeđa do crno-siva i nepravilno ispucana, rub je zaokružen i bjelkasto-crvenkast, na dodir pocrveni.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 4-5/mm², u mladosti su ružičaste do crvenkasto-smećkaste, u starosti su smeđe; cjevčice su višeslojne, po sloju su 1-4 mm duge.

Spore: Valjkaste, lagano kobasičasto zakrivljene, prozirne, 5-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Plutasto, drvenasto, vlaknasto, 2-8 mm debelo, crveno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) različitog crnogoričnog drveća, rijetko se pronađe na bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Lako je prepoznatljiva zbog baršunaste površine mladog plodnog tijela koje je crvenkasto-smeđe. Posebice je znakovit rub koji je bjelkasto-crvenkast te na dodir najprije pocrveni, a zatim posmeđi.

Fomitopsis rosea - created on September 2020 in Tartu maakond, Estonia by Triin Varvas

RUŽIČASTA GUBOVKA

Rhodofomes roseus (Alb. & Schwein.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto. Po boji.

Engleski naziv: Rose Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-15 (20) cm široko i 4-5 cm debelo, lateralno, često je po nekoliko plodnih tijela sraslo jedno na drugo; površina je u početku ružičasta, crvenkasta do crvenkasto-smeđa, kasnije je crno-smeđa, neravno naborano, nije pojasasto, na mjestu na kojem izrasta je sa svijetloružičastim prstenom.

Rupice/cjevčice: Višekutne, na mjestu na kojem izrastaju sa svijetloružičastim prstenom, 3-5/mm², bjelkasto-crvenkaste su ili ružičaste, u starosti su crvenkasto-smeđe ili smeđe i bjelkaste od praha spora; cjevčice su višeslojne, po sloju su do 5 mm duge. 

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 6-7 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, kožasto, plutasto, drvenasto, sivo-ružičasto, ružičasto-smeđe ili je ružičasto; miris i okus su blagi na smolu.

Stanište: Raste više godina uglavnom po planinskim crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke, jele ili bora. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke, na trupcima smreke, samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Veoma je slična smrekova kopitarka (Fomitopsis pinicola) koja ima crveni rub, a od nje se razlikuje po ružičastoj trami, rupice su također ružičaste boje, a ima i nešto manji klobuk.

ORIJAŠKA RUPIČAVKA

Meripilus giganteus (Pers.) P.Karst.

Etimologija: giganteus (lat.) = orijaški, velik, golem. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Giant Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 4-30 (200) cm široko i 1-2 cm debelo, elastično, lepezasto, pojedinačni su klobuci srašteni jedan iznad drugog i međusobno se preklapaju, izrastaju iz zajedničke debelomesnate baze; smeđi, crvenkasto-smeđi, žuto-okerasti ili tamnosmeđi, s crnkastim su mrljama, ali i s krem-žućkastim do crvenim tonom, u mladosti na pritisak brzo postane crno-smeđ, površina je valovita s žuto-smeđim do crveno-smeđim koncentričnim krugovima i brazdama, baršunasta, rub je nepravilno žućkast, režnjast i vijugav.

Stručak: U pravom smislu riječi ne postoji, međutim srašteni lopatasti klobuci formiraju debelomesnatu bazu s kojom se gljiva drži za stanište, zakrivljen, bjelkast, na bazi je sa smećkastim pjegama.

Rupice/cjevčice: Sitne, krem, žućkaste, kasnije su krem-sivkaste, na pritisak pocrnu; cjevčice su bijele, kratke, spuštaju se po stručku, formiraju se dosta kasno tako da himenij izgleda bijel i gladak.

Spore: Široko eliptične, glatke, 5.5-7 x 4-6 µm, Q = 1.2 (cromushrooms: (5.6) 5.9 - 6.8 (7) × (4.3) 5.1 - 5.9 (6.2) µm, Q = 1.1 - 1.2 (1.3) ; N = 120, Me = 6.4 × 5.5 µm, Qe = 1.2); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je do žućkasto, na presjeku prvo pocrveni, zatim postane crno-smeđe, mekano, kasnije je vlaknasto, žilavo i tvrdo; miris je ugodan, a okus je u mladosti blag, kasnije je trpak i gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s formolom za nekoliko minuta postane narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve ili jele, ponekad dostigne enormnu veličinu (nekad je teška i 30 kg).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo veoma mlada dok je meso mekano.

Napomena: Slična je planinska rupičarka (Bondarzewia mesenterica), ali ona raste po višim planinskim predjelima, drugačije je konzistencije i oblika klobuka, a meso joj na presjeku ne mijenja boju. Slična je i jestiva zečarka (Grifola frondosa) koja ima slične klobuke po obliku, ali većih dimenzija, ima stručak u obliku panja, a ne kao kod opisane vrste. Jelenovo uho (Polyporus umbellatus) ima kružni klobuk u obliku lijevka ili cvijeta. U mladosti je jestiva i ogromnih dimenzija. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.

Rigidoporus crocatus - created in Estonia by Urmas Ojango

ŠAFRANASTA TVRDOPORKA

Rigidoporus crocatus (Pat.) Ryvarden

Plodno tijelo: 3-10 (15) cm široko i 1-1.5 (2) cm debelo, razrašteno; bijelo-žuto, šafranastožuto, ružičasto do crvenkasto-smeđe, postaje tamnije kada se osuši.

Rupice/cjevčice: Sitne, 5-7/mm², u mladosti su bjelkaste, kasnije su žute, šafranastožute ili su žuto-ružičaste; cjevčice su u slojevima.

Spore: Kuglaste, 3.5-5.5 x 3.5-5.5 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Žućkasto do smeđe; miris nije izražen ili je malo na plijesan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste više godina u šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog, rijetko bjelogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva, vrlo je rijetka vrsta. U Hrvatskoj je pronađena gotovo isključivo u šumi bukve, jele i smreke, na ostacima smreke i jele, rijetko bukve na šest lokaliteta, u nacionalnim parkovima Plitvička jezera i Risnjak te na planini Kapeli.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je ružičasta maloporka (Rhodonia placenta).

LIJEPA JEŽEVICA

Climacodon pulcherrimus (Berk. & M.A.Curtis) Nikol.

Etimologija: pulcher (lat.) = lijep + -rimus (lat.) = koristi za označavanje superlativa. Po izgledu.

Plodno tijelo: 3-11 (18) cm široko, kapasto, lepezasto, naslagana su jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu, bjelkasto, žuto-narančasto, slamnatožuto, u starosti ili po suhom vremenu tamnije narančaste do narančasto-smeđe, gornja je površina baršunasta do grubo dlakava.

Šiljci: Do 8 mm dugi, bjelkasti do lagano narančasti, dosta su gusti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne i necijanofilne, 4-6 x 1.5-3 µm, nema cistide (cromushrooms: basidiospore (4) 4.3 - 5.3 (5.8) × (1.7) 1.8 - 2.3 (2.5) µm, Q = (1.9) 2.2 - 2.6 (2.7), N = 75, Me = 4.7 × 2 µm, Qe = 2.3, bazidije su 4-sporne, 17-20.5 × 3.1-4.6 µm, N = 3); otrusina je bijela.

Meso (trama): Bjelkasto, na prerezu ne mijenja boju, vlaknasto; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Meso i površina klobuka u dodiru sa KOH postanu ružičasti do crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na bjelogoričnom drveću, rijetko na crnogoričnom drveću, preferira toplija staništa u mediteranskom području, ali nađe se i u kontinentalnom području; izaziva bijelu trulež drva. Prvih pet slika snimljeno je sredinom lipnja na lokalitetu lovački dom Radoboj kod Krapine, na truloj grani hrasta, a iduće četiri snimio je Mladen Matišić, krajem kolovoza, također na truloj grani hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Slična je sjeverna ježevica (Climacodon septentrionalis), koja je nešto većih dimenzija, a šiljci nikada nisu narančastog tona i mogu biti nešto duži, do 16 mm.

Climacodon septentrionalis - created on August 2019 in пос. Борок, Некоузский р-н, Ярославская обл., Russian Federation by Eduard Garin

SJEVERNA JEŽEVICA

Climacodon septentrionalis (Fr.) P.Karst.

Etimologija: septentriones (lat.) = sjeverni, sjeverni dio. Po mjestu rasta.

Engleski naziv: Northern Tooth

Plodno tijelo: 3-30 (60) cm je široko, do 3 cm debelo i oko 15 cm visoko; bjelkasto ili svijetložuto, rub na prerezu pocrni, ali ne uvijek, sastoji se od brojnih pojedinačnih plodnih tijela u obliku polumjeseca koji su poput crijepova naslagani jedno iznad drugoga, nekad zajedno mogu težiti do oko 2 kg, gornja površina je dlakava.

Šiljci: Iste bjelkaste do žute boje kao i gornja površina, dugi su do 16 mm.

Spore: Valjkaste, kratke, prozirne, 4.5-5 x 2-2.5 µm; cistide su prozirne, u obliku su stošca, 50 µm duge i 10 µm široke; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bjelkasto, suho je žućkasto, žilavo, elastično; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na bjelogoričnom drveću, najčešće hrastu, bukvi, brijestu ili brezi; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Ova rijetka vrsta djelomično podsjeća na žuti kruh (Laetiporus sulphureus) koji nije bijele boje, te jako i postojano miriše po čemu se najlakše razlikuje od opisane vrste.

Phlebia lilascens - created on September 2017 in Przełom Hornadu, Słowacki Raj, Slovakia by Jerzy Opioła

LJUBIČASTA ŽILNICA

Phlebia lilascens (Bourdot) J.Erikss. & Hjortstam

Etimologija: lilas (lat.) = lila, ljubičasto + -scens (lat.) = postati, pretvarati se u. Po pretvaranju u ljubičastu boju.

Plodno tijelo: 4-20 (30) cm široko, posve je prilegnuto na supstratu, čvrsto je srašteno, formira plahtice voštanoga sjaja; površina je glatka ili blago nepravilno bradavičava, siva, sivo-oker ili ružičasto-smeđa s laganim ljubičastim odsjajem, rub je bijel i sitno dlakav.

Spore: Eliptične do lagano vretenaste, glatke, prozirne, 4-4.5 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, više je ili manje ljubičastog tona, pomalo želatinozno, hrskavičavo, voštano, sluzavo, mekano, kad sa posuši postane žilavo i tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, a rjeđe crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnim vrstama unutar roda Phlebia od kojih pojedine vrste imaju i sličnu mikrostrukturu.

NARANČASTA ŽILNICA

Phlebia radiata Fr.

Etimologija: radio (lat.) = zračiti, širiti se poput zrake. Po radijalno brazdastoj površini plodnog tijela.

Engleski naziv: Wrinkled Crust

Plodno tijelo: 4-30 (>100) cm široko, posve je prilegnuto na supstratu, razrašteno, labavo se drži za podlogu, u ranoj se mladosti formiraju kružne mrlje ili hrpice široke 1-2 cm, poslije se razvije u nepravilne oblike; površina je često radijalno brazdasta, češljasta, može biti valovita i kvrgava, himenij je u starosti bradavičav ili okruglastog izgleda, bradavice rastu zrakasto iz središta, smećkast,  svijetlonarančast do crvenkast, rub je svjetliji, srebrenosiv, rastrgan i resast.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 4-5.5 x 1.5-2 µm; otrusina bijela.

Meso: Slabo je želatinozno do želatinozno-hrskavičavo, sočno, kada se posuši, postane tvrdo kao kora i žilavo, žućkasto-crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, a rjeđe crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo karakteristična i lako prepoznatljiva zbog izrazito radijalno brazdastog plodnog tijela. Ima vrlo promjenljiv oblik i boju. Donekle je slična labirintna žilnica (Phlebia rufa), ali ona nema tragova radijalnih brazdi, nego je njezina površina mrežasto-porozna ili meruloidna te je rub vidno paučinasto-maljav.

LABIRINTNA ŽILNICA

Phlebia rufa (Pers.) M.P.Christ.

Etimologija: rufa (lat.) = crvenkasto-smeđe, grimizno. Po boji.

Plodno tijelo: 4-30 (> 50) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, labavo je srašteno s podlogom, u ranoj mladosti izgleda poput kružne mrlje ili sitne bijele hrpice, poslije može narasti i nekoliko decimetara široko; površina je grbava, nabrana i valovita, češljasta, himenijalna je površina valovito naborana ili je nepravilno porozna, meruloidna, ponekad je s gutacijskim kapljicama čak i po vlažnom vremenu, krem, žuto-smeđa, smećkasta do crvenkasto-smeđa, rubna je zona bjelkasta i resasta.

Spore: Valjkaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, nisu amiloidne, 4.4-5.5 x 1.7-2.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto je do crvenkasto-smeđe, više je ili manje ljubičastog tona, pomalo želatinozno, hrskavičavo, voštano, mekano, kada se posuši postane kožasto i tvrdo; miris i okus su blago kiselkasti, na voće ili gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Povećano plodno tijelo ima vrlo lijep izgled, a posebno se ističe s bijelim rubom. Bijele mrlje se mogu pojaviti i na površini himenija. Može se zamijeniti s donekle sličnom narančastom žilnicom (Phlebia radiata), ali njezino plodno tijelo nema bijeli rub te je površina narančaste ili ružičaste boje s blagom ljubičastom nijansom.

NABORANA HLADETINA

Phlebia tremellosa (Schrad.) Nakasone & Burds.

Etimologija: tremesco (lat.) = drhtavo. Po želatinoznoj, drhtavoj konzistenciji.

Engleski naziv: Jelly Rot

Plodno tijelo: 3-30 (40) cm široko, vrlo je nepravilnog oblika, klobuci su poput crijepova postavljeni jedan iznad drugoga, školjkastog je oblika ili poput uha; površina je grubo dlakava, maljava, čekinjasta, bjelkasta, sa ružičastom je ili narančastom nijansom, po vlažnom vremenu i u starosti je žuto-oker ili oker.

Rupice/cjevčice: Nalaze se s donje strane klobuka, 1-3 mm široke, anostomozirajuće, mrežaste, labirintne, formirane su od isprepletenih alveola, duguljastih rupica ili vijuga, žućkasto-narančaste, svijetlosmeđe, više su ili manje crvenkaste, na rubu su svjetlije.

Spore: Valjkaste, kobasičasto zakrivljene, prozirne, amiloidne, 4-4.5 x 1-1.5 µm (cromushrooms: (3.3) 3.5 - 4.4 (4.6) × (1) 1.1 - 1.35 (1.4) µm, Q = (2.8) 2.9 - 3.6 (3.9), N = 30, Me = 3.9 × 1.2 µm, Qav = 3.2); otrusina je bjelkasta do žućkasta.

Meso: Bjelkasto je do smećkasto, elastično, želatinozno, kasnije je tvrdo, žilavo, suho i hrskavičasto, na presjeku se vide 2 sloja, gornji je sloj je mekan, pamučast i vlažan te blijedo maljav, a donji je sloj nešto čvršći; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće bukve, topole, breze, vrbe ili bora; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Ima želatinoznu i žilavu konzistenciju mesa. Slična vrsta s kojom se eventualno može zamijeniti je kožasta žilavica (Plicaturopsis crispa), međutim spomenuta vrsta ima skoro gladak klobuk koji je samo djelomično koncentrično maljav, a himenij je vijugav, naboran i bijele boje.

Aegerita candida - created on September 2019 in Maplewood, NJ, USA by tombigelow

ZRNASTA KRASTOKORKA

Bulbillomyces farinosus (Bres.) Jülich

Etimologija: farina (lat.) = brašno + pes (lat.) = noga. Po površini.

Engleski naziv: Couscous Crust

Plodno tijelo: 1-3 (5) cm široko; u seksualnom je stadiju posve prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je sraslo za podlogu, formira tanke i tvrde plahtice; površina je glatka ili malo bradavičava, bijele, žute ili sivkaste boje; u stadiju sklerocija ima gusta bijela loptasta ili kruškolika zrnca promjera 0.1-0.2 mm.

Spore: Eliptične do skoro kuglaste, glatke, prozirne, 5-7 x 4-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Dok je plodno tijelo svježe, ima voštanu i sočnu konzistenciju, bijelo do svijetložuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uvjek raste na donjoj strani grana i trupaca.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: U seksualnom stadiju ima izgled bjelkasto-sivo-okerastih plahtica koje u cjelosti prilegnu na supstrat. U seksualnom stadiju na glatkoj površini ostanu bijele loptice nagomilane u hrpice. Površina pojedinačnoga sklerocija (aegerita-stadij) građena je od grmolikih okruglastih ili ovalnih stanica veličine 10-18 x 8-15 µm.

Ceriporiopsis jelicii - created in Norway by Rune Solvang

PLITVIČKA KRASTOPORKA

Ceriporiopsis jelicii (Tortič & A.David) Ryvarden & Gilb.

Plodno tijelo: Do 10 cm dugo i 4 cm široko, razrašteno; himenijalna površina s rupicama najprije je bijela, kada se osuši postaje bjelkasto-kremasta do svijetlooker, često s prljavo smeđim mrljama.

Rupice/cjevčice: Gotovo su okrugle, boje su površine plodnog tijela, 5-7/mm²; mekane, plutaste do lomljive, do 1 mm duge.

Spore: Eliptične, s tankim stijenkama, prozirne, 1.9-2.9 × 0.9-1.6 µm.

Meso (trama): Vrlo je tanko, svijetlosmeđe.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, najčešće jele, smreke i bora. U Hrvatskoj je pronađena u miješanoj šumi bukve, jele i smreke na mrtvom uspravnom stablu jele, na jedinom poznatom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristično raste na drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća.

Porpomyces mucidus - created in Finland by Kulju, Matti

MEKANA VOSKOPORKA

Ceriporiopsis mucida (Pers.) Gilb. & Ryvarden

Etimologija: mucus (lat.) = sluzav. Po mazavoj površini.

Plodno tijelo: 3-15 (20) cm široko i 2-3 mm debelo, posve priraslo na supstrat, razrašteno, vrlo se labavo drži za supstrat, formira plahtice ili krpice, površina nije ravna; bijelo, kremasto do svijetložućkasto; rubna zona je s bijelo maljava od micelijskih niti; himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste do višekutne, 4-5/mm², bijele do krem; cjevčice su 1-2 mm duge.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 6.5-8.5 × 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Vrlo tanko, spužvasto, plutasto, žilavo, sočno, bijelo; miris slab na gljive,  okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu kao saprofit krupnih drvnih ostataka bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, osobito smreke.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pri determinaciji bijelo-žutih plodišta gljiva koje posve priliježu na supstrat lako je moguće makroskopski pogriješiti. Sigurna determinacija mora biti provedena mikroskopiranjem, jer se tada jasno vide razlike u obliku i veličini spora, bazidija, cistida i sustavu hifa.

Hermanssonia centrifuga - created in Finland by Allar Antson

LJUBIČASTOSIVA ŽILNICA

Hermanssonia centrifuga (P.Karst.) Zmitr.

Plodno tijelo: 4-30 (100) cm široko, razrašteno, površina je bradavičava, poput začešljane kose; bjelkasto, oker do žuto-smeđe, s ružičastom je ili malinasto-crvenom rubnom zonom.

Spore: 6.5 x 2.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, bjelkasto ili žućkasto-crvenkasto, pomalo želatinozno, hrskavičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, vrlo rijetko bjelogoričnog, najčešće se pronađe na smreki; izaziva bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke na krupnim drvnim ostacima smreke i jele te u bukovoj šumi na trupcu bukve, na pet lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Hypochnicium bombycinum - created on January 2024 in Königsheide, Berlin, Germany by ulrich__loock

SVILENKASTA KOŽARICA

Hypochnicium bombycinum (Sommerf.) J.Erikss.

Etimologija: bombyx (lat.) = svila. Po teksturi.

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, labavo je  pričvršćeno za podlogu, formira tanke plahtice, glatko; površina je neravna i prekrivena sitnim bradavicama, bjelkaste, krem, žućkaste do žućkasto-smeđe boje, po suhom vremenu manje ili više ispuca, rub je resast.

Spore: Eliptične, sa zrnatim sadržajem, prozirne, 8.7-11.3 x 6.8-8.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sočno, tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit  krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća s korom ili bez nje.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana se vrsta makroskopski može zamijeniti sa sličnom vrstom Mutatoderma mutatum koja također raste na mrtvim ostacima bjelogoričnog drveća. Međutim, mikrostruktura je posve različita, jer spomenuta vrsta ima valjkaste spore veličine 13-14 x 3.5-4 µm.

Hypochnicium geogenium - created in Finland by Unto Söderholm

ZEMALJSKA KOŽARICA

Hypochnicium geogenium (Bres.) J.Erikss.

Etimologija: ge (gr.) = zemlja + genos (gr.) = rod, vrsta. Po rastu i na zemlji.

Plodno tijelo: 1-12 (15) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno; površina je glatka i mjestimice nepravilno bradavičava, brašnjavo-baršunasta, bijela, kasnije je žućkasta do žućkasto-smeđa, čak je djelomično ružičasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa, po suhom vremenu nepravilno ispuca, rub je jasno pahuljast.

Spore: Gotovo kuglaste, široko eliptične ili valjkaste, glatke, prozirne, 4.5-8.5 x 3.2-5.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sočno, voštano, tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće vrba i borova, pronađe se i na stabljikama biljaka ili na tlu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Značajna karakteristika ove opisane vrste jesu valjkaste leptocystide, koje su duge 100-140 µm, glatke su, te ima cijanofilne spore. To znači da se spore ili hife s metilenskim modrilom oboje plavo.

DEBELOZUBI SPUŽVAR

Irpiciporus pachyodon (Pers.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: pachys (gr.) = debelo, široko + odous (gr.) = zub. Po značajkama.

Engleski naziv: Marshmallow Polypore

Plodno tijelo: 3-8 (90) cm široko, prileglo na supstrat, razrašteno, formira plahtice ili stvara male trokutaste poluklobučiće, poluklobučići su 2-5 cm široki, 1-3 cm polumjer do supstrata; gornja je površina bijela, bjelkasta, žućkasta do žuto-narančasta, jednobojna, fino je baršunasta, nije pojasasta, u starosti posmeđi, rub je valovit i malo podvijen, trusište je na rubu ponekad porozno.

Šiljci: 5-15 (20) mm dugi, različite su dužine, poneki su spljošteni, vrlo kratki, uvijek su obješeni, čak i u mladosti, a uz rub izgledaju poput rupičavog labirinta, starenjem formira više labirintnih listića, sličnih kao kod hrastove raznocijevke (Daedalea quercina); bjelkasti su do žuto-smećkasti.

Spore: Gotovo kuglaste, glatke, s velikom uljnom kapljom, s debelim stijenkama, prozirne, 5-7 x 4.5-6 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso (trama): Ima dvostruku strukturu, relativno je čvrsto, 3-8 mm debelo, bjelkasto, krem do narančasto-žuto, gornji sloj je sočan, a donji sloj koji naliježe na supstrat je tvrđi i lomljiv; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na živom drveću ili saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, javora, bukve i oraha; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i žilave konzistencije mesa.

Napomena: Opisana je rupičarka lako prepoznatljiva zbog šiljatog himenija. Sličan himenij ima i mliješnobijela zuboporka (Irpex lacteus), koji također raste na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća, ali isključivo kao saprofit tijekom godine.

Mycoacia aurea - created in Norway by Sieglinde Hansen [1939-2019]

ZLATNA VOSKOZUPKA

Mycoacia aurea (Fr.) J.Erikss. & Ryvarden

Etimologija: aurea (lat.) = zlatna. Po boji.

Plodno tijelo: Posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira plahtice površine nekoliko centimetara četvornih, sloj koji leži na podlozi sastavljen je od tankoga voštanog subiculuma iz kojeg rastu oštri šiljci koji su krem do blijedožute, a u starosti oker boje, rubna je zona plodnog tijela s kraćim šiljcima i završava glatko.

Šiljci: Dugi su 1-2 mm i rastu pojedinačno, samo su ponekad spojeni na bazi, površina je glatka ili vrlo rijetko s ponekom bočnom izraslinom.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 4-6 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto, u početku je mekano, voštano, vremenom i sušenjem otvrdnjava; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen na donjoj strani krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Uz malu se nepažnju lako zamijeni sa sličnom žutom voskozupkom (Mycoacia uda), koja također raste na donjoj strani krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća. Međutim, spomenuta vrsta ima sumpornožute do žuto-oker šiljke. Osim toga, šiljci se kod navedene vrste na vrhu najčešće račvaju u 2-3 manja šiljka, a plodno tijelo s kalijevom lužinom (KOH) postane purpurnocrveno.

CRNO-SMEĐA VOSKOZUPKA

Mycoacia fuscoatra Fr.) Donk

Etimologija: fuscus (lat.) = tamnosmeđe + atra (lat.) = crno. Po boji.

Plodno tijelo: 1-12 (15) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto srašteno s podlogom, formira plahtice površine i do nekoliko centimetara četvornih; sloj koji leži na supstratu sastavljen je od tankoga voštanog subiculuma iz kojeg rastu šiljci koji su blijedožućkasti, a u starosti smeđi do crnkasti.

Šiljci: 1-3 mm dugi i 0.2-0.4 mm debeli, valjkasti, ponekad su srašteni na bazi, po suhom su vremenu lomljivi.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 4.5-5.5 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto, u početku je mekano, voštano, vremenom i sušenjem otvrdnjava; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen na donjoj strani krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rod Mycoacia bitno se razlikuje od drugih gljiva koje imaju šiljke (Steccherinum, Grandinia) po voštanoj konzistenciji. Donekle može sličiti žutoj voskozupki (Mycoacia uda), ali ona ima sumporastožute do žuto-oker šiljke i nema oblik (tip) hifa čiji su vršci obloženi krastavom masom. Plodno tijelo opisane vrste u dodiru s KOH postane tamnocrveno.

ŽUĆKASTA VOSKOPORKA

Mycoacia gilvescens (Bres.) Zmitr.

Etimologija: gilvus (lat.) = žut, žućkast. Po boji.

Engleski naziv: Pink Porecrust

Plodno tijelo: 2-12 (20) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, labavo je pričvršćeno za podlogu,  pomalo je valovito, površina je s malim kvrgavim uzvišenjima, formira plahtice ili nepravilne krpice, 1-5 mm debelo, u mladosti i dok je svježe je bjelkasto, žućkasto ili svijetloružičasto, kasnije je oker-smećkasto do cimetastosmeđe, rub je tek uočljivo bijelo maljav, poslije je ružičast, na pritisak i na ozlijeđenim mjestima postane crveno-smeđe.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, duguljaste ili imaju izgled labirinta, sitne, 3-5/mm², bjelkaste, svijetloružičaste do mesnatoružičaste; cjevčice su 1-5 mm duge.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 4-5 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Sočno, vodenasto, kada se posuši postane tvrdo i lomljivo, bjelkasto, u starosti sa smeđim mrljama; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na krupnim drvnim ostacima (trupci, panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, breze i topole.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na prvi je pogled moguća zamjena s nekoliko rupičarki iz roda Ceriporia, kao što su mrežasta voskoporka (Ceriporia reticulata), zelenkasta voskoporka (Ceriporia viridans) i Ceriporia purpurea. Međutim, ako se pažljivo prouči opis, vidi se da je plodno tijelo nepravilno formirano, krpasto, iskrivljeno ili poput labirinta. Spomenute rupičarke nemaju tako nepravilno plodno tijelo.

OLOVNOSIVA VOSKOVKA

Mycoacia livida (Pers.) Zmitr.

Etimologija: lividus (lat.) = plavičasto-siv, modro-siv. Po boji.

Plodno tijelo: 4-20 (>30) cm široko i 2-4 mm debelo, posve je prileglo na supstratu, razrašteno, labavo se drži za supstrat, formira plahtice, površina je bradavičavo-kvrgava i urašteno žuto točkasta, vrlo je promjenljive boje koja ovisi o dobi, najprije je sivo-plavo do oker, a kasnije je ružičasto-smeđe ili crveno-smeđe, mjestimice je blago ljubičasto, rub je sivkast do sivkasto-plav i dlakav.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, blago su amiloidne, 7-9 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, više je ili manje ljubičastog tona, malo je želatinozno, hrskavičavo, voštano, sluzavo, mekano, kada se posuši postane tvrdo i lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pojedini autori navode da raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Postoji velika sličnost između vrsta unutar ovog roda i roda Phlebia.

MIRISNA VOSKOZUPKA

Mycoacia nothofagi (G.Cunn.) Ryvarden

Etimologija: Notfagus (lat.) = rod biljaka poznatih kao južna bukva, lažna bukva, srebrna bukva, rod od 35 – 40 vrsta drveća i grmlja u porodici Nothofagaceae, porijeklom iz hladnijih područja južne hemisfere. Po staništu.

Plodno tijelo: 4-15 (35) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira plahtice; bijelo-žute, žuto-oker do smećkaste boje, himenijalna površina u starosti postane crno-smeđa, rub je malo paučinasto-maljav i bjelkast.

Šiljci: 2-3 mm dugi, žućkasti.

Spore: Eliptične do skoro valjkaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 4-6 x 2.2-3 µm; otrusina je svijetlo žuta.

Meso: Žućkasto, isprva je mekano, kasnije otvrdne; miriše na mošt nakon alkoholnog vrenja, poput voćne rakije, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine na krupnijim drvnim ostacima (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukvi. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem ožujka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je bradata nitozupka (Hyphodontia barba-jovis), kod koje se svaki pojedinačni šiljak na vrhu grana (račva) u nekoliko manjih šiljaka.

ŽUTA VOSKOZUPKA

Mycoacia uda (Fr.) Donk

Etimologija: udo (njem.) = stabljika. Po izgledu.

Plodno tijelo: 4-15 (35) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira plahtice koje su u početku male površine, kasnije se spajaju,  sloj koji naliježe na supstrat ima tanki subiculum iz kojeg izbijaju šiljci, blijedožute, krem-žute do oker boje, rubna je zona s kraćim šiljcima i završava glatko.

Šiljci: 1-1.5 (2) mm dugi, najčešće rastu pojedinačno, katkad su srašteni na bazi, a na vrhu se često račvaju u sitnije oštre šiljke bjelkaste boje.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.2-5.2 x 1.9-2.9 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Žućkasto, u početku je mekano, voštano, vremenom i sušenjem otvrdnjava; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a sazrijeva u ljeto i ranu jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, uvijek se razvija na donjoj strani drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je vrstu moguće zamijeniti sa sličnom zlatnom voskozupkom (Mycoacia aurea), koja raste na istom staništu i u isto vrijeme. Međutim, spomenutoj vrsti plodno tijelo s kalijevom lužinom (KOH) ne mijenja boju, dok opisanoj vrsti plodno tijelo s kalijevom lužinom odmah postane malinasto-crveno do crno-crveno, a kasnije postane ljubičasto-crno.

Physisporinus vitreus - created in Norway by Liv Åm

STAKLASTA MEKOPORKA

Physisporinus vitreus (Pers.) P.Karst.

Etimologija: vitreus (lat.) = staklen, proziran. Po izgledu i teksturi.

Plodno tijelo: 2-10 (30) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, raste vrlo nepravilno, ako raste lateralno (bočno) na supstratu, tada formira klobučaste izbočine, nakon formiranja klobuka, gornja je strana više ili manje baršunasto-dlakava; površina je porozna, bjelkasta, kremasta ili je žućkasta, kasnije je okerasta, u starosti cimetastosmeđa, ružičasto-smećkasta kada se osuši, na pritisak polako posmeđi, vodenasto, rub je bijel, širok je 0.5-1 mm, sterilan i paučinasto-maljav.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, što ovisi o položaju supstrata, sitne, 4-6/mm², bijele do plavkaste ili ružičaste, osušene su smećkaste; cjevčice su 2-4 mm duge.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, često s uljnim kapljama, prozirne, nisu amiloidne, 3.6-6 x 3-5.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, vodenasto, voštano i mekano kad je svježe, osušeno je tvrdo i hrskavičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s vrstom Rigidoporus sanguinolentus, koja raste na istome staništu i u isto vrijeme. Međutim, ova rupičarka naglo postane crvenkasta ako se ozlijedi ili pritisne, a poslije ta mjesta posmeđe. Obje vrste rastu ispod povaljenoga stabla ili grane.

NAGORJELA KOPITARKA

Bjerkandera adusta (Willd.) P.Karst.

Etimologija: ustus (lat.) = opaljeno. Po boji himenija.

Engleski naziv: Smoky Bracket

Klobuk: 3-30 (60) cm širok, točkasto je učvršćen za podlogu i bubrežastog oblika, spljošten, tanak, cjelovit ili podijeljen na režnjeve, preklapa se s drugim plodnim tijelima poput crijepova na krovu; maljav ili kosmat, često je jasno pojasast, sivkast, tamnosiv, oker-smeđ, tamnosmeđ, sivo-smeđ, s crnim prstenastim zonama, u starosti su bjelkaste do sive, rub je bijel, rastegnut, donji dio pocrni.

Rupice/cjevčice: 0.2-0.8 mm široke, sitne, višekutne, 6-7/mm², tupe; sive, na pritisak postanu crne; cjevčice su kratke.

Spore: Eliptične, (3.6) 4.3 - 5.5 (6.7) × (1.8) 1.9 - 2.8 (3.1) µm, Q = (1.5) 1.8 - 2.4 (2.7), N = 120, Me = 4.8 × 2.4 µm, Qav = 2; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, žilavo, plutasto i kožasto, bjelkasto, sivkasto do smećkasto; miris ugodan na gljive, okus ugodan na gljive i malo kiselkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na živim i kao saprofit na mrtvim panjevima ili oborenim trupcima raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve; uzrokuje bijelu trulež drva. Prvu sliku snimila je Mirna Katičić, u prosincu, na bukvi, a ostale slike Safet Omerović - Basso, u veljači, na lokalitetu Pula.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Vrlo slična vrsta je šarena tvrdokoška (Trametes versicolor) od koje se razlikuje po najprije sivom pa crnkastom himeniju. Postoji i forma sa svjetlijim rupicama koje su boje trame, a to je vrbina kopitarka (Bjerkandera fumosa).

VRBINA KOPITARKA

Bjerkandera fumosa (Pers.) P.Karst.

Etimologija: fumosa = boje dima. Po boji.

Engleski naziv: Big Smoky Bracket

Klobuk: 2-30 cm širok, 6-8 cm visok i 0.5-3.5 cm debeo, spljošten i raširen, raste vodoravno na supstratu pojedinačno ili po više međusobno sraštenih klobuka, pojedinačni klobuci su u obliku polumjeseca, a u brojnim se skupinama može nalaziti i po 40-50 klobuka na dužini i do 1 m, površina je bjelkasta, žućkasta, smeđa, kasnije sivkasto-smeđa i rijetko pojasasta, najprije je sitno dlakava pa glatka i bez dekoracije.

Rupice/cjevčice: Okrugle, višekutne, 2-4/mm², žućkaste do sivkaste, na pritisak posmeđe, a nikada ne pocrnu, cjevčice su 1-3 mm duge.

Spore: Eliptične, prozirne, 5-7 x 2.5-4 µm; hife su s tankim i debelim pregradama, sa sponama, 2-6 µm; bazidiji su batinasto-vitki, nose 6 spora, sa sponama; otrusina je bijela do svijetlosmeđa.

Meso (trama): Debela je do 2 cm i točkasto spojeno sa supstratom, kremasto do svijetlosmeđe boje drveta, kožaste konzistencije; miris slab na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće jasena, javora, vrbe ili topole, izaziva bijelu gljilež drva. Sve slike snimio je Safet Omerović - Basso, 5.2.2024., na lokalitetu kod Pule.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Pri determinaciji ove vrste je najkarakterističnija smeđa crta između trame i himenija po kojoj se razlikuje od nagorjele kopitarke (Bjerkandera adusta).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1208. Vrbina kopitarka (Bjerkandera fumosa (Fr.) Karst.), Sinonim: Boletus salicinus Bull. ex Hook. 1821

Phanerochaete sanguinea - created in Finland by Hannu Lehtonen

KRVAVA NITOKOŠKA

Atheliachaete sanguinea (Fr.) Spirin & Zmitr.

Etimologija: sanguis (lat.) = krvi. Po crvenkastim pjegama po plodnom tijelu.

Plodno tijelo: 3-20 (100) cm široko, posve prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto srašteno s podlogom, formira membranozne plahtice; površina je glatka i prividno porozna, najprije je bijelkasta, kasnije žućkasta, oker, mesnatocrvenkasta do krvavocrvena, rub je bjelkast s crvenkastim rizomorfima.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 2-4 × 1-2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso (trama): Opnaste i sočne konzistencije, tanko, bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća s korom, osobito smreke i jele; drvo se na mjestu rasta oboji crvenkasto.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na stanište, crvenkastu boju i crvenkaste niti (rizomorfe) na samom rubu teško se zamijeni s nekom drugom vrstom.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je slijepljeno, razrašteno; 2. površina je žućkasta do crvena; 3. himenijalna površina je glatka; 4. rubna zona je bjelkasta sa crvenkastim rizomorfima; 5. raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća

ŠAFRANASTA MEKOPORKA

Hapalopilus croceus (Pers.) Donk

Engleski naziv: Orange Polypore

Klobuk: 5-17 (23) cm širok i do 6 cm visok, u obliku je konzole; šafranastožut, žuto-narančast ili svijetlonarančast, žuto-narančasta boja vrlo brzo nestaje sušenjem i postaje crvenkasto-smećkasta do crno-smeđa, površina je neravna, baršunasta, dlakava, u starosti je gola, nije pojasasta, rub je zaobljen.

Rupice/cjevčice: Šafranastožuto-narančaste, mekane, vodenaste; cjevčice su 1-1.5 cm duge.

Spore: Eliptične, glatke, 4-5.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žuto, žuto-narančasto do žuto-smeđe, mekano, sočno, u starosti je tvrdo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) postane crveno-ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao slabi parazit na starim stablima ili kao saprofit krupnih drvnih ostataka (mrtva uspravna stabla i trupci) bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, a rijetko šumskog kestena ili drugih vrsta bjelogoričnog drveća. Poznata je samo s tri lokaliteta, u park-šumi Maksimir u Zagrebu, u okolici Vinkovaca i u prašumi Prašnik kod Okučana. Primjerak na slici snimio je Matija Josipović, početkom srpnja, na lokalitetu prašuma Prašnik kod Okučana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po žuto-narančastoj boji i baršunasto -dlakavoj površini plodnog tijela.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Šafranasta mekoporka (Hapalopilus croceus (Pers.: Fr.) Donk)

MEKANA RUPIČARKA

Hapalopilus rutilans (Pers.) Murrill

Engleski naziv: Cinnamon Bracket

Plodno tijelo: 3-10 (30) cm široko, tanjurasto ili oblika konzole ili bubrega, široko je učvršćeno za podlogu ili kružno slijepljeno, rastegnuto i priljubljeno uz podlogu, nekada se produži u cijeli niz plodnih tijela ili je skoro u režnjevima; u mladosti je oker-smeđ, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđe, kasnije je cimetastosmeđe, sitno je dlakavo, rub je dugo vremena zakrivljen, tup, valovit i sa sterilnom zonom.

Rupice/cjevčice: 0.2-2 mm su široke, okrugle su pa višekutne, boje su klobuka, žuto-smeđe ili su cimetastosmeđe, na pritisak postanu crveno-smeđe.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, s vrlo tankim stijenkama, (2.5) 3.3 - 4.6 (5.2) × (0.7) 1.2 - 2.3 (2.7) µm, Q = (1.5) 1.8 - 3 (5), N = 60, Me = 3.9 × 1.8 µm, Qav = 2.3; otrusina je bjelkasto-smećkasta.

Meso: Mekano je pa lomljivo, vlaknasto, spužvasto, elastično, debelo, skoro je pojasasto, cimetastosmeđe ili ružičasto-smeđe, ispod gornje površine je nešto svjetlije; miriše na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s amonijakom i kalijevom lužinom postane purpurno-ljubičasto, a u dodiru samo s jednom kapi amonijaka poljubičasti.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično breze, bukve, hrasta, jabuke ili oskoruše, a ponekad se pronađe i na smreki ili boru. Primjerak na slici rastao je na polegloj grani hrasta na lokalitetu Dubravica u Hrvatskom zagorju. Treću sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Vrlo je otrovna vrsta, sadrži poliporensku kiselinu koja uzrokuje poremećaje središnjeg živčanog sustava i vida te može dovesti do teških oštećenja bubrega i jetre. U slučajevima trovanja je zabilježena ljubičasta boja mokraće. Voda od kuhanja također postaje ružičasta do ljubičasta.

Napomena: Po izgledu i dimenzijama ima dosta sličnih vrsta. Ako se ostavi na toplom mjestu rub nakon nekog vremena izraženo poljubičasti.

Phanerochaete laevis - created in Finland by Ossi Ryhänen

GLATKA VOSKOKORKA

Phanerochaete laevis (Fr.) J.Erikss. & Ryvarden

Etimologija: laevis (lat.) = bez neravnina, glatka površina ili tekstura. Po izgledu površine.

Plodno tijelo: 3-20 (100) cm široko i 0.5 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je priraslo, može se odvojiti kada se posuši, oblikuje opnaste krpice; svježe je hrapavo i grbavo, nepravilno ispuca kada se posuši, žućkasto, žuto-smeđe ili je oker, rubno je područje bjelkasto maljavo.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.4-3.1 µm; otrusina bijela, bezbojna.

Meso: Opnasto, voštano, tanko, bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) različitog crnogoričnog drveća s korom; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s vrstama Phanerochaete sordida i Phanerochaete velutina, koje se ipak razlikuju po broju cistida, kao i po strukturi hifa u subiculumu.

SIVOSMEĐA KOŽARICA

Porostereum spadiceum (Pers.) Hjortstam & Ryvarden

Etimologija: spadix (lat.) = smeđ, kestenjast. Po boji.

Plodno tijelo: 1-15 (100) cm široko i 0.5-1.5 (2) mm debelo, prvo se razvija pojedinačno, kasnije se pojedinačna tijela spajaju u veće površine, razrašteno, kasnije postaje klobučasto sa uzdignutim rubom; gornja je površina naborana do ispucana, manje je ili više bradavičava ili kvrgava, sivo-smeđa, maslinasto-smeđa do crno-smeđa, s jasnom je svijetlom bjelkastom ili žućkastom rubnom zonom, rub je sitno dlakav ili pernat.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 5.5-7.5 x 3-4 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Kožasto, žilavo, tvrdo je i lomljivo kada se osuši; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i bukve, uvijek s donje strane ležećeg, svježe oborenog drva; uzrokuje bijelu trulež drva. Prvu i posljednje dvije slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Slične su vrste naborana poličica (Stereum rugosum), nagorjela kopitarka (Bjerkandera adusta) i vrbina kopitarka (Bjerkandera fumosa).

PLAVA KRASTOKORKA

Terana caerulea (Lam.) Kuntze

Etimologija: caeruleus (lat.) = plava, modra. Po boji.

Engleski naziv: Cobalt Crust

Plodno tijelo: 5-100 cm široko i do 5 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira okruglaste membranozne plahtice koje se poslije međusobno spajaju, poput kraste; površina je baršunasta, kvgava i malo bradavičava, plavo, ljubičasto-plavo do tamnoplavo.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-12 × 4-7 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Tanko, gotovo ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća s korom, obično na donjoj strani trupaca ili otpalih grana. Prve četiri slike snimila je Marija Parać, početkom veljače na lokalitetu u blizini Segeta Donjeg kod Trogira, a petu Safet Omerović - Basso, krajem studenog na lokalitetu Šišan kod Pule.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Teško se zamijeni s nekom drugom vrstom ako se obrati pozornost na stanište, boju i oblik plodnog tijela.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je slijepljeno, razrašteno; 2. površina je plava do ljubičasto-plava; 3. himenijalna površina je bradavičava; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća