LISTIĆAVA RAZNOCIJEVKA

Daedaleopsis septentrionalis (P.Karst.) Niemelä

Klobuk: 2-7 cm širok i 1-3 cm debeo, polukružan ili ima oblik lepeze, nepravilan; gornja površina je baršunasta, ima vidljive zone, sivo-smeđ ili smeđ, rub je valovit i bjelkast.

Listići: Vrlo rijetki, nejednako dugi, račvasti, debeli, oštrica je malo nazubljena; bjelkasti, poslije bjelkasto-sivi, na pritisak postanu smeđi.

Spore: Valjkaste, 7-10 x 2-3 µm.

Meso: Tanko, sivo-smeđe, žilavo; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća; njezin autor tvrdi da raste isključivo na krupnim drvnim ostacima breze.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Listićava raznocijevka nije česta vrsta. Iako donekle sliči trobojnoj raznocijevki (Daedaleopsis tricolor) zamjena nije moguća. Spomenuta vrsta također ima listićav himenij, ali on ima drugu boju, a osobito je bitno različita i boja površine plodnog tijela. Listići opisane raznocijevke vrlo su rijetki, debeli, nejednako dugi i poneki se račvaju.

TROBOJNA RAZNOCIJEVKA

Daedaleopsis tricolor (Bull.) Bondartsev & Singer

Etimologija: tricolor (lat.) = trobojno.

Klobuk: 2-10 (13) cm širok, bez stručka, kožast, spljošten, u obliku je polumjeseca, plodna tijela rastu jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu kuće; malo je dlakav i naboran, radijalno-brazdast s naizmjeničnim svjetlijim i tamnijim pojasevima, himenij je listićav, u mladosti oker, narančast do vinskicrven, kasnije crveno-smeđ, vremenom je sve tamniji; obično se više-manje mogu razlikovati 3 boje, žuta, smeđo-crvena ili vinskicrvena i narančasta, rub je obično nešto svjetliji.

Listići: Račvasti, često su anastomozirajući s duguljastim i nekad labirintnim rupicama; bjelkasti, sivkasti, kasnije tamnocrveni ili crveno-smeđi, na pritisak se stvaraju hrđastosmeđe mrlje.

Spore: Valjkaste, prozirne, 7-11 x 2-3 µm; otrusina je blijedoružičasta, prozirna.

Meso: Tanko, kožasto, skoro je plutaste konzistencije, žilavo, slabo je pojasasto, oker do sivo-smeđe boje; miris nije izražen, a okus je neutralan do malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, vrbe, breze i divlje trešnje, na vlažnim mjestima. Posljednju sliku snimio je Mladen Ormuž.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: S nešto je svjetlijim rubom. Neki autori smatraju da se radi o varijaciji hrapave raznocijevke (Daedaleopsis confragosa).

Erastia salmonicolor - created on October 2023 in Zollikon, Switzerland by René Stalder

CRNOGORIČNA MEKOPORKA

Erastia salmonicolor (Berk. & M.A.Curtis) Niemelä & Kinnunen

Engleski naziv: Salmon Bracket

Plodno tijelo: 2-8 (12) cm dugo i 8 mm debelo, razrašteno, himenijalna je površina porozna, narančaste boje lososa, kromžuta, narančasto-ružičasta do crvenkasta po hladnom vremenu, kada se osuši postaje tamnija, narančasto-smeđa do vinskicrvena, rub je bjelkasto-narančast.

Rupice/cjevčice: Višekutne, 3-5/mm²; cjevčice su najprije narančaste, crvenkasto-smeđe do ljubičaste i natopljene smolom kada se osuše, do 7 mm duge.

Spore: Valjkaste do usko eliptične, duguljaste, glatke, s tankim stijenkama, prozirne, 3.5-6 × 2-2.5 µm; bazidije su batinaste, s 4 sterigme, uvijene su pri dnu, 20-30 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano je dok je svježe, a tvrdo, smolasto, hrskavičavo i žilavo kada se osuši, žućkasto ili žuto-narančasto; miris je malo kiselkast, a okus neugodan.

Stanište: Raste cijele godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, najčešće bora, a rjeđe smreke i jele; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena samo u šumi bukve, jele i smreke na jelovim trupcima samo na dva lokaliteta, oba u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po narančastoj boji9 plodnog tijela i staništu na drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća.

UGLJENARSKA LISIČICA

Faerberia carbonaria (Alb. & Schwein.) Pouzar

Etimologija: carbonarius (lat.) = ugljeno. Po rastu po opožarenim terenima.

Engleski naziv: Firesite Funnel

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, ubrzo se otvori i ulegne na sredini, ljevkasto ulegnut na sredini, pupčast, površina je sitno čehasta i suha; tamnosmeđ, crno-smeđ ili sivo-crn, rub je zakrivljen, tanak i valovit.

Stručak: Dosta je dug, skoro je valjkast, s ostacima je micelija na bazi, ekscentričan; bijel, prljavobijel, smeđ ili tamnosmeđ, vlaknast.

Listići: U obliku su prividnih niskih listića koji su stisnuti, nepravilno račvasti, međusobno su spojeni poprečnim žilicama na bazi, dugo se spuštaju po stručku; bijeli, sa sivo-plavkastim su odsjajem.

Spore: Skoro valjkaste, glatke, 9-10.5 x 4.5-5 µm; bazidije su veličine 50-80 x 8-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sivkasto-smeđe, tanko, malo je vlaknasto, prilično je porozno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u svim tipovima šuma, često po opožarenim terenima bogatim pougljenisanim ostacima drva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog previše žilavog i bezukusnog mesa.

Napomena: Ova je lisičica najprepoznatljivija po himeniju kojeg ne tvore krupne žilice (nervatura), već tanki listići koji su jako račvasti, a na bazi su međusobno spojeni poprečnim žilicama.

SAĆASTI RUPIČAR

Neofavolus alveolaris (DC.) Sotome & T.Hatt.

Engleski naziv: Hexagonal-pored polypore

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, najčešće je lepezast, rjeđe je okruglast, sredina je tupo ispupčena, ulegnuta ili pupčasta, tanak, jako je elastičan; žut, žuto-narančast, krem-oker do narančasto-crven, u starosti izblijedi, ponekad do bjelkaste boje, čehav, kasnije postane gladak, rub je najprije podvijen, poslije je nepravilno valovit ili režnjevit, malo je dlakav.

Stručak: 0.4-1 cm visok i 5-8 cm debeo, vrlo je kratak, redovito je postrance postavljen u odnosu na klobuk; iste boje kao i himenij, bijel je do žut, samo je na osnovi nešto tamniji.

Rupice/cjevčice: Kratke, vrlo su široke, 2-5.5 x 1-2.5 mm, duguljaste, neodoljivo podsjećaju na pčelinje saće, 0.2-1/mm², u mladosti su sitne, bijele, kasnije su slamnatožute, oker do žuto-narančaste; cjevčice se spuštaju po stručku, žute.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, (8.2) 8.8 - 11.3 (12.1) × (2.4) 2.8 - 3.5 (3.7) µm, Q = (2.3) 2.9 - 3.7 (3.9), N = 120, Me = 10.2 × 3.1 µm, Qav = 3.3; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto, vlaknasto, čvrsto, elastično, plutasto, tanko; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je neutralan do ponekad blago gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznih voćaka i ostalog bjelogoričnog drveća, rijetko na crnogoričnom drveću, u nizinskim šumama često raste i u proljeće. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog dosta žilave konzistencije mesa.

Napomena: Teško je povjerovati da se može zamijeniti s nekom drugom vrstom iz roda Polyporus, prije svega zato što ima vrlo velike pore (alveole) koje jako podsjećaju na pčelinje saće. Značajna je i osobina što je stručak uvijek postrance postavljen u odnosu na klobuk.

Perenniporia tenuis - created in Norway by Helene Lind Jensen

TANKA POROKORKA

Perenniporia tenuis (Schwein.) Ryvarden

Etimologija: tenuis (lat.) = tanak, tanki. Po debljini plodnog tijela.

Plodno tijelo: 5-10 cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, formira plahtice; površina je porozna, glatka, žućkasta je ili krem-žućkasta, neplodni je rub oštro ograničen, 0.5-1 mm širok, bijel, nema rupice, površina himenija reflektira trodimenzionalno.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, žućkaste su ili krem-žućkaste; cjevčice su do 2 mm duge.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 4-5 µm.

Meso: Tanko, bjelkasto je ili krem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) različitih vrsta bjelogoričnog drveća, osobito johe ili jasena.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Poput brojnih rupičarki raste samo na donjoj strani prilegnute grane na mjestu gdje nema svjetla. Osim toga, zanimljivost ove rupičarke vidi se u prelamanju svjetla, zbog čega himenij ima trodimenzionalni izgled. Vrlo je lijepa i lako je prepoznatljiva zbog refleksije.

SMEĐI RUPIČAR

Picipes badius (Pers.) Zmitr. & Kovalenko

Engleski naziv: Black Footed Polypore

Klobuk: 5-18 (28) cm širok, široko je konveksan do spljošteno ulegnut, plitko je lijevkast, lopatast ili školjkast, gladak, mazav, sjajan, kožica se teško odvaja; crvenkast, crvenkasto-smeđ ili je tamnosmeđ, sredina je uglavnom crnkasta, radijalno je vlaknast, rub je svjetliji, žućkast, tanak i nepravilno valovit.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 0.5-1.5 (2) cm debeo, tvrd, može biti centralno ili lateralno postavljen u odnosu na klobuk ili uopće ne postoji, već se klobuk skoro izravno drži za podlogu; na gornjem je dijelu je najsvjetliji, postepeno je sve sivo-crnji prema bazi gdje je skoro crn, sitno je baršunasto-dlakav.

Rupice/cjevčice: Jajolike, okruglaste, jako su sitne, promjera su 0.08-0.5 mm, 4-8/mm²; bjelkaste, mjestimično su sa smeđim pjegama; cjevčice su kratke, 2-4 mm duge, spuštaju se po stručku.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, 7.5-9 x 3-5 µm; otrusina je krem.

Meso: Tanko, elastično, žilavo, kožasto, bijelo, kasnije je oker, na pritisak ne mijenja boju; miriše ugodno na gljive i malo na brašno, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, topole, hrasta, vrbe, lijeske, jasena ili johe, ali i drugih vrsta bjelogoričnog drveća. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karakterističnom obliku i po crnkastoj bazi stručka po čemu je i dobila ime. Ne raste uvijek busenasto, već ponekad raste i pojedinačno. Promjenljivog je oblika, može biti bez stručka, na mjestu gdje je spojena na supstrat je gotovo uvijek crne boje. Ističe se bijelim trusištem koje je sastavljeno od vrlo sitnih cjevčica. Može se pronaći i zimi, ako je zima blaga. Veoma je sličan crnonogi rupičar (Picipes melanopus) koji se razlikuje po baršunastom klobuku koji nije gladak i raste na zemlji, a ne na panjevima.

CRNONOGI RUPIČAR

Picipes melanopus (Pers.) Zmitr. & Kovalenko

Etimologija: melas (gr.) = crno + pus (gr.) = noga, stručak. Po tamnoj boji stručka.

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, konveksan je i spljošten, također je ulegnut na sredini, skoro je lijevkast, površina je karakteristično bez sjaja; smeđ je ili smeđo-crvenkast, u mladosti je sa sitnim smeđim čehicama, rub je tanak i uzdignut.

Stručak: Kratak, dosta je centralan, često je lagano ekscentričan, teži da postane pravilno valjkast, prema bazi se sužava, korjenast, često je po više stručaka zajedno srašteno; bijel, prema dolje je crno-smeđ, baršunasto-dlakav.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, otvor je neravan, 2-4/mm², bijele, u starosti su sivo-smećkaste; cjevčice su 1-3 mm duhe, spuštaju se po stručku, bijele.

Spore: Valjkaste, prozirne, 7-9 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žilavo, kožasto, osobito u stručku, bjelkasto, u starosti je oker; miris je aromatičan, a okus je blag do blago gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, a rjeđe na crnogoričnom drveću ili drugim biljkama, voli vapnenasto tlo; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerak na slikama snimio je Neven Ferenčak, sredinom lipnja, na lokalitetu Radoboj kod Krapine.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer je previše žilava.

Napomena: Vrlo je sličan smeđi rupičar (Picipes badius), ali se od njega lako razlikuje po drugačijem izgledu površine klobuka, koja je glatka i blistava, nije dekorirana. Opisana je vrsta uvijek bez sjaja i upadljivo dekorirane površine u mladosti, a manje kada se gljiva razvije. Razlikuje se i po osobinama mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1196. Crnonogi rupičar (Polyporus melanopus Fries)

Trametes ljubarskyi - created on January 2017 in Αττική, Greece by bkaounas

LJUBARSKYIJEVA RAZNOCIJEVKA

Pilatotrama ljubarskyi (Pilát) Zmitrovich

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 cm široko, do 8 cm promjera od supstrata i do 3 cm debelo; isprva je bijelo ili bjelkasta, zatim je okerasto, kasnije je sivkasto-smeđe, rub tup i siv.

Rupice/cjevčice: Bijele su ili kremaste, sitne, okrugle, višekutne, 3-4/mm²; cjevčice su do 2 cm duge.

Spore: Valjkaste do eliptične, izravnate s jedne strane, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 5-6 x 3-4 µm.

Meso: Čvrsto, vlaknasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka oborenog bjelogoričnog drveća, najčešće akacije, graba, trešnje i hrasta crnike; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je vrsta oker raznocijevka (Trametes ochracea).

MEKANA ŠIROKOPORKA

Podofomes mollis (Sommerf.) Gorjón

Etimologija: mollis (lat.) = mekan. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Common Mazegill

Plodno tijelo: 3-15 (25) cm široko, razrašteno, latičastog oblika; svijetlosmeđe, sivo-smeđe do crno-smeđe; rub je valovit i do 2 cm visok, usko baršunast, ispod kožice klobučića nalazi se crna razdjelnica, a stražnji je dio tamnosmeđ do crno-smeđ.

Rupice/cjevčice: Široke, promjera su 0.5-2 mm, višekutne, nikad nisu labirintne, kasnije gotovo šiljaste, često zupčaste, sivkaste do sivo-smeđe boje; cjevčice su do 5 mm duge, boje su rupica.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 8-11 x 2.5-4 µm; otrusina je bjelkasta do svijetlosmeđa.

Meso (trama): Vrlo je tanko, plutasto, kožasto, žilavo, više-manje mekano, po suhom vremenu tvrdo i lomljivo; svijetlosmeđe do oker; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Trama u dodiru s kalijevom lužinom pocrni.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve, jasena, johe i breze; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Slično izgleda smeđočekinjasta rupičarka (Coriolopsis gallica) od koje se razlikuje po latičastom obliku, a rupice i spore su slične boje. Ima raspucaniji klobuk i deblju tramu.

Podofomes stereoides - created on October 2023 in Завьяловский р-н, республика Удмуртия, Russian Federation by Александр Антропов

GRANSKA ŠIROKOPORKA

Podofomes stereoides (Fr.) Gorjón

Etimologija: stereos (gr.) = čvrst, čvrsto povezan + oides (gr.) = sličan, u obliku. Po izgledu.

Plodno tijelo: 2-12 (25) cm široko, posve je srašteno za supstrat ili rjeđe ima poluklobuk, razrašteno, formira plahtice ispod supstrata, ako raste bočno na supstratu, tada formira klobučić koji ima promjer 0.5-2 cm, gornja je površina klobučića tamnosmeđa, sivo-smeđa ili crna, ima zone i baršunasta je; himenij je porozan, svijetlosmeđ ili sivo-smeđ, katkad je blago ružičast, na dodir postane smeđ; rub je bjelkast, debeo, baršunast i sterilan jer nema rupice.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, 4-6/mm², sivo-bijele do sivo-smeđe; cjevčice su 1-2 mm duge.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 9-13 × 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Tanko, debelo nešto više od 1 mm, plutasto, žilavo, svijetlosmeđe, oker-smećkasto ili sivkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, i to s donje strane ležećih grana i trupaca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta ima vrlo sitne rupice i lako se prepozna po boji himenija i po debelom bijelom rubu koji nema rupice. Najčešće raste ispod ležećeg supstrata (grana), pa se može pronaći samo ako prevrćete grane bukve.

JELOVA ŠIROKOPORKA

Podofomes trogii (Fr.) Pouzar

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švicarskog mikologa Jacoba Gabriela Troga.

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, latičastog oblika; smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, dvobojan, s tamnosmeđim pojasevima, baršunast, u starosti je tvrd i naboran.

Stručak: Lateralan, često je srašten sa drugim stručcima, smeđ, lagano je baršunast.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, spuštaju se po stručku, bjelkaste, okeraste, kasnije su cimetastosmeđe do hrđastosmeđe, na dodir posmeđe.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso (trama): U početku je plutasto i mekano, vlaknasto, vrlo je žilavo, kasnije je tvrdo; bijelo, kasnije je oker-smeđe; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, gotovo isključivo jele, na vapnenastom tlu; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Slična je smolasta rupičarka (Ischnoderma resinosum) od koje se razlikuje po latičastom obliku.

Rhodonia placenta - created on August 2019 in Nurkse küla, Vinni vald, Estonia by Urmas Ojango

RUŽIČASTA MALOPORKA

Rhodonia placenta (Fr.) Niemelä, K.H.Larss. & Schigel

Plodno tijelo: 2-12 (30) cm široko i 1-3 cm debelo, razrašteno, suho, tvrdo i naborano, bradavičavo, manje je ili više zrnasto naborano i uzdignuto, rub je često nepravilan; ružičasto-crveno, crveno, u starosti je smećkasto.

Rupice/cjevčice: Do 5 mm duge, crvenkaste, bjelkasto-ružičaste ili crvenkasto-ružičaste, na pritisak požute pa zatim posmeđe.

Spore: Kobasičaste, prozirne, 5-6 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Ružičasto, mekano, spužvasto, vodenasto, na pritisak požuti pa zatim posmeđi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, oba u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Često se nalazi na drvenoj građi. Slična je mekana rupičarka (Hapalopilus rutilans).

Szczepkamyces campestris - created in Estonia by Urmas Ojango

POLJSKA JASTUČARKA

Szczepkamyces campestris (Quél.) Zmitr.

Etimologija: campestris (lat.) = poljski, ruralni. Po rastu u poljima.

Engleski naziv: Hazel Porecrust

Plodno tijelo: 2-7 (15) cm široko i 1-1.5 cm debelo, razrašteno, jastučasto, najdeblje je na sredini, nije klobučasto, vertikalno je učvršćeno za supstrat, gornjim dijelom je učvršćeno za supstrat, obrubljeno; limunastožuto, krem-žuto, žuto-oker, smećkasto, crvenkasto, narančasto-crveno do vinskicrveno, kasnije polako crni od ruba.

Rupice/cjevčice: Dosta su velike, višekutne, 1-2/mm², nepravilno su vijugave, prema bazi su izduženije i rastrgane; bjelkasto-žute, krem, smećkaste do žuto-hrđastosmeđe, u starosti su crveno-smeđe; cjevčice su višeslojne, nalaze se u 4-6 slojeva, po sloju su 2-4 mm duge, donji dio postane koštan i crnkast.

Spore: Eliptične, s tankim pregradama, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 9-12 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Plutasto, elastično, kožasto, oker do svijetlosmeđe, 2-3 mm debelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom lijeske, hrasta, graba, rjeđe bora ili jele; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najbitnija karakteristika za determinaciju ove vrste je ta da najčešće raste na lijeski.

ATLANTSKA POROKORKA

Truncospora atlantica Spirin & Vlasák

Etimologija: Po staništu.

Plodno tijelo (klobuk): 1.5-4.5 cm široko i 1-2.5 cm debelo, kopitastog je oblika, s vrlo tvrdom korom, nije sjajno; najprije je blijedo okerasto, kasnije je okerasto do smećkasto, nejasno je pojasasto, rub je oštar ili zaobljen ravan.

Rupice/cjevčice: Okrugle, 3-4/mm2, pravilne, najprije su blijedo krem, kasnije su blijedo oker, ponekad su sa smećkastim mrljama; cjevčice su jednoslojne, 4-15 mm debele, krem do blijedo okeraste.

Spore: Usko eliptične do eliptične, duguljaste, prozirne, debelih stijenki debljine 1-2 µm, umjereno do jako dekstrinoidne, cijanofilne (bojenje je više ili manje ravnomjerno u svim sporama), (12.7) 13.1 – 15.5 (15.8) × (6.4) 6.7 – 7.9 (8.1) µm, Q = (1.8) 1.9 – 2.1 (2.2), N = 23, Me = 14.5 × 7.3 µm, Qav = 2; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Tvrdo, drvenasto, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste po više godina kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća i grmlja, najčešće hrasta crnike (Quercus ilex), šljive ili jabuke, kao i na drvenim ogradama, voli toplija staništa, na mediteranskom području. Primjerak na slici snimila je Tihana Prcić

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Rijetka je vrsta i do sada je zabilježena samo na području Istre.

JASENOVA RUPIČARKA

Vanderbylia fraxinea (Bull.) D.A.Reid

Etimologija: Fraxinus (lat.) = jasen. Po staništu.

Plodno tijelo (klobuk): 4-25 (50) cm široko, u obliku je konzole, u mladosti je bjelkasto do žuto-smeđe, kasnije je crvenkasto-smeđe, sivo-smeđe do sivo-crne, na pritisak postaje crveno-smeđe, površina je gola, rub je u mladosti smeđ do krem-narančast.

Rupice/cjevčice: Sitne, 4-6 mm duge, u mladosti su bjelkaste, kasnije su žućkasto-oker, sivo-oker do crvenkasto-smeđe, u starosti su smeđe, na presjeku se jasno vide slojevi koji označavaju godine rasta.

Spore: Kuglaste, eliptične ili u obliku kapljice, prozirne, glatke, debelih stijenki, 5.5-8 x 4.8-7 µm; otrusina je bijela do kremasto-žuta.

Meso: Plutasto, vrlo tvrdo i žilavo, drvenasto, krem ili svijetlosmeđe, na presjeku se po slojevima cjevčica jasno uočava starost; miris nije izražen, a okus je gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s melzerovim reagensom postane crvenkasto-smeđe.

Stanište: Raste po više godina kao parazit na donjem dijelu živog bjelogoričnog drveća, najčešće bukvi, orahu, jasenu, topoli, bagremu, a kasnije kao saprofit; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom kolovoza.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slične su smeđočekinjasta rupičarka (Coriolopsis gallica), koja ima čupavu i čekinjastu površinu, te lomljivi kopitar (Inonotus cuticularis), čija je površina također baršunasto-dlakava.

CINOBER RAZNOCIJEVKA

Trametes cinnabarina (Jacq.) Fr.

Etimologija: cinnabarinus (lat.) = cinobercrveno. Po boji.

Engleski naziv: Northern Cinnabar Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 (25) cm široko, u obliku je konzole, ploče ili lepeze, spljošteno, točkasto je učvršćeno za podlogu; blijede je narančasto-crvene boje, u starosti je sivo-smeđe, površina je glatka ili hrapava, sitno je dlakava i malo izbrazdana.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, često su rascijepljenog ruba, oko 2-3/mm², 0.25-0.5 mm, cinobercrvene, u starosti su žuto-smeđe do tamnosmeđe.

Spore: Valjkaste, nisu amiloidne, 5-8 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, spužvasto, nakon nekog vremena je erodirano, pojasasto, žilavo i tvrdo, žuto-narančasto je do narančasto-crveno, u starosti postane bjelkasto do žuto; miris nije izražen, a okus je neugodno gorak.

Stanište: Raste tijekom godine, najviše dvije godine, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) raznog bjelogoričnog drveća, bukve ili trešnje; izaziva bijelu trulež drva. Primjerak na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karmincrvenoj boji klobuka, a najčešće se pronađe na oborenom trupcu trešnje. Inače je meso kod raznocijevki obično bijelo, ali ne i kod cinober raznocijevke.

ZELENKASTA RAZNOCIJEVKA

Trametes gibbosa (Pers.) Fr.

Etimologija: gibboso = grbavo. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Lumpy Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 3-12 (30) cm široko, spljošteno je ili vijugavo, s tupom je grbom oko spoja sa supstratom; u mladosti je bjelkasto do oker, od zone rasta postaje sve zelenije, u starosti je nastanjeno zelenim algama, stoga je zeleno u sredini, baršunasto, maljavo, brazdasto-pojasasto.

Rupice/cjevčice: Uske, 0.3-0.5 mm široke, višekutne (izdužene), nepravilne, bjelkaste, sivkasto-okeraste ili oker; cjevčice su 0.9-2 mm duge, jednoslojne.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, prozirne, nisu amiloidne, 4-6 x 2-2.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Skoro je erodirano, plutasto, čvrsto, kompaktno, bijelo, krem ili krem-crvenkasto; miris je malo kiselkast, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine (glavno razdoblje rasta su ljeto i jesen) kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci, obrađeno drvo) raznog bjelogoričnog drveća, obično vrbe, bukve ili trešnje, pronađe se i na živom stablima; gotovo je vječna vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je pretvrde konzistencije mesa.

Napomena: Najvažnija karakteristika za determinaciju ove vrste su višekutne rupice koje su isprva bijele boje, himenij je labirintan, a klobuk je urezan kao kod vrsta iz roda Deadalea. Površina klobuka je vijugava, svijetle boje, kasnije je prisutna je zelena boja, jer su obrasli algama, što je karakteristično za određene vrste iz roda Polyporus. Može dostići ogromne dimenzije.

ČEKINJASTA RAZNOCIJEVKA

Trametes hirsuta (Wulfen) Lloyd

Etimologija: hirsutus (lat.) = kosmato. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Hairy Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 4-15 (25) cm široko, lepezastog je oblika, često se naslažu poput crijepova na krovu kuće; bjelkasto, sivkasto, žućkasto, smeđe ili hrđastosmeđe, na kraju je sivo-crnkasto, na sredini je također zelenkasto zbog rasta alga na površini, brazdasto-pojasasto, baršunasto, površina je prekrivena kratkim dlačicama iste dužine ili su dlačice nekad krute i kosmate, rub je bjelkast, žuto-smeđ, smeđ ili crveno-smeđ, bez sjaja i relativno debeo.

Rupice/cjevčice: 0.2-0,4 mm široke, relativno su široke, 1-3/mm², okruglaste, kratko su bjelkaste ili sivkaste, kasnije su žućkaste, narančasto-smeđe do crvenkasto-smeđe, u starosti postaju sive, osobito na rubnom dijelu.

Spore: Valjkaste, prozirne, nisu amiloidne, 6-9 x 2-2.9 µm; otrusina je bjelkasto-siva.

Meso: Tanko, drvenasto, osušeno je kožasto i žilavo, u gornjem je dijelu tanko, u donjem je dijelu s bijelo-sivim slojem odvojenim tamnijom, često crnom crtom (duplex sloj), ovaj sloj ponekad nije uočljiv; miris nije izražen ili je na gljive, a okus je blag, u starosti je gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Karakterizira je sivo-plavkasta boja koja je u kontrastu sa žućkasto-riđom bojom rubnog pojasa. Raste u zajednicama na drvu kestena.

OKER RAZNOCIJEVKA

Trametes ochracea (Pers.) Gilb. & Ryvarden

Engleski naziv: Ochre Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 2-6 (8) (50) cm široko, karakteristično je jednim krajem pričvršćeno za supstrat, izravnato, rub je tanak, dosta mesnato, djelomično je trokutastog oblika, izdiže se poput polumjeseca, često je zajedno naslagano po nekoliko klobuka, poredani su skoro poput crijepova na krovu kuće; bijelo-krem, bijelo-sivkasto, žućkasto-smeđe, oker, narančasto-smećkasto i crvenkasto-smećkasto, može biti i tamnije, površina je prilično nepravilno vijugava, kvrgava, grbava, dlakava, sitno baršunasta, kosmata, s pojasevima koji nisu sjajni (pogledati rod Coriolus), rub je uglavnom nešto svjetliji, dekoriran je kratkim dlačicama, a ponekad je skoro gladak.

Rupice/cjevčice: Relativno su sitne, okruglaste, s debelim pregradama, 3-4/mm², najprije su bjelkaste, kasnije su žuto-okeraste do sivo-smeđe; cjevčice su do 4 mm duge.

Spore: Valjkaste, prozirne, 4.5-7.5 x 1.9-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Pri dnu je 0.2-2 cm debelo, žilavo, elastično, pamučasto, uvijek je bez crne crte između mesa i baršunaste kožice, bijelo do krem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, hrasta, breze, topole i vrbe, na otvorenim mjestima, također često u blizini vode u aluvijalnim šumama.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i žilave konzistencije mesa.

Napomena: Po izgedu je nije uvijek lako razlikovati od sličnih vrsta. U mladosti je baršunasta, ali kasnije postane glatka. Nema sjajnu površinu i time se razlikuje od sličnih vrsta iz roda Coriolus ili Trametes koje imaju svilenasto-sjajnu površinu i nešto tanje meso.

KREMBJELKASTA RAZNOCIJEVKA

Trametes pubescens (Schumach.) Pilát

Etimologija: pubescens (lat.) = koji je prekriven vunicom ili dlačicama, dlakavo, maljavo. Po dlakavosti.

Plodno tijelo (klobuk): 2-5 (9) cm široko, busen može biti i do 40 cm širok, lepezastog je ili školjkastog oblika, djelomično je trokutasto; bijelo, u starosti je krem do žuto-narančasto, fino je baršunasto i smeđe čekinjasto, pojasasto, rub je žućkast, tanak i oštar.

Rupice/cjevčice: 0.2-0.4 mm su široke, guste, 3-5/mm², okrugle, višekutne, kasnije su labirintne, bijele, kasnije su žućkaste; cjevčice su 4-6 mm duge.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, glatke, nisu amiloidne, 5-7 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bjelkasto-siva.

Meso: 2-6 mm debelo, mekano, pamučasto, žilavo, kasnije je plutasto, skoro je erodirano i drvenasto, bjelkasto, nema tamnu crtu između mesa i gornje površine; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, često s klobucima naslaganim jedan iznad drugoga, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito johe, a samo ponekad bukve, vrbe ili breze; izaziva bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem rujna, na truloj grani graba ili bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Trametes s potpuno bijelim i pojasastim klobukom koji je poslije, kada se gljiva razvije, žutog tona, klobuci često obrastaju veliku površinu drva, najčešće se pronađe na drvu johe.

ANIS RAZNOCIJEVKA

Trametes suaveolens (L.) Fr.

Etimologija: suaveolens (lat.) = koji ima prijatan miris. Po ugodnom mirisu.

Engleski naziv: Fragrant Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-25 (40) cm široko i 2-4 (5) cm debelo, jednim je krajem je učvršćeno za podlogu poput konzole, često su naslagana poput crijepa na krovu kuće; bijelo, krem, žućkasto, nekad je s ružičastom nijansom, baršunasto, nikad nije pojasasto, u starosti je golo, rub je uglavnom oštar.

Rupice/cjevčice: 0.5-1.3 mm široke, 1-4/mm², okruglasto-višekutne, nejednake, s debelim stijenkama, tupe su ili zupčaste, bijele, bjelkate, blijedosmeđe, sivo-smeđe do sive, kasnije su žućkaste i također više ili manje ružičaste, što su starije to su tamnije; cjevčice su 0.5-2 cm duge.

Spore: Eliptične, valjkaste do kobasičaste, sužene i malo kukaste na jednom kraju, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 7-12 x 2.6-4.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, žilavo, zatim je gotovo plutasto i kožasto, pojasevi su slabo uočljivi, bijelo je do sivo; miriše ugodno na anis ili gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine u aluvijalnim šumama, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit na živom i mrtvom bjelogoričnom drveću, osobito vrba i topola; izaziva bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimio je Safet Omerović - Basso, u prvoj polovici ožujka, na lokalitetu kod Pazina.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Nešto je svjetlije boje i karakteristično miriše na anis, što je dovoljno za determinaciju ove vrste. Gotovo uvijek uzrokuje truljenje drva vrbe, obično na nekom vlažnijem mjestu.

TROGOVA RAZNOCIJEVKA

Trametes trogii Berk.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švicarskog mikologa Jacoba Gabriela Troga.

Plodno tijelo (klobuk): 5-12 (50) cm široko, u obliku je nepravilnog polumjeseca, često se po više klobuka naslaže jedan iznad drugoga; slabo je pojasasto; smeđe, sivo-smeđe, narančasto-smeđe do maslinasto-smeđe, prekriveno je vrlo gustim i kratkim žuto-smećkastim dlačicama prema oštrom rubu koji je često dosta svjetliji.

Rupice/cjevčice: Višekutne, nejednake, prilično su široke, kasnije su zupčaste, s debelim pregradama, sivkaste, na pritisak ili u starosti postanu žuto-ružičaste do žuto-hrđastosmeđe.

Spore: Skoro su valjkaste, 8-11 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Drvenasto, kožasto, plutasto, bjelkasto, na dodir postane smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, ponekad i na živim panjevima ili drveću, najčešće topole. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom siječnja, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, na topoli trepetljiki (Populus tremula).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Ima jako dekoriran klobuk, rupice su višekutne, a pregrade debele, prilično je krupna vrsta. Po jamičastom je mesu smećkaste boje slična smeđočekinjasta rupičarka (Coriolopsis gallica).

ŠARENA TVRDOKOŠKA (PURANOV REP)

Trametes versicolor (L.) Lloyd

Etimologija: versicolor (lat.) = promjenljive boje. Po izgledu.

Engleski naziv: Turkey-Tail

Plodno tijelo: 2-5 (8) cm široko, 1-4 cm duboko i 1-2 mm debelo, raste busenasto s mnogobrojnim stepenasto nanizanim polukružnim, lepezastim i tankim klobucima koji neodoljivo podsjećaju na puranov rep; gornja je površina valovita, baršunasta i s izmjenjivim raznobojnim (crnkastim, sivim, plavkastim, smeđim, crvenkastim, žućkastim i bjelkastim) koncentričnim zonama, donja je himenijalna površina bijela, rub je oštar, neravan i valovit.

Rupice/cjevčice: Sitne, 3-6/mm², okruglaste, višekutne, najprije su bijele, kasnije postanu više ili manje žućkaste ili svijetlooker, u starosti su smeđe ili sivo-smeđe; cjevčice su do 1.5 mm duge, najprije bjelkaste, zatim su svijetlooker.

Spore: Valjkaste, nekad lagano kobasičasto zakrivljene, glatke, 4-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Bjelkasto, vrlo tanko, najprije elastično, kožasto, zatim tvrdo i lomljivo, između površine klobuka i mesa se obično nalazi tamni crni sloj, u iznimnim slučajevima ovaj sloj također može izostati; miris je ugodan gljivlji, a okus neugodan, slatkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, breze ili topole; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog kožaste konzistencije mesa.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske sastojke koji posjeduju protuupalne, imunomodulatorne, antioksidativne i antikancerogene učinke (National Library of Medicine. 2024. Trametes versicolor (Synn. Coriolus versicolor) Polysaccharides in Cancer Therapy: Targets and Efficacy; Polysaccharide-Peptide from Trametes versicolor: The Potential Medicine for Colorectal Cancer Treatment; Medicinal Mushroom Extracts from Hericium coralloides and Trametes versicolor Exert Differential Immunomodulatory Effects on Immune Cells from Older Adults In Vitro; In Vitro Anti-proliferative and Anti-invasive Effect of Polysaccharide-rich Extracts from Trametes Versicolor and Grifola Frondosa in Colon Cancer Cells; Deciphering the CNS anti-depressant, antioxidant and cytotoxic profiling of methanol and aqueous extracts of Trametes versicolor and molecular interactions of its phenolic compounds).

Napomena: Prepoznatljiva je po bijelom himeniju i sitnim rupicama. Klobuci su često zelenkasti od prisustva lišaja. Najsličinije su nagorjela kopitarka (Bjerkandera adusta), lažni puranov rep (Stereum insignitum) i baršunasta poličica (Stereum subtomentosum), koje nemaju bijeli već tamniji himenij.

JEDNOBOJNA RAZNOCIJEVKA

Cerrena unicolor (Bull.) Murrill

Etimologija: unus (lat.) = jedan + color (lat.) = boja.

Engleski naziv: Mossy Maze Polypore

Klobuk: 2-8 (30) cm širok, bez stručka, jednim krajem je učvršćen za podlogu, okruglast, djelomično je tanak, po nekoliko plodnih tijela se naslaže jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu; smeđo-maslinast, čađavo-smeđ, na kraju je crnkast i pojasast; baršunast, čekinjast, kosmat, gotovo je uvijek prekriven zelenim algama.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste, sivo-smećkaste, duguljaste, karakteristično su labirintno izdužene, 0.2-0.5 mm široke, kod starijih primjeraka izgledaju slično ili isto kao kod vrsta iz roda Irpex, rastrgaju se; cjevčice su veoma kratke, 1-4 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 4.5-6 x 2.2-3.6 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bjelkasto je ili lagano obojeno, debljine je oko 1 mm, najprije je vlaknasto i kožasto pa gotovo drvenasto, karakteristično je odvojeno od površinskog sloja s crnom crtom u sredini; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, rijetko se pronađe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog kožaste konzistencije.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da ekstrakt ove vrste posjeduje antioksidativne, antikancerogene i citotoksične učinke (National Library of Medicine. 2024. Chemopreventive activity of bioactive fungal fractions isolated from milk-supplemented cultures of Cerrena unicolor and Pycnoporus sanguineus on colon cancer cells; Laccase purified from Cerrena unicolor exerts antitumor activity against leukemic cells; Antitumor potential of new low molecular weight antioxidative preparations from the white rot fungus Cerrena unicolor against human colon cancer cells).

Napomena: S taksonomskog stanovišta ima sličnosti s rodovima Coriolus, Deadalea i Trametes koji su prijelazni oblici prema novom rodu Cerrena.

Postia ceriflua - created in Norway by Rune Solvang

SITNA MALOPORKA

Postia ceriflua (Berk. & M.A.Curtis) Jülich

Plodno tijelo (klobuk): 1-4 cm široko, 4-7 cm promjera od supstrata i 2-6 mm debelo, sjedeće, tanko, usko je pričvršćeno, lateralno; bijelo, sivkasto, krem-žuto do okerasto, pjegavo, glatko, rub je tanak, podvijen, valovit, lako se iskrivi.

Rupice/cjevčice: Višekutne, 3-5/mm², rubovi su tanki, nazubljeni; bijele su ili žućkaste; cjevčice su tanke, 2.5-3.5 mm duge.

Spore: Kuglaste do valjkaste, glatke, prozirne, 3.7–4.8 × 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, do 2 mm debelo, vlaknasto, žilavo do kruto, lomljivo kada je suho, tanko, bijelo, bez crne linije između sloja cjevčica i trame; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (u poodmaklom stupnju razgradnje) različitih vrsta crnogoričnog, a vrlo rijetko bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena u šumi šumskog bora, smreke i jele, na trupcu smreke na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća i gorkom okusu mesa.

Postia lowei - created in Finland by Kulju, Matti

POJASASTA MALOPORKA

Postia lowei (Pilát) Jülich

Plodno tijelo (klobuk): 2 cm široko, do 4 cm promjera od supstrata i 5 mm debelo, nepravilno je polukružno, školjkasto, lepezasto ili je u obliku konzole pričvršćene na podlogu; u početku je bijelo ili kremasto, kasnije je svijetlosmeđe, površina je dlakava do fino baršunasta, kasnije postaje glatka, rub je u mladosti ravan, kasnije je izrazito valovit.

Rupice/cjevčice: Bijele su do kremaste, guste, 3-4/mm², starenjem i sušenjem postaju žućkaste, lomljive; cjevčice su do 4 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 4.3-5.5 x 1.5-2.2 µm; otrusina je bijela do krem.

Meso: Bjelkasto, vodenasto, vrlo je tanko, do 1 mm debelo, u mladosti je mekano poput svježeg sira, u starosti suho i lomljivo, s izraženom je crnom linijom između sloja cjevčica i trame; bez karakterističnog okusa i mirisa.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili u parovima i preklapajući se ili jedna uz drugu, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično jele ili smreke. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke na trupcu jele na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po izrazito valovitom rubu plodnog tijela i staništu na drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Amylocystis lapponica - created on October 2008 in Russian Federation by Kim Potapov

PRAŠUMSKA SOČNOSPORKA

Amylocystis lapponica (Romell) Bondartsev & Singer

Plodno tijelo (klobuk): 3-8 (10) cm široko, više plodnih tijela srsštenih zajedno mogu biti široki i do 40 cm, prvo razrašteno-polukuglasto, kasnije tanjurasto, udubljeno, uzdignuto poput konzole s rubom povijenim unatrag, poredana jedno uz drugo; žuto-smeđe, crvenkasto-smeđe do smeđe ili crnkasto, gornja je površina sa smeđim pjegama i baršunasta.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste, također su svijetloružičaste, u starosti su žućkaste, s crvenkasto-smeđim pjegama.

Spore: Valjkaste do vretenaste, 7-11 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto, na prerezu postane crvenkasto do crvenkasto-smeđe, vlaknasto, žilavo, spužvasto; miris je ugodan, a okus težak, gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane, trupci) smreke, rjeđe ariša, limbe (Pinus cembra) i jele; uzrokuje smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Češća je u sjevernim dijelovima Europe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na stanište i promjenu boje mesa na prerezu teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo (klobuk) je u obliku polumjeseca ili konzole; 2. plodno tijelo je žuto-smeđe, crvenkasto-smeđe do smeđe; 3. rupice su bjelkaste; 4. površina je baršunasta; 5. meso na prerezu pocrveni; 6. meso je gorkog okusa; 7. raste na mrtvom crnogoričnom drveću

SUHA ZUBOKORKA

Dacryobolus karstenii (Bres.) Oberw. ex Parmasto

Plodno tijelo: 6-20 (30) cm dugo i 1 mm debelo, manje plodišta se kasnije spajaju u veće površine, razrašteno; bjelkasto, krem-oker, smeđe-žuto, rub je bjelkast, ali može nestati nakon nekog vremena, površina neravna, sitno zaprašena, glatka, plutasta, blago bradavičava, naborana, više ili manje s tamnijim žuto-narančastim mrljama, često s kapljicama.

Spore: Kobasičaste, glatke, prozirne, s uljnim kapljama, 5-7 x 1.4-1.9 µm; bazidiji su cjevasti, s 4 spore; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto do kremasto-oker; miris je osvježavajući do aromatično ugodan na anis, voće i limun, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća, najčešće bora i smreke, na donjoj strani trupca bez kore. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, oba u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici siječnja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Kod determinacije obratiti pozornost na stanište, boju i miris mesa na limun.

Oligoporus rennyi - created in Finland by Hannu Lehtonen

PRAŠNJAVA KRUPNOPORKA

Oligoporus rennyi (Berk. & Broome) Donk

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo: 1-8 (100) cm široko i 1-5 mm debelo, posve je prilegnuto na supstratu, razrašteno, najprije formira male bijele krpice na kojima se pojave rupice, u perfektnom stadiju (plodnom) vide se male kapljice, sloj rupica omotava debelu bijelu masu koja je pahuljičasto obrubljena i samo na dodir postane prašnjava, u imperfektnom stadiju proizvodi klamidospore koje padaju na maljavo-pahuljičasti rub, površina je bijela do žućkasta, od sredine je žućkasto-smeđe.

Rupice/cjevčice: Labirintne, višekutne, prilično su široke, svježe i mlade su bijele, posušene postaju krem-oker do oker; cjevčice su do 3 mm duge.

Spore: Eliptične, prozirne, nisu amiloidne, 5 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, debelo, mekano je do pomalo krhko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, najčešće smreke, a rjeđe bora.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je rupičarka u imperfektnom stadiju opisana pod nazivom Ptychogaster citrinus. Njezine klamidospore padaju na rub plahtica u obliku žućkaste prašine.

Spongiporus undosus - created in Norway by Erik Kagge

VALOVITA SOČNA RUPIČARKA

Osteina undosa (Peck) Zmitr.

Etimologija: undosus (lat.) = valovit. Po obliku.

Plodno tijelo: 1-5 (6) cm široko i do 1 cm debelo, razrašteno, kao izliveno, izdižu se mali izduženi vijugavi klobučići, međusobno su lateralno spojeni, bijeli, kasnije su krem i svijetlooker, sitno su baršunasti, nisu ili su jedva pojasasti, rub je valovit, donja je himenijalna površina prekrivena rupičastim slojem.

Rupice/cjevčice: Višekutne, labirintne, dosta su široke, 1-3/mm², rastrgane, nekad izgledaju poput šiljaka, bijele; cjevčice su do 10 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, s tankim pregradama, nisu amiloidne, 4-6 x 1-2.1 µm, Q = 2.2-2.9, Qav = 2.5; bazidiji su batinasti, tanki, 12-15 x 3.5-4.5 µm, nose 6 spora; hife su s tankim i u sadržaju s debelim pregradama, 5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, 1-2 mm debelo, u starosti je tvrdo i lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag do gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke ili bora, a rjeđe bjelogoričnog drveća, obično jasike, breze i vrbe; izaziva smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije i gorkog okusa mesa.

Napomena: Smatra se rijetkom vrstom koja raste na predplaninskim područjima u prisutnosti smreke i na vlažnijim terenima. Razvija se na strani suprotnoj od izvora svjetlosti, obično na dosta trulim deblima.

ZEČARKA

Grifola frondosa (Dicks.) Gray

Etimologija: frondosus (lat.) = lisnat, šumovit, s gustim lišćem. Po izgledu.

Engleski naziv: Hen of the Woods

Plodno tijelo: 10-50 cm visoko i široko, iz čvrste se debelomesnate baze granaju mnogobrojni stručci koji završavaju pojedinačnim klobucima, sraslim u grozdove ili rozete.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, lepezast ili u obliku lopate, po svom izgledu podsjećaju na latice nekog cvijeta; gornja je strana smeđa ili sivo-smeđa, sa zonama koje mijenjaju boju od ruba, kasnije je sve više siv, obrnutno nego kod jelenovog uha (Polyporus umbellatus), površina je uzdužno vlaknasta i naborana, rub je vijugav.

Stručak: Iz zajedničke mesnate baze granaju se mnogobrojni stručci koji su postrance postavljeni u odnosu na klobuk, nepravilni; bijeli ili sivkasto-smeđi, vlaknasti.

Rupice/cjevčice: Sitne, osobito u mladosti, skoro su okrugle, kod starijih primjeraka su mnogo šire, bijele; cjevčice su vrlo kratke, spuštaju se po stručku, bijele do blijedosmeđe.

Spore: Eliptične, zrnaste, prozirne, 5-7 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Krhko, vlaknasto, bijelo do svijetlosmeđe, nepromjenljivo; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na korijenju ili prividno na tlu, te kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) hrasta ili kestena, a rjeđe lipe, bukve ili drugog bjelogoričnog drveća. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo dok je mlada.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske sastojke koji posjeduju antitumorske, imunomodulatorne, protuupalne, antialergijske, antivirusne, antibakterijske, antidijabetičke i antioksidacijske učinke, te pomažu u regulaciji metabolizma lipida i kontroli hipertenzije (National Library of Medicine. 2024.  (National Library of Medicine. 2024. Bioactive Ingredients and Medicinal Values of Grifola frondosa (Maitake); Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Grifola frondosa (Maitake) Extract Reduces Fat Accumulation and Improves Health Span in C. elegans through the DAF-16/FOXO and SKN-1/NRF2 Signalling Pathways; Synergistic Apoptotic Effect of D-Fraction From Grifola frondosa and Vitamin C on Hepatocellular Carcinoma SMMC-7721 Cells; Grifola frondosa polysaccharides induce breast cancer cell apoptosis via the mitochondrial-dependent apoptotic pathway; Antitumor, Anti-inflammatory and Antiallergic Effects of Agaricus blazei Mushroom Extract and the Related Medicinal Basidiomycetes Mushrooms, Hericium erinaceus and Grifola frondosa: A Review of Preclinical and Clinical Studies; In Vitro Anti-proliferative and Anti-invasive Effect of Polysaccharide-rich Extracts from Trametes Versicolor and Grifola Frondosa in Colon Cancer Cells; Polysaccharide isolated from Grifola frondosa eliminates myeloid-derived suppressor cells and inhibits tumor growth by enhancing T cells responses; Structural Elucidation and Immune-Enhancing Effects of Novel Polysaccharide from Grifola frondosa; The anti-obesity effects of a water-soluble glucan from Grifola frondosa via the modulation of chronic inflammation).

Napomena: Slično je jelenovo uho, koje ima jednostavne, središnje postavljene klobuke, a plodno tijelo nije u obliku cvijeta. Slična je orijaška rupičavka (Meripilus giganteus) koja ima mnogo veće klobuke, a meso joj na presjeku pocrni. Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.

Hyphoderma cremeoalbum - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ŽUĆKASTOBIJELA NITOKOŠKA

Hyphoderma cremeoalbum (Höhn. & Litsch.) Jülich

Plodno tijelo: 1-15 (25) cm široko i 0,2-0,5 mm debelo, razrašteno, poput premaza vapnom na drvu, često bradavičavo-kvrgavo; bjelkasto, svijetlosivo, kasnije postaje žućkasto; rub je porozan, brašnast, nije vlaknast; himenijalna je površina glatka, nije ispucana, a analizom pomoću povećala se ne vide cistide.

Spore: Eliptične do skoro valjkaste, duguljaste, 8-15 x 5-6.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto; skoro je nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog, rjeđe bjelogoričnog drveća, uglavnom oguljenom, često na boru, smreci, jeli, topoli, hrastu, bukvi, voli vlažna mjesta. U Hrvatskoj je pronađena samo u miješanoj šumi bukve, jele i smreke na krupnim drvnim ostacima jele i smreke, a poznata je samo s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju neophodna mikroskopska analiza spora.

Hyphoderma occidentale - created in Spain by Luis García Bona

ZAPADNA NITOKOŠKA

Hyphoderma occidentale (D.P.Rogers) Boidin & Gilles

Etimologija: occidens (lat.) = zapad. Po orijentaciji prema zapadu.

Plodno tijelo: Posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, formira plahtice široke nekoliko centimetara i 0.1 mm debele; površina je bjelkasta do krem-oker, kasnije je malo porozna, po suhom je vremenu glatka, rub je nepravilno rastrgan.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 11-14 x 4-5 µm.

Meso: Bjelkasto, skoro je nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta bjelogoričnog drveća, a po literaturi se pronađe i na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta izdvaja od vrste Hyphoderma definitum samo po širim sporama (4-5 µm), a spomenuta vrsta ima spore debele 3-4 µm. U literaturi se navodi i slična vrsta Hyphoderma medioburiense, koja kolonizira drvne ostatke bjelogoričnog drveća.

Metulodontia nivea - created on June 2019 in Pirkkala, Iso Naistenjärvi, Finland by Unto Söderholm

BIJELA GRBAVIČARKA

Metulodontia nivea (P.Karst.) Parmasto

Etimologija: nivea (lat.) = snježnobijela, snježna. Po boji.

Plodno tijelo: 1-20 (40) cm široko i 0.1-0.2 mm debelo, razrašteno, izliveno, prilično je čvrsto; blijedokremasto do žućkasto-okerasto, rub se često nastavlja u razgranate rizomorfe.

Spore: Eliptične, glatke, s tankim stijenkama, nisu amiloidne, 3-5 x 2.5-4 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo je do blijedožućkasto, tanko, u mladosti je poput voska; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, uglavnom jele, smreke i bora, ali se pronađe i na bjelogoričnom drveću, johi, grabu, topoli ili hrastu; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nalazi se na listi gotovo ugroženih gljiva.

Incrustoporia papyracea - created in Finland by Allar Antson

PAPIRASTA HRSKAVIČARKA

Incrustoporia papyracea (A.David) Zmitr.

Plodno tijelo: Razrašteno, malo, vrlo je tanko; bijelo, žućkasto do žutosmeđe; rub je s rizomorfima.

Rupice/cjevčice: Sitne, 4-5/mm², boje su plodnog tijela.

Spore: Valjkaste, 4-5.5 × 1.4 µm.

Meso: Tanko, skoro nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, obično smreke, bora ili jele. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke na trupcima smreke samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je sličnih vrsta pa je za točnu determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Skeletocutis albocremea - created on May 2020 in Pollen, Viken, Norway by University of Oslo

ŽUĆKASTO-BIJELA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis albocremea A.David

Etimologija: album (lat.) = bijelo + chrisma (lat.) = žućkasto-bijelo.

Plodno tijelo: 1-20 (25) cm široko i do 0.5 mm debelo, prilegnuto je na supstrat, razrašteno, vrlo tanko; himenijalna je površina bijela, žuta do oker-krem, kada se osuši svijetlooker; rub je pahuljičast, bijel i nekoliko milimetara širok; subiculum, odnosno sloj koji izravno leži na supstratu je bijel i debeo svega 0.2 mm.

Rupice/cjevčice: Bijele su do krem-oker, višekutne, 6-8/mm²; cjevčice su 0.4-0.8 mm duge, bijele.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, zakrivljene, glatke, prozirne, 4-5 x 1.3-1.8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo do kremasto žuto, u starost žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora i cedra.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Plodno je tijelo posve prilegnuto na supstrat i raste s donje strane trupca ili otpalih grana. Međutim, ako samo malo proviri na sunce (svjetlo), tada se rub malo izvuče i zavrne prema dolje te dobiva školjkasti izgled. Moguća je zamjena sa snježnobijelom hrskavičarkom (Skeletocutis nivea), koja ima mnogo sitnije rupice, sustav hifa ima tri oblika i raste na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.

Skeletocutis amorpha - created in Norway by Magne Flåten

BEZOBLIČNA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis amorpha (Fr.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: amorphos (gr.) = bezobličan, nepravilan.

Engleski naziv: Rusty Crust

Plodno tijelo: 4-8 (30) cm široko i 1-2.5 (3) cm izdignuto sa supstrata, plodna su tijela povezana u redove, klobučići su izdignuti i nisu pojasasti, mekano, lagano je resasto; bijelo, rub je također bijel.

Rupice/cjevčice: Okruglaste su do duguljaste, 2-5/mm², najprije su bijele, kasnije su narančaste do crveno-narančaste; cjevčice su 0.5-2 mm duge, kratke.

Spore: Kobasičaste, 3-4.5 x 1.3-1.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Dvoslojno, trama i cjevčice su na jednom želatinoznom sloju koji je uočljiv na prerezu, mekano, osušeno odrveni, bijelo je do smećkasto; miris nije izražen, a okus je lagano gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora, a nešto rjeđe jele; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se zamijeni s vrstama iz roda Tyromyces, jer je početkom rasta iznutra bijele boje i mekane konzistencije.

Skeletocutis nivea - created in Estonia by Allar Antson

SNJEŽNOBIJELA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis nivea (Jungh.) Jean Keller

Etimologija: niveus (lat.) = snježno bijelo, snijegom prekriveno. Po boji.

Engleski naziv: Hazel Bracket

Plodno tijelo: 2-8 (15) cm široko, razrašteno, spušta se niz supstrat, s malim klobučićima koji se izdignu do 2.5 cm, povezani su u redove, kasnije su nanizani poput crijepa na krovu kuće; bijelo, smećkasto, sitno dlakavo, valovito, nabrano, rub klobuka je savijen prema bazi.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, izdužene su do višekutne, 6-8/mm², žilave, mekane, bijele, kasnije su žuto-crvenkaste do oker-smeđe; cjevčice su 1-1.5 (5) mm duge, bijele.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, 3.5-4 x 0.5-0.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Višeslojno, unutarnji je sloj svijetlosmeđ do tamnosmeđ, vanjski je sloj bijel do kremasto-žut, 1-2 mm debelo, veoma je žilavo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u bjelogoričnim šumama, uglavnom aluvijalnim, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, ali također i jasena, lijeske, graba; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Teško se razlikuje od drugih vrsta gljiva koje su slične ili iste boje.

Skeletocutis stellae - created in Finland by Teppo Helo

DUGOVJEČNA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis stellae (Pilát) Jean Keller

Plodno tijelo: 5-20 (80) cm široko, u mladosti je s bjelkastim do žućkasto-smeđim neravnim uzvisinama, zatim se razvije rupičasti bjelkasto-sivi himenij, kasnije se razvijaju oker-smeđi klobučići koji podsjećaju na crijepove na krovu kuće.

Rupice/cjevčice: Prvo su bjelkaste, kasnije su sivo-smeđe.

Spore: Eliptične do kobasičaste, umjereno zakrivljene, s tankim stijenkama, 7.5-11 x 3.6-8 µm; otrusina je žuta.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste po više godina u crnogoričnim i miješanim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke te u šumi šumskog bora i smreke, na trupcima smreke i jele na četiri lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su vrste Skeletocutis carneogrisea, bezoblična hrskavičarka (Skeletocutis amorpha) i Vitreoporus dichrous.

Tyromyces chioneus - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

SNJEŽNO-SOČNA RUPIČARKA

Tyromyces chioneus (Fr.) P.Karst.

Engleski naziv: White Cheese Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-11 (13) (20) cm široko, skoro je bubrežastog ili lepezastog oblika, jednim je krajem učvršćeno za podlogu, nekad je izravnato, trokutasto, površina je gola, nije pojasasta, bijela, rub je oštar, ravan i valovit, gladak.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 0.2-0.3 mm široke, bjelkaste; cjevčice su 2-5 mm duge, kratke, ujednačeno su duge.

Spore: Eliptične, 3-4 x 1.5-1.8 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Mekano, vodenasto, elastično, isušeno je kruto i lomljivo, prhko, nije vlaknasto, slabo je pojasasto, bjelkasto; miriše na voće s komponentom cimeta, a okus je blag do lagano ljutkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, često breze, rjeđe crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od trpke sočne rupičarke (Amaropostia stiptica) se razlikuje po okusu mesa koje nije ljuto, ali i po mikroskopskim karakteristikama. Bijelo-sočna rupičarka (Tyromyces lacteus) je sličnog izgleda, ali raste na crnogoričnom drveću.

NARANČASTO-SOČNA RUPIČARKA

Tyromyces kmetii (Bres.) Bondartsev & Singer

Etimologija: Po imenu.

Plodno tijelo: 4-10 (13) cm široko, u obliku je konzole, kapasto, bez stručka; bjelkasto-žuto do žuto-narančasto, sitno je dlakavo, s pramenovima, fino paperjasto, djelomično je pojasasto, rub je oštar i valovit.

Rupice/cjevčice: Guste, 3-4/mm², nazubljene, bijele, kasnije su žućkaste.

Spore: Eliptične, tankih stijenki, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 3.5-4.5 x 2.3-3 µm, Q = 1.3 - 1.7; otrusina je bijela.

Meso (trama): Žilavo, vlaknasto, mekano, elastično, bjelkasto, žuto-narančasto; miris je na voće, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s KOH postaje tamnocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.  

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična je narančasta zlatoporka (Aurantia aurulenta), koja nema plodno tijelo u obliku konzole, već je razrašteno i raste uglavnom na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

BIJELO-SOČNA RUPIČARKA

Tyromyces lacteus (Fr.) Murrill

Etimologija: lacteus (lat.) = mliječni. Po boji plodnog tijela.

Plodno tijelo: 4-10 (12) cm široko, do 6 cm promjera od supstrata i debelo do 3 cm, u obliku je konzole, kapasto, trokutasto, bez stručka; bijelo, sitno je dlakavo i crvenkasto vlaknasto, rub je oštar i valovit.

Rupice/cjevčice: Guste, uz supstrat su duguljaste, četverokutne, labirintne, nazubljene, bijele; cjevčice su duge.

Spore: Valjkaste do lagano kobasičaste, glatke, prozirne, 4-5.5 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Žilava, vlaknasta, mekana, bijela; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine u svim tipovima šuma kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće hrasta, vrbe ili bukve.  

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična vrsta Postia tephroleuca ima blagi okus mesa, klobuk je u mladosti sive boje i raste na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća. Neki autori smatraju da se radi o istoj vrsti.

Tyromyces odorus - created in Finland by Tapio Kekki

MIRISNA HRSKAVIČARKA

Tyromyces odorus (Sacc.) Zmitr.

Plodno tijelo: 4-30 cm široko, razrašteno, manja se plodna tijela međusobno spajaju, ravno ili (kada raste pod kutom ili na okomitim površinama) stepenasto; himenijalna je površina bijela, kremasta, svijetlosmeđa, često je sumporastožuta kada se osuši, ponekad je raspucano, sterilni je rub uzak, 1-3 mm.

Rupice/cjevčice: U početku su pravilne, kasnije su nepravilne, guste, 3-6/mm²; cjevčice su 5-6 mm duge, bijele, kremaste, lomljive su kada se osuše.

Spore: Glatke, 4-5 x 1-1.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, sočno, izdašno, drvenasto je i lomljivo kada se osuši, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnim drvnim ostacima (trupci, grane) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili jele, vrlo se rijetko pronađe na topoli. U Hrvatskoj je poznata sam s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu determinaciju ove vrste je potrebna mikroskopska analiza spora.

KOŽASTA KRASTOKORKA

Byssomerulius corium (Pers.) Parmasto

Etimologija: corium (lat.) = koža. Po konzistenciji plodnog tijela.

Engleski naziv: Netted Crust

Plodno tijelo: 3-12 (30) cm široko i 0.5-1 mm debelo, prileglo na supstrat, razrašteno ili ima poluklobučiće, formira membranozne plahtice; poluklobučići imaju polumjer do supstrata 0.5-2 cm, na vertikalnom supstratu klobučići su stupnjevano postavljeni, lako se odvaja od podloge; gornja je površina klobučića dlakavo-maljava i bjelkasta ili oker, rub je fino resast; himenij je kod mladih plodnih tijela gladak, poslije jako hrapavo bradavičav, najprije bjelkast, u starosti žućkast ili narančast.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, gumasto, kožasto ili žilavo, raspucava se kada se osuši; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, grančice, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom s donje strane grana i trupaca, a zatim raste prema gore; izaziva bijelu trulež drva. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u siječnju.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Iako je jestiva vrsta nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta vrlo lako može zamijeniti sa zrcalnom poličicom (Stereum reflexulum), koja također raste s donje strane polegnutih grana i grančica bjelogoričnog drveća. Međutim, ona ima gladak himenij koji poslije postane smeđo-narančast do oker-smeđ.

DLAKAVA KRASTOKORKA

Byssomerulius hirtellus (Burt) Parmasto

Etimologija: hirsutus (lat.) = dlakavo. Po izgledu.

Plodno tijelo: 3-15 cm široko i 0.6 mm debelo, vrlo tanko, prileglo na supstrat, razrašteno, rub je pamučast do baršunast, ponekad vlaknast, tanak, do 5 mm širok, himenijalna je površina bijela, krem ​​do ružičasto-smeđa, s relativno uskim naborima, dubokim gotovo 0.3 mm, često se granaju, anastomozirajući, tvore kružne, nasumično raspoređene jamice, dvije ili tri po milimetru.

Spore: Jajolike do Široko eliptične, glatke, prozirne, tankih stijenki, (3.5) 4 - 5 (6) x 2 - 2.5 (3) µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo, kožasto; miris je blago kiselkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grančice, grane, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća; izaziva bijelu trulež drva. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u drugoj polovici ožujka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po boji i finoj meruloidnoj površini plodnog tijela.

GRIMIZNA VOSKOPORKA

Ceriporia purpurea (Fr.) Donk

Etimologija: purpureus (lat.) = purpurne boje, purpurno. Po boji.

Engleski naziv: Bruising Porecrust

Plodno tijelo: 2-10 (20) cm široko, posve prilegnuto uz supstrat, razrašteno, za podlogu se drži labavo, formira plahtice; u mladosti je bjelkasto-ružičasto, kasnije ružičasto-crvenkasto, trljanjem potamni, rub je bjelkasto maljav, himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, izdužene, a katkad imaju izgled duguljaste pukotine, 3-5/mm², bjelkasto-ružičaste do mesnatoružičaste; cjevčice su 2-4 mm duge.

Spore: Eliptične, malo zakrivljene, glatke, bezbojne, 6.4-8.5 × 1.7-2.7 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso (trama): Vrlo je tanko, sočno, kada se isuši postane tvrdo i lomljivo, bjelkasto do žuto-crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) bjelogoričnog drveća, najčešće jasena i bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj je rupičarki slična vrsta Ceriporia excelsa, koja na dodir postane crvena, ali ona ima šire rupice (1-3/mm²) i kraće spore (3.5-4 µm).

Ceriporia reticulata - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

MREŽASTA VOSKOPORKA

Ceriporia reticulata (Hoffm.) Domański

Etimologija: reticulum (lat.) = mreža, mrežast. Po izgledu rupica na himenijalnoj površini.

Engleski naziv: Reticulate Porecrust

Plodno tijelo: 1-20(25) cm široko, posve prilegnuto na supstrat, razrašteno, labavo srašteno sa supstratom, formira hrpice; u mladosti bijelo, poslije svijetložuto ili bjelkasto-oker; rub je maljav i bjelkast.

Rupice/cjevčice: Višekutne ili sliče labirintu, nazubljene, guste, 3-5/mm², prirasle, subikul je bjelkast i vrlo tanak, rubni filamenti su staklasti ili bjelkasti; cjevčice su kratke.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-9 × 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bijelo, vrlo je tanko, u mladosti pahuljasto mekano, kasnije nešto čvršće, kada se isuši postane lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, u manjim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) crnogoričnog drveća te otpalih češera i iglica, obično smreke, rjeđe se pronađe na bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je rupičarka lako prepoznatljiva po mrežastom izgledu rupica na himeniju. Raste isključivo ispod ležećih komada mrtvog drva, a da se pronađe, moraju se prevrtati otpale grane. Osim toga, konzistencija mladog plodišta sočna je i vrlo mazava, te, ako je samo taknete prstom, rupice nestaju.

Ceriporia viridans - created in Finland by Hannu Lehtonen

ZELENKASTA VOSKOPORKA

Ceriporia viridans (Berk. & Broome) Donk

Etimologija: viridis (lat.) = zeleno. Po boji.

Engleski naziv: Greening Porecrust

Plodno tijelo: 5-15 (25) cm široko i 1-4 mm debelo, posve prileglo uz supstrat, razrašteno, čvrsto je priraslo za supstrat; vrlo je promjenjive boje, u početku bjelkasto, krem pa ružičasto-ljubičasto, zelenkasto, zelenkasto-sivo, sivo-ljubičasto, kasnije ružičasto-crveno, rub je mrežasto-porozan, a subikul je bjelkast.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, na okomitom supstratu duguljasto raspuknute, 3-5/mm², u početku ljubičaste, vinskicrvene, kasnije ružičasto-crvene; cjevčice su 1-2 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 3.5-5 × 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Vrlo tanko, ružičasto ili smeđe-ružičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, osobito bukve i jasena, rijetko na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj je rupičarki slična vrsta Ceriporia excelsa, ali ona raste češće na drvnim ostacima crnogoričnog drveća te ima nešto manje pore, a himenij na pritisak ili ozljedu ne mijenja boju. Pojedini autori smatraju da je spomenuta rupičarka samo sinonim našoj opisanoj vrsti. Međutim, bitno se razlikuju po širini spora, jer spomenuta rupičarka ima šire spore od 2 µm i plodno tijelo po suhom vremenu nije zelenkasto.

GMIZAJUĆA VOSKOKORKA

Crystallicutis serpens (Tode) El-Gharabawy, Leal-Dutra & G.W.Griff.

Etimologija: serpere (lat.) = gmizati, kliziti. Po širenju na supstratu.

Plodno tijelo: 3-20 (40) cm široko i oko 0.5 mm debelo, potpuno je prileglo na supstrat, razrašteno, poput kraste, himenij je porozan, površina je naborana, porozna ili labirintno porozna, meruloidna; u mladosti je bjelkasto, kremasto-oker do žućkasto-smeđe, nabori su na vrhu više slabog crvenkastog do narančastog tona, rub je također porozan.

Rupice/cjevčice: Labirintne, bijele do ružičaste.

Spore: Valjkaste, eliptične ili u obliku kapljice, glatke, prozirne, 3.3-4.8 x 1.7-2.9 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Vrlo tanko, mekano, bijelo, žuto do žuto-ružičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, a rjeđe se pronađe na bjelogoričnom drveću. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u drugoj polovici siječnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po rastu na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća i po meruloidnom himeniju.