Gyromitra sphaerospora - created on June 2018 in Солонешенский р-н, Алтайский край, Russian Federation by Anna

PRAŠUMSKA HRČKOVICA

Gyromitra sphaerospora (Peck) Sacc.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Discinaceae / Gyromitra

Klobuk (mitra): 3-12 (15) cm širok i 2-8 cm visok, slabo je konveksan, rijetko podijeljen na 2 režnja, u obliku je sedla, stručak je srastao s klobukom, natečenog je i valovitog izgleda, gladak, rub je presavijen prema unutra; tamnosmeđ, u starosti blijedi u sivo-smeđu boju; donja je površina bjelkasta do smećkasta, fino zrnasta i rebrasta.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 1-6 cm debeo, sužava se prema bazi, debeo, zdepast, široko je i nepravilno uzdužno narebran, rebra su oštra, jako je brazdast; prvo je bijel, kasnije je prljavobijel i mjestimično s ružičastim do crvenkasto-smeđim pjegama prema bazi, crvenkast.

Spore: Kuglaste, glatke, 8-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u starosti je žućkasto, žilavo, tanko, lomljivo; miris je slabo izražen do ugodan, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u kasno proljeće i rano ljeto, od početka lipnja do početka kolovoza, u vlažnim planinskim crnogoričnim i miješanim šumama prašumskog tipa kao saprofit trulih, mahovinom posve obraslih trupaca jele i smreke, a rijetko bukve. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta na području Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Doba rasta: 6, 7, 8

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Gotovo sve vrste hrčaka su neprikladne za konzumiranje jer sadrže toksin giromitrin. Iako su kod ove vrste pronađene samo vrlo male količine, ne može se isključiti oštećenje organa.

Napomena: Ovu rijetku vrstu lako je prepoznati ako se obrati pozornost na crvenilo prema dnu stručka. Sam oblik može biti vrlo promjenjiv. Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi kritično ugroženih vrsta.

Hydnotrya michaelis - created in Netherlands by Leonard Minkema

MICHAELOV ŠUPLJIKAVI TARTUF

Hydnotrya michaelis (E.Fisch.) Trappe

Etimologija: Po njemačkom mikologu Edmundu Michaelu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Discinaceae / Hydnotrya

Engleski naziv: Michael's Fold Truffle

Plodno tijelo: 1-4 (6) cm široko, nepravilno je okruglasto, izgleda poput klupka, ispresavijano je i vijugavo-nabrano poput površine ljudskog mozga, čvrsto, glatko je ili malo maljavo, najprije je žućkasto, kasnije je narančasto-smeđe ili crvenkasto-smeđe, mjestimično s crvenkastim pjegama, unutarnji je dio šupljikav i s labirintno povezanim bjelkastim šupljinama, himenijalni se sloj nalazi na crvenkasto-smeđim pregradama.

Spore: Široko eliptične, krupno bradavičave, 27.5-33 x 20.5-25.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Voštane konzistencije, u početku je bjelkasto ili svijetložuto, kasnije je prošarano ružičastim do ružičasto-ljubičastim kanalićima, jako je šupljikavo; kada se gljiva razvije jako neugodno miriše na luk, toliko da može izazvati zubobolju ili glavobolju, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno u hrpi, često s brojnim međusobno isprepletenim plodnim tijelima, po parkovima, vrtovima, te miješanim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično s hrastom, arišem ili lipom, češća je u planinskim crnogoričnim šumama na žemlji na vlažnim, mekanim i mahovinom obraslim mjestima, uz panjeve jele i smreke, te ispod sloja otpalih iglica.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kuriozitet je među gljivama malih dimenzija, sliči na malu smećkastu spužvu, jer je površina puna brojnih nepravilnih šupljina koje se labirintno savijaju.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je nepravilno okruglasto, unutarnji je dio šupljikav; 2. površina je žućkasta, narančasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa; 3. površina je često izbrazdana poput površine ljudskog mozga; 4. meso je voštane konzistencije; 5. miris mesa je jako neugodan na luk; 6. raste ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća

Hydnotrya tulasnei - created on July 2018 in Красногорский р-н, Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев

TULASNEOV ŠUPLJIKAVI TARTUF

Hydnotrya tulasnei Berk. & Broome (1846)

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Discinaceae / Hydnotrya

Engleski naziv: Red Fold Truffle

Plodno tijelo: 2-4 (6) cm široko, kuglastog je oblika s jako nepravilno izbrazdanom površinom koja izgleda poput površine mozga, nepravilno gomoljasto; žuto-smeđe, žuto-crvenkasto, crvenkasto-smeđe ili ružičasto-smeđe.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 30-60 x 25-36 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Voštane je konzistencije, prošarano žilicama; najprije je ružičasto, kasnije je žućkasto i crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po više plodnih tijela u svežnju povezanih donjim krajem, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s hrastom ili lipom, te po parkovima i vrtovima, voli vlažna i mekana tla bogata mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio je autora navodi kao nejestivu vrstu.

Napomena: Po vanjskom izgledu sliči ranom hrčku (Gyromitra esculenta), koji ima jasno izražen stručak.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto, unutarnji je dio šupljikav; 2. površina je žuto-smeđa do crvenkasto-smeđa; 3. površina je često izbrazdana poput površine ljudskog mozga; 4. meso je voštane konzistencije; 5. raste ispod bjelogoričnog drveća

Balsamia vulgaris - created on December 2015 in Città Metropolitana di Torino, Italy by Nicolò Oppicelli

OBIČNA BALZAMOVKA

Balsamia vulgaris Vittad.

Etimologija: vulgaris (lat.) = običan, skupan, zajednički. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Balsamia

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, kuglasto je i naborano; narančasto, crvenkasto do crvenkasto-smeđe, površina je glatka ili sitno bradavičava i nešto svjetlija.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, s 2-3 uljne kaplje, 21.5-30.5 x 9.8-12.1 µm; mješinice su duge do 80 µm, s 8 spora; otrusina je žuto-smeđa.

Meso (gleba): Bijelo je pa žućkasto, u starosti je sa sitnim komoricama; miris neugodan na dimljeno meso, a okus na dim.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, podzemno u humusu, u miješanim šumama bora, bukve, jele i smreke u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na kiselom i vapnenastom tlu; često se pronađe u šumi na mjestima koja su izrovale divlje svinje.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog neugodnog mirisa glebe, a i u večim količinama izaziva gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Ova vrsta karakteristična je po boji, mirisu, te velikim i glatkim sporama. Dvije slične vrste imaju nešto manje plodno tijelo i mnogo manje spore, ali nema opasnosti od zamjene jer ne rastu kod nas, već u sjevernijem dijelu Europe.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je narančasta do crvenkasto-smeđa; 3. površina je glatka ili sitno bradavičava; 4. meso je žućkasto; 5. miris mesa je neugodan na dimljeno meso; 6. raste podzemno u humusu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama

Helvella acetabulum - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

PROLJETNA REBRAŠICA

Helvella acetabulum (L.) Quél.

Etimologija: acetabulum (lat.) = mala šalica, mala posuda. Po obliku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Engleski naziv: Vinegar Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-12 cm široko, najprije je okruglasto, kasnije se izduži, u obliku je pehara, stijenka čašice je tanka i krhka, kožasta, voštana i glatka, produžava se u stručak; unutarnja je himenijalna strana pehara žuto-smeđa, sivkasto-smeđa, svijetlosmeđa ili tamnosmeđa, rijetko je crvenkasto-smeđa i s ljubičastom nijansom, vanjska je sterilna strana nešto svjetlija i malo baršunasta i s jakim rebrima (žilama) koji se granaju skoro do ruba pehara, rub je valovit i izvrnut prema unutra.

Stručak: Nešto je viši od čašice pehara, gotovo je bijel ili svijetlosmeđ, cijelom je dužinom nepravilno rebrast s dubokim žlijebovima, predstavlja samo produžetak apotecija.

Spore: Široko su eliptične, glatke, prozirne, s velikom uljnom kapljom, 16-20 x 11-14 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Bijelo, sivkasto ili svijetlosmeđe, žilavo, voštano, krhko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, a ponekad i u jesen, kao saprofit u svim tipovima šuma, po vrtovima, parkovima, uz puteve, često uz panjeve i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili na obalama rijeka ispod topola, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog dosta žilave konzistencije mesa. Sirova je otrovna jer u tragovima sadrži toksin giromitrin i kod nekih ljudi može izazvati alergijske reakcije pa se ne preporučuje njezina konzumacija.

Napomena: Karakteristična je po izraženim rebrima koji se granaju vanjskoj strani pehara.

Helvella albella - created on November 2023 in Wernsdorf, Königs Wusterhausen, Germany by amz_foto_natur

DVOBOJNI HRČAK

Helvella albella Quél.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Klobuk (apotecij): 2-5 (7) cm širok, u obliku je sedla, nepravilno valovia i uvijen s dva kružna režnja i zakrivljenim rubom, nije rubom spojen sa stručkom; gornja je himenijalna površina glave oker-smeđa, smeđa, narančasto-smeđa, sivo-smeđa ili tamnosmeđa, donja je površina bjelkasta, sivkasta, sivkasto-smeđa do žuto-smeđa, sitno do krupno zrnasta i sitno baršunasta.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.5-1 cm debeo, zdepast, valjkast, hrskavičast, pun; snježnobijel, najviše malo svijetložućkast, bez žljebova.

Spore: Eliptične, glatke, s velikim središnjim uljnim kapljama, prozirne, 18-25 x 11-17 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u kontinentalnim krajevima s umjerenom klimom od srpnja do listopada, a u submediteranskom području od listopada do prosinca, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, najčešće u bjelogoričnim šumama s različitim vrstama listopadnih hrastova i bukava, ali i u crnogoričnim šumama s borovima ili smrekama, uz rubove šumskih puteva i staza, na pješčanom i vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je pronađena na dva lokaliteta, na području grada Zagreba i na planini Velebitu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a i sadrži male količine toksina giromitrina pa se konzumacija nikako ne preporučuje. Sirova je otrovna, a toksin potpuno ispari sušenjem, a djelomično kuhanjem, a također je topljiv u vodi. Giromitrinski sindrom trovanja može imati i smrtonosni ishod. Simptomi su gubitak tekućine opasan po život, pad krvnog tlaka, porast otkucaja srca, a nakon 2-3 dana dolazi do oštećenja jetre i bubrega, ali s nešto blažim tijekom nego kod faloidinskog sindroma trovanja.

Napomena: Nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

Helvella atra - created in Estonia by Mall Vaasma

CRNI HRČAK

Helvella atra J.König

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Klobuk (apotecij): 1-2.5 (5) cm širok, u obliku je sedla, tankomesnat, napuhan, ispresavijan i naboran; gornja je himenijalna strana tamne smeđo-crne boje, a donja je strana svijetlosiva i malo pahuljasta.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-6 mm debeo, tanak, valjkast, malo je proširen na bazi, cjevasto-šupalj, lagano je brazdast; sivo-crnkast, na bazi je svjetlijie smećkaste boje, sitno je dlakav, uzdužno je izbrazdan.

Spore: Eliptične, 17-19 x 10-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, svijetlosivo, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz ceste, šumske staze, sunčane šumske čistine, a osobito po opožarenim terenima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer se sve gljive iz ovog roda smatraju nejestivim i potencijalno otrovnim, a postoje i određene sugestije da bi mogle biti kancerogene. Iako su u nekim vrstama pronađene samo male količine giromitrina i tako male količine mogu uzrokovati oštećenje organa.

Napomena: Po izgledu je prilično prepoznatljiva po skoro crnom klobuku. Ova vrsta se nekad smatrala dijelom roda Leptopodia (lepto (gr.) = tanak + pus (gr.) = noga) zbog tankog stručka i glatke površine, stručak je nešto robustniji i rebrasto-brazdast.

Helvella branzeziana - created on August 2023 in Pyrénées-Atlantiques, Aquitaine, France by pacovillalonga

KAPIČASTI HRČAK

Helvella branzeziana Svrček & J.Moravec

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Klobuk (apotecij): 0.7-1.5 cm širok, kružnog je oblika diska, tek je malo uzdignut, zatim konveksan, pravilan, konačno pritisnut na stručak; gornja je himenijalna površina sivkasto-crna, rub je sivkasto-bijel, donja je površina glave blijedosiva, skoro gola, fino venozna, žilice dosežu čak do ruba apotecija.

Stručak: 0.7-2 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast, ravan ili zakrivljen, cijala je površina sivkasto zrnasta.

Spore: Eliptične, glatke, najprije ponekad grubo bradavičave, sa samo jednom velikom i nekoliko malih uljnih kapljica, 15.3–20.8 × 11–13.7 µm; mješinice su s 8 spora, valjkaste, 226–312 × 15.4–19.4 µm; parafize su ravne, tamne, 3-3,5 μm debele, postupno se zadebljavaju na vrhu do 4-5 µm.

Meso: Tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, na vlažnim humusnim tlima, često na strmim obalama potoka, u bjelogoričnim šumama uz johe i vrbe kontinentalnih krajeva, na visinama od 100-500 m nad morem. U Hrvatskoj je pronađena samo na jednom lokalitetu, na planini Medvednici.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a i sve se gljive iz ovog roda smatraju nejestivim i moguće otrovnim, a postoje i određene sugestije da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

Helvella corium - created in Finland by Tapio Kekki

KOŽASTI HRČAK

Helvella corium (O.Weberb.) Massee

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Klobuk (apotecij): 1-3 (4) cm širok, ima oblik pehara, zdjelice ili čašice, a katkad je postrance stisnut pa je eliptičnog oblika, nepravilno je zaobljen; gornja je himenijalna površina crna, glatka ili malo hrapava, a vanjska je sterilna strana čekinjasto-zrnata do bradavičava, pomalo ljepljiva i gotovo crna.

Stručak: 1-4 cm visok i 0.2-1.5 cm debeo, vitak, nepravilan, često je spljošten, malo jamičast i uzdužno brazdast, a površina je sitno zrnata i dlakava te gotovo crna.

Spore: Eliptične, glatke, s jednom velikom uljnom kapljom, 16-21 x 9-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, elastičano, kožasto u klobuku i sivo-crno na rubovima, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla na šumskom tlu, vrbovom grmlju, u šumama uz obale rijeka i jezera, na pjeskovitome tlu uz more, ali se pronađe i u planinskim predjelima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a sirova je otrovna. Gotovo su sve vrste hrčaka nejestive gljive. Iako su u nekim vrstama pronađene samo male količine toksina giromitrina i tako male količine mogu uzrokovati oštećenje organa.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta po tamnoj crnoj boji klobuka i stručka te je u obliku šalice. Slična je vrsta Helvella cupuliformis, koja ima kraći stručak i svijetlosmeđu gornju himenijalnu površinu te nešto šire spore (18-20 x 11.5-13 µm).

REBRASTA REBRAŠICA

Helvella costifera Nannf.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Plodno tijelo (apotecij): 2-9 (11) cm visoko i široko, ima oblik pehara, plitke zdjelice ili je školjkasto, pod starost je rub valovit i raspucan; unutarnja je himenijalna površina glatka, sivo-oker, sivo-smeđa ili tamnosmeđa, vanjska je sterilna strana slične boje ili je ponešto svjetlija i poslije pahuljasta.

Stručak: Prema dolje se sužava i prelazi u šiljati stalak, uzdužno je rebrast, a rebra su zaobljena i završavaju na bazi, bjelkast je ili žuto-smeđ.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s jednom velikom uljnom kapljom, 14.5-20 x 9.5-12.5 µm; mješinice su valjkaste, 250-300 µm duge i 12-14 µm debele, sadrže 8 spora u jednom redu; parafize su cilindrične i na vrhu zadebljane te 3-5 µm debele; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Elastično, bijelo ili bjelkasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jeseni kao saprofit tla u svim tipovima šuma, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Iako neki autori navode da je jestiva vrsta ako se temeljito prokuha i odlije voda, konzumacija ove gljive se ne preporučuje jer sve vrste iz ovog roda često sadrže toksin giromitrin.

Napomena: U literaturi postoji veliko neslaganje autora oko istinske determinacije rebraste rebrašice, čiji se opis poklapao s opisom biserne pločarice (Discina ancilis). Rebrasta je rebrašica zbog navedene sličnosti imenovana kao Helvella costifera, što se posve podudara s našim opisom. Često se brka s jestivom proljetnom rebrašicom (Helvella acetabulum).

JESENJI HRČAK

Helvella crispa (Scop.) Fr.

Etimologija: crispus (lat.) = naborano, kovrčasto, namreškano. Po obliku klobuka.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Engleski naziv: White Saddle

Klobuk (apotecij): 2-6 (8) cm širok, sastoji se od jednog listića ili glavice podijeljene na 3 režnja koji su jednim dijelom ravni, a jednim dijelom izvrnuti prema stručku, rubovi nisu srašteni sa stručkom, nepravilnog je sedlasto-režnjastog oblika; gornja je himenijalna površina bez dekoracije, valovita, glatka, naborana s nepravilnim ulegnućima, blijedooker do svijetlosmeđa, a unutarnja je sterilna površina bjelkasta.

Stručak: 3-11 (13) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast je ili zadebljava se prema bazi, debeo je i čvrst, uzdužno je brazdasto-narebran s 3 strane ili potpuno; bjelkast je ili svijetložut.

Spore: Eliptične, prozirne, s velikom uljnom kapljom na sredini i malom na jednom kraju, 16-20 x 10-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku je bjelkasto, lomljivo i tanko, u stručku je tvrdo i elastično; okus i miris su ugodni na gljive, slatkasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po rubovima šuma i parkovima. U Zagrebu se može pronaći u okolici Kliničkog bolničkog centra Rebro.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako se općenito navodi da je jestiva vrsta loše kvalitete, smatra se otrovnom. Neki autori navode da je dobra začinska gljiva, a drugi je koriste samo kada je osušena ili nakon što se dobro prokuha. Međutim, dobro je dokumentirano da može uzrokovati želučane smetnje ako nije vrlo temeljito prokuhana, a tada obično nema teksturu i okus. Najnovija su istraživanja pokazala da sadrži monometilhidrazine, koji mogu uzrokovati ozbiljno trovanje i koji mogu biti kancerogeni. Zabilježeno je da uzrokuje gastrointestinalne smetnje kada se konzumira sirova. Općenito se nikako ne preporučuje konzumacija.

Napomena: Pripada dijelu vrsta iz roda Helvella koje rastu u jesen, a ne u proljeće. Karakteristična je po svijetloj boji klobuka i stručka koji je izrazito brazdast. Nema opasnosti od zamjene s nevaljalim gljivama.

ELASTIČNI HRČAK

Helvella elastica Bull.

Etimologija: elasticus (lat.) = elastično. Po konzistenciji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Engleski naziv: Elastic Saddle

Klobuk (apotecij): 2-10 cm visoko i 1-2 (3) cm širok, u obliku je sedla, dijeli se na 2-3 režnja, dosta je nepravilno zakovrčan i naboran, s različito je dugim režnjevima, apotecij je spojen sa stručkom na samom vrhu; gornja je himenijalna površina glatka, valovita, vlažna, žućkasta, žućkasto-sivkasta, oker-smeđa, svijetlosmeđa, sivo-smeđa, siva ili rijetko tamnosmeđa, donja je sterilna strana glatka i svjetlija od gornje.

Stručak: 1-8 cm visok i 0.3-1 cm debeo, vitak, valjkast, prema dnu se spljošteno širi, često je jednim dijelom udubljen (u dužini od 1-2 cm), iznad i ispod tog mjesta je zakrivljen, te također spljošten, suh, gladak, pun je pa ubrzo šupalj; bjelkast, blijedožućkast ili blijedooker.

Spore: Eliptične, prozirne, 18-22 x 12-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: U lapovima je debelo oko 1 mm, lomljivo, voštano, u stručku je žilavo i elastično, bjelkasto, promočeno je sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Na kontinentalnom području raste u ljeto i jesen, na sredozemnom području raste i u prosincu, u skupinama do 15-tak primjeraka zajedno i 2-3 stručcima srasla primjerka, u svim tipovima šuma i uz ceste, u travi, na sloju iglica ili na mahovini u blizini drveća; česta je vrsta u svim krajevima, ali se teško uočava.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a sirova je otrovna. Iako neki autori navode da je jestiva ako se temeljito prokuha i odlije voda, konzumacija ove gljive se ne preporučuje jer slične vrste iz porodice Helvellaceae sadrže toksin giromitrin. Osim toga u posljednje vrijeme postoji zabrinutost da gljive iz roda Helvella sadrže određene karcinogene tvari.

Napomena: Po obliku je i veličini sličan crni hrčak (Helvella atra), ali su i klobuk i stručak crne boje, također je jestiv, a pojavljuje se u proljeće.

Helvella ephippium - created in Norway by Klaus Høiland

SEDLASTI HRČAK

Helvella ephippium Lév.

Etimologija: ephippium (lat.) = podsedlica, prostirka ispod konjskog sedla. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Klobuk (apotecij): 2-4 (5) cm široko, u je obliku je sedla s izvrnutim rubom, podijeljen je na 2 režnja, rub nije spojen sa stručkom, boja i izgled su dosta varijabilni; vanjska je himenijalna površina svijetlosmeđa, smeđa, sivo-smeđa, plavkasto-smeđa ili crno-smeđa, u starosti je tamnija, sitno do krupno zrnmasta, unutarnja je sterilna strana uvijek malo svjetlija od vanjske, najprije je bjelkasta, kasnije je sivkasto-smeđa ili svijetlosmeđa, u mladosti je jako dlakavo-kosmata pa dlakavo-baršunasta.

Stručak: 4-5 (7) cm visok i 2-5 (7) mm debeo, u obliku je stupa, pun, stisnut; bjelkast, žućkast, siv ili sivo-smeđ, potpuno je zrnasto-pahuljast.

Spore: Eliptične, glatke, s uljnim kapljama, 15-21 x 10-12.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, malo je žilavo, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla najčešće u bjelogoričnim šumama na vlažnom vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer može sadržavati male količine toksina giromitrina kao i gotovo sve vrste iz roda Hellvela pa se stoga ne preporučuje njihova konzumacija. Navodi se i da bi mogle sadržavati neke tvari koje su kancerogene.

Napomena: Sličan je elastični hrčak (Helvella elastica), koji ima drugačiji oblik klobuka i uglavnom glatki stručak. Dugonogi se hrčak (Helvella macropus) razlikuje po vretenasto-eliptičnim sporama koje su obično sitno pahuljaste.

Helvella fusca - created in Estonia by Veiko Kastanje

POTAMNJELI HRČAK

Helvella fusca Gillet

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Klobuk (apotecij): 2-3 (4) cm širok, klobučasti dio je sedlasto-režnjastog oblika, režnjevi su nepravilni i kao da su srasli sa stručkom te djeluju napuhano; gornja je himenijalna površina hrapava, oker-smeđa ili crno-smeđa, donja je sterilna površina mrežasta od tankih bjelkastih žilica.

Stručak: 2.5-6 cm visok i do 2 cm debeo, bijel, bijele je do blijedosmeđe boje, cijelom je dužinom uzdužno brazdast, uzdužna se rebra račvaju i ostavljaju nepravilna udubljenja.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 14-17.9 x 10.1-12.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku je tanko i lomljivo, u stručku je žilavo i tvrdo, bjelkasto do svijetlosivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz ceste, često ispod topola ili u podnožju drveća, na glinenastom tlu, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer sadrži male količine giromitrina. Gotovo sve vrste hrčaka su nejestive gljive. U nekim su vrstama pronađene samo male količine toksina giromitrina, ali i ta mala količina može uzrokovati oštećenje organa.

Napomena: Lako se zamijeni s redovničkim hrčkom (Helvella monachella), koji raste na istome staništu i u isto vrijeme. Međutim, spomenuti hrčak ima posve gladak i bijeli stručak., dok potamnjeli hrčak ima duboko i nepravilno brazdast stručak.

Helvella helvellula - created on February 2014 in Attica, Attica, Greece by bkaounas

SITNI HRČAK

Helvella helvellula (Durieu & Mont.) Dissing

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Plodno tijelo (apotecij): 2-3 (4) cm široko, glava je zdjelasta, blago je zakrivljena, kasnije se blago spljošti; gornja je himenijalna površina grbava, neravna, neujednačena, napuhana, malo naborana i crna, donja je sterilna strana crna do crno -smeđa, s manje je ili više izraženim venama.

Stručak: 0.5-1 cm visok, bjelkast, svijetlosiv do svijetlosmeđ, više-manje ižlijebljen, šupalj.

Spore: Eliptične, prozirne, 21-25 x 11-14 µm; mješinice su s 8 spora, 260-350 x 12.5-17.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili svijetlosivo, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od prosinca do ožujka, pojedinačno i skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz rubove cesta, na karbonatnim i pješčanim tlima uz zimzelene vrste hrastova na sredozemnom području. U Hrvatskoj je pronađena samo na jednom lokalitetu, na otoku Visu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a sirova je otrovna jer sadrži manju količinu toksina giromitrina. Iako ponekad može sadržavati samo malu količinu giromitrina i ta mala količina može uzrokovati oštećenje organa. Giromitrin potpuno isparava sušenjem, a djelomično kuhanjem, također je topljiv u vodi.

Napomena: Nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

Helvella lactea - created on August 2023 by by janiepo

MLIJEČNI HRČAK

Helvella lactea Boud.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Klobuk (apotecij): 2-5 (6) cm širok, oblika je sedla, jednostruko do višestruko urezan sa podvijenim rubom, podijeljen na više režnjeva, rubnim je dijelom učvršćen za stručak; gornja je himenijalna strana snježnobijela, kasnije je krem, sivkasto-smeđa, žuto-smeđa ili svijetlosmeđa, donja je sterilna strana bijela i glatka.

Stručak: Bjelkast do svijetložućkast, duboko je uzdužno izbrazdan, šupalj, stisnut, sitnozrnast.

Spore: Široko eliptične, glatke, s velikim i često s nekoliko manjih uljnih kaplja, prozirna, 15-18 x 10-12 µm; mješinice su s 8-spora, 180-220 x 14-18 µm; parafize su valjkaste; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, lomljivo, tanko; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, rjeđe u ranu jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit tla uz rubove šumskih puteva i staza te na ostacima kore drveća u bjelogoričnim, miješanim i aluvijalnim šumama s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom, bukvom, jasenom, brezom, običnim grabom ili crnom johom, na humusnom šumskom tlu, u travi ili mahovini . U Hrvatskoj je pronađena na dva lokaliteta, na području grada Zagreba i u okolici Vrbovskog.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a sirova je otrovna jer sadrži različite količine toksina giromitrina. Iako ponekad može sadržavati samo malu količinu giromitrina i ta mala količina može uzrokovati oštećenje organa. Giromitrin potpuno isparava sušenjem, a djelomično kuhanjem, također je topljiv u vodi.

Napomena: Nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

JAMIČASTI HRČAK

Helvella lacunosa Afzel.

Etimologija: lacuna (lat.) = jamičasto, udubljeno, rupičasto. Po udubinama po površini stručka.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Engleski naziv: Elfin Saddle

Klobuk (apotecij): 3-10 (12) cm širok, u obliku je sedla, kvrgav, gladak, kao nepravilno napuhan, sastoji se od jednog listića podijeljenog na 2-3 režnja, režnjevi se izvrnu prema stručku, ali dosta pravilno, rub je spojen sa stručkom; vanjska je himenijalna strana crno-smeđa ili sivo-crna, unutarnja je strana nešto svjetlija.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, valjkast, istaknuto je brazdasto-rebrast, između rebara se nalaze uzdužni žlijebovi, iznutra je komorasto šupalj; bjelkast, sivkast, kasnije je sivkasto-okerast, sivkasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ.

Spore: Eliptične, s uljnom kapljom na sredini i nešto manjom na jednoj strani, prozirne, 14.5-22 x 10-14 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Lomljivo, tanko, bjelkasto ili sivkasto; miris i okus ugodni na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u sjenovitim miješanim i bjelogoričnim šumama, po proplancima i uz putove.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Nekolicina je autora navodi kao jestivu vrstu, ali se smatra otrovnom jer može sadržavati male količine toksina monometilhidrazina, koji se djelomično razgrađuje kuhanjem. Sve se vrste iz roda Helvella smatraju nejestivim i potencijalno otrovnim, a postoje i određene sugestije da bi mogle biti kancerogene. Prijavljeno je da sirova uzrokuje gastrointestinalne tegobe.

Napomena: S karakteristično je narebranim stručkom bjelkaste boje. Sličan je redovnički hrčak (Helvella monachella) koji najčešće raste na pjeskovitom i vapnenastom tlu u proljeće, izvana ima mnogo tamniji klobuk, a s unutarnje je strane bjelkast, stručak gotovo nikada nije jako izbrazdan i uzdužno rupičav, već je najčešće gladak.

Helvella latispora - created in Netherlands by tjerk nawijn

STEVENSIJEV HRČAK

Helvella latispora Boud.

Etimologija: late (lat.) = široko, obilno, bogato + spora (gr.) = sjemenka, spora. Po širini spora.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Engleski naziv: Pale Saddle

Klobuk (apotecij): 2-5 (6) cm širok, u mladosti je uhast pa u obliku sedla, s 3 je režnja ili u obliku uha, rub se ubrzo podvije; gornja je himenijalna površina u mladosti skoro bjelkasta, sivkasto-smeđa, oker-smeđe ili svijetlosmeđa, donja je sterilna površina najprije bijela pa oker-smeđa, sitno je pahuljasta.

Stručak: 1-7 cm visok i 0.2-1 cm debeo, valjkast je i u obliku stupa, bez žljebova, stisnut, šupalj; bijel je i žućkast, sitno je dlakav, na bazi s bijelim micelijem.

Spore: Eliptične, glatke, s velikom uljnom kapljom, 15-21 x 10-12.5 µm; mješinice s 8 spora su duge do 350 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko, lomljivo; miris i okus nisu izraženi, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla na rubu miješanih i bjelogoričnih šuma, često po stazama i putevima, u mahovini i po ravničarskim predjelima u blatu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Konzumacija ove gljive se ne preporučuje jer se sve gljive iz roda Helvella smatraju nejestivim i moguće otrovnim jer sadrže određene količine toksina giromitrina, a čak postoje i mišljenja da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Elastični je hrčak (Helvella elastica) vrlo sličan ovoj vrsti, čak i po mikroskopskim osobinama, ali uglavnom raste nešto kasnije i najčešće unutar šuma. Rub klobuka je uvijek podvijen i prljave je smeđo-oker boje.

Helvella macropus - created in Norway by Siv Moen

DUGONOGI HRČAK

Helvella macropus (Pers.) P.Karst.

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + pus (gr.) = noga. Po dugom stručku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Engleski naziv: Felt Saddle

Klobuk (apotecij): 1-4 (5) cm širok, najprije je otvoren, zatim je skoro spljošten, u obliku je pehara sa stalkom; unutarnja je himenijalna strana sivo-smeđa ili sivo-oker, a vanjska je sterilna stranae blijedosiva i sitno baršunasta, rub je iskrzan.

Stručak: 3-5 cm visok i 2-3 mm debeo, ponekad izraženo narebran, maljav, baršunast, zrnast, sivo-smeđ.

Spore: Vretenaste, eliptične, skoro glatke, 21-24 x 9.9-12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, sivkasto, sivkasto-smeđe ili oker-smeđe, elastično, lomljivo; miris je ugodan na voće ili na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, po šumskim čistinama i po grmlju, na goloj zemlji ili u travi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedan je od rijetkih jestivih hrčaka. Potrebna je temeljita termička obrada. Bez obzira na jestivost ne preporučuje se konzumacija bilo koje vrste iz ovog roda, jer gotovo sve sadrže toksin giromitrin, a čak postoje i mišljenja da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Sličan je gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa) koji raste u proljeće i ima čitavu površinu stručka u obliku sklerocija (ovapnjenjenu), a i uvijek raste u blizini biljke šumarice (Anemone nemorosa).

REDOVNIČKI HRČAK

Helvella monachella (Scop.) Fr.

Etimologija: Po imenu kaluđerica, jer klobuk i rašireni režnjevi podsjećaju na nekog redovnika.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Klobuk (apotecij): 2-4 (5) cm širok, u obliku je sedla s uzdignutim vrhom, sastoji se od jednog listića podijeljenog na 3 režnja koji se nepravilno izvrnu prema stručku, režnjevi su gotovo uvijek uspravno postavljeni; vanjska je himenijalna stana tamnosmeđa, u starosti je sivo-smeđa, nekad i s ljubičastom nijansom, a unutarnja je sterilna strana bjelkasta.

Stručak: 3-5 (7) cm visok, valjkast, debeo, malo je zadebljan na bazi, nije uzdužno narebran, eventualno je malo brazdast, bijel.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 18-22 x 10-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, okus je lagano slatkast, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz rubove putova, te po vrtovima na pjeskovitom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Konzumacija se ne preporučuje jer se sve gljive iz roda Helvella smatraju nejestivim i potencijalno otrovnim, jer gotovo sve sadrže toksin giromitrin, a čak postoje i mišljenja da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Kao i kod svih vrsta u rodu hrčaka ima klobuk podijeljen na režnjeve sve do stručka ili je nekad, ali nešto rjeđe, podijeljen samo na vrhu. Prepoznatljiva je vrsta po tamnosmeđem ili crno-smeđem klobuku i po stručku koji nije naboran, već gladak, eventualno je zadebljan na bazi.

Helvella phlebophora - created on August 2009 in Карачаево-Черкесская Республика, Russian Federation by Eugene Popov

LISTIĆAVI HRČAK

Helvella phlebophora Pat. & Doass.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Klobuk (apotecij): 1-3 (4.5) cm širok, prema dolje pravilno u obliku kišobrana, nepravilno je valovit, savijen, bez ruba, ali lagano podvijen prema stručku, nikad nije srašten sa stručkom, nešto je širi u starosti; gornja je himenijalna površina siva, sivo-crna ili plavo-siva, ponekad s plavkastom nijansom, donja je sterilna strana glatka, nešto je svjetlija od gornje strane, s uzdužnim je brazdama.

Stručak: Bjelkast, sivkasto-žut ili oker-žut, uzdužno je izrazdan.

Spore: Eliptične, (13)15-18 x 9.5-11.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prljavobijelo do sivkasto-žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od lipnja do rujna, uglavnom usamljeno, rijetko skupno, kao saprofit tla na humusnim šumskim tlima obraslih mahovinom ili na biljnim ostacima, često uz rubove šumskih puteva i staza u bjelogoričnim šumama, najčešće u blizini hrasta, bukve, breze, lijeske ili običnog graba, u kontinentalnim krajevima s umjerenom klimom, vrlo rijetko u gorskim krajevima. U Hrvatskoj je pronađena na tri lokaliteta, na području grada Zagreba, na planini Medvednici i na području Vukomeričkih gorica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a sirova je otrovna jer sadrži različite količine toksina giromitrina, a čak postoje i neka mišljenja da bi sve vrste iz roda Helvella mogle biti kancerogene. Iako ponekad može sadržavati samo malu količinu giromitrina i ta mala količina može uzrokovati oštećenje organa. Giromitrin potpuno isparava sušenjem, a djelomično kuhanjem, također je topljiv u vodi.

Napomena: Nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

Helvella solitaria - created on May 2023 in Ήπειρος, Greece by bkaounas

USAMLJENI HRČAK

Helvella solitaria P.Karst.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Klobuk (apotecij): 1-4 cm širok, u obliku je čašice sa stalkom ili pehara koji je na obje vanjske strane stisnut i izgleda kao otvorena školjka; unutarnja je himenijalna strana crvenkasta do crno-smeđa ili sivkasto-smeđa, vanjska je sterilna strana svijetlosmeđa i blago baršunasta, cijela je površina ljepljiva i iznutra i izvana.

Stručak: Bjelkast ili blijedosmeđ, uzdužno je rebrast.

Spore: Eliptične, 17-21 x 11-13.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Elastično, lomljivo, bjelkasto; miris je ugodan slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit tla u miješanim šumama, najčešće ispod topola ili vrba, po rastresitim i pjeskovitim tlima bogatim vapnencem.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži toksin giromitrin, kao i gotovo sve vrste iz ovog roda.

Napomena: Moguća je zamjena s također otrovnim queletijevim hrčkom (Paxina queletii), koji najčešće raste u crnogoričnim šumama.

CRNO-BIJELI HRČAK

Helvella spadicea Schaeff.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Plodno tijelo (klobuk): 2-5(7) cm široko, glava oblika sedla, podijeli se na 3 ili 4-kraka u obliku trokutastih klobuka s vrhovima, rubom prirasla sa stručkom; gornja himenijalna površina tamnosmeđa, u starosti sivo-smeđa, crno-smeđa.

Stručak: 2-15 cm visok i oko 3 cm debeo, u početku je bijel, poslije postaje prljavožućkast, vrlo je debeo, baza je zadebljana, nije uzdužno narebran, samo je ponekad blago izbrazdan.

Spore: Eliptične, glatke, 16-23 x 12-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, žućkasto, žilavo, lomljivo; miris nije izražen, okus blag, sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, a od prosinca do travnja na sredozemnom području kao saprofit tla na primorskim obalnim dinama uz primorski bor, a u travnju i svibnju na pješčanim tlima prirodnih obalnih zona uz velike kontinentalne rijeke te na pješčarskim stepama uz različite vrste topola, rijetko vrba te od lipnja do početka rujna u visokim planinama. Kod nas je pronađena na 9 lokaliteta, od čega ih je 8 uz rijeku Dravu, a jedan uz rijeku Neretvu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer sadrži različite količine toksina giromitrina, a čak postoje i neka mišljenja da su sve vrste iz roda Helvella kancerogene. Sirova je otrovna. Iako ponekad može sadržavati samo malu količinu giromitrina i ta mala količina može uzrokovati oštećenje organa. Giromitrin potpuno isparava sušenjem, a djelomično kuhanjem, također je topljiv u vodi.

Napomena: Nalazi se na listi ugroženih vrsta.

Helvella villosa - created in Netherlands by Westra, Theo

RUTAVI HRČAK

Helvella villosa (Schaeff.) Arnauld

Etimologija: villosus (lat.) = dlakav, kudrav, maljav, rutav. Po izgledu plodnog tijela.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Helvella

Klobuk (apotecij): 1-4 (5) cm je širok, stisnuto-uhast, ubrzo je pravilno kružan, nakon određenog vremena je pravilnog oblika priljepka ili čašice; unutarnja je himenijalna površina sivkasto-smeđa ili oker, kasnije je tamnije sivo-smeđe boje, glatka, vanjska je sterilna strana iste boje.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i oko 5 mm debeo, nije narebran, valjkast; boje je vanjskog dijela klobuka, sitno je kosmat i skoro gladak, samo je na vrhu malo pahuljast.

Spore: Eliptične, glatke, 22-24 x 9-12 µm; mješinice s 8 spora su duge do 300 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Čvrsto, sivkasto-smeđe; miris je ugodan na voće ili gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće ispod lijeske, te po parkovima i grmlju, na krupnim drvnim ostacima, kao i na jako blatnjavom i muljevitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedan je od rijetkih jestivih hrčaka. Bez obzira na jestivost, ne preporučuje se konzumacija ni ove ni drugih vrsta iz roda Helvella, jer sve sadrže određenu količinu toksina giromitrina, a čak postoje i neka mišljenja da bi sve vrste iz ovog roda mogle biti kancerogene.

Napomena: Dugonogi hrčak (Helvella macropus) je sličnog izgleda, međutim ima nešto vretenastije i sitno naborane spore. Sedlasti hrčak (Helvella ephippium) raste zajedno s ovom vrstom, a razlikuje se po klobuku u obliku sedla.

Paxina queletii - created in Netherlands by Ton en Karin Hermans

QUELETIJEV HRČAK

Paxina queletii (Bres.) Stangl

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Luciena Queleta.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Paxina

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 (5) cm širok, najprije je skoro kuglast, zatim se raširi; tamnosmeđ, sivo-smeđ do crno-smeđ, unutarnja je himenijalna površina gola, vanjska je strana sa stršećim sivkasto-smeđim čehicama.

Stručak: 2-3 cm visok i 4-7 mm debeo, šupalj, užlijebljen, gotovo je trbušast, gol; bjelkast je do žuto-smećkast, maljav, na vrhu je obično nešto tamniji i sivkasto pahuljast.

Spore: Eliptične, s nešto tamnijom jezgrom, prozirne, nisu amiloidne, 17-22 x 11-14 µm; mješinice su valjkaste, sa stalkom, 320-350 x 14-18 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, voštano, bjelkasto, u mladosti na prerezu stručka poružičasti; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla miješanim i crnogoričnim šumama, obično šumama ariša.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer vjerojatno sadrži male količine toksina giromitrina. Sirova je otrovna.

Napomena: Veoma sliči jamičastom hrčku (Helvella lacunosa) koji se razlikuje po dimenzijama, boji i staništu. Također je slična i vrsta Helvella pezizoides koja je nešto veća rastom, čitav stručak je brazdast i ima sočno meso.

CRNOBIJELA REBRAŠICA

Dissingia leucomelaena (Pers.) K.Hansen & X.H.Wang

Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + melas (gr.) = crno. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Dissingia

Engleski naziv: Sooty Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (4) cm široko, u obliku je nepravilne šalice ili je rastegnuto, te je s tankim valovitim rubom koji je također razdijeljen na režnjeve, ima vrlo kratak stručak s kojega se produžavaju rebra koja završavaju na vanjskom dijelu šalice; unutarnja je himenijalna površina glatka, siva do crno-smeđa, ali također i skoro smećkasta, vanjska je površina boje unutarnje površine, osim dijela uz sami stručak s kojega se produžavaju rebra, a koji je bijele boje.

Stručak: Vrlo je kratak, udužno narebran, duboko je ukopan u zemlji, bjelkast.

Spore: Eliptične, glatke, s jednom uljnom kapljom, prozirne, 16.2-26.2 x 10-14.4 µm; mješinice 270-331 x 10.6-13.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, žilavo, elastično, ali i pomalo tvrdo; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično šumama bora ili smreke, te po livadama, pješčanim staništima i uz rubove putova.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a sirova je otrovna. Konzumacija ove gljive se ne preporučuje jer se sve gljive iz roda Helvella smatraju nejestivim i gotovo sve sadrže toksin giromitrin, a čak postoje i mišljenja da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Nije je uvijek lako razlikovati od proljetne rebrašice (Helvella acetabulum) koja je ista po izgledu i boji, te dosta rasprostranjenija vrsta.

ŽILASTA TAVICA

Disciotis venosa (Pers.) Arnould

Etimologija: venosus (lat.) = žilasto. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Disciotis

Engleski naziv: Bleach Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-18 (22) cm je široko, prvo je nepravilno okruglasto pa rašireno i konkavno, obično je u obliku čaše ili zdjelice, ali je nekad i gotovo ravno; unutarnja je površina žućkasto-smeđa do svijetlosmeđa, kasnije tamnosmeđa s razgranatim žilicama ili naborima, vanjska je strana svjetlija, blijedokrem i sitno zrnasta, skoro uvijek je rebrasta i naborana poput unutarnje strane; na dnu je stručkoliko.

Stručak: Bjelkast, žućkast ili smećkast; veoma je kratak i jedva uočljiv, ukopan je u zemlji.

Spore: Eliptične, glatke, 18-25 x 11-15 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: U vanjskom je sloju smećkasto, a u unutarnjem je bjelkasto, poput dječjih čokoladnih jaja, čvrsto, vrlo je lomljivo, voštano; upadljivo miriše na klor, lužnato, miris na klor nestaje zagrijavanjem, a okus je blag.

Stanište: Raste kao saprofit tla u bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, uz rubove šuma, šumske puteve, rijeke, te po močvarama i parkovima.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo dobro termički obrađena, jer je sirova otrovna. Miris klora kuhanjem potpuno nestane.

Napomena: Ne pazeći na stanište, te boju unutarnjeg i vanjskog dijela apotecija može se zamijeniti s bisernom pločaricom (Discina ancilis), ove dvije vrste se ponekad dosta teško međusobno razlikuju, imaju drugačije spore. U bukovim šumama raste mjehurasta čašica (Tarzetta catinus) koja je pravilnijeg oblika, sličnog peharu, unutarnja strana je glatka, a vanjska stijenka je sitnobrašnasta, žuto-krem je i oker boje.

Morchella costata - created in Spain by Luis García Bona

REBRASTI SMRČAK

Morchella costata Pers.

Etimologija: costatus (lat.) = rebrasto. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Morchella

Klobuk: 5-12 cm visok i 2-6 cm širok, stožast, u mladosti je često okruglast, prirastao je za stručak sa kolutastim ovratnikom, različito je širok, šupalj, po vanjskoj se površini pružaju jače izražena uzdužna rebra, nalik pčelinjem saću, unutrašnjost je rupa sivo-smeđa, bridovi su tamni, gotovo crni.

Stručak: Do 10 cm visok i do 7 cm debeo, valjkast, na donjem je dijelu malo širi, šupalj, veoma je nepravilan; u početku je bijel, zatim je žućkast ili sivkast.

Spore: Eliptične, glatke, 20-24 x 12-14 µm; otrusina je blijedooker.

Meso: Deblje je nego kod drugih smrčaka, hrskavičavo, u starijih primjeraka je elastično, bjelkasto; miris je ugodan na smrčke, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, po pašnjacima i livadama bogatim humusom, preferira pjeskovita i vapnenasta tla bogata kalcitom, ilovaste aluvijalne šume gdje se zadržava voda ili uz potoke, u šumama bora ili smreke, često u malču od kora, na smetlištima, u parkovima, vrtovima i na ognjištima.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a veoma je aromatičan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Jedna je od varijacija tipičnog pravog smrčka (Morchella esculenta) od kojeg se razlikuje po stručku koji je uvijek crveno nahukan, nije bijel. Uz stožastog smrčaka sličan je i visoki smrčak (Morchella elata) koji raste po planinskim crnogoričnim šumama, donji dio klobuka je skoro iste debljine kao i stručak, nema istaknute bokove kao većina smrčaka.

Morchella crassipes - created in Estonia by Vello Liiv

DEBELONOGI SMRČAK

Morchella crassipes (Vent.) Pers.

Etimologija: crassus (lat.) = debeo, mastan, krupan + pes (lat.) = noga. Po velikim dimenzijama stručka.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Morchella

Klobuk: 4-10 cm visok i 3-7 (9) cm širok, dosta je velik, širok, šupalj, stožast ili okruglast, površina je s nepravilno raspoređenim i vijugavim rebrastim pregradama, te s dosta širokim udubinama (alveolama); sivo-žut, zelenkasto-žut, svijetlosmeđ ili oker-smećkast.

Stručak: 4-13 cm visok i 3-7 cm debeo, šupalj, dosta se razvije u visinu i u širinu, gladak, širi se prema vrhu, uzdužno je nepravilno brazdast, a prema dnu je redovito zadebljan; bjelkast je ili blijedocrvenkast, kao posut bijelim prahom.

Spore: Eliptične, glatke, 17-24 x 11-15 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto je ili svijetložuto, tanko, lomljivo; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, obično u travnju i svibnju, kao saprofit tla u sjenovitim bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, po rubovima šuma, šumskim livadama, te u parkovima, vrtovima, često se pronađe uz potoke i rječice ispod jasena i lijeske.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjema utvrđeno da sadrži određene tvari sa antioksidativnim svojstvima (ResearchGate. 2024. Antioxidant activities, metal contents, total phenolics and flavonoids of seven Morchella species). Antioksidativna svojstva gljiva obično se povezuju sa fenolnim spojevima, kao što su peroksidaza ili polifenol oksidaza, koji su prisutni u visokim količinama u gljivama. Fenolni spojevi kao što su flavonoidi, fenolne kiseline i tanini se smatraju glavnim doprinositeljima antioksidativnog djelovanja. Ovi antioksidansi također djeluju protuupalno, antiarterosklerotski i antikancerogeno, a to se djelovanje može povezati s njihovim antioksidativnim djelovanjem.

Napomena: Dio autora smatra da je debelonogi smrčak samo veća varijacija pravog smrčka (Morchella esculenta).

Morchella deliciosa - created in Norway by Siv Moen

SLASNI SMRČAK

Morchella deliciosa Fr.

Etimologija: deliciosus (lat.) = delikatesan. Po odličnoj kvaliteti.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Morchella

Klobuk: 3-4 cm visok, stožast i jajolik, krupan, prirastao na stručak, šupalj, iznutra je pahuljast, rebra su malo odmaknuta od stručka i maljava, uzdužno je vijugavo-rebrast, rebra su povezana pregradama, alveole su duguljaste i promjenljive veličine; može biti žućkast i siv, u starosti postane crnkast.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-2 cm debeo, prilično je nepravilan, cijelom je dužinom šupalj, na bazi je lagano zadebljan, uzdužno je brazdast i jamičast ili ravan, pahuljast, bijel.

Spore: Eliptične, glatke, 20-22 x 13-16 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je lomljivo, prilično je tvrdo i kožasto, u klobuku je bijelo ili s crvenkastom nijansom (ružičasti smrčak (Morchella purpurascens)); miris je vrlo jak i ugodan, a okus nije izražen, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće kao saprofit tla na travnatim terenima i usjecima u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjema utvrđeno da sadrži određene tvari sa antioksidativnim svojstvima (ResearchGate. 2024. Antioxidant activities, metal contents, total phenolics and flavonoids of seven Morchella species). Antioksidativna svojstva gljiva obično se povezuju sa fenolnim spojevima, kao što su peroksidaza ili polifenol oksidaza, koji su prisutni u visokim količinama u gljivama. Fenolni spojevi kao što su flavonoidi, fenolne kiseline i tanini se smatraju glavnim doprinositeljima antioksidativnog djelovanja. Ovi antioksidansi također djeluju protuupalno, antiarterosklerotski i antikancerogeno, a to se djelovanje može povezati s njihovim antioksidativnim djelovanjem.

Napomena: Jedna je od varijacija, a i svi su oblici bliski pravom smrčku (Morchella esculenta), jer imaju najčešće koničnu mitru, ali ona može biti i kuglasta, ima jača rebra i ne pocrni u starosti.

VISOKI SMRČAK

Morchella elata Fr. (1822)

Etimologija: elatus (lat.) = uzvišen, visok, visoko, vitak. Po obliku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Morchella

Engleski naziv: Black Morel

Klobuk: 4-7 cm visok i 3-5 cm širok, stožast ili malo tup, u obliku je smrekova češera, šupalj, rubom je prirastao na stručak, ispod klobuka gotovo da nema ovratnika, iste je debljine kao i stručak, alveole su izdužene, kockaste i romboidne, uzdužna rebra su izdignutija i tamnija, skoro su paralelna, lagano su anastomozirajuća, sitno baršunasta, s tendencijom da ubrzo pocrnu, himenij se nalazi u jamicama koje se nalaze na površini klobuka; maslinast, sivo-smeđ i crvenkasto-smećkast, u starosti je crnkast.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-3 cm debeo, šupalj, nejednake je debljine, uzdužno je naboran, upadljivo je perutasto-zrnast po površini, lagano se zadebljava prema vrhu, na mjestu gdje je spojen s klobukom je gotovo iste širine kao i klobuk, obično je iste visine kao i klobuk; bijel, žuto-oker ili svijetlosmeđ.

Spore: Eliptične, 20-26 x 12-14 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, lomljivo, voštano, hrskavičasto, žilavo, bjelkasto; miris je ugodan, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, u travnju i svibnju, kao saprofit tla u aluvijalnim i crnogoričnim šumama, uz rubove šuma, šumske putove, po šumskim livadama, u parkovima, vrtovima, na opožarenom terenu, te također po višim planinskim predjelima; rijetka je vrsta.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjema utvrđeno da sadrži određene tvari sa antioksidativnim svojstvima (ResearchGate. 2024. Antioxidant activities, metal contents, total phenolics and flavonoids of seven Morchella species). Antioksidativna svojstva gljiva obično se povezuju sa fenolnim spojevima, kao što su peroksidaza ili polifenol oksidaza, koji su prisutni u visokim količinama u gljivama. Fenolni spojevi kao što su flavonoidi, fenolne kiseline i tanini se smatraju glavnim doprinositeljima antioksidativnog djelovanja. Ovi antioksidansi također djeluju protuupalno, antiarterosklerotski i antikancerogeno, a to se djelovanje može povezati s njihovim antioksidativnim djelovanjem.

Napomena: Prepoznatljiv je prvenstveno po upadljivo stožastom obliku i stručku koji se zadebljava prema klobuku, a na mjestu gdje su spojeni su gotovo iste debljine. Sličan je pravi smrčak (Morchella esculenta) koji ima manje šiljast klobuk, uzdužna rebra mu teku ravno, stručak mu je uži, uzdužno naboran i ponekad koljenasto savijen, na površini nema sitna zrnca.

PRAVI SMRČAK

Morchella esculenta (L.) Pers.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Morchella

Engleski naziv: Morel

Klobuk: 3-7 (9) cm širok i 5-12 (16) cm visok, vrlo je nepravilnog oblika, okruglast, jajolik je ili tupo-stožast, krajnjim je donjim dijelom, odnosno kolutastim ovratnikom, prirastao za stručak, nadolje se spuštaju relativno paralelna rebra koja izgledom podsjećaju na pčelinje saće, s dubokim i nepravilnim ulegnućima, šupalj; žuto-smeđ, žuto-siv, žuto-zelenkast, oker-smeđ ili svijetlosmeđ, rijetko je tamnosmeđ, vrhovi su rebara uvijek tamniji.

Stručak: 2-4 (6) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, valjkast, malo je širi prema dnu, uočljivo je nepravilno naboran, šupalj, vrlo je elastičan; bjelkast, kasnije je blijedožućkast ili žućkasto-smećkast.

Spore: Eliptične, glatke, s tankim stijenkama, bezbojne, (14-)14.8-20(-20.8) x (8.8-)8-10(-10.2) µm, Q=1.5-2.15, N=30, Me=17.03 x 9.49 µm, Qav=1.79; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Bjelkasto ili svijetložuto, malo je hrskavičasto, voštano; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, u manjim skupinama, kao saprofit tla u vlažnim bjelogoričnim šumama, po rubovima šuma, šumskim livadama, parkovima, vrtovima i malču od kore, na pjeskovitom tlu uz obale rijeka, vrlo je vjeran lokacijama. Smatra se da smrčci iz vlažnih šuma imaju bolji okus od smrčaka na malču od kore.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan jer sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci uzrokuju gastrointestinalne poremećaje. Kod pojedinaca se može javiti tzv. Morchella sindrom, a simptomi su osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, drhtanje, poremećaji kretanja i nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takve simptome trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjema utvrđeno da sadrži određene tvari sa antioksidativnim svojstvima (ResearchGate. 2024. Antioxidant activities, metal contents, total phenolics and flavonoids of seven Morchella species). Antioksidativna svojstva gljiva obično se povezuju sa fenolnim spojevima, kao što su peroksidaza ili polifenol oksidaza, koji su prisutni u visokim količinama u gljivama. Fenolni spojevi kao što su flavonoidi, fenolne kiseline i tanini se smatraju glavnim doprinositeljima antioksidativnog djelovanja. Ovi antioksidansi također djeluju protuupalno, antiarterosklerotski i antikancerogeno, a to se djelovanje može povezati s njihovim antioksidativnim djelovanjem.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po stožastom obliku i po vrhovima rebara koji teže da pocrnu. Slični su rebrasti smrčak (Morchella costata) koji ima tamnija rebra i crvenkasti stručak, te visoki smrčak (Morchella elata) kojem klobuk izgleda samo kao produžetak stručka, nema ovratnika. Postoje mnogi varijeteti ove vrste, a moguća je zamjena i sa sličnim uvjetno jestivim običnim smrčkom (Morchella vulgaris) i debelonogim smrčkom (Morchella crassipes).

Morchella eximia - created on April 2023 in Motaičiai, Šiaulių r. sav., Lithuania by Lina

RUDERALNI SMRČAK

Morchella eximia Boud.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Morchella

Klobuk: 5-15 (20) cm visok i 3-8 cm širok, stožast i šiljat, najčešće je okruglasto-ovalan ili nepravilan, uzdužna su rebra pravilna i gotovo paralelna te jako istaknuta, poprečna su rebra nepravilna kao i alveole; može biti maslinast do sivo-smeđ, a u ranoj mladosti je gotovo je crn, bridovi su rebara uvijek tamniji.

Stručak: Do 20 cm visok, šupalj, vrlo je nepravilan, ponekad je vijugav ili nepravilno napuhan; bijel, poslije je bijelo-krem, oker-žut ili svijetlosmeđ, može biti uzdužno brazdast, cijela je površina sitno zrnata.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 25-28 x 9.5-13 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Elastično, hrskavičavo, voštano, tanko, lomljivo, bjelkasto; miris je ugodan, ali nije osobit, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, u travnju i svibnju, na ruderalnim terenima, smetlištima, ruševinama, hrpama pijeska i odbačenoj šuti od centralnog grijanja, te ispod starih krpa, papira i madraca.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja! Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Ruderalni je smrčak vrlo neobičan i može se pronaći samo na opisanom staništu. U okolici Zagreba ima, na žalost, mnogo smetlišta na kojima se odlažu ruševine, stare krpe, madraci itd. Na takvim se staništima pronađe i stotinu primjeraka smrčaka na jednome mjestu. Ruderalni se smrčak vrlo jednostavno može uzgajati na takvim mjestima. Potrebno je zrelo plodno tijelo dobro zdrobiti u kanti vode i vodu u kojoj su razmućene spore poprskati po takvom tlu. Nakon toga tlo treba pokriti kartonima, novinskim papirom ili starim krpama te pustiti da pokrovni materijal leži do kraja ožujka. Tada se spomenuti materijali maknu i za 10-20 dana možete ubrati punu košaru smrčaka.

Morchella gigas - created on April 2009 by Lebrac

ZVONASTI SMRČAK

Morchella gigas (Batsch) Pers.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Morchella

Klobuk: 2-4.5 (6) cm širok i 2-3 cm visok, zvonast, za stručak se drži gornjom trećinom unutarnje strane, a donje dvije trećine vise nad stručkom kao zvono, alveole su duguljaste, imaju nepravilan izgled i gotovo da nisu transverzalno pregrađene, žuto-smeđ, oker-sivkast, svijetlosmeđ, tamnosmeđ, a rebra su tamnija, unutarnja je viseća strana zrnata te ima istu boju kao i alveole.

Stručak: 3-5 cm visok, šupalj, vrlo kratak i na osnovi je zadebljan; bjelkast, kremast, žućkast ili žuto-smeđ, nije longitudinalno brazdast, površina je sitno zrnata.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 20-27 x 10-18 µm; otrusina je bijela.

Meso: Elastično, voštano, vrlo lomljivo, tanko, bjelkasto do žućkasto; miris ugodan, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće u bjelogoričnim i miješanim šumama, te uz rubove šuma i u grmlju.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre je kvalitete. Sirov je otrovan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja! Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Zvonasti je smrčak vrlo rijedak. Može se zamijeniti s hibridnim smrčkom (Morchella semilibera), koji je znatno veći i raste masovno u ravničarskim šumama. Od spomenutog se smrčka bitno razlikuje i po tome što unutarnja viseća strana klobučića ima istu boju kao i alveole, odnosno kao vanjska strana klobučića. Unutarnja viseća strana klobučića hibridnoga smrčka bijela je kao i stručak.

Morchella elata - created on March 2021 in Treviso TV, Italy by Giorgio Desidera

VRTNI SMRČAK

Morchella hortensis Boud.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Morchella

Klobuk: 3-8 cm širok i do 15 cm visok, najčešće ima koničan ili ovalan oblik, šupalj, prirastao je za stručak s tankom kružnom valekulom, rebra su prilično pravilna i teku gotovo paralelno, alveole su nepravilne, u ranoj mladosti je bijel, poslije postane sivkast, zatim oker-smeđ, na kraju je potpuno crn, alveole ne pocrnu i ostanu smeđe do kraja.

Stručak: Vrlo je nepravilan, šupalj, hrapav ili kvrgav, na baza je proširen i duboko brazdast; cijelom je dužinom bijel, žuto-oker ili svijetlosmeđ, pahuljast.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 20-26 x 12-14 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto, tanko, lomljivo, voštano, hrskavičavo; miris je ugodan, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće na kultiviranome tlu, po parkovima, vrtovima, rubovima šuma i šumskim livadama.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja! Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Vrtni smrčak nije osobito čest. Značajna je karakteristika da je plodno tijelo u ranoj mladosti bijelo, a poslije postaje krem, zatim smećkasto i konačno gotovo crno.

Morchella intermedia - created in Spain by Luis García Bona

PRIJELAZNI SMRČAK

Morchella intermedia Boud., 1897

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Morchella

Klobuk: 2-3 cm širok i 3-5 cm visok, šupalj, može biti koničan, tupo koničan ili okruglast, udubine su prilično široke i duboke te nepravilne, sivkasto-oker, rebra su nepravilno isprepletena i najprije su crnkasto zrnata, zatim postanu sivo zrnata, kod tek ubranog plodnog tijela ubrzo poprimi sivi ton, prirastao je za stručak sa širokom kružnom brazdom (valekula), šupljina je bjelkasta i zrnata.

Stručak: 2.5-3.5 cm visok, šupalj, na donjem je dijelu zadebljan i katkad nepravilno brazdast; po cijeloj je dužini bijel i sitno zrnat, šupljina je bijela i zrnata.

Spore: Eliptične, glatke, na oba kraja s raspršenim sitnim uljnim kapljama, prozirne, 18.5-25 x 9-14 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, elastično, hrskavičavo, voštano, bijelo ili bjelkasto; miris i okus su ugodni, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće u višim predjelima u crnogoričnim šumama, osobito ispod jela.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja! Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Prijelazni smrčak ima neobičnu karakteristiku, jer tek ubran za 10-ak minuta mijenja sivo-oker boju u sivu s izrazito zrnatom strukturom rebara koja postanu crnkasta. Vrlo je sličan i raste na istome staništu kao i slasni smrčak (Morchella deliciosa). Međutim, spomenuti smrčak ima vrlo jak i ugodan miris i, kad se ubere, ne mijenja brzo boju.

RUŽIČASTI SMRČAK

Morchella purpurascens (Krombh. ex Boud.) Jacquet.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Morchella

Klobuk: 3-6 cm visok, može biti ovalan ili koničan, na stručak je prirastao širokom valekulom, rebra su debela i prilično paralelna, alveole (šupljine) su duguljaste i duboke, rebra i alveole imaju jednoličnu ružičastu boju, rebra u starosti postanu crnkasta.

Stručak: Valjkast, prilično je pravilan; bijel s ružičastom nijansom, ima sitno zrnatu strukturu, šupljina je bijela i zrnata.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 20-22 x 13-16 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Elastično, hrskavičavo, voštano, lomljivo, bjelkasto; miris je blag i ugodan, okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, u travnju i svibnju, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama i uz rubove šuma u travi, osobito ispod jela i smreka. Nije česta vrsta, a pronađe se na lokalitetu uz rub jelove šume u blizini Ravne Gore u Gorskom kotaru. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić u ožujku 2024. godine na lokalitetu Medvednica pokraj Zagreba.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja! Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Opisani je smrčak jedan oblik slasnog smrčka (Morchella deliciosa), a ističe se ružičastom bojom i povrh svega vrlo debelim i paralelnim rebrima. Hrvatska je inače bogata gljivama, a posebice je bogata brojnim vrstama smrčaka.

HIBRIDNI SMRČAK

Morchella semilibera DC.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Morchella

Engleski naziv: Semifree Morel

Klobuk (mitra): 2-4.5 (6) cm širok, stožast, šupalj, sa stručkom je spojen na polovici ili gornjoj trećini svoje visine, dok je druga polovica slobodna i visi, sliči na zvono, s uzdužnim je crnkastim ili tamnosmeđim rebrima koja su nepravilno povezana poprečnim pregradama iste boje, alveole ili rupe između rebara su žuto-smeđe, svijetlosmeđe ili tamnosmeđe.

Stručak: 3-12 (20) cm visok, valjkast, prema dnu je nešto širi, šupalj; bjelkast, svijetlokrem, žućkast ili žuto-smeđ, uzdužno je brazdast, površina je malo gruba i zrnasta.

Spore: Eliptične, prilično velike, 20-27 x 10-18 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, voštano, čvrsto, veoma je lomljivo, bjelkasto, sivkasto ili žućkasto; miris je ugodan, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirov otrovan poput svih smrčaka.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od veljače do lipnja, u kontinentalnom području od travnja do lipnja, u razbacanim skupinama ili pojedinačno, kao saprofit tla u miješanim, bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, po dvorištima, često u blizini rijeka i potoka u neposrednoj blizini topola ili u malču od kore.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je meso dosta tvrdo. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Slični su češka smrčkovica (Verpa bohemica) i stožasta kapica (Verpa conica), kod kojih je mitra sraštena sa stručkom samo na vrhu i obično je zaobljen na vrhu. Dosta se teško pronalaze, jer najčešće rastu dobro skrivene u proljetnom raslinju. Svake godine rastu na istom mjestu. Nema nikakve opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.

Morchella steppicola - created on April 2013 in Larissa, Greece by stergios

SPUŽVASTI SMRČAK

Morchella spongiola (Pers.) Gray

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Morchella

Klobuk: 4-6 cm visok i 2-3 cm širok, najčešće je okrugastog oblika, šupalj, alveole su male i nepravilnog oblika, rebra su potpuno iskrivljena i nepravilna, izravno je spojen sa stručkom tako da nema valekule (kružne brazde); žuto-oker ili rđastosmeđ, rebra su nešto tamnija.

Stručak: 3-5 cm visok, šupalj, valjkast, tvrd, relativno kratak; cijelom je dužinom bijel, površina je sitno zrnasta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 18-23 x 11-15 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto, tanko, voštano, krhko, hrskavičasto; miris i okus su ugodni, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće kao saprofit tla po pašnjacima na pjeskovito-šljunkovitom tlu viših predjela, uz putove ili izravno na šljunkovitom tlu.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja! Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Vrlo je sličan običnom smrčku (Morchella vulgaris), od kojeg se razlikuje po okruglastijem klobuku. Po obliku je sličan i pravi smrčak (Morchella esculenta), ali on ima pravilnije alveole i klobuk je gotovo crno-smeđ.

OBIČAN SMRČAK

Morchella vulgaris (Pers.) St-Amans

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Morchella

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, može biti okrugast, ovalan ili koničan, šupalj, alveole (šupljine) su vrlo nepravilne i porilično široke, unutrašnjost je alveola glatka, bridovi nepravilno iskrivljenih rebara su svjetliji i uglavnom horizontalno poredani za razliku od visokog smrčka (Morchella elata), alveole (šupljine) su jako duboke, vrlo nepravilne, prilično široke, glatke, svijetlosmeđe, tamnosivo-smeđa ili može biti izblijedjelo smeđa, ponekad s mjestimčnim rđastosmeđim pjegama, bez žuto-oker tonova, rub je prirastao za stručak bez udubljenja.

Stručak: 2.5-4 (5) cm visok, na bazi je 1.3-3.6 (4) cm debeo, piramidalno se sužava prema vrhu, šupalj, tvrd, na bazi je zadebljan i duboko brazdast; bjelkast.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 16-23 x 7-12 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Elastično, voštano, lomljivo, bjelkasto do žućkasto; miris je ugodan na gljive ili više ili manje na spermu, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, u manjim skupinama, kao saprofit tla u vlažnim i mračnim aluvijalnim, bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te po vrtovima i parkovima, voli vapnenasto i pjeskovito tlo, raste uvijek na istom mjestu.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja! Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Od sličnih se smrčaka bitno razlikuje po čađavoj boji alveola koje su vrlo nepravilne i velike, a najčešće su duguljaste. Plodno tijelo nikada nema žuto-oker boju kao primjerice pravi smrčak (Morchella esculenta).

ČEŠKA SMRČKOVICA

Verpa bohemica (Krombh.) J.Schröt.

Etimologija: Po Češkoj.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Verpa

Engleski naziv: Wrinkled Thimble Morel

Klobuk (mitra): 1-5 cm visok i 2-3 (4) cm širok, nepravilno je stožast ili zvonolik, vrh je najčešće zaokružen, vrlo je rijetko zašiljen, iznutra je šupalj, vijugavi labirintni nabori su u mladosti češće obli i uzdužno postavljeni, poprečna rebra su niža i plosnatija, u starosti se nabori stanje, promjenjive je boje, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, slobodan je uz stručak, za njega se drži samo tjemenom, himenij ujednačeno pokriva cijelu površinu, unutarnja sterilna površina je brašnjava i bijela, rub je na donjem dijelu bjelkast i zakrivljen prema gore.

Stručak: 7.5-14.5 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast je ili stisnut, na bazi je zadebljan, pun, kasnije je komorast, šupalj, lako je lomljiv, unutrašnjost je pahuljičasto-spužvasta; bjelkast, žućkast, žuto-smeđ ili oker, često je s crvenkastom nijansom, površina je prošarana poput zmijske kože zbog bijelih pahuljastih čehica.

Spore: Eliptične, s debelim stijenkama, glatke, dosta velike, 48-86 x 14.5-20 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Relativno je tanko, debljine je oko 1 mm, voštano, veoma je lomljivo, osobito u stručku, bjelkasto, prema rubu stručka je žućkasto do žuto-smeđe; kod svježih gljiva malo miriše na gljive ili spermu, u starosti miriše na ribu, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, od sredine ožujka do sredine svibnja, u nizinskom i brežuljkastom području umjerenog pojasa, a od svibnja do srpnja u gorskom području, kao saprofit tla u svijetlim miješanim i bjelogoričnim šumama, u grmljacima i na rubovima šuma, najčešće u kontinentalnim područjima, u nizinama i dolinama velikih rijeka te na brežuljcima koji ih okružuju, pretežno uz topolu, vrbu, jasen, lijesku ili trešnju, rjeđe uz bijelu johu, poljski brijest, poljski jasen ili hrast lužnjak, nešto je rjeđa na Jadranu. U Hrvatskoj je pronađena na 20 lokaliteta, gotovo isključivo na području sjeverozapadne Hrvatske.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete, ali zbog žilavog mesa zaostaje za smrčcima. Može izazvati teško gastrointestinalno trovanje ako se konzumira sirova ili nedovoljno termički obrađena. Prema najnovijim istraživanjima, jestivost ove vrste je upitna jer sadrži dovoljne količine toksina monometilhidrazina, koji se koristi u mješavini raketnih goriva, koji čak i u tragovima može izazvati ozbiljne gastrointestinalne poremećaje i nedostatak mišićne koordinacije pa je najbolje ne konzumirati ovu vrstu.

Napomena: Rod Verpa karakterizira potpuno slobodni klobuk uz stručak, nasađen je na vrh stručka. Slični su hibridni smrčak (Morchella semilibera) kod kojeg je klobuk spojen sa stručkom na polovici svoje visine, a klobuk je obično zašiljen na vrhu i stožasta kapica (Verpa conica) kod koje je klobuk spojen sa stručkom samo na vrhu, klobuk je zaobljen na vrhu, a stručak je komorasto šupalj. Svake godine rastu na istom mjestu. Nema nikakve opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama. Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi ugroženih vrsta.

STOŽASTA KAPICA

Verpa conica (O.F.Müll.) Sw.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Morchellaceae / Verpa

Engleski naziv: Conic Morel

Klobuk (mitra): 1.5-3.5 cm visok i 2-3 (4) cm širok, koničan, u obliku je nepravilnog naprstka do zvonolik, gladak je do plitko vijugav (ali ne naboran), pričvršćen je sa stručkom samo na vrhu, gornja je himenijalna površina gola, u mladosti je svijetlosmeđa ili žuto-smeđa, kasnije je pomalo naborana, smeđa, narančasto-smeđa ili crveno-smeđa, donja je površina neplodna, blijeda i maljava, rub je isprva podvijen, nepravilan do valovit, u starosti je često blago zakrivljen, tanak, bjelkast.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-2.5 cm debeo, lomljiv, okrugao do malo spljošten, pri dnu je ponekad ižlijebljen, ujednačeno se sužava prema vhu, u starosti je često zakrivljen, u mladosti je s pamučastom srži, a kasnije je obično šupalj, gol; bjelkast, kasnije sa smećkastim ili oker čehicama, sitno je zrnast.

Spore: Eliptične, glatke, 28-34 x 15-19 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, voštano, pamučasta srž unutar stručka je bjelkasta, na prerezu ne mijenja boju; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od svibnja do srpnja, usamljeno ili u malim skupinama, kao saprofit tla na velikom broju različitih tipova staništa, najčešće su to bjelogorične šume u nizinama i riječnim dolinama, u blizini jasena, topole, vrbe, divlje trešnje, bijele johe, javora ili poljskog brijesta, te u grmljacima i na rubovima šuma kontinentalnih i primorskih krajeva, s lijeskom, crvenim grabom, crnim jasenom ili šumama bora u sredozemnom području, ma različitim tipovima travnjaka, u obalnim zonama rijeka i potoka, poljima te voćnjacima i vrtovima. U brdovitim područjima dopire do 800 m nadmorske visine. U Hrvatskoj je pronađena na 30 lokaliteta.

Doba rasta: 5, 6, 7

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljive značajke ove vrste uključuju smeđi do okerasto-smeđi stožasti klobuk, često s valovitim rubom, stručak je pričvršćen samo na vrhu klobuka. Češka smrčkovica (Verpa bohemica) ima karakterističan naborani klobuk i ponekad se miješa sa srodnim smrčcima (Morchella) koji imaju klobuke s vijugama. Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

Peziza celtica - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

KELTSKA ZDJELIČARKA

Pachyella celtica (Boud.) Häffner

Etimologija: Po prastanovnicima Francuske (Keltima).

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Pachyella

Plodno tijelo (apotecij): 1.5-3.5 cm je široko, u obliku je zdjelice bez stručka koja se izravno naslanja na zemlju; unutarnja je himenijalna površina glatka, po vlažnom je vremenu blistava, plavo-ljubičasta je ili nešto tamnija u starosti, također može biti i svjetlija; vanjska je površina nešto svjetlija, siva do sivo-ljubičasta, glatka je ili lagano pahuljasta, rub je valovit, u mladosti je podvijen prema unutarnjoj strani.

Spore: Eliptične, duguljaste, bradavičave i sitno šiljaste, 17-21 x 9-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po šumskim stazama, na zemlji.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po boji su slične ljubičasta zdjeličarka (Geoscypha violacea) i Peziza praetervisa, ali se razlikuju po staništu, rastu po opožarenim terenima.

Pachyella peltata - created in Estonia by Irma Zettur

ŠTITASTA VODOLJUPKA

Pachyella peltata Pfister & Cand.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Pachyella

Plodno tijelo (apotecij): 1-7 cm široko, u obliku je diska, gornja je himenijalna površina smeđa, tamnosmeđa ili crno-smeđa.

Spore: Eliptične, glatke, 27-30 x 13-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, do 3 mm debelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na povremeno ili stalno natopljenim, vrlo trulim trupcima i uspravnim suhim stablima i na tlu oko njih u šumama s vrbama, johama i poljskim jasenom; supstrat čine trupci vrbe, crne johe ili sremze (Prunnus padus); vrsta je strogo vezana uz vodena staništa sporih i brzih tekućica te uz jezera. U Hrvatskoj je pronađena na 3 lokaliteta, na područjima slijeva donjeg toka rijeke Kupe, srednjeg toka rijeke Korane i Plitvičkih jezera.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična je babingtonova vodoljupka (Adelphella babingtonii) koja je mnogo manjih dimenzija. Nalazi se na listi kritično ugroženih vrsta.

LJUBIČASTOCRNA VODOLJUPKA

Pachyella violaceonigra (Rehm) Pfister

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Pachyella

Engleski naziv: Midnight Disco

Plodno tijelo (apotecij): 5-12 cm široko, u obliku je vrlo otvorenog i nepravilnog diska ili čašice bez stalka; unutarnja je himenijalna površina blago valovita, naborana, grbava, smeđa do tamnocrvenkasto-smeđa, s ljubičastim odsjajem; vanjska je strana je svjetlija, blijedokremasta, glatka i sluzava.

Spore: Eliptične, velike, glatke, fino bradavičave, 21-30 x 10-18 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, debelo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u planinskom području, a na sredozemnom području od ožujka do travnja, kao saprofit na ležećim, povremeno ili stalno natopljenim, vrlo trulim trupcima, često obraslim mahovinom, te na tlu oko njih; strogo je vezana uz vodena staništa sporih i brzih tekućica. U Hrvatskoj je do sada pronađena samo na krupnim drvnim ostacima vrbe, a poznata je samo s jednog lokaliteta, iz srednjeg toka rijeke Krke.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slične su žilasta tavica (Disciotis venosa) koja miriše na klor, biserna pločarica (Discina ancilis) koja ima ornamentirane spore, nisu glatke i valovita pločarica (Rhizina undulata) koja je manje lomljiva i mesnata. Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

PJEŠČARSKA ZDJELIČARKA

Peziza ammophila Durieu & Lév.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Peziza

Engleski naziv: Dune Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) cm široko, prvo je poluloptasto i bez stalka, kasnije se otvori, uglavnom se širi u obliku zvijezde; unutarnja je himenijalna površina smeđa do crvenkasto-smeđa, često je s tamnijim mrljama, vanjska je površina svijetlosmeđa ili sivo-smeđa, hrapava od pijeska, zrnasta, rub rascijepan, svjetliji i često je savijen prema van.

Spore: Eliptične, glatke, 14-16 x 9.5-10.5 µm; mješinice s 8 spora, 160-200 x 10-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosmeđe, lomljiva; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od veljače do lipnja, kao saprofit na primorskim obalnim dinama uz pješčarsku milavu (Ammophila arenaria) te na kontinentalnim pješčarskim staništima. U Hrvatskoj raste na pješčarskom staništu s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata); plodna tijela su barem djelomično ukopana u pjeskovito tlo. Kod nas je poznata samo s Kloštarskih pijesaka u blizini Đurđevca.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova se vrsta nalazi na listi kritično ugroženih vrsta.

ARVERNENSKA UŠKA

Peziza arvernensis Roze & Boud.

Etimologija: Po imenu pokrajine u Francuskoj.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Peziza

Plodno tijelo (apotecij): 3-15 (22) cm širok, dosta je velik, u obliku je okruglaste čašice ili se nešto otvori, nepravilan; unutarnja je himenijalna površina konveksna, glatka, djelomično je brazdasta, krem-smeđa, svijetlosmeđa ili je narančasto-smeđa, u starosti je maslinasto-smeđa; vanjska je površina je prema bazi glatka, na vrhu je prema rubu sitno zrnasta, obično je nešto svjetlija od unutarnje površine, bjelkasta, krem-smeđa ili je maslinasto-smeđa; rub je neravan, valovit i sitno nazubljen.

Spore: Eliptične, lagano zrnaste, prozirne, 14-18 x 8-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bžuto-smeđe; miris je ugodan do slab na gumu ili u starsoti na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve kao saprofit krupnih i sitnih (grane, ostaci nakon sječe drva) drvnih ostataka, uglavnom na pjeskovitom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrste, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Samo po izgledu se ne može sa sigurnošću determinirati, a jedina sigurna metoda je mikroskopska analiza spora.

Peziza cerea - created in Netherlands by peter peperkamp

VOŠTANA ZDJELIČARKA

Peziza cerea Sowerby

Etimologija: cereus (lat.) = voštano, blijedo poput voska. Po izgledu i konzistenciji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Peziza

Engleski naziv: Cellar Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 (5) cm široko, najprije je kuglasto zatvoreno, zatim se otvori u obliku zdjelice ili čašice bez stalka ili je nekad nepravilno rašireno; unutarnja je himenijalna površina blijedooker, žuto-smeđa ili je oker, malo je naborana; vanjska je strana nešto svjetlija, bjelkasto pahuljasta na žuto-smeđoj osnovi, rub je nepravilan.

Spore: Eliptične, prozirne, 13.8-17.5 x 7.8-10.9 µm; otrusina je bjelkasta do blijedožuta.

Meso: Tanko, žilavo, voštano, lomljivo, svijetlooker je do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svijetlim šumama, grmlju, po pukotinama zidova u zgradama, kao saprofit sitnijih drvnih ostataka, na vapnenastom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je rasprostranjena mješinarka, a po makroskopskim osobinama je najkarakterističniji po svijetloj boji i voštanoj konzistenciji mesa.

KUĆNA ZDJELIČARKA

Peziza domiciliana Cooke

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Peziza

Plodno tijelo (apotecij): 2-9 (11) cm široko, u obliku je duboke šalice bez stalka, u starosti je nepravilno ulegnuto i valovito; unutarnja je himenijalna strana glatka, nije sjajna, grbava je ili nepravilno brazdasta, ponegdje je skoro ispresavijana, oker, svijetlosmeđa, narančasto-smeđa do tamnosmeđa, što je prosušenije to je tamnije; vanjska je strana bjelkasta ili oker, ljepljiva, zrnasta; rub je svjetliji, proziran i valovito nazubljen.

Spore: Pravilno eliptične, 12-19 x 6-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto je do svijetlosmeđe, oko 2 mm debelo, dosta je tvrdo i ne tako lomljivo kao kod većine pločarica, voštano, izlučuje bjelkastu prozirnu tekućinu; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim kolonijama, uglavnom međusobno sraštenim, kao saprofit tla redovito uz tekućice, po gradilištima, odlagalištima otpada, staklenicima, poplavljenim kućama, lončanicama s cvijećem, trulom drvu i gipsanim pločama na pjeskovitom tlu, često na pijesku izmješanom s pepelom, a rijetko na hranjivom tlu; jedna je od naših najčešćih pločarica, a raste u sredozemnom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer po navodima nekih autora može uzrokovati tešku bolest pluća (egzogeni alergijski alveolitis) pa je bolje biti na oprezu s ovom vrstom.

Napomena: Slična je mjehurasta zdjeličarka (Peziza vesiculosa) koja nije ovisna o pijesku, nego o gnoju i smeću, a meso joj je veoma lomljivo i kvarljivo, bez mirisa i arome.

Peziza echinospora - created in Estonia by Bellis Kullman

ŠILJATOSPORNA ZDJELIČARKA

Peziza echinospora P.Karst.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Peziza

Engleski naziv: Charcoal Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-8 cm široko, ima nepravilan peharasto-tanjurasti oblik; unutarnja je himenijalna površina glatka i tamnosmeđa, vanjska je sterilna strana bjelkasta ili svijetlosmeđa, te jako bradavičavo-zrnasta, rub je uvijen prema unutra i zupčast.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, 14-17 x 7-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka u busenu, na mjestima gdje se proizvodio drveni ugljen i u opožarenim šumama na tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na opožarenom tlu ili na mjestima gdje izletnici peku roštilj ili ražanj rastu brojne zdjeličarke. Međutim, opisanu je zdjeličarku lako prepoznati po kontrastno smeđoj unutarnjoj himenijalnoj strani i bjelkastoj vanjskoj strani koja je izrazito bradavičavo-zrnasta. Znanstveni naziv echinospora dobila je zbog šiljato bradavičavih spora.