SLUZAVA DVOLIČNICA

Holwaya mucida (Schulzer) Korf & Abawi

Plodno tijelo: 0.4-1.2 (2) cm široko, u prvom je životnom stadiju u obliku izravnatog diska, deformirane čašice ili zdjelice, izbija iz kore, rub je zakrivljen prema gore, često deformirano, hrapavo; crne je ili smeđo-crne boje. Drugi životni stadij ili sekundarni oblik plodnog tijela sastoji se od glave i peteljke, glava je jajoliko-okruglasta, siva, bijela do žuta, često sluzava, vrh je tamniji; peteljka je crna, hrapava i visoka.

Spore: Kratko eliptične do blago duguljaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 2.7-4 x 1.2-2 µm; askusi 40-65 x 3-4 µm; otrusina je crna.

Meso: Crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, od listopada do siječnja, kao saprofit na vrlo trulim trupcima lipe i bijele topole, a rjeđe crne johe, breze, javora, hrasta i magnolije; plodna tijela se razvijaju na površini trupaca, ali se često pojavljuju i na poluodvojenoj kori, čini se, uvijek uz mahovinu; plodna tijela oba životna stadija razvijaju se manje-više istovremeno. Do sada je bio poznat samo jedan lokalitet iz okolice Vinkovaca, a primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Nadvučnik u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 1, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po dva životna stadija.

BUGARKINJA

Bulgaria inquinans (Pers.) Fr.

Etimologija: inquinans (lat.) = uprljati, ukaljati.

Engleski naziv: Black Bulgar, Batchelor's Buttons

Plodno tijelo (apotecij): 1-5 (6) cm široko, u mladosti je poput zvrka i s ulegnutom sredinom, ulegnuće kasnije gotovo nestane pa površina ostane manje ili više ravna ili valovita, ponekad je osnova poput stalka spojena na supstrat; ulegnuti dio je crne boje, ali može biti i tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ, ili crno-smeđ, a vanjska strana je tamnosmeđa, zrnata, naborana i ljepljiva.

Spore: Eliptične do bubrežaste, izdužene, glatke, 9-17 x 6-7 µm; otrusina je crna.

Meso: Po vlažnom vremenu je gumasto, želatinozno i smećkasto, a poslije kada se osuši crnkasto i tvrdo, na kraju se raspadne, ponovo se regenerira kada se hidratizira, a kod starijih plodnih tijela na dodir pocrni; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, osobito je česta na hrastovim trupcima. Inače, bugarkinja raste od jeseni do proljeća, međutim, kao i kod svih gljiva, moguće je da se iznenada i neočekivano pojavi i u drugom razdoblju.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Biti na oprezu s ovom vrstom jer su prijavljena tri slučaja trovanja, a vjerojatno se radilo o konzumiranju sirovih ili termički slabo obrađenih gljiva. U svakom slučaju se nikako ne preporučuje konzumacija ove vrste.

Napomena: U obliku je zdjelice, nije jako konkavna, površina je često ravna, prilično je mesnata, skoro je crna na svim dijelovima. Nema dvojnika, odrasla gljiva se prepoznaje po staništu. Na češerima smreke raste slična vrsta Rutstroemia bulgarioides koja gotovo u cjelosti obraste češer s malim peharastim plodnim tijelima smeđo-crnkaste boje. Ni spomenuta gljiva nema vrijednosti. U rijekim slučajevima unutarnja, himenijalna površina može biti intenzivne crvene boja koja ne predstavlja karakteristiku nekog varijeteta ove vrste. Čini se da ni razvojni stadij nije uzrok toj boji, barem ne kao jedini preduvjet, jer čak ni mnogo mlađi primjerci kasnije više nisu tako intenzivne crvene boje. Najvjerojatnije je uzrok kombinacija razvojnog stadija pojedinog primjerka i vremenskih uvjeta tijekom razvoja u ranom stadiju. Očito, kada je vrijeme vrlo vlažno tijekom ranog stadija, površina napunjene čašice ostaje vlažna i zatim zadržava ovu intenzivnu crvenu boju. Površina se za manje vlažnog vremena vrlo rano osuši i postaje tamnocrvena do crna.

Cudonia circinans - created in Finland by Jarkko Korhonen

OKRUGLASTA KOŽOGLAVKA

Cudonia circinans (Pers.) Fr.

Etimologija: circinans (lat.) = okruglasto. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Redleg Jellybaby

Klobuk (apotecij): 1-2 (3) cm je širok, najprija je okruglast pa u obliku kacige s podvijenim rubom, površina je glatka, ali naborana, suha; vanjska strana je uzdužno nabrana, žućkasta, žuto-smeđa, narančasto-smeđa mesnatocrvena ili crvenkasto-smeđa, ponekad s ljubičastom nijansom, donja je strana žućkasta i glatka, rub je podvijen.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 2-6 (8) mm debeo, valjkast, šupalj, zadebljava se prema bazi, stisnut je i crtast; žućkast, žuto-smeđ, sivo-žut do svijetle sivo-ljubičaste boje.

Spore: Valjkaste, na oba kraja zašiljene, glatke, prozirne, višestruko pregrađene, 31.5-45 x 2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, želatinozno, hrskavičasto, bjelkasto do svijetložuto, uz rub stručka prozirno sivo do sivo-smeđe; miris podsjeća na smrčke, a okus je blag.

Stanište: Raste od srpnja do listopada, ovisno o podneblju, skupno, u crnogoričnim šumama, obično u šumama smreka, ariša i breza u gorskim, alpskim područjima, na sloju iglica, mjestima bogatim mahovinom, kao i na krupnim drvnim ostacima. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, na području Like (na planinama Velebitu i Maloj Kapeli).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Smatra se čak i smrtno otrovnom vrstom, jer su posljednja istraživanja pokazala da sadrži veće količine toksina giromitrina (monomethylhydrazine (MMH)), koji može dovesti do oštećenja organa. Toksin giromitrin je termolabilan, međutim i nakon iskuhavanja zaostane jedan manji dio toksina, koji pri konzumaciji vjerojatno neće uzrokovati trovanje, ali dugoročno može uzrokovati određena oštećenja organa pa je ovu vrstu bolje ostaviti da slobodno raste u prirodi, jer je ionako rijetka i zaštićena vrsta.

Napomena: Kuriozitet je među stručkolikim mješinarkama po naboranom i suhom klobuku koji se uvija prema stručku. Sličan oblik imaju neke vrste iz roda Leotia, a to su prvenstveno glatka kapica (Leotia lubrica) i Leotia atrovirens koje imaju mazavi i sluzavi klobuk.

ŽUTA LOPATICA

Spathularia flavida Pers.

Etimologija: flavidus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Fan

Plodno tijelo: 2-5 cm visoko i 0.8-1.8 (2) cm široko, izgleda poput jajolike lopatičaste plodne žute kapice, rub je nešto tamnije žute boje, uvijek je stisnuta i spljoštena, lopatica je nasađena na bjelkasti do žuti stručak, koji je spljošten, jasno ograničen, naboran i sjajan, sužava se prema dnu.

Spore: Končaste, višestruko savijene, vrlo duge, s grlićem, 43.5-71.2 x 1.8-3.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Elastično, mekano, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, listopadu i studenom, kao saprofiti tla u miješanim i crnogoričnim šumama gorskih krajeva te po livadama u blizini različitih vrsta smreka, ariša, borova ili jela, a u nekim starijim nasadima i u nizinama. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta od kojih je jedan na planini Medvednici, jedan na Kordunu i jedan u okolici Gospića.

Doba rasta: 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Paziti da se ne zamijeni s glatkom kapicom (Leotia lubrica) koja na vrhu stručka imaju okruglastu kapicu i podsjeća na čavle, kapica je glatka i mazava, mogu biti oker ili zelene boje, te s okruglastom kožoglavkom (Cudonia circinans) koja ima suhi prljavožućkasti klobuk ili s vrstama iz roda Mitrula.

Colpoma quercinum - created on May 2018 in Bytča, Slovakia by Filip Fuljer

HRASTOVA VLAGOMJERKA

Colpoma quercinum (Pers.) Wallr.

Etimologija: quercus (lat.) = hrast + inum (lat.) = označava pripadnost ili sličnost s nekom biljnom vrstom. Po staništu.

Plodno tijelo: 0.2-1 (1.5) cm široko, jajolikog oblika ili oblika lađice, zakrivljeno te urašteno u koru, u odnosu na supstrat može biti poprečno postavljeno ili bez reda, razvija se ispod kore koja poslije pukne i pojavljuje se plodno tijelo na površini grana; površina je plodnog tijela najprije sivkasta, a poslije se raspukne i oslobodi sivo-maslinastu ili sivo-smeđu himenijalnu površinu, rub je crn.

Spore: Igličaste, na jednom kraju malo deblje, a na drugom šiljate, glatke, prozirne, 50-75 x 1.5-2 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, grančice, panjevi, trupci) bjelogoričnog drveća s korom, osobito hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je mješinarku lako prepznati jer ima oblik lađice i raste samo na suhim granama i grančicama hrasta. Vrlo slična mješinarka Colpoma juniperi raste, kako i znanstveno ime ukazuje, samo na suhim granama borovice. Njezino plodno tijelo ima više okruglast ili ovalni oblik i također započne rast ispod kore. Njezine su spore također slične igli, velike 45-50 x 1.5-2 µm.

KUPININA PODKOŠKA

Hypoderma rubi (Pers.) DC.

Etimologija: rubus (lat.) = malina. Po staništu.

Plodno tijelo: 0.7-2 (3) mm široko i 0.3-0.4 mm visoko, vretenasto do izduženo eliptično, izdiže se iznad površine supstrata, s uzdužnim rascijepom na sredini, smeđe, sivo, sivo-smeđe, tamnosmeđe do tamnosivo.

Spore: Izduženo vretenaste do valjkaste, često su zakrivljene, glatke, prozirne, 14-18 x 3.5-4.5 µm; otrusina je zelenkasta do maslinastozelena.

Meso: Tanko i gotovo nepostojeće, tamnosivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na mrtvim stabljikama kupine (Rubus fruticosus), ponekad i malini (Rubus idaeus)i srodnim vrstama, rijetko kao parazit na živim biljkama. Gljiva se razvija tek nakon starenja i smrti biljke domaćina, ali na malini i srodnim vrstama početni znakovi razvoja se povremeno mogu naći na živim biljkama tekuće godine u vidu blijedih točkica koje okružuju točku pričvršćenja peteljke, a plod na zahvaćenim peteljkama tada često propadne.

Doba rasta: 3, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je vrsta po izgledu i staništu na kojem raste.

SMREKOV POTKORNJAK

Lophodermium piceae (Fuckel) Höhn.

Etimologija: picea (lat.) = smreka. Po staništu.

Engleski naziv: Spruce Needle Cast

Plodno tijelo: 0.1-3 (5) mm široko, izduženo eliptično, izdiže se iznad površine supstrata, uzdužno raspukne na sredini nakon čega izgledea poput usana.

Spore: Izduženo vretenaste do valjkaste, često su zakrivljene, glatke, prozirne, amiloidne, 90-95 x 1-1.5 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko i gotovo nepostojeće, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit na otpalim borovim iglicama.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je vrsta po izgledu i staništu na kojem raste.

JAVOROVA KATRAN-PJEGA

Rhytisma acerinum (Pers.) Fr.

Etimologija: acer (lat.) = javor. Po staništu na javoru.

Engleski naziv: European Tar Spot

Plodno tijelo: 2-9 (2) mm široko i 0.1-0.3 mm visoko, formirano je od manje-više okruglastih crno-smeđih ili crnih plahtica ili krpica strome, površina je izbrazdana poput površine mozga, djeluje naborano, u starosti se duguljasto raspukne i oslobađa apotecij s himenijem, himenij je sivo-oker.

Spore: Končaste, izdužene, glatke, prozirne, s mnoštvom uljnih kapljica i zrnaca, 60-106 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko i gotovo nepostojeće, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu na živom ili prošlogodišnjem otpalom lišću gorskog javora (Acer pseudoplatanus), a rjeđe se pronađe na lišću drugih vrsta javora; pojava ove vrste je indikator loše kvalitete zraka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je neobična mješinarka parazit, jer napada zeleno lišće na drvetu. Ubrzo formira crne krpice u stadiju konidija pod nazivom Melasmia acerina. Lako je prepoznatljiva mješinarka po isključivom staništu i naboranom crnom plodnom tijelu.

PROZIRNA STAKLOČAŠKA

Hyalorbilia inflatula (P.Karst.) Baral & G.Marson

Etimologija: inflatus (lat.) = napuhan, uvećan + -ula (lat.) = označava umanjenicu. Po izgledu.

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (3) mm široko, obično je spljošteno tanjurasto, ali i čašasto, na bazi nema stalka, već se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna strana glatka, bjelkasta do žućkasto prozirna, manje je ili više nepravilno zakrivljen, vanjska je sterilna strana iste boje, rub je valovito-vijugav.

Spore: Izduženo vretenaste, zakrivljene, glatke, prozirne, 5.8-6.5 x 0.9.-1.1 µm, Q = 5.6 - 7.2, N = 9, Me = 6.2 x 1 µm Qav = 6.6; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, lomljivo, žućkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve ili hrasta. Primjerci na slici snimljeni su u ožujku na lokalitetu Ivanečka Željeznica, pokraj Ivaneca.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je prašumska planinka (Tatraea dumbirensis), koja je mnogo većih dimenzija, a plodno tijelo joj nije prozirno.

CRVOLIKOSPORNA STAKLOČAŠKA

Orbilia aurantiorubra Boud.

Etimologija: aurantius (lat.) = narančast, boje naranče + ruber (lat.) = crven. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 (2) mm široko, isprva je kuglasto do eliptično, zatim je otvoreno i čašasto, bez stalka, izravno se drži za supstrat, unutarnja himenijalna površina je glatka, boje marelice, svijetlo do jarko narančasto-crvena, rub je jako valovit.

Spore: Usko vretenaste do valjkaste, krajevi su šiljati, zakrivljene, prozirne, amiloidne, 11-15 x 1.3-1.5 µm, konidije 20-30 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žućkasto, prozirno, želatinozno, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća i grmlja s korom, obično vrbe ili brijesta (Ulmus), termofilna je vrsta, dobro podnosi suhe i tople uvjete. Primjerci sa slike snimljeni su na brijestu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po boji i valovitom plodnom tijelu.

Orbilia leucostigma - created on May 2022 in Svätý Jur, Slovakia by Filip Fuljer

BIJELA STAKLOČAŠKA

Orbilia leucostigma (Fr.) Fr.

Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + stigma (gr.) = točka, oznaka. Po bijelim pahuljama na apoteciju.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 (1.2) mm široko, na bazi nema stalak, već se izravno drži za supstrat, u ranoj je mladosti u obliku dugmeta, zatim je u obliku zdjelice, kasnije se raširi i izravna, baza je stožasto sužena; unutarnja je himenijalna površina staklasta, bjelkasta je ili žućkasta, glatka je ili lagano pahuljasta, vanjska je sterilna strana iste boje, rub je svjetliji (manje staklast) i nepravilan.

Spore: Eliptične, bradavičave, s dvije uljne kaplje, prozirne, jako amiloidne, 2.5-4 x 1-1.5 µm; otrusina bijela.

Meso: Bijelo do svijetložuto, prozirno, voštano-želatinozno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u aluvijalnim šumama i pašnjacima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća bez kore, voli golo drvo bez kore.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka gotovo po svim morfološkim karakteristikama slična žutoj stakločaški (Orbilia xanthostigma). Od spomenute se mješinarke bitno razlikuje samo po boji plodnog tijela koje je bjelkasto-staklasto prozirno. Međutim, poneko plodno tijelo može imati manje ili više staklasto zlatnožutu boju. Upravo se zbog navedene varijabilnosti boje plodnog tijela može zamijeniti sa spomenutom mješinarkom.

Orbilia sarraziniana - created on October 2023 in Vistabella del Maestrazgo, Castellón, Spain by MAR

PROZIRNA STAKLOČAŠKA

Orbilia sarraziniana Boud.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-0.8 mm široko, u ranoj je mladosti u obliku zvrka, a poslije se izravna poput diska, na bazi nema stalka nego se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna strana glatka, sjajna, staklasta i žuto-ružičasta, sredina je nešto tamnija, vanjska je sterilna strana iste boje.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, 6-7 x 0.5-1 µm.

Meso: Tanko, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito na zelenoj johi (Alnus viridis).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka vrlo slična jantarnoj mješinarki (Orbilia coccinella), koja raste na kori živih stabala. Prekrasne je boje jantara ili po vlažnom vremenu može biti narančasta, a osušena je ružičaste do crvene boje. Njezine su spore eliptične, glatke, prozirne, 5-6.5 x 2-2.5 µm, a katkad imaju nekoliko uljnih kapljica.

Orbilia xanthostigma - created on August 2023 in 52.6519..., 13.9097..., Germany by lindernia-w

ŽUTA STAKLOČAŠKA

Orbilia xanthostigma (Fr.) Fr.

Etimologija: xanthos (gr.) = žuta + stigma (gr.) = znak, oznaka. Po boji.

Engleski naziv: Common Glasscup

Plodno tijelo (apotecij): 1-1.5 (3) mm široko, u ranoj je mladosti oblika dugmeta, zatim je zdjelasto, kasnije je izravnato u obliku diska, na bazi nema stalka, već se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna strana glatka, sjajna, staklasta, žućkasta, zlatnožuta do žuto-narančasta, vanjska je sterilna strana iste boje, samo je rub nešto tamniji i kod starijih primjeraka deformiran, valovito-vijugav.

Spore: Bubrežaste, glatke, s malim uljnim kapljama, prozirne, jako amiloidne, 2.5-3.5 x 1.1-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Blijedožuto, prozirno, želatinozno, tanko, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u aluvijalnim šumama i po pašnjacima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično na golom drvu bez kore.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta prekrasne zlatnožute boje i staklastog izgleda, zbog čega se lako razlikuje od drugih sličnih mješinarki. Slične, ali nešto tamnije boje je prozirna stakločaška (Orbilia sarraziniana) koja najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima zelene johe (Alnus viridis). Međutim, ona ima tipično vretenaste spore, po čemu se bitno razlikuje od opisane mješinarke koja ima znatno manje i bubrežaste spore.

BISERNA PLOČARICA

Discina ancilis (Pers.) Sacc.

Etimologija: ancile-ancilis (lat.) = sakralni štit. Po obliku.

Engleski naziv: Pigs Ears

Plodno tijelo (apotecij): 3-12 (16) cm široko, u mladosti je nepravilno okruglasto ili u obliku čašice ili pehara, zatim se raširi poput diska, nepravilno naborano i izuvijano; unutarnja je površina tamnosmeđa ili crvenkasto-smeđa, a vanjski je dio je bjelkasto-krem s blagom smećkastom nijansom, često je žiličasto prošaran i dekoriran sitnim sitnim pahuljama i čupercima sastavljenim od dlačica iste boje.

Stručak: 1-3 cm visok, bjelkast, brazdast, brazde se poput krakova produžavaju i obuhvaćaju čašicu na kojoj se na kraju granaju, ponekad se penju sve do ruba klobuka.

Spore: Eliptične do vretenaste, s upadljivim grlićem na jednoj strani, prozirne, 27-35 x 10-12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, voštane je konzistencije; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i rano ljeto u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili bora, ponekad prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, često u brdovitim i planinskim predjelima, rijetko u nizinskim područjima.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Jako je otrovna u sirovom stanju, kao i ostale vrste u ovom rodu, pa je prije uporabe potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: Ova vrsta je za skoro sve autore sinonim proljetne rebrašice (Helvella acetabulum) koja je slična, ali se dosta razlikuje, prvenstveno po sporama.

Discina fastigiata - created on May 2011 in Зеленодольский р-н, Респ. Татарстан, Russian Federation by Kim Potapov

GREBENASTA PLOČARICA

Discina fastigiata (Krombh.) Svrček & J.Moravec

Etimologija: fastigium (lat.) = okrajak, rub, kraj, prepun, sedlo na leđima mule. Po obliku mitre.

Engleski naziv: Thick-Stalked False Morel

Klobuk (mitra): 4-11 (14) cm širok i 2-8 cm visok, iznimno je i veći, najčešće je sedlastog oblika s 2-3 slobodna dijela spojena bjelkastim do svijetlosmećkastim šavom, poput biskupske kape ili mitre, površina je vrlo nepravilna, vijugavo-brazdasta, poput površine mozga, nepravilno je naslonjen na stručak poput vrsta iz roda Helvella, rubovi ponegdje srašteni sa stručkom, unutrašnjost je klobuka nepravilno komorasto-šuplja; može biti žuto-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, iznutra je bjelkast.

Stručak: Prilično je debeo, valjkast, uzdužno je brazdast, zadebljava se prema bazi, na bazi može biti širok i do 6 cm, uvijek je do 1/3 prekriven ostacima zemlje, duboko je ukopan u tlo, vrlo brzo postane nepravilno šupalj; bijel ili bjelkast, površina je bijelo pahuljasta.

Spore: Eliptične, glatke, trogrlaste, s 1-3 uljne kaplje, 23-37 x 10-17 µm; otrusina je bjelkasta do krem.

Meso: U klobuku bjelkasto, u stručku bijelo, lomljivo, voštanog je izgleda, malo je vodenasto; miris je ugodan ili slab na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano proljeće, u ožujku, travnju i svibnju, na sunčanoj strani starih miješanih šuma i šuma prašumskog tipa s jelom, smrekom i bukvom te u dijelovima šuma samo s bukvom, svuda na vapnenastom tlu, u neposrednoj blizini krupnih drvnih ostataka, a ponekad i na krupnim drvnim ostacima (panjevi). U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Delnica.

Doba rasta: 3, 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Smrtno je otrovna vrsta jer sadrži giromitrin pa uzrokuje giromitrinski sindrom trovanja. Otrovna je i tijekom sušenja ili kuhanja zbog isparavanja giromitrina. Na taj je način uzrokovala i nekoliko smrtnih slučajeva trovanja jer toksični giromitrin isparava već pri niskim temperaturama. Opasno ga je držati u zatvorenim prostorima, čak i u automobilu.

Napomena: Po izgledu i boji sličan je rani hrčak (Gyromitra esculenta) od kojeg se razlikuje po rogljastom, odnosno krpastom klobuku i iznad svega po istaknutom bijelom stručku koji je čitav posut gustim i sitnim injem. Valovita pločarica (Rhizina undulata) je otrovna i nema stručak. Teško se raspoznaje u starosti kad je prekriven poispadalim sazrelim sporama, nakon čega promijeni boju, a u tom slučaju može biti i tamniji, skoro crnkast. Neki od autora tvrde da raste u šumama smreke, a veći dio autora navodi da raste samo u bjelogoričnim šumama.

RANI HRČAK

Gyromitra esculenta (Pers.) Fr.

Engleski naziv: False Morel

Klobuk (mitra): 3-8 (12) cm visok i širok, jako je nepravilan, nepravilno je vijugav poput površine mozga, djelomično je i veoma nepravilno prirašten uz stručak, nekad je okruglast; tamnosmeđ, tamnosmeđo-crvenkast i s crnkastim mrljama kod razvijenih gljiva, iznutra je nepravilno komorasto-šupalj i bjelkast.

Stručak: 3-6 cm visok i 1,5-3 cm debeo, slabije je ili jače izražen, nepravilan, stisnut je ili izbrazdan, naboran je i vijugav, najprije je kao ispunjen, a zatim se nepravilno prošuplji; bjelkast je ili s crvenkastim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, 13-26 x 7-14 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: U stručku je bjelkasto, a u klobuku je s crvenkastom nijansom, tanko, voštano, lomljivo; miriše ugodno na gljive ili po spermi, okus nije osobit, ali je ugodan na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, u hladnijim predjelima crnogoričnih šuma (bor, jela, smreka), u jarcima uz putove, po vrtovima i parkovima, ali i na livadadama s grmljem, u blizini korijenja drveća ili drvnih ostataka, na goloj zemlji ili ponekad u travi, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Jestivost ove vrste je dosta diskutabilna, može dovesti i do smrtnog ishoda, osobito kod mladih osoba. Međutim, ako se dobro iskuha i prolije voda u kojoj su se gljive kuhale, može se konzumirati, ali u manjim količinama. U sirovom stanju je sigurno vrlo otrovna vrsta. Ljudi su stoljećima ove gljive nalik smrčcima sakupljali i jeli u Skandinaviji i istočnoj Europi, kao i u manjoj mjeri i drugdje po svijetu. Sadrži toksin giromitrin (girotoksin), a njegova je kemijska struktura dobro poznata, iako je manje jasno zašto i kako truje ljude, ali nekako uništava crvena krvna zrnca. Sadržaj giromitrina u gljivi je oko 500-700 mg/kg. Također je poznato da je giromitrin kancerogena tvar. Razina toksičnosti ove gljive varira ovisno o lokaciji, a čini se da su one u istočnoj Europi mnogo opasnije od primjeraka iz drugih područja. Pokazalo se da su primjerci ubrani visoko na planinskom terenu manje otrovni od onih koji su pronađeni u nizinskim žumama bora. Sušenjem ili kuhanjem se smanjuje toksičnost jer tijekom kuhanja ispari oko 99.5% giromitrina, ali čak i dobro kuhani primjerci uzrokuju određenu razinu trovanja, tako da kuhanje nije jamstvo sigurnosti, jer postoje dokazi da učestala konzumacija ovih gljiva uzrokuje nakupljanje toksina u tijelu. Razina giromitrina u dobro osušenim plodnim tijelima je još uvijek do 3 mg/kg. Konzumiranje ove gljive uzrokuje giromitrinski sindrom trovanja. Rani simptomi trovanja uključuju bolove u želucu, znojenje i povraćanje koji dovode do vrtoglavice, a u nekim slučajevima i kome. Giromitrin utječe na središnji živčani sustav i oštećuje jetru, a možda i bubrege otrovane osobe. Ako se konzumira u smrtnim dozama (a malo jelo od ovih gljiva može biti više nego dovoljno čak i za odraslu osobu, dok su djeca još podložnija trovanju giromitrinom) tada smrt može nastupiti obično 5-7 dana nakon konzumiranja gljiva. Smrtna doza je 10-30 mg giromitrina za djecu i 30-50 mg za odrasle. Doza ispod navedene razine može uzrokovati teško oštećenje jetre. Zaključak: ovo su smrtno otrovne gljive koje su do sada ubile mnogo ljudi – nemojte im se pridružiti.

Napomena: U crnogoričnim šumama viših predjela raste golemi hrčak (Gyromitra gigas), koji je mnogo veći rastom i mnogo svjetlije boje, smeđe boje lješnjaka i skoro uvijek je bez stručka. Biskupski hrčak (Gyromitra infula) obično raste u jesen u bjelogoričnim šumama, po čemu se razlikuje od sličnih vrsta, vrlo su slične vrste po dimenzijama, ali kao i kod svih vrsta izi roda Helvella, mitra se sastoji od velikih valovitih i glatkih režnjeva.

GOLEMI HRČAK

Gyromitra gigas (Krombh.) Cooke

Etimologija: gigas (lat.) = golemo, ogromno. Po velikim dimenzijama.

Engleski naziv: Giants false morel, Snow morel, Snow false morel, Calf brain, Bull nose

Klobuk (mitra): 3-8 (12) cm visok i širok, nepravilnog je okruglastog oblika, površina je ispresavijana, naborana i isprekidana usjecima, izvana podsjeća na površinu mozga kao i kod ranog hrčka (Gyromitra esculenta); vanjska je površina okerasta, svijetlosmeđa, narančasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa, po hrptima vijuga je sve tamnije smeđ, s maslinastom je nijansom; unutarnja je strana nepravilno komorasto šuplja, blijedokremaste do blijedookeraste boje; himenijalni je sloj na vanjskom površinskom sloju i svojim parafizama utječe na boju.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-6 cm debeo, debeo je i kratak, teško se razlučuje od klobuka, s vrhom su mu srasli vanjski lapovi klobuka, uglavnom je valjkast, često je zadebljan na dnu, čitav je široko stisnuto-užljebljen, hrapav je i suh, šupalj je i s pregradama kao i klobuk, ali s užim pukotinama; bjelkast.

Spore: Eliptične do vretenaste, duguljaste, glatke, s malim produžetkom, vrlo velike, prozirne, 32-39 x 12-14 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: U pločama je debljine 1.5-3 cm, bjelkasto, himenijalni je sloj debljine oko 0.5 mm, u klobuku je vrlo lomljivo, voštano i sočno, a u stručku je žilavije i tvrđe, iako i tu djeluje voštano; miris je ugodan na gljive, a okus je blago pikantan i također na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, uglavnom po 3-5 primjeraka u luku (na oko 0.5 m jedna od druge) na nižim i višim predjelima pokraj crnogoričnog drveća, najčešće borova, u aluvijalnim šumama pokraj hrasta, graba ili topole, na pjeskovitom tlu, često u travi uz rubove šuma, ali i u blizini panjeva, voli sjenovita mjesta, a pogoduju joj i zgarišta.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: OTROVNA - Sirova je otrovna, jer sadrži otrovni alkaloid giromitrin. Hrčci se zbog sličnog izgleda, istog vremena rasta u proljeće i rano ljeto te sličnog staništa lako zamijene sa smrčcima (Morchella) pa se često nazivaju lažnim smrčcima. Sadrži male količine hidrazina, a njegov sadržaj u giromitrinu znanstveno su odredili Viernstein i sur. [Botanical identification 1980], a iznosio je s oko 1 mg/kg svježih gljiva (oko 1.500 puta manje u usporedbi s ranim hrčkom). Kod konzumacije ove vrste nisu prijavljeni smrtni ishodi. Neki autori navode da je jestiva ako se pravilno pripremi i temeljito termički obradi, međutim imajte u vidu da je otrovna i para pri kuhanju. Čak ga je opasno držati u zatvorenim prostorima, kao što je primjerice automobil. Međutim, konzumacija se ne preporučuje zbog varijabilnosti i sličnosti s drugim otrovnijim vrstama iz ovog roda. Ova je gljiva zabranjena za prodaju u Francuskoj od 1991. godine zbog potencijalne toksičnosti i navodi se da bi mogla uzrokovati prilično rijetku smrtonosnu neurodegenerativnu bolest, amiotrofičnu lateralnu sklerozu (ALS). U svakom slučaju bolje je ne riskirati i izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Veoma je sličan manji i tamniji rani hrčak koji ima tamniji klobuk, više je nalik na površinu mozga. Slična je i valovita pločarica (Rhizina undulata) koja raste samo ispod bjelogoričnog drveća i ima bijeli stručak s crvenkastom nijansom koji je dosta duži.

BISKUPSKI HRČAK

Gyromitra infula (Schaeff.) Quél.

Etimologija: infula (lat.) = biskupova kapa, stara kapa, šešir. Po obliku.

Engleski naziv: Pouched False Morel

Klobuk (mitra): 2-12 (15) cm širok, sa stručkom je spojen s unutrašnjom stranom, a ne na samom rubu, površina je vrlo nepravilno naborana i s 2-4 nepravilna režnja, kasnije je iznutra šupalj; smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, iznutra je bijel.

Stručak: 3-5 (10) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, najčešće se sužava prema bazi, nepravilan, često stisnut, nepravilno je brazdast, u mladosti je s brojnim šupljinama pa šupalj kada se gljiva razvije; bjelkast do crvenkasto-smećkaste nijanse, baza je često žućkasta s plavkastom nijansom, prekriven je bijelim paperjem.

Spore: Eliptične, glatke, s uljnim kapljama na krajevima, prozirne, 19-23 x 8.5-9.5 µm; otrusina je bjelkasta do kremasta.

Meso: Bjelkasto ili crvenkasto, voštano, lomljivo u klobuku, elastično u stručku; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, na vlažnim terenima, osobito voli opožarene ili pougljenisane terene.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta jer sadrži toksin giromitrin, koji se, kada se metabolizira u tijelu, pretvara u monometilhidrazin, hlapljivi hidrazin. Hidrazin je primjerice komponenta nekih raketnih goriva. Toksin se djelomično ukloni temeljitim kuhanjem, ali nikada potpuno.

Napomena: Bojom i oblikom je jako sličan rani hrčak (Gyromitra esculenta) od kojeg se razlikuje po rastu u jesenskom razdoblju, a ne u proljeće, kao i po slabijoj konzistenciji mitre, koja se sastoji od mnogo izraženijih režnjeva. Vrste iz roda Helvella rastu ljeti i u jesen, jesenji hrčak (Helvella crispa) je bijelo-siv i s izbrazdanim stručkom, jamičasti hrčak (Helvella lacunosa) ima brazdasti stručak i jednako je obojen na svakom dijelu, a redovnički hrčak (Helvella monachella) je tamniji i ima glatki i valjkasti stručak bijele boje.

ŠTITASTA PLOČARICA

Gyromitra parma (J.Breitenb. & Maas Geest.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: parma (lat.) = mali okrugli štit. Po izgledu plodnog tijela.

Plodno tijelo (apotecij): 3-12 (16) cm široko, u mladosti je pločasto, kasnije je nepravilno naborano, valovito i izravnato, u obliku je diska, na kraju se podijeli na režnjeve; unutarnja je himenijalna površina žuto-smeđa, smeđa ili crveno-smeđa, vanjska površina je žiličasta i svijetlosmeđa, rub je u starosti izvrnut prema gore.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-3 cm debeo, kratak i ponekad jedva uočljiv, šupalj, sužava se prema bazi; površina je naborana, užlijebljena, ispresavijana, prema dnu je naborano-jamičasta, bjelkast do smećkast.

Spore: Eliptične, krupno mrežaste, prozirne, 25-33 x 11-13 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto do svijetlosmeđe, voštano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od kraja travnja do početka srpnja kao saprofit u šumama prašumskog tipa s bukvom, bukvom i jelom te u dijelovima s drugim bjelogoričnim drvećem, obično jasenom, brijestom, javorom i lijeskom. Razgrađuje mrtva uspravna stabla, trupce, panjeve i ostale krupne ostatke bukve, gorskog jasena (Fraxinus excelsior) i drugog bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na području Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Doba rasta: 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Jako je otrovna u sirovom stanju kao i sve vrste iz ovog roda. 

Napomena: Lako se zamijeni s bisernom pločaricom (Discina ancilis) od koje se razlikuje po rastu na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća, ima mrežaste spore, te nježni bradoliki produžetak na dnu spora. Žilasta se tavica (Disciotis venosa) razlikuje po mirisu na  klor, a raste na goloj zemlji i ima glatke spore.

Gyromitra sphaerospora - created on June 2018 in Солонешенский р-н, Алтайский край, Russian Federation by Anna

PRAŠUMSKA HRČKOVICA

Gyromitra sphaerospora (Peck) Sacc.

Klobuk (mitra): 3-12 (15) cm širok i 2-8 cm visok, slabo je konveksan, rijetko podijeljen na 2 režnja, u obliku je sedla, stručak je srastao s klobukom, natečenog je i valovitog izgleda, gladak, rub je presavijen prema unutra; tamnosmeđ, u starosti blijedi u sivo-smeđu boju; donja je površina bjelkasta do smećkasta, fino zrnasta i rebrasta.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 1-6 cm debeo, sužava se prema bazi, debeo, zdepast, široko je i nepravilno uzdužno narebran, rebra su oštra, jako je brazdast; prvo je bijel, kasnije je prljavobijel i mjestimično s ružičastim do crvenkasto-smeđim pjegama prema bazi, crvenkast.

Spore: Kuglaste, glatke, 8-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u starosti je žućkasto, žilavo, tanko, lomljivo; miris je slabo izražen do ugodan, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u kasno proljeće i rano ljeto, od početka lipnja do početka kolovoza, u vlažnim planinskim crnogoričnim i miješanim šumama prašumskog tipa kao saprofit trulih, mahovinom posve obraslih trupaca jele i smreke, a rijetko bukve. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta na području Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Doba rasta: 6, 7, 8

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Gotovo sve vrste hrčaka su neprikladne za konzumiranje jer sadrže toksin giromitrin. Iako su kod ove vrste pronađene samo vrlo male količine, ne može se isključiti oštećenje organa.

Napomena: Ovu rijetku vrstu lako je prepoznati ako se obrati pozornost na crvenilo prema dnu stručka. Sam oblik može biti vrlo promjenjiv.

Hydnotrya michaelis - created in Netherlands by Leonard Minkema

MICHAELOV ŠUPLJIKAVI TARTUF

Hydnotrya michaelis (E.Fisch.) Trappe

Etimologija: Po njemačkom mikologu Edmundu Michaelu.

Engleski naziv: Michael's Fold Truffle

Plodno tijelo: 1-4 (6) cm široko, nepravilno je okruglasto, izgleda poput klupka, ispresavijano je i vijugavo-nabrano poput površine ljudskog mozga, čvrsto, glatko je ili malo maljavo, najprije je žućkasto, kasnije je narančasto-smeđe ili crvenkasto-smeđe, mjestimično s crvenkastim pjegama, unutarnji je dio šupljikav i s labirintno povezanim bjelkastim šupljinama, himenijalni se sloj nalazi na crvenkasto-smeđim pregradama.

Spore: Široko eliptične, krupno bradavičave, 27.5-33 x 20.5-25.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Voštane konzistencije, u početku je bjelkasto ili svijetložuto, kasnije je prošarano ružičastim do ružičasto-ljubičastim kanalićima, jako je šupljikavo; kada se gljiva razvije jako neugodno miriše na luk, toliko da može izazvati zubobolju ili glavobolju, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno u hrpi, često s brojnim međusobno isprepletenim plodnim tijelima, po parkovima, vrtovima, te miješanim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično s hrastom, arišem ili lipom, češća je u planinskim crnogoričnim šumama na žemlji na vlažnim, mekanim i mahovinom obraslim mjestima, uz panjeve jele i smreke, te ispod sloja otpalih iglica.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kuriozitet je među gljivama malih dimenzija, sliči na malu smećkastu spužvu, jer je površina puna brojnih nepravilnih šupljina koje se labirintno savijaju.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je nepravilno okruglasto, unutarnji je dio šupljikav; 2. površina je žućkasta, narančasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa; 3. površina je često izbrazdana poput površine ljudskog mozga; 4. meso je voštane konzistencije; 5. miris mesa je jako neugodan na luk; 6. raste ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća

Hydnotrya tulasnei - created on July 2018 in Красногорский р-н, Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев

TULASNEOV ŠUPLJIKAVI TARTUF

Hydnotrya tulasnei Berk. & Broome (1846)

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Red Fold Truffle

Plodno tijelo: 2-4 (6) cm široko, kuglastog je oblika s jako nepravilno izbrazdanom površinom koja izgleda poput površine mozga, nepravilno gomoljasto; žuto-smeđe, žuto-crvenkasto, crvenkasto-smeđe ili ružičasto-smeđe.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 30-60 x 25-36 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Voštane je konzistencije, prošarano žilicama; najprije je ružičasto, kasnije je žućkasto i crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po više plodnih tijela u svežnju povezanih donjim krajem, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s hrastom ili lipom, te po parkovima i vrtovima, voli vlažna i mekana tla bogata mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio je autora navodi kao nejestivu vrstu.

Napomena: Po vanjskom izgledu sliči ranom hrčku (Gyromitra esculenta), koji ima jasno izražen stručak.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto, unutarnji je dio šupljikav; 2. površina je žuto-smeđa do crvenkasto-smeđa; 3. površina je često izbrazdana poput površine ljudskog mozga; 4. meso je voštane konzistencije; 5. raste ispod bjelogoričnog drveća

Balsamia vulgaris - created on December 2015 in Città Metropolitana di Torino, Italy by Nicolò Oppicelli

OBIČNA BALZAMOVKA

Balsamia vulgaris Vittad.

Etimologija: vulgaris (lat.) = običan, skupan, zajednički. Po staništu.

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, kuglasto je i naborano; narančasto, crvenkasto do crvenkasto-smeđe, površina je glatka ili sitno bradavičava i nešto svjetlija.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, s 2-3 uljne kaplje, 21.5-30.5 x 9.8-12.1 µm; askusi su dugi do 80 µm, s 8 spora; otrusina je žuto-smeđa.

Meso (gleba): Bijelo je pa žućkasto, u starosti je sa sitnim komoricama; miris neugodan na dimljeno meso, a okus na dim.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, podzemno u humusu, u miješanim šumama bora, bukve, jele i smreke u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na kiselom i vapnenastom tlu; često se pronađe u šumi na mjestima koja su izrovale divlje svinje.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog neugodnog mirisa glebe, a i u večim količinama izaziva gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Ova vrsta karakteristična je po boji, mirisu, te velikim i glatkim sporama. Dvije slične vrste imaju nešto manje plodno tijelo i mnogo manje spore, ali nema opasnosti od zamjene jer ne rastu kod nas, već u sjevernijem dijelu Europe.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je narančasta do crvenkasto-smeđa; 3. površina je glatka ili sitno bradavičava; 4. meso je žućkasto; 5. miris mesa je neugodan na dimljeno meso; 6. raste podzemno u humusu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama

PROLJETNA REBRAŠICA

Helvella acetabulum (L.) Quél.

Etimologija: acetabulum (lat.) = mala šalica, mala posuda. Po obliku.

Engleski naziv: Vinegar Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-12 cm široko, najprije je okruglasto, kasnije se izduži, u obliku je pehara, stijenka čašice je tanka i krhka, kožasta, voštana i glatka, produžava se u stručak; unutarnja je himenijalna strana pehara žuto-smeđa, sivkasto-smeđa, svijetlosmeđa ili tamnosmeđa, rijetko je crvenkasto-smeđa i s ljubičastom nijansom, vanjska je sterilna strana nešto svjetlija i malo baršunasta i s jakim rebrima (žilama) koji se granaju skoro do ruba pehara, rub je valovit i izvrnut prema unutra.

Stručak: Nešto je viši od čašice pehara, gotovo je bijel ili svijetlosmeđ, cijelom je dužinom nepravilno rebrast s dubokim žlijebovima, predstavlja samo produžetak apotecija.

Spore: Široko su eliptične, glatke, prozirne, s velikom uljnom kapljom, 16-20 x 11-14 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Bijelo, sivkasto ili svijetlosmeđe, žilavo, voštano, krhko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, a ponekad i u jesen, kao saprofit u svim tipovima šuma, po vrtovima, parkovima, uz puteve, često uz panjeve i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili na obalama rijeka ispod topola, voli vapnenasto tlo. Primjerke na slikama snimila je Tihana Prcić.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog dosta žilave konzistencije mesa. Sirova je otrovna jer u tragovima sadrži toksin giromitrin i kod nekih ljudi može izazvati alergijske reakcije pa se ne preporučuje njezina konzumacija.

Napomena: Karakteristična je po izraženim rebrima koji se granaju vanjskoj strani pehara.

Helvella albella - created on November 2023 in Wernsdorf, Königs Wusterhausen, Germany by amz_foto_natur

DVOBOJNI HRČAK

Helvella albella Quél.

Klobuk (apotecij): 2-5 (7) cm širok, u obliku je sedla, nepravilno valovia i uvijen s dva kružna režnja i zakrivljenim rubom, nije rubom spojen sa stručkom; gornja je himenijalna površina glave oker-smeđa, smeđa, narančasto-smeđa, sivo-smeđa ili tamnosmeđa, donja je površina bjelkasta, sivkasta, sivkasto-smeđa do žuto-smeđa, sitno do krupno zrnasta i sitno baršunasta.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.5-1 cm debeo, zdepast, valjkast, hrskavičast, pun; snježnobijel, najviše malo svijetložućkast, bez žljebova.

Spore: Eliptične, glatke, s velikim središnjim uljnim kapljama, prozirne, 18-25 x 11-17 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u kontinentalnim krajevima s umjerenom klimom od srpnja do listopada, a u submediteranskom području od listopada do prosinca, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, najčešće u bjelogoričnim šumama s različitim vrstama listopadnih hrastova i bukava, ali i u crnogoričnim šumama s borovima ili smrekama, uz rubove šumskih puteva i staza, na pješčanom i vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je pronađena na dva lokaliteta, na području grada Zagreba i na planini Velebitu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži male količine toksina giromitrina pa se konzumacija nikako ne preporučuje. Sirova je otrovna, a toksin potpuno ispari sušenjem, djelomično kuhanjem, a također je topljiv u vodi. Giromitrinski sindrom trovanja može imati i smrtonosni ishod. Simptomi su gubitak tekućine opasan po život, pad krvnog tlaka, porast otkucaja srca, a nakon 2-3 dana dolazi do oštećenja jetre i bubrega, ali s nešto blažim tijekom nego kod faloidinskog sindroma trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po smeđem apoteciju padijeljenom na dva režnja, koji je u obliku sedla i bijelom stručku.

Helvella atra - created in Estonia by Mall Vaasma

CRNI HRČAK

Helvella atra J.König

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno. Po boji.

Klobuk (apotecij): 1-2.5 (5) cm širok, u obliku je sedla, tankomesnat, napuhan, ispresavijan i naboran; gornja je himenijalna strana tamne smeđo-crne boje, a donja je strana svijetlosiva i malo pahuljasta.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-6 mm debeo, tanak, valjkast, malo je proširen na bazi, cjevasto-šupalj, lagano je brazdast; sivo-crnkast, na bazi je svjetlijie smećkaste boje, sitno je dlakav, uzdužno je izbrazdan.

Spore: Eliptične, 17-19 x 10-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, svijetlosivo, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz ceste, šumske staze, sunčane šumske čistine, a osobito po opožarenim terenima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer se sve gljive iz ovog roda smatraju nejestivim i potencijalno otrovnim, a postoje i određene sugestije da bi mogle biti kancerogene. Iako su u nekim vrstama pronađene samo male količine giromitrina i tako male količine mogu uzrokovati oštećenje organa.

Napomena: Po izgledu je prilično prepoznatljiva po skoro crnom klobuku. Ova vrsta se nekad smatrala dijelom roda Leptopodia (lepto (gr.) = tanak + pus (gr.) = noga) zbog tankog stručka i glatke površine, stručak je nešto robustniji i rebrasto-brazdast.

Helvella branzeziana - created on August 2023 in Pyrénées-Atlantiques, Aquitaine, France by pacovillalonga

KAPIČASTI HRČAK

Helvella branzeziana Svrček & J.Moravec

Klobuk (apotecij): 0.7-1.5 cm širok, kružnog je oblika diska, tek je malo uzdignut, zatim konveksan, pravilan, konačno pritisnut na stručak; gornja je himenijalna površina sivkasto-crna, rub je sivkasto-bijel, donja je površina glave blijedo siva, skoro gola, fino venozna, a žilice dosežu čak do ruba apotecija.

Stručak: 0.7-2 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast, ravan ili zakrivljen, cijela je površina sivkasto zrnasta.

Spore: Eliptične, glatke, najprije ponekad grubo bradavičave, sa samo jednom velikom i nekoliko malih uljnih kapljica, 15.3–20.8 × 11–13.7 µm; askusi su s 8 spora, valjkasti, 226–312 × 15.4–19.4 µm; parafize su ravne, tamne, 3-3,5 μm debele, postupno se zadebljavaju na vrhu do 4-5 µm.

Meso: Tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, na vlažnim humusnim tlima, često na strmim obalama potoka, u bjelogoričnim šumama uz johe i vrbe kontinentalnih krajeva, na visinama od 100-500 m nad morem. U Hrvatskoj je pronađena samo na jednom lokalitetu, na planini Medvednici.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sve se gljive iz ovog roda smatraju nejestivim i moguće otrovnim, a postoje i određene sugestije da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Karakteristična je po donjoj, jedva uočljivoj venoznoj strani apotecija.

Helvella corium - created in Finland by Tapio Kekki

KOŽASTI HRČAK

Helvella corium (O.Weberb.) Massee

Klobuk (apotecij): 1-3 (4) cm širok, ima oblik pehara, zdjelice ili čašice, a katkad je postrance stisnut pa je eliptičnog oblika, nepravilno je zaobljen; gornja je himenijalna površina crna, glatka ili malo hrapava, a vanjska je sterilna strana čekinjasto-zrnata do bradavičava, pomalo ljepljiva i gotovo crna.

Stručak: 1-4 cm visok i 0.2-1.5 cm debeo, vitak, nepravilan, često je spljošten, malo jamičast i uzdužno brazdast, a površina je sitno zrnata i dlakava te gotovo crna.

Spore: Eliptične, glatke, s jednom velikom uljnom kapljom, 16-21 x 9-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, elastičano, kožasto u klobuku i sivo-crno na rubovima, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla na šumskom tlu, vrbovom grmlju, u šumama uz obale rijeka i jezera, na pjeskovitome tlu uz more, ali se pronađe i u planinskim predjelima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a sirova je otrovna. Gotovo su sve vrste hrčaka nejestive gljive. Iako su u nekim vrstama pronađene samo male količine toksina giromitrina i tako male količine mogu uzrokovati oštećenje organa.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta po tamnoj crnoj boji klobuka i stručka te je u obliku šalice. Slična je vrsta Helvella cupuliformis, koja ima kraći stručak i svijetlosmeđu gornju himenijalnu površinu te nešto šire spore (18-20 x 11.5-13 µm).

REBRASTA REBRAŠICA

Helvella costifera Nannf.

Plodno tijelo (apotecij): 2-9 (11) cm visoko i široko, ima oblik pehara, plitke zdjelice ili je školjkasto, pod starost je rub valovit i raspucan; unutarnja je himenijalna površina glatka, sivo-oker, sivo-smeđa ili tamnosmeđa, vanjska je sterilna strana slične boje ili je ponešto svjetlija i poslije pahuljasta.

Stručak: Prema dolje se sužava i prelazi u šiljati stalak, uzdužno je rebrast, a rebra su zaobljena i završavaju na bazi, bjelkast je ili žuto-smeđ.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s jednom velikom uljnom kapljom, 14.5-20 x 9.5-12.5 µm; askusi su valjkasti, 250-300 µm duge i 12-14 µm debele, sadrže 8 spora u jednom redu; parafize su cilindrične i na vrhu zadebljane te 3-5 µm debele; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Elastično, bijelo ili bjelkasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jeseni kao saprofit tla u svim tipovima šuma, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Iako neki autori navode da je jestiva vrsta ako se temeljito prokuha i odlije voda, konzumacija ove gljive se ne preporučuje jer sve vrste iz ovog roda često sadrže toksin giromitrin.

Napomena: U literaturi postoji veliko neslaganje autora oko istinske determinacije rebraste rebrašice, čiji se opis poklapao s opisom biserne pločarice (Discina ancilis). Rebrasta je rebrašica zbog navedene sličnosti imenovana kao Helvella costifera, što se posve podudara s našim opisom. Često se brka s jestivom proljetnom rebrašicom (Helvella acetabulum).

JESENJI HRČAK

Helvella crispa (Scop.) Fr.

Etimologija: crispus (lat.) = naborano, kovrčasto, namreškano. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: White Saddle

Klobuk (apotecij): 2-6 (8) cm širok, sastoji se od jednog listića ili glavice podijeljene na 3 režnja koji su jednim dijelom ravni, a jednim dijelom izvrnuti prema stručku, rubovi nisu srašteni sa stručkom, nepravilnog je sedlasto-režnjastog oblika; gornja je himenijalna površina bez dekoracije, valovita, glatka, naborana s nepravilnim ulegnućima, blijedooker do svijetlosmeđa, a unutarnja je sterilna površina bjelkasta.

Stručak: 3-11 (13) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast je ili zadebljava se prema bazi, debeo je i čvrst, uzdužno je brazdasto-narebran s 3 strane ili potpuno; bjelkast je ili svijetložut.

Spore: Eliptične, prozirne, s velikom uljnom kapljom na sredini i malom na jednom kraju, (16) 16.5 - 18.4 (19.6) × (10.1) 10.6 - 11.6 (12) µm, Q = (1.4) 1.45 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 17.4 × 11.2 µm, Qav = 1.6; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku je bjelkasto, lomljivo i tanko, u stručku je tvrdo i elastično; okus i miris su ugodni na gljive, slatkasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po rubovima šuma i parkovima. U Zagrebu se može pronaći u okolici Kliničkog bolničkog centra Rebro.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako se općenito navodi da je jestiva vrsta loše kvalitete, smatra se otrovnom. Neki autori navode da je dobra začinska gljiva, a drugi je koriste samo kada je osušena ili nakon što se dobro prokuha. Međutim, dobro je dokumentirano da može uzrokovati želučane smetnje ako nije vrlo temeljito prokuhana, a tada obično nema teksturu i okus. Najnovija su istraživanja pokazala da sadrži monometilhidrazine, koji mogu uzrokovati ozbiljno trovanje i koji mogu biti kancerogeni. Zabilježeno je da uzrokuje gastrointestinalne smetnje kada se konzumira sirova. Općenito se nikako ne preporučuje konzumacija.

Napomena: Pripada dijelu vrsta iz roda Helvella koje rastu u jesen, a ne u proljeće. Karakteristična je po svijetloj boji klobuka i stručka koji je izrazito brazdast. Nema opasnosti od zamjene s nevaljalim gljivama.

ELASTIČNI HRČAK

Helvella elastica Bull.

Etimologija: elasticus (lat.) = elastično. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Elastic Saddle

Klobuk (apotecij): 2-10 cm visoko i 1-2 (3) cm širok, u obliku je sedla, dijeli se na 2-3 režnja, dosta je nepravilno zakovrčan i naboran, s različito je dugim režnjevima, apotecij je spojen sa stručkom na samom vrhu; gornja je himenijalna površina glatka, valovita, vlažna, žućkasta, žućkasto-sivkasta, oker-smeđa, svijetlosmeđa, sivo-smeđa, siva ili rijetko tamnosmeđa, donja je sterilna strana glatka i svjetlija od gornje.

Stručak: 1-8 cm visok i 0.3-1 cm debeo, vitak, valjkast, prema dnu se spljošteno širi, često je jednim dijelom udubljen (u dužini od 1-2 cm), iznad i ispod tog mjesta je zakrivljen, te također spljošten, suh, gladak, pun je pa ubrzo šupalj; bjelkast, blijedožućkast ili blijedooker.

Spore: Eliptične, prozirne, 18-22 x 12-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: U lapovima je debelo oko 1 mm, lomljivo, voštano, u stručku je žilavo i elastično, bjelkasto, promočeno je sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Na kontinentalnom području raste u ljeto i jesen, na sredozemnom području raste i u prosincu, u skupinama do 15-tak primjeraka zajedno i 2-3 stručcima srasla primjerka, u svim tipovima šuma i uz ceste, u travi, na sloju iglica ili na mahovini u blizini drveća; česta je vrsta u svim krajevima, ali se teško uočava. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice i Kraljev vrh (Medvednica) pokraj Zagreba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a sirova je otrovna. Iako neki autori navode da je jestiva ako se temeljito prokuha i odlije voda, konzumacija ove gljive se ne preporučuje jer slične vrste iz porodice Helvellaceae sadrže toksin giromitrin. Osim toga u posljednje vrijeme postoji zabrinutost da gljive iz roda Helvella sadrže određene karcinogene tvari.

Napomena: Po obliku je i veličini sličan crni hrčak (Helvella atra), ali su i klobuk i stručak crne boje, također je jestiv, a pojavljuje se u proljeće.

Helvella ephippium - created in Norway by Klaus Høiland

SEDLASTI HRČAK

Helvella ephippium Lév.

Etimologija: ephippium (lat.) = podsedlica, prostirka ispod konjskog sedla. Po izgledu.

Klobuk (apotecij): 2-4 (5) cm široko, u je obliku je sedla s izvrnutim rubom, podijeljen je na 2 režnja, rub nije spojen sa stručkom, boja i izgled su dosta varijabilni; vanjska je himenijalna površina svijetlosmeđa, smeđa, sivo-smeđa, plavkasto-smeđa ili crno-smeđa, u starosti je tamnija, sitno do krupno zrnmasta, unutarnja je sterilna strana uvijek malo svjetlija od vanjske, najprije je bjelkasta, kasnije je sivkasto-smeđa ili svijetlosmeđa, u mladosti je jako dlakavo-kosmata pa dlakavo-baršunasta.

Stručak: 4-5 (7) cm visok i 2-5 (7) mm debeo, u obliku je stupa, pun, stisnut; bjelkast, žućkast, siv ili sivo-smeđ, potpuno je zrnasto-pahuljast.

Spore: Eliptične, glatke, s uljnim kapljama, 15-21 x 10-12.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, malo je žilavo, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla najčešće u bjelogoričnim šumama na vlažnom vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer može sadržavati male količine toksina giromitrina kao i gotovo sve vrste iz roda Hellvela pa se stoga ne preporučuje njihova konzumacija. Navodi se i da bi mogle sadržavati neke tvari koje su kancerogene.

Napomena: Sličan je elastični hrčak (Helvella elastica), koji ima drugačiji oblik klobuka i uglavnom glatki stručak. Dugonogi se hrčak (Helvella macropus) razlikuje po vretenasto-eliptičnim sporama koje su obično sitno pahuljaste.

RUTAVI HRČAK

Helvella fibrosa (Wallr.) Korf

Klobuk (apotecij): 1-3 (4) cm širok, u mladosti je lijevkast, poslije je bočno stisnut ili raširen te malo ulegnut, čašast ili nepravilno zdjelast, rub je u mladosti malo podvijen te se ubrzo izravna, postane valovit i ponegdje se raspukne; gornja je himenijalna površina oker-smeđa, smeđa ili sivo-smeđa, u starosti je tamnosmeđa ili crno-smeđa te maljavo-dlakava, donja je sterilna strana slične ili malo svjetlije boje i također je maljava.

Stručak: 2-4 cm visok, brzo postane šupalj, nema uzdužnih rebara, nešto je svjetliji od donje strane apotecija, sivo-smeđ, žuto-siv, svijetlosmeđ ili crveno-smeđ, po cijeloj je dužini maljav i zrnast, u starosti je gladak.

Spore: Široko eliptične, imaju jednu veliku kaplju, glatke prozirne, 16-20 x 9.5-12 µm; askusi imaju valjkasti oblik i dugi su 225-285 µm, sadrže 8 spora u jednom redu; parafize su cilindrične i na gornjem dijelu zadebljane poput toljage, debljine su oko 7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, lomljivo, bijelo, sivo, sivo-smeđe ili oker-sivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i početkom jeseni kao saprofit tla po travnjacima, livadama, parkovima, rubovima cesta, nasipima i drugim otvorenim područjima, na pjeskovitom tlu. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom rujna u zaobalnoj šumi uz rijeku Savu, ispod lijeske na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete i jedan od rijetkih jestivih hrčaka, međutim nema neke posebne uporabne vrijednosti, jer okus nije tako dobar kao kod dugonogog hrčka (Helvella macropus).

Napomena: Rutavom je hrčku donekle sličan dugonogi hrčak koji najčešće raste u bjelogoričnim šumama. Bitno se razlikuje po mikroskopskim karakteristikama, jer spomenuti hrčak ima bradavičave spore koje imaju središnju kaplju i sa svake strane po jednu manju kaplju. Osim toga spomenuti hrčak ima izrazito nakostriješeno-maljavu vanjsku stranu apotecija i površinu stručka.

Helvella fusca - created in Estonia by Veiko Kastanje

POTAMNJELI HRČAK

Helvella fusca Gillet

Klobuk (apotecij): 2-3 (4) cm širok, klobučasti dio je sedlasto-režnjastog oblika, režnjevi su nepravilni i kao da su srasli sa stručkom te djeluju napuhano; gornja je himenijalna površina hrapava, oker-smeđa ili crno-smeđa, donja je sterilna površina mrežasta od tankih bjelkastih žilica.

Stručak: 2.5-6 cm visok i do 2 cm debeo, bijel, bijele je do blijedosmeđe boje, cijelom je dužinom uzdužno brazdast, uzdužna se rebra račvaju i ostavljaju nepravilna udubljenja.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 14-17.9 x 10.1-12.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku je tanko i lomljivo, u stručku je žilavo i tvrdo, bjelkasto do svijetlosivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz ceste, često ispod topola ili u podnožju drveća, na glinenastom tlu, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer sadrži male količine giromitrina. Gotovo sve vrste hrčaka su nejestive gljive. U nekim su vrstama pronađene samo male količine toksina giromitrina, ali i ta mala količina može uzrokovati oštećenje organa.

Napomena: Lako se zamijeni s redovničkim hrčkom (Helvella monachella), koji raste na istome staništu i u isto vrijeme. Međutim, spomenuti hrčak ima posve gladak i bijeli stručak., dok potamnjeli hrčak ima duboko i nepravilno brazdast stručak.

Helvella helvellula - created on February 2014 in Attica, Attica, Greece by bkaounas

SITNI HRČAK

Helvella helvellula (Durieu & Mont.) Dissing

Plodno tijelo (apotecij): 2-3 (4) cm široko, glava je zdjelasta, blago je zakrivljena, kasnije se blago spljošti; gornja je himenijalna površina grbava, neravna, neujednačena, napuhana, malo naborana i crna, donja je sterilna strana crna do crno-smeđa, s manje je ili više izraženim venama.

Stručak: 0.5-1 cm visok, bjelkast, svijetlosiv do svijetlosmeđ, više-manje ižlijebljen, šupalj.

Spore: Eliptične, prozirne, 21-25 x 11-14 µm; askusi su s 8 spora, 260-350 x 12.5-17.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili svijetlosivo, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od prosinca do ožujka, pojedinačno i skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz rubove cesta, na karbonatnim i pješčanim tlima uz zimzelene vrste hrastova na sredozemnom području. U Hrvatskoj je pronađena samo na jednom lokalitetu, na otoku Visu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži manju količinu toksina giromitrina, koji i u tako maloj količini može uzrokovati oštećenje organa. Giromitrin potpuno isparava sušenjem, djelomično kuhanjem, a također je topljiv u vodi.

Napomena: Prepoznatljiva je po obliku i boji.

Helvella lactea - created on August 2023 by by janiepo

MLIJEČNI HRČAK

Helvella lactea Boud.

Klobuk (apotecij): 2-5 (6) cm širok, oblika je sedla, jednostruko do višestruko urezan sa podvijenim rubom, podijeljen na više režnjeva, rubnim je dijelom učvršćen za stručak; gornja je himenijalna strana snježnobijela, kasnije je krem, sivkasto-smeđa, žuto-smeđa ili svijetlosmeđa, donja je sterilna strana bijela i glatka.

Stručak: Bjelkast do svijetložućkast, duboko je uzdužno izbrazdan, šupalj, stisnut, sitnozrnast.

Spore: Široko eliptične, glatke, s velikim i često s nekoliko manjih uljnih kaplja, prozirna, 15-18 x 10-12 µm; askusi su s 8-spora, 180-220 x 14-18 µm; parafize su valjkaste; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, lomljivo, tanko; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, rjeđe u ranu jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit tla uz rubove šumskih puteva i staza te na ostacima kore drveća u bjelogoričnim, miješanim i aluvijalnim šumama s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom, bukvom, jasenom, brezom, običnim grabom ili crnom johom, na humusnom šumskom tlu, u travi ili mahovini. U Hrvatskoj je pronađena na dva lokaliteta, na području grada Zagreba i u okolici Vrbovskog.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži različite količine toksina giromitrina, koji čak i u maloj količini može uzrokovati oštećenje organa. Giromitrin potpuno isparava sušenjem,  djelomično kuhanjem, a također je topljiv u vodi.

Napomena: Po boji može biti sličan jesenji hrčak (Helvella crispa).

JAMIČASTI HRČAK

Helvella lacunosa Afzel.

Etimologija: lacuna (lat.) = jamičasto, udubljeno, rupičasto. Po udubinama po površini stručka.

Engleski naziv: Elfin Saddle

Klobuk (apotecij): 3-10 (12) cm širok, u obliku je sedla, kvrgav, gladak, kao nepravilno napuhan, sastoji se od jednog listića podijeljenog na 2-3 režnja, režnjevi se izvrnu prema stručku, ali dosta pravilno, rub je spojen sa stručkom; vanjska je himenijalna strana crno-smeđa ili sivo-crna, unutarnja je strana nešto svjetlija.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, valjkast, istaknuto je brazdasto-rebrast, između rebara se nalaze uzdužni žlijebovi, iznutra je komorasto šupalj; bjelkast, sivkast, kasnije je sivkasto-okerast, sivkasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ.

Spore: Eliptične, s uljnom kapljom na sredini i nešto manjom na jednoj strani, prozirne, 14.5-22 x 10-14 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Lomljivo, tanko, bjelkasto ili sivkasto; miris i okus ugodni na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u sjenovitim miješanim i bjelogoričnim šumama, po proplancima i uz putove. Primjerke na prve četiri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, polovicom svibnja, u blizini planinskog vrha Badanj na Dinari, a posljednje dvije Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Nekolicina je autora navodi kao jestivu vrstu, ali se smatra otrovnom jer može sadržavati male količine toksina monometilhidrazina, koji se djelomično razgrađuje kuhanjem. Sve se vrste iz roda Helvella smatraju nejestivim i potencijalno otrovnim, a postoje i određene sugestije da bi mogle biti kancerogene. Prijavljeno je da sirova uzrokuje gastrointestinalne tegobe.

Napomena: S karakteristično je narebranim stručkom bjelkaste boje. Sličan je redovnički hrčak (Helvella monachella) koji najčešće raste na pjeskovitom i vapnenastom tlu u proljeće, izvana ima mnogo tamniji klobuk, a s unutarnje je strane bjelkast, stručak gotovo nikada nije jako izbrazdan i uzdužno rupičav, već je najčešće gladak.

STEVENSIJEV HRČAK

Helvella latispora Boud.

Etimologija: late (lat.) = široko, obilno, bogato + spora (gr.) = sjemenka, spora. Po širini spora.

Engleski naziv: Pale Saddle

Klobuk (apotecij): 2-5 (6) cm širok, u mladosti je uhast pa u obliku sedla, s 3 je režnja ili u obliku uha, rub se ubrzo podvije; gornja je himenijalna površina u mladosti skoro bjelkasta, sivkasto-smeđa, oker-smeđe ili svijetlosmeđa, donja je sterilna površina najprije bijela pa oker-smeđa, sitno je pahuljasta.

Stručak: 1-7 cm visok i 0.2-1 cm debeo, valjkast je i u obliku stupa, bez žljebova, stisnut, šupalj; bijel je i žućkast, sitno je dlakav, na bazi s bijelim micelijem.

Spore: Eliptične, glatke, s velikom uljnom kapljom, 15-21 x 10-12.5 µm; askusi s 8 spora su dugi do 350 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko, lomljivo; miris i okus nisu izraženi, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla na rubu miješanih i bjelogoričnih šuma, često po stazama i putevima, u mahovini i po ravničarskim predjelima u blatu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom listopada.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Konzumacija ove gljive se ne preporučuje jer se sve gljive iz roda Helvella smatraju nejestivim i moguće otrovnim jer sadrže određene količine toksina giromitrina, a čak postoje i mišljenja da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Elastični je hrčak (Helvella elastica) vrlo sličan ovoj vrsti, čak i po mikroskopskim osobinama, ali uglavnom raste nešto kasnije i najčešće unutar šuma. Rub klobuka je uvijek podvijen i prljave je smeđo-oker boje.

Helvella macropus - created in Norway by Siv Moen

DUGONOGI HRČAK

Helvella macropus (Pers.) P.Karst.

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + pus (gr.) = noga. Po dugom stručku.

Engleski naziv: Felt Saddle

Klobuk (apotecij): 1-4 (5) cm širok, najprije je otvoren, zatim je skoro spljošten, u obliku je pehara sa stalkom; unutarnja je himenijalna strana sivo-smeđa ili sivo-oker, a vanjska je sterilna stranae blijedosiva i sitno baršunasta, rub je iskrzan.

Stručak: 3-5 cm visok i 2-3 mm debeo, ponekad izraženo narebran, maljav, baršunast, zrnast, sivo-smeđ.

Spore: Vretenaste, eliptične, skoro glatke, 21-24 x 9.9-12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, sivkasto, sivkasto-smeđe ili oker-smeđe, elastično, lomljivo; miris je ugodan na voće ili na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, po šumskim čistinama i po grmlju, na goloj zemlji ili u travi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedan je od rijetkih jestivih hrčaka. Potrebna je temeljita termička obrada. Bez obzira na jestivost ne preporučuje se konzumacija bilo koje vrste iz ovog roda, jer gotovo sve sadrže toksin giromitrin, a čak postoje i mišljenja da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Sličan je gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa) koji raste u proljeće i ima čitavu površinu stručka u obliku sklerocija (ovapnjenjenu), a i uvijek raste u blizini biljke šumarice (Anemone nemorosa).

REDOVNIČKI HRČAK

Helvella monachella (Scop.) Fr.

Etimologija: Po imenu kaluđerica, jer klobuk i rašireni režnjevi podsjećaju na nekog redovnika.

Klobuk (apotecij): 2-4 (5) cm širok, u obliku je sedla s uzdignutim vrhom, sastoji se od jednog listića podijeljenog na 3 režnja koji se nepravilno izvrnu prema stručku, režnjevi su gotovo uvijek uspravno postavljeni; vanjska je himenijalna stana tamnosmeđa, u starosti je sivo-smeđa, nekad i s ljubičastom nijansom, a unutarnja je sterilna strana bjelkasta.

Stručak: 3-5 (7) cm visok, valjkast, debeo, malo je zadebljan na bazi, nije uzdužno narebran, eventualno je malo brazdast, bijel.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 18-22 x 10-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, okus je lagano slatkast, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz rubove putova, te po vrtovima na pjeskovitom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Konzumacija se ne preporučuje jer se sve gljive iz roda Helvella smatraju nejestivim i potencijalno otrovnim, jer gotovo sve sadrže toksin giromitrin, a čak postoje i mišljenja da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Kao i kod svih vrsta u rodu hrčaka ima klobuk podijeljen na režnjeve sve do stručka ili je nekad, ali nešto rjeđe, podijeljen samo na vrhu. Prepoznatljiva je vrsta po tamnosmeđem ili crno-smeđem klobuku i po stručku koji nije naboran, već gladak, eventualno je zadebljan na bazi.

Helvella phlebophora - created on August 2009 in Карачаево-Черкесская Республика, Russian Federation by Eugene Popov

LISTIĆAVI HRČAK

Helvella phlebophora Pat. & Doass.

Klobuk (apotecij): 1-3 (4.5) cm širok, prema dolje pravilno u obliku kišobrana, nepravilno je valovit, savijen, bez ruba, ali lagano podvijen prema stručku, nikad nije srašten sa stručkom, nešto je širi u starosti; gornja je himenijalna površina siva, sivo-crna ili plavo-siva, ponekad s plavkastom nijansom, donja je sterilna strana glatka, nešto je svjetlija od gornje strane, s uzdužnim je brazdama.

Stručak: Bjelkast, sivkasto-žut ili oker-žut, uzdužno je izrazdan.

Spore: Eliptične, (13)15-18 x 9.5-11.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prljavobijelo do sivkasto-žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od lipnja do rujna, uglavnom usamljeno, rijetko skupno, kao saprofit tla na humusnim šumskim tlima obraslih mahovinom ili na biljnim ostacima, često uz rubove šumskih puteva i staza u bjelogoričnim šumama, najčešće u blizini hrasta, bukve, breze, lijeske ili običnog graba, u kontinentalnim krajevima s umjerenom klimom, vrlo rijetko u gorskim krajevima. U Hrvatskoj je pronađena na tri lokaliteta, na području grada Zagreba, na planini Medvednici i na području Vukomeričkih gorica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži različite količine toksina giromitrina, a čak postoje i neka mišljenja da bi sve vrste iz roda Helvella mogle biti kancerogene. Iako ponekad može sadržavati samo malu količinu giromitrina i ta mala količina može uzrokovati oštećenje organa. Giromitrin potpuno isparava sušenjem, djelomično kuhanjem, a također je topljiv u vodi.

Napomena: Prepoznatljiv je po sivoj ili sivo-plavkastoj boji apotecija.

Helvella solitaria - created on May 2023 in Ήπειρος, Greece by bkaounas

USAMLJENI HRČAK

Helvella solitaria P.Karst.

Klobuk (apotecij): 1-4 cm širok, u obliku je čašice sa stalkom ili pehara koji je na obje vanjske strane stisnut i izgleda kao otvorena školjka; unutarnja je himenijalna strana crvenkasta do crno-smeđa ili sivkasto-smeđa, vanjska je sterilna strana svijetlosmeđa i blago baršunasta, cijela je površina ljepljiva i iznutra i izvana.

Stručak: Bjelkast ili blijedosmeđ, uzdužno je rebrast.

Spore: Eliptične, 17-21 x 11-13.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Elastično, lomljivo, bjelkasto; miris je ugodan slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit tla u miješanim šumama, najčešće ispod topola ili vrba, po rastresitim i pjeskovitim tlima bogatim vapnencem.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži toksin giromitrin, kao i gotovo sve vrste iz ovog roda.

Napomena: Moguća je zamjena s također otrovnim queletijevim hrčkom (Paxina queletii), koji najčešće raste u crnogoričnim šumama.

CRNO-BIJELI HRČAK

Helvella spadicea Schaeff.

Plodno tijelo (klobuk): 2-5 (7) cm široko, glava oblika sedla, podijeli se na 3 ili 4-kraka u obliku trokutastih klobuka s vrhovima, rubom prirasla sa stručkom; gornja himenijalna površina tamnosmeđa, u starosti sivo-smeđa, crno-smeđa.

Stručak: 2-15 cm visok i oko 3 cm debeo, u početku je bijel, poslije postaje prljavo žućkast, vrlo je debeo, baza je zadebljana, nije uzdužno narebran, samo je ponekad blago izbrazdan.

Spore: Eliptične, glatke, 16-23 x 12-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, žućkasto, žilavo, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, a od prosinca do travnja na sredozemnom području kao saprofit tla na primorskim obalnim dinama uz primorski bor, a u travnju i svibnju na pješčanim tlima prirodnih obalnih zona uz velike kontinentalne rijeke te na pješčarskim stepama uz različite vrste topola, rijetko vrba te od lipnja do početka rujna u visokim planinama. Kod nas je pronađena na 9 lokaliteta, od čega ih je 8 uz rijeku Dravu, a jedan uz rijeku Neretvu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži različite količine toksina giromitrina, a čak postoje i neka mišljenja da su sve vrste iz roda Helvella kancerogene. Sirova je otrovna. Iako ponekad može sadržavati samo malu količinu giromitrina i ta mala količina može uzrokovati oštećenje organa.

Napomena: Prepoznatljiv je po tamnom, tamnosmeđem ili sivo-smeđem apoteciju i svijetlijem, bijelom do žućkastom stručku.

Helvella villosa - created in Netherlands by Westra, Theo

RUTAVI HRČAK

Helvella villosa Schaeff., 1774

Etimologija: villosus (lat.) = dlakav, kudrav, maljav, rutav. Po izgledu plodnog tijela.

Klobuk (apotecij): 1-4 (5) cm je širok, stisnuto-uhast, ubrzo je pravilno kružan, nakon određenog vremena je pravilnog oblika priljepka ili čašice; unutarnja je himenijalna površina sivkasto-smeđa ili oker, kasnije je tamnije sivo-smeđe boje, glatka, vanjska je sterilna strana iste boje.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i oko 5 mm debeo, nije narebran, valjkast; boje je vanjskog dijela klobuka, sitno je kosmat i skoro gladak, samo je na vrhu malo pahuljast.

Spore: Eliptične, glatke, 22-24 x 9-12 µm; askusi s 8 spora su dugi do 300 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Čvrsto, sivkasto-smeđe; miris je ugodan na voće ili gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće ispod lijeske, te po parkovima i grmlju, na krupnim drvnim ostacima, kao i na jako blatnjavom i muljevitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedan je od rijetkih jestivih hrčaka. Bez obzira na jestivost, ne preporučuje se konzumacija ni ove ni drugih vrsta iz roda Helvella, jer sve sadrže određenu količinu toksina giromitrina, a čak postoje i neka mišljenja da bi sve vrste iz ovog roda mogle biti kancerogene.

Napomena: Dugonogi hrčak (Helvella macropus) je sličnog izgleda, međutim ima nešto vretenastije i sitno naborane spore. Sedlasti hrčak (Helvella ephippium) raste zajedno s ovom vrstom, a razlikuje se po klobuku u obliku sedla.

Paxina queletii - created in Netherlands by Ton en Karin Hermans

QUELETIJEV HRČAK

Paxina queletii (Bres.) Stangl

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Luciena Queleta.

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 (5) cm širok, najprije je skoro kuglast, zatim se raširi; tamnosmeđ, sivo-smeđ do crno-smeđ, unutarnja je himenijalna površina gola, vanjska je strana sa stršećim sivkasto-smeđim čehicama.

Stručak: 2-3 cm visok i 4-7 mm debeo, šupalj, užlijebljen, gotovo je trbušast, gol; bjelkast je do žuto-smećkast, maljav, na vrhu je obično nešto tamniji i sivkasto pahuljast.

Spore: Eliptične, s nešto tamnijom jezgrom, prozirne, nisu amiloidne, 17-22 x 11-14 µm; askusi su valjkasti, sa stalkom, 320-350 x 14-18 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, voštano, bjelkasto, u mladosti na prerezu stručka poružičasti; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla miješanim i crnogoričnim šumama, obično šumama ariša.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer vjerojatno sadrži male količine toksina giromitrina. Sirova je otrovna.

Napomena: Veoma sliči jamičastom hrčku (Helvella lacunosa) koji se razlikuje po dimenzijama, boji i staništu. Također je slična i vrsta Helvella pezizoides koja je nešto veća rastom, čitav stručak je brazdast i ima sočno meso.

CRNOBIJELA REBRAŠICA

Dissingia leucomelaena (Pers.) K.Hansen & X.H.Wang

Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + melas (gr.) = crno. Po boji.

Engleski naziv: Sooty Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (4) cm široko, u obliku je nepravilne šalice ili je rastegnuto, te je s tankim valovitim rubom koji je također razdijeljen na režnjeve, ima vrlo kratak stručak s kojega se produžavaju rebra koja završavaju na vanjskom dijelu šalice; unutarnja je himenijalna površina glatka, siva do crno-smeđa, ali također i skoro smećkasta, vanjska je površina boje unutarnje površine, osim dijela uz sami stručak s kojega se produžavaju rebra, a koji je bijele boje.

Stručak: Vrlo je kratak, udužno narebran, duboko je ukopan u zemlji, bjelkast.

Spore: Eliptične, glatke, s jednom uljnom kapljom, prozirne, 16.2-26.2 x 10-14.4 µm; askusi 270-331 x 10.6-13.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, žilavo, elastično, ali i pomalo tvrdo; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično šumama bora ili smreke, te po livadama, pješčanim staništima i uz rubove putova.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a sirova je otrovna. Konzumacija ove gljive se ne preporučuje jer se sve gljive iz roda Helvella smatraju nejestivim i gotovo sve sadrže toksin giromitrin, a čak postoje i mišljenja da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Nije je uvijek lako razlikovati od proljetne rebrašice (Helvella acetabulum) koja je ista po izgledu i boji, te dosta rasprostranjenija vrsta.

ŽILASTA TAVICA

Disciotis venosa (Pers.) Arnould

Etimologija: venosus (lat.) = žilasto. Po izgledu.

Engleski naziv: Bleach Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-18 (22) cm je široko, prvo je nepravilno okruglasto pa rašireno i konkavno, obično je u obliku čaše ili zdjelice, ali je nekad i gotovo ravno, sa kratkim je stalkom; unutarnja je površina žućkasto-smeđa do svijetlosmeđa, kasnije tamnosmeđa s razgranatim žilicama ili naborima, vanjska je strana svjetlija, blijedokrem i sitno zrnasta, skoro uvijek je rebrasta i naborana poput unutarnje strane.

Stručak: Veoma je kratak i jedva uočljiv, ukopan je u zemlji, bjelkast, žućkast ili smećkast.

Spore: Eliptične, glatke, 18-25 x 11-15 µm (cromushroms: (20.1) 21.2 - 24.9 (26) × (9.3) 9.9 - 11.8 (13.1) µm, Q = (1.9) 1.92 - 2.3 (2.5), N = 100, Me = 22.8 × 10.9 µm, Qe = 2.1); otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: U vanjskom je sloju smećkasto, a u unutarnjem je bjelkasto, poput dječjih čokoladnih jaja, čvrsto, vrlo je lomljivo, voštano; upadljivo miriše na klor, lužnato, miris na klor nestaje zagrijavanjem, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće kao saprofit tla u bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, uz rubove šuma, šumske puteve, rijeke, te po močvarama i parkovima. Prvu i drugu sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević početkom travnja, treću Neven Ferenčak, početkom travnja, a četvrtu August Cerovečki, početkom travnja, na lokalitetu Prelog kod Varaždina.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo dobro termički obrađena, jer je sirova otrovna. Miris klora kuhanjem potpuno nestane.

Napomena: Ne pazeći na stanište, te boju unutarnjeg i vanjskog dijela apotecija može se zamijeniti s bisernom pločaricom (Discina ancilis), ove dvije vrste se ponekad dosta teško međusobno razlikuju, imaju drugačije spore. U bukovim šumama raste mjehurasta čašica (Tarzetta catinus) koja je pravilnijeg oblika, sličnog peharu, unutarnja strana je glatka, a vanjska stijenka je sitnobrašnasta, žuto-krem je i oker boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1712. Žilasta tavica (Disciotis venosa (Pers.) Boudier)

Morchella costata - created in Spain by Luis García Bona

REBRASTI SMRČAK

Morchella costata Pers.

Etimologija: costatus (lat.) = rebrasto. Po izgledu.

Klobuk: 5-12 cm visok i 2-6 cm širok, stožast, u mladosti je često okruglast, prirastao je za stručak sa kolutastim ovratnikom, različito je širok, šupalj, po vanjskoj se površini pružaju jače izražena uzdužna rebra, nalik pčelinjem saću, unutrašnjost je rupa sivo-smeđa, bridovi su tamni, gotovo crni.

Stručak: Do 10 cm visok i do 7 cm debeo, valjkast, na donjem je dijelu malo širi, šupalj, veoma je nepravilan; u početku je bijel, zatim je žućkast ili sivkast.

Spore: Eliptične, glatke, 20-24 x 12-14 µm; otrusina je blijedooker.

Meso: Deblje je nego kod drugih smrčaka, hrskavičavo, u starijih primjeraka je elastično, bjelkasto; miris je ugodan na smrčke, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, po pašnjacima i livadama bogatim humusom, preferira pjeskovita i vapnenasta tla bogata kalcitom, ilovaste aluvijalne šume gdje se zadržava voda ili uz potoke, u šumama bora ili smreke, često u malču od kora, na smetlištima, u parkovima, vrtovima i na ognjištima.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a veoma je aromatičan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Jedna je od varijacija tipičnog pravog smrčka (Morchella esculenta) od kojeg se razlikuje po stručku koji je uvijek crveno nahukan, nije bijel. Uz stožastog smrčaka sličan je i visoki smrčak (Morchella elata) koji raste po planinskim crnogoričnim šumama, donji dio klobuka je skoro iste debljine kao i stručak, nema istaknute bokove kao većina smrčaka.

Morchella crassipes - created in Estonia by Vello Liiv

DEBELONOGI SMRČAK

Morchella crassipes (Vent.) Pers.

Etimologija: crassus (lat.) = debeo, mastan, krupan + pes (lat.) = noga. Po velikim dimenzijama stručka.

Klobuk: 4-10 cm visok i 3-7 (9) cm širok, dosta je velik, širok, šupalj, stožast ili okruglast, površina je s nepravilno raspoređenim i vijugavim rebrastim pregradama, te s dosta širokim udubinama (alveolama); sivo-žut, zelenkasto-žut, svijetlosmeđ ili oker-smećkast.

Stručak: 4-13 cm visok i 3-7 cm debeo, šupalj, dosta se razvije u visinu i u širinu, gladak, širi se prema vrhu, uzdužno je nepravilno brazdast, a prema dnu je redovito zadebljan; bjelkast je ili blijedocrvenkast, kao posut bijelim prahom.

Spore: Eliptične, glatke, 17-24 x 11-15 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto je ili svijetložuto, tanko, lomljivo; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, obično u travnju i svibnju, kao saprofit tla u sjenovitim bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, po rubovima šuma, šumskim livadama, te u parkovima, vrtovima, često se pronađe uz potoke i rječice ispod jasena i lijeske.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjema utvrđeno da sadrži određene tvari sa antioksidativnim svojstvima (ResearchGate. 2024. Antioxidant activities, metal contents, total phenolics and flavonoids of seven Morchella species). Antioksidativna svojstva gljiva obično se povezuju sa fenolnim spojevima, kao što su peroksidaza ili polifenol oksidaza, koji su prisutni u visokim količinama u gljivama. Fenolni spojevi kao što su flavonoidi, fenolne kiseline i tanini se smatraju glavnim doprinositeljima antioksidativnog djelovanja. Ovi antioksidansi također djeluju protuupalno, antiarterosklerotski i antikancerogeno, a to se djelovanje može povezati s njihovim antioksidativnim djelovanjem.

Napomena: Dio autora smatra da je debelonogi smrčak samo veća varijacija pravog smrčka (Morchella esculenta).

Morchella deliciosa - created in Norway by Siv Moen

SLASNI SMRČAK

Morchella deliciosa Fr.

Etimologija: deliciosus (lat.) = delikatesan. Po odličnoj kvaliteti.

Klobuk: 3-4 cm visok, stožast i jajolik, krupan, prirastao na stručak, šupalj, iznutra je pahuljast, rebra su malo odmaknuta od stručka i maljava, uzdužno je vijugavo-rebrast, rebra su povezana pregradama, alveole su duguljaste i promjenljive veličine; može biti žućkast i siv, u starosti postane crnkast.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-2 cm debeo, prilično je nepravilan, cijelom je dužinom šupalj, na bazi je lagano zadebljan, uzdužno je brazdast i jamičast ili ravan, pahuljast, bijel.

Spore: Eliptične, glatke, 20-22 x 13-16 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je lomljivo, prilično je tvrdo i kožasto, u klobuku je bijelo ili s crvenkastom nijansom (ružičasti smrčak (Morchella purpurascens)); miris je vrlo jak i ugodan, a okus nije izražen, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće kao saprofit tla na travnatim terenima i usjecima u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjema utvrđeno da sadrži određene tvari sa antioksidativnim svojstvima (ResearchGate. 2024. Antioxidant activities, metal contents, total phenolics and flavonoids of seven Morchella species). Antioksidativna svojstva gljiva obično se povezuju sa fenolnim spojevima, kao što su peroksidaza ili polifenol oksidaza, koji su prisutni u visokim količinama u gljivama. Fenolni spojevi kao što su flavonoidi, fenolne kiseline i tanini se smatraju glavnim doprinositeljima antioksidativnog djelovanja. Ovi antioksidansi također djeluju protuupalno, antiarterosklerotski i antikancerogeno, a to se djelovanje može povezati s njihovim antioksidativnim djelovanjem.

Napomena: Jedna je od varijacija, a i svi su oblici bliski pravom smrčku (Morchella esculenta), jer imaju najčešće koničnu mitru, ali ona može biti i kuglasta, ima jača rebra i ne pocrni u starosti.