CRNI PEHAR

Urnula craterium (Schwein.) Fr.

Etimologija: crateris (lat.) = kalež, pehar. Po izgledu plodnog tijela.

Engleski naziv: Devil's Urn

Plodno tijelo (apotecij): 2-8 (9) cm široko i 2-8 cm visoko, u mladosti je skoro zatvoreno, zatim se tjemenu zvjezdasto raspucava, u obliku je šalice ili pehara sa stalkom; unutarnja je himenijalna površina smeđa, crno-smeđa do crna, glatka, blistava, vanjska je strana sivo-smeđa do crno-smeđa, gusto je bradavičava i često brašnasto-pahuljasta, rub je iskrzan i raspucan.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-2.5 cm širok (pri vrhu), prema dolje je postepeno ili klinasto uži, nije korjenast, iznad baze je šupalj, a svjež u toj šupljini sadrži želatinoznu, skoro tekuću tvar, dosta je žilav; smeđ, crno-smeđ do crn, često je izbrazdan, baza je obrasla sitnim dlačicama.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 25-35 x 10-14; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 1.5 mm debelo, u mladosti je mekše i lomljivo u apoteciju, starenjem je sve žilavije, s nježnim je želatinoznim slojem, smeđe do crvenkasto-smeđe, osušeno je bijelo ili plavičasto-sivo, osobito iznad baze stručka; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta, graba, lijeske i trepetljikave topole (Populus tremula), te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima i piljevini, a ujedno je rizoidima povezana s humusnim tlom, voli vlažna mjesta. Pojavljuje se samo u nizinskim i brežuljkastim bjelogoričnim šumama kontinentalnih krajeva umjerenog pojasa; rijetka je vrsta u svijetu, najčešća je u središnjoj Hrvatskoj (od Sljemena do Dugog Sela). U Hrvatskoj je poznata sa 17 lokaliteta, i svi su u nizinskom i brežuljkastom području središnje Hrvatske. 

Doba rasta: 3, 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po obliku je sličan crveni peharček (Sarcoscypha coccinea), a po obliku i boji crvenkasta crnočaška (Plectania melastoma) koji je jako rijedak kod nas. To je manja gljiva, veličine do 2 cm, a crni pehar je na rubu narančasto-smeđ i raste među borovim iglicama. Veoma su slične vrste iz rodova Pseudoplectania i Plectania koje su crne boje. Razlikuju se po drugačijim sporama, manjim dimenzijama plodnog tijela, te želatinoznom sloju mesa.

Choiromyces meandriformis - created on July 2014 in Veľké Rovné, Slovakia by Filip Fuljer

VIJUGAVA MIRISNICA

Choiromyces meandriformis Vittad.

Engleski naziv: White Truffle

Plodno tijelo: 3-20 (25) cm široko, nepravilno, okruglasto ili krumpirasto, režnjasto ili kompaktno, redovito je s okruglastim, duboko izgriženim kraterima, peridij je formiran od isprepletenih hifa, najprije je bjelkast, a kasnije sa žuto-smeđim ili crvenkasto-smeđim mrljama.

Spore: Kuglaste, s bodljicama dugim 3-5 µm, 15-20 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Inicijalno bjelkasto, a poslije postane žućkasto-smećkasto, mramorirano, na presjeku se vide brojne areole ograničene vijugavim žilicama; miris je kod mladih primjeraka blag, a kod zrelih plodišta vrlo jak na češnjak i neugodan, a okus blag do blago gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen, uglavnom poluukopana u tlu, u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete. Sirova izaziva proljev i općenito se smatra da uzrokuje alergijski sindrom trovanja pa je prije pripreme potrebna temeljita termička obrada. Nisu poznati simptomi trovanja kod termički obrađenih gljiva.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta po plodnom tijelu koje uvijek napola proviruje iz tla, redovito je izgrižena, a meso je kod zrelih plodnih tijela odvratnog mirisa.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je bjelkasta, kasnije je sa žuto-smeđim ili crvenkasto-smeđim mrljama; 3. meso je bjelkasto do žućkasto-smećkasto; 4. miris mesa je blag, a kasnije vrlo jak i neugodan na češnjak; 5. raste poluukopano u tlu u bjelogoričnim šumama

LJETNI TARTUF

Tuber aestivum (Wulfen) Spreng.

Etimologija: aestivus (lat.) = ljetno. Po razdoblju rasta.

Engleski naziv: Summer Truffle

Plodno tijelo: 3-6 (8) cm široko, okruglasto, jajoliko, prilično je pravilno; crno-smeđe je do crne boje, prekriveno je tipičnim piramidalnim i debelim bradavicama pravilnog oblika, bradavice su oko 3-12 (14) mm široke, s 4-6 stranica, tvrde, oštro se dižu sa podloge, često su malo spljoštene ili udubljene na vrhu, uvijek su sa sitnim poprečnim crticama, poneke su po piramidalnim bridovima zrakasto raspuknute.

Spore: Skoro kuglaste do eliptične, nisu dekorirane, veličina varira ovisno o broju spora u askusu, prozirne, 20-45 x 18-35 µm; otrusina je žuta do ljubičasto-smeđa.

Meso (gleba): Debelo, čvrsto, tvrdo je poput mrkve, u mladosti je bijelo, kasnije je svijetlosmeđe, u starosti je tamnosmeđe, često je s purpurnocrvenim mrljama, mramorirano, isprepleteno je s bjelkastim, tankim, vijugavim i sterilnim žilicama; miris kod mladih gljiva nije osobito jak, aromatičan na gljive, češnjak ili stare alge, kasnije je izraženiji, a okus je blag na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom, dobro dreniranom, vodopropusnom tlu bogatom kalcijevim karbonatom, siromašnom organskim ostacima i sa manje od 40% gline, a čiji su dublji slojevi prilično tvrdi što pomaže korijenu da se razvije bliže površini zemlje, voli toplija staništa, česta je u mediteranskim područjima. Prva je slika snimljena na lokalitetu Lučane kod Sinja, a drugu je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 1, 2, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a cijena po kilogramu gljiva je oko 200-400 €.

Napomena: Ovaj je tartuf crne boje, a od sličnih se vrsta razlikuje po karakterističnim piramidalnim bradavicama po površini plodnog tijela. Gleba je u mladosti skoro bijela, a poslije, kada se gljiva razvije, postane smećkasta, uvijek su prisutne sitne bijele žilice. Po bradavičavoj površini i staništu su slični zimski tartuf (Tuber brumale), crni tartuf (Tuber melanosporum) i crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jajoliko do okruglasto; 2. površina je crno-smeđa je do crna; 3. površina je s tipičnim piramidalnim i debelim bradavicama, koje su spljoštene ili udubljene na vrhu i uvijek sa sitnim poprečnim crticama; 4. meso je bijelo, smeđe do tamnosmeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 5. miris mesa je slab na gljive ili češnjak; 6. raste podzemno u bjelogoričnim šumama, češće u mediteranskim područjima

BORCHIJEV TARTUF

Tuber borchii Vittad.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo: 2-5 (7) cm široko, orkuglastog je oblika, dosta je nepravilno, gomoljasto je ili grbavo, često se ulegne na bazi; peridij je prilično tanak, najprije je maljav, zatim je gladak ili fino naboran, oker ili crvenkasto-smeđ, ponekad je sa zelenom nijansom, često je sa crvenkastim pjegama.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, bez dekoracije, veličina varira ovisno o broju spora u askusu, 18-55 x 17-42 µm; otrusina je svijetložuta, svijetlosmeđa do smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, kasnije je oker-smeđe, u starosti je crvenkasto-smeđe i na kraju skoro crno, prošarano je rijetkim bijelim anastomozirajućim venama pa je tamnosmeđe; miris je dosta ugodan, aromatičan na češnjak, u starosti je neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine podzemno i do 30 cm duboko, uglavnom samo u mediteranskim područjima, a razdoblje sazrijevanja je od siječnja do kraja travnja, u svim tipovima šuma u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrasta, lijeske, bukve, topole ili lipe, te crnogoričnog drveća, često bora, na dobro dreniranom, pjeskovitom tlu. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, početkom veljače.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Može se uzgajati, a prvi put su uzgojene u Italiji 1990. godine.

Napomena: Ovom tartufu po obliku i boji dosta sliče bijeli tartuf (Tuber magnatum), koji se razlikuje po mikroskopskim osobinama, te siromašni tartuf (Tuber oligosmeprmum), kojemu meso miriše na gorke bademe.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je oker do crvenkasto-smeđa; 3. meso je bijelo, oker do crvenkasto-smeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 4. miris mesa je slab na češnjak; 5. raste podzemno ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, u mediteranskim područjima

Tuber brumale - created on February 2016 in Novof, Italy by Nicolò Oppicelli

ZIMSKI TARTUF

Tuber brumale Vittad.

Etimologija: brumalis (lat.) = zimsko. Po vremenu rasta.

Engleski naziv: Winter Truffle

Plodno tijelo: 2-7 (9) cm široko, okruglasto ili je nepravilno je gomoljasto, kvrgavo ili stisnuto, s režnjevima, često je s udubljenjem na dnu; crvenkasto-smeđe, skoro je crno, peridij se sastoji od mnogobrojnih debelih, niskih i nepravilno višekutnih bradavica širokih 1-3 mm, ponekad su na osnovi crvenkasto-smeđe, na vrhu su spljoštene, zatim se poneke zrakasto raspuknu i nemaju poprečne crtice.

Spore: Eliptične, bez dekoracije, 22-42 x 16-27 µm; otrusina je žuto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, nakon sazrijevanja je sivo-smeđe, kasnije je crno-smeđe, tvrda, u starosti je potpuno crno, poput labirinta je isprepletena bijelim žilicama, nepromjenjive je boje, žilice uvijek ostaju bijele; miris je osobit, aromatičan je na muškatni oraščić, mošus, fermentirano voće ili lješnjake, ali ne tako aromatičan kao kod drugih gomoljača, u starosti može postati i neugodan, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u jesen i zimu do 15 cm duboko u zemlji, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, obično lijeskom, hrastom ili lipom, u vapnenastom tlu, voli toplija staništa. U Istri se sakuplja pomoću uvježbanih pasa, vjerojatno raste i u okolici Zagreba ili Karlovca, te u Slavoniji i u drugim krajevima.

Doba rasta: 1, 2, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna je od najcjenjenijih vrsta tartufa. Cijena po kilogramu je oko 1000-2000 €.

Napomena: Pravi je specijalitet i vrlo cijenjena gomoljača. Osim u Istri sigurno raste i na drugim lokalitetima diljem Hrvatske. Po bradavičavoj površini su slični ljetni tartuf (Tuber aestivum), crni tartuf (Tuber melanosporum) i crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je crvenkasto-smeđa do crna; 3. površina je prekrivena debelim, niskim i nepravilnim višekutnim bradavicama; 4. meso je bijelo, sivo-smeđe do crno-smeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 5. miris mesa je na muškatni oraščić ili mošus; 6. raste podzemno u bjelogoričnim šumama

IZDUBLJENI TARTUF

Tuber excavatum Vittad.

Etimologija: excavatum (lat.) = iskopan, izdubljen, s rupicama. Po izgledu.

Engleski naziv: Hollowed Truffle

Plodno tijelo: 2-3 (4) cm široko, veličine je oraha, gotovo je okruglo ili nepravilno izobličeno, ponekad je spljošteno, kvrgavo, na dnu ima veliku šupljinu koja se proteže do unutrašnjosti i koja donji dio dijeli na nekoliko režnjeva, tako da je gomolj na presjeku nepravilno komorasto šupalj po čemu je i ova vrsta i dobila ime; peridij je hrapav i bradavičav, oker, žućkasto-crvenkasto, narančasto-smeđe, crveno-smeđe, hrđastosmeđe ili je maslinasto-smeđe

Spore: Uglavnom kuglaste, samo u starosti grubo ukrašene i nepravilno mrežaste, promjenjive veličine, 30-50 x 22-32 µm; otrusina je žuta do žuto-smeđa.

Meso (gleba): Vrlo je tvrdo, suho, drvenasto, bjelkasto, oker do crvenkasto, u starosti je crvenkasto-smeđe, s mnogobrojnim je bjelkastim mramoriranim žilicama koje se radijalno šire od šupljine u sredini prema vanjskoj površini; miris je ugodno na gljive, tartufe, u starosti je neugodan na pokvareni sir, a okus je blag na kupus.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno u gornjem sloju zemlje u bjelogoričnim šumama do 1600 m nadmorske visine, u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom i grabom, rijetko s crnogoričnim drvećem, najčešće na vapnenastom tlu uz tekućice. Prvu je sliku snimila Ivana Mandić Mihaljević, a drugu i treću Matija Josipović.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom, jer je lošeg okusa glebe kao i svi ostali crvenkasti tartufi.

Napomena: Veoma je prepoznatljiva po uvijek prisutnoj karakterističnoj šupljini u sredini plodnog tijela, a vrlo je loše kvalitete pa se smatra nejestivom vrstom. Sličan je borchijev tartuf (Tuber borchii).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto s velikom šupljinom na donjem dijelu; 2. površina je oker do crvenkasto-smeđa; 3. površina je hrapava i bradavičava; 4. meso je bjelkasto, oker do crvenkasto, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 5. miris mesa je ugodan na tartufe; 6. raste podzemno u površinskom sloju u bjelogoričnim šumama, uz tekućice

Tuber macrosporum - created on September 2016 in Ceva, Italy by Nicolò Oppicelli

GOLEMOSPORNI TARTUF

Tuber macrosporum Vittad.

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + spora (gr.) = spora, sjeme. Po dimenzijama spora.

Engleski naziv: Large-Spored Truffle

Plodno tijelo: 2-5 (7) cm široko, okruglasto je ili malo nepravilnog oblika, udubljeno, spljošteno, kvrgavo, manje se ili više izduži; peridij se sastoji od nepravilnih, višekutnih, piramidalnih, sitnih i debelih bradavica koje su na osnovi široke 4-7 mm, na vrhu su malo spljoštene, uvijek su s poprečnim crticama, poneke su po piramidalnim bridovima zrakasto raspuknute, hrđastosmeđe do crno-smeđe, sa smeđim je mrljama, u starosti je površina skoro crna.

Spore: Eliptične, sa sitnim spljoštenim bradavicama, u starosti prekrivene gustom i nepravilnom višekutnom mrežicom, 38-85 x 25-60 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa.

Meso (gleba): Debelo, vrlo je tvrdo, prvo je sivkasto, kasnije je svijetlosmeđe, smeđe, crveno-smeđ, ljubičasto-smeđe do crno, prošarano je s bijelim žilicama, u starosti je više smeđe mramorirano; miriše ugodno na češnjak ili sir, u starosti postane neugodan, a okus je ugodan, slab na češnjak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće hrastom, topolom, vrbom, lipom ili bukvom, voli vapnenačko i glinenasto tlo, uglavnom u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete zbog okusa glebe koji se ne sviđa svima, a neki ga autori smatraju nejestivim.

Napomena: Po staništu i izgledu je vanjske površine su slični zimski tartuf (Tuber brumale) i crni tartuf (Tuber melanosporum), koji ugodno mirišu na gljive ili muškatni oraščić. Ova se vrsta plantažno uzgaja u Italiji, u provincijama Brescia i Mantova, a za simbionte se koriste lijeska i crni grab.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je hrđastosmeđa do crna; 3. površina je prekrivena nepravilnim višekutnim piramidalnim bradavicama s poprečnim crticama; 4. meso je sivkasto, smeđe do ljubičasto-smeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 5. miris mesa je ugodan na češnjak ili sir; 6. raste podzemno u bjelogoričnim šumama, u mediteranskim područjima

BIJELI TARTUF

Tuber magnatum Pico

Etimologija: magnatus (lat.) = gospodin. Po visokoj cijeni.

Engleski naziv: White Truffle

Plodno tijelo: 2-8 (15) cm široko, uglavnom je nepravilnog oblika, kuglasto, gomoljasto, stisnuto, kvrgavo, mjestimično je jamičasto; peridij je gotovo gladak ili sitno naboran, bjelkasto-žut, žućkasto-oker ili je svijetlooker, djelomično je sa zelenkastom nijansom, u starosti je s tamnijim mrljama.

Spore: Eliptične do kuglaste, više ili manje mrežaste, 24-34 x 18-32 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso (gleba): Čvrsto, mramorirano, prošarano je vrlo isprepletenim bjelkastim sterilnim žilicama, bijelo, kasnije je žućkasto, žuto, oker-smeđe do crvenkasto-smeđe; miris je dosta jak, postojan i aromatičan na poriluk, češnjak, fermentirani sir ili plin metan.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu uz cijeli tok rijeke Mirne, podzemno u gornjem sloju zemlje u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće hrastom, topolom, vrbom, brezom ili lipom, u mediteranskim područjima, na glinenastom tlu. Miris dobije tek potkraj rujna pa se tada počinje i sakupljati. Primjerak na slici snimio je Matija Josipović

Doba rasta: 1, 2, 3, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Izvanredno je cijenjena gljiva i jedna od najskupljih jer postiže fantastične cijene od 2000-6000 €. Sakuplja se samo uz pomoć dresiranih pasa ili svinja. Jedu se sirove jer kuhanjem gube svoju dragocjenu aromu.

Napomena: Po staništu i izgledu su slični borchijev tartuf (Tuber borchii), koji je lošijeg okusa i slabije kvalitete, te izdubljeni tartuf (Tuber excavatum), koji je na dnu s velikom šupljinom i vrlo je malih dimenzija.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je bjelkasto-žuta do svijetlooker; 3. meso je žućkasto, oker do crvenkasto-smeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 4. miris mesa je na češnjak, sir ili metan; 5. raste podzemno u bjelogoričnim šumama

Tuber melanosporum - created on February 2020 in Šibenik, Croatia by John Plischke

CRNI TARTUF

Tuber melanosporum Vittad.

Etimologija: melanos (gr.) = crno + spora (gr.) = spora, sjeme. Po boji spora.

Engleski naziv: Black Truffle

Plodno tijelo: 2-7 (9) cm široko, kuglasto, jajoliko, nepravilno je gomoljasto, nekad je izobličeno i režnjevito, često je s udubljenjem na dnu; peridij se sastoji od malih, višekutnih (4-6 stranica) i piramidalnih bradavica širokih 1-3 mm, na vrhu su spljoštene i okomito ispucane, crno-smeđ do crn, mjestimično je hrđastosmeđ.

Spore: Eliptične, bez dekoracije, 22-42 x 16-27 µm; otrusina je žuto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso (gleba): Nepravilno je isprepleteno mnogobrojnim tankim i bjelkastim labirintnim žilicama koje u starosti postanu smećkaste, crvene ili crveno-smeđe, najprije je bijelo, ubrzo zatim postaje sivo-smeđe, kasnije je crno-smeđe, u starosti je potpuno crno, ne mijenja boju, žilice su uvijek bjelkaste; miris je aromatičan na gljive, muškatni oraščić, mošus, fermentirano voće ili lješnjake, a okus je ugodan.

Stanište: Raste tijekom godine, razvija se od travnja do lipnja, a sakuplja se od studenog do ožujka, podzemno na dubini od 5-50 cm, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće lijeske, hrasta ili lipe, na vapnenačkom tlu, u toplijim krajevima. Pronađe se u Istri, ali se vjerojatno može pronaći i u drugim krajevima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih vrsta tartufa.

Napomena: Na sličnom staništu i istu površinu imaju ljetni tartuf (Tuber aestivum), kojemu meso miriše na češnjak, zimski tartuf (Tuber brumale), koji ima nepravilne i dosta niže crne bradavice, golemosporni tartuf (Tuber macrosporum), kojemu meso također miriše na češnjak te crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum), kojemu meso miriše na jod, a okus je gorak. Cijena po kilogramu je oko 100-500 €. Većina gomoljača postiže fantastične cijene.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je kuglasto; 2. površina je crno-smeđa do crna; 3. površina je prekrivena malim, višekutnim i piramidalnim bradavicama, koje su spljoštene na vrhu i radijalno crtaste; 4. meso je bijelo, sivo-smeđe do crno-smeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 5. miris mesa je na muškatni oraščić ili mošus; 6. raste podzemno u bjelogoričnim šumama

CRIJEVOLIKI TARTUF

Tuber mesentericum Vittad.

Plodno tijelo: 2-5 (6) cm široko, može biti okruglasto, eliptično ili je nepravilno, na osnovi je redovito s udubljenjem ili šupljinom; peridij je formiran od velikih piramidalnih bradavica, bradavice su na osnovi nepravilno višekutne s 4-6 stranica, 3-5 mm visoke i 2-8 mm široke, tamnosmeđe crno-smeđe, sivkasto-smeđe do crno.

Spore: Eliptične, nepravilno sitno mrežaste, 25-57 x 19-37 µm; otrusina je žuta do žuto-smeđa.

Meso (gleba): Debelo, tvrdo, najprije je kremasto, kasnije postane smeđe do sivo-smeđe, isprepleteno je brojnim bjelkastim, sterilnim, vijugavim i labirintnim žilicama koje su u dodiru sa zrakom nepromjenjive boje; miris je odmah nakon iskopavanja prilično jak, podsjeća na katran, terpentin ili jod, kasnije stajanjem na zraku slabi i postaje ugodan na tartufe, a okus je gorak i ne osobito ukusan, ponekad podsjeća na gorke bademe.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen podzemno uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu, u mediteranskom području. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog dosta neugodnog mirisa glebe.

Napomena: Po staništu i bradavičavoj površini slični su ljetni tartuf (Tuber aestivum), koji ima veće bradavice, zimski tartuf (Tuber brumale), kojemu meso miriše na muškatni oraščić ili mošus, te golemosporni tartuf (Tuber macrosporum), kojemu meso također miriše na češnjak.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je tamnosmeđa do crna; 3. površina je prekrivena velikim, višekutnim, piramidalnim bradavicama; 4. meso je kremasto, smeđe do sivo-smeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 5. miris mesa je na terpentin ili jod, a okus je gorak; 6. raste podzemno u bjelogoričnim šumama

Tuber oligospermum - created on March 2022 in Città metropolitana di Catania, Italy by Nicolò Oppicelli

SIROMAŠNI TARTUF

Tuber oligospermum (Tul. & C.Tul.) Trappe

Plodno tijelo: 2-4 cm široko, najčešće je okruglasto, ali može biti i režnjasto ili bubrežasto, vanjska je kožica naborana, žućkasta, žuto-oker do žuto-smeđa, u starosti je tamnosmeđa, u početku je također dlakava, na naborima je žućkasta, u starosti je često s crvenkastim pjegama; peridij je debeo 0.3-0.5 mm, na presjeku je bjelkast.

Spore: Kuglaste, nisu dekorirane, 25-46 x 25-40 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso (gleba): Kompaktno, najprije je bijelo, kasnije je svijetložuto do svijetlosmeđe, protkano je brojnim razgranatim bjelkastim sterilnim žilicama, žilice u starosti postanu smećkaste; miris je na gljive ili gorke bademe, rijetko je na acetilen ili češnjak, eventualno samo kod starjih primjeraka u procesu raspadanja, a okus je blag na gljive, orašast ili na češnjak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen podzemno kao simbiont u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom alepskim borom (Pinus halapensis) ili hrastom crnikom (Quercus ilex), u mediteranskim područjima, na vapnenačkom tlu i osobito na pjeskovitome tlu u blizini mora.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Po staništu i površini slični su borchijev tartuf (Tuber borchii), kojemu meso miriše na češnjak, te crvenkasti tartuf (Tuber rufum), kojemu je površina crvenkasta.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je žućkasta, žuto-smeđa do tamnosmeđa; 3. meso je bijelo, žućkasto do smećkasto, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 4. miris mesa je na gljive ili gorke bademe; 5. raste podzemno u crnogoričnim šumama

MALJAVI TARTUF

Tuber puberulum Berk. & Broome

Etimologija: puber (lat.) = prve dlake kod adolescenata, maljav. Po izgledu površine.

Engleski naziv: Downy Truffle

Plodno tijelo: 1-3.5 cm široko, okruglasto, gomoljasto; bjelkasto, okerasto-smeđe, u starosti je žućkasto-crvenkasto, crvenkasto-smeđe do hrđastosmeđe, u mladosti je dlakavo-maljavo, a dekoracija je vidljiva samo uz pomoć povećala.

Spore: Kuglaste do eliptične, očice mrežice pravilno heksagonale, 31-50 x 28-49 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso (gleba): Lomljivo, prvo je bjelkasto, zatim je crvenkasto-oker, kasnije je mesnatocrvenkasto, u unutrašnjosti je mramorirano s mnogobrojnim razgranatim bjelkasto-sivkastim žilicama; miris neugodan na benzin i pomalo slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i jesen podzemno u crnogoričnim šumama, parkovima i vrtovima u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, voli kiselo i vapnenasto tlo. Primjerke na slikama snimila je Ivana Mandić Mihaljević, u prvoj polovici travnja.

Doba rasta: 4, 5, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog dosta neugodnog mirisa glebe na benzin.

Napomena: Po staništu i površini slični su borchijev tartuf (Tuber borchii) i siromašni tartuf (Tuber oligospermum), kojimu meso miriše na češnjak, te crvenkasti tartuf (Tuber rufum), kojemu miris mesa u mladosti nije izražen, a kasnije je jak na češnjak.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je bjelkasta, okerasta do crvenkasto-smeđa; 3. meso je bjelkasto do crvenkasto-oker, isprepleteno s tankim bjelkasto-sivkastim žilicama; 4. miris mesa je neugodan na benzin; 5. raste podzemno u crnogoričnim šumama

Tuber rufum - created in Estonia by Vello Liiv

CRVENKASTI TARTUF

Tuber rufum Pollini

Etimologija: rufus (lat.) = crveno. Po crvenkastoj boji.

Engleski naziv: Red Truffle

Plodno tijelo: 2-5 (7) cm široko, nepravilno je kuglasto, jajoliko ili bubrežasto, mjestimice je izbočeno ili režnjasto, izdubljeno je na osnovi; peridij je hrapav, sastoji se od gustih, sitnih, višekutnih, piramidalnih i spljoštenih bradavica i kvržica, debelo je raspucan, žuto-smeđ, žuto-crvenkast, crvenkasto-smeđ do hrđastosmeđ.

Spore: Eliptične, bradavičave, 18-40 x 15-26 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Najprije je mekano, kasnije je vrlo tvrdo, isprva je bijelo do bjelkasto, zatim je žućkasto, u starosti je smećkasto do sivo-smeđe, prošarano je bjelkastim ili slamnatožutim žilicama koje su jako razgranate i guste; miris u mladosti nije izražen, kasnije je jak, kiseo, te također na ciklu ili češnjak, a okus je orašast i malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, podzemno u gornjem sloju tla, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima, najčešće u simbiozi s određenim vrstama crnogoričnog drveća, obično smrekom, najčešće u vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog okusa i mirisa glebe kao i kod svih crvenkastih tartufa.

Napomena: Jedan je od nejestivih tartufa, a prepoznatljiv je po crvenkastoj boji. Po staništu i površini slični su borchijev tartuf (Tuber borchii) i siromašni tartuf (Tuber oligospermum), kojima meso miriše na češnjak, te maljavi tartuf (Tuber puberulum), kojemu meso miriše na benzin.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto i malo šuplje na osnovi; 2. površina je žuto-smeđa do crvenkasto-smeđa; 3. površina je prekrivena sitnim, višekutnim, piramidalnim i spljoštenim bradavicama; 4. meso je bijelo, žućkasto do sivo-smeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim ili žutim žilicama; 5. miris mesa u mladosti nije izražen, kasnije je jak na češnjak; 6. raste podzemno u crnogoričnim šumama

ŽELATINOZNA JASTUČNICA

Hypocrea gelatinosa (Tode) Fr.

Etimologija: gelatinosus (lat.) = želatinozan. Po teksturi.

Plodno tijelo: 1-3 (5) mm široko i 1-1.5 (2) mm visoko, može biti okruglasto ili jastučasto; u mladosti je bjelkasto, kasnije je žutćkasto, a na kraju je žuto-zelenkasto zbog sazrijevanja spora, prekriveno je sitnim zelenim bradavičavim ostiolarnim točkicama kroz koje se oslobađaju spore, često je dlakavo i maljavo, osnova široko naliježe na podlogu.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 4-4.5 × 3.5-4.5 µm; otrusina je žuto-zelena.

Meso: Želatinozno, skoro prozirno, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit vlažnih krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najznačajnija je karakteristika mješinarki iz roda Hypocrea što imaju zelenkaste spore. Karakteristična je vrsta po želatinoznom i gotovo prozirnom mesu i po izraženo bradavičastoj površini plodnog tijela.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jastučasto do okruglasto i do 5 mm široko; 2. površina je bjelkasta, žućkasta do žuto-zelenkasta; 3. površina je bradavičavo točkasta; 4. meso je žućkasto, skoro prozirno i želatinozno; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća

CRVENKASTOSMEĐA JASTUČNICA

Hypocrea rufa Pers.

Etimologija: rufa (lat.) = crvenkasto, crvenkasto-smeđe. Po boji.

Plodno tijelo: 2-6 (8) mm široko i 1-2.5 (3.5) mm visoko, formirano je od nepravilnih okruglastih ili jastučastih diskova; u ranoj je mladosti bijelo, a poslije postane žuto-smeđe, žuto-narančasto, narančasto, crveno-smeđe ili maslinasto-smeđe, pojedinačni disk naraste 1-1.5 mm široko, katkad diskovi rastu združeno i tako mogu narasti nekoliko centimetara široko, površina je pokrivena sa zelenim ili maslinasto-crnim ostiolarnim točkicama peritecija, rub je bjelkast.

Spore: Kuglaste, točkaste, prozirne, 4-4.5 x 3.5-4 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Narančasto, više je ili manje blago želatinozno, poslije je tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit vlažnih krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, a može rasti i na starim plodnim tijelima lignikolnih gljiva. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a sumnja se da ova i slične vrste mogu sadržavati vrlo otrovne toksine koji još nisu potpuno istraženi.

Napomena: Konidijalni stadij razvoja koji ima izgled plijesni češće se pronađe u prirodi. Smećkasta boja plodnog tijela označava stadij askusa. Lako je prepoznatljiva i nije moguća zamjena s drugim mješinarkama iz roda Hypocrea zbog boje plodnog tijela čija je površina tamno točkasta.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je nepravilno okruglasto do jastučasto i do 8 mm široko; 2. površina je žuto-smeđa, narančasta do crveno-smeđa; 3. površina je bradavičavo točkasta; 4. meso je narančasto i blago želatinozno; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na starim plodnim tijelima lignikolnih gljiva

ZLATNA PLIJESAN

Hypomyces chrysospermus Tul. & C.Tul.

Etimologija: chrysos (gr.) = zlatan + sperma (gr.) = sjeme. Po boji.

Engleski naziv: Bolete Mould

Plodno tijelo: U obliku bijele do zlatnožute plijesni koja obloži cijelu površinu gljive flokoznim hifama, a gljiva u ranoj fazi infekcije postane potpuno bijela, međutim poslije postaje blijedožuta, zlatnožuta, a zatim tamne žuto-crvene boje i praškasta zbog razgradnje zaražene gljive.

Spore: Ova gljiva ima tri različite morfologije aleuriospora ovisno o svojoj starosti, a u ranoj fazi infekcije (bijeli stadij) eliptične, glatke, s debelim stijenkama, s bodljama dugim oko 1 µm, 16-25 µm; otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus su neugodni, pljesnivi, na trulež.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na plodnim tijelima svih vrganja iz porodice Boletaceae. Na prvoj su slici prikazani napadnuti zrnati sluzavci (Suillus granulatus).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ako je jestiva gljiva samo djelomično pljesniva, nemojte je konzumirati, jer se plijesan često proteže na cijelu gljivu, čak i ako nije vidljiva. Pretvorba tkiva gljive u plijesan proizvodi genetski otrovne tvari koje mogu biti kancerogene. Ako plijesan još nije vizualno vidljiva, to ne bi trebao biti problem, jer proces razgradnje još nije dosegnuo opasne razine. Zabilježeno je nekoliko slučaja u kojima je kozumiranje pljesnivih gljiva uzrokovalo probavne probleme. 

Napomena: Slična je sitnosporna plijesan (Hypomyces microspermus) koja ima nešto manje aleuriospore (12-16 µm), a parazitira samo baršunovce (Xerocomellus), što je važna informacija za determinaciju.

SITNOSPORNA PLIJESAN

Hypomyces microspermus Rogerson & Samuels

Etimologija: micro (gr.) = mali, sitan + sperma (gr.) = sjeme. Po malim sporama.

Plodno tijelo: U obliku bijele do zlatnožute plijesni koja obloži cijelu površinu gljive flokoznim hifama, a gljiva u ranoj fazi infekcije postane potpuno bijela, međutim poslije postaje blijedožuta, zlatnožuta, a zatim tamne žuto-crvene boje i praškasta zbog razgradnje zaražene gljive.

Spore: Aleuriospore kuglaste, s bodljama dugim 1-1.5 µm, s debelim stijenkama, zlatnožute u KOH, (9.3) 10.2 - 12.4 (13.6) × (8.7) 9.4 - 11.8 (13.1) µm, Q = 1 - 1.08 (1.1), N = 60, Me = 11.2 × 10.8 µm, Qav = 1; konidije eliptične, glatke, prozirne u KOH, (7.5) 9 - 13.2 (14.8) × (3.7) 4.4 - 6.6 (7.3) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2.5 (3.3), N = 60, Me = 11 × 5.5 µm, Qav = 2.1; otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus su neugodni, pljesnivi, na trulež.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na plodnim tijelima baršunovaca (Xerocomus, Xerocomellus). Primjerak na slici snimljen je na lokalitetu cret Dubravica u Hrvatskom zagorju na plodnom tijelu podstavljenog baršunovca (Xerocomus subtomentosum).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ako je jestiva gljiva samo djelomično pljesniva, nemojte je konzumirati, jer se plijesan često proteže na cijelu gljivu, čak i ako nije vidljiva. Pretvorba tkiva gljive u plijesan proizvodi genetski otrovne tvari koje mogu biti kancerogene. Ako plijesan još nije vizualno vidljiva, to ne bi trebao biti problem, jer proces razgradnje još nije dosegnuo opasne razine. Zabilježeno je nekoliko slučaja u kojima je kozumiranje pljesnivih gljiva uzrokovalo probavne probleme. 

Napomena: Slična je zlatna plijesan (Hypomyces chrysospermus) koja ima nešto veće aleuriospore (16-25 µm), a parazitira sve vrste vrganja, što je važna informacija za determinaciju.

RUŽIČASTA PLIJESAN

Hypomyces rosellus (Alb. & Schwein.) Tul. & C.Tul.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast. Po boji.

Engleski naziv: Pink Polypore Mould

Plodno tijelo: 1-6 (8) cm široko, raste razrašteno, površina je baršunasto-pamučasta, ružičasta, rubna zona je bijela, na površini se ističu kuglasti periteciji promjera oko 1 mm, želatinozni, sa stožastim otvorom i malim ostiolama na vrhu, tamnocrvene do maslinasto-ljubičaste boje.

Spore: Eliptične do valjkaste, septirane, blago sužene na sredini, bradavičaste, 20-26 x 4.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na granama i trupcima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, trulom lišću i starim plodnim tijelima raznih gljiva, najčešće rupičarki (Polyporus). Slike je snimila Helena Petrić, u drugoj polovici siječnja, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. 

Napomena: Karakteristična je po boji i staništu na kojem raste.

Trichoderma citrinum - created in Norway by Eva Weme

LIMUNASTA BLAZINICA

Trichoderma citrinum (Pers.) Jaklitsch, W.Gams & Voglmayr

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto. Po boji.

Plodno tijelo: 1-4 (5) mm široko, okruglasto ili je više spojenih plodnih tijela prekriva supstrat površine od nekoliko centimetara do nekoliko decimetara četvornih; limunastožuto, kvrgavo, gusto je pokriveno tamnim točkicama, kasnije je krem-oker, žuto-smeđe ili hrđastosmeđe, na vrhu je s malim otvorom u obliku bradavice.

Spore: Kuglaste, najprije glatke, kasnije postanu točkaste, prozirne, 3.5-5 x 3-3.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, žućkasto, kasnije je žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit uglavnom na starim plodnim tijelima brezove gube (Fomitopsis betulina) ili na krupnim drvnim ostacima raznog drveća, a može pokrivati i tlo s lišćem i sitnim grančicama.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istome staništu, odnosno na ležećim krupnim drvnim ostacima bez kore raste vrlo slična žuta blazinica (Trichoderma sulphureum). Spomenuta se mješinarka uglavnom razlikuje po boji plodnog tijela, a mikrostruktura je vrlo slična.

Trichoderma sulphureum - created on October 2023 in Jennersdorf, Austria by lastovka

ŽUTA BLAZINICA

Trichoderma sulphureum (Schwein.) Jaklitsch & Voglmayr

Etimologija: sulfur (lat.) = sumpor. Po boji.

Plodno tijelo: 3-7 (>10) cm široko, u obliku je nepravilnih jastučastih plahtica; površina je neravna i kvrgava, svijetložuta, limunastožuta ili žuto-zelena s pravilno raspoređenim gustim tamnijim točkicama peritecija, rub je vrlo nepravilan i vijugav ili režnjast te oštro odvojen od supstrata.

Spore: Eliptične, najprije glatke, kasnije postanu točkaste, prozirne, 4-8.5 x 4-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, više je ili manje želatinozno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste na kasno ljeto i jesen kao parazit i saprofit na krupnim drvnim ostacima različitog drveća bez kore, voli vlažna mjesta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka ističe svojom sumporastožutom bojom. Zbog vrlo sličnog plodnog tijela se lako zamijeni s limunastom blazinicom (Trichoderma citrinum), koja ima limunastožuto plodno tijelo, a najčešće raste na otpalom lišću i sitnim grančicama pokrivajući tlo. Osim toga, ona ima vrlo nepravilan rub.

Claviceps purpurea - created in Czechia by Dominik Mohr

RAŽENA GLAVICA

Claviceps purpurea (Fr.) Tul.

Etimologija: purpureus (lat.) = purpurne boje, purpurno. Po boji.

Engleski naziv: Ergot / Rye Ergot

Plodno tijelo: Formirano je od okruglaste glavice i stalka, fertilna glava može biti okruglasta ili spljoštena, te široka 1-3 mm; oker do tamnosmeđe boje s finim tamnim bradavicama koje čine ostiole peritecija, stalak je cilindričan, zavojit, gladak i tamnosmeđ, naraste 5-15 mm visoko i 1-1.5 mm debelo, spojen je s bijelim pletivom hifa za crnkasti sklerocij (snijet), a veličina sklerocija ovisi o domaćinu kojeg parazitira.

Spore: Nitaste, glatke, prozirne, s mnogo pregrada kada sazriju, 4-6 x 2-3 µm; askusi su valjkasti, 160 µm dugi i 5 µm debeli, te sadrže 8 paralelnih spora; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Gotovo nepostojeće, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto na otpalim vlažnim sklerocijima koji su se formirali godinu dana prije i parazitirali klasje žitarica i različitih trava.

Doba rasta: 5, 6, 7

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smrtno je otrovna vrsta, a trovanje uzrokuje poremećaje živčanog sustava i moždane aktivnosti te poremećaje cirkulacije udova. Nakon žetve žitarica ostaje pomiješana sa zrnima pa je potrebno čišćenje zrna.

Napomena: Opisana ražena glavica vrlo je otrovna, a njezini se spojevi rabe u porodiljstvu (ergotamin, ergometrin) kao vazokonstriktori. Iz sklerocija je izolirana i LSD droga (dietylamid lizerginska kiselina) koja se danas proizvodi sintetski. Poznato je da ta droga ima snažna halucinogena svojstva, a upotrebljava se u medicini (psihijatriji), uz najstrožu kontrolu liječnika. Spomenimo da je zloglasni Cesare Borgia (1475.-1505.), inače sin pape Aleksandra VI, upotrebljavao raženu glavicu kao prah (Pulvis ad mortem) za ubijanje političkih protivnika. Otrovanim su ljudima otpadali prsti, ruke i noge i umirali su u teškim mukama.

ZELENA ENTOMOPATOGENA GLJIVA

Metarhizium rileyi Kepler, S.A.Rehner & Humber

Etimologija: U čast američkog entomologa Charlesa Valentinea Rileyja (1843–1895), koji je bio pionir u biološkoj kontroli štetočina. Po imenu.

Engleski naziv: Metarhizum Fungus

Plodno tijelo: Na početku konidije gljive prianjaju uz površinu domaćina, klijaju i stvaraju cjevčicu s pupoljcima koja prodire u kutikulu domaćina, a pod odgovarajućim okolišnim uvjetima, konidije proklijaju kako bi proizvele cjevčice koje se razvijaju u hife, koje razvijaju oštre i tanke infektivne šiljke, koje služe za snažnije prodiranje u kutikulu i tkivo domaćina. Pomoću ovih infektivnih struktura, konidije mogu prodrijeti u kutikulu domaćina, nadvladati njegov imunološki obrambeni sustav i iskoristiti njegove hranjive tvari za rast i razmnožavanje. Iako kutikula insekta ima mnogo složenih struktura i kemijskih barijera, konidije gljive proizvode enzime koji razgrađuju kutikulu, kao što su hitinaza, proteaza i lipaza. Hife nastaju kada klične cijevćice uđu u hemocoel domaćina i započnu se razmnožavati, a kada dosegnu kritičnu gustoću, transformiraju se u fenotip micelija koji kolonizira krvotok i tkivo kukca, što rezultira smrću i mumifikacijom domaćina.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 2.3-3.9 x 1.8-3.1 µm; otrusina je zelena.

Meso: Nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Razvija se u ljeto na ličinkama jesenske sovice (Spodoptera frugiperda), koja je štetnik kukuruza i koja se hrani listovima biljaka te može uzrokovati potpuni gubitak listova i ugibanje biljke. Gusjenice jesenske sovice hrane se s 80 različitih biljaka, a preferiraju kukuruz. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta je entomopatogena gljiva koja prirodno inficira ličinke kukca domaćina, koje prave ozbiljne štete na kukuruzu i drugim usjevima, i ima biokontrolni potencijal.

Clonostachys ralfsii - created on September 2020 in Victoria, Australia by Eileen Laidlaw

RALFSIJEVA BRADAVIČARKA

Bionectria ralfsii (Berk. & Broome) Schroers & Samuels

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast britanskog botaničara i mikologa Johna Ralfsa (1807.–1890.).

Plodno tijelo: Oko 0.5 mm široko, vrlo nepravilnih oblika, probija se kroz koru suhoga drva u hrpicama te ima zaokružen rub, poslije je površina izravnata do ulegnuta i bradavičava, može biti svijetložuta do narančasta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 18-23 x 6-8 µm.

Meso: Žućkasto do narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od kolovoza do siječnja na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća s korom, osobito javora, brijesta, jabuke i kruške.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po boji su eventualno slične želatinozna jastučnica (Hypocrea gelatinosa) i crvenkastosmeđa jastučnica (Hypocrea rufa), koje su većih dimenzija, a meso im je više ili manje želatinozne konzistencije.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jastučasto, pločasto do zdjelasto; 2. površina je svijetložuta do narančasta; 3. površina je bradavičava; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom

Cordyceps militaris - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

STRŠAVA GUSJENICA

Cordyceps militaris (L.) Fr.

Etimologija: militaris (lat.) = vojni.

Engleski naziv: Scarlet Caterpillar Club

Plodno tijelo: 2-6 cm visoko i 0.3-1 cm debelo, sastoji se od izdužene glave i stalka; stručkoliko suženi stalak je bjelkast, zatim blijedonarančast do oker, često je uzdužno narančasto išaran; glava je nepravilna i sitno bradavičava, žute, žuto-narančaste, narančaste ili narančasto-crvene boje, podsjeća na kacigu po čemu je ova vrsta i dobila ime.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 4-6 x 1-2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po livadama i parkovima kao parazit i saprofit isključivo na mrtvim tijelima kukaca koji su ukopani u trajno vlažno tlo, često je po nekoliko primjeraka međusobno srašteno. Najčešće živi na gusjenicama moljca (Hepialus americanus) ili dudova svilca (Bombyx mori). Nakon što se kukac zarazi sporama gljive, nastavlja živjeti sve dok se ne zakukulji i postigne masu koja je gljivi dovoljna da razvije plodno tijelo, koje će poslužiti za sazrijevanje i izbacivanje novih spora iznad površine tla. Nakon što je zaražen, kukac traži mjesto s povoljni mikroklimatskim uvjetima za razvoj gljive te se tamo zakukulji nakon čega ga gljiva-nametnik ubija.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjima otkriveno da sadrži bioaktivne tvari koje pomažu u jačanju imuniteta, te djeluju antivirusno, antikoagulantno (sprječavaju stvaranje ugrušaka u krvi), antikancerogeno, antialergijski, protuupalno, protiv pretilosti (snižavanje lipida u krvi), protiv dijabetesa (snižava razinu glukoze u krvi), protiv neplodnosti i protiv starenja (National Library of Medicine. 2024. Cordyceps militaris: An Overview of Its Chemical Constituents in Relation to Biological Activity; Cordyceps militaris as a Bio Functional Food Source: Pharmacological Potential, Anti-Inflammatory Actions and Related Molecular Mechanisms; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Structural Elucidation and Activities of Cordyceps militaris-Derived Polysaccharides: A Review; New Insights Into the Biosynthesis of Typical Bioactive Components in the Traditional Chinese Medicinal Fungus Cordyceps militaris).

Napomena: Karakteristična je vrsta zbog staništa na kojem raste, na mrtvim tijelima kukaca.

BASSIJEVA BEAUVERIA (BIJELA INSEKTNA PLIJESAN)

Beauveria bassiana (Bals.-Criv.) Vuill.

Etimologija: U čast talijanskog biologa Agostino Bassi de Lodija (1773.-1856.), koji je prvi otkrio i dokumentirao patogenost ove gljivice prema insektima. Bassi je bio pionir u istraživanju bolesti insekata, što je postavilo temelje za kasniji razvoj mikologije i biološke kontrole štetočina. Naziv roda Beauveria je dat u čast francuskog prirodnjaka Jean Beauveriea (1874.-1932.), koji je bio poznat po svojim istraživanjima u oblasti botanike i mikologije.

Engleski naziv: Icing Sugar Fungus

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, bijelo, izrasta kao čupava glavica iz tijela mrtvih insekata, nitastog je izgleda i sastoji se od septiranih hifa, promjera veličine od 2,5 do 25 μm, grupiranih na jednostavnim, simpodijalno razgranatim konidioforima koji se stvaraju izravno na miceliju, ima dobro razvijen, razgranat i septiran micelij u kojemu se nalazi više jezgara. Razmnožava se bespolno pomoću konidija. Budući da joj nedostaje spolni stadij, ona pripada nesavršenim gljivama ili Fungi imperfecti.

Spore: Blatospore kuglaste do eliptične, prozirne, 1-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo i ne postoji, mekano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen na mrtvim kukcima, kao što su štitasti moljci, tripsi, grinje, zlatice, kukuruzni moljci ili potkornjaci koji se raspadaju ili parazitiraju na člankonošcima, kod kojih su određene vrste često pošteđene, a druge su preferirani domaćini. Ima sposobnost živjeti na parazitski i saprofitski način, prema tome ona može preživjeti bez prisutnog domaćina. Kada se nalazi u tlu njezin micelij stvara veliku mrežu nitastih konidija. Međutim, u prisutnosti kukca kondije klijaju i kada napokon uđu u tijelo kukca, počinju formirati mrežu spora (blastospore). Proces infekcije kukaca s ovom gljivom odvija se kroz nekoliko koraka: prijanjaje, klijanje, diferencijacija i prodiranje. Prvi korak nastaje prihvaćanjem konidije za kutikulu kukca za koje je potrebno prepoznavanje i kompatibilnost između konidije i stanice na površini tijela kukca. Nakon što se konidija prihvati za površinu kukca, započinje klijanje koje u najvećoj mjeri ovisi o domaćinu i okolišu (potrebna je visoka vlaga). Treći korak započinje stvaranjem penetrirajućih struktura gljiva, apresorija, koja pomaže prodiranju u kutikulu djelovanjem izvanstaničnih enzima, kao što su hitinaze, lipaze, eteraze, proteaze te mehaničkim pritiskom koji omogućava invaziju epiderme kukca. Nakon smrti kukca, koja je rezultat mehaničkih oštećenja, pothranjenosti i toksikoze dolazi do razmnožavanja gljive u probavnom traktu. Hife luče antibiotik oosporin, koji napada bakterije u crijevima i mumificira kukca, odnosno antibiotici sprječavaju napad sekundarnih sapriofitskih mikroorganizama. Ovo omogućuje gljivi nesmetani razvoj. Tijekom infekcije, gljiva učinkovito izbjegava obranu domaćina. Zaraženi domaćini proizvode i izlučuju obrambene spojeve u hemolimfi, kao što su antimikrobni peptidi, koji djeluju inhibitorno na gljivu. Preživaljava onaj organizam (kukac ili gljiva) čiji je mehanizmi obrane učinkovitiji. (Entomopatogene gljive roda Beauveria u Hrvatskoj i mogućnosti njihove uporabe u biološkoj kontroli šumskih štetnika. Kovač, Marta, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, doktorska disertacija. 2021. Rijetka je vrsta. Zaražene primjerke na prve četiri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, krajem svibnja, na lokalitetu Zelovo, SZ od Sinja, a na petoj slici Danijel Balaško, početkom prosinca, na lokalitetu Đurđevac.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Razlikovanje pojedinih vrsta iz ovog roda uglavnom nije moguće bez precizne identifikacije vrste kukaca i mikroskopa. Kada se spore nađu na tijelu insekta domaćina, gljivica raste u tijelu insekta i ubija ga unutar nekoliko dana. Tada se iz istrunulog tijela kukca razvija bijela plijesan i tako se razvijaju nove spore. Ova se vrsta koristi kao biološki insekticid. Znanstvenici su utvrdili kako su direktan potomak Beauveria bassiana azijske vrste roda Cordyceps.  Među glavnim razlikama između Beauveria bassiana i vrste Cordyceps je sposobnost Bauveria da inficira širok raspon domaćina, dok Cordyceps vrste obično pokazuju sklonost prema određenim domaćinima. Istraživanja su utvrdila kako nisu sve vrste roda Bauveria podjednako viruletne te da u biokontroli kukaca veliki potencijal ima već spomenuta Bauveria bassiana.

ZELENA NECTRIA

Cosmospora viridescens (C.Booth) Gräfenhan & Seifert

Etimologija: viridis (lat.) = zeleno + -escens (lat.) = postajanje" ili pretvaranje u. Po boji.

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, probija se kroz koru supstrata, okruglastog je oblika, najprije je glatko, poslije se na vrhu zaravna i postane grubo bradavičavo; najprije sjajno žuto, zatim smećkasto do crvenkasto-smeđe.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7.5-10 x 4-5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Oker-smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od travnja do kolovoza, pojedinačno i raštrkano, na krupnim drvnim ostacima (grane) raznog bjelogoričnog drveća s korom, osobito javora, breze, bukve, jasena i vrbe.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične veličine i oblika su jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum) i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), kojima je površina sitno bradavičava, a meso crne boje.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je smećkasta do crvenkasto-smeđa; 3. površina je grubo bradavičava; 4. meso je smećkasto; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom

Cosmospora magnusiana - created in Netherlands by Kjell Nilsen

IZBOČENA MJEHURICA

Dialonectria magnusiana (Rehm) Lechat & J.Fourn.

Etimologija: magnus (lat.) = velik. Po veličini.

Plodno tijelo: 0.25-0.32 mm široko, kuglasto je ili jajoliko s ravnim vršnim diskom; crveno, narančasto-smeđe ili crvenkasto-smeđe, osušeno je tamnosmeđe ili crno-smeđe, glatko.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 13-14 x 5.5-6.5 µm; otrusina je blijedonarančasta.

Meso: Tanko, želatinozno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste gotovo cijele godine, od kolovoza do travnja, u zbijenim hrpama, na starim plodnim tijelima mješinarki iz roda Diatrypella, najčešće vrsti Diatrypella favacea.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka u stadiju konidija ima želatinoznu strukturu, odnosno sporodochium je opisan kao Dendrodochium epistroma. U tom stadiju posjeduje sitne askokonidije koje imaju valjkasti oblik i malo su zakrivljene. Na starim plodnim tijelima mješinarki iz roda Diatrype i Melanomma raste sitna narančasto-crvena vrsta Dialonectria episphaeria. Plodna tijela su kuglastog ili jajolikog oblika te rastu pojedinačno, a široka su samo 0.15-0.2 mm. Po boji i obliku slična je cinoberasta bradavičarka (Nectria cinnabarina) i lješnjakova plikovka (Thyronectria coryli), koje ne rastu na plodnim tijelima drugih gljiva, već izravno na drvu.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je kuglasto do jajoliko; 2. površina je narančasta do crveno-smeđa; 3. meso je želatinozno; 4. raste na starim plodnim tijelima mješinarki iz roda Diatrypella, najčešće vrsti Diatrypella favacea

RUŽIČASTA VRETENICA

Fusarium roseum Link

Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto. Po boji.

Plodno tijelo: 3-10 cm široko na stabljikama i listovima biljaka, a 2-5 mm na klasovima žitarica, ali se mogu spojiti u veće površine, infekcija se manifestira u obliku smeđih ili crvenkastih duguljastih lezija na stabljikama, deformacije zrna, bijelog premaza na klasovima i ružičaste boje zaraženih dijelova biljke.

Spore: Ima dvije vrste spora, makrokonidije koje su duguljaste i vretenaste, imaju 3-5 pregrada (septuma) sa suženim krajevima, one su ključne za rasprostranjivanje i inficiranje biljaka, 18.6-32.7 x 4.3-7.6 µm, Q = 3.2 - 5.5, N = 22, Me = 25.6 x 6 µm, Qav = 4.3, mikrokonidije su manje, jednoćelijske ili dvoćelijske spore, kuglaste ili jajolike, malobrojnije su, a služe za sekundarno širenje gljive, pored konidija, gljiva stvara i klamidospore, koje su debelih stijenki i strukture prilagođene mirovanju, a omogućavaju preživljavanje gljive u nepovoljnim uslovima, poput suše ili zime, obično su kuglaste i nalaze se unutar micelija ili na krajevima hifa; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao fitopatogena gljiva, kada vremenski uvjeti postanu povoljni (visoka vlažnost i temperature), dolazi do aktivacije spora i infekcije biljaka, posebno žitarica poput pšenice, kukuruza, ječma i zobi, ali i drugih biljaka poput primjerice koprive. Prije aktivacije spora gljiva se najčešće razvija na zemljištu bogatom organskim materijalom i može dugo opstati u obliku klamidospora u biljnim ostacima. Ako se iste biljke sade iz godine u godinu, zaraženi biljni ostaci ostaju u zemljištu, omogućavajući gljivi da se širi i ponovo inficira slijedeću generaciju biljaka. Na poljoprivrednim kulturama poput pšenice, infekcija uzrokuje poznate bolesti kao što su fusariozna trulež klasa i fuzarioza stabljike. Širi se pomoću spora koje se prenose vjetrom, vodom, inficiranim sjemenom ili zaraženim biljnim ostacima. Kada spora dospije na biljku domaćina, klija i prodire u tkiva biljke, obično kroz ozlijeđena mjesta ili izravnim probijanjem epiderme. Infekcija često započinje u korijenu ili bazi stabljike i dalje se širi vaskularnim sustavom biljke, uzrokujući blokadu prijenosa vode i hranljivih tvari. Ovaj proces dovodi do simptoma poput uvenuća, žućenja lišća, zaostajanja u rastu i smanjenog prinosa. Primjerci na slici rasli su u ožujku na stabljici koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8

Status jestivosti: OTROVNA - Nema vrijednosti. Ova je gljiva poznata po proizvodnji mikotoksina, što predstavlja značajan problem u poljoprivredi. Najčešći mikotoksin koji se povezuje s ovom gljivom je deoksinivalenol (DON), poznat i kao vomitoksin, zbog njegovog toksičnog efekta na stoku, posebno svinje. Mikotoksini utiču na kvalitet hrane, mogu izazvati zdravstvene probleme kod ljudi i životinja, a kontaminirano zrno se često ne može koristiti za ljudsku ishranu.

Napomena: Gljiva ima značajan gospodarski utjecaj, jer može dovesti do gubitka prinosa i degradacije kvaliteta usjeva. Suzbijanje ove gljive podrazumijeva primjenu različitih agrotehničkih mjera, uključujući plodored, uporabu fungicida i uzgoj otpornog sortimenta biljaka.

CINOBERASTA BRADAVIČARKA

Nectria cinnabarina (Tode) Fr.

Etimologija: cinnabaris (lat.) = crveni mineral cinabarit žive crvenkaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Coral Spot

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.5) cm široko, kuglasto je ili jajoliko, često više plodnih tijela formira malu nakupinu prije nego što međusobno srastu i izgledaju poput crveno-narančaste lopte, izbliza sliče na male maline; u mladosti je žućkasto, kasnije je narančasto, crveno, tamnocrveno ili crveno-smeđe, površina je hrapava, bradavičava.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, s jednom pregradom na sredini, prozirne, 12-25 x 4-9 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Crvenkasto-smeđe, u mladosti je mekano, kasnije otvrdne; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) različitog bjelogoričnog drveća s korom te u vrtovima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici siječnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta vrlo često raste po svim bjelogoričnim šumama, grmlju i na ribizu. Međutim, najčešće se naiđe na konidijalni stadij razvoja, dok se perfektni stadij razvoja rjeđe pronađe. Po boji i obliku slična je izbočena mjehurica (Dialonectria magnusiana), koja je mnogo manja rastom i raste na plodnim tijelima drugih gljiva, te lješnjakova plikovka (Thyronectria coryli), koja se kasnije ulegne u obliku plitke zdjelice.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je kuglasto do jajoliko, u malim nakupinama sliče na male maline; 2. površina je narančasta, crvena do crveno-smeđa; 3. površina je bradavičava; 4. meso je crvenkasto-smeđe; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom

Elaphocordyceps longisegmentis - created in Norway by Lillian Iversen

ZRNATONOGA BATINICA

Elaphocordyceps longisegmentis (Ginns) G.H.Sung, J.M.Sung & Spatafora

Plodno tijelo: 5-15 cm visoko, valjkasto-batinastog oblika, sastoji se od donjeg stručkoliko suženog dijela na koji je nasađena plodna glava; stručkoliki je dio 10-13 cm dug i do 7 mm debeo, valjkast, u mladosti je limunastožut, kasnije je žuto-smeđ, površina je često s crnim do crno-smeđim točkicama, prema dnu je tamniji, na bazi je sa žućkastim micelijem; plodna je glava 0.8-1.2 (1.5) cm široka, jajolika, tamnosmeđa do crno-smeđa, često s malim pjegama, čvrsto je pričvršćena za stručkoliki dio.

Spore: Valjkaste, duguljaste, 36-42 x 4 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Blijedožuto, u mladosti je također bjelkasto; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama kao parazit isključivo na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive (Elaphomyces granulatus), češća je u mediteranskim područjima. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na otoku Krku.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Karakteristično raste na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive, kao i klobučasti jezik (Tolypocladium capitatum).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je u obliku male okruglaste glave koja je nasađena na stručak; 2. glava je smeđa do crno-smeđa; 3. stručak žut do žuto-smeđ; 4. raste isključivo na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive, češća je u mediteranskim područjima

Ophiocordyceps sphaecocephala - created on July 2016 by The Earwig (INeverCry)

VITKA BATINICA

Ophiocordyceps sphecocephala (Klotzsch ex Berk.) G.H.Sung, J.M.Sung, Hywel-Jones & Spatafora

Plodno tijelo: 2-10 cm visoko, valjkasto-batinastog oblika, sastoji se od donjeg stručkoliko suženog dijela na koji je nasađena duguljasta plodna glava, stručkoliki je dio valjkast i zakrivljen, bjelkast do žućkasto-smeđ, a glava je valjkasto-jajolika, krem do žute boje.

Spore: Vretenaste, 10-14 x 1.5-2.5 µm; askusi 200-220 x 3-4.5 µm.

Meso: Tanko ili skoro ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom proljeća, ljeta i jeseni u šumama kao parazit, isključivo na uginulim odraslim jedinkama opnokrilaca (Hymenoptera), na tlu bogatom mahovinom. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Vrbovskog.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Ljekovitost: Koristi se u tradicionalnoj kineskoj medicini kao ljekovita gljiva jer navodno posjeduje antiastmatična i antikancerogena svojstva (International Journal of Molecular Medicine. 2024. Anti-asthmatic activities in mycelial extract and culture filtrate of Cordyceps sphecocephala J201; National Library of Medicine. 2024. Apoptosis of human hepatocarcinoma (HepG2) and neuroblastoma (SKN-SH) cells induced by polysaccharides-peptide complexes produced by submerged mycelial culture of an entomopathogenic fungus Cordyceps sphecocephala).

Napomena: Izgledom je eventualno slična močvarna kapuljača (Mitrula paludosa), koja ne raste na kukcima.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je u obliku male izdužene glave koja je nasađena na stručak; 2. glava je krem do žuta; 3. stručak bjelkast do žućkasto-smeđ; 4. raste isključivo na uginulim odraslim jedinkama kukaca opnokrilaca

KLOBUČASTI JEZIK

Tolypocladium capitatum (Holmsk.) C.A.Quandt, Kepler & Spatafora

Etimologija: capitatus (lat.) = opskrbljeno klobukom. Po izgledu.

Engleski naziv: Drumstick Truffleclub

Plodno tijelo: Sastavljeno je od batinastog dijela i debele glave koja je čvrsto učvršćena za stručak i podsjeća na klobuk; klobučasti je dio 8-12 (15) mm širok, okruglast, sužava se prema bazi, kestenjastosmeđ, skoro je gladak, često je prekriven sitnim smeđim mrljama, peritecij je vrlo gusto pahuljast, a pahulje su uronjene u vanjskom sloju.

Stručak: 3-8 cm visok i 5-7 mm debeo, valjkast, vlaknast, izrasta iz plodnog tijela podzemne vrste zrnate jelengljive (Elaphomyces granulatus) koju parazitiraju vrste iz ovog roda; lijepe je limunastožute boje, a kasnije je žuto-smeđ, sivo-maslinast ili smeđ, baza je sa žutim micelijem.

Spore: Končaste, 8-32 x 2.5-3 µm; otrusina je smeđa.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno, a ponekad i skupno, u svim tipovima šuma kao parazit na plodnom tijelu zrnate jelengljive. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić, početkom siječnja, u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ipak se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Karakteristično raste na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive, kao i klobučasti jezik (Elaphocordyceps longisegmentis). Jako je napadaju razni kukci.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je u obliku male okruglaste glave koja je nasađena na stručak; 2. glava je tamnosmeđa; 3. stručak žut do žuto-smeđ; 4. raste isključivo na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1903. Cordyceps capitata (Holmsk. ex Fr.) Link

GLAVATI JEZIČAC

Tolypocladium ophioglossoides (J.F.Gmel.) C.A.Quandt, Kepler & Spatafora

Etimologija: ophis (lat.) = zmija + glossa (lat.) = jezik. Po obliku.

Engleski naziv: Snaketongue Truffleclub

Plodno tijelo: 0.5-2 (2.5) cm široko, spljošteno, u obliku je batine ili jezika, sužava se prema stručku; prvo je crvenkasto-smeđe, kasnije je maslinastozeleno, tamnozeleno do crno, kožica je prekrivena malim bradavicama; stručak je 1-8 (10) cm visok i 0.5-1.1 (1.5) cm debeo, žućkast, u starosti je smećkast, korijenom je spojen sa zrnatom jelengljivom (Elaphomyces granulatus), korijen je žut do narančast, a može biti ukorijenjen i 40 cm duboko.

Spore: Končaste. eliptične, 2-5 x 1.5-2 µm.

Meso: Vrlo je žilavo i vlaknasto, žuto-zelenkasto, u proširenju je u mladosti svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, po više primjeraka zajedno združeno, kao parazit na plodnim tijelima jelenovih tartufa na dubini od 20-30 cm.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, sli se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po načinu rasta na plodnim tijelima zrnate jelengljive, koja raste podzemno ili poluukopana u zemlji.

Thyronectria coryli - created in Finland by Unto Söderholm

LJEŠNJAKOVA PLIKOVKA

Thyronectria coryli (Fuckel) Jaklitsch & Voglmayr

Etimologija: coryli (lat.) = lješnjak (Corylus). Po staništu.

Plodno tijelo: Do 1 cm široko, u ranoj je mladosti okruglasto, kasnije i po suhom vremenu je ulegnuto na vrhu i sliči plitkoj zdjelici; površina je svijetlocrvena i hrapava, na vrhu se nalazi sitna papila, razvija se ispod kore i probija na površinu.

Spore: Nepravilno valjkaste do vretenaste, glatke, na oba kraja formiraju sekundarne spore, sadrže jednu pregradu, prozirne, 9-11 x 4-5.5 µm.

Meso: Tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, grančice) različitog bjelogoričnog drveća s korom, osobito lijeske, vrbe i topole.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zanimljivost opisane mješinarke sastoji se u tome što ne oslobađa askospore iz askusa, nego se od njih u askusima formira mnoštvo sitnih askokonidija. Zbog toga askusi postanu veće (85-95 x 12 µm), a askokonidije su valjkaste i zakrivljene, te glatke, prozirne i velike 3-5 x 1-2 µm. Po boji i obliku slična je izbočena mjehurica (Dialonectria magnusiana), koja je mnogo manja rastom i raste na plodnim tijelima drugih gljiva, te cinoberasta bradavičarka (Nectria cinnabarina), koja je obično tamnije crvene boje, a plodno tijelo u malim nakupinama sliči na male maline.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto, kasnije je ulegnuto na vrhu i sliči plitkoj zdjelici; 2. površina je svijetlocrvena; 3. površina je hrapava sa sitnom papilom na vrhu; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom

Camarops polysperma - created on July 2023 in Japan by Ryoko Fukuyama

GUSTA KRASTOKORKA

Camarops polysperma (Mont.) J.H.Mill.

Etimologija: polys (gr.) mnogo, vrlo, veoma, jako, puno, višestruko, mnogostruko + sperma (grč.) = sjeme. Zbog sitnih nagomilanih peritecija koji podsjećaju na sjemenje biljaka.

Engleski naziv: Thick Tarcrust

Plodno tijelo: Do 4 cm dugo, 1.2 cm široko i 0.8 cm debelo, stroma je plosnata ili malo jastučasta te sadrži vrlo velik broj uskih i cilindričnih peritecija, na horizontalnom (poprečnom) presjeku vide se heksagonalni oblici kao pčelinje saće, stanice su peritecija tanke i ružičaste boje s bijelom zonom na vrhu, površina je bradavičava te sivo-smeđa do gotovo crna.

Spore: Eliptične, glatke, 4.8-6.1 x 1.9-2.7 µm; otrusina je tamnomaslinasta do tamnosmeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijim drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito jasike, breze i johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Iako se u literaturi navodi da nije česta vrsta, u Hrvatskoj se redovito nalazi po svim šumama johe. Moguća je zamjena sa sličnim crnim i plosnatim mješinarkama iz roda Biscogniauxia, ali one imaju znatno tanju stromu od opisane mješinarke čija stroma može biti debela do 0.8 cm.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je plosnato ili jastučasto; 2. plodno tijelo je debelo do 8 mm; 3. površina je sivo-smeđa do crna; 4. površina je bradavičava; 5. na presjeku se vide heksagonalni oblici poput pčelinjih saća, a stanice peritecija su tanke i ružičaste boje s bijelom zonom na vrhu; 6. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, obično johe

DUDOVA BRADAVIČARKA

Bertia moriformis (Tode) De Not.

Etimologija: mori (lat.) = plodovi duda, dudovi + forma (lat.) = oblik. Po izgledu plodnog tijela.

Engleski naziv: Wood Mulberry

Plodno tijelo: 0.5-1 mm visoko i 0.5-1 mm široko, može biti okruglasto ili ovalno te je najčešće više nego šire, grubo bradavičavo, po obliku podsjeća na zrele kupine ili crni dud, crno, raste izravno na drvu bez subiculuma, bez otvora na vrhu.

Spore: Valjkaste do vretenaste, glatke, prozirne, 35-48.5 x 5.2-6.3 µm; otrusina tamnosmeđa.

Meso: Crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito bukve, rijetko se pronađe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva jer raste zbijeno ili u nepravilnim skupinama na mrtvome drvu bez kore. Po obliku podsjeća na plod zrele kupine ili na plod crnog duda.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je crna; 3. površina je grubo bradavičava; 4. meso je crno; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća bez kore, osobito bukve

ČIČKOV ŠTAPIĆ

Diaporthe arctii (Lasch) Nitschke

Etimologija: arctium (lat.) = čičak. Po staništu.

Plodno tijelo: 1-3 (4.8) mm široko, kuglasto do donekle spljošteno, duboko je uronjeno u podlogu, crno, ostiola je vrlo duga, crno-smeđa, probija pokožicu stabljike, pojedinačno su raštrkana u tkivu domaćina ili zbijena jedno uz drugo, ima tendenciju grupiranja u male skupine.

Spore: Vretenaste do eliptične, ravne do blago zakrivljene, kasnije su s pregradama i sužene na sredini, prozirne, 11-15 (17) × 2.5-3.5 (4) µm.

Meso: Tanko, gotovo nepostojeće, crno ili crno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit biljni ostataka (stabljike) čička ili kostriša (Senecio). Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, na truloj stabljici koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po obliku i staništu.

Dendrostoma leiphaemia - created in Netherlands by Laurens van der Linde

SMEĐA GNIJEZDARKA

Dendrostoma leiphaemia (Fr.) Senan. & K.D.Hyde

Etimologija: leiphae (lat.) = pita. Po obliku.

Plodno tijelo: 3-8 (12) mm široko, stroma je nepravilnog jastučastog oblika, površina je smećkasta, poslije je crna i s crnim ostiolama peritecija, periteciji su skupno ugrađeni u stromu ukopanu u koru supstrata, svako pojedinačno plodno tijelo sadrži od 5-20 peritecija koji su široki 0.3-0.5 mm.

Spore: Vretenaste do eliptične, glatke, prozirne, na sredini imaju jednu pregradu i malo stisnute, sadrže mnoštvo sitnih uljnih kapljica, 15-17 × 4-4.5 µm.

Meso: Crno ili crno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) hrasta s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Literatura navodi da postoji i mješinarka Diaporthe carpini, koja se razlikuje samo po sporama koje imaju samo 4 kaplje.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je nepravilno jastučasto; 2. površina je smećkasta do crna; 3. raste na krupnim drvnim ostacima hrasta s korom

KOŽNA DLAKAVICA

Colletotrichum dematium (Pers.) Grove

Etimologija: dematos (gr.) = koža, stanični sloj. Po propadanju ili oštećenju biljnog tkiva.

Plodno tijelo: 0.3-1 (1.2) mm široko, acervuli su jastučasti, rasuti po tkivu grančice ili lista, u početku se lezije pojavljuju kao male, tamne mrlje, koje se mogu proširiti i dovesti do nekroze tkiva biljke domaćina, tamnosmeđe do crno.

Spore: Konidije su tipično vretenaste i mogu varirati u veličini, prozirne, s jednom ili dvije pregrade, 20-30 x 10-15 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao biljni patogen koji inficira širok raspon biljaka domaćina, uključujući mahunarke, voće i povrće. Obično se razvija u toplijim mesecima godine, kada su temperature iznad 20 °C, što je idealno za njegov razvoj. Posebno se povezuje s bolestima usjeva poput soje i raznih ukrasnih biljaka. Obično napada biljke tokom faze rasta, posebno kada su biljke mlađe i podložnije infekciji. Infekcije se najčešće javlja na mladim listovima, plodovima i stabljikama. Poznata je po nespolnom razmnožavanju, primarno preko konidija, koje se mogu širiti vjetrom, vodom ili ljudskom aktivnošću. Ove konidije klijaju u odgovarajućim uvjetima okoliša, što dovodi do novih infekcija. Uspijeva u toplim, vlažnim staništima, što stvara povoljne uvjete za rast i sporulaciju patogena, koji može preživjeti u biljnim ostacima ili tlu dulje vrijeme, što mu omogućuje da ponovno inficira biljke u sljedećim sezonama rasta. Vlažni uvjeti, osobito tijekom razdoblja kiše, olakšavaju širenje konidija. Gljiva obično uzrokuje pjege na lišću, trulež plodova i druge simptome antraknoze. U teškim slučajevima može biti zahvaćena cijela biljka, što u poljoprivredi i vrtlarstvu dovodi do smanjenog prinosa i kvalitete. Primjerci na slikama snimljeni su na tankim grančicama žutilovke (Genista) i peteljkama listova javora (Acer).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po izgledu.

Helminthosphaeria clavariarum - created on January 2023 in Spain by pacovillalonga

KORALJNA PLIJESAN

Helminthosphaeria clavariarum (Desm.) Fuckel

Etimologija: clava (lat.) = palica, štap. Po staništu na capicama.

Plodno tijelo: Oko 0.1 mm široko, sivo, sivo-crno, sivo-plavo, prvo su zahvaćene grane pri dnu, kasnije prelazi na gornje grančice.

Spore: Široko valjkaste, 14.5-24 x 5.8-9.2 µm; otrusina je prljavobijela.

Meso: Sivo-crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu kao parazit na plodnim tijelima nekih vrsta capica, kao što su okrunjena capica (Clavulina coralloides) i pepeljasta capica (Clavulina cinerea).

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: U prirodi se često pronađe okrunjena capica ili pepeljasta capica koje su od baze panja prema gore gotovo crne, a krajnji vršci su bijeli. Plodno tijelo je tada najčešće nepravilno izuvijano i deformirano. Razlog je što plodno tijelo navedenih capica parazitira opisana vrsta mješinarke. U konidijalnom se obliku može pronaći bez peritecija, odnosno bez okruglastog do ovalnog plodišta koje je u unutrašnjosti šuplje i sadrži spore te se zove Spadicoides clavarium.

CRNA TRULEŽNICA

Ruzenia spermoides (Hoffm.) O.Hilber

Etimologija: sperma (gr.) = sjeme + -oides (gr.) = slično, u obliku. Zbog sitnih nagomilanih plodnih tijela koja podsjećaju na sjemenje biljaka.

Plodno tijelo: 0.4-0.8 (1) mm široko, kuglastog je oblika s grubom crnom površinom, golo, crno-smeđe baršunasto, na vrhu peritecija se nalazi sitna papila s otvorom za spore koja je često sa bjelkastom izduženom strukturom nastalom od izbačenih spora, nagomilana plodna tijela mogu prekriti priličnu površinu supstrata.

Spore: Valjkaste do kobasičasto zakrivljene, glatke, prozirne, sadrže nekoliko uljnih kaplji, 17-30 x 3.5-6.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Crno, tvrdo, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, često nagomilana i međusobno zbijena, u miješanim i bjelogoričnim obalnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće johe ili jasena, u primorskim krajevima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka vrlo česta i lako prepoznatljiva zbog nagomilanih i zbijenih crnih plodnih tijela. Mješinarke iz roda Leptosphaeria imaju slične makroskopske karakteristike, ali one najčešće rastu na mrtvim ostacima raznih trava. Vrlo su slične dugodlaka kuglosporka (Herpotrichia macrotricha), koja ima sjajno crno plodno tijelo prekriveno sitnim smeđim dlačicama, te proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila), koja je glatka i malo izravnata na vrhu s izraženom papilom.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto i do 1 mm široko; 2. površina je crno-smeđa do crna; 3. površina je baršunasta s otvorom na vrhu; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, najčešće johe ili jasena

OVČJA DLAKAVKA

Lasiosphaeria ovina (Pers.) Ces. & De Not.

Etimologija: ovina (lat.) = ovčji, povezan s ovcama. Po izgledu.

Engleski naziv: Woolly Woodwart

Plodno tijelo: 0.4-1 mm široko, može biti okruglasto ili ovalno, na osnovi nema stalak, nego je malo ukopano u supstrat, površina je prekrivena sivkastim, smećkastim do sivo-smeđim pletivom ili hifama, a na vrhu je uočljiva sitna crna papila peritecija.

Spore: Valjkaste, crvoliko zakrivljene, glatke, s uljnim kapljama, šiljate na oba kraja, prozirne, 26-55 x 3.5-5 µm; otrusina sivo-crna.

Meso: Sivo, ispod pletiva je sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u skupinama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci) različitog bjelogoričnog drveća. Može se pronaći u parku Maksimir u Zagrebu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka vrlo slična i lako je prepoznatljiva po plodnom tijelu koje je obmotano blijedosivim hifama, te po crnoj papili na vrhu peritecija kroz koju se oslobađaju spore.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto i do 1 mm široko; 2. površina je smeđa do crna; 3. površina je maljava ili gusto dlakava; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

TRBUŠASTI POTKORNJAK

Anthostoma gastrinum (Fr.) Sacc.

Etimologija: gastrinum (lat.) = trbuh. Po izgledu.

Plodno tijelo: 1.5-2 (3.5) mm široko, stroma je okruglasta ili jastučasta, ugrađena je u debeloj kori poput diska; periteciji su potpuno uronjeni u stromu, kuglasti, međusobno su gusto zbijeni, oko 0.5 mm široki, obično su obrubljeni crnim slojem u drvu,  površina je crna do sivo-crna.

Spore: Eliptične, 8.3-14 x 5-6 µm, Q = 1.7-2.7; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća s korom, najčešće hrasta, bukve, jasike, breze, johe ili brijesta. Primjerci na slikama snimljeni su na brijestu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ma istom staništu raste slična mješinarka Anthostoma decipiens, koja je mnogo većih dimenzija (0.5-1.5 cm).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jastučasto do okruglasto; 2. površina je crna; 3. meso je crno; 4. raste na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drvveća, obično hrasta ili bukve s korom

Diatrype bullata - created on October 2023 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

VRBIN POTKORNJAK

Diatrype bullata (Hoffm.) Fr.

Etimologija: bulla (lat.) = mjehurić, mjehur. Po obliku.

Engleski naziv: Willow Barkspot

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.5) cm široko, formirano je od zaobljene, jajolike, diskoidne ili nepravilne strome; površina je crno-smeđa do crna i gusto sitno žlijezdasta ili bradavičava zbog ostiola peritecija koji se nalazi unutar mesa strome, periteciji su okruglasti, crni i pravilno raspooređeni u stromi.

Spore: Valjkaste, glatke, s po jednom uljnom kapljom na krajevima, 5-7.5 x 1.5-2 µm; askusi sliče zadebljanoj batini i sadrža 8 spora u dvama redovima; otrusina je tamnosmeđa, prozirna.

Meso: Crno, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i u rano proljeće na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, osobito vrbe, breze, topole i johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je ciljni potkornjak (Diatrype disciformis), koji raste na istom staništu, ali je nešto manjih dimenzija.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je plosnato, okruglasto ili jajoliko; 2. površina je crno-smeđa do crna; 3. površina je sitno bradavičava; 4. na presjeku se uz pomoć povećala vide okruglasti periteciji; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom

CILJNI POTKORNJAK

Diatrype disciformis (Hoffm.) Fr.

Etimologija: discus (lat.) = disk, krug + formis (lat.) = oblik, izgled. Po obliku mete za gađanje.

Engleski naziv: Beech Barkspot

Plodno tijelo: 2-3 (4) mm široko i 1-2 mm debelo, formirano je od jastučaste strome koja je na površini plosnata i najčešće okruglasta, u obliku diska, u stromi su ugrađeni okruglasti crni periteciji u jednom ili dva sloja, pravilno su raspooređeni u stromi, pojedinačni je peritecij širok 0.2-0.4 mm; unutarnja je strana bjelkasta, površina plodnog tijela je smeđo-crna ili crna i vrlo sitno bradavičava zbog ostataka peritecija, dok se plodno tijelo probija na površinu, kora se raspucava u nekoliko režnjeva.

Spore: Valjkaste, glatke, lagano smećkaste, 5-8 x 1.3-1.6 µm; askusi imaju oblik zadebljane batine, dio koji sadrži spore je 30-40 µm dug i oko 5 µm debeo; otrusina je tamnosmeđa, prozirna.

Meso: Crno, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i u rano proljeće na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično bukvi s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka je vrlo česta u šumama bukve i lako se uoči jer obraste velike površine. Na prvi pogled je sličan srpasti potkornjak (Melogramma campylosporum), ali on raste na krupnim drvnim ostacima (grane) lijeske ili graba s korom, te tamni potkornjak (Euepixylon udum), koji raste na krupnim drvnim ostacima hrasta bez kore. Osim toga spomenuta mješinarka ima sivkasto-crnu površinu plodnog tijela i njezine spore imaju oblik trostruko pregrađenog bumeranga.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jastučasto i u obliku diska; 2. površina je crna; 3. površina je sitno bradavičava; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, obično bukve

RAVNA KRASTOKORKA

Diatrype stigma (Hoffm.) Fr.

Etimologija: stigma (gr.) = oznaka, znak. Po izgledu.

Engleski naziv: Common Tarcrust

Plodno tijelo: 5-10 (>50) cm široko i do 1 mm debelo, formirano je od manje-više plosnate strome u kojoj je u jednom sloju ugrađen peritecij, pojedinačni je peritecij širok 0.2-0.3 mm i crne je boje; površina mladog plodišta je crvenkasto-smeđa do ljubičasto-smeđa, a poslije postane crno-smeđa, stroma je bjelkasta do krem boje i proteže se po površini kore supstrata, površina je redovito poprečno ispucana i vrlo sitno bradavičava zbog ostiola peritecija, površina je prekrivena mnoštvom sitnih, točkastih, okruglih, izbrazdanih udubljenja (rupica, udubljenja).

Spore: Valjkaste, glatke, svijetlosmeđe, na oba kraja s malim uljnim kapljama, 7-11 x 1.2-2.8 µm; askusi imaju oblik zadebljane batine i sadrže 8 spora u dvama nepravilnim redovima, 35-40 µm dugi i 5-6 µm debeli; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Crno-smeđe, u početku bjelkasto u unutarnjem sloju; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, osobito bukve, gloga i samonikle trešnje (Prunus avium). Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, krajem kolovoza.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična plodna tijela formiraju i pojedine vrste iz roda Hypoxylon, ali one imaju eliptične i tamnosmeđe spore.

Diatrypella favacea - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

BREZIN POTKORNJAK

Diatrypella favacea (Fr.) Ces. & De Not.

Etimologija: favus (lat.) = rožnjača, krasta. Po izgledu.

Engleski naziv: Birch Blackhead

Plodno tijelo: 1-4 (6) mm široko, formirano je od okruglaste jastučaste strome, a može biti duga do 4 mm, probija se kroz koru suhoga drva i pojavljuje na površini, površina je crna, hrapava i s bradavičavim otvorom na vrhu, peritecij se nalazi ispod vanjske kore u jednom sloju, pojedinačni su periteciji crni i kuglasti te promjera do 0.5 mm.

Spore: Valjkaste, glatke, na oba kraja s uljnim kapljama, 6-9 x 1-4 µm; askusi imaju oblik zadebljane batine i sadrže mnoštvo spora; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tvrdo, crno-smeđe, stroma je iznutra bjelkasta; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu, proljeće i rano ljeto, kao posijana po površini suhoga drva s korom, kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, osobito lijeske, breze i johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je vrlo česti hrastov potkornjak (Diatrypella quercina), koji najčešće raste na krupnim drvnim ostacima hrasta i vrbe, ali on ima veće spore (8-12 x 2-3 µm).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jastučasto i okruglasto; 2. površina je crna; 3. površina je hrapava i bradavičava s otvorom na vrhu; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom

HRASTOV POTKORNJAK

Diatrypella quercina (Pers.) Cooke

Etimologija: quercinus (lat.) = hrast. Po staništu.

Engleski naziv: Oak Blackhead

Plodno tijelo: 2-4 (5) mm široko, stroma je okruglasta ili jastučasta, kada stroma sazrije probije koru supstrata; periteciji su crveno-smeđi ili crni i ugrađeni su u površinski sloj strome ili u dva sloja, širok je 0.4-0.6 mm, površina je crna i hrapava s jasno uočljivim ostiolama peritecija, na površini jednoga plodišta može biti 10-20 ostiola.

Spore: Valjkaste, kobasičaste, glatke, na oba kraja s uljnim kapljama, 8-12 x 2-3 µm; askusi imaju oblik zadebljane batine i sadrže mnoštvo spora, 70-80 µm dugi i 7-12 µm debeli, parafize su nitastog oblika i na vrhu su malo zadebljane; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Crvenkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima hrasta s korom, a katkad se pronađe i na drvu vrbe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka ima prilično karakterističan i pravilan oblik plodnog tijala, koji na crnoj površini ima jasno vidljive ostiole peritecija. Od drugih se sličnih vrsta iz roda Diatrypella mikroskopski razlikuje po jako zakrivljenim valjkastim sporama. Sličan je brezin potkornjak (Diatrypella favacea), kojoj je stroma crno-smeđa, a iznutra bjelkasta.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jastučasto do okruglasto; 2. površina je crna; 3. površina je hrapava; 4. meso je crvenkasto-smeđe; 5. raste na krupnim drvnim ostacima hrasta ili vrbe s korom

DLAKAVA KLINČICA

Peroneutypa scoparia (Schwein.) Carmarán & A.I.Romero

Etimologija: scoparius (lat.) = četka, metla. Po izgledu.

Plodno tijelo: 0.5-1 mm široko i 2 (4) mm visoko, formirano je od strome ugrađene u drvo ili koru, katkad se na supstratu pojavljuje sivilo, periteciji su crni, često su valjkasti, duguljasti, stručkoliki, te gotovo glatki ili su vrlo sitno hrapavi (vidljivo je pomoću ručnog povećala).

Spore: Valjkaste, kobasičaste, glatke, gotovo prozirne, amiloidne, 3.3-5.1 x 0.9-1.6 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Tamnosmeđe do crno, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u skupinama ili čupercima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća, osobito javora, bazge ili brijesta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka u stadiju konidija ima valjkasto-duguljasti oblik. Periteciji se nalaze u jednome sloju na samom dnu u supstratu, a oslikavaju se na vrhu kao sitne okruglaste granule. Upravo se zbog toga spore nalaze u bazi, odnosno u ampuli koja je uvijek ukopana u drvo, odnosno supstrat.

MEDITERANSKA TVRDOKORKA

Biscogniauxia mediterranea (De Not.) Kuntze

Etimologija: Po staništu.

Plodno tijelo: 1-5 (7) cm široko, stroma tvori vodoravnu plohu sličnu ugljenu, peritecij je urašten ispod površine u jednome sloju, stroma ima nepravilan zaokružen oblik i može se spajati s drugim, susjednim plodnim tijelima formirajući plohe; površina je crna i bradavičava zbog papilarnih ostiola peritecija, na jednom četvornom milimetru mogu biti 2-3 ostiole.

Spore: Široko eliptične, glatke, 15-20 × 7-8 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, osobito bukve i hrasta, te na požarištima i mjestima gdje je oluja učinila štetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj mješinarki jako sliči novčićasta tvrdokorka (Biscogniauxia nummularia). Međutim, spomenuta mješinarka ima znatno manje spore (10.5-13.5 x 6.5-8.5 µm) te vrlo sitno bradavičavu površinu.