Tatraea dumbirensis - created on September 2008 in Le Preuil, Lans-en-Vercors, France by Nicolas Van Vooren

PRAŠUMSKA PLANINKA

Tatraea dumbirensis (Velen.) Svrček

Engleski naziv: Beechwood Goblet

Plodno tijelo (apotecij): 10-18 (25) mm, tanjurasto je do pločasto s vrlo kratkim ili nepostojećim stalkom, često je savijeno, gotovo je pupčasto, valovito; bjelkasto je do žućkasto, rub je oker.

Spore: Eliptične do vretemaste, 18-30 x 5.5-7.5 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Tanko, bjelkasto je do svijetložuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, urujnu i listopadu, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve ili hrasta, rjeđe gorskog jasena, breze ili planinske oskoruše (Sorbus aucuparia). U Hrvatskoj je poznata s 11 lokaliteta, od kojih je većina na zaštićenim područjima, Nacionalnom parku Plitvička jezera, Nacionalnom parku Sjeverni Velebit i Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za determinaciju je potrebna mikroskopska analiza spora.

Hyaloscypha hyalina - created in Spain by Luis García Bona

PROZIRNA STAKLOČAŠKA

Hyaloscypha hyalina (Pers.) Boud.

Etimologija: hyalina (lat.) = proziran, bistar, staklast. Po izgledu i strukturi.

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-0.5 mm široko, posve mlado ima oblik čašice, a poslije sliči peharu, unutarnja je himenijalna strana glatka, bjelkasta i sjajna, vanjska sterilna strana i rub su obrasli sitnim bijelim dlačicama, na osnovi nema stalka, a katkad je cijelo plodno tijelo oker boje.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-10 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, na krupnim drvnim ostacima (otpale grane) jasena, hrasta i breze.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovoj mješinarki jako sliči dugodlaka stakločaška (Hyaloscypha leuconica), međutim, ona raste na krupnijim drvnim ostacima (grane, panjevi) crnogoričnog drveća. Spomenuta mješinarka također ima plodno tijelo obraslo dlačicama koje su duge oko 100 µm i debele 7 µm.

Hyaloscypha leuconica - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

DUGODLAKA STAKLOČAŠKA

Hyaloscypha leuconica (Cooke ex Stev.) Nannf.

Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + -nica (gr.) = označavanje imenica koje su povezane s određenom osobinom, mjestom ili stvarima. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-0.4 mm široko, slično je peharu ili čašici, na osnovi je stalak s kojim se drži za supstrat; unutarnja je himenijalna strana glatka i bijela, a vanjska sterilna strana i rub su obrasli bijelim dlačicama koje nekada mogu biti svijetlooker.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, s nekoliko sitnih uljnih kaplja, 6-8 x 1.8-2.2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća, a prema podacima iz literature raste i na starim otpalim češerima bora.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prema mišljenju brojnih autora, sitne bijele mješinarke koje rastu na različitim supstratima i u različito vrijeme je teško međusobno razlikovati. Neki autori smatraju da su opisana mješinarka i prozirna staklošačka (Hyaloscypha hyalina) ista vrsta, jer imaju vrlo slične morfološke detalje plodnih tijela koji u prirodi mogu znatno varirati.

Polydesmia pruinosa - created in Norway by Edel Humstad

PAHULJASTA OPANČICA

Polydesmia pruinosa (Berk. & Broome) Boud.

Etimologija: pruinosus (lat.) = posut mrazom, prekriven sa sluzi. Po boji.

Engleski naziv: Tarcrust Speckle

Plodno tijelo: 0.3-0.6 (1.2) mm široko, u obliku je jastučića ili diska, nema stalak, već je izravno spojeno na supstrat; unutarnja je himenijalna površina bijela i brašnjava, vanjska sterilna strana i rub su bijeli, u starosti su pahuljasti.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, sadrže 4 uljne kaplje, slabo amiloidne, 15-21 x 4-4.5 µm.

Meso: Tanka, bijela; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine na plodnim tijelima gljiva iz reda Sphaeriales.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka karakteristična jer raste na starim plodnim tijelima gljiva iz reda Sphaeriales kojih je nekoliko tisuća vrsta. Opisana je bijela mješinarka s bijelim i brašnjavim himenijem zbog projekcije parafiza koje su na vrhu jako račvaste.

Lachnellula calyciformis - created in Norway by Siv Moen

ČAŠASTA ZDJELIČARKA

Lachnellula calyciformis (Batsch) Dharne

Etimologija: calyx (lat.) = čašica, latica cvijeta + formis (lat.) = sličan, u obliku. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 1-7 (9) mm široko, slično je zdjelici čašici ili peharu, poslije se otvori i zaravna, s malim je stručkom preko kojeg je spojen na supstrat; unutarnja je himenijalna površina žuta, žuto-narančasta do narančasto-crvena, glatka, vanjska sterilna strana je bjelkasta do svijetložuta, rub je s bijelim dlačicama.

Stručak: 1-1.5 (1.8) mm visok i 0.2-0.3 mm debeo, kratak, sužava se prema dnu, bjelkast do svijetložut, na spoju sa supstratom je crno-smeđ do crn.

Spore: Eliptične, glatke, bez uljnih kapljica, prozirne, 4.8-8 x 2.4-4.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto do žuto, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili jele, izbija iz kore.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda Lachnellula raste niz sličnih mješinarki koje imaju žutu ili žuto-narančastu himenijalnu površinu. Na mrtvim granama i grančicama ariša raste mješinarka Lachnellula occidentalis. Na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) čempresa raste žuta mješinarka Lachnellula flavovirens koja s vanjske strane ima smećkaste dlačice. Nadalje, na krupnim drvnim ostacima planinskog bora (Pinus mugo) raste žuta vrsta Lachnellula suecica i vrsta Lachnellula fuscosanguinea, koja ima žutu do žuto-crvenkastu himenijalnu površinu, a dlačice su hrđastosmeđe. Sve navedene mješinarke imaju znatno veće spore (oko 10-17 x 4-6 µm) od naše opisane vrste. Trenutno se vrše intenzivna znanstvena istraživanja s ovom vrstom jer neke slične vrste sadrže određene sastojke za koje je utvrđeno da imaju antibiotičko djelovanje.

Capitotricha bicolor - created in Estonia by Kadri Pärtel

DVOBOJNA DLAKOČAŠKA

Capitotricha bicolor (Bull.) Baral

Etimologija: bicolor (lat.) = dvobojno. Po dvije boje.

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (3) mm široko, u obliku je čašice, zdjelice ili pehara, u starosti postane pločasto, s malim je stručkom preko kojeg je spojen na supstrat; unutarnja je himenijalna površina glatka, limunastožuta, žuto-narančasta ili narančasto-crvena, vanjska je sterilna strana obrasla je gustim i dugim bijelim dlačicama, rub je po suhom vremenu jako uvijen prema gore.

Stručak: Vrlo kratak, vidljiv je tek u starosti, relativno je kratak; žućkast do narančasto-žut, uglavnom je dlakav.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, nisu pregrađene, nemaju uljne kaplje, 7-10 x 1-2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (otpale grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta ili bukve.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je čašasta zdjeličarka (Lachnellula calyciformis), ali ona raste samo na granama i grančicama crnogoričnog drveća (smreka, jela).

SNJEŽNOBIJELA DLAKOČAŠKA

Dasyscyphella nivea (R.Hedw.) Raitv.

Etimologija: niveus (lat.) = snježnobijelo, snježno. Po boji.

Klobuk (apotecij): 0.4-2 (2.2) mm široko, posve mlado ima izgled pehara, a poslije se raširi i poprimi pločasti oblik; himenij je gladak i bijele do svijetlokrem boje, vanjska je strana bijela i obrasla bijelim dlačicama dimenzija 10 x 90 (maksimalno 120) µm, a ako raste na vlažnom staništu rub je nazubljen i često obložen bezbojnim kapljicama.

Stručak: Dug; bijel do svijetlokrem.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, nemaju uljne kaplje, 6.4-10 x 1.9-2.4 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Gotovo nepostojeće, bijelo do svijetlokrem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdoblju bez mraza kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi, lišće) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, hrasta i bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka raste na istome staništu kao i slične bijele djevičanske čašice (Lachnum virgineum) i prozirne stakločaške (Hyaloscypha hyalina). Međutim, opisana se mješinarka bitno razlikuje po dugom stalku s kojim se drži za stanište. Osim toga, njezine su parafize obložene zrnatom supstancijom, a vrh je gladak i zadebljan.

NAJMEKŠA DLAKOČAŠKA

Lachnum mollissimum (Fuckel) P.Karst.

Etimologija: mollissimum (lat.) = superlativ od mollis, mekan, nježan. Po vrlo mekanim dlačicama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 mm široko, prvo je kuglasto, zatim se otvori i izravna, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat; gornja je himenijalna površina glatka, bjelkasto-siva do siva, vanjska sterilna strana i rub su prekriveni dugim i vrlo gustim sumporastožutim dlačicama.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, amiloidne, (9.8) 10.5 - 14.0 (16.9) × (1.1) 1.7 - 2.5 (2.8) µm, Q = 3.8 - 11.9, Me = 12.4 × 2.1 µm, Qe = 5.8; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto-sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, osobito u proljeće, po livadama i pašnjacima kao saprofit biljnih ostataka (stabljike) raznih biljaka iz porodice štitarki. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u svibnju, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, na koprivi (Urtica dioica).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s vrlo sličnom sumporastožutom dlakočaškom (Lachnum sulphureum), koja ne raste na drugačijem staništu, na grančicama raznog bjelogoričnog drveća ili češerima crnogoričnog drveća.

SUMPORASTOŽUTA DLAKOČAŠKA

Lachnum sulphureum (Fuckel) P.Karst.

Etimologija: sulphur (lat.) = sumpor. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (5) mm široko, prvo je kuglasto, zatim se otvori i izravna, u obliku je šalice, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat; gornja je himenijalna površina glatka, bjelkasta do sivkasto-plavkasta, vanjska sterilna strana žuta do žuto-smeđa, rub je limunastožut, dlakav, a dlačice su do 160 µm duge i 3.5-5.5 µm debele.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, amiloidne, 24-34 × 2-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, prljavo bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, po svim tipovima šuma kao saprofit drvnih ostataka (panjevi, trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, te na češerima crnogoričnog drveća, a pronađe se i na stabljikama koprive i drugih biljaka. Primjerci na slici snimljeni su u prosincu na stabljici koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s vrlo sličnom najmekšom dlakočaškom (Lachnum mollissimus), koja ne raste na drugačijem staništu, na stabljikama raznih štitarki.

Lachnum virgineum - created on August 2023 in Pyrénées-Atlantiques, Aquitaine, France by pacovillalonga

DJEVIČANSKA DLAKOČAŠKA

Lachnum virgineum (Batsch) P.Karst.

Etimologija: virgo (lat.) = djevica + -neum (lat.) = označavanje određene karakteristike. Po boji i izgledu.

Engleski naziv: Snow Disco

Plodno tijelo (apotecij): 0.4-1 (1.2) mm široko, u ranoj je mladosti kuglasto, poslije dugo zadrži oblik pehara, u starosti se otvori i poprimi pločasti oblik, s malim je stručkom preko kojeg je spojen na supstrat; gornja je himenijalna površina glatka, bijela do prljavo žućkasta, vanjska sterilna strana i rub su bijeli te obrasli bijelim dlačicama.

Stručak: Kratak, bijel do blago žućkast.

Spore: Vretenaste do valjkaste, glatke, nisu pregrađene, nemaju uljne kaplje, prozirne, 6-9 x 1.4-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo do blago žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, osobito u proljeće, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane grančice) raznog bjelogoričnog drveća, a pronađe se i na šibama kupine, češerima smreke i plodovima bukve, itd.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka zaokuplja pažnju svojom bjelinom i gotovo nakostriješenim plodno tijelom. Može se zamijeniti s vrlo sličnom snježnobijelom dlakočaškom (Dasyscyphella nivea). Spomenuta vrsta najčešće raste na starim trupcima hrasta i bukve, te su njezine parafize nitaste, a ne šiljate. Osim toga njezine dlačice nisu po cijeloj dužini zrnato obložene, nego su im vrhovi glatki.

Mollisia caespiticia - created in Norway by unknown

SIVA LONČICA

Mollisia caespiticia (P.Karst.) P.Karst.

Etimologija: caespiticus (lat.) = rasprostranjen u gustom naselju, rasprostranjen u travnjacima. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 mm široko, u mladosti je u obliku pehara ili plitke zdjelice, kasnije se raširi i poprimi nepravilan oblik diska, na osnovi nema stalak, nego se izravno drži za supstrat, glatka; unutarnja je himenijalna površina svijetlosiva, rub je bjelkast, vanjska je sterilna strana slične boju kao himenijalna površina.

Spore: Eliptične do vretenaste, zadebljane na jednom kraju, glatke, amiloidne, 4-6 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) vrbe bez kore, a prema podacima iz literature može rasti i na krupnim drvnim ostacima drugog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka može zamijeniti s brojnim sličnim mješinarkama, osobito s johinom tvrdočaškom (Pyrenopeziza benesuada), koja najčešće raste na krupnim drvnim ostacima johe. Spomenuta mješinarka ima veće spore (7-9 x 1.5-2 µm) i veće mješinice (50-70 x 5-5.5 µm).

PEPELJASTA LONČICA

Mollisia cinerea (Batsch) P.Karst.

Etimologija: cinerea (lat.) = pepeljastosiva, sivosmeđa. Po boji.

Engleski naziv: Common Grey Disco

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 mm široko, u ranoj mladosti je u obliku zdjelice, a kasnije se nepravilno pločasto raširi, na osnovi nema stalak, glatko; unutarnja je himenijalna površina siva ili oker-siva, često je naborana, vanjska je sterilna strana iste boje ili je sivo-smećkasta s finim pahuljama, rub je izraženo bjelkast, valovit i uvijen tako da može sličiti rozeti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s dvije uljne kaplje, slabo amiloidne, 7-9 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine s donje strane ležećih trupaca ili grana raznog bjelogoričnog drveća, osobito javora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka lako može zamijeniti sa sličnim mješinarkama, kao što su crno-bijela lončica (Mollisia melaleuca) koja raste od listopada do ožujka na sličnom staništu, te drvna lončica (Mollisia ligni) koja najčešće raste na mrtvom drvu hrasta i kestena. Obje spomenute mješinarke imaju eliptično-vretenaste spore i na krajevima nemaju uljne kaplje.

Mollisia discolor - created in Norway by Siv Moen

DVOBOJNA LONČICA

Mollisia discolor (Mont. & Fr.) W.Phillips

Etimologija: dis- (lat.) = različit odvojen + color (lat.) = boja. Po različitim bojama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 mm široko, u ranoj mladosti je u obliku pehara ili plitke zdjelice, poslije se nepravilno raširi, na osnovi nema stalak, nego se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna strana glatka i svijetlosiva, poslije izblijedi, vanjska je sterilna strana malo smećkasta, rub je valovit i svjetliji.

Spore: Eliptične, glatke, sadrže nekoliko uljnih kapljica, prozirne, 7-9.5 x 2-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, osobito drijenka (Cornus).

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je mješinarku lako zamijeniti s tamnosivom zdjeličarkom (Tapesia fusca) koja se može pronaći na istome staništu i u isto vrijeme. Međutim, njezino plodno tijelo (apotecij) poslije poprimi žućkasto-oker boju.

Mollisia ligni - created in Netherlands by Ruud en Betty van Middelkoop

DRVNA LONČICA

Mollisia ligni (Desm.) P.Karst.

Etimologija: lignum (lat.) = drvo, stablo. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-1 (1.5) mm široko, u ranoj je mladosti okruglasto, ubrzo poprimi oblik pehara, šalice ili plitke zdjelice, poslije postane nepravilno, na osnovi nema stalak, nego se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna površina glatka, bijela, siva i tamnosiva s blagom plavkastom nijansom, vanjska je sterilna strana tamnosmeđa i sitno pahuljičasta, rub je bjelkast, što se osobito ističe kod u mladosti.

Spore: Vretenaste do eliptične, zadebljane na jednom kraju, glatke, prozirne, 18-21 x 4-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, prozirno, elastično; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdobljima bez mraza na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito hrasta i pitomog kestena.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na navedenom staništu rastu brojne vrste mješinarki s kojima se opisana mješinarka može zamijeniti. Vrlo su slične mješinarke Mollisia cinerea, te crno-bijela lončica (Mollisia melaleuca) koje se uglavnom razlikuju po boji plodnog tijela. Opisana se mješinarka osobito ističe bjelkastim rubom i nikada nije tako nepravilno pločasto raširena kao spomenuta Mollisia cinerea.

Mollisia melaleuca - created in Netherlands by Cor Noorman

CRNO-BIJELA LONČICA

Mollisia melaleuca (Fr.) Braunaud

Etimologija: melas (gr.) = crn + leukos (gr.) = bijel. Po kontrastu boja.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-1.5 (2) mm široko i 0.5-2 mm visoko, najprije je u obliku zdjelice, zatim se raširi u obliku diska i poprimi vrlo nepravilan i valovit izgled, na osnovi nema stalak, nego se izravno drži za supstrat; gornja je himenijalna površina glatka, bijela, sivkasta, kremasta do blijedooker, kada se osuši postane blijedožućkasto, vanjska je strana crno-smeđa do crnkasta.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 7-13.8 x 2.4-3 µm, otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdobljima bez mraza kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća bez kore.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rijetka je vrsta. Postoji čitavo mnoštvo sitnih mješinarki od kojih je većina jedva vidljiva bez povećala i obično se mogu determinirati samo pomoću mikroskopa.

Mollisia olivascens - created on July 2013 in Дмитровский р-н, Орловская обл., Russian Federation by Eugene Popov

MASLINASTA PLOČICA

Mollisia olivascens (Feltgen) Le Gal & F.Mangenot

Plodno tijelo (apotecij): 1-6 (8) mm široko, u mladosti je zatvoreno, kasnije se spljošti u obliku diska, na osnovi nema stalak, nego se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna površina plava do sivo-plava, vanjska je površina prekrivena smeđim hifama, rub je bjelkasto obrubljen, djelomično je malo ružičasto-plav, dugo je vremena savijen prema gore.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, 10.8-13.5 x 2.7-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-plavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u kontinentalnim i mediteranskim listopadnim šumama od svibnja do listopada, a u mediteranskim zimzelenim šumama tijekom veljače i ožujka, kao saprofit na trulim trupcima i mrtvim uspravnim stablima te na ostacima žilišta panjeva različitih vrsta hrastova i breza, u listopadnim i zimzelenim starim šumama je uvijek u prisutnosti mahovine. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na planini Medvednici. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 2, 3, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Mollisia rosae - created on June 2022 in Tampere, Härmälänsaari, Finland by Unto Söderholm

RUŽINA LONČICA

Mollisia rosae (Pers.) P.Karst.

Etimologija: rosa (lat.) = roza, ruža. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-1.5 (2) mm široko, u ranoj mladosti je u obliku mjehurića, kasnije sliči peharu ili je nepravilno stisnuto, ako raste zbijeno na osnovi nema stalak, nego raste na tamnosmeđem subiculumu; unutarnja je himenijalna površina glatka, sivkasta, krem-smeđa, okerasto-smeđa, svijetlosmeđa i tamnosiva, u starosti je crno-smeđa do sivo-crna, vanjska je sterilna strana bijelo do smeđe dlakava, rub je bjelkast, resast i valovit.

Spore: Valjkaste, glatke, na oba kraja sadrže po jednu uljnu kaplju, prozirne, 6-8 x 1.9-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bijelo, prljavo bijelo do kremasto-žuto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od travnja do lipnja, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane) ruže ili šipka (Rosa canina) koji leže na tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na otpalim češerima bora i ariša raste vrsta Tapesia strobilicola, koja naraste 0.5-1.5 mm široko, himenijalna jepovršina glatka i blijedooker do žućkasta, a vanjska je sterilna strana smeđa i dlakava. Na mrtvim stabljikama trstike (Phragmites communis) u proljeće i ljeto rastu žuta Tapesia retincola i mješinarka Mollisia hydrophila kojoj je himenijalna površina siva do blijedoplavkasta, a vanjska je sterilna strana tamnija i na osnovi smećkasta.

Mollisia fusca - created on March 2022 in Rheinsberg, Germany by lindernia-w

TAMNOSIVA ZDJELIČARKA

Tapesia fusca (Pers.) Fuckel

Etimologija: fusca (lat.) = tamna, smeđa. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 (3) mm široko, u početku je okruglasto i zatvoreno, zatim je u obliku čašice, kasnije poprimi oblik diska ili zdjelice, u starosti se raširi i postane valovito, na osnovi nema stalak, nego se izravno drži za podlogu isprepletenim crno-smeđim hifama; unutarnja je himenijalna površina glatka, siva, plavo-siva, sivo-oker, maslinasto-plava do svijetlosmeđa, vanjska je strana smećkasta i glatka, rub je najčešće svjetliji.

Spore: Vretenaste do kobasičaste, blago zakrivljene, glatke, s jednom uljnom kapljom na jednoj strani, prozirne, 8-15 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, izvan razdoblja mraza, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, johe, bukve ili lijeske.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj mješinarki prilično sliči vrsta Mollisia cinerea, ali ona raste ljeti na mrtvim stabljikama končare (Filipendula ulmaria). Mješinarke koje pripadaju rodu Tapesia vrlo su slične mješinarkama iz roda Mollisia. Razlika je samo u tome što se mješinarke iz roda Tapesia razvijaju na mrežasto-pustenastim hifama (subiculum). Međutim pojedini autori smatraju da je spomenuta razlika nepouzdana, jer mješinarke iz roda Mollisia imaju na osnovi također manje-više razvijene hife slične sidru.

ŽUTA GLATKOČAŠKA

Calycina citrina (Hedw.) Gray

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Fairy Cups

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 mm široko, može imati oblik plitke zdjelice, diska ili gornja površina (himenij) može sličiti konveksnom disku, nema stalak već izravno sjedi na podlozi; vanjska strana i himenij su glatki, te imaju jednoličnu limunastožutu do sumporastožutu boju, rub je često malo tamniji.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, (9) 9.2 - 11.8 (14.8) × (3.2) 3.3 - 3.9 (4.2) µm, Q = (2.3) 2.6 - 3.2 (3.7), N = 120, Me = 10.3 × 3.6 µm, Qe = 2.9; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Gotovo nepostojeće, bjelkasto do svijetložuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve. Prve četiri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom studenog na lokalitetu Voštane kod Trilja, a posljednja je snimljena krajem rujna na lokalitetu Brezovac na Dinari.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može vrlo lako zamijeniti s brojnim sličnim sitnim žutim zdjelicama. Osobito je slična pupčasta čašica (Hymenoscyphus umbilicatus) koja raste na panjevima jele. Vrlo su slične i sitne žute zdjelice iz roda Hymenoscyphus, ali one rastu na ostacima različitih trava.

Calycina claroflava - created on November 2022 in Lausanne, Switzerland by Claudia Pogoreutz

SUMPORNA ČAŠICA

Calycina claroflava (Grev.) Kuntze

Etimologija: clarus (lat.) = svijetlo, sjajno, blistavo + flavus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Sulphur Disco

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1.5 (2) mm široko, oblika dugmeta, a poslije ima oblik pehara ili plitke zdjelice, na osnovi plodnog tijela gotovo da nema stalka ili je kod nekih primjeraka jedva vidljiv; himenij je gladak i limunastožut, vanjska strana i rub su iste boje te vrlo sitno pahuljičasti.

Spore: Eliptične, vretenaste, glatke, prozirne, 5-12 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo nepostojeće, žuto, mekano, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće lijeske, te na starim plodnim tijelima mješinarki iz porodice Sphaeriaceae.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka vrlo lako meže zamijeniti sa žutom glatkočaškom (Calycina citrina), koja ima veće plodno tijelo (1-3 mm) i ne raste u nagomilanim hrpama, ni na starim plodnim tijelima iz porodice Sphaeriaceae. Također postoji velika sličnost sa žutim mješinarkama iz roda Hymenoscyphus koje najčešće rastu na mrtvim ostacima raznih trava i na osnovi plodnog tijela imaju istaknut stalak.

Calycina parilis - created in Netherlands by Laurens van der Linde

DVODIJELNA ČAŠICA

Calycina parilis (P.Karst.) Kuntze

Etimologija: par (lat.) = jednak, kao + ilis (lat.) = kapacitet ili mogućnost nečega. Po pravilnom obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-0.8 cm širok, u mladosti ima oblik pehara, a poslije je slično zdjelici s 1 mm dugim stalkom s kojim se drži za supstrat; gornja je površina (himenij) glatka, a vanjska sitno pahuljičasta i bijela kao i stalak, rub je gotovo uvijek uvrnut prema himeniju.

Spore: Eliptične, vretenaste, glatke, prozirne, imaju 2 kaplje, 6-14 x 1.5-2 µm.

Meso: Gotovo nepostojeće, bijelo, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) breze.

Doba rasta: 9. 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka lako može zamijeniti s također bijelom običnom čašicom (Calycina vulgaris). Međutim, plodno tijelo spomenute vrste nije izrazito pahuljičasto (hife su kraće) i himenij u starosti postane oker-crvenkasto pjegav, te konačno cijelo plodno tijelo postane smećkasto. Vanjska je strana gotovo suhog plodnog tijela svjetlija, odnosno bjelkasto-smećkasta.

OBIČNA ČAŠICA

Calycina vulgaris

Etimologija: vulgaris (lat.) = običan, skupan, zajednički. Po izgledu.

Plodno tijelo (apotecij): Do 1mm široko, ima oblik pehara ili plitke čašice sa ktakim i skoro nepostojećim stalkom; gornja himenijalna površina je glatka i bijela, vanjska neplodna strana je pahuljičasta i također bijela, a poslije cijelo plodno tijelo postane oker-krem pjegavo i konačno oker-smeđe.

Spore: Valjkaste, sa zaokruženim krajevima, 6-10 x 1.5-2 µm.

Meso: Gotovo nepostojeće, bjelkasto, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito lijeske i vrbe.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9. 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka, dok je mlada, je posve bijela i lako se može zamijeniti s drugim sitnim bijelim mješinarkama. Posebice je slična bijela dvodijelna čašica (Calycina parilis) koja raste na krupnim drvnim ostacima breze. Međutim, spomenuta vrsta do kraja životnog ciklusa ostaje bijela, a opisana vrsta u punom razvoju ima smeđo-ružičaste pjege, te konačno cijeli himenij poprimi ružičasto-smeđu nijansu.

Psilachnum chrysostigmum - created in Norway by Edvin W. Johannesen

ŽUĆKASTA DLAKOČAŠKA

Psilachnum chrysostigmum (Fr.) Raitv.

Etimologija: chryso (lat.) = zlatno + stigma (gr.) = ožiljak, oznaka. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.1-0.3 (0.6) mm široko, u mladosti je kuglasto zatvoreno, kasnije je u obliku, pehara, zdjelice, čašice ili diska s kratkim stalkom; unutarnja je himenijalna površina bijela ili bjelkasta, u starosti je svijetlo mesnatoružičasta; vanjska je sterilna strana iste boje kao i unutarnja strana, rub je bijel ili žut, nazubljen i dlakav.

Stručak: Vrlo je kratak, prema bazi je nešto sužen, bjelkast.

Spore: Vretenaste, s jedne strane zadebljane, glatke, prozirne, 9.5-12.5 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, voštano, mekano, vrlo je nježno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u brojnim skupinama, na biljnim ostacima (stabljike, korijenje) bujadi (Pteridium aquillinum) i paprati (Nephrodium spp.).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Oko opisane mješinarke i drugih bijelih i žutih mješinarki u znanstvenim krugovima vlada prilična polemika.

Pyrenopeziza benesuada - created in Norway by Tove Jacobsen

JOHINA TVRDOČAŠKA

Pyrenopeziza benesuada (Tul.) Gremmen

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-0.5 (0.8) mm široko, u mladosti je zdjeasto ili čašasto, kasnije je tanjurasto ili pločasto, na osnovi nema stalka i često se probija kroz koru drveta; unutarnja je himenijalna površina glatka, bijela, sivkasta, plavkasto-sivkasta ili maslinasto-sivkasta, vanjska je strana glatka i slične boju kao himenijalna površina, rub je zadebljan i valovit.

Spore: Eliptične do vretenaste, duguljaste, na jednom kraju zadebljane, glatke, prozirne, 9-16.5 x 2.2-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdoblju bez mraza kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (grane) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe ili johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka najčešće raste na krupnim drvnim ostacima (grane) vrbe, ali se pronađe i na johi. Zanimljivost je ove mješinarke što se probija kroz pukotine kore mrtvoga drva. Vrlo je slična siva lončica (Mollisia caespiticia), koja također raste na krupnim drvnim ostacima (grane) vrbe i drugog bjelogoričnog drveća. Međutim spomenuta mješinarka ima znatno manje spore (4-6 x 1-1.5 µm) i mješinice (40-60 x 5 µm). Raste u jesen na krupnim drvnim ostacima (grane) breze, bazge, ogrozda (Ribes spp.) i vrbe.

GNIJEZDASTA DLAKOČAŠKA

Lasiobelonium nidulus (J.C.Schmidt & Kunze) Spooner

Etimologija: nidus (lat.) = gnijezdo, gnijezditi. Po izgledu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 (1.5) mm široko, isprva je zatvoreno i kuglasto, kasnije se otvori u obliku čašice ili zdjelice, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja je himenijalna strana bijela do žuto-narančasta, vanjska je strana crvenkasto-smeđa i izraženo dlakava, a dlačice su duže od 150 µm, rub je također dlakav.

Spore: Valjkaste do vretenaste, glatke, prozirne, 5.9-11.4 x 1.3-2.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen po livadama i travnjacima kao saprofit na biljnim ostacima (stabljikama) raznog bilja, najčešće prave končare (Filipendula ulmaria) ili solomunovog pečata (Polygonatum odoratum). Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, na suhim prošlogodišnjim stablikama solomunovog pečata.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična vrsta Lachnum relicinum, od koje se može razlikovati samo pomoću mikroskopa.

Cudoniella acicularis - created on November 2023 in Leeds Road Dum Wood, Dewsbury WF12 7HX, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Andy Donegan

HRASTOVA PRIBADAČA

Cudoniella acicularis (Bull.) J.Schröt.

Etimologija: aciculare (lat.) = igličast, bockati. Po načinu rasta na supstratu.

Engleski naziv: Oak Pin

Klobuk (apotecij): 1-3 (4) mm širok, u mladosti poluloptast, zatim u obliku tanjura, diska, dugmeta ili jastučića, izravnat, u starosti ispupčen, gladak; najprije bijel, poslije postane sivkast do smećkast.

Stručak: 2-10  mm visok; bjelkast, svilenkast, prekriven dlačicama.

Meso: Bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Spore: Nepravilno vretenaste, glatke, prozirne, ponekad je uočljiva jedna pregrada, 12-22 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, kao i biljnih ostataka.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka od mješinarki iz roda Hymenoscyphus razlikuje po klobuku koji ima oblik jastučića. Lako je prepoznatljiva na starim panjevima hrasta, osobito zbog toga što posve bijelo plodno tijelo poslije postane sivkasto ili smećkasto.

Cudoniella clavus - created on June 2022 in Nurmijärvi, Suomi, Finland by Juha Samanen

POTOČNA PRIBADAČA

Cudoniella clavus (Alb. & Schwein.) Dennis

Etimologija: clavus (lat.) = štap, bodlja. Po obliku.

Engleski naziv: Spring Pin

Klobuk (apotecij): 0.5-1 cm širok, ima izgled dugmeta ili je na sredini malo udubljen, gornja je himenijalna površina glatka, vanjska je strana također glatka; bjelkast, sivkasto-bjelkast do oker-bjelkast, katkad sa svijetloljubičastom nijansom, rub je valovit.

Stručak: 0.4-1.2 cm visok, po cijeloj dužini bradavičavo-maljav; bjelkast, prljavobijel do svijetlo-oker, baza je crno-smeđa.

Meso: Bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Spore: Nepravilno vretenaste, glatke, prozirne, ponekad je uočljiva jedna pregrada, 9.5-17.5 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Stanište: Raste u proljće, ljeto i jesen, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grančice, grane, lišće) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, osobito na gotovo istrunulim panjevima hrasta, ponekad i na biljnim ostacima koji često leže u vodi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu raste i donekle slična mješinarka Hymenoscyphus vernus, ali ona ima tamnije plodno tijelo i manje spore (7-11 x 3-4 µm).

Vibrissea filisporia - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

KRATKOSPORNA POTOČNICA

Vibrissea filisporia (Bonord.) Korf & A.Sánchez

Etimologija: philo (gr.) = ljubav prema + spora (gr.) = spora. Po značajkama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 mm široko i visoko, u ranoj mladosti je okruglasto, kasnije je u obliku peharčića ili spljoštenog diska, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat; unutarnja je himenijalna površina glatka i bjelkasto-siva do sivo-oker, vanjska sterilna strana i rub su crvenkasto-smeđi, kasnije su hrapavi i zrnasti.

Spore: Končaste, glatke, prozirne, 150-160 x 1.5 µm.

Meso: Tanko, voštano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit krupnih vlažnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito johe, vrbe ili lijeske.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda Vibrissea postoji još nekoliko poznatih vrsta. Najčešća je mješinarka Vibrissea leptospora, koja raste u proljeće i ljeti na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća bez kore. Naraste 1-5 (7) mm široko te je u obliku diska, unutarnja je himenijalna površina blijedožućkasta do žuto-maslinasta, spore su končaste i velike 270-300 x 1.5-2 µm, mješinice su batinaste i velike 275-315 x 1.5-2 µm.

Vibrissea truncorum - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

NARANČASTA NITOGLAVKA

Vibrissea truncorum (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: truncus (lat.) = deblo, panj, truplo, balvan.

Engleski naziv: Stream Beacon

Plodno tijelo: 10-20 mm visoko i 3-9 (15) mm široko, sastoji se od glavice i stalka, plodna je glavica okruglasta, u obliku leće ili blago konveksana; žuta, žuto-smeđa, žuto-narančasta, narančasta, narančasto-crvena, smeđe do crveno-smeđa; stalak je valjkast, u početku je pun, kasnije je šupalj, 2-4 mm debeo, bjelkast, proziran, sivkast do crno-smeđ, na donjem je dijelu smećkast, maslinasto-smeđ do maslinasto-crn, na bazi je s crnkastim je dlačicama.

Spore: Končaste, glatke, 130-200 x 1 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Voštano, kasnije je tvrdo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od sredine travnja do rujna, ovisno o podneblju i nadmorskoj visini, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće johe ili vrbe, zatim planinske oskoruše (Sorbus aucuparia), trušljike (Frangula alnus), gorskog javora, hrasta, breze, bukve, borovice, a rijetko i smreke, šumskog javora i grčkej jele (Alnus cephalonica); supstrati su s plodnim tijelima uvijek trajno natopljeni vodom; ova vrsta životni prostor nalazi u gorskoj zoni u različitim slatkovodnim staništima, dok u brežuljkastoj zoni živi samo na cretovima na jakim mrazištima; može živjeti isključivo u hladnim vodama na silikatnim i vodoodrživim podlogama, lišenim svakog onečišćenja. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, jedan je iz okolice Fužina, a drugi iz okolice Čabra.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je vrsta po obliku plodnog tijela.

Ascocoryne albida - created in Finland by Stefan Jakobsson

BJELKASTA ČAŠICA

Ascocoryne albida (Berk.) Seifert

Etimologija: albidus (lat.) = bjelkasto. Po bijeloj boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-2.5 (3.5) cm široko, u obliku je diska, poslije se nepravilno raširi; unutarnja, unutarnja je himenijalna strana glatka i često široko brazdasta, ružičasta, mesnatocrvena, ljubičasto-smeđa do ružičasto-smeđa, a pod starost može biti sitno bijelo pahuljičasta; vanjska je sterilna strana iste boje kao i himenijalna, rub je nepravilno valovit i režnjast; sekundarni je oblik plodnog tijela više sa bjelkastom, sivkastom do sivkasto-ljubičastom glavicom i stalkom, stalak je 0.5-1.1 (1.5) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, u mladosti je kristalno proziran, kasnije je tamnocrven, smećkast, crvenkasto-smeđ ili crnkast, voštan, kasnije je tamnosmeđ i tvrd.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 8.5-19.5 x 3.6-5.8 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Želatinozno, svijetloružičasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, u gustim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (povaljeni trupci, panjevi) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, osobito bukve, breze, hrasta, graba ili bora.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po boji i konzistenciji mesa je slična štitasta vodoljupka (Pachyella peltata), koje je obično nešto većih dimenzija i tamnije, tamnosmeđe do crno-smeđe boje.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je u obliku dska, nepravilno; 2. unutarnja i vanjska strana su iste smeđe do crvenkasto-smeđe boje; 3. meso je želatinozne konzistencije; 4. raste na krupnim drvnim ostatacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća

PUPČASTA ČAŠICA

Ascocoryne cylichnium (Tul.) Korf

Etimologija: cylichne (gr.) = mala čašica, mali pehar, mali kalež. Po izgledu.

Engleski naziv: Budding Jellydisc

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-3 (4) cm je široko, najprije je kuglasto-izravnato i jastučasto pa čašasto ili pločasto, nešto kasnije je ulegnuto na sredini, rub je vijugav, valovit i često podijeljen na režnjeve, stručak je nježan ili kratak; unutarnja, himenijalna strana, je crvenkasta, mesnatoružičasta, ružičasto-ljubičasta ili ljubičasta; vanjska površina je blijedocrvenkasta, glatka i sitno zrnasta (kada je suha).

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, obično su s dvije uljne kaplje, u starosti su s do 5 µm dugim čekinjama, 17.5-33.5 x 4-5.6 µm, dijelom su sa sekundarnim sporama; mješinice su s 8 spora, u dodiru s jodom poplave; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Prozirno, crvenkasto, želatinozne je konzistencije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, u gustim grozdovima, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, poput bukve, breze, vrbe, hrasta i kestena, rjetko se pronađe na crnogoričnom drveću. Prve tri slike snimio je Danijel Balaško, a posljednju Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je ljubičasta čašica (Ascocoryne sarcoides), kojoj je rub često valovito-kovrčast, a unutarnja i vanjska strana apotecija su iste boje.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je pločasto i ulegnuto na sredini, valovitog ruba; 2. unutarnja je strana crvenkasta, ružičasta do ljubičasta, a vanjska nešto svjetlija, blijedocrvenkasta; 3. stručak je kratak; 4. meso je želatinozne konzistencije; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

LJUBIČASTA ČAŠICA

Ascocoryne sarcoides (Jacq.) J.W.Groves & D.E.Wilson

Etimologija: sarx (gr.) = meso. Po boji plodnog tijela.

Engleski naziv: Purple Jellydisc

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-3 (4) cm široko i 0.5-2 cm visoko, stožasto, lagano je obrubljeno, uglavnom ulegnuto na sredini, konkavno, u starosti je najčešće izravnato ili je nekad konveksno, često je valovito-kovrčasto, na osnovi se manje-više sužava u prividni stručak, naborano; unutarnja, himenijalna strana je na gornjoj strani diska, tanka, gumasta, crvena, mesnatoružičasta, ljubičasta ili ružičasto-ljubičasta, vanjska je strana iste boje.

Spore: Eliptične do vretenaste, prozirne, 9-27 x 3-6 µm; valjkasto-batinaste mješinice nose po 8 spora, 85-110 x 8-12 µm, sužene su na bazi, a vrh je zakrivljen; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Prozirno, crvenkasto, želatinozno, elastično je kada se osuši, a tvrdo kada je vlažno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, u gustim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, a rijetko i na drugim gljivama kao što su puze (Armillaria) ili siva maglenka (Clitocybe nebularis), te mahovine, lišajevi ili čak na golom tlu, kamenju ili lišću. Slika je snimljena u rujnu na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je pupčasta čašica (Ascocoryne cylichnium), kojoj je nije kovrčast, a unutarnja i vanjska strana apotecija nisu iste boje, vanjska je strana svjetlije, blijedocrvenkaste boje.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je pločasto, ulegnuto na sredini, te valovitog i kovrčastog ruba; 2. unutarnja i vanjska strana su iste ružičaste do ljubičaste boje; 3. meso je želatinozne konzistencije; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

Ascotremella faginea - created in Russian Federation by Иван Матершев

BUKOVA DRHTALICA

Ascotremella faginea (Peck) Seaver

Etimologija: fagus (lat.) = bukva. Po staništu.

Engleski naziv: Striated Jellydisc

Plodno tijelo: 3-7 (18) cm široko, čini ga okruglasta mase koja podsjeća na površinu ljudskog mozga, želatinozne je konzistencije i široko je učvršćeno za supstrat, skoro je sa sićušnim stručkom; površina je blistava po vlažnom vremenu, a po suhom se vremenu skuplja i otvrdne; na svim dijelovima je prvo ružičasto ili svijetlocrveno-smeđe, kasnije tamnosmeđe, crveno-smeđe do ljubičasto.

Spore: Eliptične, glatke ili jedva uočljivo crtaste, 5.8-10.1 x 4-5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Želatinozno, drhtavo, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, gotovo isključivo bukve, ali također i drugih vrsta bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoje neke slične vrste po obliku, ali one su uglavnom bijele, žute ili crne boje.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto i podsjeća na površinu ljudskog mozga; 2. površina je ružičasta, crvenkasto-smeđa, ljubičasto-smeđa do tamnosmeđa; 3. meso je želatinozne konzistencije; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, obično bukve

PROZIRNA BUGARKINJA

Neobulgaria pura (Pers.) Petr.

Etimologija: purus (lat.) = čist, netaknut. Po izgledu.

Engleski naziv: Beech Jelly-Disc

Plodno tijelo (apotecij): 1-1.5 (2.5) cm široko, u grozdu je s drugim apotecijima, u obliku je konkavnog ili izravnatog diska; unutarnja je himenijalna površina u početku prozirna, lagano je blijedocrvenkasta do ljubičasto-ružičasta, vanjska je strana glatka i boje unutarnje površine, baza je uglavnom prozirnija od gornjeg dijela.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6.5-9 x 3-4.5 µm; mješinice su valjkaste, 70 x 9 µm, nose 8 spora poredanih u nizu; parafize su končaste i slabašne, 1-2 µm široke; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, mekano, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta dio reda Helotiales i porodice Gelatinodiscaceae u kojoj se nalazi veliki broj najraznovrsnijih vrsta. Karakteristična je vrsta po želatinoznom i mekanom apoteciju, te po mješinicama s 8 spora.

LJUBIČASTA VLAGOLJUPKA

Ombrophila janthina (Fr.) Sacc.

Etimologija: janthinus (lat.) = ljubičast, tamno plavkast. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-3 (4) mm široko, u početku je skoro kuglasto, kasnije je rašireno i polukuglasto spljošteno, sa stalkom, ljepljivo; bjelkasto, sivkasto do blijedo ružičasto, prozirno.

Stručak: Uglavnom je kratak, često je stisnut, na vrhu je širi, postepeno se sužava prema bazi, bjelkast do blijedo ružičast.

Spore: Eliptične do vretenaste, s dvije uljne kaplje, 4-7 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela do bijela, prozirna, bezbojna.

Meso: Mekano, želatinozno, bjelkasto, sivkasto do bijelo-ružičasto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama kao saprofit trulim i vlažnim šišarkama smreke ili bora, obično u blizini šumskih potoka. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na području sjevernog dijela planine Velebita. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom rujna, na truloj vrbi.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na smrekovim češerima raste i slična vrsta Rutstroemia bulgarioides, koja je uglavnog zelene boje, jedva izraženim stalkom i malo većim dimenzijama, apotecij je do 1.5 cm širok.

KESTENOV PEHAR

Lanzia echinophila (Bull.) Korf

Engleski naziv: Hairy Nuts Disco

Plodno tijelo (apotecij): 3-5 (9) mm široko, u mladosti je polukuglasto, ubrzo se raširi i sliči čašici sa stalkom ili peharu, u starosti se gotovo izravna poput diska; unutarnja je himenijalna površina glatka, smeđa ili tamnosmeđa, vanjska je sterilna strana iste boje, rub je sitno zrnast.

Stručak: Kratak, smećkast.

Spore: Sliče bumerangu, glatke, u starosti s 3 pregrade i na oba kraja sa sitnijim sekundarnim sporama (ispupčenja), prozirne, 15.7-19.6 x 3.7-5.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Smećkasto, čvrsto, žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen kao saprofit na unutarnjoj strani čahure pitomog kestena ili može rasti izravno iz gotovo truloga ploda. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar rodova Lanzia i Rustremia raste još nekoliko vrsta sitnih peharčića ili tavica. Na otpalim češerima smreke raste mnoštvo sitnih crno-smeđih tavica kao primjerice Rutstroemia bulgarioides, na krupnim drvnim ostacima (grane) zelene johe (Alnus viridis) raste sitan mali žuti peharčić Rutstroemia bolaris, na krupnim drvnim ostacima (grančice, šibe) jele raste u proljeće tamnomaslinasto-smeđa Rutstroemia elatina, te od proljeća do listopada na krupnim drvnim ostacima (grane) hrasta, lijeske i johe raste maslinasto-crveni do crveno-smeđi peharčić Rutstroemia firma.

ŽILASTA PEHARICA

Rutstroemia bolaris (Batsch) Rehm

Etimologija: bolus (lat.) = grumen, grudva. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 (1.5) cm široko, u obliku je čašice, šalice, tanjura ili lijevka, uglavnom je s kratkim smećkastim stalkom, izravnato, rub je gladak; unutarnja je himenijalna strana žuta, žuto-smeđa ili narančasto-smeđa, sredina je nešto tamnija, vanjska je strana smeđa, po suhom je vremenu žiličasto naborana, rub je gladak.

Stručak: 0.7-2 (2.5) cm dug i 0.5 mm širok, obično je kratak, smećkast.

Spore: Eliptične, s nekoliko su uljnih kapljica, 17-20 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, žilavo, žuto-smeđe; miris nije izraženi, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine u razdoblju bez mraza kao saprofit sitnijih i krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa), koja na dnu stručka ima crno gomoljasto zadebljanje ukopano u tlo i raste u proljeće u blizini šumarice (Anemone).

SMEĐA PEHARICA

Rutstroemia firma (Pers.) P. Karst.

Etimologija: firma (lat.) = čvrst, snažan. Po konzistenciji mesa.

Engleski naziv: Brown Cup

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 (1.5) cm široko, u obliku je čašice, šalice, tanjura ili lijevka s uglavnom kratkim smećkastim stalkom, izravnato, rub je gladak; unutarnja je himenijalna strana žuta, žuto-smeđa ili smeđa, sredina je nešto tamnija; vanjska je strana tamnosmeđa, po suhom je vremenu žiličasto naborana.

Spore: Eliptične, 14-20 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, žilavo, žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdoblju bez mraza kao saprofit sitnijih i krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, obično na mjestima s oljuštenom korom. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici listopada.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je mješinarka dio reda Helotiales i porodice Rutstroemiaceae.

Ciboria aestivalis - created on December 2022 in Castellón, Spain by pacovillalonga

LJETNA PEHARICA

Ciboria aestivalis (Pollock) Whetzel

Etimologija: aestivus (lat.) = ljetno + alis (lat.) = raste u. Po razdoblju rasta.

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 mm širok, u početku blago peharast a zatim raširen do duboko peharast, s kraćim ili dužim stručkom; himenijalna površina glatka, oker do smeđe boje; vanjska strana iste boje kao i himenijalna.

Stručak: 1-11 mm visok i 0.1-0.8 mm debeo, ravan, rjeđe vijugav, ponekad crnkast i sužen na bazi.

Spore: Usko do široko eliptične, glatke, prozirne, bez pregrada, često asimetrične (spljoštene na jednoj strani), na krajevima često s po dvije male uljane kaplje, 5.6-12 × 1.9-4 µm; mješinice su s 8 spora, usko do ponekad široko cilindrični, 68-92 × 5-8 µm; parafize ravne, končaste, tupe, rijetko s pregradama, jednostavne ili u donjem dijelu razgranate, promjera 1.5-2.5 µm, ne nadvisuju mješinice.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, a na sredozemnom području u studenom i prosincu, po zapuštenim voćnjacima i staklenicima, na otpalim mumificiranim plodovima dunje, jabuke, marelice, šljive, breskve i kruške. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na području grada Zagreba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Postoji mnogo sličnih pločarica pa je za determinaciju neophodna mikroskopska analiza spora.

Ciboria batschiana - created on October 2016 in Fontaine-le-Port, France by jltasset

ŽIROV PEHAR

Ciboria batschiana (Zopf) N.F.Buchw.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast njemačkog prirodoslovca Augusta Johanna Georga Karla Batscha (1761. - 1802.) koji je bio priznati autoritet za gljive, a također je opisao nove vrste paprati, briofite i biljke sjemenjače.

Klobuk (apotecij): 0.5-1.2 (1.5) cm širok, konkavan je pa raširen; svijetlosmeđ do cimetastosmeđ.

Stručak: Relativno je dug i vitak; iste boje kao klobuka, ponekad crno prošaran.

Spore: Eliptične, 6-12 x 4-6 µm; mješinice 150 x 8 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen na otpalim žirovima hrastova; rijetka je vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se ipak smatra nejestivom, jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Sličan je gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa) od kojeg se razlikuje po tome što nema karakteristični sklerocij.

DVOJEZGRENI PEHAR

Botryotinia ficariarum Hennebert

Etimologija: bi (lat.) = dva + nucleus (lat.) = jezgra. Po sporama s dvije jezgre.

Engleski naziv: Anemone Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (2.5) cm široko, u obliku je šalice ili pehara, kasnije se zdjelasto raširi, unutarnja je himenijalna površina kestenjastosmeđa, tamnosmeđa, žilasta i naborana, vanjska je površina iste boje, u starosti lagano izblijedi ili ima bijelu glazuru.

Stručak: Valjkast, dug, vrlo je duboko ukorijenjen, samo je manji gornji dio je vizualno uočljiv, iste je boje kao apotecij.

Spore: Eliptične, glatke, 11.5-14.9 x 5.8-7 µm, Q = 1.9 - 2.3; otrusina je bezbojna, prozirna.

Meso: Tanko, žilavo, voštane je konzistencije, bjelkasto do smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće u šumama, po šumskim putevima i parkovima, na vlažnim terenima, u literaturi se navodi da raste uvijek u simbiozi sa ledinjakom (Ranunculus ficaria), međutim primjerci na slici rasli su u simbiozi sa šupaljkom (Corydalis cava).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom jer nema nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Ova mješinarka se ne može pronaći u dostupnoj literaturi. Hans-Otto Baral ju je nazvao Sclerotinia binucleata Baral nom. prov., pa nije službeno priznata vrsta, a osim toga je i izuzetno rijetka. Makroskopski je gotovo identičan gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa), koji raste u simbiozi sa šumaricom (Anemone).

GOMOLJASTONOGI PEHAR

Dumontinia tuberosa (Bull.) L.M.Kohn

Etimologija: tuberosus (lat.) = gomoljasto, cjevasto. Po prisutnosti sklerocija sličnog gomolju.

Engleski naziv: Anemone Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (2.5) cm široko, u obliku je peharčića ili čašice s visokim stalkom, rast započinje od sitne loptice s malim otvorom koji se nalazi na vrhu, zatim se izduži i otvori poput pehara, na kraju se pehar raširi i postane plosnat, a u sredini najčešće ostane udubljenje, rub se može okrenuti prema dolje, unutarnja je himenijalna površina glatka, ponekad žiličasto naborana, svijetlosmeđa, tamnosmeđa ili crvenkasto-smeđa, vanjska je strana sitno maljava, najprije je iste boje kao i unutarnja površina, a poslije izblijedi, postane žuta ili žuto-oker, nakad i po nekoliko (do 6) plodnih tijela izrasta na jednom sklerociju na bazi.

Stručak: 2-8 cm visok, vitak, vijugavo-valovit, šupalj, zadebljan je na vrhu ispod čašice; na gornjem je dijelu svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, a prema dolje crno-smeđ, skoro cijelom dužinom je paperjast; vrlo je duboko ukopan sa sklerocijem koji je gomoljasto zadebljan ili nepravilno duguljast (1-2 cm), izvana je crn, a iznutra je bijel.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 13-16 x 6-8 µm; otrusina je bezbojna, prozirna.

Meso: Tanko, žilavo, voštane je konzistencije, najprije bjelkasto ili krem, kasnije žuto-smeđe do smećkasto, vanjski je sloj smećkast, u sklerociju je bijelo; miris nije izražen, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u rano proljeće u šumama, po šumskim putevima i parkovima, na vlažnim terenima uvijek u  simbiozi sa šumaricom (Anemone), odnosno na njezinom korijenju.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema neku osobitu uporabnu vrijednost.

Napomena: Početak cvjetanja šumarica je znak da se u blizini može pronaći ova vrsta. Nepogrešivo se prepoznaje prvenstveno po dvije karakteristike, na dnu stručka ima crno gomoljasto zadebljanje ukopano u tlo i raste u proljeće u blizini šumarice, biljke s lijepim bijelim cvjetovima, nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.

TRULEŽ PLODA (VOĆNA PLIJESAN)

Monilinia fructigena (Pers.) Honey

Etimologija: fructus (lat.) = plod + gignere (lat.) = stvoriti. Po tvorbama sličnim ogrlicama na plodovima.

Plodno tijelo: 0.5-1 (2.5) mm široko, na plodovima voćaka formira koncentrične krugove koji postaju sve širi i širi dok ne zahvate cijeli plod okrenut prema izvoru svjetlosti; konidijalni je oblik bijel, žut, žuto-smeđ i svijetlosmeđ, a od konidija se razvija premicelij i konačno inperfektan oblik gljive; perfektan oblik ove mješinarke ima izgled maloga smeđeg pehara sa stalkom.

Spore: Eliptične, 18-21 x 11.5-13 µm; otrusina je žuta.

Meso: Bijelo, žuto, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na različitim vrstama voća, najčešće jabuci ili trešnji, čini veliku štetu u voćnjacima jer izazva trulež plodova.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova mješinarka izaziva pažnju samo zaštitara voćaka jer napada jezgričavo voće (jabuka, dunja, kruška, trešnja) i pravi je kuriozitet među gljivama. Napadnuti plodovi mogu otpasti sa stabla ili se posuše i ostanu na stablu preko zime te služe kao novi izvor zaraze. Vrlo je opasan štetnik u voćnjacima.

Myriosclerotinia dennisii - created in Finland by Tapio Kekki

SUHOPERKINA MOČVARNICA

Myriosclerotinia dennisii (Svrček) J.Schwegler

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 mm široko, u obliku je čašice ili pehara, unutarnja je himenijalna površina više ili manje žućkasto-smeđa, svijetlosmeđa, smeđa do crvenkasto-smeđa, dosta izblijedi pri sušenju, u mladosti je glatka, a kasnije je hrapava, osobito u sredini udubljenja, rub je tamniji, u starosti je radijalno rascjepljeni, vanjski je dio iste boje ili je nešto svjetliji, prekriven je grubim bjelkastim dlačicama koje su dobro vidljive uz pomoć povećala.

Stručak: 3-30 cm visok i 0.5-1.3 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ je ili crnkast, izlazi iz vretenastog ili cilindričnog sklerocija, s uzdužno narebranom crnkastom tvorevinom dimenzija 18 x 2,5 mm, s bijelom je srži, smještena je u unutrašnjosti uvenulih mahuna.

Spore: Eliptične, 8-15 x 3-5.5 µm.

Meso: Tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen na cretovima sa suhoperkama (Eriophorum spp.), određenim močvarnim biljkama kao što su močvarni pamuk (Eriophorum angustifollum), busenasta šašina (Scirpus cespitosus) i jednopljevična jezernica (Eleocharis uniglumis). Plodna se tijela razvijaju u proljeće, od kraja travnja do kraja lipnja, iz sklerocija koji su prezimili u cvijetnoj stapci domaćina i bili trajno natopljeni ili uronjeni u vodu. Spore sazrijevaju u vrijeme cvatnje domaćina, a 2-4 tjedna nakon klijanja spora micelij zahvaća glavni dio cvjetne stapke. Do jeseni, rujna ili listopada, u šupljinama stapke nastaju začeci novih sklerocija koji razvijaju svoja konačna tkiva i oblik. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta, na acidofilnom cretu Dubravici u Hrvatskom zagorju.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

OBIČNA UKOPNICA

Propolis farinosa (Pers.) Fr.

Etimologija: farina (lat.) = brašno, prah. Po boji.

Plodno tijelo: 0.5-2 (3) mm široko, jajoliko, najprije je zatvoreno, kasnije, rastrga drvo na veće ili manje režnjeve te otkriva himenij u obliku zrna žitarice; bijelo, često s primjesom smećkaste, ružičasto-smeđe do crveno-smeđe boje, brašnasto.

Spore: Valjkaste, često kobasičasto zakrivljene, s glatkim stijenkama, prozirne, sadrže nekoliko uljnih kapljica, 22-29 x 6-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća bez kore, uvijek bočno na drvetu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom ožujka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva mješinarka, koja raste ispod površine suhoga drva bez kore, a kasnije probija drvo i otkriva bijelu duguljastu površinu himenija u obliku zrna žitarice.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jastučasto, u obliku zrna žitarice; 2. površina je bijela; 3. površina je brašnasta; 4. meso je bijelo; 5. raste na bočnoj strani krupnih drvnih ostataka bjelogoričnog i crnogoričnog drveća bez kore

GLATKA KAPICA

Leotia lubrica (Scop.) Pers.

Etimologija: lubricus (lat.) = glatko, klizavo. Po ljepljivosti gljive.

Engleski naziv: Jelly Baby

Klobuk (mitra): 1-2 (3) cm široka, skoro je polukuglasta, u obliku je kapice, natečena, prirasla je na stručak, mazava; žute, žuto-zelenkaste i maslinasto-smeđe boje, rub je zaokružen, podvijen i neravan; donja je strana žućkasta, sa sitnim zrncima koja se spuštaju po stručku.

Stručak: 3-5 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, zadebljava se prema bazi, ponekad je stisnut, bez sjaja, šupalj, pun je želatinoznog soka; žućkast je ili žuto-zelenkast, prekriven je sa sitnim zrncima.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, 16-25 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gumasto, hrskavičasto, želatinozno, žućkasto do žućkasto-zeleno, ispunjeno je želatinoznim sokom; miris je na plijesan, a okus je bljutav i također na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili ponekad busenasto, u vlažnim šumama, po rubovima šuma, provodnjenim livadama i tresetištima, između mahovine i trave, često raste zajedno s ljevkastom lisičicom (Craterellus tubaeformis).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Do sada se smatrala samo nejestivom, bez vrijednosti. Međutim, prema posljednjim saznanjima, sadrži 5 mg/kg otrovnog giromitrina (monometilhidrazina) pa se smatra otrovnom vrstom. Sadrži isti toksin kao i rani hrčak (Gyromitra esculenta). Do sada nisu prijavljeni slučajevi trovanja, vjerojatno zato jer se nikada nisu jeli sirovi, a količina giromitrina je bila ispod granice trovanja, odnosno manja od 10 mg/kg.

Napomena: U obliku je neke vrste maslinasto-smeđeg klobuka sa stručkom, a šuplji je stručak karakteristično ispunjen želatinoznim sokom. Teško se zamijeni s nekom drugom vrstom.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je u obliku male kapice ili glave koja je nasađena na stručak; 2. glava je žuto-zelenkasta do maslinasto-smeđa; 3. stručak žućkast do žuto-zelenkast; 4. šuplji je stručak ispunjen želatinoznim sokom

MASLINASTI JEZIČAK

Microglossum olivaceum (Pers.) Gillet

Engleski naziv: Olive Earthtongue

Plodno tijelo: 2-4 cm visoko i 3-5 (8) cm široko, vretenasto, batinasto, lopatasto stisnuto, često je uvijeno, jasno se vretenasto sužava i prelazi u stručak, površina je glatka, bez sjaja; žuto-oker, žuto-zeleno, maslinastozeleno, žuto-smeđe, ili crvenkasto-oker, skoro uvijek je izbrazdano.

Spore: Valjkaste, 11.3-19.1 x 3.9-5.5 µm; otrusina je blijedožute.

Meso: Žućkasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, ovisno o podneblju, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, travnatim grmljacima, u bušicima i svijetlim travnatim šumama, uglavnom u toplijim krajevima. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, iz okolice Dubrovnika i s otoka Brača.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Sve su vrste iz roda Microglossum zelene boje.

Microglossum viride - created on September 2023 in Marburg, Germany by Niko Ioannidis

ZELENA JEZIČICA

Microglossum viride (Pers.) Gillet

Etimologija: viridis (lat.) = zeleno. Po boji.

Engleski naziv: Green Earthtongue

Plodno tijelo: 2-5 cm visoko i 0.5-1 (3) cm široko, u obliku je batine ili izduženog jezika, stisnuto, često je uvijeno, jasno prelazi u stručak, glava je šuplja, glatka i ljepljiva, suženi je stručkoliki dio pun i čehav, često je više stručaka zajedno busenasto srašteno; karakteristične je maslinastozelene ili zeleno-plave boje, skoro je uvijek izbrazdano, osušeno je crno-zeleno.

Spore: Eliptične, bubrežaste do vretenaste, glatke, s 2-4 uljne kaplje, prozirne, 15-20 x 5-6 µm; asci 150 x 10 µm.

Meso: Zeleno, lomljivo, malo je vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šumama, ali uglavnom u kiselim crnogoričnim šumama u travi i mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dio je skupine gljiva jezičastog oblika iz porodice Leotiaceae. Sve su vrste iz roda Microglossum zelene boje.

Dendrostilbella prasinula - created on July 2022 in Tatranská Javorina, Slovakia by Filip Fuljer

BLIJEDOZELENA ČAŠICA

Claussenomyces prasinulus (P.Karst.) Korf & Abawi

Etimologija: prasinos (gr.) = zelenkasto-sivo, poput vapna. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 5-8 (9) mm široko i do 7 mm visoko, bez stručka, najprije je polukuglasto pa u obliku leće ili novčića; prozirno, u mladosti žućkasto, poslije žuto-zelenkasto, svijetlozelenkasto ili zeleno, rijetko crvenkasto-smeđe, zrnasto.

Spore: Valjkaste, prozirne, 10-12 x 3-4.5 µm; mješnice su duge do 110 µm, s 8 spora, nježno reagiraju u dodiru s jodom; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u starosti zelenkasto, mekano, želatinozne je konzistencije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Boja plodnog tijela je po literaturi često nešto zelenije boje. U mješinicama je najčešće 8 spora, a uz njih i sitne sekundarne spore.

SLUZAVA DVOLIČNICA

Holwaya mucida (Schulzer) Korf & Abawi

Plodno tijelo: 0.4-1.2 (2) cm široko, u prvom je životnom stadiju u obliku izravnatog diska, deformirane čašice ili zdjelice, izbija iz kore, rub je zakrivljen prema gore, često deformirano, hrapavo; crne je ili smeđo-crne boje. Drugi životni stadij ili sekundarni oblik plodnog tijela sastoji se od glave i peteljke, glava je jajoliko-okruglasta, siva, bijela do žuta, često sluzava, vrh je tamniji; peteljka je crna, hrapava i visoka.

Spore: Kratko eliptične do blago duguljaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 2.7-4 x 1.2-2 µm; mješinice 40-65 x 3-4 µm; otrusina je crna.

Meso: Crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, od listopada do siječnja, kao saprofit na vrlo trulim trupcima lipe i bijele topole, a rjeđe crne johe, breze, javora, hrasta i magnolije; plodna tijela se razvijaju na površini trupaca, ali se često pojavljuju i na poluodvojenoj kori, čini se, uvijek uz mahovinu; plodna tijela oba životna stadija razvijaju se manje-više istovremeno. Do sada je bio poznat samo jedan lokalitet iz okolice Vinkovaca, a primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Nadvučnik u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 1, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po dva životna stadija.