Chlorophyllum agaricoides - created on October 202o in Zagaička brda, Serbia by Bojan Šeguljev

STEPSKA STOŽERKA

Chlorophyllum agaricoides (Czern.) Vellinga

Etimologija: Po sličnosti s porodicom Agaricaceae.

Engleski naziv: Puffball Parasol

Plodno tijelo (klobuk): 3-6 cm široko i 5-8 cm visoko, isprva je kuglasto ili jajoliko, s blago ispupčenim vrhom, prekriven je jednoslojnim peridijem, podsjeća na krušku, glatko, dugo je vremena zatvoreno i rubom spojeno s bazom stručka pa se manje ili više otvori i odvoji od stručka, često se skoro do sredine uzdužno rascijepi, površina je u početku bijela ili žućkasta, kasnije postane suha, kožasta, glatka ili ljuskava, žućkasto-oker do smeđa, izgleda poput zatvorenog kišobrana unutar kojega se nalazi listićavi himenij.

Stručak: 3-7 cm visok, 1-2 cm izbočen ispod klobuka i 1-3 cm debeo, kratak, stožast, zadebljan na donjem dijelu plodnog tijela, proteže se gotovo do vrha klobuka, završava debelim micelijskim nitima.

Listići: Gusti, deformirani, prvo su bijeli, kasnije crni, sazrijevanjem spora se raspadaju u praškastu masu.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, s uljnim kapljama, 8-9 x 6.5-7.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Kada se gljiva razvije, pretvara se u otrusinu.

Stanište: Raste u jesen, nadzemno ili poluukopano, kao saprofit tla na otvorenim i suhim strništima, kao što su suhi travnjaci i rubovi šuma. U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, na otoku Braču. Dosta je rijetka vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Raste u mediteranskom pojasu, ali također i u kontinentalnim krajevima. Ova gljiva podsjeća na gljivu sa listićima, ali se nikada ne otvara, poput puhara. DNK testiranje je pokazalo da je povezana s rodom Agaricus, što je svrstava u red Agaricales i prodicu Agaricaceae.

PILATOVA SUNČANICA

Chlorophyllum brunneum (Farl. & Burt) Vellinga

Engleski naziv: Brown Parasol

Klobuk: 4-20 cm širok, polukuglast ili je gotovo stožast pa se se raširi, često je nepravilan kada po nekoliko primjeraka raste gotovo busenasto, prljavo bijel, kremast, svijetlooker do smeđ, na sredini je tamnosmeđ,  površina se od sredine prema rubu razlaže na kontrastne, velike, stršeće, tamnosmeđe ljuske otkrivajući bijelo meso, ljuske su koncentrično raspoređene poput crijepova na krovu, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 6-25 cm visok i 1-6 cm debeo, valjkast, relativno je kratak, sužava se prema vrhu, na dnu je sa upadljivom gomoljasto zadebljanom bazom, koja je okruglasta i obrubljena; bijel je ili prljavobijel, gladak, nije dekoriran; vjenčić je upadljiv, pokretan, vunast, jednostruk, izgleda odrpano.

Listići: Gusti, dosta su široki, valovitog su oblika, zaokruženi uz stručak, slobodni; bijeli, na kraju su sivkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, prozirne, dekstrinoidne, 10-12 x 7-8.5 µm, cheilocistide su batinaste, 25-50 x 8-20 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do krem, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu u početku jako pocrveni, kasnije postane smeđe; miris je slabo izražen i malo neugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po poljima, vrtovima zaštićenim od vjetra i hladnoće, staklenicima, na supstratu ili kompostu koji oslobađa toplinu, rijetko u šumama. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kunovec Breg pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Donedavno se smatrala jestivom vrstom jer je neki ljudi konzumiraju bez ikakvih simptoma trovanja, međutim kod osjetljivijih se osoba javljaju ozbiljni gastrointestinalni poremećaji pa je stoga smatramo otrovnom vrstom.

Napomena: Najviše sliči otrovnoj sunčanici (Macrolepiota venenata) od koje se razlikuje po ljuskama koje su koncentrično raspoređene poput crijepova na krovu, robusnijem vjenčiću, batinastim cheilocistidama i prije svega po kopčama na bazi bazidija i cheilocistida, a meso je na presjeku narančasto-crveno, dok kod otrovne sunčanice lagano pocrveni pa postane smećkasto.

ZELENOSPORNA SUNČANICA

Chlorophyllum molybdites (G.Mey.) Massee

Etimologija: molybdos (gr.) = olovo. Po karakterističnoj olovno-zelenoj boji otrusine koja je ključna za determinaciju ove vrste.

Engleski naziv: False Parasol

Klobuk: 3-9 cm širok, polukuglast, kasnije je otvoren; bijel, površina je sa svijetlosmeđim izbočenim ljuskama.

Stručak: Valjkast, baza je zadebljana ili slabo gomoljasta; bjelkast, kasnije požuti pa posmeđi, na ozlijeđenim mjestima malo pocrveni, na bazi s ostacima bijelog micelija, gladak; vjenčić je trajan, pokretan, s dvostrukim i nazubljenim rubom.

Listići: Gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni; bijeli, u starosti su zelenkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 9-11 x 7-8 µm; otrusina je zelenkasta.

Meso: Bjelkasto, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu lagano pocrveni; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, sirovo se ne smije probati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po staklenicima, vrtovima, travnjacima i rubovima šuma na tlu bogatom humusom ili kompostu koji oslobađa toplinu, voli toplija mediteranska područja. Kod nas je pronađena kod Labina, u Istri.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer uzrokuje ozbiljne gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Karakteristična je po karakteristično izbočenim ljuskama na površini klobuka i zelenkastim listićima nakon sazrijevanja spora.

OLIVIERIJEVA SUNČANICA

Chlorophyllum olivieri (Barla) Vellinga

Etimologija: Po francuskom botaničaru i mikologu Williamu Oliveriju (1792-1845). Po  određenom imenu.

Engleski naziv: Conifer Parasol

Klobuk: 3-15 cm širok, u početku poluloptast, kasnije se otvori; svijetlosmeđ do maslinasto-smeđ, na sredini je često tamnosmeđ, površina je pokrivena sa slabo kontrastnim, gustim, perastim, rijetko obrubljenim, tamno sivo-smeđim ljuskama na sivo-smeđoj osnovi, koncentrično raspoređenim poput crijepova na krovu kuće, mekan, vunast, rub je resast.

Stručak: 6-25 cm dug i 1-6 cm debeo, u mladosti debeo, kasnije se izduži, žilav, šupalj, pri dnu je s jakim, obično obrubljenim gomoljastim zadebljanjem, bjelkast do smećkast, uzdužno je vlaknast, s bijelim micelijem na bazi; vjenčić je opnast, pokretan, vunast, s dvostrukim rubom.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, bijelo-kremasti, na ozlijeđenim mjestima postanu crvenkasti.

Spore: Eliptične, dekstrinoidne, 8-11 x 5.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bijelo, na ozlijeđenim mjestima odmah pocrveni, kasnije postane crveno-smeđe; miriše ugodno na gljive, a okus ugodan na gljive ili lješnjake, ne smije se probati sirovo.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postene svijetlozeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama i po rubovima šuma, često na sloju iglica ili na mravinjacima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne je kvalitete, a upotrebljava se samo klobuk jer je stručak vlaknast i tvrd. Sirova je otrovna pa je potrebna temeljita termički obrada.

Napomena: Slične su velika sunčanica (Macrolepiota procera), koja na prerezu ne mijenja boju mesa, badhamova sunčanica (Leucoagaricus badhamii), koja nema pomičan vjenčić, djevojačka sunčanica (Leucoagaricus nympharum), kojoj meso na prerezu ne pocrveni, te otrovna pilatova sunčanica (Chlorophyllum brunneum), koja je veća rastom i ima svjetliju osnovu klobuka.

KUŠTRAVA SUNČANICA

Chlorophyllum rhacodes (Vittad.) Vellinga

Etimologija: rhakos (gr.) = dronjavo, krpasto. Po rastrganoj kožici.

Engleski naziv: Shaggy Parasol

Klobuk: 3-18 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je otvoren, bez ispupčenja na sredini; svijetlosmeđ do maslinasto-smeđ, na sredini je tamnosmeđ, površina je prekrivena sa vrlo kontrastnim, velikim, rijetkim, resastim, stršećim, vunastim, sivo-smeđim ljuskama na sivkasto-smeđoj osnovi, koje su koncentrično raspoređene poput crijepova na krovu, prilično su razmaknute na vanjskom dijelu, rijetko se preklapaju, rub je ljuskav.

Stručak: 6-20 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, na dnu je jako bulbozno zadebljan, cjevasto-šupalj; bjelkast je ili svijetlosmeđ, kasnije je smeđ s uzdužnim vlakancima, baza je prevučena bijelim micelijem; vjenčić je opnast, pomičan, bjelkast, vunast, donja je strana sivkasta i baršunasta, s dvostrukim rubom.

Listići: Gusti, slobodni, pomiješani su s lamelulama; bijeli do žućkasti, na pritisak pocrvene.

Spore: Eliptične, s kličnim otvorom, dekstrinoidne, prozirne, 9-12.5 x 5.5-8 µm, cheilocistide su mjehuraste do batinaste, 10-35 x 8-25 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, na prerezu odmah pocrveni, zatim postane crveno-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus ugodan na gljive ili lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane prljavobijelo, sa željeznim sulfatom svijetlozeleno, a s fenolanilinom se trenutno oboji u crveno, zatim postane ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, po vrtovima, na obradivom zemljištu, uz ceste, te na terenima bogatim humusom. Primjerke na slici snimio je Dražen Mioč, u studenom u Zagrebu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete i nešto manje kvalitetna od drugih jestivih sunčanica. Upotrebljava se samo klobuk, jer je stručak žilav i tvrd. Sirova je otrovna pa je prije pripreme potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: Slična pilatova sunčanica (Chlorophyllum brunneum) ima jednostruki vjenčić i manje kuglaste cheilocistide, dok olivierijeva sunčanica (Chlorophyllum olivieri) ima vjenčić s dvostrukim rubom, ali ljuske na klobuku nisu ni približno tako kontrastne.

VELIKA GNOJIŠTARKA

Coprinus comatus (O.F.Müll.) Pers.

Etimologija: comatus (lat.) = krošnjast. Po izgledu koji poprimi kada se razvije i kada se stvore crne rese.

Engleski naziv: Shaggy Ink Cap, Lawyer's Wig

Klobuk: 2-9 (15) cm širok, prvo je valjkast pa otvoren, poput izduženog zvona, uvijek zadrži zvonkolik oblik, rub je narebran; bjelkast, na kraju čitav pocrni i iz njega kapa crna tekućina, površina je s bijelim stršećim čehama, vrh klobuka je smećkast.

Stručak: 4-17 (22) cm visok i 1-1.3 (1.6) cm debeo, uzdužno je šupalj, zadebljan je na osnovi; bijel, kasnije crveni, na kraju postaje crn, manje ili više je bjelkasto vlaknast; nisko na klobuku nosi slobodni vjenčić koji brzo otpadne.

Listići: Vrlo su gusti, bijeli, od ruba postaju ružićasti ili crveni pa smeđi dok potpuno ne pocrnu i rastope se u crnu tekućinu, na oba su kraja uži, slobodni.

Spore: Eliptične, (10) 10.4 - 12.1 (12.9) × (5.8) 6.1 - 7.3 (7.5) µm, Q = (1.4) 1.6 - 1.8 (1.9), N = 60, Me = 11.3 × 6.7 µm, Qav = 1.7; otrusina je crna.

Meso: Tanko, mekano, bijelo, u starosti crno; miriše ugodno na gljive, a okus je malo slatkast.

Kemijske reakcije: Donji dijelovi kore stručka u dodiru s gvajakolom postanu plavkasto-zeleni, dok se meso stručka sa željeznim sulfatom oboji zlatnožuto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, skupno ili pojedinačno, kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, livadama, šumskim stazama, rubovima šuma, na tlu bogatom hranjivim tvarima, na zemlji, voli vlažna mjesta. Također je nematofag, odnosno može hifama uhvatiti i razgraditi male valjkaste gliste (nematode). 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Ppredstavlja delikatesu, a upotrebljava se samo mlada gljiva prije nego što listići počnu dobivati crvenkasti ton.

Ljekovitost: Različite studije pokazuju različita fiziološka djelovanja ove gljive, kao što su antioksidativno, antikancerogeno, antiandrogeno, hepatoprotektivno, protuupalno, antidijabetičko, antipretilno, antibakterijsko, antifungalno, antinematodno i antivirusno. Osim pozitivnih fizioloških svojstava, gljiva ima i negativne osobine, na primjer, kožne reakcije kod pacijenata s dermatitisom i atopijskom predispozicijom, rizik od zamjene s otrovnim gljivama i kontaminaciju toksičnim elementima (National Library of Medicine. 2024. The two faces of Coprinus comatus—Functional properties and potential hazards; Chemical composition, nutritional profile and in vivo antioxidant properties of the cultivated mushroom Coprinus comatus; Isolation and biological activity of triglycerides of the fermented mushroom of Coprinus Comatus; Antioxidant Properties of Cap and Stipe from Coprinus comatus; Ethanol extract of the mushroom Coprinus comatus exhibits antidiabetic and antioxidant activities in streptozotocin-induced diabetic rats; A comparative overview of antioxidative properties and phenolic profiles of different fungal origins: fruiting bodies and submerged cultures of Coprinus comatus and Coprinellus truncorum; The Prebiotic-Like Effects of Coprinus comatus Polysaccharides on Gut Microbiota in Normal Mice and Those with Acute Alcoholic Liver Injury: A Comparative Study; The antioxidant activities of alkalic-extractable polysaccharides from Coprinus comatus on alcohol-induced liver injury in mice).

Napomena: Početnicima je slična naborana gnojištarka (Coprinopsis atramentaria) kojoj meso i listići nikada ne poprimaju crvenkastu boju. Ne postoji opasnost od zamjene s opasnim gljivama. Slično dekoriran klobuk ima i velika sunčanica (Macrolepiota procera) koja se najviše razlikuje po drugačijem obliku klobuka s grbicom na sredini. Vrsta Coprinus vosoustii je jestiva, ima jače dekoriran klobuk i nema vjenčića, ima sličnu bulbu na stručku i malu volvu koja se na gornjem dijelu razdvoji na režnjeve.

GLATKA KOŠARICA

Cyathus olla (Batsch) Pers.

Engleski naziv: Field Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.5-0.8 (1.2) cm široko i 0.5-1.5 cm visoko, u obliku je male čašice s peteljkom koja je u mladosti zatvorena opnom koja se kasnije otvori i poprimi izgled ptičjeg gnijezda s jajima; peridij ili vanjska površina je u početku vunasto-maljava, sivkaste do smeđe boje; unutrašnja je površina glatka, nije nabrana, sivkasto-srebrnaste je boje, kasnije je smeđa ili tamnosmeđa, rub čašice je najprije savijen pa valovit; peridioli ili plodna tijela su uronjena na osnovi unutarnjeg dijela čašice i dosta su velika, u obliku su kovanice, najprije su bijela, a kasnije smeđe do crno-smeđe boje, u starosti se peridioli isperu pomoću kiše, a čašica ostane prazna.

Spore: Eliptične, 11-12 x 7-8 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smeđo, žilavo, tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na zemlji. Primjerke na posljednjoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Plodna tijela koja se nalaze unutar čašice su velika i u obliku kovanice, sive su ili sivo-crnkaste boje, sjajna. Ova vrsta podsjeća na malo ptičje gnijezdo, a jaja predstavljaju peridioli koji se nalaze u čašici, spojeni peridioli sliče ribljoj ikri.

Cyathus stercoreus - created on October 2022 in Ornex, France by Juan Carlos Zamora

ĐUBRETARSKA KOŠARICA

Cyathus stercoreus (Schwein.) De Toni

Etimologija: stercus (lat.) = izmet, gnoj, balega, govno. Po staništu.

Engleski naziv: Dung Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.2) cm široko kada se otvori, zvonoliko je ili skoro izvrnuto-stožasto, te u obliku šalice sa sitnom peteljkom, pojedinačna su plodna tijela stisnuta jedno uz drugo i sa sitnim stručcima uronjena u micelij hrđastosmeđe boje, stručak je smeđ do tamnosmeđ, a na bazi hrđastosmeđ; vanjska površina je smeđa ili sivo-plavkasta, prekrivena je dugim dlačicama koje su nešto obilnije na gornjem dijelu; unutarnja je površina glatka, sjajna, izražene je sivo-plavkaste boje, kasnije je smeđa, tamnosmeđa ili skoro crna, nešto je tamnija na sredini; peridioli su okruglasti ili skoro okruglasti, te crni, u starosti se peridioli isperu pomoću kiše, a čašica ostane prazna.

Spore: Dosta su velike, gotovo kuglaste ili eliptične, 20-35 x 20-25 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smeđo, žilavo. tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na izmetu ili na pognojenom tlu, a također i po opožarenim terenima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Od nešto rasprostranjenije slične prugaste košarice (Cyathus striatus) razlikuje se po vanjskoj površini koja nije crtasta, te po nešto tamnijoj boji. Glatka košarica (Cyathus olla) ima nježno crtastu čitavu vanjsku površinu koja je dekorirana pamučastim dlačicama.

PRUGASTA KOŠARICA

Cyathus striatus (Huds.) Willd.

Etimologija: striatura (lat.) = crtasto, brazdasto, ižlijebljeno. Po unutarnjem izgledu.

Engleski naziv: Fluted Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.2) cm široko i 1-1.5 cm visoko, neobično, u mladosti podsjeća na mrkvu koja je izvana obavijena bijelom opnom, gore se prvo ukaže bijela opna koja štiti košaricu iznutra, kasnije puca i povlači se na rub pa poprimi izgled ptičjeg gnijezda s jajima; vanjska je površina tamnosmeđa, baršunasto-čekinjasta; unutarnja je površina glatka i uzdužno brazdasta, najprije je bjelkasta, a kasnije smeđa, sadrži više bijelih peridiola unutar kojih se nalazi gleba, u starosti se peridioli isperu pomoću kiše, a čašica ostane prazna.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 14-20 x 8-10 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smeđo, žilavo, tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, u blizini panjeva i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, iglicama i lišćem. Drugu sliku snimila je Tihana Prcić, na lokalitetu u blizini Rovinja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Na dnu košarice se nalazi nekoliko lećastih zrna, a sve skupa podsjeća na ptičje gnijezdo s jajima. Slična je žuta košarica (Crucibulum laeve) koja raste na ostacima drva, osobito na suhim granama crnogoričnog drveća, ovijena je žutim, a ne bijelim ovojem. Glatka košarica (Cyathus olla) ima glatku vanjsku površinu.

SMEĐA HRAPAVICA

Cystoderma amianthinum (Scop.) Fayod

Etimologija: amianthinus (lat.) = azbestno. Po vlaknatosti.

Engleski naziv: Earthy Powdercap

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, prvo je stožast pa otvoren ili s izvrnutim rubom, sredina je tupo ispupčena, lomljiv; žuto-narančast do oker, zrnast, rub je s bijelim čupavim ostacima parcijalnog ovoja, kožica je nekad žiličasto-zrakasto naborana.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, vitak, šupalj; oker-žut, ispod prstenka je tamniji, gotovo tamnosmeđ, zrnat i uočljivo prekriven smeđim čehicama.

Listići: Bijeli su ili kremasti, prirasli su na stručak, nisu gusti, pomiješani su s lamelulama.

Spore: Eliptične, 5-6.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela do krem-žućkasta.

Meso: Tanko, krhko, bjelkasto do žućkasto, u stručku je od vrha prema dolje sve tamnije, odnosno narančasto-oker; miris je neugodan na plijesan ili na staro sijeno, a okus je također neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, na terenima bogatim mahovinom. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici listopada.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i okusa mesa. Navodi se da je u rijetkim slučajevima uzrokovala gastrointestinalne probleme pa se ne savjetuje konzumacija veće količine, a najbolje ih je izbjegavati i zbog opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama. Konzumiranje nekih vrsta hrapavica u sirovom stanju uzrokuje hemolitički sindrom trovanja, odnosno dovodi do razgradnje krvi.

Napomena: Slične su rijetka cinober hrapavica (Cystodermella cinnabarina) koja je narančasto-crvene boje, zrnata hrapavica (Cystodermella granulosa) koja ima smećkast i vrlo zrnast klobuk, te mirisava hrapavica (Cystoderma carcharias) kojoj je klobuk ametistne boje. Sve su nepreporučljive za konzumiranje. Vrsta Cystoderma fallax je slične boje, ali je mnogo jače dekorirana. Vrsta Cystoderma superbum je robustna i vinskocrvene boje.

Cystoderma carcharias - created on August 2019 in Distretto di Kehys-Kainuu, Finland by Federico Calledda

MIRISAVA HRAPAVICA

Cystoderma carcharias (Pers.) Fayod

Etimologija: karkaros (gr.) = oštro. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Pearly Powdercap

Klobuk: Promjera 2-6 (7) cm, prvo je polukuglast pa zvonolik i na kraju raširen i tupo ispupčen na sredini; nikad nije potpuno bijel, krem-smećkast ili svijetlosmećkast, kasnije oker-smećkast do crvenkasto-smećkast, sitno zrnasto-čehast, dekoracija je najgušća na sredini, s ruba vise zupčasti vlaknasti ostaci bijelog zastorka.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 3-6 (8) cm debeo, vitak, valjkast, na dnu je donekle zadebljan, blago je zakrivljen, šupalj; bjelkast je iznad kožastog zastorka, a ispod je zrnast, krem-okerast ili krem-smećkast, čehast; na gornjem dijelu s ostacima kožastog bijelog zastorka.

Listići: Veoma su tanki i gusti, nejednako su dugi, lagano su prirasli sa zupcem, kod mladih gljiva su prekriveni bijelim zastorkom koji ide koso od stručka prema rubu klobuka i ostavlja ostatke na rubu klobuka i stručku; najprije su bijeli ili lagano žućkasti, kasnije su blijedocrvenkasti.

Spore: Široko eliptične, gotovo kuglaste, glatke, 4-5.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, krhko; neugodnog je mirisa na plijesan ili staro sijeno, a okus je također neugodan, odbojan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, gotovo isključivo u šumama smreke, kod nas po planinskim predjelima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete zbog neugodnog okusa i mirisa mesa. Također je otkriveno da gljiva akumulira kadmij u svojim plodnim tijelima, a u zagađenim područjima koncentracije kadmija mogu čak premašiti 60 mg/kg suhe mase. Unutarstanični kadmij akumuliran u sporokarpima ove gljive povezan je s dvije izoforme metalotioneina. Nadalje, gljiva sadrži brojne organske spojeve od kojih su dimetilarsinoilacetat i trimetilarsoniopropionat prvi put zabilježeni u kopnenom okružju. Također, neke vrste hrapavica u sirovom stanju uzrokuju hemolitički sindrom trovanja, koji dovode do razgradnje krvi. Zbog svega navedenog dosta autora ovu vrstu smatraju nejestivom pa ju je možda bolje izbjegavati.

Napomena: Oblikom i veličinom slična je zrnata hrapavica (Cystodermella granulosa) koja je čitava cimetastosmeđe boje.

CINOBER HRAPAVICA

Cystodermella cinnabarina (Alb. & Schwein.) Harmaja

Etimologija: cinnabarinus (lat.) = cinobercrveno. Po boji.

Engleski naziv: Cinnabar Powdercap

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, stožasto-zvonolik pa raširen, rub je malo vijugav; cinobercrvene boje, hrapav, sitno oštro čehasto-zrnast, sredina je lagano ispupčena.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-9 (12) mm debeo, pun, na bazi je lagano bulbozan; iznad prstena je bijel, na donjem dijelu je s crvenkastim čehama; bjelkasti vjenčić je uzdignut, opnasto-čehast.

Listići: Bijeli, tanki, uski, gusti, lomljivi, suženi uz stručak, prirasli, gotovo slobodni.

Spore: Eliptične, 3.5-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, ispod kožice klobuka i vanjskog dijela stručka je žućkasto, svijetlosmećkasto ili crvenkasto-smeđe; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, kao saprofit na mahovini i ponekad na krupnim drvnim ostacima. Drugu i treću sliku snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja, sredinom rujna, a posljednje tri Zvonko Vuk.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg mirisa i okusa mesa. Neke vrste hrapavica sirove uzrokuju hemolitički sindrom trovanja, koji dovodi do razgradnje krvi.

Napomena: U skupini je smeđe hrapavice (Cystoderma amianthinum) koja ima upadljiviji cinobercrveni klobuk, te masivniji stručak i tvrđe meso.

Cystodermella granulosa - created in Finland by Tapio Kekki

ZRNATA HRAPAVICA

Cystodermella granulosa (Batsch) Harmaja

Etimologija: granulosus (lat.) = zrnast. Po dekoraciji površine klobuka.

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, konveksan pa raširen, ispupčen je na sredini, kožica se ne odvaja; površina je nepravilno zrakasto-žiličasta, sve do ruba je gusto zrnasta, crvenkasto-smeđ, u starosti blijedi prema rubu pa postane smećkast, rub je bijelo obrubljen, a kožica resasto prelazi preko ruba.

Stručak: 1.5-5 (6) cm visok i 3-6 (8) mm debeo, ne odvaja se od klobuka, valjkast, malo je zadebljan na bazi, pun pa šupalj; crvenkasto-smeđ, s bijelim čehastim prstenkom na vrhu, malo je zrnast uz klobuk, ispod vjenčića je bjelkasto vlaknasto-čehast, baza je s bijelim čehastim ostacima micelija.

Listići: Lomljivi, uski, tanki, ne odvajaju se od mesa klobuka, prirasli su na stručak, osrednje su razmaknuti, oštrica je vijugava do nazubljena, izmiješani su s mnogo lamelula; bjelkasti, krem, žućkasti ili crvenkasto-smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 3.5-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, prilično je čvrsto, bijelo do svijetlosmećkasto ili lagano crvenkasto-smećkasto; miriše na gljive, a okus je malo slatkast i neugodan, dosta podsjećaju na sunčanice (Lepiota).

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, na mjestima obraslim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Ova vrsta može se lako zamijeniti sa sličnom smeđom hrapavicom (Cystoderma amianthinum) koja je svijetložućkaste boje, dok je varljiva hrapavica (Cystoderma fallax) jače dekorirana.

Cystolepiota adulterina - created on September 2023 in Farum Nørreskov, Denmark by Thomas Kehlet

LAŽNA ŠTITARKA

Cystolepiota adulterina (Berk. & Broome) Singer & Clémençon

Etimologija: adulterinus (lat.) = lažan, krivotvoren. Po sličnosti sa hetierijevom štitarkom (Cystolepiota hetieri).

Klobuk: 1-4 cm širok, u mladosti je polukuglast, kasnije se raširi i ponekad blago ispupči na sredini, bijel do kjrem, ne crveni, gusto je prekriven brašnastim, bjelkastim, smeđim do crvenkasto-smeđim ljuskama, u starosti ili trljanjem postaje žućkast do sivkast, u mladosti spojen sa stručkom sa zastorkom, rub je kasnije resast, trepavičast.

Stručak: 3-4 cm visok i 1-6 mm debeo, valjkast, ujednačene je debljine, bijelo-krem, prema dnu je smećkast, u mladosti je potpuno prekriven mekim, brašnastim ljuskicama.

Listići: Vrlo gusti, gotovo slobodni, bijelo-krem, mjestimično sa laganim crvenkasto-smeđim mrljama.

Spore: Usko eliptične do gotovo valjkaste, često su sužene na jednom kraju, 4.3-6 x 2.2-3.4 µm, Q = 1.9-2.5, cheilocistide su u obliku boce, s grlićem na vrhu, relativno brojne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo-kremasto, u donjoj polovici stručka je sivo-smeđe do tamnosmeđe, na presjeku ne mijenja boju, a naknadno najviše lagano posmeđi; miris nije izražen ili je neugodan na plijesan, a okus je blag, ne smije se probati.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane tamnoplavo do crno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, rjeđe u crnogoričnim šumama smreke, po parkovima, rubovima šuma, šumskim stazama, vrtovima, travnatim površinama i po grmlju.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Slična je hetierijeva štitarka, kojoj je klobuk na ispucanim mjestima crveno-smeđ.

Cystolepiota bucknallii - created on October 2020 in Kostræde Banker, Denmark by Thomas Læssøe

LJUBIČASTA ŠTITARKA

Cystolepiota bucknallii (Berk. & Broome) Singer & Clémençon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. Po britanskom botaničaru Cedricu Bucknallu (1849. - 1921.). Njegov glavni doprinos mikologiji bio je popis gljiva okruga Bristol u 14 dijelova. Njegovi crteži bristolskih gljiva nalaze se u Kewu.

Engleski naziv: Lilac Dapperling

Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, konveksan i lagano zvonolik pa se nešto raširi, bez sjaja; ljubičast i posut bijelim zrncima, nešto je tamniji prema sredini, rub je podvijen, resast od ostataka ovoja.

Stručak: Valjkast, jako izdužen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; ljubičast, posut bijelim zrncima, također malo žućkast, s prolaznom bjelkastom prstenastom zonom.

Listići: Prilično su gusti, uski, slobodni, izmiješani s lamelulama; bijeli ili žućkasti, u starosti postanu ljubičasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, 7.5-10 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; karakteristično jako miriše po plinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, po parkovima, u lišću bukava, po terenima obraslim koprivom, obično na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Dio je skupine malih sunčanica karakterističnih po mikroskopskim svojstvima. Po izgledu je prepoznatljiva po boji, ali i po karakterističnom mirisu.

Cystolepiota fumosifolia - created on November 2023 in United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Tomos Hughes

LJUSKAVA ŠTITARKA

Cystolepiota fumosifolia (Murrill) Vellinga

Etimologija: fumosus (lat.) = dimast, zadimljen + folium (lat.) = listić, ali se u ovom slučaju može odnositi na ljuskavi ili listoliki izgled kožice klobuka. Po izgledu.

Klobuk: 0.7-2.5 cm širok, malen, u mladosti je stožast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, bjelkast, na sredini je sa narančasto-smeđim tonovima, prekriven je s obilnim je trokutastim, bjelkastim, brašnastim ostacima ovoja, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 1.5-7 cm visok i 2.5-5 mm debeo, valjkast, vrlo tanak, nije zadebljan na bazi, na donjem je dijelu bijelo brašnast, a na donjem crvenkasto-smeđ, prema dnu je sve tamniji, nema vjenčića.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, bijeli do žućkasti, žuto istočkani od pleurocistida, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične do valjkaste, prozirne, stijenke su blago zadebljane, nedekstrinoidne, neamiloidne, 3.5-5.5 (6) x 2-3 µm, Q = 1.7-2.1, cheilocistide su valjkasto-vretenaste, skoro batinaste, sa žutim zrnatim sadržajem, s produžetkom na vrhu, 17-40 (50) x 6.5-12 µm, grlić je 3-4 x 3 µm, pleurocistidije su obilne, slične heilocistidijama, ali bez ili s kratkim vratom, povećane su jasno vidljive kao žute točkice, ravnomjerno raspoređene po površini listića; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma među humusom i lišćem, na vlažnom tlu i tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama i izrazito obilno ukrašenom površinom klobuka.

Cystolepiota hetieri - created in Estonia by Allar Antson

HETIERIJEVA ŠTITARKA

Cystolepiota hetieri (Boud.) Singer

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan pa poluotvoren, sredina malo ispupčena, prekriven je bijelom pamučastom i praškastom dekoracijom, površina se poslije raspucava i postaje mjestimično hrđastosmeđa, u starosti ili trljanjem postaje crvenkast, rub je podvijen i trepavičast.

Stručak: Valjkast, jako izdužen, osnova je malo zadebljana, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, hrđastosmeđe pjegav, prekriven je s rijetkim bijelim zrncima, često je gotovo gladak; vjenčić je samo u tragovima.

Listići: Osrednje gusti, do stručka zaokruženi, slobodni, izmiješani s lamelulama, oštrica je sitno nazubljena, bijeli.

Spore: Valjkaste, s lateralnim su pupoljkom (apiculus), 4-7 x 2-3 µm, Q = 1.8-2, cheilocistide su s grlićem na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, na presjeku malo posmeđi, a u starosti je hrđastosmeđe; miris nije izražen ili je slab na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, uz potoke, na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se dosta otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Jedna je od najmanjih sunčanica. Vrlo je zanimljiva i po izgledu gotovo jedinstvena. Izgleda kao da je posuta brašnom ili maljava.

Cystolepiota icterina - created on October 2022 in Forstbotanisk Have, Århus, Denmark by Jens H. Petersen

ŽUĆKASTA ŠTITARKA

Cystolepiota icterina F.H.Møller ex Knudsen

Etimologija: icterinus (lat.) = žućkast. Po boji klobuka.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, žućkast, sumporastožut, uglavnom je prekriven grubim, žutim, zrnastim ostacima ovoja, koji se u starosti često izgube, a površina ostane fino brašnasta, rub je resast i trepavičast od ostataka ovoja.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, dosta je izdužen, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, svijetložut, isprva je žuto praškast na osnovi crvenog ili ljubičastog tona, na vrhu je gotovo gladak; s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su s lamelulama, bijeli.

Spore: Eliptične, dekstrinoidne, 3.5-5.5 x 2.5-3 µm, Q = 1.07-1.81, nema cheilocistide, a ako ih ima onda su batinaste do usko vretenaste, 30-40 (44) x 5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do svijetložuto, u klobuku je žućkasto; miris i okus nisu izraženi, ne smije se probati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, po šumskim putevima i u vrtovima, na travnatim površinama, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Po boji je slična žuta štitarka (Leucocoprinus birnbaumii), koja je nešto većih dimenzija i raste na drugačijem staništu, u lončanicama od cvijeća.

Cystolepiota moelleri - created on October 2018 in Charlottenlund Slotspark, Denmark by Tobias Bøllingtoft

RUŽIČASTA ŠTITARKA

Cystolepiota moelleri Knudsen

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi, prekriven je sa debelom, ružičastom do crvenkasto-smeđom zrnastom do brašnastom prevlakom na bjelkastoj osnovi, debeli praškasti sloj često se skuplja u šiljke, u starosti je crveno-smeđ, često je potpuno vunast, trljanjem ne mijenja boju, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: Valjkast, dosta je izdužen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, ispod prstenaste zone sa ružičastim do crvenkasto-smeđim zrncima, često je potpuno vunast, na vrhu je obično gladak, s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su s lamelulama, bijeli.

Spore: Eliptične, 4-6 x 2.2-3 µm, cheilocistide su često s kljunastim produžetkom na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, kasnije je hrđastosmeđe; miris nije izražen ili je na plijesan, a okus je blag, ne smije se probati.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, uz ceste, po parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Po boji je slična hetierijeva štitarka (Cystolepiota hetieri), koja ima sitno nazubljenu oštricu listića.

Cystolepiota petasiformis - created on October 2022 in Ørholm, Denmark by Tobias Bøllingtoft

ŠEŠIRASTA ŠTITARKA

Cystolepiota petasiformis (Murrill) Vellinga

Etimologija: petasus (lat.) = šešir, pokrivalo za glavu + formis (lat) = u obliku. Po izgledu.

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je široko jajolik, zatim je konveksan, kasnije se raširi i oštro ispupči na sredini, pokriven je obilnom bijelom pamučastom i praškastom dekoracijom, koja je nagomilana u velikim čupercima i grudama, ponekad nestaje na rubu, dekoracija kasnije postane ružičasto-oker do smećkasta, po suhom je vremenu žućkast, trljanjem postane crveno-smeđ, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, bjelkast, ispod prstenaste zone je pamučasto-praškast poput klobuka, pri dnu je crveno-smeđ, s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli do svijetlooker.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, glatke do fino hrapave, prozirne, 3.5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, nepromjenjivo, na prerezu u dnu stručka postane lagano ružičasto, a zatim tamno hrđasto-crveno; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim i miješanim šumama i parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Nikako se ne preporučuje konzumacija ove vrste, jer je među malim sunčanicama dosta otrovnih i smrtno otrovnih vrsta.

Napomena: Karakteristična je po oštro ispupčenom klobuku.

Cystolepiota pseudoseminuda - Taxonomy and Phylogeny of Cystolepiota (Agaricaceae, Agaricales): New Species, New Combinations and Notes on the C. seminuda Complex by Hua Qu, Ulrike Damm, Ya-Jun Hou and Zai-Wei Ge

LAŽNA POLUGOLA ŠTITARKA

Cystolepiota pseudoseminuda Y.J. Hou, H. Qu & Z.W. Ge

Etimologija: pseudo (lat.) = lažan + semi (lat.) = polu + nudus (lat.) = gol. Po sličnosti sa polugolom štitarkom (Cystolepiota seminuda).

Klobuk: 0.5-1.8 cm širok, u mladosti je polukuglast do tupo stožast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, bijel do krem, prekriven je s praškastom do granuloznom prevlakom, na sredini je blijedo narančast do ružičast, prema rubu je bijel do krem, rub je s ostacima ovoja.

Stručak: 2–5 cm visok i 0.5–2 mm debeo, valjkast, površina je na gornjem dijelu bijela do krem, kasnije postepeno postaje blijedo narančast, smećkast do ljubičasto-smeđ, osobito na donjem dijelu, s praškastim do granuloznim ljuskama, koje su iste boje kao na klobuku, bazalni micelij je bijel, u početku je s krhkim i opnastim zastorkom između ruba klobuka i stručka.

Listići: Osrednje gusti, do 3 mm široki, slobodni, nejednaki, izmiješani su s lamelulama, bijeli do svijetlokrem.

Spore: Jajolike do eliptične, prozirne, tankih stijenki, nenamiloidne, nedekstrinoidne, (3) 3.5–4.5 (5) × 2–3 (3.5) µm, Q = (1.21) 1.24–1.85 (2.20), Qav = 1.55, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Morfološki je po boji i veličini slična polugola štitarka, a može se razlikovati samo po mikroskopskim karakteristikama. Obje vrste imaju praškastu do granulozno ljuskavu površinu, imaju nedekstrinoidne spore i nemaju cheilocistide. Međutim, spore od opisane vrste su kraće i šire, Q = (1.21) 1.24–1.85 (2.2) i Qav = 1.55, u usporedbi s onima od polugole štitarke, Q = (1.41) 1.46–2.15 (2.45) i Qav = 1.78.

POLUGOLA ŠTITARKA

Cystolepiota seminuda (Lasch) Bon

Etimologija: semi (lat.) = polu + nudus (lat.) = gol. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Bearded Dapperling

Klobuk: 1-2.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan pa otvoren i malo ispupčen na sredini; bijel, u starosti je svijetlo ružičast, sredina je tamnija, žuto-smeđa do crvenkasto-smeđa, mjestimično sa crvenkastim do ružičastim mrljama, u mladosti je posut bijelom granuliranom, praškastom prevlakom koja se lako briše, kožica prelazi preko listića, rub je trepavičast od ostataka ovoja.

Stručak: 3-4 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, dosta je izdužen, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bijel, na bazi je obično tamniji, crvenkasto-smeđ, lagano je praškast kao i klobuk, ubrzo postaje više ili manje gladak i počinje poprimati crvenkasto-ružičastu boju od baze prema gore, na vrhu je s teško uočljivom prstenastom zonom.

Listići: Gusti, gotovo su slobodni, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su sa lamelulama, bijeli, kasnije su žućkasti.

Spore: Valjkaste do izduženo eliptične, glatke, prozirne u KOH, žućkaste u Melzeru, 4-5 x 1.5-2.5 µm, Q = (1.41) 1.46-2.15 (2.45) i Qav = 1.78, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se probati jer i sama proba može uzrokovati oštećenje organa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, šumskim putevima, travnatim površinama, u vrtovima i na mjestima bogatim mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se vjerojatno otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Jedna je od najmanjih sunčanica. Najsličnija je vrsta Cystolepiota sistrata, koja ima nešto širi klobuk, koji je na rubu jako resast.

Disciseda bovista - created on May 2013 in Енотаевский р-н, Астраханская обл., Russian Federation by yury_rebriev

VELIKA OKRETNICA

Disciseda bovista (Klotzsch) Henn.

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, u mladosti kuglasto, donja kožica se ljušti, na kraju dozrijevanja gljiva se okreće i postaje pločasta, otvori za spore koji su bili dolje su gore kada sazriju, a dno je baznog diska prekriveno pijeskom; u početku bjelkasto, sivkasto, oker-sivo, kasnije smeđe do crno-smeđe.

Spore: Kuglaste, grubo bradavičave, 5-7.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kasnije tamnosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla po suhim i pješčanim suhim travnjacima, livadama, parkovima, pješćanim nanosima, voli pjeskovito tlo, preferira otvorena mjesta s malo vegetacije, ne raste po šumama. U Hrvatskoj je pronađena samo na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) na Kloštarskim pijescima u blizini Đurđevca, a kako su pješčarska staništa u Hrvatskoj iznimno malobrojna i mala površinom, te da su plodna tijela ove vrste uočljiva cijele godine, vrlo je vjerojatno da su Kloštarski pijesci stanište jedine hrvatske populacije ove vrste.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Disciseda candida - created in Norway by Klaus Høiland

MALA OKRETNICA

Disciseda candida (Schwein.) Lloyd

Plodno tijelo: 1-1.5 (2.5) cm široko, u mladosti kuglasto, donja kožica se ljušti, na kraju procesa zrenja gljiva se okreće i postaje pločasta, otvori spora koji su nekada bili dolje su u zrelosti gore; u početku bjelkasto, kasnije smeđe do crno-smeđe.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 4-6 µm; otrusina je tamnosmeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, kasnije tamnosmeđe ili maslinasto-smeđe; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla na pješčarskim staništima, po suhim travnjacima, livadama, parkovima, pješčanim nanosima. U Hrvatskoj je pronađena samo na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) na Kloštarskim pijescima u blizini Đurđevca, a kako su pješčarska staništa u Hrvatskoj iznimno malobrojna i mala površinom, te da su plodišta ove vrste uočljiva cijele godine, vrlo je vjerojatno da su Kloštarski pijesci stanište jedine hrvatske populacije ove vrste.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

RAČVASTA TRNOVAČA

Echinoderma asperum (Pers.) Bon

Engleski naziv: Freckled Dapperling

Klobuk: 5-18 cm širok, prvo je gotovo stožast, zatim zvonoliko izbočen, na kraju je raširen i vijugav, te tupo ispupčen na sredini, smeđ, čitava je površina prekrivena vrlo gustim, smeđim ljuskama na krem osnovi, koje se skupljaju u stršeće oštre čuperke koji su gušći na smeđoj sredini, rub je bjelkast, dugo vremena podvijen i s ostacima ovoja.

Stručak: 5-14 cm visok i 1-4 cm debeo, vrlo je kratak, robustan, bulbozno je zadebljan na bazi, prvo je pun pa cjevasto-šupalj, lako se odvaja od podnice klobuka, pri vrhu je bjelkast, ispod vjenčića je smećkast, vunasto ljuskav, rijetko je zrnast, dno je često bradavičavo obrubljeno od ostatka ovoja; vjenčić je prolazan, širok, viseći, bijel, s donje je strane ljuskav, rub je smećkast zbog ljuskavih ostataka ovoja koji se povuku s klobuka, kasnije se zalijepi za stručak i ostane samo u tragovima, vjenčić nije pokretan.

Listići: Vrlo su gusti, račvasti, slobodni, bjelkasti, krem ili žućkasti, kasnije svijetlosmećkasti, oštrica je bjelkasta i valovita.

Spore: Izduženo vretenaste do eliptične, dekstrinoidne, (7) 7.2 - 8.4 (9.5) × (2.7) 2.8 - 3.5 (3.8) µm, Q = (2.2) 2.3 - 2.7 (2.8), N = 120, Me = 7.8 × 3.1 µm, Qav = 2.5, cheliocistide su široko batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, mekano, na sredini klobuka tvrdo, bjelkasto; miris je jak, gotovo metalan i neugodan na plin, podsjeća na miris smrdljive štitarke (Lepiota cristata), a okus je neugodno kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, vrtovima, parkovima, a ponekad i u crnogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo i tlo bogato hranjivim tvarima. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Iako se ponekad navodi kao jestiva vrsta, pokazalo se da ova gljiva sadrži toksine koji uzrokuju gastrointenstinalni sindrom trovanja, a u kombinaciji s alkoholom može uzrokovati čak i po život opasna trovanja.

Napomena: Slične su zamršena trnovača (Echinoderma perplexum), koja nema vjenčić, nema račvaste listiće i ima nešto manje spore, te ježasta trnovača (Echinoderma hystrix), kojoj su i klobuk i stručak prekriveni tamnosmeđim šiljastim piramidalnim ljuskama, ima tamniju oštricu listića i drugačiji miris.

Echinoderma boertmannii- created on August 2006 in Suserup skov, Denmark by Thomas Læssøe

BOERTMANNOVA TRNOVAČA

Echinoderma boertmannii (Knudsen) Bon

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i lagano tupo ispupči na sredini, narančasto-smeđ, prekriven je tamnosmeđim stožastim ljuskama, 0.25-0.5 mm dugim, koje se na pritisak skidaju.

Stručak: 3-4 cm visok i 4-5 mm debeo, valjkast, prema bazi je proširen, ispod prstenaste zone su ljuske iste boje kao i na klobuku, pomiješane su s dosta dugim i vidljivim vlaknima, iznad prstenaste zone je gladak i svjetliji od ostalog dijela, koji je svijetlosmeđ, na dnu je s bijelim micelijem; na vrhu je bez vjenčića, sa širokom prstenastom zonom.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, nisu račvasti, krem ​​do blijedožuti, na kraju su sa hrđastosmeđim mrljama, oštrica je bjelkasta i nazubljena.

Spore: Eliptične, neamiloidne, 4-5.6 x 2.4-3.2 µm, cheilocistide su široko batinaste, 25-40 x 8-11 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo, ne baš čvrsto u klobuku; miris je neugodan kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), na spaljenu gumu ili plin, a okus slatkast i također neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na humusnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimenzijama, narančasto-smeđoj boji i bjelkastoj i nazubljenoj oštrici listića.

Lepiota calcicola - created on October 2012 in Doss San Rocco, Trento, Italy by Marco Floriani

SVEČANA ŠTITARKA

Echinoderma calcicola (Knudsen) Bon

Etimologija: calx (lat.) = kreč + colo (lat.) = odijelo. Po staništu.

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksan i spljošten, široko je ispupčen na sredini, kremasto-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, nešto je tamniji na sredini, dekoriran je slabo kontrastnim, prilično širokim, djelomično priraštenim tamnosmeđim ljuskama na bjelkastoj osnovi, grubo su šiljaste, oko 2-5 mm duge, kožica prelazi preko ruba, rub je tanak i dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-10 cm visok i 5-12 mm debeo, bulbozno je zadebljan na bazi, tamnosmeđ, upadljivo je dekoriran gustim vunastim, smeđim stršećim ljuskama samo ispod vjenčića, a iznad vjenčića je bijel i kremast, fino crtast i gladak, s rijetkim prstenastim pojasom.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, bjelkasti, lagano kremasti ili kremasto-žućkasti, na ozlijeđenim mjestima sa crno-smeđim mrljama.

Spore: Eliptične do valjkaste, 4.3-6 x 2.6-3.3 µm, cheilocistide su batinaste do valjkaste, 15-35 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, Bijelo, često s crvenkasto-smeđom ili ljubičasto-smeđom nijansom u bazi i uz koru stručka, vrlo žilavo; miris je ugodan na gljive do odvratno kiselkast ispod kožice klobuka, poput spaljene gume, a okus je blag na gljive, kasnije je pomalo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po vrtovima i parkovima na vapnenastom tlu, voli blizinu koprive ili paprati.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Vjerojatno je otrovna vrsta kao i sve male sunčanice. Sumnja se da sadrži određenu količinu amatoksina ili drugih opasnih nepoznatih toksina pa se strogo zabranjuje konzumacija ove vrste.

Napomena: Slične su račvasta trnovača (Echinoderma asperum) i ježasta trnovača (Echinoderma hystrix) koje su obje dosta slične boje i jako dekorirane. Međutim, kod njih je dekoracija čitave gljive piramidalna i zašiljena, a nije čehasta.

Echinoderma carinii - created on November 2024 in Illes Balears, Spain by MAR

RUŽIČASTA TRNOVAČA

Echinoderma carinii (Bres.) Bon

Etimologija: carinus (lat.) = mesnat, ružičast, mesnatoružičast. Po boji.

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije se raširi i izravna, smeđ do crvenkasto-smeđ, prekriven je kontrastnim smeđim ljuskama na krem osnovi, 0.5-1 mm dugim, koje se na pritisak lako skidaju.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, svijetlosmeđ, na vrhu je svjetlije ružičasto-smećkaste nijanse, ispod vjenčića je sa rijetkim smećkastim do sivo-smeđim ljuskama; vjenčić je brzo prolazan ili samo s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti, kasnije su kremasti, oštrica je ravna.

Spore: Eliptične, glatke, 3.5-4.5 x 2-3 µm, Q = 1.45, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u aluvijalnim, vlažnim, bjelogoričnim šumama, često na zakopanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je zamršena trnovača (Echinoderma perplexum), koja se razlikuje po vrlo neugodnom mirisu mesa na plin ili spaljenu gumu.

Echinoderma echinaceum - created in Netherlands by ieko staal

BODLJIKAVA TRNOVAČA

Echinoderma echinaceum (J.E.Lange) Bon

Etimologija: echinos (gr.) = bodljikave prirode. Po ljuskavoj površini klobuka.

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je stožast, kasnije se raširi i izravna, crvenkasto-smeđ do kestenjastosmeđ, isprva je prekriven prolaznim, šiljatim, okruglasto-piramidalnim ljuskama na bjelkastoj do svijetložutoj osnovi, do 2 mm dugim.

Stručak: Valjkast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, prekriven je smeđim do crvenkasto-smeđim ljuskama na svjetlijoj osnovi, na vrhu je svjetliji, ispod vjenčića je uglavnom zrnast, s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti do kremast.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, dekstroidne, 4-5.5 x 2.5-3 µm, nema cheilocistide; otrusina je bjelkasta do svijetložuta.

Meso: Bjelkasto ili svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, vrtovima, livadama, poljima i parkovima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve sunčanice sa nepokretnim vjenčićem.

Napomena: Slična je račvasta trnovača (Echinoderma asperum), koja je mnogo većih dimenzija i ima veće spore.

Echinoderma hystrix - created on September 2013 in Huesca, Spain by Luis Ballester

JEŽASTA TRNOVAČA

Echinoderma hystrix (F.H.Møller & J.E.Lange) Bon

Etimologija: hystrix (lat.) = jež. Po ježastoj površini klobuka i stručka.

Klobuk: 2-8 cm širok, kod mlađih gljiva polukuglast, a poslije je ispupčen; cijela je površina prekrivena crveno-smeđim, tamnosmeđim ili smeđo-crnkastim, čvrstim, šiljastim, piramidalnim ljuskama na krem osnovi, koje ne otpadaju, rub je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, zadebljan na bazi, iznad vjenčića je bijel, ispod vjenčića je s rijetkim, tamnosmeđim stršećim ljuskama na svjetlijoj osnovi, istim kao i na površini klobuka, baza je s bijelim nitima micelija; vjenčić je opnast, kožast.

Listići: Gusti, bjelkasti, kasnije kremasti, kod mladih gljiva su prekriveni zastorkom, slobodni, oštrica je tamnija, sitno nazubljena i vijugava.

Spore: Eliptične do valjkaste, dekstroidne, 5.5-7 x 2.5-3 µm, cheilocistide su jajolike; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto; miris je vrlo neobičan, na cvijet bazge ili mačji urin, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u vlažnim bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, često na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Po sitnom rastu je slična račvasta trnovača (Echinoderma asperum) koja je veća rastom, s klobukom promjera 5-12 cm, posuta je smeđim šiljatim ljuskama koje uskoro otpadnu, ostatak bijelog kožnog zastorka je dobro očuvan na stručku, meso je neugodna mirisa i okusa, nejestiva je vrsta.

Echinoderma jacobii- created on October 2019 in Gminder, Die Großpilze Baden-Württembergs, Germany by Richard Daniel

JACOBOVA TRNOVAČA

Echinoderma jacobii (Vellinga & Knudsen) Rald, Heilmann-Clausen & C.Lange

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-4.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, oker-smeđ do narančasto-smeđ, prekriven je tamnosmeđim, vunastim, stožastim ljuskama na krem osnovi, do 2 mm dugim, ljuske se na pritisak lako uklanjaju i često ih ispere kiša.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, šupalj, na vrhu je bjelkast i blago crtast, ispod vjenčića je prekriven istim prolaznim, smeđim vunastim ljuskama kao i klobuk, na krem osnovi, koje su pojasasto raspoređene; vjenčić je vunast i prolazan, na kraju je s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti do žuti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, dekstrinoidne, 3.5-5.5 x 2.5-3 µm, bez cheilocistida; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, bjelkasto; miriše poput smrdljive štitarke (Lepiota cristata) ili na cedrovinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, šikarama, vrtovima i parkovima, na humusnom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimenzijama, žućkasto-smeđoj boji, prolaznom vjenčiću i nepostojanju cistida. Slična je bodljikava trnovača (Echinoderma echinaceum), koja ima šiljaste ljuske duge do 2 mm i nije vunasta.

Echinoderma perplexum - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

ZAMRŠENA TRNOVAČA

Echinoderma perplexum (Knudsen) Bon

Etimologija: perplexus (lat.) = zamršen, krivudav.

Engleski naziv: Warty Dapperling

Klobuk: 3-11 cm širok, najprije je lagano ispupčen pa ubrzo raširen i izravnat, smeđ do crvenkasto-smeđ, isprva je prekriven sivo-smeđim pomalo vunastim ljuskama na krem do svijetlosmeđoj osnovi, koje su prolazne i često prisutne samo na sredini, ljuske su oko 1-2 mm duge, kada se izgube površina je svilenkasta, rub je dugo vremena podvijen, u starosti se izravna, prelazi preko listića.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, šupalj u sredini, često je relativno kratak i debeo, prekriven je dobro uočljivim vlaknastim ovojem, žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, na donjem dijelu je s prolaznim sivo-smeđim ljuskama koje nisu priraštene, baza je smeđe bradavičava, malo korjenasta i s bjelkastim micelijem; vjenčić je prolazan.

Listići: Vrlo su gusti, slabo su račvasti, slobodni, bijeli, kremasti ili žućkasti, kasnije su svijetlosmeđi, oštrica je u starosti vijugava.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, dekstrinoidne, 4.5-6.5 x 2.5-3 µm, cheilocistide su brojne, batinaste, 20-35 x 5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili kremasto-žućkasto, u bazi i uz rub stručka žuto-smeđe do smeđe; miris je isti kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), neugodan na plin ili spaljenu gumu, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u starim bjelogoričnim šumama, vrlo rijetko u crnogoričnim šumama, po vrtovima, uz ceste, po blatu ili na terenu s bujnim raslinjem, ispod smreke, bukve, jele, hrasta, bora, breze, crne johe i ariša, na vapnenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dosta je otrovna vrsta, a pretpostavlja se da sadrži iste toksine kao i račvasta trnovača (Echinoderma asperum) i uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja. Ako se konzumira u kombinaciji s alkoholom može čak uzrokovati trovanje opasno po život.

Napomena: Od račvaste se trnovače razlikuje po izostanku vjenčića, manjim dimenzijama, listićima koji nisu račvasti, te po drugačijim sporama i cheilocistidama, a od svečane štitarke (Echinoderma calcicola) po nešto kraćim ljuskama (1-5 mm u usporedbi s 1-2 mm) i drugačijim mikroskopskim karakteristikama.

Echinoderma pseudoasperulum - created in Netherlands by Arno van Stipdonk

MALA TRNOVAČA

Echinoderma pseudoasperulum (Knudsen) Bon

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, netočan + asperulum (lat.) = hrapav. Po ljuskavoj površini klobuka.

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije se raširi i izravna, smeđ do crvenkasto-smeđ, prekriven je smeđim, vunastim, piramidalnim ljuskama na krem osnovi, koje se ne skidaju, 0.5-1 mm visokim.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, svijetlosmeđ, na vrhu je svjetlije ružičasto-smećkaste nijanse, ispod vjenčića je sa rijetkim smećkastim do sivo-smeđim ljuskama; vjenčić je brzo prolazan ili samo s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti, kasnije su kremasti, oštrica je ravna.

Spore: Eliptične, glatke, 3.6-5.3 x 2.1-2.9 µm, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u aluvijalnim, vlažnim, bjelogoričnim šumama, često na zakopanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je zamršena trnovača (Echinoderma perplexum), koja se razlikuje po vrlo neugodnom mirisu mesa na plin ili spaljenu gumu.

ŽUTOZELENA KRUNAŠICA

Floccularia luteovirens (Alb. & Schwein.) Pouzar

Etimologija: luteus (lat.) = žuto + virens (lat.) = zeleniti se, biti zelen. Po žuto-zelenoj boji.

Engleski naziv: Yellow Bracelet

Klobuk: 4-7 (9) cm širok, vrlo mesnat, okruglast pa poluokruglast, sredina je lagano ispupčena; limunastožut ili slamnatožut, u starosti žuto-zelenkast, ispucano čehast, čitav je grubo prošaran koncentrično postavljenim bradavičavim čehama koje su od ruba prema sredini postepeno sve gušće, na rubu se nalaze obješeni ostaci bjelkastog ovoja, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 1.5-2.5 (3) cm visok i 1.5-2 cm debeo, vrlo kratak, valjkast, pun; iznad vjenčića je bijel, donji je dio s rijetkim žutim stršećim čehama; vjenčić je u tragovima, u obliku je žutog čehastog ovratnika koji obavija stručak.

Listići: Gusti, nisu jako široki, izmiješani s brojnim lamelulama, prirasli su uz stručak, spojeni su s prstenastim pojasom, bjelkasti ili žućkasti, kasnije žuto-okerasti.

Spore: Eliptične, glatke, (4.8) 5.1 - 6.2 (6.8) × (3.7) 4.1 - 4.9 (5.3) µm, Q = (1) 1.2 - 1.4 (1.5), N = 120, Me = 5.7 × 4.5 µm, Qav = 1.3; otrusina je bijela.

Meso: Bijelkasto, mekano; miris je ugodan voćni, podsjeća na lisičice, a okus je blag, slatkast, na voćni kompot.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u pjeskovitim crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće s borom, a rjeđe se pronađe po bjelogoričnim šumama; dosta je rijetka vrsta. Primjerci na slici snimljeni su u rujnu na lokalitetu Brezovac na Dinari, na 1650 m nadmorske visine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. U nekim se zemljama, kao što je Italija, smatra cijenjenom jestivom gljivom.

Napomena: Najkarakterističnija je po tome što posjeduje vjenčić. Rijetka je vrsta, prelijepog je izgleda, ima žuto-zelenkasto nahukani klobuk i stručak, bogato je dekorirana poput hrapave ljuskavice (Pholiota squarrosa) koja je viša rastom i ima okeraste listiće.

Lepiota apatelia - created on September 2005 in Le Gorghe, Trento, Italy by Marco Floriani

VARLJIVA ŠTITARKA

Lepiota apatelia Huijsman

Etimologija: apatelia (gr.) = lažan, varljiv, obmanjujući. Po sličnosti sa drugim vrstama.

Klobuk: 2-4.5 cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi, sredina je glatka, prekriven je finim žuto-smeđim, svijetlosmeđim, ružičasto-smeđim do smeđim, koncentrično raspoređenim ljuskama na bjelkastoj osnovi, rub je rascijepljen, kasnije je malo narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, samo se malo zadebljava prema dnu, šupalj, bijel do krem, prema bazi je tamniji, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ i s rijetkim bijelim ljuskicama; vjenčić je krhak, opnast, često je samo u tragovima, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, krem do lagano ružičasti, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Eliptične, nedekstrinoidne, 4.5-6.5 x 3-4 µm, Qav = 1.6, nema cistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, krem, krem-sivkasto, u starosti je žuto-smeđe, u središnjem šupljem dijelu stručka je krem do tamnosmeđe; miris je ugodan na gljive, slatkast, rijetko je slab na spaljenu gumu, a okus je blag, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, vrtovima, uz ceste, u parkovima, rjeđe u šumama, preferira drvne ostatke i svjetlija mjesta, te šljunčana i pjeskovito-vapnenačka tla, odnosno tla siromašna hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži amatoksine.

Napomena: Ovu rijetku vrstu s tek naznakom prstenaste zone karakteriziraju vrlo fine ljuske, koje su zašiljene gotovo samo na sredini klobuka. Slična se crvenkasta štitarka (Lepiota subincarnata), s ružičastim stručkom, može sigurno razlikovati od opisane vrste, s manje ružičastim, a više smećkastim stručkom, samo uz pomoć mikroskopske analize.

Lepiota boudieri - created on September 2015 in Mule, Porsgrunn, Te, Norway by Per Marstad

BOUDIEROVA ŠTITARKA

Lepiota boudieri Bres.

Etimologija: U čast francuskog mikologa Jean Louis Emile Boudiera (1828.-1920.), koji je dao poznat po svom radu na mješinarkama (Ascomycota). Po imjenu.

Engleski naziv: Girdled Dapperling

Klobuk: 2-7 cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi i tupo ispupči na sredini, prekriven je narančasto-smeđim do tamnosmeđim koncentrično raspoređenim ljuskama na žuto-smeđoj do narančasto-smeđoj osnovi, na sredini je gusto ljuskav, u starosti je gotovo gol.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, više je ili manje zadebljan na bazi, prekriven je istim ljuskama kao i klobuk; vjenčić je krhak, opnast, često je izražen samo u vidu ljuskave prstenaste zone, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti, u starosti su smećkasti, oštrica je bjelkasta, sitno nazubljena i valovita.

Spore: U obliku su rakete do vretenaste, jako su dekstrinoidne, 7-10 x 3-4 µm, Qav = 2.4-3; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, lagano je crvenkasto u stručku, a krem-sivkasto u kori stručka i iznad listića; miris nije izražen ili je neugodan, a okus je blag, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, po šumskim putovima, šumskim čistinama, u parkovima i vrtovima, u blizini raznog bjelogoričnog drveća, obično lijeske.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži amatoksine.

Napomena: Slična je kestenjasta štitarka (Lepiota castanea), koja ima bjelkastu do žutu osnovu klobuka i nešto veće eliptične spore.

MESNATOSMEĐA ŠTITARKA

Lepiota brunneoincarnata Chodat & C.Martín

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe + carneus (lat.) = boje mesa. Po smeđoj i boji mesa.

Engleski naziv: Deadly Dapperling

Klobuk: 2-5 cm širok, stožasto-konveksan pa se raširi, nije ispupčen, crvenkasto-smeđ, ružičasto-smeđ, ljubičasto-smeđ ili tamnosmeđ, površina se koncentrično raspucava na dosta pravilno, koncentrično raspoređene, svijetlosmeđe ljuske na bijeloj ili svijetlosmeđoj osnovi, sredina je cjelovita i malo zrnasta, rub je tanak, malo je valovit, nije narebran, kožica lagano prelazi preko ruba.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-5 mm debeo, prilično je kratak, pravilno je valjkast, malo je zadebljan na bazi i proširen na vrhu, pun je i šupljikav, iznad vjenčića je bjelkast, a ispod je s rijetkim i dobro uočljivim crnkastim, crvenkastim ili ljubičasto-smeđim zrnastim pojasevima od ostataka ovoja; vjenčić je izražen u obliku bjelkaste ili svijetlosmeđe vlaknaste prstenaste zone, često je samo u tragovima.

Listići: Osrednje su gusti i izmiješani s lamelulama, prilično su tanki, lagano su trbušasti, odmaknuti su od stručka, slobodni, bjelkasti, kasnije su krem-žućkasti, oštrica je sitno nazubljena.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 7-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, na prerezu, ozlijeđenom mjestu ili kada se protrlja malo pocrveni; miris je slatkast, ugodan na voće, a okus je blag, ne smije se probati.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, po šumskim putevima, šumskim čistinama, parkovima, vrtovima, vlažnim te pjeskovitim i travnatim mjestima. Primjerke na prve dvije slike snimio je Mladen Matišić, početkom listopada, a na ostalim slikama Anton Gračanin, krajem svibnja i polovicom rujna.

Doba rasta: 5, 6, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smrtno je otrovna vrsta, jer sadrži visoku razinu amatoksina, kao kod mesnatocrvenkaste štitarke (Lepiota helveola). Ne sakupljajte male sunčanice, jer je među njima dosta smrtno otrovnih vrsta.

Napomena: U istoj je skupini kao i mesnatocrvenkasta štitarka koja je manja rastom i s prilično izraženom ljubičastom ili mesnatoružičastom bojom, a smatra se dosta otrovnom i opasnom vrstom.

KESTENJASTA ŠTITARKA

Lepiota castanea Quél.

Etimologija: kastanos (tur.) = kesten. Po kestenjastoj boji klobuka.

Engleski naziv: Chestnut Dapperling

Klobuk: 1-7 cm širok, stožast je i tupo ispupčen na sredini, kožica se lako guli, kožica se brzo razlaže na male koncentrično raspoređene narančasto-smeđe do tamnosmeđe ljuske na bjelkastoj ili žutoj osnovi, trljanjem postaje narančast, rub je uglavnom podvijen prema dolje.

Stručak:  2-6 cm visok i 2-5 mm debeo, sredina je djelomično šuplja, samo je malo gomoljast na bazi, može biti više bijel ili više smeđ ili crvenkasto-smeđ, na gornjem je dijelu uglavnom krem do svijetlosmeđ, površina je više ili manje bjelkasto vlaknasto ljuskava, ispod prstenaste zone je više smećkast i u starosti je rijetko ljuskav, u starosti ili na ozlijeđenim mjestima posmeđi; obično je bez vjenčića, a rijetko s prstenastom zonom ili vrlo rijetko s jednim ili više vjenčića koji se kod većih gljiva mogu odvojiti i kliziti po stručku.

Listići: Gusti, bjelkasti do kremasti, kasnije su smećkasti, oštrica je bjelkasta, na pritisak se stvaraju crvenkasto-smeđe pjegice.

Spore: U obliku su rakete ili klina, duguljaste, 7-14 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, u stručku je okerasto do narančasto-smeđe i vlaknasto; miris je ugodan na travu ili na voće, poput zelene jabuke, a okus je blag na gljive, samo je u starosti malo neugodno, ne smije se probati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim stazama, šumskim čistinama, parkovima, vrtovima, na sloju lišća i iglica, najčešće raste u blizini smreke i bukve; rijetka je vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom jer sadrži amatoksine. Manji dio autora navodi da u ovoj vrsti nisu pronađeni amatoksini, ali ih treba izbjegavati zbog opasnosti od zabune sa sličnim otrovnim vrstama.

Napomena: Dio je skupine sunčanica koje je teško determinirati samo na temelju izgleda. Ova vrsta je najkarakterističnija po tendenciji listića, a ponekad i stručka da pocrvene. Slična je jako otrovna mesnatocrvenkasta štitarka (Lepiota helveola).

Lepiota cingulum - created on September 2017 in Selsø, Denmark by Rasmus Riis-Hansen

POJASASTA ŠTITARKA

Lepiota cingulum Kelderman

Etimologija: cingulum (lat.) = pojas, traka. Po izgledu.

Klobuk: 3-7.5 cm širok i 1-3 cm visok, isprva je polukuglast do zvonolik, zatim je konveksan, na kraju je raširen i tupo ispupčen na sredini, u mladosti je ravnomjerno fino vlaknasto-maljav, često s mrežastim crtežom od središta prema rubu, površina se poslije razlaže na sitne, koncentrično raspoređene ljuske na bijeloj do krem osnovi, smeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, prema rubu je smeđ, crveno-smeđ do cimetastosmeđ, na oštećenim mjestima je ružičasto-crven, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je s visećim bijelim ostacima zastorka.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, obično je batinasto ili lagano gomoljasto zadebljan na bazi, često je malo zašiljen na bazi, u starosti je krem i cijelom dužnom vlaknast s tamnosmeđim do crveno-smeđim bradavičavim ljuskama, osim na krajnjem vrhu ili samo u donjem dijelu, dekoracija je u jakom kontrastu s krem do lagano ružičasto-crvenom osnovom, s jasnim je bijelim rizomorfima na bazi.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, u starosti su zupčasto prirasli za usku zonu poput ovratnika, široki su 4-8 mm, isprva su bjelkasto-krem, zatim su oker, u starosti su smećkasti, kod mladih plodnih tijela su obično sa zelenkastom nijansom, oštrica je nepravilno valovita i jako do slabo resasta, nešto bljeđa od površine listića.

Spore: U obliku su rakete do valjkaste, dekstrinoidne, 8.5-11 x 3.5-4.5, Q = 1.9-2.9, cheilocistide su brojne, vretenaste, valjkaste do batinaste, prozirne, (17) 22 - 38 (45) x (6) 7 - 13 (15) µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bijelo do kremasto, u stručku je u mladosti ponekad sa zelenom nijansom, na kraju je lagano žućkasto-crvenkasto; miris je varijabilan, slab, podsjeća na krumpir, a okus je lagano brašnast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na otvorenim područjima, u blizini rudnika, u bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, ispod raznog bjelogoričnog drveća, obično topole, graba, akacije, bukve ili vrbe, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve male sunčanice.

Napomena: Po makroskopskim karakteristikama donekle podsjeća na koprenastu štitarku (Lepiota cortinarius), ali nema tipičnu gomoljastu bazu stručka, te valjkaste spore.

BIJELONOGA ŠTITARKA

Lepiota clypeolaria (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: clypeus (lat.) = štit. Po uzdignutom obliku klobuka.

Engleski naziv: Shield Dapperling

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je tupo stožast, zatim je koveksan, kasnije je raširen i istaknuto ispupčen na sredini, bijel, u starosti je žućkast, pokriven je sitnim bijelim vlaknastim ljuskama na bijeloj osnovi, koje su sve gušće prema oker ili smeđoj sredini klobuka, rub uvijek izgleda odrpano od vunasto-pahuljastih ostataka ovoja.

Stručak: 5-12 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv; bjelkast, u starosti je žućkast ili mjestimice smećkast, do visine ruba klobuka prekriven je istim sitnim bijelim vlaknastim ljuskama kao i klobuk, a iznad je gladak; vjenčić je bijel, sastoji se od brzo prolaznih vlaknasto-opnastih ostataka zastorka, na kraju je obično samo u tragovima.

Listići: Nejednaki, gusti, slobodni, bijeli, u starosti su žućkasti.

Spore: Vretenaste, uvijek su zašiljene na jednom kraju, (10.6) 10.7 - 12.6 (13.3) × (4.5) 5.1 - 5.8 (6.2) µm, Q = (1.8) 2 - 2.3 (2.6), N = 100, Me = 11.5 × 5.4 µm, Qav = 2.1; otrusina je žućkasta do krem-žućkasta.

Meso: Tanko, relativno je mekano i nježno, bijelo, u donjem je dijelu stručka žućkasto; miris je napadno slatkasto-kiselkast, sličan kao kod bijele sraštenice (Leucocybe connata), ponekad na spaljenu gumu, a okus je neugodan, ne smije se kušati.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom najprije poprimi ružičastu boju, a nakon toga postane crveno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla, po nekoliko primjeraka zajedno ili pojedinačno, u svim tipovima šuma. Primjerke na trećoj i četvrtoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve male sunčanice, bez obzira što jedan dio autora navodi da je nejestiva, a drugi je dio smatra jestivom.

Napomena: Moguća je zamjena sa žutonogom štitarkom (Lepiota magnispora) koja ima stručak obuven u vunenasta vlakanca žute boje. Slična je i nevaljala žutoispupčena štitarka (Lepiota erminea) koja raste po livadama i pašnjacima u blizini šuma, a naraste mnogo veća rastom i po klobuku nema tako sitne čehice.

Lepiota coloratipes - created on September 2015 in Biowide 094 Røsnæs Krat, Denmark by Tom Smidth

OBOJENONOGA ŠTITARKA

Lepiota coloratipes Vizzini, J.F.Liang, Jančovič. & Zhu L.Yang

Etimologija: coloratus (lat.) = obojen, šaren + pes (lat.) = stopalo, noga. Po boji stručka.

Klobuk: 1-3 cm širok, u početku je zvonolik, polukuglast ili široko stožast, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, suh, dosta je promjenjive boje, u mladosti je gotovo potpuno bijel, ubrzo postaje smećkasto mrljast na sredini, u zrelosti je na sredini svijetlosmeđ do tamnosmeđ, prema rubu je narančasto-smeđ, a na rubu je uvijek bijel do bjelkast i često sa zelenim mrljama, u mladosti je obično gladak, kasnije se raspucava na koncentrična polja i otkriva bijelo meso, u starosti je ponekad ljuskav, rub je u mladosti nepravilno resast od ostataka ovoja, nije narebran.

Stručak: 1.5–4 cm visok i 1.5–3 mm debeo, valjkast, obično je pravilan, ali ponekad i malo zakrivljen, šupalj, u mladosti bijel, kasnije je sivo-narančast do sivo-smeđ, s nejasnom je izrazito ružičastom nijansom, na dnu je tamnije narančasto-smeđ, cijelom dužinom je fino svilenkasto vlaknast, u početku je spojen s rubom klobuka finim bjelkastim vlaknima, tvoreći nejasnu prstenastu zonu na gornjem dijelu stručka koja ubrzo nestaje, pri dnu je ponekad bijelo baršunast i sa sitnim bijelim razgranatim rizomorfima.

Listići: 2–3 mm široki, slobodni do prirasli, bjelkasti, kasnije su kremasti, bez ljubičastih ili ružičastih nijansi, oštrica je fino zrnasta, gotovo bijela.

Spore: Eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, neamiloidne, nedekstrinoidne, (3) 3.2 – 3.6 (4) × (2)2.3 – 2.7 (2.8) μm, Me = 3.4 × 2.5 μm, Q = (1.25) 1.3 – 1.45 (1.5), Qav = 1.38, cheilocistide su (10.5) 15 – 25 (29) × (4.5) 5 – 7 (8) μm, prozirne, tankih stijenki, uglavnom u obliku boce, ponekad su vretenaste ili batinaste; otrusina je blijedo krem.

Meso: Debelo, elastično, u klobuku je bijelo, u stručku je boje površine, ali bijelo u središnjoj šupljini; mirisa i okus nisu izraženi, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u malim skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma i parkovima, često ispod cedra, na pjeskovitom tlu bogatom humusom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve male sunčanice.

Napomena: Jasno se razlikuje od sličnih vrsta po neobičnoj kombinaciji karakteristika, kao što su: glatka površina klobuka s kremastim do blijedo okerastim nijansama, parcijalni ovoj ne tvori vjenčić, ali ostavlja vlaknaste ostatke na površini stručka, a stručak je sa crvenkasto-smeđim nijansama na dnu.

Lepiota cortinarius - created on December 2010 in Estonia by Vello Liiv

KOPRENASTA ŠTITARKA

Lepiota cortinarius J.E.Lange

Etimologija: cortina (lat.) = zavjesa, koprena, zastorak. Po izgledu.

Klobuk: 3-6 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je konveksan, na kraju je raširen, površina se prema rubu razlaže na koncentrično raspoređene svijetlosmeđe do tamnosmeđe ljuske na svijetlo crvenkasto-smeđoj osnovi, koje su gušće prema sredini.

Stručak: 5-16 cm visok i 0.5-2.2 cm debeo, valjkast, često je batinasto ili lagano gomoljasto zadebljan na bazi, crvenkasto-smeđ, prekriven je bijelim ovojem, na bazi je lagano ljuskav; na vrhu je s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, s laganom su ružičasto-narančastom nijansom.

Spore: Eliptične, 7-9 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, s laganom je narančastom nijansom; miris i okus nisu izraženi, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve male sunčanice.

Napomena: Slična je kestenjasta štitarka (Lepiota castanea), kod koje se trljanjem listića stvaraju crvenkasto-smeđe pjegice i ima nešto veće spore.

SMRDLJIVA ŠTITARKA

Lepiota cristata (Bolton) P.Kumm.

Etimologija: cristatus (lat.) = s krestom, perjanicom, grebenom.

Engleski naziv: Stinking Dapperling

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je stožasto-zvonkolik, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, svijetlosmeđ, prekriven je s koncentrično raspoređenim smeđim do tamnosmeđim ljuskicama na bijeloj osnovi, koje su prema sredini sve gušće tako da je ispupčenje izrazito smeđe.

Stručak: 2-6 cm visok i 3-7 mm debeo, tanak, valjkast, često se malo zadebljava prema vrhu i prema bazi, šupalj, sa svijetlosmeđom ili ružičastom nijansom na bijeloj osnovi, ispod klobuka je svjetliji, a prema dnu je uglavnom tamniji, u donjoj je četvrtini stručka crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, osobito na zadebljanju; vjenčić je visoko postavljen, tipično opnast, jednostruk, smećkast.

Listići: Gusti, nejednako su dugi, slobodni su ili često odmaknuti od stručka, bijeli, u starosti su žućkasti, oštrica je sitno pahuljasta.

Spore: U obliku su klina, prozirne, dekstrinoidne, (5.8) 6.1 - 7.1 (8.3) × (2.3) 2.5 - 3.4 (4.1) µm, Q = (1.6) 1.9 - 2.6 (2.8), N = 120, Me = 6.5 × 3 µm, Qav = 2.2, cheilocistide su batinaste; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Tanko, bijelo; miris je vrlo oštar, neugodan, metalni, na plin, spaljenu gumu ili haringe, sličnog kao kod roda krumpirača (Scleroderma), a okus je neugodan na brašno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom pocrveni, zatim postaje čokoladnosmeđe, dok s gvajakolom za nekoliko minuta poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim stazama, često na sloju lišća ili iglica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i cijeli niz malih i neuglednih gljiva iz ovog roda, koje su sve nejestive, otrovne ili čak smrtno otrovne.

Napomena: Smrtno otrovna mesnatocrvenkasta štitarka (Lepiota helveola) ima bodljikasto-čekinjast i mesnatocrvenkasti klobuk i stručak. Ljubičasta je štitarka (Cystolepiota bucknallii) ljubičasta, bijelih listića i bez neugodnog vonja. Mačja sunčanica (Lepiota felina) ima trajan vjenčić, meso bez mirisa i obručasto postavljene čehice po klobuku.

Lepiota cristatoides - created on September 2021 in Uckermark / Meichow / Polßen, Brandenburg / Berlin, Germany by Andreas Hinz

ZAŠEŠLJANA ŠTITARKA

Lepiota cristatoides Einhell.

Etimologija: cristatus (lat.) = češljast, sa grebenom + -oides (lat.) = označava sličnost. Po izgledu površine klobuka.

Klobuk: 1-3 cm širok, u početku je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je izravnat i tupo ispupčen na sredini, kremast ili žućkast, na sredini je do svijetlosmeđ, ponekad je s ružičastim nijansama, površina je prekrivena sa sitnim, koncentrično raspoređenim, narančasto-smeđim ljuskama na gotovo bjelkastoj osnovi, sredina je glatka i tamnija, rub se u starosti rascjepljuje.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, šupalj, u mladosti je bjelkast do kremast s ružičastim nijansama, kasnije je prema dnu smećkast; vjenčić je opnast, vlaknast, prolazan.

Listići: Osrednje su gusti, široki, slobodni, krem.

Spore: Eliptične, izdužene, nedekstrinoidne, 3.5-5 x 2.5-3.5 µm, cheilocistide su batinaste do široko batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, kremasto; miris je malo neugodan na spermu, klor ili spaljenu gumu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, na rubovima šuma i u jarcima uz puteve.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve male sunčanice.

Napomena: Slična je smrdljiva štitarka (Lepiota cristata), koja je nešto većih dimenzija, meso na prerezu ima sličan, ali mnogo intenzivniji miris.

Lepiota echinella - created on September 2013 in Skanderborg Denmark by Jens Mårbjerg

ČEKINJASTA ŠTITARKA

Lepiota echinella Quél. & G.E.Bernard

Etimologija: echinus (lat.) = jež + -ella (lat.) = nešto manje ili manje izraženo. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 2-6 cm širok, konveksno-stožast pa otvoren, također je spljošten, na sredini je dosta upadljivo ispupčen, skoro je šiljat, sredina je crvenkasto-smeđa, kožica se prema vanjskom dijelu razlaže na sitne, guste, koncentrično razmještene i djelomično uzdignute ljuske, ostaci bijelog ovoja prelaze preko ruba.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, sužen je i gladak iznad vjenčića, bjelkast, kasnije je smećkasto, ružičasto-smeđe ili smeđe vunast do rijetko ljuskav, prema bazi je nešto tamniji, donji je dio baze malo proširen i smećkast, a na dnu je s bijelim micelijem; vjenčić je brzo prolazan, nepotpun, smećkast.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, malo su trbušasti, suženi su i zaokruženi uz stručak, slobodni, bijeli do svijetložuti.

Spore: Eliptične, 4.5-6.5 x 3-4 µm, cheilocistide su batinaste, 30-48 x 6-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, svijetlosmeđe u stručku, a crvenkasto-smeđe ili tamnosmeđe ispod sredine klobuka; miris je neugodan, metalan ili na spaljene gume kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), a okus je također malo neugodan, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama jasena, hrasta i bukve, ali i crnogoričnim šumama smreke, na tlu bogatom humusom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po tome što bazi nema crvenkaste micelijske niti.

ŽUTOISPUPČENA ŠTITARKA

Lepiota erminea (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: ermineus (lat.) = hermelin, mala životinja čije se krzno često koristi u izradi luksuznih tkanina, a često se povezuje s bijelom bojom s tamnim točkicama. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Dune Dapperling

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, u mladosti je zvonolik, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini; površina je u mladosti prekrivena bijelim čehicama koje su kasnije kremaste, smeđe ili crvenkasto-smeđe, čehice su najgušće na sredini koja je obično tamnija, rub je sa svilenkasto-vlaknastim ili pahuljastim ostacima ovoja.

Stručak: 6-8 cm visok i oko 5 mm debeo, vitak, sužen je na gornjem dijelu, lomljiv, šupalj, malo je zadebljan na bazi; bijel, donji je dio s bijelim priraštenim čehicama, s bijelim je micelijem na bazi; nosi opnasto-pahuljasti i brzo prolazni vjenčić.

Listići: Dosta su debeli, trbušasti, lomljivi, prirasli, gotovo su slobodni; najprije su bijeli pa kasnije požute.

Spore: Vretenaste do eliptične, glatke, prozirne, (11) 11.4 - 13.7 (14.6) × (4.1) 4.8 - 5.9 (6.8) µm, Q = (2.1) 2.2 - 2.5 (2.8), N = 120, Me = 12.4 × 5.3 µm, Qav = 2.3; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus su slabi na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, po šumskim putevima, rubovima šuma i livadama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog opasnosti od zamjene sa sličnim malim sunčanicama koje su gotovo sve otrovne.

Napomena: Karakteristična je po ispupčenoj sredini klobuka kremaste boje.

Lepiota felina - created on October 2021 in Odderholm, Denmark by Jens Mårbjerg

MAČJA SUNČANICA

Lepiota felina (Pers.) P.Karst.

Etimologija: feline (lat.) = mačje. Po izgledu, klobuk sliči mačjem krznu.

Engleski naziv: Cat Dapperling

Klobuk: 1-7 cm širok, polukuglast, kasnije je skoro izravnat i tupo ispupčen na sredini, prekriven je pravilno i koncentrično postavljenim uzdignutim crvenkasto-smeđim, tamnosmeđim ili crno-smeđim ljuskama na bijeloj osnovi, sredina je skoro glatka, tamnosmeđa do crnkasta, rub je izrepan s karakterističnim ostacima ovoja.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.8-1.4 cm debeo, osnova je bijela, ispod vjenčića je svijetlosmeđ, uglavnom je prekriven crno-smeđim ljuskama, iznad vjenčića je gladak i svjetliji; vjenčić je krhak, bjelkast i s crnim točkastim rubom.

Listići: Bijeli do žućkasti; gusti, slobodni, tanki, malo su trbušasti.

Spore: Eliptične do bademaste, bezbojne, 6-8.5 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bijelo; miris je neugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, po šumskim putevima i parkovima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve male sunčanice. Sumnja se da sadrži manje količine amatoksina.

Napomena: Od sunčanica je slična smrdljiva štitarka (Lepiota cristata), od koje se razlikuje po crnkastim čehicama i po mirisu.

Lepiota forquignonii - created on November 2022 in Talmont-Saint-Hilaire, France by Guinberteau Jacques

FORQUIGNONOVA ŠTITARKA

Lepiota forquignonii Quél.

Etimologija: U čast francuskog mikologa Luciena Forquignona (1848.-1888.), koji je bio jedan od utemeljitelja Francuskog mikološkog društva. Po imenu.

Klobuk: 3-9 cm širok, u početku je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je izravnat i tupo ispupčen na sredini, maslinasto-smeđ do maslinasto-siv, na sredini je tamniji, sa sitnim, prilegnutim ljuskama na bijeloj osnovi, rub je svjetliji.

Stručak: Valjkast, bjelkast, prema dnu je smećkast do crvenkasto-smeđ s bjelkastim ljuskicama, na bazi je s bijelim micelijem; na vrhu je samo s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, u starosti su žućkasti do lagano ružičasti i smeđe pjegavi, oštrica je fino ljuskava.

Spore: Eliptične, 6-8 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, u dnu stručka je ružičasto; miris je neugodan na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama i parkovima, rijetko u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve male sunčanice.

Napomena: Slična je lažna plavoružičasta štitarka (Lepiota pseudolilacea), koja je manjih dimenzija, a na stručku ima prilično postojan opnasti vjenčić.

Macrolepiota fuligineosquarrosa - created on November 2019 in Siniscola, Sardegna, Italy by salvatore_bacciu_paola_mereu

SIVOLJUSKAVA SUNČANICA

Lepiota fuligineosquarrosa (Malençon) Contu & Luigi Curreli

Etimologija: fuligo, fuliginis (lat.) = čađav, tamnosiv + squarrosus (lat.) = hrapav, perutav, sa uzdignutim ljuskama. Po boji i dekoraciji klobuka.

Klobuk: 5-9 cm širok, prvo je polukuglast do zvonolik, kasnije je konveksno-stožast, na kraju se otvori i lagano tupo ispupči na sredini, površina je oker-smeđa, prekrivena je sa koncentrično raspoređenim, malim do srednje velikim, smeđim ljuskama, koje se razrjeđuju prema rubu, ponekad su ljuske više ili manje čekinjaste i u dobrom kontrastu sa bijelom do krem osnovom.

Stručak: 6-10 cm visok i 0.6-1.2 cm debeo, valjkast, na dnu je gomoljasto zadebljan (2.5 cm debeo), krem do oker na gornjoj trećini, smeđ u donjoj trećini, crtast na gornjoj i donjoj trećini, a na središnjem dijelu je gladak ili slabo ljuskav; vjenčić je jednostruk, pokretan, s vanjske je strane iskrzan, s gornje je strane bjelkast, a s donje oker.

Listići: Gusti, široki, nejednaki, slobodni, odvojeni su ovratnikom, bjelkasti do krem.

Spore: Eliptične do jajolike, prozirne, dekstrinoidne, 13-17 x 8-10 µm, cheilocistide su batinaste, valjkaste do vretenaste, 35-55 x 10-15 µm; otrusina je blijedo ružičasta.

Meso: Bijelo, mekano, u stručku je vlaknasto i tvrdo; miris nije izražen, a okus je blag i ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na šumskim čistinama, u travi.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne je kvalitete, a upotrebljava se samo klobuk jer je stručak vlaknast i tvrd.

Napomena: Po jednostrukom, pokretnom vjenčiću i prisutnosti nekoliko rijetkih spojnih kopči slična je oguljena sunčanica (Macrolepiota excoriata), koja se razlikuje po tipičnom nedostatku dekoracije na vanjskom dijelu klobuka i odsutnošću istaknutog ispupčenja na sredini klobuka.

Lepiota fuscovinacea - created on September 2021 in Estonia by Irma Zettur

CRVENOSMEĐA ŠTITARKA

Lepiota fuscovinacea F.H.Møller & J.E.Lange

Etimologija: fuscus (lat.) = tamno, smeđe + vinaceus (lat.)= vinskicrveno, bordo. Po boji.

Engleski naziv: Dark Dapperling

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je stožast, zatim se izravna i tupo ispupči na sredini, nepravilan, sivo-ljubičast, površina je kosmata, prekrivena je gustim, oštrim, priraštenim, stožastim, tamnim sivo-ljubičastim do crveno-smeđim ljuskama na svijetloj osnovi, kožica prelazi preko ruba, resast.

Stručak: 3-4 cm visok i 4-6 mm debeo, valjkast, malo je gomoljast na bazi, korjenast, ispod izraženih ostataka vjenčića prekriven je crveno-smeđim ljuskama na bjelkastoj osnovi, iznad vjenčića je gladak, od sredine prema bazi je tamniji; vjenčić je izražen u obliku ljuskavih ostataka zastorka.

Listići: Bjelkasti, kasnije su svijetložuti, slobodni.

Spore: Eliptične do skoro valjkaste, 4-6.5 x 2-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je debelo, vlaknasto, bjelkasto, sivkasto ili svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, na glinenastom tlu bogatom humusom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve sunčanice malih dimenzija.

Napomena: Ova vrsta je najkarakterističnija po boji i nešto krupnijim sporama.