Otidea propinquata - created in Finland by Tapio Kekki

JELOVA UŠKA

Otidea propinquata (P.Karst.) Harmaja

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko i 2-4 cm visoko, u obliku je izduženog lista, nasuprotni su rubovi nepravilni i preklapaju prorez s jedne strane; unutarnja je himenijalna površina glatka, smeđa, često s narančastom nijansom; vanjska je strana glatka i iste boje, rub je nepravilan, valovit i prorezan.

Stručak: Kratak i ponekad teško prepoznatljiv, bijel od pamučaste dekoracije.

Spore: Eliptične, izdužene, glatke, prozirne, 18.6-20.2 x 9.6-11 µm; mješinice su valjkaste, nisu zakrivljene, sadrže 8-spora.

Meso: Vrlo krhko, voštano, narančasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u miješanim i crnogoričnim šumama gorskog pojasa u simbiozi s različitim vrstama jela i smreka. U Hrvatskoj je vezana za šume s jelom, a poznata je s dva lokaliteta, u okolici Vrbovskog i u okolici Otočca.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Na prvi bi se pogled mogla pomiješati s dvobojnom uškom (Otidea alutacea), koja je ipak 7 cm viša, ali je istog oblika s manje ili više intenzivnom smeđom himenijalnom površinom te svjetlijom i voštanom vanjskom površinom.

NARANČASTOCRVENA ZDJELIČARKA

Aleuria aurantia (Pers.) Fuckel

Etimologija: aurantio (lat.) = narančasto. Po narančastoj boji.

Engleski naziv: Orange Peel Fungus

Plodno tijelo (apotecij): 1-10 (12) cm široko, tanko, prvo je zdjeličasto, zatim nepravilno i valovitia ruba, na osnovi gotovo da nema stalka; unutarnja strana je žuta, žuto-narančasta, svijetlonarančasta ili narančasto-crvena i glatka, vanjska je sterilna strana nešto svjetlija, blijedoružičasta i zrnasta; himenij se nalazi na unutarnjoj strani i na dodir izbaci oblačić lebdjećih spora.

Stručak: Vrlo kratak ili ne postoji, već je samo u obliku korijenčića.

Spore: Eliptične do vretenaste, mrežasto ornamentirane, 17-25 x 9-11 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Voštano, tanko, ružičasto ili narančasto-žuto, čvrsto; miris nije izražen, a okus je blag ili nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u svežnjićima, kao saprofit tla u šumama, vrtovima, parkovima, uz ceste, na travnjacima, na golom suhom tlu, često na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Nema nikakvog okusa, ali je jestiva sirova, a pomiješana sa šećerom i likerom predstavlja pravi gljivarski specijalitet.

Napomena: Po obliku i boji je veoma slična chaterijeva zdjeličarka (Melastiza chateri), koja je do 2 cm široka, vanjska i unutarnja površina su iste boje, a rub je sa sitnim dlačicama, sjajna pozelenka (Caloscypha fulgens), koja naraste do 15 cm široko, vanjska je površina svjetlija, maljava i zrnasta, te zvjezdani tanjurić (Pulvinula convexella), koji je do 3 cm širok, a vanjska je strana glatka i nešto svjetlija.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je zdjeličasto, nepravilno, valovitog ruba; 2. unutarnja je strana narančasta do narančasto-crvena, a vanjska nešto svjetlija, blijedoružičasta; 3. stručak je vrlo kratak ili ne postoji

Aleuria boudieri - created in Spain by Mikel Tapia

JARKOCRVENA TANJURICA

Aleuria boudieri (Höhn.) J.Moravec

Klobuk (apotecij): 0.5-1.2 cm je širok, u obliku zdjelice; unutarnja strana je crvena do crna, crveno-narančasta, a vanjska strana je približno iste boje, odmah ispod ruba se nalazi tanki prsten crno-smeđih dlačica koje ne prelaze rub.

Stručak: Gotovo da i ne postoji, raste izravno iz tla.

Spore: Eliptične, prozirne, 16-17 x 9.5-10.5 µm; mješinice 250-290 x 14-16 µm, cilindrične, s 8 spora u nizu, suženi prema osnovi; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, krhko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od srpnja do listopada u kontinentalnim gorskim krajevima, a na sredozemnom području u siječnju, samo na golom šumskom tlu, uz rubove puteva i staza na obalama slatkovodnih površina u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Delnica.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su boje chaterijeva zdjeličarka (Melastiza chateri), koja je mnogo većih dimenzija, žutocrvena tanjurica (Melastiza flavorubens), šiljatosporna tanjurica (Ramsbottomia asperior), cejpijeva tanjurica (Scutellinia hirta), tikvastoparafizna tanjurica (Scutellinia olivascens), dugodlaka trepavičarka (Scutellinia pilatii), trepavičava tanjurica (Scutellinia scutellata), čekinjasta tanjurica (Scutellinia setosa), kvrgavosporna tanjurica (Scutellinia trechispora) i sjenovita tanjurica (Scutellinia umbrorum). Većinu je malih tanjurica nemoguće međusobno razlikovati bez mikroskopske analize spora.

Najvažnije za determinaciju: 1. zdjeličasto plodno tijelo do 1.2 cm široko; 2. unutarnja i vanjska strana su narančaste do narančasto-crvene boje; 3. rub je sa sitnim dlačicama; 4. stručak ne postoji

NARANČASTA TREPAVČICA

Cheilymenia crucipila (Cooke & W.Phillips) Le Gal ex Denison

Etimologija: cruci (lat.) = križ + pilus (lat.) = kapa. Po obliku i izgledu.

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (6) mm širok, u obliku je čašice ili diska, prvo je malo ulegnuto na sredini, kasnije se raširi, bez stalka, izravno se naslanja na supstrat; unutarnja je himenijalna površina skoro glatka, narančasto-crvena, vanjska je površina nešto svjetlija, prekrivena je svijelosmeđim dlačicama, dugim 100-170 µm i debelim 8-15 µm, rub je s karakterističnim tamnosmeđim čekinjama.

Spore: Eliptične, bradavičave, skoro mrežaste, prozirne, s dvije uljne kaplje, 14.3-19 x 7.6-9 µm; otrusina je bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, svijetle narančasto-crvene boje; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u velikim skupinama, kao saprofit na opožarenim terenima, po ispresjecanim terenima i uz rubove putova na goloj zemlji ili na drvnim ostacima, na vlažnijim mjestima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom svibnja, na vlažnom šumskom pješčanom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je sitna mješinarka i teško se sa sigurnošću determinira samo na temelju makroskopskih značajki.

IZMETNA ZDJELIČARKA

Cheilymenia fimicola (Bagl.) Dennis

Etimologija: fimus (lat.) = izmet + cola (lat.) = stanovnik. Po rastu na izmetu.

Plodno tijelo (apotecij): 4-10 (12) mm široko, u obliku je zdjelice ili diska, bez stalka, izravno se naslanja na supstrat; unutarnja je himenijalna površina žuto-smeđa, žuto-narančasta do narančasta, rub je dlakav.

Spore: Eliptične, 12-15 x 6-7 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u velikim skupinama, kao saprofit na kravljem, konjskom ili jelenjem izmetu, te također na trulom jelenjem krznu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je sitna mješinarka i teško se sa sigurnošću determinira samo na temelju makroskopskih značajki.

ZRNATA ZDJELIČARKA

Cheilymenia granulata (Bull.) J.Moravec

Engleski naziv: Cowpat Gem

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 (5) mm širok, u obliku je zdjelice ili diska, bez stalka, izravno se naslanja na supstrat; unutarnja je himenijalna površina žuto-narančasta do narančasta, zrnasta.

Spore: Eliptične, 13-17.5 x 6-9.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u velikim skupinama, kao saprofit na kravljem izmetu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je sitna mješinarka i teško se sa sigurnošću determinira samo na temelju makroskopskih značajki.

Geopyxis carbonaria - created in Estonia by Urmas Kaja

UGLJENSKI PEHAR

Geopyxis carbonaria (Alb. & Schwein.) Sacc.

Etimologija: carbonarius (lat.) = ugljeno. Po staništu.

Engleski naziv: Stalked Bonfire Cup

Klobuk (apotecij): 0.6-1.5 (2) cm širok, u obliku je šalice; unutarnja je konkavna površina žuto-oker, oker, narančasto-oker, svijetlosmeđa do tamnosmeđa; vanjska je površina blijedoružičasta, sitno je brašnasta; rub je bjelkast, uvijek je sitno nazubljen i raspucan.

Stručak: Oko 1.5 cm visok i 1-2 mm debeo, slabašan, valjkast, gladak, korjenast, bjelkast je ili žućkasto-smećkast.

Spore: Usko eliptične i s oštrim krajevima, bez grlića, glatke, prozirne, 11-17 x 6-9 µm; mješinice 180-250 x 10-11 µm; parafize su slabašne i lagano batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosmeđe ili oker-smeđe, lomljivo, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u svim tipovima šuma i po opožarenim terenima na pougljenisanim ostacima drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sitna je gljiva karakteristična po svom neobičnom čašastom obliku, te staništu na zemlji s pougljenisanim ostacima drva.

SVIBANJSKA ŽUTOČAŠKA

Geopyxis majalis (Fr.) Sacc.

Etimologija: geopyxis (lat.) = zemljana kutija, majalis (lat.) = u odnosu na mjesec svibanj.

Klobuk (apotecij): 0.3-1.5 cm širok, u mladosti je kuglast, kasnije otvoren i spljošten u obliku šalice, lomljiv; unutarnja je himenijalna površina glatka, narančaste boje; vanjska je površina malo svjetlija, ali zadržava bjelkasto-narančastu boju, rub je uvijek nazubljen, zakrivljen prema gore i istaknute bijele boje.

Stručak: Sitan ili skoro nepostojeći.

Spore: Eliptične, glatke, 14-16 x 6-8 µm; mješinice su veličine do 260 x 10 µm; parafize su valjkaste, uopće nisu proširene na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko i krhko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i jesen u kontinentalnom dijelu, a sredozemnom području od studenog do travnja, na pjeskovitom i vapnenastom tlu s mahovinom, uz rubove šumskih puteva i staza u crnogoričnim i miješanim šumama i na primorskim pješčanim dinama, vjerojatno u simbiozi s crnogoričnim vrstama drveća. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, u Gorskom kotaru, iz okolice Vrbovskog i Mrkoplja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po narančastom apoteciju s bazubljenim bijelim rubom.

Tarzetta catinus - created in Finland by Petri Roponen

MJEHURASTA ČAŠICA

Tarzetta catinus (Holmsk.) Korf & J.K.Rogers

Etimologija: catinus (lat.) = korito, lavor. Po obliku.

Engleski naziv: Greater Toothed Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 (6) cm široko, u obliku je čašice ili pehara pravilnog ruba s vrlo kratkim stalkom; unutarnja je himenijalna površina glatka, krem-žuta, žuto-oker, oker do svijetlosmeđa, dok je vanjska strana gruba, prekrivena je sitnim bijelim zrncima ili je lagano vlaknasta, osobito prema bazi, rub se postepeno uvija prema unutarnjoj strani, u starosti je rascijepljen i nazubljen.

Stručak: Vrlo je kratak, žuto-smeđ, prema dnu je bjelkast.

Spore: Eliptične, 20-25 x 11-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, lomljivo, svijetložuto, žuto-smeđe, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima na tlu i na krupnijim drvnim ostacima, najčešće bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Najčešće raste između suhog lišća ispod bukve. Vanjska je površina dekorirana i prilično karakteristična, a rub čašice je ponekad nepravilan i valovit.

Tarzetta cupularis - created in Finland by Tapio Kekki

MJEHURASTA BAČVICA

Tarzetta cupularis (L.) Svrček

Etimologija: cupola (lat.) = mala bačva, bačvica. Po obliku.

Engleski naziv: Toothed Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (4) cm široko, najprije je skoro zatvoreno i kuglasto, zatim se otvori, u obliku je visoke čašice ili zdjele, zadebljano je poput bačve, na bazi se nalazi vrlo kratki stalak ili on uopće ne postoji; unutarnja je himenijalna površina skoro glatka, svijetlosmeđa, na sredini je bjelkasta do žućkasta, vanjska je površina oker boje, bijelo zrnasto-brašnasta, na dnu je ponekad sa micelijskim nitima, rub je jasno nazubljen.

Spore: Eliptične, glatke, 19-21 x 12-15 µm; mješinice 280-360 x 15-16 µm, veoma su stanjene ili u obliku stopala.

Meso: Tanko, tanje je od 1 mm, tvrdo, lako je lomljivo, voštano, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi ili su ugodni.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u kolonijama, u svim tipovima šuma, vrtovima, jarcima, na nasipima uz putove i lončanicama za cvijeće, kao saprofit tla na pjeskovitom i glinenastom tlu, uglavnom na mahovini, a nekad i na goloj zemlji; veoma je rasprostranjena u svim krajevima i oko Zagreba.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična mjehurasta čašica (Tarzetta catinus) koja je većih dimenzija i nešto izraženije čašasta.

CHATERIJEVA ZDJELIČARKA

Melastiza chateri (W.G.Sm.) Boud.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-0.9 (2) cm široko, u obliku je male zdjelice; unutarnja je himenijalna površina žuto-narančasta, narančasta, crvena ili narančasto-crvena, a vanjska je površina iste boje, rub je dekoriran sitnim i jedva uočljivim tamnim dlačicama.

Spore: Eliptične, grubo mrežaste, 16-18 x 9-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla izvan šuma, po rubovima putova, na vlažnim terenima, voli pjeskovito i glinenasto tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Malena je rastom, u obliku je male zdjelice narančasto-crvene boje i najčešće se pronađe na goloj zemlji uz putove ili šumske staze, iste je boje i na vanjskoj i na unutarnjoj strani, samo što je eventualno vanjska strana nešto blijeđa. Lako se zamijeni sličnim vrstama pa je zbog sigurne determinacije potrebna mikroskopska analiza spora.

NARANČASTA ZDJELIČARKA

Melastiza cornubiensis (Berk. & Broome) J.Moravec

Etimologija: Cornubia (lat.) = rimski naziv za Cornwall, regiju u jugozapadnoj Engleskoj + -ensis (lat.) = označava porijeklo ili pripadnost. Po čestoj prisutnosti u Cornwallu.

Engleski naziv: Orange Cup

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-0.9 (2) cm široko, prvo je polukuglasto, zatim se raširi u obliku čašice, na kraju je gotovo ravna, stalak je prilično kratak ili gotovo nepostojeći; unutarnja je himenijalna površina narančasta, narančasto-crvena ili narančasto-smeđa, a vanjska je površina iste boje, rub je dekoriran sitnim tamnim dlačicama.

Spore: Eliptične, dekorirane su s pravilnim mrežastim uzorkom nalik na pčelinje saće, 15-18.5 x 7.5-9.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla u i izvan šuma, uz puteve, u sjenovitim područjima na mahovinama, biljnim ostacima i tlu u vlažnim, na pjeskovitim i šljunčanim tlima. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Malena je rastom, u obliku je male zdjelice narančasto-crvene boje i najčešće se pronađe na goloj zemlji uz putove ili šumske staze, iste je boje i na vanjskoj i na unutarnjoj strani. Lako se zamijeni sličnim vrstama pa je zbog sigurne determinacije potrebna mikroskopska analiza spora.

Melastiza flavorubens - created in Estonia by Bellis Kullman

ŽUTOCRVENA TANJURICA

Melastiza flavorubens (Rehm) Pfister & Korf

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-0.9 (1) cm širok, u mladosti je gotovo okruglasto i zatvoreno, kasnije je čašasto, u starosti je spljošteno u obliku diska, nema stručka, izravno je spojeno na supstrat; unutarnja je himenijalna površina glatka, crvenkasta je do žuto-narančasta, izvana je iste boje, rub je prekriven tamnim, sitnim žuto-smećkastim uraslim dlačicama (pseudodlačice su dimenzija oko 20-100 x 9-15 µm), nije zadebljan ili podvijen, ali je nepravilno ispresavijan.

Spore: Eliptične glatke, 14.8-17 x 7.4-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, voštano, žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, pojedinačno ili skupno, na vlažnom golom šumskom tlu uz rubove puteva i staza, u bjelogoričnim i miješanim šumama, na glinenastom tlu, mikrostaništu nastalom stalnim ljudskim i/ili životinjskim utjecajem (npr. gaženjem, ležanjem, lakim prijevozom, izvlačenjem trupaca), ali u mjeri koja ne uzrokuje snažnije erozivne procese; rijetka je vrsta. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, iz okolice Vrbovskog i s planine Medvednice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Točna je determinacija nemoguća bez mikroskopske analize spora.

Plicaria carbonaria - created in Norway by unknown

UGLJENASTA ZDJELIČARKA

Plicaria carbonaria Fuckel

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 (4) cm široko, u mladosti je u obliku nepravilnog pehara bez stalka, kasnije se raširi poput diska; unutarnja je himenijalna površina crvenkasto-smeđa, ljubičasto-smeđa, ružičasto-smeđa, tamno0smeđa ili gotovo crna i bez sjaja; vanjska je strana crvenkasto-smeđa, ljubičasto-smeđa ili tamnosivo-smeđa, rub je vijugav i u početku uvijen prema unutarnjoj površini.

Spore: Kuglaste, grubo šiljato-bradavičave, 12-15 µm; otrusina je promjenjive boje, bijela do smećkasta.

Meso: Tanko, prilično tvrdo, lomljivo, smećkasto, prozirno; miris nije osobito izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit u svim tipovima šuma, na opožarenom tlu i uz pougljenisane drvne ostatke, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ugljenasta se zdjeličarka lako može zamijeniti sa sličnom smeđocrnom zdjeličarkom (Lamprospora trachycarpa) koja također raste od listopada do kraja svibnja na opožarenom tlu. Njezina je himenijalna površina najprije smeđa, a poslije postane crnkasta, mješinice su duge 200-250 µm i debele 14-18 µm. Spore su najprije prozirne, a poslije postanu blijedosmeđe, okruglastog su oblika i velike su 11-15 µm te su prekrivene sitnim prozirnim bradavicama. Prema iznesenim podacima, jedna bitna razlika očituje se u veličini šiljaka, odnosno u sitnim bradavicama na sporama.

Plicaria endocarpoides - created in Finland by Allar Antson

OKRUGLOSPORNA ZDJELIČARKA

Plicaria endocarpoides (Berk.) Rifai

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 (4) 6 cm široko, ubrzo se otvori i raširi, u obliku je čašice bez stalka; unutarnja je himenijalna površina smeđa, tamnosmeđa do crno-smeđa, vanjska je površina malo svjetlija, smeđa i bradavičava.

Spore: Kuglaste, glatke, prozirne, 7.5-10 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smećkasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasnu jesen i zimu kao saprofit tla po crnogoričnim šumama, voli šume bora, te po opožarenim terenima, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova je mješinarka karakteristična po svom staništu, a raste po opožarenim terenima s ljubičastom zdjeličarkom (Geoscypha violacea) i ugljenskim peharom (Geopyxis carbonaria), kao i brojnim drugim mješinarkama koje također rastu na istom staništu.

VELEMJEHURASTA TANJURICA

Anthracobia macrocystis (Cooke) Boud.

Engleski naziv: Charcoal Goldeneye

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 mm široko, u mladosti polukuglasto, ali se uskoro raširi i sliči disku ili plitkom tanjuriću, plodno tijelo na osnovi nema batrljak, nego izravno raste na supstratu; gornja himenijalna površina blago hrapava i narančasta do crvenkasto-narančasta; vanjska sterilna strana nešto je bljeđa i obrasla smeđim čupercima hifa.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, imaju dvije velike uljne kaplje, 16-18 x 8-9 µm; mješinice su valjkaste, duge oko 160 µm i debele 15 µm, sadrže 8 spora u jednom redu; parafize su valjkaste i pregrađene te na vrhu zadebljane kao toljaga; hife s vanjske strane plodnog tijela slične su tupoj toljazi, a mogu biti 26-60 µm duge i 10-15 µm debele.

Meso: Tanko, gotovo nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od svibnja do listopada, u mnogobrojnim zbijenim skupinama, na opožarenom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Tanjurice roda Anthracobia bitno se razlikuju od tanjurica roda Scutellinia po obliku hifa koje se nalaze s vanjske, sterilne strane plodnog tijela. Tanjurice roda Scutellinia imaju s vanjske strane plodnog tijela oštre smeđe dlačice, a naša opisana tanjurica ima čuperke slijepljenih hifa čiji su vrhovi tupo zaobljeni. Tanjuricama roda Anthrocobia sliče tanjurice roda Pyronema, no, one nemaju ni dlačice ni čuperke na vanjskoj strani plodnog tijela. Spomenute tanjurice roda Pyronema također rastu na opožarenim mjestima.

Anthracobia maurilabra - created on May 2018 in Enumclaw, WA, USA by Leah Bendlin

CRNORUBNA TANJURICA

Anthracobia maurilabra (Cooke) Boud.

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 mm širok, u mladosti polukuglast, ali se uskoro raširi i sliči disku, plodno tijelo na osnovi nema batrljak, nego izravno raste na supstratu; gornja himenijalna površina blijedo žuta ili blijedo oker i malo udubljena; vanjska sterilna strana ima istu boju, ali je punktirana sa smeđim čupercima sličnim dlačicama, odnosno slijepljenim hifama; rub je uvijek uzdignut te izrazito smeđe odvojeno čupkast.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, imaju dvije velike uljne kaplje, 19-20 x 8-9 µm; mješinice su valjkaste, 170-190 µm duge i 19 µm debele, sadrže 8 spora u jednom redu; parafize su cilindrične, pregrađene i račvaju se, a na vrhu su zadebljane; čuperci (dlačice) su tamnosmeđi i 50-90 µm dugi, dlačice su višestruko pregrađene, slijepljene i glatke i na vrhu nisu šiljate, nego su tupo zaobljene.

Meso: Tanko i gotovo nepostojeće.

Stanište: Raste od kolovoza do listopada, na opožarenim mjestima i na ostacima karboniziranog drva.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Samo je jedna od brojnih mješinarki koje rastu na požarištima i na karboniziranim ostacima drva. No, opisana tanjurica je lako prepoznatljiva zbog blijedog žutog i blijedo oker himenija i posebice zbog slijepljenih smeđih čuperaka vidljivih na rubu apotecija.

Byssonectria deformis - created on May 2019 in Kassel, Germany by Cordula Bernert

GLATKA ZDJELIČARKA

Byssonectria deformis (P.Karst.) U.Lindem. & M.Vega

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 mm širok, raširen, konkavan, ulegnut na sredini, izravno je spojen na supstrat, žuto-narančast, narančast do crven, vanjska je strana maljava od nitastih, bjelkastih, savitljivih dlačica, rub je erodirano-nazubljen.

Spore: Vretenaste, duguljaste, s dvije veće i nekoliko sitnijih uljnih kaplja, 17-24 x 8-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, bezbojno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, u mnogobrojnim kolonijama, kao saprofit tla u vlažnim tresetnim šumama na zemlji, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, boji i staništu.

Genea verrucosa - created in Spain by Aurelio García Blanco

NEPRAVILNA KOMORNICA

Genea verrucosa Vittad.

Engleski naziv: Warted Genea

Plodno tijelo: 1-2 (3) cm široko, nepravilno, zatvoreno, peridij je izbrazdan poput površine ljudskog mozga, tamnosmeđ do crnkasto-smeđ, skoro crn, površina je neravnomjerno obrasla gustim, sitnim i grubim crvenkastim bradavicama, unutarnji je himenijalni dio nepravilno šupalj i bjelkast.

Spore: Kuglaste do lagano eliptične, bradavičave, 5-12 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, tvrdo, elastično, voštano, tamnosmeđe do crno-smeđe; miriše na plijesan, a okus je bljutav.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno po nekoliko primjeraka, poluukopana u zemlji (samo vrh viri iz zemlje), u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta, bukve i kestena te ispod bukve ili hrasta te u crnogoričnim šumama bora, na vapnenastom i silikatnom tlu, voli mediteranska područja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnim vrstama iz ovog roda, a najvažnija je karakteristika po kojoj se lako prepozna šupljina u unutarnjem dijelu.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto, iznutra je šuplje; 2. površina je tamnosmeđa do crnkasto-smeđa; 3. površina je izbrazdana poput površine ljudskog mozga i sitno bradavičava; 4. meso voštane konzistencije; 5. raste poluukopano u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, obično u mediteranskim područjima

MORSKA ZAKOPANKA

Geopora arenicola (Lév.) Kers

Etimologija: arena (lat.) = pijesak. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) cm široko, u obliku je pehara ili priljepka, nema stručka već je izravno spojeno sa supstratom, najprije je kuglasto zatvoreno pa se otvori u obliku zvijezde; unutarnja je himenijalna površina bjelkasta, sivkasta ili svijetložuta, kasnije je sivo-kremasta, oker ili smećkasta, glatka; vanjski je dio vunast, odmah je potpuno pjeskovito-hrapava, rub je često prekriven žutim ili hrđastosmeđim dlačicama, često je rascijepljen.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s jednom uljnom kapljom, rjeđe s dvije, 18-24 x 10-14 µm; otrusina je bijela do svijetlosmeđa.

Meso: Bijelo do svijetložuto, ponekad s ljubičastom nijansom, lomljivo; miriše na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla na tlu po grmlju, posebno na obalama rijeka, voli pjeskovito tlo. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu i studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer joj je okus mesa previše jak na zemlju. Sirova je otrovna.

Napomena: Za ovu je vrstu karakterističan osobiti način rasta, jer najprije raste podzemno, ukopana u zemlji. Od ostalih je vrsta slična pjeskovita zakopanka (Geopora arenosa) koja raste na sličnim terenima, a po izgledu se teško razlikuje od ove vrste. Malo je drugačijeg oblika, često manje veličine plodnih tijela i ima nešto manje spore.

Geopora arenosa - created on November 2023 in ΚΗΠΟΥΡΙΟ-ΓΟΡΓΙΑΝΗ, Greece by g_konstantinides

PJESKOVITA ZAKOPANKA

Geopora arenosa (Fuckel) S.Ahmad

Etimologija: arena (lat.) = pijesak. Po staništu.

Engleski naziv: Mountain Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) cm široko, u obliku je nepravilno rascijepane šalice, nema stručka već je izravno spojeno sa supstratom, najprije je skoro zatvoreno i ukopano pa se izdigne i napola otvori, pojedinačna su plodna tijela često nagurana jedno uz drugo; unutarnja je himenijalna površina bjelkasta, sivo-okerasta ili smećkasta; vanjska je površina smeđa ili sivo-smeđa, zrnasta, prekrivena je gustim smeđim dlačicama i okružena pijeskom i zemljom, rub se zvjezdasto raspuca.

Spore: Eliptične, glatke, 22.5-29.8 x 14-18.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Uvijek je smeđe do crvenkasto-smeđe, više-manje s bijelom ili prljavobijelom zonom, lomljivo; miriše na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u šumama uz morsku obalu, voli blizinu borova, najčešće se pronađe na mahovini ili goloj zemlji, voli naplavine na pjeskovitom tlu; dosta je raširena vrsta.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer joj je okus mesa previše jak na zemlju. Sirova je otrovna.

Napomena: Nešto je većih dimenzija morska zakopanka (Geopora arenicola). Dosta se teško međusobno razlikuju bez mikroskopske analize spora. Lako je prepoznatljiva po smećkastoj boji mesa. Ostale slične vrste obično imaju bijelo do žuto meso.

PRIMORSKA ZEMLJOPORKA

Geopora nicaeensis (Boud.) M.Torre

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) cm široko, u početku je gotovo kuglasto zatvoreno, kasnije se otvori, u obliku je pehara, nema stručka već je izravno spojeno sa supstratom; unutarnja je himenijalna površina kremasto-žuta, sivo-oker do ružičasto-smeđa, kasnije je smećkasta, često je s tamnijim mrljama; vanjska je strana vunasta, smeđa, pjeskovito hrapava, rub se uglavnom zvjezdasto rascjepljuje, krakovi su uglavnom zakrivljeni prema vani, često je prekriven žutim ili tamnosmeđim dlačicama.

Spore: Široko eliptične, 23.8-30 x 13-21 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u starosti je svijetlosmeđe, do 2.5 mm debelo, lomljivo; miriše na zemlju, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od listopada do travnja, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla na otvorenim, kamenitim i vapnenačkim mjestima, uz putove i staze, u pojasu sredozemnih zimzelenih šuma s hrastom crnikom (Quercus ilex) i alepskim borom (Pinus halapensis) te u alpskoj zoni srednje i sjeverne Europe u pojasu drijasa (Dryas octopetala) i zeljastih vrba (Salix spp.). U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, na otoku Braču i u Istri.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po zvjezdasto raspucanom rubu apotecija, koji je s vanjske strane dlakav.

POLUURONJENA ZAKOPANKA

Geopora semi-immersa (P.Karst.)

Etimologija: semi- (lat.) = polu, djelomično + immersa (lat.) = uronjeno. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 (10) mm široko, u obliku je čašice bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, najprije je kuglasto zatvoreno pa se otvori; unutarnja je himenijalna površina narančasta do oker-narančasta, vanjska je površina iste boje, rub je zupčasto rascijepljen, često je sa sitnim bjelkastim dlačicama.

Spore: Usko eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, s dvije uljne kaplje, rjeđe samo s jednom, 21-25 x 9.5-11.5 µm, mješinice su valjkaste, sa 8 spora, 180-250 x 13-20 µm; otrusina je bijela do svijetlosmeđa.

Meso: Bijelo do svijetložuto, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla na tlu ispod bora, hrasta oštrike (Quercus coccifera) ili vrbe, voli pjeskovito tlo. Primjerke na slikama snimila je Ivana Mandić Mihaljević.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Za ovu je vrstu karakterističan poluukopani način rasta. Od ostalih je vrsta slična morska zakopanka (Geopora arenicola), čija je unutarnja himenijalna površina dosta svjetlija od vanjske, bjelkasta ili sivkasta.

SUMNERIJANOVA ZAKOPANKA

Geopora sumneriana (Cooke ex W.Phillips) M.Torre

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Cedar Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 (6) cm široko, najprije je poluukopano i skoro zatvoreno poput na sredini prošupljene lopte, poslije se na gornjem dijelu otvori pri čemu se rub najčešće zvjezdasto raspuca, jako se raširi, stručak nije izražen ili je jedva uočljiv; unutarnji je dio gladak i svijetložut, kasnije je smećkast; vanjski je dio smeđ i vunast, zrnast, uvijek je prekriven s ostacima pijeska.

Spore: Eliptične, 20-22 x 10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, lomljivo, bjelkasto do svijetložuto; miriše na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla ispod cedra, ali i ispod drugog crnogoričnog drveća, voli pjeskovito i kiselo tlo. Treću sliku snimila je Tihana Prcić, na lokalitetu u blizini Poreča.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a sirova je otrovna.

Napomena: Dio je roda Geopora u kojem se nalaze vrste u obliku čašice s rubom koji manje ili više izgleda poput krune kada se gljiva razvije, unutarnji je dio gladak, a vanjski je dio prekriven tamnijim paperjem, s ostacima je pijeska iz kojega gljiva izrasta. Slična je pjeskovita zakopanka (Geopora arenosa), ali je nešto manja rastom.

NARANČASTA ČEKINJARICA

Humaria aurantia (Clem.) Häffner, Benkert & Krisai

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2.5 cm široko, u obliku je zdjelice ili šalice koja se u starosti spljošti pa poprimi oblik diska; unutarnja je himenijalna površina blijedožuta, oker-žuta ili oker s izrazitim narančastim nijansama, žive narančaste do smećkasto-narančaste boje, ponekad je s maslinastom nijansom, izvana je iste boje, oker, oker-narančaste ili svijetlosmeđe, rub je tamniji, prekriven brojnim dugim dlačicama; nema stručka ili je u zametku.

Spore: Eliptične, prozirne, 15-19 x 6.8-9.5 µm; mješinice su s 8-spora, 200-256 x 8-12 µm; parafize 2.3-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Jako je oskudno meso, ima 2 sloja, jedan je bjelkast a drugi je žut; miriše na humus, a okus je slab.

Stanište: Raste u jesen i u vlažnom dijelu zime (kod nas u rujnu i listopadu) uz prirodne obalne zone velikih rijeka kao saprofit vrlo trulih krupnijih drvnih ostataka topole ili jasena, na vlažnom, pjeskovitom priobalnom tlu uz drvne ostatke ili bez njih te natopljenim dijelovima drvene građe mostova, uvijek uz prisutnost mahovina. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, u gornjem toku rijeke Kupe i u okolici Koprivnice. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom prosinca, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po čekinjastom rub i staništu na kojem raste.

POLUOBLA ČEKINJAVICA

Humaria hemisphaerica (F.H.Wigg.) Fuckel

Engleski naziv: Glazed Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 (3) cm široko, posve mlado je okruglo, a poslije se otvori i postane polukuglasto slično zdjelici, na osnovi plodnog tijela nema batrljka (stručka), nego raste izravno na tlu, unutarnja je himenijalna strana glatka i blijedožuta do sivkasta, a katkad je s plavkastom nijansom, vanjska je strana žućkasta do smećkasta i obrasla smeđim čekinjama, rubne su dlačice duge 800 µm.

Stručak: Smećkast, kratak i gotovo odsutan, na sredini je vrlo sitan batrljak s kojim je apotecij urašten u tlo.

Spore: Široko eliptične, bradavičave, s dvije uljne kaplje, prozirne, 20-24 x 10-12 µm; mješinice su valjkaste, 230-270 µm duge i 19-23 µm debele, sadrže 8 spora u jednom redu; parafize su cilindrične i pregrađene te na vrhu batinasto zadebljane, dlačice su višestruko pregrađene, tamnosmeđe i glatke te 200-230 µm duge; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, svijetlosmećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma kao saprofit na sjenovitome golom tlu ili na krupnijim drvnim ostacima (panjevi) raznog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Poluobla se čekinjavica lako može zamijeniti sa sličnom dvojnom čekinjavicom (Trichophaea hemisphaerioides) koja raste u ljeto i s boudierovom čekinjavicom (Paratrichophaea boudieri) koja raste od proljeća do listopada na opožarenim mjestima. Obje su spomenute čekinjavice znatno dlakavije, a sigurna je determinacija moguća samo pomoću mikroskopa. Rod Humaria bitno se razlikuje od roda Trichophaea po tome što vrste imaju bradavičave spore, dok vrste roda Trichophaea imaju glatke spore.

Perilachnea hemisphaerioides - created in Finland by Stefan Jakobsson

DVOJNA ČEKINJAVICA

Perilachnea hemisphaerioides (Mouton) Van Vooren

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 (3) cm široko, prilično je maleno, najprije je okruglasto i skoro zatvoreno, zatim je u obliku čašice bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, također je spljošteno; unutarnja je himenijalna površina glatka, bjelkasto-žuta, s laganim je ljubičastim tonom, vanjska je površina brazdasta i dekorirana uočljivim čekinjastim smeđim dlačicama, rub je uvijek zakrivljen prema unutarnjoj strani i trepavičast, rubne su dlačice duge do 800 µm.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 20-24 x 10-12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, kao saprofit na tku ili krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična obilna čekinjavica (Trichophaea abundans) koja ima glatke spore i nema sitno dekoriranu površinu.

Pulvinula convexella - created in Flatanger, Norway by Håkon Holien

ZVJEZDANI TANJURIĆ

Pulvinula convexella (P.Karst.) Pfister

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (3) cm široko, vrlo je promjenljivog oblika i boje, u mladosti je jastučasto, kasnije je u obliku diska, zdjelice ili čašice te je često nepravilno izuvijano, rub može pravilan, valovit ili grubo rascijepan, na osnovi je s kratkim ili nepostojećim stalkom; unutarnja je himenijalna površina žuto-narančasta, crveno-narančasta ili crvena, osušena je krvavocrvena, glatka, vanjska je strana nešto svjetlija i također glatka.

Spore: Kuglaste, glatke, s više uljnih kapljica, prozirne, 13.5-19.1 x 13-18.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žuto je do narančasto-žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama ili na opožarenim područjima na pjeskovitom i vlažnom tlu ili na drvnim ostacima različitog crnogoričnog drveća, voli toplija staništa, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji mnogo sličnih mješinarki koje imaju istu boju, kao primjerice Lamprospora carbonicola, Octospora polytrichi i Pulvinula cinnabarina. Međutim spomenuti tanjurići također imaju okrugle spore, ali njihova površina ima izrazito mrežasti ornament. Prema tome, sigurna je determinacija moguća samo uz pomoć  mikroskopske analize spora.

Ramsbottomia asperior - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ŠILJATOSPORNA TANJURICA

Ramsbottomia asperior (Nyl.) Benkert & T.Schumach.

Etimologija: asperior (lat.) = malo grublji. Po sporama ss šiljatim ornamentom.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-0.8 cm široko, u obliku je plitkog tanjurića bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, kasnije se izravna; unutarnja je himenijalna površina glatka, narančasto-crvena ili crvena, vanjska je sterilna strana obrasla smeđim dlačicama koje na rubu mogu biti duge do 1 mm.

Spore: Kuglaste, prozirne, sa šiljcima, 15-18 µm.

Meso: Narančasto, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u šumama i grmlju na vlažnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Šiljatospornoj tanjurici prilično sliči kvrgavosporna tanjurica (Scutellinia trechispora), koja također ima okrugle spore, ali je njihov ornament bradavičav.

JAJOLIKOSPORNA ZDJELIČARKA

Smardaea ovalispora (Grelet) Van Vooren

Etimologija: ovalis (lat.) = ovalno, jajoliko + spora (lat.) = spora. Po obliku spora.

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, tanko, zdjeličasto, na osnovi gotovo da nema stalka; unutarnja je himenijalna strana tamne ljubičaste ili ljubičasto-smeđe boje, glatka, vanjska je sterilna strana iste boje.

Stručak: Vrlo kratak ili ne postoji, samo je u obliku korijenčića.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 12.1-13.7 x 9.3-10.2 µm, Q = 1.3-1.4; orusina je bijela, bezbojna.

Meso: Voštano, tanko, čvrsto, ljubičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla na pjeskovitom tlu, pojedinačno ili u skupinama, preferira toplija staništa, obično u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini je veoma slična keltska zdjeličarka (Pachyella celtica), čija je vanjska strana nešto svjetlija od unutarnje, siva do siva ljubičasta, te također pahuljasta.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je zdjeličasto; 2. unutarnja i vanjska strana je tamne ljubičaste do ljubičasto-smeđe boje; 3. stručak je vrlo kratak ili ne postoji

Scutellinia hirta - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

CEJPIJEVA TANJURICA

Scutellinia hirta (Schumach.) Cooke

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-1 (1.1) cm široko, u ranoj mladosti je okruglasto, kasnije se raširi i sliči tanjuriću ili disku, na bazi nema batrljka, nego se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna površina glatka, često je na sredini pupčasta, žuto-narančasta do narančasto-smeđa ili narančasto-crvena, vanjska je sterilna strana obrasla smeđim i oštrim tamnosmeđim čekinjama koje mogu biti duge do 0.5 mm, rub je manje ili više okrenut prema gore i dlakav.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, s 1-2 uljne kaplje, prozirne, 18-21 x 9-10 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u šumama kao saprofit na golom tlu ili u mahovini, ali povremeno i na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana tanjurica je dosta slična s trepavičavom tanjuricom (Scutellinia scutellata). Međutim, navedena tanjurica ima na rubu plodnog tijela znatno dulje dlačice koje mogu biti dugačke do 2000 µm i raste na krupnijim drvnim ostacima (panjevi, trupci) različitog drveća. Osim toga, cejpijeva je tanjurica često na sredini himenijalne površine pupčasta.

Scutellinia olivascens - created in Norway by Åge Oterhals

TIKVASTOPARAFIZNA TANJURICA

Scutellinia olivascens (Cooke) Kuntze

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-0.8 (1.4) cm široko, u obliku je šalice ili diska, na bazi nema batrljka, nego se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna površina glatka, narančast, crvena ili narančasto-crvena, vanjska je strana obrasla kratkim smeđim dlačicama, rub je uvijek okrenut prema gore sa smeđim dlačicama koje su duge do 1000 µm i debele 30-50 µm.

Spore: Široko eliptične, s prilično velikim bradavicama i grebenima, s brojnim uljnim kapljama, prozirne, 18.9-21.3 x 13.8-17.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, na prerezu lagano pozeleni; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprofit na golom vlažnom šumskom tlu, mulju i krupnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je tanjurica crlo slična sjenovitoj tanjurici (Scutellinia umbrorum), od koje se razlikuje samo po mikrostrukturi.

Scutellinia pilatii - created in Norway by Rob van Kruining

DUGODLAKA TREPAVIČARKA

Scutellinia pilatii (Velen.) Svrček

Plodno tijelo (apotecij): 5-20 mm široko, prvo je čašasto, u starosti je u obliku diska; unutarnja je himenijalna površina narančasta, vanjska je strana svjetlije boje, s diferenciranim je rubom, rubne su dlačice krute, izrazito duge, izmjenjuju se s kratkim, tamnosmeđe, ponekad su sa svjetlijim vrhom, dlačice na vanjskoj strani su izrazito kraće od rubnih dlačica.

Spore: Eliptične, na krajevima zaobljene, 18.9-23.5 x 11.2-13.6 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, ovisno o podneblju i nadmorskoj visini, kao saprofit na trajno natopljenim granama i grančicama jele, planinske oskoruše (Sorbus aucuparia) te bijele i planinske johe, u hladnim izvorima i gornjim dijelovima potoka u gorskim alpskim i umjerenim područjima. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta od koji je jedan na planini Medvednici, a drugi na području masiva Velike Kapele.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Vrlo je sitna mješinarka i teško se sa sigurnošću determinira samo na temelju makroskopskih značajki.

Scutellinia scutellata - created in Norway by Siv Moen

TREPAVIČAVA TANJURICA

Scutellinia scutellata (L.) Lambotte

Etimologija: scutella (lat.) = šalica, zdjela. Po obliku.

Engleski naziv: Common Eyelash

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-0.9 (1.6) cm široko, najprije je kuglasto, zatim se otvori u poput čašice, tanjura ili diska bez stručka; unutarnja je himenijalna površina glatka i lijepe narančaste do crvene boje, vanjski dio je smećkasta do blijedonarančasta, rub je naglašeno tamnosmeđe čekinjast.

Spore: Eliptične, glatke, Eliptične, glatke, kasnije s oko 1 µm visokim bradavicama i grebenima, prozirne, 15.8-23 x 9.8-14 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Kemijske reakcije: Parafize u dodiru s jodom (Melzerov reagens) pozelene (za razliku od vrsta iz roda Lachnea).

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, usamljeno ili skupno, po vlažnim i sjenovitim mjestima, te u lončanicama s cvijećem kao saprofit na golom tlu ili na krupnim drvnim ostacima (panjevi, trupci).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ovaj rod karakteriziraju plodna tijela u obliku čašice živih boja (crvene, narančaste, žute) i naglašeno čekinjasti rub apotecija (skupina Ciliariae). Najsličnija je kvrgavosporna tanjurica (Scutellinia trechispora) kojoj je unutarnja himenijalna površina glatka i narančasto-crvene boje, dok je vanjska strana žuto-crvenkasta i zajedno s rubom čekinjasta. Također nema nikakve kulinarske vrijednosti.

Scutellinia setosa - created on July 2023 in Новомосковский Адм. округ, Москва, Russian Federation by Alexey Zakharinskij

ČEKINJASTA TANJURICA

Scutellinia setosa (Nees) Kuntze

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 (6) mm široko, najprije je u obliku zdjele, zatim se raširi i poprimi oblik diska, na bazi nema batrljak, nego se izravno drži za supstrat, rub je trajno okrenut prema gore; unutarnja je himenijalna površina glatka, žuto-narančasta ili narančasta, a vanjska je sterilna strana obrasla dugim i krutim smeđim čekinjastim dlačicama dugim do 500 µm, na rubu su dlačice duge do 1000 µm.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, prozirne, 18-20 x 8-9 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) bukve, te na kravljem ili konjskom gnoju.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se čekinjasta tanjurica među drugim sličnim tanjuricama lako prepozna po žuto-narančastoj unutarnjoj himenijalnoj površini. Osim toga, ona na rubu ima vrlo duge tamnosmeđe čekinjaste dlačice koje neodoljivo podsjećaju na trepavice i raste na starom povaljenom drveću.

Scutellinia trechispora - created in Norway by Tove Jacobsen

KVRGAVOSPORNA TANJURICA

Scutellinia trechispora (Berk. & Broome) Lambotte

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-0.8 (1) cm široko, u ranoj mladosti je u obliku tanjurića, kasnije se spljošti poput diska, na bazi nema batrljak, nego se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna površina narančasta, narančasto-crvena, svijetlocrvena do tamnocrvena, a vanjska je strana crveno-smećkasta i obrasla tamnosmeđim dlačicama, rub je s dlačicama dužine do 1500 µm i širine do 42 µm, korijen je dlačice račvast.

Spore: Kuglaste, s visokim i širokim bravicama, prozirne, 15-19 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na vapnenačkim travnjacima te u šumama na golom tlu, u mahovini ili na krupnim drvnim ostacima, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je tanjurica Scutellinia paludicola koja ima veće spore, 22-29 µm, čijim je proučavanjem moguće pravilno odrediti vrstu. Spomenimo još jednom da se i najveći mikroskopski autoriteti često razilaze glede objavljenih mikroskopskih podataka o tanjuricama.

Adelphella babingtonii - created on July 2017 in North Yorkshire, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Malcolm Greaves

SJENOVITA TANJURICA

Scutellinia umbrorum (Fr.) Lambotte

Etimologija: umbrarum (lat.) = u sjeni, hladu. Po staništu.

Engleski naziv: Eyelash Fungus

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 (1.1) cm široko, najprije je kuglasto zatvoreno, kasnije je u obliku čašice ili diska, izravno je naslonjeno na supstrat; unutarnja je himenijalna površina svijetlonarančasta, crvena ili crvenkasto-narančasta, vanjska površina je iste boje i s dlačicama kraćim od 200 µm, rub je s krutim i ravnim tamnosmeđim dlačicama dužine 200-500 µm, na vrhovima su svjetlije.

Spore: Široko eliptične, bradavičave, 16.8-25.3 x 12.7-17.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Izdašno, svijetlonarančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit po golim i vlažnim terenima, na krupnim drvnim ostacima ili na biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Malena je pločarica crvene boje s trepavičastim rubom po čemu sliči brojnim vrstama. Jedina sigurna determinacija je uz pomoć mikroskopske analize spora.

Sowerbyella imperialis - created on October 2020 in Treuchtlingen, Germany by Enrico Tomschke

JEDNOBOJNA ZDJELIČARKA

Sowerbyella imperialis (Peck) Korf

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 (5) cm široko, najprije je u obliku čašice, a poslije se raširi i poprimi oblik diska, rub je u starosti okrenut prema gore, na bazi se nalazi žuti korjenasti produžetak koji je naboran i vlaknast od micelija; unutarnja je himenijalna strana glatka i bez sjaja, a katkad je i naborana na sredini, žuta do žuto-narančasta, vanjska je strana bjelkasta do limunastožućkasta i pahuljasta.

Spore: Eliptične, vrlo sitno bradavičave, s uljnim kapljama, prozirne, 10.9-15.1 x 5.5-7.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto, lomljivo, malo je elastično; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama na sloju iglica i na vapnenastom tlu, često u šumama smreke, rjeđa je u bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Jednobojna je zdjeličarka makroskopski vrlo slična peteljkastoj zdjeličarki (Sowerbyella radiculata) od koje se bitno razlikuje po obliku parafiza. Prema tome, sigurnu je determinaciju moguće potvrditi samo mikroskopiranjem.

Sowerbyella radiculata - created on December 2022 in Huesca, Spain by Luis Ballester

PETELJKASTA ZDJELIČARKA

Sowerbyella radiculata (Sowerby) Nannf.

Etimologija: radicosus (lat.) = korjenasto. Po plodnom tijelu s peteljkom.

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (5) cm je široko, u obliku je pehara, čašice ili zdjelice s uzdignutim ili spljoštenim, te malo nepravilnim rubom; unutarnja je himenijalna površina žuta, žuto-narančasta, krem-oker do crvenkasta, u sredini je glatka i malo radijalno naborana; vanjska je strana blijedožućkasta do kremasto-oker, kasnije je osušeno gotovo svijetlooker, kratko je bijelo dlakava ili vunasta.

Stručak: 0.5-1 (2) cm visok i 2-3 (5) mm debeo, općenito je kratak i ukopan u zemlju, bjelkast, žut, prema dnu je oker, dlakav, na bazi je blago naboran i korjenast od micelijskih niti.

Spore: Lagano eliptične, s bradavicama međusobno spojenim grebenima, tvoreći labirintsku, vrlo nepravilnu, rijetko gotovo pravilnu mrežicu, uglavnom s dvije uljne kaplje, 10.9-17.6 x 6.5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, malo je elastično, žuto; miris nije izražen ili je ugodan kiselkast na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, a popratne biljke su često jasen, divlja trešnja ili bršljan.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po upadljivoj boji i prisutnosti dugog stručka.

Trichophaea abundans - created in Netherlands (Kingdom of the) by Leonard Minkema

OBILNA ČEKINJAVICA

Trichophaea abundans (P.Karst.) Boud.

Etimologija: abundare (lat.) = obilovati. Po načinu rasta u mnogobrojnim skupinama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-1 cm široko, u ranoj je mladosti polukuglasto, zatim se raširi i otvori poput plitke zdjelice bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, često je vrlo nepravilno i dosta ukopano u tlo; unutarnja je himenijalna površina bijela do sivkasta, u starosti je krem, vanjska je strana smeđa i pokrivena gustim smeđim dlačicama.

Spore: Široko eliptične, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 11-15 x 6.5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u velikoj množini, u šumama na golom opožarenom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na golom i sjenovitom te vlažnom pjeskovitom tlu ili obraslom mahovinom raste donekle slična Trichophaea woolhopeia. Ona naraste samo 3-6 mm široko i na osnovi nema stalka, nego raste izravno na supstratu. Vanjska je strana spomenute čekinjavice također smeđe čekinjasto-dlakava, a unutarnja je himenijalna površina svijetlosiva do svijetlooker. Njezine su spore široko eliptične, prozirne i glatke, te velike 21-22 x 13-15 µm.

Rhizina undulata - created in Finland by Stefan Jakobsson

VALOVITA PLOČARICA

Rhizina undulata Fr.

Engleski naziv: Pine Firefungus

Plodno tijelo (apotecij): 3-30 (40) cm je široko, često je spljošteno, tanjurasto, jastučasto, konveksno valovito ili je u obliku valovitog diska, napuhano, tanko, rastegnuta kožica prianja uz zemlju, nema stalka već je s korjenčićem učvršćena za zemlju; crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe do crno-smeđe, rub je debeo, bjelkast je do žućkast, uzdignut je prema gore, donja je strana dosta svjetlije bijele do žućkaste boje i djelomično pokrivena gustim dlačicama dužine 1-2 mm.

Spore: Vretenaste, duguljaste, glatke, 25-33 x 8-9.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Okerasto, čvrsto, voštano, lomljivo, na kraju je kožasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, često u velikoj množini, na sunčanijim mjestima u crnogoričnim šuma, te po opožarenim terenima kao parazit ili saprofit na korijenju raznog crnogoričnog drveća, obično bora, duglazije (Pseudotsuga) ili smreke.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Smećkaste je boje, donji je dio svjetliji i s brojnim vlaknima dužine 1-2 mm, prisutna je jedna konveksna i smećkasta površina, ima čudni korijen kojim je učvršćena za zemlju i mali klobuk koji je često oštećen od kukaca.

ŠKRLETNA ČAŠICA

Sarcoscypha austriaca (Beck ex Sacc.) Boud.

Etimologija: austriaca = austrijska. Po lokalitetu.

Engleski naziv: Scarlet Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 1-7 (9) cm široko, gledajući zajedno sa stalkom u obliku je pehara ili čašice za liker, rub je rijetko valovit, u mladosti je okrenut prema unutra, kasnije je ravan; unutarnja je himenijalna površina glatka i ravna, ponekad je slabo venozna na sredini, vlažna, bez sjaja, intenzivne je crvene boje, boje krvi ili ruža za usne, vanjska je strana baršunasto dlakava.

Stručak: 2-3 (4) cm visok i 3-7 mm debeo, također je obrastao sitnim bijelim polegnutim dlačicama, širi se prema gore, jer postepeno prelazi u klobuk, pun, tvrd, veoma je žilav.

Spore: Eliptične, obično izravnate na krajevima, 22.5-35 x 9.9-13.5 µm; mješinice su s po 8 spora; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, prema dolje je sve deblje, do 2 mm, voštano, i u stručku i u klobuku je elastično i malo žilavo, bjelkasto do svijetložućkasto s crvenim unutarnjim slojem; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, do svibnja, u aluvijalnim šumama kao saprofit sitnih, u zemlju ukopanih, drvnih ostataka (grančica), osobito johe, vrbe, jasike ili bagrema, a rijetko lipe i drugog bjelogoričnog drveća, uglavnom je po više primjeraka na istoj grančici, voli pjeskovito i vapnenasto tlo; u nas je česta vrsta, kako u kontinentalnom tako i u sredozemnom području zemlje.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Unatoč žilavosti je lako probavljiva, slatkog okusa i bez posebne arome. Stručci se odbacuju.

Napomena: Od crvenog se peharčeka (Sarcoscypha coccinea) razlikuje samo po mikroskopskim osobinama, sitne su dlačice na vanjskom dijelu apotecija kovrčaste, a ne ravne, a spore su malo šire i obično su izravnate na vrhovima, a ne zaokružene kao kod slične vrste. Slična narančastocrvena zdjeličarka (Aleuria aurantia) sliči samo po boji, a razlikuje se po veličini, široka je do 10 cm, te po obliku apotecija koji je nepravilniji, valovit i raspuknut i bez stručka. Osim toga raste na zemlji, a ne na drvu.

CRVENI PEHARČEK

Sarcoscypha coccinea (Jacq.) Lambotte

Etimologija: coccineus (lat.) = skerletnocrveno, jasnocrveno, rumeno. Po boji.

Engleski naziv: Ruby Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 1-7 (10) cm široko, u obliku je plitkog pehara s drškom, zdjelice ili čašice; unutarnja je himenijalna strana pehara žive skerletnocrvene boje, vanjska je sterilna strana bjelkasta, uzdužno brazdasta od stručka do ruba i na kraju vrlo sitno dlakava, rub je žućkast, iskrivljen, u starosti je iskrzan i rascijepljen.

Stručak: 1-3 cm visok i 3-5 mm debeo, ponekad je malo duži, tipično je vrlo sitno dlakav, čvrst, sužava se prema bazi, često je stisnut i nepravilno uzdužno brazdast, bjelkast je ili nešto tamniji, kremast, žućkast, krem-okerast ili smećkast.

Spore: Eliptične, glatke, 24-35 x 10-12.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, bjelkasto do žućkasto s crvenim unutarnjim slojem, često vodenasto, tanko, u apoteciju od dna do ruba sve tanje, vrlo je elastično, voštano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimu i proljeće u šumama kao saprofit sitnih ili krupnijih drvnih ostataka ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, najčešće na trulim granama napola ukopanim u površinskom sloju, često uz šumske potoke i na provodnjenim šumskim terenima. 

Doba rasta: 2, 3, 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Od škrletne se čašice (Sarcoscypha austriaca) razlikuje samo po mikroskopskim osobinama, sitne su dlačice na vanjskom dijelu apotecija ravne, a ne kovrčaste, a spore su malo uže i obično nisu izravnate na vrhovima kao kod slične vrste. Slična narančastocrvena zdjeličarka (Aleuria aurantia) sliči samo po boji, a razlikuje se po veličini, široka je do 10 cm, te po obliku apotecija koji je nepravilniji, valovit i raspuknut i bez stručka. Osim toga raste na zemlji, a ne na drvu.

Sarcoscypha macaronesica - created in Spain by Jesús Prados Blanco

KANARSKI PEHARČEK

Sarcoscypha macaronesica Baral & Korf

Plodno tijelo (apotecij): 0.6-2 cm širok, u obliku je pehara ili čašice sa stalkom; unutarnja je himenijalna površina glatka, intenzivne crvene boje; vanjski je dio svjetliji, ružičast, rub je bijelo-okerast; stalak je bjelkast, od ruba prema bazi je sve svjetliji, baršunast.

Spore: Široko eliptične, na krajevima zaobljene, čak i djelomično krnje, rijetko vrlo blago vijugave, u zrelom stanju bez sluzi, 22-40 x 8.5-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 1.5 mm debelo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, od početka prosinca do početka travnja kao saprofit drvnih ostataka (grane) lovora ili hrasta u sredozemnim zimzelenim šumama. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta od kojih su tri na otoku Braču, jedan na otoku Korčuli i jedan u okolici Dubrovnika.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ovaj se rod sastoji od oko 18 vrsta u svijetu i sve one se makroskopski teško razlikuju jedna od druge.

Pseudoplectania melaena - created on February 2008 by Sam Linse (BearwoodSam)

JELOVA CRNOČAŠKA

Pseudoplectania melaena (Fr.) Sacc.

Engleski naziv: Darkening False Plectania

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (4) cm je široko, u obliku je čašice ili zdjele s manje ili više izraženim stručkom; rub je dosta pravilan, najprije je podvijen prema unutarnjoj strani; unutarnja je himenijalna površina u mladosti smeđa, sivo-smeđa, maslinasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa, u starosti je crno-smeđa ili crna, ponekad je s venama i naborana; vanjska je strana crno-smeđa do crna, prekrivena je sa sitnim i gustim dlačicama.

Spore: Kuglaste, glatke, s velikim uljnim kapljama, 12.7-13.4 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Relativno je debelo, elastično, sivkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od kraja ožujka do početka svibnja, u gorskim krajevima, u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit vrlo trulih trupaca, panjeva i vrlo krupnih otpalih grana različitih vrsta jela i smreke, obraslih mahovinom. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta od kojih su četiri na području masiva Velike Kapele u okolici Vrbovskog, dva na planini Medvednici, a jedan na području masiva Male Kapele u blizini Plitvičkih jezera.

Doba rasta: 3, 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od slične se crnkaste zdjeličarke (Pseudoplectania nigrella) razlikuje po prisutnosti stručka, te po rastu na drugačijem staništu. Crnkasta zdjeličarka raste na mahovini ili na goloj zemlji.

Pseudoplectania nigrella - created in Finland by Mariia Goncharskaia

CRNKASTA ZDJELIČARKA

Pseudoplectania nigrella (Pers.) Fuckel

Engleski naziv: Ebony Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (4) cm široko, u obliku je nepravilne čašice ili zdjelice, na bazi je s vrlo kratkim batrljkom koji pri ubiranju ostaje u tlu, ponekad je i odsutan; unutarnja je himenijalna površina glatka ili žiličasto naborana, crna je ili crno-smeđa, po vlažnom je vremenu sjajna, rub je oštar i dugo vremena uvrnut prema himenijalnoj strani; vanjska je sterilna strana tamnija, crno-smeđa i crno dlakavo-baršunasta.

Spore: Kuglaste, glatke, prozirne, ponekad s jednom velikom uljnom kapljom, 10-12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto je do sivkasto, elastično; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od travnja do svibnja, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, osobito ispod smreka i borova, u mahovini s otpalim iglicama.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Crnkastu je zdjeličarku moguće zamijeniti s crnom mahovinastom zdjeličarkom (Pseudoplectania sphagnophila) koja raste u svibnju i lipnju u mahovini na močvarnome tlu. Spomenuta vrsta nikada ne raste u šumama. Također je moguća zamjena s jelovom crnočaškom (Pseudoplectania melaena), koja također raste u proljeće (ožujak-svibanj) na sličnome staništu. Međutim, spomenuta zdjeličarka ima tamnomaslinasti do tamnosmeđi himenij i njezine su parafize na vrhovima spiralno zavijene te podsjećaju na biskupski štap.

CRVENKASTA CRNOČAŠKA

Plectania melastoma (Sowerby) Fuckel

Engleski naziv: Corona Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (4) cm široko, s kratkim je stručkom, u obliku je vrča, kasnije je poluloptasto; unutarnja je himenijalna strana sjajna i crna, vanjska je strana smeđe zrnasta, crnkasta i u početku naborana.

Stručak: Crno-smeđ, sa sitnim je dlačicama.

Spore: Eliptične, 23-28 x 10-11 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Smećkasto; miris je neugodan, a okus gorkast.

Stanište: Raste od prosinca do svibnja, kao saprofit tla i sitnijih drvnih ostataka različitih vrsta borova, ariša, lijeski, grabova, breza, ruža, kupina, vrijesa (Calluna vulgaris), planike (Arbutus unedo), hrasta plutnjaka i japanske kriptomerije (Cryptomeria japonica); pojavljuje se u vrlo različitim šumama, na njihovim rubovima te u vrištinama. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, na području Gorskog kotara, Korduna i šire okolice Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su crnkasta zdjeličarka (Pseudoplectania nigrella) i bugarkinja (Bulgaria inquinans).

CRNI PEHAR

Urnula craterium (Schwein.) Fr.

Etimologija: crateris (lat.) = kalež, pehar. Po izgledu plodnog tijela.

Engleski naziv: Devil's Urn

Plodno tijelo (apotecij): 2-8 (9) cm široko i 2-8 cm visoko, u mladosti je skoro zatvoreno, zatim se tjemenu zvjezdasto raspucava, u obliku je šalice ili pehara sa stalkom; unutarnja je himenijalna površina smeđa, crno-smeđa do crna, glatka, blistava, vanjska je strana sivo-smeđa do crno-smeđa, gusto je bradavičava i često brašnasto-pahuljasta, rub je iskrzan i raspucan.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-2.5 cm širok (pri vrhu), prema dolje je postepeno ili klinasto uži, nije korjenast, iznad baze je šupalj, a svjež u toj šupljini sadrži želatinoznu, skoro tekuću tvar, dosta je žilav; smeđ, crno-smeđ do crn, često je izbrazdan, baza je obrasla sitnim dlačicama.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 25-35 x 10-14; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 1.5 mm debelo, u mladosti je mekše i lomljivo u apoteciju, starenjem je sve žilavije, s nježnim je želatinoznim slojem, smeđe do crvenkasto-smeđe, osušeno je bijelo ili plavičasto-sivo, osobito iznad baze stručka; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta, graba, lijeske i trepetljikave topole (Populus tremula), te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima i piljevini, a ujedno je rizoidima povezana s humusnim tlom, voli vlažna mjesta. Pojavljuje se samo u nizinskim i brežuljkastim bjelogoričnim šumama kontinentalnih krajeva umjerenog pojasa; rijetka je vrsta u svijetu, najčešća je u središnjoj Hrvatskoj (od Sljemena do Dugog Sela). U Hrvatskoj je poznata sa 17 lokaliteta, i svi su u nizinskom i brežuljkastom području središnje Hrvatske. 

Doba rasta: 3, 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po obliku je sličan crveni peharček (Sarcoscypha coccinea), a po obliku i boji crvenkasta crnočaška (Plectania melastoma) koji je jako rijedak kod nas. To je manja gljiva, veličine do 2 cm, a crni pehar je na rubu narančasto-smeđ i raste među borovim iglicama. Veoma su slične vrste iz rodova Pseudoplectania i Plectania koje su crne boje. Razlikuju se po drugačijim sporama, manjim dimenzijama plodnog tijela, te želatinoznom sloju mesa.

Choiromyces meandriformis - created on July 2014 in Veľké Rovné, Slovakia by Filip Fuljer

VIJUGAVA MIRISNICA

Choiromyces meandriformis Vittad.

Engleski naziv: White Truffle

Plodno tijelo: 3-20 (25) cm široko, nepravilno, okruglasto ili krumpirasto, režnjasto ili kompaktno, redovito je s okruglastim, duboko izgriženim kraterima, peridij je formiran od isprepletenih hifa, najprije je bjelkast, a kasnije sa žuto-smeđim ili crvenkasto-smeđim mrljama.

Spore: Kuglaste, s bodljicama dugim 3-5 µm, 15-20 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Inicijalno bjelkasto, a poslije postane žućkasto-smećkasto, mramorirano, na presjeku se vide brojne areole ograničene vijugavim žilicama; miris je kod mladih primjeraka blag, a kod zrelih plodišta vrlo jak na češnjak i neugodan, a okus blag do blago gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen, uglavnom poluukopana u tlu, u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete. Sirova izaziva proljev i općenito se smatra da uzrokuje alergijski sindrom trovanja pa je prije pripreme potrebna temeljita termička obrada. Nisu poznati simptomi trovanja kod termički obrađenih gljiva.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta po plodnom tijelu koje uvijek napola proviruje iz tla, redovito je izgrižena, a meso je kod zrelih plodnih tijela odvratnog mirisa.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je bjelkasta, kasnije je sa žuto-smeđim ili crvenkasto-smeđim mrljama; 3. meso je bjelkasto do žućkasto-smećkasto; 4. miris mesa je blag, a kasnije vrlo jak i neugodan na češnjak; 5. raste poluukopano u tlu u bjelogoričnim šumama

LJETNI TARTUF

Tuber aestivum (Wulfen) Spreng.

Etimologija: aestivus (lat.) = ljetno. Po razdoblju rasta.

Engleski naziv: Summer Truffle

Plodno tijelo: 3-6 (8) cm široko, okruglasto, jajoliko, prilično je pravilno; crno-smeđe je do crne boje, prekriveno je tipičnim piramidalnim i debelim bradavicama pravilnog oblika, bradavice su oko 3-12 (14) mm široke, s 4-6 stranica, tvrde, oštro se dižu sa podloge, često su malo spljoštene ili udubljene na vrhu, uvijek su sa sitnim poprečnim crticama, poneke su po piramidalnim bridovima zrakasto raspuknute.

Spore: Skoro kuglaste do eliptične, nisu dekorirane, veličina varira ovisno o broju spora u mješinici, prozirne, 20-45 x 18-35 µm; otrusina je žuta do ljubičasto-smeđa.

Meso (gleba): Debelo, čvrsto, tvrdo je poput mrkve, u mladosti je bijelo, kasnije je svijetlosmeđe, u starosti je tamnosmeđe, često je s purpurnocrvenim mrljama, mramorirano, isprepleteno je s bjelkastim, tankim, vijugavim i sterilnim žilicama; miris kod mladih gljiva nije osobito jak, aromatičan na gljive, češnjak ili stare alge, kasnije je izraženiji, a okus je blag na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom, dobro dreniranom, vodopropusnom tlu bogatom kalcijevim karbonatom, siromašnom organskim ostacima i sa manje od 40% gline, a čiji su dublji slojevi prilično tvrdi što pomaže korijenu da se razvije bliže površini zemlje, voli toplija staništa, česta je u mediteranskim područjima. Prva je slika snimljena na lokalitetu Lučane kod Sinja, a drugu je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 1, 2, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a cijena po kilogramu gljiva je oko 200-400 €.

Napomena: Ovaj je tartuf crne boje, a od sličnih se vrsta razlikuje po karakterističnim piramidalnim bradavicama po površini plodnog tijela. Gleba je u mladosti skoro bijela, a poslije, kada se gljiva razvije, postane smećkasta, uvijek su prisutne sitne bijele žilice. Po bradavičavoj površini i staništu su slični zimski tartuf (Tuber brumale), crni tartuf (Tuber melanosporum) i crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jajoliko do okruglasto; 2. površina je crno-smeđa je do crna; 3. površina je s tipičnim piramidalnim i debelim bradavicama, koje su spljoštene ili udubljene na vrhu i uvijek sa sitnim poprečnim crticama; 4. meso je bijelo, smeđe do tamnosmeđe, isprepleteno s tankim bjelkastim žilicama; 5. miris mesa je slab na gljive ili češnjak; 6. raste podzemno u bjelogoričnim šumama, češće u mediteranskim područjima