Agaricus coniferarum - created on December 2023 in La Brée-les-Bains, France by Guinberteau Jacques

ČETINARSKA PEČURKA

Agaricus coniferarum Guinb. & Callac

Etimologija: conifer (lat.) = četinari, drveće koje nosi češere + -arum (lat.) = oni koji su povezani s četinarima. Po staništu.

Klobuk: 7-18 cm širok, isprva je kuglast, zatim je polukuglasto-konveksan, na kraju je konveksno-izravnat; smeđ, ponekad je žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, na kraju je tamnosmeđ, promjenjivog je izgleda, vunast, maljav, površina je prekrivena prilegnutim ljuskama ili radijalno isprepletenim vunastim vlaknima, rub je najprije cjelovit, debeo, zatim je nazubljen i krpast od ostataka ovoja, koji prelaze preko ruba do 2 mm.

Stručak: 8-11 cm visok i 2-4.5 cm debeo, valjkast, na bazi je često zakrivljen i ponekad blago gomoljast, iznad vjenčića je bijel ili ružičast, gladak, fino paperjast ili blago crtast, ispod vjenčića je kosmato vunast do baršunast, obično je dekoriran višestrukim smećkastim poprečnim ostacima ovoja u vidu nepotpunih vjenčića ili raspršenih ljuskica koje su iste boje kao površina klobuka, ako se bijela površina protrlja postane narančaste boje mrkve, a zatim hrđastocrvena, bez uočljivih rizomorfa na bazi; vjenčić je osrednje velik, do 1.3 cm širok, debeo, krhak, viseći, ravan ili više ili manje priljubljen uz stručak, gornja je strana crtasta, bijela, a donja bijelo vlaknasto-vunasta, rub je deblji, sastoji se od dva ruba odvojena vlaknastim utorom koji je rezultat intruzije ruba klobuka, gornji rub je bijel, a donji iste boje, ponekad deblji rub ostaje spojen na rub klobuka, a tada je vjenčić bijel, uzak i kosmato-vunast.

Listići: Gusti, slobodni, oko 7 mm široki, izmiješani su s lamelulama, oštrica je cjelovita, najprije su bjelkasti, zatim su ružičasto-smeđi s bjelkastom oštricom, čokoladnosmeđi i na kraju su tamnosmeđi.

Spore: Eliptične do izduženo eliptične, tankih stijenki, s 1-2 uljne kapljice ili s granuliranim sadržajem, (6.4) 6.9 - 8.5 (9.2) x (4.2) 4.4 - 5.9 (6.2) µm, Q = 1.3 - 1.91, N = 120, Me = 7.61 x 5.28 µm, Qav = 1.44; bazidije su usko batinaste, s 4 spore, 28-36 x 7-9 µm, sterigme su do 4 µm duge, cheilocistide su mnogobrojne, prozirne, jednostavne ili često sa 1-3 segmenta, završni elementi su batinasti, 13-37 × 6,5-15 µm, obično su kratko valjkasti ili kuglasti, 5-15 × 5-11 µm, pleurocistide su odsutne; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, na prerezu je najprije bijelo, kasnije postane jarkocrveno, u mladosti izraženije u klobuku, a u starosti u stručku, kasnije nijansa postaje vinskicrvena, ali ne krvavocrvena; miris je slab, nejasan, prilično ugodan, poput askorbinske kiseline, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u bazi stručka kod mladih primjeraka u dodiru sa Schäfferovom otopinom ne mijenja boju, meso kod osušenih plodnih tijela postane ljubičasto, a reakcija sa KOH je negativna.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni, u skupinama, kao saprofit tla po dinama, u parkovima, crnogoričnim šumama, uglavnom u šumama cedra, ali i čempresa, smreke ili borovice, rijetko ispod bjelogoričnog drveća, hrasta, u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer podaci o jestivosti nisu u potpunosti poznati.

Napomena: Slične su bohusijeva pečurka (Agaricus bohusi), koja raste u bjelogoričnim šumama i boiseseletova pečurka (Agaricus boisseletii), kojoj je vjenčić sa donje strane smeđ.

KRAČUNASTA PEČURKA (KRAČUN)

Agaricus crocodilinus Murrill

Engleski naziv: Macro Mushroom

Klobuk: 5-30 (40) cm širok, najprije je polukuglast do zvonolik, zatim konveksan i raširen, ponekad je tupo ispupčen na sredini, najprije bijel, zatim oker-smećkast, površina glatka pa sitno vlaknasta, tijekom sušnog vremena je pokriven bijelim paperjastim ljuskama, starenjem postane žućkast, u suhim uvjetima se duboko raspucava i postaje ljuskav, trljanjem ne mijenja boju ili vrlo slabo požuti, rub je dugo vremena podvijen i s ostacima zastorka.

Stručak: 10-25 cm visok i 2-5.5 cm debeo, valjkast, često je vretenasto zadebljan na bazi, pun, kasnije je šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, iznad vjenčića također ružičast, crvenkast do crveno-smeđ, ispod vjenčića je ponekad sa žućkastim mrljicama i maljavo vlaknast i s uraštenim ljuskicama koje se poslije gube; vjenčić je najprije bijel, poslije posmeđi, širok, opnast, viseći, s krpastim i nazubljenim rubom, s donje je strane ljuskav.

Listići: Slobodni, prilično su gusti; najprije su bjelkasto-sivi ili sivkasti, zatim sivo-ružičasti do blijedoružičasti i na kraju tamnosmeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 8.5-12.5 x 6-8 µm, cheilocistide su često s više segmenata, batinaste, 12-35 x 9-17 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo, eventualno postane malo ružičasto-sivo ili crvenkasto u stručku; miris je prvo slab na gorke bademe, kasnije je sve više neugodan na urin ili amonijak, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH ili sumpornom kielinom požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto narančasto-crveno do tamnoljubičasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, jarcima i rubovima šuma; česta je vrsta u primorskom pojasu i po otocima. Primjerci na slikama snimljeni su u lipnju na lokalitetima Zelovo pokraj Sinja i Voštane pokraj Trilja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Negativna je strana ta što sadrži posebno visoke koncentracije agaritina za koji je navedeno da je u pokusu sa životinjama pokazao kancerogene učinke. Međutim, agaritin imaju i druge vrste gljiva, kao i uzgojene gljive, koje se smatraju bezopasnima. Također može sadržavati po zdravlje štetne razine kadmija, zbog čega ih neki mikolozi smatraju neprikladnima za konzumaciju.

Napomena: Najvažnija karakteristika bitna za identifikaciju ove vrste je njezina veličina, kada ugledate mlado, još zatvoreno plodno tijelo veličine stisnute šake, sigurno ste pronašli kračunsku pečurku.

Najvažnije za determinaciju: 1. blijedoružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić s nazubljenim rubom; 3. meso na prerezu vrlo slabo pocrveni; 4. meso miriše na anis ili amonijak; 5. stručak je iznad vjenčića ružičast ili crvenkast; 6. klobuk je često širi od 20 cm; 7. raste po livadama

Agaricus cupreobrunneus - created on October 2022 in Vimodrone, Italy by Fabio Mauri

BAKRENOSMEĐA PEČURKA

Agaricus cupreobrunneus (Jul.Schäff. & Steer) Pilát

Etimologija: cupreus (lat.) = bakreno + brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe. Po bakrenosmeđoj boji.

Engleski naziv: Copper Mushroom

Klobuk: 3-8 cm širok, polukuglast, konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut na sredini; bijelo-kremast do crveno-smeđ, prirašteno dlakavo-ljuskav po cijeloj površini, rub je sa čupavim ostacima zastorka.

Stručak: 3-8 cm visok, sužava se prema bazi, bez micelijskih niti na bazi, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bjelkast do ružičasto-smećkast ili bakreno-smećkast, ne žuti, najviše postane ružičasto-smeđ; vjenčić je neupadljiv, jednostruk, uzdignut, čupav, bjelkast do malo bakrenocrvenkast, prolazan.

Listići: Zaokruženi uz stručak, slobodni, prilično su široki, nisu gusti; najprije su ružičasti, a kasnije tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, s kličnim otvorom, 7-10 x 4-6 µm, cheilocistide su rijetke ili ih nema, 24-30 x 12-17 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na prerezu ili na oštećenom mjestu najprije lagano pocrveni pa poslije postane tamnocrveno do tamnosmeđe; miris je manje ili više kiseo, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po travnjacima, livadama, parkovima, vrtovima, te pješčanim nanosima i dinama, ne raste u šumama, uglavnom u priobalnim mediteranskim područjima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je porfirnosmeđa pečurka (Agaricus lividonitidus), koja ima manje spore.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. prolazni opnasti vjenčić; 3. meso vrlo slabo poružičasti; 4. gorke bademe ili anis; 5. klobuk je čehast; 6. raste po livadama

Agaricus cupressicola - created on March 2020 in Oviedo, Spain by Manuel Antonio Miranda Álvarez

ČEMPRESOVA PEČURKA

Agaricus cupressicola Bon & Grilli

Etimologija: Cupressus (lat.) = čempres + -cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi u. Po staništu.

Klobuk: 3-7 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi, smećkast do smeđ, često je s ljubičastim odsjajem, površina je prekrivena sa ljuskama.

Stručak: 3-7.5 cm visok i 0.5-1.7 cm debeo, valjkast, ponekad je blago gomoljast na bazi, bijel, prema dnu tamni, na bazi je s tankim micelijskim nitima; vjenčić je opnast, gornja strana je smeđa, a donja bijela.

Listići: Gusti, slobodni, najprije su blijedo ružičasti, u starosti su crno-smeđi, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, 4.5-5.5 × 3.5-4 µm, cheilocistide su s više segmenata, kruškolike, 16-41 x 8-12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu vrlo slabo crveni; miris je kiseo, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično ispod čempresa ili cedra, te ispod crne topole (Populus nigra), na glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Po staništu ispod čempresa je slična korjenasta pečurka (Agaricus bresadolanus), koja ima drugačiji miris na fenol i mnogo izduženije cheilocistide.

Agaricus depauperatus - created in Finland by Petri Roponen

SITNOLJUSKAVA PEČURKA

Agaricus depauperatus (F.H.Møller) Pilát

Etimologija: depauperare (lat.) = oslabiti, siromašiti. Po slabijoj dekoraciji.

Engleski naziv: Depauperate Mushroom

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo polukuglast, poslije konveksan, na kraju je otvoren; bjelkast, prekriven je sa sitnim žuto-smeđim ljuskama na blijedo žutoj osnovi, sredina je tamnija, sivo-smeđa do vinskicrvenkasta.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, bijel, pri vrhu je bijelo-ružičast, često je ljuskav kao i klobuk, u starosti je crveno-smeđ, na ozlijeđenim mjestima pocrveni pa poslije pocrni; vjenčić je uzak, opnast, uzdignut, bijel.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, sivkasto-ružičasti do sivkasto-crvenkasti, kasnije su ružičasto-sivi do tamnosmeđi, oštrica je u mladosti bjelkasta i malo resasta.

Spore: Eliptične, 7-10 x 4-6 µm, cheilocistide su brojne, široko batinaste do kuglaste, s jednim segmentom, 13-50 x 11-30 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, sivkasto, na prerezu u stručku lagano pocrveni; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma i parkovima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), koja na prerezu požuti pa posmeđi u bazi stručka i schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), koja na prerezu postane žućkasta.

Agaricus devoniensis - created on November 2023 in Soulac-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

PJEŠČANA PEČURKA

Agaricus devoniensis (Vittad.) M.M.Moser

Etimologija: Po okrugu Devon u jugozapadnoj Engleskoj, karakterističnom po pješčanim plažama.

Engleski naziv: Sandy Mushroom

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo polukuglast, poslije konveksan, na kraju otvoren i lagano ulegnut na sredini; prvo je bijel do sivkast, kasnije je s ružičastom do blijedocrvenom nijansom, gladak ili blago vlaknast, gotovo uvijek je prekriven pijeskom.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, više je ili manje valjkast, malo je gomoljast, bijel, na vrhu je blago ljuskav i svijetloružičast, pri dnu je žućkast do žućkasto-smeđ, gladak ili slabo vlaknast, s jasnim je pojasevima ispod vjenčića, bez micelijskih vlakana na bazi, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je opnast, tanak, uzak, bijel, viseći, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s brojnim lamelulama; najprije su ružičasti, zatim su tamno crveno-smeđi.

Spore: Eliptične, 6-7 x 5-5.5 µm, s brojnim je cheilocistidama s 1-2 segmenta, zadnji segment je široko batinast, 15-40 x 8-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu je iznad listića malo crvenkasto, kasnije je blijedo-oker i sa smećkastim mrljama; miris je slab na gljive, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla isključivo na dinama i pješčanim nanosima ili u njihovoj blizini, na travnatom ili pjeskovitom tlu, uglavnom potpuno zatrpana pijeskom, u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je poljska pečurka (Agaricus campestris), koja je mesnatija i ima uzdignut vjenčić.

SCHULZEROVA PEČURKA

Agaricus dulcidulus Schulzer

Etimologija: dulcis (lat.)= slatkasto. Po okusu mesa?

Engleski naziv: Rosy Wood Mushroom

Klobuk: 3-5.5 cm širok, stožasto-konveksan pa otvoren, često je ispupčen na sredini, sredina je nešto mesnatija; površina je prekrivena s vinskicrvenim, crveno-smeđim do ljubičasto-smeđim, koncentrično postavljenim vlakancima koja su gušća u sredini, prema rubu je sve svjetliji, a rub je bjelkast i i često krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 0.4-0.8 (1) cm debeo, valjkast, lagano se zadebljava prema bazi, malo je čehasto-vlaknast, bijel, ponekad sa laganom narančastom nijansom, trljanjem ili na ozlijeđenim mjestima lagano požuti, osobito na dnu, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je uzak, tanak, viseći i prolazan.

Listići: Zaokruženi uz stručak, slobodni, gusti; najprije svijetloružičasti do sivkasto-ružičasti, poslije sivo-smeđi i na kraju ljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 5-6 x 3.5-4 µm, cheilocistide su kuglaste, s 1-2 segmenta, 13-25 x 7-13 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo u klobuku, a kremasto u stručku, na prerezu pri dnu stručka polako žuti; slabo miriše na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u vrhu stručka u dodiru s KOH postane tamno žuto-maslinasto, kožica ili meso u klobuku žuto, a kožica klobuka sa Schafferovom otopinom postane narančasta do narančasto-crvena.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, uz šumske staze, obično ispod bukve, kao i u crnogoričnim šumama u blizini bora, cedra ili smreke, na sloju iglica ili otpalom lišću, ali također na travnjacima. Primjerke na slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Po boji je slična usamljena pečurka (Agaricus semotus), koja ima mnogo tanje meso.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. prolazni opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu lagano požuti; 4. meso ugodno miriše na gorke bademe ili anis; 5. klobuk je crveno-smeđe čehast, osobito na sredini; 6. klobuk je do 6 cm širok; 7. raste u šumama

Agaricus endoxanthus - created on May 2018 in Homestead, Florida, USA by Alan R. Franck

POŽUTJELA PEČURKA

Agaricus endoxanthus Berk. & Broome

Etimologija: éndon (gr.) = unutra, unutar + xanthós (gr.) = žut, žućkast. Po promjeni boje mesa.

Klobuk: 2-6.5 cm širok, konveksan, kasnije se konveksno izravna i lagano ulegne na sredini, suh, prekriven je sivo-smeđim do sivim vlaknima, radijalno se raspucava i izlaže bijelo meso, koje u vlažnim uvjetima postaje ružičasto, vlakna su na sredini tamnija i stisnuta u male, raštrkane vlaknaste ljuske, rub je bijel, prelazi preko listića.

Stručak: 3-6 cm visok i 4-12 mm debeo, valjkast, na bazi je lagano zašiljen i s bijelim rizomorfima, šupalj, površina je i iznad i ispod vjenčića gola, sivo-smeđa; vjenčić je trajan, opnast, viseći, jednostruk, do 11 mm širok, donja je površina blago maljava, rub je cjelovit, bijel, ponekad sa smeđim zrncima.

Listići: Gusti, slobodni, do 4 mm visoki, izmiješani su s 10 ili više lamelula, najprije su sivo-crveni, ružičasti do tamnocrveni, kasnije su smeđi do tamnosmeđi, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, glatke, bez kličnog otvora, 5-6 × 3-4 µm, Me = 5.4 × 3.5 µm, N = 20, Q = 1,25–2, Qa = 1.55, cheilocistidije su rijetko prisutne kod razvijenih primjeraka, uglavnom su kruškolike, a rjeđe kuglaste,  (9) 11–17 × 8–12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u bazi stručka i sredini klobuka jako požuti, ponekad je promjena boje gotovo neuočljiva, trljanjem nema promjene boje; miris nije izražen, ne miriše na tintu ili gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit tla u otvorenim šumskim područjima, staklenicima ili u zoološkim vrtovima u prostorijama s tropskom vegetacijom, voli toplija staništa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako nema pouzdanih podataka o jestivosti ove vrste smatramo je otrovnom, kao i sve vrste iz sekcije Xanthodermatei, kojima meso na prerezu požuti u dnu stručka.

Napomena: Karakteristična je po sivoj do sivo-smeđoj boji klobuka koji se radijalno raspucava poput cjepača (Inocybe), te mesu koje na prerezu požuti.

Agaricus freirei - created on November 2022 in Talmont-Saint-Hilaire, France by Guinberteau Jacques

FRAIREIJEVA PEČURKA

Agaricus freirei Blanco-Dios

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 4-13 cm širok, isprva je polukuglast, stožast, kasnije je izravnat i konveksan, ponekad je blago ulegnut na sredini, suh, crvenkasto-smeđ, prekriven je radijalnim crvenkasto-smeđim ili čokoladnosmeđim vlaknima na bjelkastoj osnovi, kasnije se razlažu u male ljuskice i čuperke, rub je tanak, cjelovit, malo prelazi preko listića, često s krupnim ostacima vjenčića.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.7-1.8 cm debeo, valjkast, batinasto zadebljan, gomoljast, bijel, na bazi je oker, kasnije posivi, s poprečnim, smeđim ljuskama, koje ponekad potpuno obuhvaćaju cijelu površinu, ponekad je s pamučastim bijelim micelijem na bazi; vjenčić je opnast, gornja je površina glatka, donja je svilenkasto-vlaknasta, tanak, rub je debeo i dvostruk, s gornje je strane bijel, a s donje je strane sa smeđim ljuskicama.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su bjelkasti, zatim ružičasti, kasnije su smeđi i na kraju tamnosmeđi, gotovo crni, s bjelkastom oštricom, nazubljeni, što je vidljivo samo uz pomoć povećala.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 5-8 x 3-5 µm, Q = 1.5-1.7 (1.9), cheilocistidije su brojne, prozirne, batinaste ili kruškolike, rijetko kuglaste, s jednim ili više segmenata na dnu, 13.3.27.6 x 5.6-11.2 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, isprva je bijelo, na prerezu je nepromijenjeno, rijetko i gotovo neprimjetno žuti, kasnije postaje ružičasto ili vinskicrveno, osobito u donjoj polovici stručka; miris je slab na tintu, osobito u bazi stručka, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuta ili žuto-narančasta, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po pješčanim nanosima u blizini obale, ispod hrasta crnike (Quercus ilex) ili hrasta medunca (Quercus pubescens), u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Navodi se da je toksična, odnosno da uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Na sličnom staništu raste slična ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja ima neugodan miris na plijesan ili rotkvice.

Agaricus friesianus - created in Finland by Outi Laakso

FRIESOVA PEČURKA

Agaricus friesianus L.A.Parra, Olariaga & Callac

Etimologija: U čast Eliasa Magnusa Friesa (1794–1878), švedskog mikologa i jednog od utemeljitelja suvremene mikologije + -ianus (lat.) = označava pripadnost ili posvetu. Po imenu.

Klobuk: 3-7 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi, na sredini je tupo ispupčen do blago ulegnut, gladak, bez sjaja, na sredini je prekriven crvenkasto-ljubičastim radijalnim vlaknima, ponekad su grupirana u finim ružičastim ljuskama, prema rubu je s raštrkanim ružičastim, crvenkasto-ružičastim do crvenkasto-ljubičastim ljuskicama na bijeloj osnovi, dio prema rubu je rijetko potpuno prekrivene finim ljuskama, rub je tanak, rijetko prelaze listiće.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-7 mm debeo (na gomolju 0.7-1.4 cm), valjkast, gomoljast, bijel, gladak i slabo ružičast prema vrhu, ukrašen je finim vlakancima raspoređenim u jedva vidljive trakice ispod vjenčića, u starosti je žuto-oker, osobito prema bazi, s finim bazalnim micelijskim nitima; vjenčić je vrlo uzak, do 4 mm širok, tanak, krhak, opnast, jednostruk, s obje je strane gladak, bjelkast, trljanjem i ponekad u starosti požuti.

Listići: Gusti, slobodni, do 8 mm široki, izmiješani su s lamelulama, sivkasto-ružičasti, u starosti su tamnosmeđi do gotovo crni, oštrica je nazubljena i bljeđa.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 4-5.5 × 3-3.5 µm, Q = 1.28-1.43 (1.53), Me = 4.9 x 3.3 µm, cheilocistide su batinaste, kruškolike ili kuglaste, ponekad su sa više segmenata, 8-27 (31) x 7-15 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu postane lagano žuto-oker u bazi stručka; miriše na gorke bademe ili anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u planinskim crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Karakteristična je po mesu koje na prerezu požuti i mirisu na anis, a slična je majčinska pečurka (Agaricus matrum) od koje se teško može razlikovati na temelju makroskopskih karakteristika, a i mikroskopske karakteristike su gotovo jednake.

Agaricus fuscofibrillosus - created on April 2012 in California, USA by Christian Schwarz

TAMNOVLAKNATA PEČURKA

Agaricus fuscofibrillosus (F.H.Møller) Pilát

Engleski naziv: Dusky Mushroom

Klobuk: 4-9 (11) cm širok, svijetlosmeđ do smeđ, s radijalno postavljenim smeđim ljuskama, rub je valovit i dugo vremena podvijen.

Stručak: Bjelkast s ružičastom nijansom, gladak, na oštećenim mjestima odmah pocrveni; vjenčić bjelkast, jednostruk, viseći.

Listići: Slobodni; ružičasti, u starosti tamnocrvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 4.5-7.5 x 3-5 µm; otrusina je crveno-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu odmah intenzivno pocrveni; miris je slab na gljive, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, rujnu i listopadu, kao saprofit tla u bjelogoričnim šuma, a rjeđe u crnogoričnim. U Hrvatskoj je nađena na rubu travnjaka i bjelogoričnog šumarka, na samo jednom lokalitetu, u okolici Rijeke.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Slične su benesijeva pečurka (Agaricus benesii), koja ima postojan vjenčić s dvostrukim rubom, te bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii), koja uvijek raste busenasto.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. viseći opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu odmah dosta intenzivno pocrveni; 4. klobuk je smeđe ljuskav; 5. raste u šumama

Agaricus gennadii - created on December 2023 in Saint-Denis-d'Oléron, France by Guinberteau Jacques

GENADIJEVA PEČURKA

Agaricus gennadii (Chatin & Boud.) P.D.Orton

Engleski naziv: Conifer Mushroom

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo konveksan pa otvoren i uzdignuta ruba, lijevkast; bijel do svijetlosmeđ, s ostacima zemlje po površini, gladak ili paperjasto ljuskav, kožica lagano žuti, a poslije se raspucava na polja; rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4.5-10 cm visok i 1.5-3 cm debeo, kratak, robustan, pun, gladak, kraći od širine klobuka, valjkast, zadebljan na bazi, često zakrivljen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; najprije je bijel, poslije oker-smeđ, na vrhu s bijelim ljuskicama; prljavo bijeli vjenčić sjedi na osnovi stručka, sliči volvi, opnast, rastrgan na režnjeve, s dvostrukim rubom, poslije postane smećkast.

Listići: Vrlo gusti, uski, do stručka zaokruženi, slobodni; najprije svijetloružičasti, zatim tamnosmeđi.

Spore: Eliptične; 6.5-9.5 x 5-7 µm, cheilocistide su uglavnom s jednim segmentom, valjkaste do usko batinaste, 17-40 x 5-11 µm; otrusina je crvena do hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na presjeku gotovo ne mijenja boju, samo uz listiće malo pocrveni, a zatim postane prljavo smećkasto; miris je slabo izražen ili malo neugodan, kiseo ili na urin, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, vrtovima, parkovima u grmlju i uz staze.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Neugodan miris nestane tijekom kuhanja.

Napomena: Slična je otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), koja na prerezu lagano požuti, osobito u bazi stručka.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. nisko postavljeni opnasti vjenčić dvostrukog ruba podsjeća na volvu; 3. meso na prerezu ne mijenja boju, eventualno samo uz rubove blago pocrveni; 4. raste po livadama

LJUSKAVA PEČURKA

Agaricus impudicus (Rea) Pilát

Engleski naziv: Tufted Wood Mushroom

Klobuk: 4-15 cm širok, najprije je konveksan pa se nešto otvori, te skoro spljošti ili ulegne na sredini; smeđ, nešto je tamniji na sredini, u starosti raspucava na velike uraštene smeđe ljuske i vlaknaste nakupine, a između njih se uočava bijela osnova, prema rubu je svjetliji, rub je ponekad raspuknut.

Stručak: 4-15 cm visok i 0.8-2 cm debeo, vitak, tanak, vrlo dug, valjkast, često zakrivljen, cjevasto-šupalj, zadebljan na bazi, mjestimično je s ostacima micelija, snježnobijel, pahuljast; vjenčić je jednostruk, tanak, viseći, opnast, bijel, ponekad s smeđim rubom, s donje je strane smećkast.

Listići: Gusti, slobodni, uski, tanki; najprije svijetloružičasti, zatim sivo-ružičast i na kraju tamnosmeđi, oštrica je iste boje i glatka.

Spore: Eliptične, 5-7 x 3.5-4.5 µm, cheilocistide su kruškolike, s jednim segmentom, 11-28 x 8-16 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo do kremasto-bijelo, na prerezu gotovo ne mijenja boju ili samo blago pocrveni na vrhu stručka, oko šupljine stručka postane krem do svijetlonarančasto-oker, a u osnovi stručka posmeđi; miris je neugodan, kiseo ili metalan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u brojnim i raštrkanim kolonijama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, ali češće u crnogoričnim šuma, obično u šumama bora, na rubovima šuma, voli toplije krajeve, dosta je rasprostranjena vrsta duž morske obale i po otocima, rijetka je u kontinentalnom dijelu, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Od sličnih se vrsta uglavnom razlikuje po staništu uz morsku obalu i po mesu koje je na prerezu skoro nepromjenjive boje. Na istom staništu raste mala šumarica (Agaricus sylvaticus), koja jako pocrveni, vunastonoga pečurka (Agaricus lanipes) ima kraći, vunasti stručak, a meso na prerezu lagano pocrveni, dok smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus), na prerezu požuti u bazi stručka i miriše na tintu.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. uzdignuti opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu blago pocrveni na vrhu stručka; 4. meso neugodno miriše na plijesan ili rotkvice; 5. klobuk je smeđe čehast; 6. raste u šumama uz morsku obalu

Agaricus iodosmus - created on October 2020 in Castelló, Spain by toniconca

JODOFORM PEČURKA

Agaricus iodosmus Heinem.

Etimologija: iodium (lat.) = jod + osme (gr.) = miris. Po mirisu.

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je polukuglast, na kraju je konveksano-izravnat, često je ulegnut na sredini; najprije je skoro crnkast ili tamnosmeđ pa razvijen s rastrganom kožicom i površinom na kojoj se formiraju velike ljuske, osobito prema rubu, sredina je ujednačene boje, bijela osnova je naglašene čađavosive boje kada se gljiva razvije, rub je dosta tanak s kožicom koja prelazi preko ruba.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.5-4 cm debeo, teži da postane valjkast, prilično je robustan, karakteristično je sužen na donjem dijelu, bijel, donji dio je nešto svjetlije boje od klobuka i trljanjem teži da požuti; vjenčić je širok, opnast, bijel ili prljavo bijel, viseći, s dvostrukim rubom.

Listići: Prilično su gusti, suženi su uz stručak; oštrica je ravna i lagano nazubljena; najprije su bjelkasti pa ružičasti, nakon dužeg vremena su sivi i na kraju crnkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 5.5-7 x 4.5-6 µm, cheilocistide su uske, u prilično su dugim lancima, s jednim segmentom, kuglaste, široke su 5-20 µm; otrusina je crnkasto-smeđa.

Meso: Prilično je kompaktno, bijelo, na prerezu u bazi stručka izraženo požuti, kasnije postane lagano crvenkasto; karakteristično miriše na tintu.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni kao saprofit tla u svim tipovima šuma i travnjacima, u travi, u primorskom pojasu, u dosegu soli.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako nema pouzdanih podataka o jestivosti ove vrste smatramo je otrovnom, kao i sve vrste iz sekcije Xanthodermatei, kojima meso na prerezu požuti u dnu stručka.

Napomena: Teško se može zamijeniti nekom drugom vrstom ako se obrati pozornost na navedene karakteristike, osobito na stanište uz morsku obalu i stručak koji na prerezu požuti u bazi.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu požuti u bazi stručka; 4. miriše neugodno na jod; 5. klobuk je smeđe ljuskav; 6. raste uz morsku obalu u travi

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 177. Jodoform pečurka (Agaricus iodosmus Heinem.)

Agaricus kerriganii - created on March 2014 in Quail Hollow Ranch, Santa Cruz County, CA, USA by Christian Schwarz

KERRIGANOVA PEČURKA

Agaricus kerriganii L.A.Parra, B.Rodr., A.Caball., Martín-Calvo & Callac

Etimologija: U čast britanskom mikologu G.M. Kerriganu. Po imenu.

Klobuk: 4-6 cm širok, najprije polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i lagano ulegne na sredini, suh, svilenkast, gotovo gladak do više ili manje radijalno ljuskav, u početku je ljubičast, ponekad je sa bijelo-žućkastim područjima, osobito prema rubu, kasnije je središnji dio lagano ljubičast ili ružičast, s diskoloriranim žućkastim ili bijelo-žućkastim područjima prema rubu, na kraju je smećkast na sredini, gotovo potpuno izgubi ljubičaste tonove, trljanjem požuti, iako ne jako intenzivno, rub je bjelkast i malo krpast.

Stručak: 3–5 cm visok i 0.5–0.9 cm debeo, batinasto ili gomoljasto zadebljan na bazi, površina je glatka, bijela ili s ružičastim nijansama iznad vjenčića, ispod vjenčića je blago vlaknasta i bijela, pri dnu je s tankim bjelkastim micelijskim nitima; vjenčić je opnast, vrlo krhak, do 3 mm širok, viseći, jednostruk, s obje je strane gladak, u početku bijel, kasnije postaje žut ili crveno-smeđ od spora s gornje strane.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su blijedo ružičasti do ružičasti, zatim su sivo-ružičasti i na kraju crnkasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 4.6–6 × 3.3–4.1 μm, Q = 1.2–1.4 (1.7), cheilocistide su skoro valjkaste, sa segmentima, 5.5-24 x 4-12 µm; otrusina je tamno ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo do žućkasto-smeđe, na prerezu vrlo lagano postaje blijedo ružičasto, uglavnom uz rub stručka, ali to je uglavnom teško uočljivo; miris i okus su ugodni na gorke bademe i dosta jaki na anis.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u bazi stručka u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom crveno.

Stanište: Raste u jesen i zimu, u periodu bez mraza, u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće ispod hrasta crnike (Quercus ilex) i alepskog bora (Pinus halepensis), na glinenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Slična je ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), koja raste u travi.

Agaricus koelerionensis - created by Didier Borgarino

DINSKA PEČURKA

Agaricus koelerionensis Bon

Etimologija: Koeleria (lat.) = po biljci smilici (Koeleria) pored koje raste na pješčanim travnjacima na stražnjoj strani dina i po liticama na obalama Atlantika i Sjevernog mora. Latinski naziv roda je dano u čast njemačkom profesoru Georgu Ludwigu Koeleru (1764.–1807.). Po biljci.

Klobuk: 5-15 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije je konveksan i raširen, ravan ili ulegnut na sredini, čokoladnosmeđ, površina se razlaže na velike koncentrične smeđe ljuske na svjetlijoj osnovi, sredina ostaje cjelovita, izblijeđuje prema rubu, rub je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 3-12 cm visok, duži je u odnosu na širinu klobuka, valjkast, često je zakrivljen, na dnu je gomoljasto zadebljan, bijel, pri dnu je blago oker-smeđ, iznad vjenčića je ružičast; vjenčić je širok, na donjoj strani je često sa zupčasto raspoređenim ljuskama, bijel.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, na kraju su tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 5-6.5 x 3.3-4.4 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo ili lagano pocrveni prema dnu stručka; miris je ugodan do neugodan na gljive, a prema nekim autorima pri dnu stručka miriše poput smrdljive štitarke (Lepiota cristata).

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično ispod bora, te na obalnim dinama, na pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slična je ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koji ima svjetliji klobuk, manje smeđe i rjeđe ljuske, duži stručak i kraće spore.

LANGEOVA PEČURKA

Agaricus langei (F.H.Møller) F.H.Møller

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Scaly Wood Mushroom

Klobuk: 6-20 cm širok, prvo je polukuglast pa konveksan, zatim otvoren, oker-smeđ do smeđ, tamniji na sredini, prekriven je hrđastosmeđim ljuskama na svjetlijoj osnovi, trljanjem pocrveni.

Stručak: 7-12 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast, malo je zadebljan prema osnovi, nije gomoljast, pun je pa cjevasto-šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast, gladak, ispod vjenčića je prekriven bjelkastim vlakancima, a kasnije postaje sivkast, na ozlijeđenom mjestu jako pocrveni; vjenčić je s tanak, opnast, viseći, s gornje je strane gladak, a s donje je smeđe ljuskav.

Listići: Gusti, slobodni, najprije su ružičasti pa zatim tamnocrvenkasto-smeđi, trljanjem postanu crveniji, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, 5-9 x 3.6-6 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, bez segmenata, 10-30 µm široke; otrusina je crveno-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na presjeku odmah poprimi crvenkastu do krvavocrvenu boju; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće skupno, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, osobito ispod borova na vapnenastom tlu, rjeđe se pronađe u bjelogoričnim šumama. Primjerci na prve četiri slike snimljeni su u lipnju na lokalitetu Ivanečka Željeznica kod Ivanca, u šumi bora, a petu sliku snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena s malom šumaricom (Agaricus sylvaticus), koja ima sitno ljuskav stručak ispod vjenčića, nešto manje spore i drugačiji oblik cheilocistida.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. viseći opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu odmah intenzivno pocrveni; 4. meso je ugodnog mirisa na gljive; 5. klobuk je smeđe ljuskav; 6. raste u šumama

Agaricus lanipes - created on March 2014 by zaca

VUNASTONOGA PEČURKA

Agaricus lanipes (F.H.Møller & Jul.Schäff.) Hlaváček

Etimologija: lanis (lat.) = vuna, bunda + pes (lat.) = stopalo, noga. Po dekoraciji na stručku.

Engleski naziv: The Princess

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo polukuglast, poslije konveksan, na kraju otvoren i lagano ulegnut na sredini; smeđ do tamnosmeđ, površina je poslije s crvenkastim mrljama, pokriven je tamnosmeđim uraštenim ljuskama na svjetlijoj osnovi, koje su gušće na sredini, rub je krpast i resast.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 cm debeo, kratak, valjkast, dosta je zadebljan na bazi, bjelkast, ispod vjenčića je prošaran smeđim vunastim pojasevima, na bazi je smećkast i sa uočljivim bijelim micelijskim nitima, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je uzak, opnast, uzdignut, bjelkast do smećkast, s dvostrukim je rubom.

Listići: Gusti, slobodni, najprije su blijedoružičasti, zatim su crvenkasto-smeđi, u starosti su tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 6-7.5 x 4-5 µm, cheilocistide su kuglaste do kruškolike, s mnogo segmenata, ponekad s proširenim vrhom, 16-28 x 6-12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Čvrsto, prljavo bijelo do svijetlosmeđe, na prerezu na vrhu stručka osrednje pocrveni, a u bazi postane lagano žućkasto do žućkasto-narančasto; miris je nejasan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, te miješanim i bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod bjelogoričnog drveća, po vlažnim terenima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Smeđa boja klobuka u kombinaciji s tankim micelijskim nitima na bazi stručka čini determinaciju relativno jednostavnom. Slična je ljuskava pečurka(Agaricus impudicus), koja može imati izražene micelijske niti, ali one su slabije izražene i ima karakteristično dugi, bjelkasti stručak bez jasnih vunastih pojaseva.

Agaricus litoralis - created on September 2004 in Teruel, Spain by Luis Ballester

DEBELA PEČURKA

Agaricus litoralis (Wakef. & A.Pearson) Pilát

Engleski naziv: Coastal Mushroom

Klobuk: 3-12 cm širok, kuglast, konveksan, na kraju je spljošten ili malo ulegnut na sredini; bjelkast, oker do svijetlosmeđ, trljanjem požuti, gusto je vlaknasto ljuskav, kožica se po suhom vremenu ponekad raspucava, rub je najprije podvijen i tanak, kasnije se izravna.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-3 (4) cm debeo, kratak je i robustan, osnova je okruglasta i zadebljana, na bazi je s tankim bijelim micelijskim nitima, pun, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, boje je klobuka, ispod vjenčića je ljuskav; vjenčić je bijel, jednostruk, tanak, viseći, trajan, gornji dio je crtast, učvršćen je na vrhu baze.

Listići: Uski, slobodni, najprije bjelkasti, zatim crvenkasti, a na kraju su crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 6-8.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.2-1.3, cheilocistide su izmiješane s bazidijima, s 1-3 segmenta, moguće i više, zadnji segment je usko batinast, 10-40 x 4-10 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na prerezu postane crvenkasto u stručku; miris je nejasan, malo neugodan na piljevinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen kao saprofit tla najčešće u travnatim područjima, na pješčanim nanosima uz morsku obalu, u zahvatu soli, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Druge pečurke slične boje s uzdignutim vjenčićem nemaju jasno izražene micelijske niti na bazi stručka. Vunastonoga pečurka (Agaricus lanipes) s uzdignutim stručkom nema jasno izražene micelijske niti, te ima tamniji smeđi klobuk i raste u šumama, dok je pješčana pečurka (Agaricus devoniensis) bijela, nema micelijske niti i ima viseći vjenčić.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. crtasti opnasti uzdignuti vjenčić; 3. meso na prerezu blago pocrveni u stručku; 4. miris mesa je nejasan; 6. raste po livadama i pješčanim nanosima uz morsku obalu

Agaricus lividonitidus - created on October 2009 in Spain by Joseba Castillo Munsuri

PORFIRNOSMEĐA PEČURKA

Agaricus lividonitidus (F.H.Møller) Pilát

Etimologija: lividus (lat.) = modrikast, plavičast, pepeljast + nitidus (lat.) = sjajan, blistav. Po imenu.

Klobuk: 4-6 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi, površina je prekrivena sa crvenim do purpurno-smeđim ljuskama, osnova je svjetlija.

Stručak: 3-5 cm visok i 1.5-2 cm debeo, valjkast, trbušast ili malo zadebljan na bazi, bijel, ispod vjenčića je gusto paperjasto ljuskav; vjenčić je opnast, bijel, uzdignut, donja strana vjenčića se sa sitnim ljuskama.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, kasnije su tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, s tankim stijenkama, 5.5-7.5 × 3.5-5 µm, nema cheilocistide ili ih je malo, 15-24 x 7-16 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu vrlo slabo pocrveni, a u dnu stručka lagano požuti; miris je slabo kiselkast, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla po suhim livadama i travnjacima, te uz ceste, preferira pjeskovito tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali je rijetka i malih dimenzija pa se ne preporučuje njezino korištenje u prehrambene svrhe.

Napomena: Slična je golema pečurka (Agaricus augustus), koja je mnogo većih dimenzija, a meso joj na prerezu miriše na anis ili gorke bademe.

Agaricus luteomaculatus - created on September 2022 in Bratislava, Slovakia by jonasgruska

ŽUTOPJEGAVA PEČURKA

Agaricus luteomaculatus F.H.Møller

Etimologija: luteus (lat.) = žut, žućkast + maculatus (lat.) = mrljav, pjegav. Po boji.

Klobuk: 3-6 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi i izravna, bjelkast, slamnatožut do oker, u mladosti je sa rijetkim ljubičasto-smeđim ljuskama na sredini, ljuskice su u starosti smeđe, rub je raspucan i iskrzan.

Stručak: 3-4.7 cm visok i 0.5-0.8 cm debeo, kratak, valjkast, zadebljan na bazi, djelomično je ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast, kremast, poslije prema dnu postaje žuto-crvenkast, trljanjem postane žuto-oker; vjenčić je opnast, viseći, slab, bijelo-kremast.

Listići: Gusti, slobodni, blijedo ružičasti, zatim su ružičasti, u starosti su smeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične do jajolike, bez kličnog otvora, 5-6.5 × 4-4.5 µm, Me = 6 x 4.2 µm, cheilocistide su kuglaste, 6-23 x 6-16 µm, bazidije su s 2 ili 4 spore; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bjelkasto, na prerezu požuti prema dnu stručka; miriše ugodno na gorke bademe ili anis, a okus je blag, ugodan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, po šumskim stazama, na rubu šuma, te po livadama, na pjeskovitom i malo vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Slična je ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), kod koje meso na prerezu ne mijenja boju.

Agaricus lutosus - created on November 2023 in Estonia by Vello Liiv

GLINENASTOŽUTA PEČURKA

Agaricus lutosus F.H.Møller

Etimologija: lutosus (lat.) = blatnjav, prekriven blatom. Po boji.

Klobuk: 3-5 (6) cm širok, u početku je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi, bjelkast, slamnatožut, na sredini je obično žuto-smeđ, u mladosti je s ljubičastim ljuskama, a u starosti su ljuske smeđe, rub je raspucan.

Stručak: Obično je kratak, valjkast, zadebljan na bazi, često je djelomično ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, kremast, kasnije mjestimično žućkast, trljanjem požuti; vjenčić je malen, opnast, viseći, bijel do krem, s gornje je strane crtast, a s donje lagano ljuskav.

Listići: Gusti, slobodni, u mladosti su blijedo ružičasti do ružičasti, kasnije su smeđi, u starosti su čokoladnosmeđi.

Spore: Široko eliptične, bez kličnog otvora, 4.5-6.5 × 4-5 µm, cheilocistide su kuglaste, dosta međusobno različite, često su izmiješane sa bazidijima, bez segmenata ili rijetko s dva segmenta, 22-25 x 13.5-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bjelkasto, na prerezu postane žućkasto u bazi stručka; miriše ugodno na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u otvorenim područjima, po livadama, kao i u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, šumskim stazama, često u priobalnom području, na pjeskovitom i malo vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Slična je Schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), koja ima drugačija ljubičasta vlakna na povšini klobuka, te ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), koja obično nema cheilocistide i tipično je svjetlijeg tona.

Agaricus macrocarpus - created in Norway by Tove Jacobsen

VELIKA PEČURKA

Agaricus macrocarpus F.H.Møller

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + karpos (gr.) = plod, voće. Po dimenzijama plodnog tijela.

Engleski naziv: Mammoth Mushroom

Klobuk: 6-24 cm širok, u početku je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen, gladak, bijel ili bjelkasto-žućkast, trljanjem postane žućkasto-smeđ, svilenast, u starosti je vlaknast i ljuskav.

Stručak: 5-15.5 cm visok i 2.6-4.8 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, nije gomoljast, šupalj, gladak, iznad vjenčića je blijedo crvenkast, ispod je bijel i ljuskav; vjenčić je bijel, širok, opnast, viseći, s donje je strane sa zupčasto raspoređenim ljuskama.

Listići: Gusti, slobodni; blijedo ružičasti, sazrijevanjem spora postaju ružičasto-smeđi, u starosti su ružičasto-crni.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8.5 x 4-5.2 µm, cheilocistide su često s više segmenata, prosječno 14-37 x 8-21 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, debelo i čvrsto, na prerezu malo požuti; miriše na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla na čistinama u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, a vrlo rijetko na livadama.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po staništiu, mirisu mesa i promjeni boje mesa na prerezu su slične gomoljasta šumarica (Agaricus abruptibulbus), koja ima izravnato, kao odsječeno dno bulbe, golema pečurka (Agaricus augustus) i schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), kojima je klobuk smeđe čehast, osobito na sredini, velika pečurka (Agaricus macrocarpus), kojoj je vjenčić s donje strane maljav, a stručak iznad vjenčića blijdoljubičast te šumska pečurka (Agaricus sylvicola), koja ima jako savijenu bazu stručka i jak miris mesa na anis.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić, koji je s donje strane maljav; 3. meso na prerezu lagano požuti; 4. meso miriše na anis; 5. raste u šumama

Agaricus matrum - created on November 2018 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

MAJČINSKA PEČURKA

Agaricus matrum L.A.Parra, A.Caball., S.Serrano, E.Fernández & Callac

Etimologija: mater (lat.) = majka. Naziv je posvećen svim majkama svijeta.

Klobuk: 2-4.6 cm širok, u početku je kuglast ili stožast, zatim je konveksan, u starosti je izravnat i lagano ulegnut na sredini, na sredini je gladak, ponekad s crvenkastim vlaknima, isprva je potpuno bijel, zatim je sivkast ili oker, poprimi oker ili sivkastu boju ili postane crvenkast ako je natopljen vodom, ponekad je sa sitnim ružičastim ili crvenkasto-ljubičastim vlakancima na sredini, trljanjem požuti, rub je tanak, ponekad je s resastim ostacima ovoja.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.3-0.8 cm debeo, batinasto ili gomoljasto zadebljan, baza je oko 0.8-1.2 cm široka, bijel i gladak iznad vjenčića, prema dolje je vlaknast, vremenom ili ako se protrlja požuti, osobito pri dnu, baza je na kraju žućkasto-oker boje i prošarana finim micelijskim nitima; vjenčić je opnast, do 3 mm širok, jednostruk, tanak, krhak, s obje je strane gladak, bjelkast, vremenom ili trljanjem požuti.

Listići: Gusti, slobodni, do 3.5 mm široki, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti do sivo-ružičasti, na kraju su tamnosmeđi do crno-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 4.5-5.5 x 3-4 µm, Q= 1.2-1.5 (1.8), cheilocistide su prozirne, brojne, obično su bez segmenata, ponekad sa segmentom na bazi, batinaste, kruškolike ili kuglaste, 13-30 (36) x 7-19 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u bazi stručka postane lagano žućkasto, kasnije u stručku postane žuto ili žuto-narančasto; miris i okus su ugodni na anisa ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama hrasta crnike (Quercus ilex), u mediteranskom području, ali i u vlažnim šumama na višim planinskim predjelima s prisutnošću crnog hrasta (Quercus pyrenaica), bukve ili jele.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je zbog rijetkosti jestivost dosta nepoznata.

Napomena: Karakteristična je po mesu koje na prerezu požuti i mirisu na anis, a slične su friesova pečurka (Agaricus friesianus), koja ima dvobojni stručak, ružičast u sredini i bijel u ostalom dijelu, kao i ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), koja se razlikuje samo po mikroskopskim karakteristikama.

Agaricus menieri - created on November 2023 in Le Verdon-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

MANIEROVA PEČURKA

Agaricus menieri Bon

Etimologija: U čast francuskom botaničaru i mikologu Charlesu Ménieru (1846.–1919.). Po osobi.

Klobuk: 4-12 cm širok, u početku je polukuglast, zatim konveksan, na kraju je raširen i lagano ulegnut na sredini, gladak, bijel, na sredini je sivkast, ponekad je s krem-ružičastim ili sivkasto-oker nijansama, osobito prema rubu, u starosti poprima više ili manje ujednačenu smećkastu boju, trljanjem požuti, u starosti se raspucava, površina je obično s ostacima pijeska.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, baza je batinasto ili gomoljasto zadebljana, može biti i zašiljena, ukorijenjen, gladak, bijel, zatim je bijelo-kremast, trljanjem požuti; vjenčić je opnast, uzak, dvostrukog ruba, donji je dio obično priljubljen uz stručak poput vjenčanog prstena, a gornji je uzdignut, kasnije može biti i viseći, ako se protrlja požuti.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su sivkasti, zatim su sivo-ružičasti i na kraju tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 7-9 x 5-6.5 µm, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 15-35 x 6-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u klobuku postane blago crvenkasto ili ružičasto, a u stručku žuto, osobito pri dnu, kasnije postane crvenkasto-smeđe; miriše na tintu, osobito kod starijih primjeraka, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane svijetložuto, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama, kao saprofit tla u priobalnim područjima uz morsku obalu, na pješčanim nanosima i dinama, na termofilnim tlima, često u kombinaciji s primorskim borom (Pinus pinaster), eukaliptusom ili smiljem (Helichrysum italicum).

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste, kao i ružičastom tonu u mladosti. Slična je pješčana pečurka (Agaricus devoniensis) s kojim dijeli stanište, a razlikuje se po tome što je manjih dimenzija i bez ružičastih tonova.

ŠARENA PEČURKA

Agaricus moelleri Wasser

Engleski naziv: Inky Mushroom

Klobuk: 4-11 (13) cm širok, poluokruglast pa otvoren i malo ispupčen; pokriven je sivkastim do sivo-smeđim ljuskama, koje su gušće na sredini (podsjeća na dekoraciju biserne muhare (Amanita rubescens), osnova je bijela do svijetložuta, rub je svjetliji, kožica se ne guli, trljanjem odmah požuti.

Stručak: 3-12 (15) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, šupalj, gladak, sjajan, bijel, mjestimično je sa žućkastim i smeđim mrljama kao i po površini klobuka, trljanjem odmah požuti, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je bijel, viseći, dvostruk, trljanjem odmah požuti, dosta je visoko postavljen.

Listići: Jako su gusti, prilično su široki, slobodni; najprije su svijetloružičasti, zatim crvenkasti i na kraju tamnosmeđi, gotovo crni.

Spore: Eliptične, 4.5-6.5 x 3-4 µm, cheilocistide su kuglaste do kruškolike, 10-55 x 7-20 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo ili bijelo-žućkasto, na prerezu vrlo brzo postane limunastožuto, osobito u bazi stručka; miris nije jak, neugodan na tintu, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen u skupinama kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po rubovima šuma, šumskim čistinama i parkovima, na vlažnim terenima, na vapnenastom i pjeskovitom tlu. Četvrtu sliku snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Iako otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus) i šarena pečurka uzrokuju bolove u trbuhu i probavne smetnje, pojedini gljivari tvrde da ovu gljivu konzumiraju bez ikakvih zdravstvenih problema.

Napomena: Slična je smeđoljuskava pečurka koja također miriše na tintu, ali ona ima smeđe ljuske i nešto slabije požuti, te otrovna pečurka koja je na početku bijela, ali kasnije posivi, raspuca se kada je izložena suncu i nikad nema lagano obojene ljuske na površini klobuka.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. visoko postavljeni viseći opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu požuti, osobito u bazi stručka; 4. meso neugodno miriše na tintu; 5. klobuk je sivkasto do sivo-smeđe ljuskav; 6. raste u šumama i parkovima

Agaricus moellerianus - created on November 2022 in Monza, Italy by Fabio Mauri

LJUSKAVONOGA PEČURKA

Agaricus moellerianus Bon

Etimologija: U čast švicarskog mikologa Emila Müllera (1920.-2008.). Po imenu.

Engleski naziv: Meadow Mushroom

Klobuk: 3-9 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije je raširen i lagano tupo ispupčen na sredini, suh, u mladosti je gladak, bjelkast, kasnije se razlaže na velike smećkaste ljuske, u starosti je siv do sivo-smeđ, također blago ružičast ili žućkast, u mladosti trljanjem požuti, rub je sa stršećim ostacima ovoja.

Stručak: 6-7.5 cm visok i 1-2.5 cm debeo, bijel, valjkast, ispod vjenčića je uočljivo bijelo ljuskav, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je tanak, opnast, bijel, viseći, jednostruk, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, u početku su blijedi ili svijetloružičasti, zatim su ružičasti do crvenkasti, u starosti su crno-smeđi.

Spore: Eliptične do jajolike, glatke, bez kličnog otvora, s tankom stijenkom, 6-7.5 x 4.5-5.5 µm, cheilocistide su malobrojne, kruškolike, 30-38 x 9-16 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na ozlijeđenom mjestu ili na prerezu vrlo slabo pocrveni, a u bazi stručka lagano požuti; miriše na gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru sa KOH postane svijetlooker do svijetlo maslinasto-smeđe, dok je reakcija sa Schafferovom otopinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla po livadama i pašnjacima, te na rubovima cesta ili šuma, često ispod jasena i javora, na vlažnom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), kod koje meso na prerezu u dnu stručka intenzivnije požuti i miriše na tintu ili karbolnu kiselinu.

Agaricus nevoi - created on October 2021 in La Rioja, Spain by Luis Ballester

MAGLASTA PEČURKA

Agaricus nevoi Wasser

Etimologija: nevo, nevoa (rumunjski) = magla. Po boji.

Klobuk: 4-7 cm širok, u početku je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen ili lagano ulegnut na sredini, bijel, bjelkast, sivkast, nekad je s narančastom nijansom, svilenast, sjajan, prekriven je širokim prilegnutim sivkastim do smećkastim ljuskama koje se starenjem razlažu, prema rubu je vlaknast, a rub je podvijen, kasnije se izravna, nekad je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 2.5-6 (7) cm visok i 1-2.2 cm debeo, zdepast, valjkast, sužava se prema dnu, suh, bjelkast, krem ili svijetlonarančast, ponekad je sa žućkastim mrljama, proširen na bazi, koja je bjelkasta do bjelkasto-ružičasta i prekrivena širokim tankim prilegnutim ljuskama koje podsjećaju na volvu, dio iznad proširene baze prekriven je prilegnutim pamučastim ljuskama, prvo bijelim, a zatim sivkastim.

Listići: Gusti, do 1 cm široki, izmiješani s lamelulama, slobodni, ružičasti, na kraju su tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, tankih stijenki, glatke, neamiloidne, (8.5) 8.8 - 10.5 (11.5) × (5.7) 5.9 - 6.8 (7) µm, Q = 1.4 - 1.6, Qav = 1.52, cheilocistide su brojne, batinaste, 26‒33 x 6.5‒9 μm; otrusina je tamnosmeđe do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu ne mijenja boju, eventualno lagano poružičasti iznad listića, ponekad je žućkasto ili narančasto pri bazi; miris je malo neugodan na urin, a okus je ugodan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično ispod alepskog bora (Pinus halepensis), u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po širokom, glatkom volvom s dvostrukim rubom koja je zakrivljena prema vani, te po mesu koje ostaje bijelo, eventualno poružičasti u blizini listića. Slična je gennadijeva pečurka (Agaricus gennadii), koja ima vitku bazalnu volvu, nalik bjelkastoj čarapi s ovojem koja doseže do sredine stručka, s rubom koji se 3 mm širok. Meso je bijelo, pokazuje minimalnu ili nikakvu promjenu kada se nareže, a baza stručka postaje narančasta ili žuta. Njezine cheilocistidije su valjkaste do usko batinaste, veličine u rasponu od 20-36 × 8.5-10 µm, a spore su eliptične do široko elipsoidne, u prosjeku 8.6 × 6.5 µm. Isto tako, pequinijeva pečurka (Agaricus peguini) posjeduje bjelkasto-sivkastu, kratku volvu s neravnim rubom i mesom koje postaje ružičasto ili svijetlosmeđe. Njezine cheilocistidije su batinaste do vretenaste, 23-32 × 7-9 µm, a spore su jajolike, prosječne veličine 6.6 × 4.7 µm.

Agaricus pallens - created on August 2020 in Lugo, Spain by julian_alonso

BLIJEDA PEČURKA

Agaricus pallens (J.E.Lange) L.A.Parra

Etimologija: pallens (lat.) = blijed, svijetao, bljedunjav. Po boji.

Klobuk: 2.3-5.4 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je konveksna i izravnat, na kraju je blago ulegnut na sredini, najprije je potpuno bijel ili prekriven crvenkasto-ljubičastim vlaknima do ruba ili samo na sredini, kasnije ostaje bijel, a u sredini postaje lagano okerast ili prekriven s više ili manje tamnijih, crvenkasto-ružičastih vlakana, koja mogu biti ravnomjerno raspoređena ili sa sitnim ljuskama, kožica trljanjem intenzivno požuti, rub je tanak, bez ili s vrlo malim krpastim ostacima ovoja.

Stručak: 2.8-6.5 cm visok i 0.4-0.9 cm debeo, u gomolju je 0.7-1.4 cm širok, valjkast, batinast ili blago lgomoljast na dnu, bijel, gladak iznad vjenčića i jasno vlaknast prema dnu, vremenom ili ako se protrlja intenzivno požuti, uglavnom prema bazi koje je s finim micelijskim nitima; vjenčić je jednostruk, tanak, krhak, gladak s obje strane, bjelkast, vremenom ili ako se protrlja požuti.

Listići: Gusti, slobodni, do 6 mm široki, svijetloružičasti, kasnije su crvenkasto-smeđi i na kraju tamnosmeđi do gotovo crni, u mladosti su sa bljeđom nepravilno nazubljenom oštricom, ali u zrelosti iste boje kao ostatak listića.

Spore: Široko eliptične do eliptične, 3.7-5.15 x 2.8-3.7 µm, Q = 1.2 - 1.6, cheilocistide su prozirne, batinaste do kruškolike, s jednim ili više segmenata, 12-43 x 4-11 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu postane limunastožuto i na kraju žuto-oker; miris i okus su na anis ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom svijetlocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma i vrtovima, na vlažnim i hladnim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je zbog rijetkosti jestivost dosta nepoznata.

Napomena: Karakteristična je po staništu i mesu koje na prerezu požuti.

Agaricus parvitigrinus - created on November 2024 in Le Verdon-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

TIGRASTA PEČURKA

Agaricus parvitigrinus Guinb. & Callac

Etimologija: parvus (lat.) = mali + tigrinus (lat.) = tigrast. Po dimenzijama i dekoraciji klobuka.

Klobuk: 3-5 cm širok, u početku je polukuglast, zatim konveksan, na kraju je raširen i izravnat ili je ulegnuto-ispupčen, suh, na sredini je smeđ, tamnosmeđ do sivo-smeđ, s vrlo gustim pravilnim, koncentričnim ljuskama, koje su prema bjelkastom rubu postupno sve rjeđe, trljanjem ne mijenja boju ili slabo požuti, a zatim postaje hrđasto-crvenkast, rub je pravilan, isprva je podvijen, kasnije se izravna, malo prelazi listiće.

Stručak: 5-10 cm visok i 4-7 mm debeo, valjkast, zakrivljen, često je gomoljast i ukorijenjen, bjelkast ili ružičast na gornjem dijelu, a gladak i bjelkast prema dnu, ponekad s micelijskim nitima na bazi, protrljan na bazi lagano požuti, zatim lagano pocrveni; vjenčić je opnast, prilično širok, tanak, zadebljan oko ruba, gornja je površina glatka, a donja također glatka sa ljuskama na rubu.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, isprva su blijedo ružičasti do crvenkasto-smeđi, na kraju su tamnosmeđi do gotovo crni, oštrica je zupčasta i iste boje.

Spore: Eliptične do duguljaste, glatke, bez kličnog otvora, debelih stijenki, (5.0) 5.3 – 6.2 (6.8) × (2.9) 3.2 – 3.8 (4.1) µm, Q = 1.4–1.8 (2), Me = 5.7 × 3.6 µm, Qav = 1.6, N = 60, cheilocistide su rijetke, 10–23 (30) × 5–10(12) µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu ne mijenja boju ili lagano požuti pri dnu stručka, zatim sušenjem polako postaje ružičasto ili crvenkasto-smeđe; miriše na tintu, ponekad skoro neprimjetno na dnu stručka, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u jesen, u bjelogoričnim šumama graba, akacije i bazge, na pjeskovitom aluvijalnom tlu, u blizini morske obale, voli toplinu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom.

Napomena: Od slične se otrovne pečurke (Agaricus xanthodermulus) razlikuje po manjim sporama i različito dekoriranom klobuku. od lažne pećurke (Agaricus pseudopratensis) po manje širokim sporama, čiji je Q veći, vitkijem rastu, te odsutnosti blagog crvenila na prerezu prema dnu stručka, dok šarena pečurka (Agaricus moelleri) ima izraženije dekoriran klobuk.

Agaricus pequinii - created in Spain by Angel Mario Moreno

PEQUINIJEVA PEČURKA

Agaricus pequinii (Boud.) Konrad & Maubl.

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je konveksan, zatim raširen, sredina je ulegnuta; bjelkast, svijetlosiv, gladak, u starosti žuto-smeđ i ispucan, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 10-12 cm visok, najprije trbušast i kratak, poslije izdužen, mesnat, pun, valjkast, osnova je vretenasto šiljata, poslije je ispod klobuka prljavo vlaknast; vjenčić dosta nisko postavljen, opnast, uzdignut, ponekad izgleda kao da je osnova obavijena ovojem poput volve.

Listići: Vrlo gusti, do stručka zaokruženi; najprije ružičasti, zatim tamnosmeđe do crne boje.

Spore: Kuglaste do eliptične, 5-7 x 4.5-6 µm, cheilocistidije su batinaste do vretenaste, 23-32 × 7-9 µm; otrusina je tamnosmeđa do crna.

Meso: Debelo, bijelo, na prerezu je jedva uočljivo crvenkasto, uglavnom uz rub gornjeg dijela stručka; miris ugodan, okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u staklenicima, stajama i konjušnicama, a ponekad i u šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po većini karakteristika su slične gennadijeva pečurka (Agaricus gennadii), korjenasta pečurka (Agaricus bresadolanus), poljska pečurka (Agaricus campestris), čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus) i resasta pečurka (Agaricus vaporarius), a sve navedene vrste nemaju nisko postavljeni vjenčić i ne rastu na istom staništu kao opisana vrsta.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. nisko postavljeni opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu jedva malo pocrveni; 4. meso ugodno miriše; 5. raste u vrtovima i staklenicima

SMEĐOLJUSKAVA PEČURKA

Agaricus phaeolepidotus F.H.Møller

Etimologija: faios (gr.) = smeđe + lepidus (lat.) = dražesno, dopadljivo.

Engleski naziv: Dusky Scaled Mushroom

Klobuk: 4-10 cm širok, zvonolik ili je izravnat na sredini, pokriven je sa sitnim, prilegnutim, kosmatim ljuskama ružičasto-smeđe do sivo-smeđe boje, nešto je tamniji na sredini, često je nepravilno raspucan, rub je s ostacima ovoja.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, sužen na vrhu, manje je ili više izraženo gomoljasto zadebljan na bazi, gomolj je izravnat na dnu, bijel, kasnije može postati smećkast ili crvenkast, smeđe pjegav, trljanjem ili na ozlijeđenim mjestima lagano požuti, gladak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je nepravilan, opnast, dvostrukog ruba, obrubljen, bijel, na donjoj je strani smeđ.

Listići: Gusti, tanki, zaokruženi su uz stručak, slobodni; najprije narančasto-ružičasti, poslije tamnosmeđi do crno-smeđi, oštrica je lagano nazubljena.

Spore: Eliptične, 4.5-6 x 3-4 µm, cheilocistide su brojne, 11-50 x 8-35 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu postane lagano žućkasto do sivkasto-žuto i kasnije crveno-smeđe, osobito u bazi stručka; miriše slabo na tintu ili trulu slamu, malo neugodno, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, te u miješanim i bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu, često u blizini obale.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom kao i sve vrste iz skupine otrovne pečurke (Agaricus xanthodermus), kojima meso u bazi stručka postane šafranastožuto i koje su neugodnog mirisa.

Napomena: Slične su šarena pečurka (Agaricus moelleri), koja ima sive ljuske na površini klobuka i koja na prerezu mnogo izraženije požuti, te ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja na prerezu ne požuti.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti vjenčić je smeđ na donjoj strani; 3. meso na prerezu lagano požuti, osobito u bazi stručka; 4. meso neugodno miriše na tintu; 5. klobuk je ružičasto-smeđe do sivo-smeđe ljuskav; 6. raste u šumama i parkovima

Agaricus pilatianus - created on August 2006 in Massy, France by Strobilomyces

PILATOVA PEČURKA

Agaricus pilatianus (Bohus) Bohus

Klobuk: 3-18 cm širok, najprije konveksan, zatim raširen, mesnat, bjelkast, vremenom postaje sivo-smećkast do žuto-smećkast, sa sitnim uraštenim ljuskama, u mladosti trljanjem požuti.

Stručak: Do 10 cm visok, valjkast, prilično debeo, prema gore tanji, gladak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, ponegdje smećkast, trljanjem požuti; vjenčić je vrlo širok, bjelkast, debeo, s dvostrukim rubom, rub je deblji, a s donje strane boje klobuka.

Listići: Gusti, slobodni; najprije bjelkasto-ružičasti, poslije su intenzivno ružičasti do crvenkasti i na kraju ljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 4.3-6 x 3-4.7 µm; otrusina ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na ozlijeđenim mjestima ili na presjeku rubni dijelovi i baza stručka požute; miriše neugodno na tintu, a okus je neugodan na plijesan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u travi po pašnjacima, livadama i parkovima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom gljivom, iako je neki gljivari konzumiraju bez ikakvih problema. Trovanje ovom vrstom nije opasno, samo vrlo neugodno, a eventualni bolovi u trbuhu obično traju nekoliko sati. U vrlo rijetkim slučajevima izaziva vrtoglavicu i zamagljeni vid.

Napomena: Najsličnija je lažna pečurka (Agaricus pseudopratensis), koja požuti samo u bazi stručka, dok ostali dio pocrveni ili poružičasti, a vjenčić je puno slabiji.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti i dvostruki vjenčić; 3. meso na presjeku požuti, obično uz rubove i u bazi stručka; 4. meso neugodno miriše na tintu; 5. raste po livadama

Agaricus placomyces - created on August 2017 in Cedar Creek Park, Westmoreland Co, Pennsylvania, USA by John Plischke

IZRAVNATA PEČURKA

Agaricus placomyces Peck

Etimologija: plakos (gr.) = ploča, ravna površina + mykes (gr.) = gljiva. Po izgledu.

Engleski naziv: Flat-cap Agaric

Klobuk: 4–13 cm širok, konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, sivkasto-smeđ na sredini, kasnije se razlaže na vlaknaste ljuske, prema rubu je bjelkast ili ružičast po vlažnom vremenu, trljanjem požuti, osobito na rubu.

Stručak: 5-12 (15) cm visok i 0.4-1.5 (2) cm debeo, valjkast, batinasto ili umjereno do jako gomoljasto zadebljan prema bazi, na gomolju je 2-3.1 cm širok, gladak, bjelkast do smećkast, trljanjem požuti, zatim polako posmeđi, osobito na dnu; vjenčić je trajan, opnast, bijel.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, isprva su bjelkasti, zatim su ružičasti i na kraju tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, debelih stijenki, 5-6 x 3.5-5 µm, cheilocistide su prilično brojne, batinaste do kuglaste, sa više segmenata, glatke, tankih stijenki, 15–30 x 4–10 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu požuti u bazi stručka; miris je često neugodan, poput tinte, ponekad skoro neprimjetno u dnu stručka, a okus je nejasan do malo neugodan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u miješanim i bjelogoričnim šumama, često u zagađenim područjima, prometnim šumovitim područjima, gradskim travnjacima i vrtovima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po smećkastom klobuku s tamnijim središtem, po mesu koje na prerezu požuti u bazi stručka i mirisu na fenol, osobito u dnu stručka.

GRIMIZNA PEČURKA

Agaricus porphyrizon P.D.Orton

Engleski naziv: Lilac Mushroom

Klobuk: 4-7 (8) cm širok, poluloptast pa otvoren i nepravilna oblika, na ulegnutoj sredini se nalazi grbica; površina je prekrivena sivo-smeđim do vinskicrvenkastim ljuskama i vlaknima na bjelkastoj, kremastoj ili žućkastoj osnovi, sredina je često ljubičasta, kožica se često raspucava.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, zadebljan je na osnovi, cjevasto-šupalj; bijel do kremasto-žut, na osnovi žut ili narančast i prekriven vlaknastim micelijem, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je bijel i žućkast, jednostruk, opnast, najprije je uzdignut pa viseći.

Listići: Slobodni, prilično su široki, gusti; najprije sivkasto-ružičasti, zatim sivo-crvenkasti i na kraju crno-smeđi, oštrica je zupčasta.

Spore: Eliptične, 4.5-5.5 x 3-4 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu pocrveni, a u bazi stručka požuti pa posmeđi, ponekad na ozlijeđenom mjestu prvo požuti; miriše na gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od druge polovice rujna do kraja studenog, kao saprofit tla po parkovima, često u grmlju ili živicama, na pjeskovitom tlu i u travi u miješanim i crnogoričnim šumama pokraj alepskih i crnih borova i crnike, u mediteranskom pojasu, što je bliže moru to je češća, ima je i na otocima. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Teško se može zamijeniti s drugim vrstama ako se obrati pozornost na stanište i meso koje na prerezu u bazi požuti, a na ostalom dijelu vrlo slabo pocrveni.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu pocrveni, a u bazi stručka požuti pa posmeđi; 4. meso miriše na gorke bademe; 5. klobuk je smeđe ljuskav i vlaknast; 6. raste u šumama bora uz morsku obalu

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 171. Grimizna pečurka (Agaricus purpurascens (Cooke) Möller), Sinonim: Agaricus porphyrizon Orton

Agaricus porphyrocephalus - created on October 2022 in Estonia by Veiko Kastanje

PURPURNA PEČURKA

Agaricus porphyrocephalus F.H.Møller

Etimologija: porphyro (gr.) = purpurni, ljubičasti + cephalus (gr.) = glava. Po boji klobuka.

Klobuk: 4-17 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, bjelkast, sivkast, kremast do oker-smeđ, prekriven je smeđim ili ružičasto smeđim vlaknastim ljuskama na svjetlijoj osnovi, rub je krpast od ostataka zastorka.

Stručak: Valjkast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, često je malo ljuskav ispod vjenčića; vjenčić je opnast, širok i prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, u mladosti su ružičasti, kasnije su smeđi do crvenkasto-smeđi, u starosti su tamnosmeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 4-5 × 6-7.5 µm, Q = 1.45-1.75; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu slabo pocrveni; miris nije izražen ili je lagano kiseo, a okus je ugodan na gljive, a u starosti neugodan na urin.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svijetlim šumama, po parkovima, livadama, grobljima ili staklenicima, na tlu bogatom humusom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slična je bernardijeva pečurka (Agaricus bernardii), koja na prerezu odmah postane narančasto-crvena, te golema pečurka (Agaricus augustus), koja miriše na anis ili gorke bademe.

Agaricus pseudolutosus - created in Zaragoza, Spain by Emilio López Barchino

ŽUĆKASTA PEČURKA

Agaricus pseudolutosus (G.Moreno, Esteve-Rav., Illana & Heykoop) G.Moreno, L.A.Parra, Esteve-Rav. & Heykoop

Etimologija: pseudo (lat.) = lažan, sličan + lutosus (lat.) = žut, žućkast. Po boji.

Klobuk: 2.5-4.5 cm širok, u početku je gotovo kuglast do polukuglast, kasnije je konveksan i izravnat, bjelkast, prekriven je trokutastim, koncentričnim, crvenkasto-ljubičastim do crvenkasto-smeđim vlaknima ili ljuskama koje se razlažu prema rubu, na sredini mogu ostati neodvojene, trljanjem požuti, rub malo prelazi preko listića.

Stručak: 2.5‒3 cm visok i 0.4‒1.3 cm debeo, valjkast, batinasto do gomoljasto zadebljan na bazi, bjelkast, pri dnu je žućkast, s micelijskim nitima na bazi; vjenčić je opnast, kratak, uzak.

Listići: Gusti, slobodni, do 7 mm široki, sivo-ružičasti do ružičasti, na kraju su tamnosmeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične do gotovo kuglaste, s debelim stijenkama, 6‒7 (8) x 4.5‒5.5 (6.5) μm, cheilocystide su prozirne, batinaste do kruškolike, 25‒35 x 11‒12 μm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u bazi stručka postane lagano žućkasto, kasnije u stručku postane žuto ili žuto-narančasto; miris i okus su ugodni na anis ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom crveno.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit tla po livadama ispod hrasta crnike (Quercus ilex), te na vlažnijim područjima ispod crnog hrasta (Quercus pyrenaica) na pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Iako neki autori je navode kao jestivu vrstu, smatramo je nejestivom vrstom, jer zbog malih dimenzija nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Karakterističan je po klobuku koji se uglavnom razlaže na široke smećkaste ljuske s crvenkasto-ljubičastim nijansama, dnu stručka koji obično poprimi žućkastu boju i velikim sporama.

Agaricus pseudopratensis - created in Spain by Leandro Sánchez Sánchez

LAŽNA PEČURKA

Agaricus pseudopratensis (Bohus) Wasser

Klobuk: 4-14 cm širok, konveksan pa se raširi i izravna; bijel, u starosti sivo-smeđ do žuto-smeđ, trljanjem požuti, skoro je gladak ili slabo pahuljast, rub je tanak, a kožica malo prelazi preko listića.

Stručak: 2-6.5 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, prvo pun pa šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, gladak; vjenčić je bijel, tanak, uzak, s jednostrukim ili dvostrukim rubom.

Listići: Suženi uz stručak, slobodni, vrlo su gusti, prilično su široki; najprije su ružičasti pa crvenkasto-smeđi ili ljubičasto-smeđi i na kraju tamnosmeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 5.5-7 x 4-5.5 µm, cheilocistide su batinaste, široke 5-13 (20) µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do gotovo crna.

Meso: Relativno je debelo, čvrsto, bijelo u klobuku, bjelkasto, na prerezu postane ružičasto-smeđe na vrhu stručka, a žućkasto u bazi stručka ili na ozlijeđenim mjestima, poslije posmeđi pa prelazi u crvenkasto-smeđu; miris je neugodan na tintu ili urin, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju ili postane svijetlosmeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, parkovima, a rjeđe u miješanim i crnogoričnim šumama, voli kisela i pjeskovita tla uz morsku obalu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom, ali se nekad može konzumirati i bez gastrointestinalnih poremećaja. Trovanje ovom vrstom nije opasno, samo vrlo neugodno, a bolovi u trbuhu obično traju nekoliko sati. U vrlo rijetkim slučajevima izaziva vrtoglavicu i zamagljeni vid.

Napomena: Po većini je karakteristika najsličnija bernardijeva pečurka (Agaricus bernardii), koja ne požuti u bazi stručka, već pocrveni kao i drugi dijelovi.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. tanki opnasti vjenčić dvostrukog ruba; 3. meso na prerezu pocrveni, a u bazi stručka požuti; 4. meso neugodno miriše na tintu ili mokraću; 5. raste u šumama i po livadama uz morsku obalu

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 183. Lažna pečurka (Agaricus pseudopratensis (Bohus) Wasser)

Agaricus purpurellus - created on September 2005 in Pozate, Italy by Marco Floriani

LJUBIČASTA PEČURKA

Agaricus purpurellus Heinem.

Etimologija: purpureus (lat.) = ljubičast. Po boji.

Klobuk: 2-5 cm širok, u početku je polukuglast, zatim je raširen i izravnat, prekriven je uraslim ružičastim ili ružičasto-ljubičastim vlaknastim ljuskama, rub je izrepan od ostataka zastorka, prelazi listiće.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, gladak, zakrivljen i malo gomoljast na bazi, bjelkast, na donjem je dijelu žućkast, ako se protrlja požuti; vjenčić je opnast, jednostruk, bijelo-žut.

Listići: Gusti, slobodni, blijedo ružičasti do ljubičasto-smeđi, oštrica je bjelkasta, u starosti su tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 4.5-6 × 3.5-4.5 µm, Me = 4.8-5.4 x 3.8-4.3 µm, cheilocistide su kruškolike do kuglaste, 11-34 x 9-19 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, na prerezu poružičasti u klobuku i požuti u bazi stručka; miriše na gorke bademe ili anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično ispod bora, na travnatim površinama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom jer zbog veličine i lošeg mirisa nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost. Osim toga, dio autora navodi je kao otrovnu vrstu.

Napomena: Slična je grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), koja je mnogo većih dimenzija, te usamljena pečurka (Agaricus semotus), kojoj meso na prerezu ne pocrveni u klobuku.

USAMLJENA PEČURKA

Agaricus semotus Fr.

Etimologija: semotus (lat.) = udaljeno. Po pojedinačnom rastu?

Klobuk: 1.5-5 cm širok, polukuglast pa manje ili više otvoren i tupo ispupčen na sredini; svijetlosmeđ, u mladosti je dekoriran rijetkim crvenkasto-smeđim do ljubičasto-smeđim ljuskicama koje su gušće na sredini, izražene su kao uzdužna vlakna, mnogo su rjeđa prema dosta izblijeđenom rubu, u starosti je čitava površina žuta, rub je krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.4-0.8 cm debeo, zadebljava se od vrha prema bazi, često je gomoljast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bjelkast, a žuto-smeđ kada se gljiva razvije, trljanjem požuti, gladak; vjenčić je bjelkast do svijetloružičast, jednostruk, viseći, brzo propada.

Listići: Prilično su gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni; najprije sivkasto-ružičasti i na kraju postanu tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, 4-5.5 x 2.4-3.5 µm, cheilocistide su batinaste; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu ubrzo požuti u bazi stručka, na pritisak se stvaraju žute mrlje; miris je slab na gorke bademe ili gljive, a okus je blag na gljive.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, po parkovima, uz rubove cesta, ponekad i u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine i lošeg mirisa nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Po većini je karakteristika slična grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), koja na prerezu u bazi stručka požuti, ali ostali dijelovi pocrvene i mnogo je većih dimenzija od opisane vrste.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. viseći opnasti i brzo prolazni vjenčić; 3. meso na prerezu požuti u bazi stručka; 4. meso miriše na gorke bademe ili gljive; 5. klobuk je crvenkasto-ljubičast; 6. raste u šumama

Agaricus subfloccosus - created in Bozeman, Montana, USA by Edward Barge (landsnorkler)

LJUSKAVA PEČURKA

Agaricus subfloccosus (J.E.Lange) Hlaváček

Etimologija: sub (lat.) = ispod, manje + floccus (lat.) = vuna, pahuljasta, vunasta. Po dekoraciji.

Engleski naziv: Petticoat Mushroom

Klobuk: 4-9 cm širok, isprva je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat; najprije je bjelkasto-kremast, kasnije je sivkast do smeđ, površina je s prilegnutim ljuskama, krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 4-5 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, nije ukorijenjen, bijel, sivo-crvenkast, s ljuskicama ispod vjenčića, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je opnast, širok, tanak, uzdignut, jedan je dio viseći, bjelkast, s dvostrukim rubom, donja je strana fino ljuskava.

Listići: Gusti, slobodni, mesnatoružičasti, kasnije potamnu, u starosti su crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 5.5-7.5 x 4-6 µm, cheilocistide su batinaste, s jednim segmentom, 25-58 x 10-17 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu blago pocrveni; miris je kiseo, a okus je blag, slatkast, na gljive.

Kemijske reakcije: Meso i rub listića u dodiru s KOH pocrnu.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično u šumama smreke, te u parkovima i staklenicima, na humusnom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), koja je tipično mesnatija i ima ukorijenjen stručak.

Agaricus subperonatus - created on June 2023 in Nordrhein-Westfalen, Germany by Enrico Tomschke

ČARAPASTA PEČURKA

Agaricus subperonatus (J.E.Lange) Singer

Etimologija: sub (lat.) = skoro + pero-peronis (lat.) = čizma. Po upadljivo dekoriranom stručku ispod vjenčića.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Tapered Mushroom

Klobuk: 3-15 cm širok, konveksan pa ubrzo raširen, kožica se lako guli, bjelkast i prljavo oker-smeđ, sa smeđim uraštenim ljuskama na svjetlijoj osnovi koje su najgušće na sredini, postepeno se pravilno razrjeđuju prema rubu, na rubu je s mjestimičnim bjelkastim ostacima zastorka.

Stručak: 6-12 cm visok i 2.5-5 cm debeo, valjkast ili se sužava prema bazi, duboko ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bjelkast do ružičasto-smećkast, ostaci ovoja formiraju crtež koji na osnovi prelazi u zasebni dio s oker-smeđim ljuskama koje ponekad podsjećaju na zmijsku kožu, sa smećkastim je ljuskicama ispod vjenčića koje se mogu guliti prema gore; vjenčić je bjelkast, debelokožast, uzdignut ili viseći, dvostruk, s gornje je strane crtast.

Listići: Dosta su gusti, slobodni; najprije su ružičasti, poslije smeđi, crvenkasto-smeđi, tamnosmeđi i na kraju crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 6.5-7.5 x 5-6.5 µm, cheilocistide su s više segmenata, batinaste, 12-53 x 7-13 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo do sivkasto, na prerezu postane vrlo slabo sivo-ružičasto, a poslije ili trljanjem jako posmeđi; miris je kiseo do donekle neugodan, a okus je neugodan na urin.

Kemijske reakcije: Površina klobuka ili meso u dodiru sa KOH požuti, a površina klobuka u dodiru sa Schafferovom otopinom postane narančasto-smeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, uz ceste, te po parkovima, livadama, grobljima, staklenicima, na tlu bogatom hranjivim tvarima i pljesnivom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Jestiva je samo mlada jer je u starosti negodnog okusa i može uzrokovati gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Slične su bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii), koja ima trokutasto zašiljene ljuske na klobuku, ljuskava pečurka (Agaricus sufloccosus), koja je slabije mesnata, nema ukorijenjen stručak i raste tipično ispod crnogoričnog drveća, plemenita pečurka (Agaricus bisporus), koja je manjih dimenzija i ima dvosporne bazidije, te dvoprstenasta pečurka (Agaricus bitorquis), koja raste u istom okružju, ali je mnogo svjetlija.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti dvostruki vjenčić; 3. meso na prerezu postane lagano sivo-ružičasto pa smeđe; 4. miris mesa je kiseo; 5. klobuk je smeđe ljuskav; 6. stručak je na donjem dijelu izraženo ljuskav; 7. raste u bjelogoričnim šumama i po livadama

Agaricus subrufescens - created on November 2024 in Le Verdon-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

BADEMOVA PEČURKA

Agaricus subrufescens Peck

Etimologija: sub (lat.) = blago, pomalo, ispod + rufus (lat.) = crvenkast + -escens (lat.) = postaje, pokazuje tendenciju. Po boji.

Engleski naziv: Almond Mushroom 

Klobuk: 4-12 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi, svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, površina je sa sivo-smeđim do purpurno-smeđim ljuskicama, oko 1 mm dugim, koje su obično krupnije na sredini, a prema rubu sve manje, trljanjem samo malo požuti.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.2-2.3 cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast do ružičast, fino je paperjasto ljuskav; vjenčić je brzo prolazan, često je izražen samo u obliku tanke viseće kožice.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, blijedo ružičasti, sivo-ružičasti, u starosti su smeđi do tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 5-7.5 x (3.5) 4-5 (5.5) µm, cheilocistide su često s više segmenata, kuglaste, 4-14 (24) x 4-19 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo; miriše na gljive ili gorke bademe, a okus je blag, slatkast, malo na plijesan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla po vrtovima, staklenicima, na nakupinama iverja i komposta, na tlu bogatom hranjivim tvarima, voli toplija staništa, u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je mala šumarica (Agaricus sylvaticus), kod koje meso pocrveni.

MALA ŠUMARICA

Agaricus sylvaticus Schaeff.

Engleski naziv: Blushing Wood Mushroom

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je zvonolik ili polukuglast s ravnim tjemenom pa otvoren i malo ulegnut, čitava je površina prekrivena uraštenim smeđim do crveno-smeđim ljuskama koje su najgušće na sredini i sve rjeđe prema rubu, osnova je bijela do žuta, trljanjem pocrveni, rub je s bijelim krpastim ostacima zastorka.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-1.5 cm debeo, vitak, valjkast, čvrst, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, pun je pa ubrzo šupalj, baza je jako zadebljana; bjelkast i s ružičastom nijansom, ispod vjenčića je sitno ljuskav, trljanjem ubrzo pocrveni; vjenčić je bijel, 1-2 cm širok, viseći, često je s dvostrukim rubom, s gornje je strane crtast, a s donje sa zupčasto postavljenim ljuskama.

Listići: Vrlo gusti, slobodni; najprije krem-sivkasti, zatim svijetloružičasti, sivo-ružičasti i sivo-smeđi, a na kraju crno-smeđi, oštrica je uvijek nešto svjetlija.

Spore: Eliptične, 4.5-6.5 x 3-4.5 µm, cheilocistide su usko batinaste, s više segmenata, 7-12 (15) µm široke; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na presjeku ubrzo jako pocrveni, osobito u klobuku i u gornjem dijelu stručka; miris je ugodan na voće, okus je blag, slatkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, na sloju iglica. Primjerci na slikama snimljeni su u lipnju na lokalitetu Oštrica, Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da djeluje antioksidativno što bi moglo biti jako korisno u liječenju malarije i djece zaražene HIV-om (International Journal of Molecular Medicine. 2024. N-acetyl cysteine and mushroom Agaricus sylvaticus supplementation decreased parasitaemia and pulmonary oxidative stress in a mice model of malaria; Nutritional supplementation with the mushroom Agaricus sylvaticus reduces oxidative stress in children with HIV). Također može poboljšatije stanje i smanjiti nuspojave na lijekove u radu crijeva, mučninu, povraćanje, anoreksiju i vrućicu u bolesnika liječenih kemoterapijom (International Journal of Molecular Medicine. 2024. Effect of Agaricus sylvaticus supplementation on nutritional status and adverse events of chemotherapy of breast cancer: A randomized, placebo-controlled, double-blind clinical trial).

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po širokom vjenčiću koji je s gornje strane crtast i često s dvostrukim rubom. Slične su langeova pečurka (Agaricus langei), koja ima glatki stručak ispod vjenčića, malo veće spore i kuglaste cheilocistide s jednim segmentom, te ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja ne pocrveni ili vrlo slabo pocrveni.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. crtasti, opnasti i zupčasti vjenčić; 3. meso na prerezu brzo i intenzivno pocrveni; 4. meso ugodno miriše na voće; 5. klobuk je smeđe ljuskav; 6. raste u crnogoričnim šumama

ŠUMSKA PEČURKA

Agaricus sylvicola (Vittad.) Peck

Etimologija: sylvicola (lat.) = živi u šumi. Po staništu.

Engleski naziv: Wood mushroom

Klobuk: 3-20 cm širok, zvonolik je pa raširen, suh, gladak, svilenkast, sjajan; bijel do bijelo-krem, trljanjem samo malo požuti, kožica se djelomično guli, često je dekoriran samo sitnim vlakancima, a ne ljuskama.

Stručak: 4-8 x 0.8-1 cm, vitak, cjevasto-šupljikav je pa zatim cijelom dužinom potpuno šupalj, ponekad je već u mladosti šupalj, često je zakrivljen i s jasno obrubljenim malim gomoljem na bazi, vrh stručka se lako odvaja od podnice klobuka; bijel, trljanjem postaje žut do žuto-smeđ; vjenčić je bijel, jednostruk, dosta širok, opnast, viseći, s donje je strane sa zupčasto raspoređenim ljuskama.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni; najprije su bjelkasto-sivkasti do krem, zatim ružičasti i na kraju tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 5-6 x 3-4 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: U klobuku je bijelo, na prerezu požuti, najviše u bazi stručka, a poslije posmeđi; jasnije miriše na anis od ovčarske pečurke (Agaricus arvensis), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno po 2-3 primjerka zajedno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće u blizini smreke i bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova.

Napomena: Slična je ovčarska pečurka, koja ima relativno kraći stručak bez gomoljaste baze i nešto veće spore.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu požuti, osobito u bazi stručka; 4. meso jako miriše na anis; 5. često je zakrivljen na bazi; 6. baza je s jasno obrubljenim malim gomoljem; 7. raste u šumama

UGLEDNA PEČURKA

Agaricus urinascens (Jul.Schäff. & F.H.Møller) Singer

Etimologija: urinascens (lat.) = miris urina. Po mirisu mesa.

Klobuk: 5-10 (15) cm širok, najprije polukuglasto-zvonolik, zatim konveksan, u starosti je raširen i ponekad tupo ispupčen na sredini; bijel do žućkast, površina glatka pa sitno vlaknasta, trljanjem lagano požuti, osobito prema rubu, rub je dulje vremena podvijen i s ostacima zastorka.

Stručak: Do 12 cm visok, valjkast, iznad vjenčića je bijel, ispod vjenčića je maljavo-vlaknast i svilenast; vjenčić je opnast, viseći, crtast, bijel, s donje je strane s zupčasto raspoređenim ljuskama.

Listići: Slobodni, gusti; najprije su blijedo-ružičasti, zatim su ružičasto-smeđi i na kraju skoro crni.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 9-12 x 5.5-7 µm, cheilocistide su batinaste; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Bijelo, debelo, na prerezu u stručku postane lagano smećkasto, osobito pri dnu stručka; miris je u mladosti slab na anis, starenjem sve više na amonijak i urin, kao što joj i naziv govori, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla po otvorenim terenima, pašnjacima, livadama i šumama na travnatim šumskim čistinama, na tlu bogatom hranjivim tvarima. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su ovčarska pečurka (Agaricus arvensis), koja ima manje spore, te šumska pečurka (Agaricus sylvicola), koja ima duži stručak i manje spore. 

Najvažnije za determinaciju: 1. blijedoružičasti listići; 2. opnasti, crtasti i zupčasti vjenčić; 3. meso na prerezu u stručku vrlo slabo posmeđi; 4. miris mesa na anis, u starosti na urin; 5. stručak je iznad vjenčića maljavo-vlaknast; 6. raste po travnjacima i šumama na travnatim površinama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 143. Ugledna pečurka (Agaricus excellens (Möll.) Möller); 160. Snježna pečurka (Agaricus nivescens (Möll.) Möller)

Agaricus vaporarius - created in Netherlands by Ted van der Knaap

RESASTA PEČURKA

Agaricus vaporarius (Vittad.) M.M.Moser

Klobuk: 5-20 cm širok, prvo je polukuglast, poslije je konveksan i na kraju otvoren, žuto-smeđ do smeđ, poslije se jasno razlaže na široke smeđe ljuske na svjetlijoj osnovi, rub je dugo podvijen, te raspucano i krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 4-16 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, najprije pun pa šupalj, debeo, tvrd, bijel i lagano crvenkasto-smeđ, prema gore gladak, prema osnovi vlaknast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je bjelkast, debeo i s gornje strane malo crtast, a rub mu je dvostruk, na donjoj strani stručka često ostane još jedan vjenčić koji je ostatak ovoja.

Listići: Vrlo gusti, slobodni; najprije svijetloružičasti, zatim tamnosmeđi do ljubičasto-smeđi i na kraju crno-smeđi; oštrica je uvijek nešto svjetlija.

Spore: Eliptične, 5.5-8 x 4-6.5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo pa bjelkasto, na prerezu pocrveni, ponekad vrlo sporo; miris je na gljive, u starosti je neugodan na mokraću ili ribu, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s anilinom postane crveno ili crveno-smeđe, a sa fenolom za 10-tak minuta crvenkasto pa smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla na tlu bogatom hranjivim tvarima, po parkovima, vrtovima, uz puteve i na odlagalištima smeća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su plemenita pečurka (Agaricus bisporus), kojoj meso na prerezu pocrveni uglavnom uz rub stručka i čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), kojoj je donji dio stručka izraženo smeđe ljuskav.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić, često je dvostruk; 3. meso na prerezu lagano pocrveni; 4. meso ugodno miriše na gljive; 5. klobuk je smeđe ljuskav; 6. raste po livadama

OTROVNA PEČURKA

Agaricus xanthodermus Genev.

Etimologija: xanthos (gr.) = žuto, derma (gr.) = koža. Po prerezu kožice.

Engleski naziv: Yellow Stainer

Klobuk: 3-14 (18) cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan i na kraju spljošten na sredini, gladak, u mladosti je bijel, vremenom posivi, u starosti ili izložen na suncu se raspucava, na sredini može biti smećkast, sivkasto-smeđ ili žuto-smeđ, trljanjem ubrzo požuti, više je ili manje pokriven smećkastim ljuskama koje su prema sredini gušće.

Stručak: 3-12 (15) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, dosta je vitak, valjkast, zadebljan na bazi, najčešće je zakrivljen, najprije je pun, kasnije je cjevasto šupalj, gladak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, svilenast; vjenčić je dosta visoko postavljen, trajan, širok, bijel, viseći, s dvostrukim rubom, s donje je strane često sa zupčasto raspoređenim ljuskama, s djelomično smećkastim rubom, trljanjem požuti.

Listići: Gusti, slobodni, nejednako su dugi, prilično široki; najprije su crvenkasti ili ružičasti i na kraju tamnosmeđi, oštrica je blijeda i zupčasta.

Spore: Eliptične, s velikom uljnom kapljom, 4.5-6.5 x 3.5-5.5 µm, cheilocistide su kuglaste, s jednim segmentom, 10-26 x 8-18 µm; otrusina tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Slabo mesnato, bijelo, na prerezu trenutno požuti, osobito u dnu stručka ili na ozlijeđenim mjestima; miris je vrlo neugodan na tintu, osobito pri termičkoj obradi, a okus je neugodan na plijesan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u razbacanim skupinama, kao saprofit tla po livadama, parkovima, vrtovima, zatravljenim voćnjacima, grobljima, u grmlju, rijetko u šumama. Posljednju sliku snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Iako smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus), šarena pečurka (Agaricus moelleri) i otrovna pečurka uzrokuju bolove u trbuhu i probavne smetnje, nekad se konzumiraju i bez ikakvih zdravstvenih problema. Mnogi tvrde da ovu vrstu i njezinu bijelu formu konzumiraju bez ikakvih posljedica.

Napomena: Trenutno žućenje je najvažnija značajka po kojoj se razlikuje od vrsta iz sekcije Arvense ili anisnih pečurki. Slične anisne pečurke imaju tamnije, različito ljuskave klobuke.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti vjenčić s dvostrukim rubom; 3. meso na prerezu trenutno požuti, osobito u bazi stručka; 4. meso vrlo neugodno miriše na tintu; 5. vitki stručak; 6. raste po livadama

LJUSKAVONOGA PJEŠČARKA

Battarrea phalloides (Dicks.) Pers.

Etimologija: phallus (lat.) = falus, muški spolni organ. Po obliku.

Engleski naziv: Sandy Stiltball

Plodno tijelo: U mladosti je kuglasto, zakukuljeno je u egzoperidiju pa poslije probije ovojnicu i izduži se u drvenasti stručak, egzoperidij na bazi stručka formira bjelkastu želatinoznu volvu; gleba je sadržana u endoperidiju koji se nalazi na spoju klobuka i stručka, okruglasto i izravnato.

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, donji dio je gladak i konkavan, dnom je poput kupole naslonjen na stručak, rub se ubrzo rascijepa, na sredini se nalazi sloj iz kojega se oslobodi smeđa otrusina koja se rasprši i po klobuku i stručku; svijetlosmeđ, oker do tamnosmeđ.

Stručak: Do 20 cm visok, dug, drvenast, valjkast je ili malo sužen na bazi i na vrhu, vlaknasto-čehast; kod razvijenih gljiva je oker-smeđ do smećkast; na osnovi bjelkasta volva sa želatinoznim rubom.

Spore: Gotovo kuglaste, 4-5 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Tanko, smeđe do rastosmeđe, u stručku je bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po padinama, nasipima, vinogradima, deponijima otpada, dinama, na suhom, pjeskovitom tlu, češće u sredozemnim područjima; rijetka je vrsta. Prvu sliku snimila je Ivana Mandić Milhaljević, krajem prosinca, a ostale Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, krajem srpnja, na lokalitetu Brda u Splitu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Često je uočljiva otrusina s unutarnje strane klobuka, kao i volva na bazi stručka.

PJEGAVA KAPLJAČA

Chamaemyces fracidus (Fr.) Donk

Engleski naziv: Dewdrop Dapperling

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, prvo je polukuglast pa konveksan, ispupčen na sredini, nikada raširen i ravan, po vlažnom je vremenu prekriven kapljicama i uvijek mazav, zatim suh i gladak; bijel, kremast, oker ili svijetlosmeđ, sredina je tamnija, pjegav.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, najprije je pun pa šupalj, na dnu je malo uži; iznad vjenčića je gladak i svijetliji, bijel, a od vjenčića nadolje je svijetlosmećkast i pjegav i u mladosti s kapljicama žuto-smeđe boje; vjenčić je brzo prolazan.

Listići: Gusti, bjelkasti su ili svijetložuti, široki, gotovo slobodni uz stručak.

Spore: Eliptične, 4.5-6 x 3-3.5 µm; otrusina je bijele boje.

Meso: Izdašno, bijelo, u osnovi stručka je crnkasto; miriše na gljive, a okus je blag, pomalo bljutav.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, te uz šumske puteve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Rijetka je gljiva, može se pronaći u Gorskom kotaru. Prepoznatljiva je po oštroj prljavobijeloj granici koja se uočava na stručku u visini vjenčića, te po mazavom plodnom tijelu koje u mladosti uvijek ima kapljice vode.