
ČETINARSKA PEČURKA
Agaricus coniferarum Guinb. & Callac
Etimologija: conifer (lat.) = četinari, drveće koje nosi češere + -arum (lat.) = oni koji su povezani s četinarima. Po staništu.
Klobuk: 7-18 cm širok, isprva je kuglast, zatim je polukuglasto-konveksan, na kraju je konveksno-izravnat; smeđ, ponekad je žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, na kraju je tamnosmeđ, promjenjivog je izgleda, vunast, maljav, površina je prekrivena prilegnutim ljuskama ili radijalno isprepletenim vunastim vlaknima, rub je najprije cjelovit, debeo, zatim je nazubljen i krpast od ostataka ovoja, koji prelaze preko ruba do 2 mm.
Stručak: 8-11 cm visok i 2-4.5 cm debeo, valjkast, na bazi je često zakrivljen i ponekad blago gomoljast, iznad vjenčića je bijel ili ružičast, gladak, fino paperjast ili blago crtast, ispod vjenčića je kosmato vunast do baršunast, obično je dekoriran višestrukim smećkastim poprečnim ostacima ovoja u vidu nepotpunih vjenčića ili raspršenih ljuskica koje su iste boje kao površina klobuka, ako se bijela površina protrlja postane narančaste boje mrkve, a zatim hrđastocrvena, bez uočljivih rizomorfa na bazi; vjenčić je osrednje velik, do 1.3 cm širok, debeo, krhak, viseći, ravan ili više ili manje priljubljen uz stručak, gornja je strana crtasta, bijela, a donja bijelo vlaknasto-vunasta, rub je deblji, sastoji se od dva ruba odvojena vlaknastim utorom koji je rezultat intruzije ruba klobuka, gornji rub je bijel, a donji iste boje, ponekad deblji rub ostaje spojen na rub klobuka, a tada je vjenčić bijel, uzak i kosmato-vunast.
Listići: Gusti, slobodni, oko 7 mm široki, izmiješani su s lamelulama, oštrica je cjelovita, najprije su bjelkasti, zatim su ružičasto-smeđi s bjelkastom oštricom, čokoladnosmeđi i na kraju su tamnosmeđi.
Spore: Eliptične do izduženo eliptične, tankih stijenki, s 1-2 uljne kapljice ili s granuliranim sadržajem, (6.4) 6.9 - 8.5 (9.2) x (4.2) 4.4 - 5.9 (6.2) µm, Q = 1.3 - 1.91, N = 120, Me = 7.61 x 5.28 µm, Qav = 1.44; bazidije su usko batinaste, s 4 spore, 28-36 x 7-9 µm, sterigme su do 4 µm duge, cheilocistide su mnogobrojne, prozirne, jednostavne ili često sa 1-3 segmenta, završni elementi su batinasti, 13-37 × 6,5-15 µm, obično su kratko valjkasti ili kuglasti, 5-15 × 5-11 µm, pleurocistide su odsutne; otrusina je tamnosmeđa.
Meso: Debelo, čvrsto, na prerezu je najprije bijelo, kasnije postane jarkocrveno, u mladosti izraženije u klobuku, a u starosti u stručku, kasnije nijansa postaje vinskicrvena, ali ne krvavocrvena; miris je slab, nejasan, prilično ugodan, poput askorbinske kiseline, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso u bazi stručka kod mladih primjeraka u dodiru sa Schäfferovom otopinom ne mijenja boju, meso kod osušenih plodnih tijela postane ljubičasto, a reakcija sa KOH je negativna.
Stanište: Raste od proljeća do jeseni, u skupinama, kao saprofit tla po dinama, u parkovima, crnogoričnim šumama, uglavnom u šumama cedra, ali i čempresa, smreke ili borovice, rijetko ispod bjelogoričnog drveća, hrasta, u mediteranskom području.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer podaci o jestivosti nisu u potpunosti poznati.
Napomena: Slične su bohusijeva pečurka (Agaricus bohusi), koja raste u bjelogoričnim šumama i boiseseletova pečurka (Agaricus boisseletii), kojoj je vjenčić sa donje strane smeđ.
Znanstveni naziv uzorka: Agaricus coniferarum
Lokacija uzorka: Italy
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (597 bp): CCTGCGGAAGGATCATTATTGAATTATGTTTTCTGAAYGGGTTGTAGCTGGCTCTTTGGAGCATGTGCACGCCTGTCTGGACTTCATCTTCATCCACCTGTGCACCTATTGTAGTCTTTGTCGGGTATTGAGGAAGTGGTCAGCCTATCAGCACTCGCTGGATGTGAGGACTTTGCGTTGTGAAAGCATTGCTGTCCTTTACTTGGCCATGGAATCATTGTCCTGCCAGAGTCTATGTCATTCATTATACCCCGTAGAATGTTATTGAATGTCTTTACATGGGCTTCTATGCCTATGAAAACAATGTAATACAACTTTCAGCAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCACCTTGCGCTCCTTGGTATTCCGAGGAGCATGCCTGTTTGWGTGTCATTAAATTCTCAACTCTCTTATACTTTGTTGTAAAGGAGGGCTTGGATTATGGAGGCTTGCTGGCCACYCTGTTGAGGTCAGCTCCTCTGAAATGCATTAGCGGAACCGTTKGCGATCTGCCACAAGTGTGA
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)

KRAČUNASTA PEČURKA (KRAČUN)
Agaricus crocodilinus Murrill
Engleski naziv: Macro Mushroom
Klobuk: 5-30 (40) cm širok, najprije je polukuglast do zvonolik, zatim konveksan i raširen, ponekad je tupo ispupčen na sredini, najprije bijel, zatim oker-smećkast, površina glatka pa sitno vlaknasta, tijekom sušnog vremena je pokriven bijelim paperjastim ljuskama, starenjem postane žućkast, u suhim uvjetima se duboko raspucava i postaje ljuskav, trljanjem ne mijenja boju ili vrlo slabo požuti, rub je dugo vremena podvijen i s ostacima zastorka.
Stručak: 10-25 cm visok i 2-5.5 cm debeo, valjkast, često je vretenasto zadebljan na bazi, pun, kasnije je šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, iznad vjenčića također ružičast, crvenkast do crveno-smeđ, ispod vjenčića je ponekad sa žućkastim mrljicama i maljavo vlaknast i s uraštenim ljuskicama koje se poslije gube; vjenčić je najprije bijel, poslije posmeđi, širok, opnast, viseći, s krpastim i nazubljenim rubom, s donje je strane ljuskav.
Listići: Slobodni, prilično su gusti; najprije su bjelkasto-sivi ili sivkasti, zatim sivo-ružičasti do blijedoružičasti i na kraju tamnosmeđi do crno-smeđi.
Spore: Eliptične, 8.5-12.5 x 6-8 µm, cheilocistide su često s više segmenata, batinaste, 12-35 x 9-17 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.
Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo, eventualno postane malo ružičasto-sivo ili crvenkasto u stručku; miris je prvo slab na gorke bademe, kasnije je sve više neugodan na urin ili amonijak, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH ili sumpornom kielinom požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto narančasto-crveno do tamnoljubičasto.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, jarcima i rubovima šuma; česta je vrsta u primorskom pojasu i po otocima. Primjerci na slikama snimljeni su u lipnju na lokalitetima Zelovo pokraj Sinja i Voštane pokraj Trilja.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Negativna je strana ta što sadrži posebno visoke koncentracije agaritina za koji je navedeno da je u pokusu sa životinjama pokazao kancerogene učinke. Međutim, agaritin imaju i druge vrste gljiva, kao i uzgojene gljive, koje se smatraju bezopasnima. Također može sadržavati po zdravlje štetne razine kadmija, zbog čega ih neki mikolozi smatraju neprikladnima za konzumaciju.
Napomena: Najvažnija karakteristika bitna za identifikaciju ove vrste je njezina veličina, kada ugledate mlado, još zatvoreno plodno tijelo veličine stisnute šake, sigurno ste pronašli kračunsku pečurku.
Najvažnije za determinaciju: 1. blijedoružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić s nazubljenim rubom; 3. meso na prerezu vrlo slabo pocrveni; 4. meso miriše na anis ili amonijak; 5. stručak je iznad vjenčića ružičast ili crvenkast; 6. klobuk je često širi od 20 cm; 7. raste po livadama
Znanstveni naziv uzorka: Agaricus crocodilinus
Lokacija uzorka: Czechia
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (789 bp): TCCTGTTCATTTAGAGGAAGTAAAAGTCGTAACAAGGTTTCCGTAGGTGAACCTGCGGAAGGATCATTATTGAATTATGTTTCCAAATGGGTTGTAGCTGGCTCTTTAGAGTATGTGCACGCCTGTTTGGACTTCATTTTCATCCACCTGTGCACCTATTGTAGTCTTTGGTTGGGTTAGGAGGAAGTGGTCATCCTATCAGCATTTGCTGGATGTGAGGACTTGCATTGTGAAAACTTTGCTGTCCTTTATGTGATCATGAAATCACTTTCTCACCGGAGTCTATGTCATTCATTATACTCTGTCGAATGTCATTGAATGCCTTTACATGGGCTTGTATGCCTATGAAAATTGTAATACAACTTTCAGCAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCATCTTGCGCTCCTTGGTATTCCGAGGAGCATGCCTGTTTGAGTGTCATTAAATTCTCAACTCTCTTATACTGTTTGGTAAAAGAGAGCTTGGACTGTGGAGGCTTGCTGGCCACTTGTTTGAGGTCAGCTCCTCTGAAATGCATTAGCGGAACCGTTTGCGATCTGCCACAAGTGTGATAAATTATCTACACTGGCGAGGGGATTGCTCTCAGTAATGTTCAGCTTCTAATTGTCTCTACTTTGTGAGACTACTTTTTGAATACTTGACCTCAAGTCAGGTAGGACTACCCGCTGAACTTAAGCATATCAATAAGCGGAGGA
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 140. Kračunasta pečurka (kračun) (Agaricus macrosporus (Möll. et Schff.) Pilat)