Agaricus devoniensis - created on November 2023 in Soulac-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

PJEŠČANA PEČURKA

Agaricus devoniensis (Vittad.) M.M.Moser

Etimologija: Po okrugu Devon u jugozapadnoj Engleskoj, karakterističnom po pješčanim plažama.

Engleski naziv: Sandy Mushroom

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo polukuglast, poslije konveksan, na kraju otvoren i lagano ulegnut na sredini; prvo je bijel do sivkast, kasnije je s ružičastom do blijedocrvenom nijansom, gladak ili blago vlaknast, gotovo uvijek je prekriven pijeskom.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, više je ili manje valjkast, malo je gomoljast, bijel, na vrhu je blago ljuskav i svijetloružičast, pri dnu je žućkast do žućkasto-smeđ, gladak ili slabo vlaknast, s jasnim je pojasevima ispod vjenčića, bez micelijskih vlakana na bazi, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je opnast, tanak, uzak, bijel, viseći, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s brojnim lamelulama; najprije su ružičasti, zatim su tamno crveno-smeđi.

Spore: Eliptične, 6-7 x 5-5.5 µm, s brojnim je cheilocistidama s 1-2 segmenta, zadnji segment je široko batinast, 15-40 x 8-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu je iznad listića malo crvenkasto, kasnije je blijedo-oker i sa smećkastim mrljama; miris je slab na gljive, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla isključivo na dinama i pješčanim nanosima ili u njihovoj blizini, na travnatom ili pjeskovitom tlu, uglavnom potpuno zatrpana pijeskom, u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je poljska pečurka (Agaricus campestris), koja je mesnatija i ima uzdignut vjenčić.

SCHULZEROVA PEČURKA

Agaricus dulcidulus Schulzer

Etimologija: dulcis (lat.)= slatkasto. Po okusu mesa?

Engleski naziv: Rosy Wood Mushroom

Klobuk: 3-5.5 cm širok, stožasto-konveksan pa otvoren, često je ispupčen na sredini, sredina je nešto mesnatija; površina je prekrivena s vinskicrvenim, crveno-smeđim do ljubičasto-smeđim, koncentrično postavljenim vlakancima koja su gušća u sredini, prema rubu je sve svjetliji, a rub je bjelkast i i često krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 0.4-0.8 (1) cm debeo, valjkast, lagano se zadebljava prema bazi, malo je čehasto-vlaknast, bijel, ponekad sa laganom narančastom nijansom, trljanjem ili na ozlijeđenim mjestima lagano požuti, osobito na dnu, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je uzak, tanak, viseći i prolazan.

Listići: Zaokruženi uz stručak, slobodni, gusti; najprije svijetloružičasti do sivkasto-ružičasti, poslije sivo-smeđi i na kraju ljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 5-6 x 3.5-4 µm, cheilocistide su kuglaste, s 1-2 segmenta, 13-25 x 7-13 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo u klobuku, a kremasto u stručku, na prerezu polako postane žućkasto; slabo miriše na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u vrhu stručka u dodiru s KOH postane tamno žuto-maslinasto, kožica i meso u klobuku žuto, a rubna površina sa Schafferovom otopinom postane narančasta do narančasto-crvena.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, uz šumske staze, obično ispod bukve, kao i u crnogoričnim šumama u blizini bora, cedra ili smreke, na sloju iglica ili otpalom lišću, ali također na travnjacima. Primjerke na slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po boji je slična usamljena pečurka (Agaricus semotus), koja ima mnogo tanje meso.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. prolazni opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu lagano požuti; 4. meso ugodno miriše na gorke bademe ili anis; 5. klobuk je crveno-smeđe čehast, osobito na sredini; 6. klobuk je do 6 cm širok; 7. raste u šumama

Agaricus endoxanthus - created on May 2018 in Homestead, Florida, USA by Alan R. Franck

POŽUTJELA PEČURKA

Agaricus endoxanthus Berk. & Broome

Etimologija: éndon (gr.) = unutra, unutar + xanthós (gr.) = žut, žućkast. Po promjeni boje mesa.

Klobuk: 2-6.5 cm širok, konveksan, kasnije se konveksno izravna i lagano ulegne na sredini, suh, prekriven je sivo-smeđim do sivim vlaknima, radijalno se raspucava i izlaže bijelo meso, koje u vlažnim uvjetima postaje ružičasto, vlakna su na sredini tamnija i stisnuta u male, raštrkane vlaknaste ljuske, rub je bijel, prelazi preko listića.

Stručak: 3-6 cm visok i 4-12 mm debeo, valjkast, na bazi je lagano zašiljen i s bijelim rizomorfima, šupalj, površina je i iznad i ispod vjenčića gola, sivo-smeđa; vjenčić je trajan, opnast, viseći, jednostruk, do 11 mm širok, donja je površina blago maljava, rub je cjelovit, bijel, ponekad sa smeđim zrncima.

Listići: Gusti, slobodni, do 4 mm visoki, izmiješani su s 10 ili više lamelula, najprije su sivo-crveni, ružičasti do tamnocrveni, kasnije su smeđi do tamnosmeđi, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, glatke, bez kličnog otvora, 5-6 × 3-4 µm, Me = 5.4 × 3.5 µm, N = 20, Q = 1,25–2, Qa = 1.55, cheilocistidije su rijetko prisutne kod razvijenih primjeraka, uglavnom su kruškolike, a rjeđe kuglaste,  (9) 11–17 × 8–12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u bazi stručka i sredini klobuka jako požuti, ponekad je promjena boje gotovo neuočljiva, na dodir nema promjene boje; miris nije izračen, ne miriše na fenol ili gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija sa Schafferovom otopinom je negativna, a sa KOH pozitivna, oboji se žuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit tla u otvorenim šumskim područjima, staklenicima ili u zoološkim vrtovima u prostorijama s tropskom vegetacijom, voli toplija staništa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po sivoj do sivo-smeđoj boji klobuka koji se radijalno raspucava poput cjepača (Inocybe), te mesu koje na prerezu požuti.

Agaricus freirei - created on November 2022 in Talmont-Saint-Hilaire, France by Guinberteau Jacques

FRAIREIJEVA PEČURKA

Agaricus freirei Blanco-Dios

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 4-13 cm širok, isprva je polukuglast, stožast, kasnije je izravnat i konveksan, ponekad je blago ulegnut na sredini, suh, crvenkasto-smeđ, prekriven je radijalnim crvenkasto-smeđim ili čokoladnosmeđim vlaknima na bjelkastoj osnovi, kasnije se razlažu u male ljuskice i čuperke, rub je tanak, cjelovit, malo prelazi preko listića, često s krupnim ostacima vjenčića.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.7-1.8 cm debeo, valjkast, batinasto zadebljan, gomoljast, bijel, na bazi je oker, kasnije posivi, s poprečnim, smeđim ljuskama, ponekad potpuno obuhvaćaju cijelu površinu, ponekad je s pamučastim bijelim micelijem na bazi; vjenčić je opnast, gornja je površina glatka, donja je svilenkasto-vlaknasta, tanak, rub je debeo i dvostruk, s gornje je strane bijel, a s donje je sa smeđim ljuskicama.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su bjelkasti, zatim ružičasti, kasnije su smeđi i na kraju tamnosmeđi, gotovo crni, s bjelkastom oštricom, nazubljeni, što je vidljivo samo uz pomoć povećala.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 5-8 x 3-5 µm, Q = 1.5-1.7 (1.9), cheilocistidije su brojne, prozirne, batinaste ili kruškolike, rijetko kuglaste, s jednim ili više segmenata na dnu, 13.3.27.6 x 5.6-11.2 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, isprva je bijelo, nepromijenjeno, rijetko i gotovo neprimjetno žuti, kasnije postaje ružičasto ili vinskicrveno, osobito u donjoj polovici stručka; miris je slab na fenol ili jod, osobito u bazi stručka, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Schäefferova reakcija je negativna. Meso i svi dijelovi u dodiru s KOH postanu žuti do žuto-narančasti.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po pješčanim nanosima u blizini obale, ispod hrasta crnike (Quercus ilex) ili hrasta medunca (Quercus pubescens), u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Navodi se da je toksična, odnosno da uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Na sličnom staništu raste slična ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja ima neugodan miris na plijesan ili rotkvice.

Agaricus friesianus - created in Finland by Outi Laakso

FRIESOVA PEČURKA

Agaricus friesianus L.A.Parra, Olariaga & Callac

Etimologija: U čast Eliasa Magnusa Friesa (1794–1878), švedskog mikologa i jednog od utemeljitelja suvremene mikologije + -ianus (lat.) = označava pripadnost ili posvetu. Po imenu.

Klobuk: 3-7 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi, na sredini je tupo ispupčen do blago ulegnut, gladak, bez sjaja, na sredini je prekriven crvenkasto-ljubičastim radijalnim vlaknima, ponekad su grupirana u finim ružičaste ljuske, prema rubu je s raštrkanim ružičastim, crvenkasto-ružičastim do crvenkasto-ljubičastim ljuskicama na bijeloj osnovi, dio prema rubu je rijetko potpuno prekrivene finim ljuskama, rub je tanak, rijetko prelaze listiće.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-7 mm debeo (na gomolju 0.7-1.4 cm), valjkast, gomoljast, bijel, gladak i slabo ružičast prema vrhu, ukrašen je finim vlakancima raspoređenim u jedva vidljive trakice ispod vjenčića, u starosti je žuto-oker, osobito prema bazi, s finim bazalnim micelijskim nitima; vjenčić je vrlo uzak, do 4 mm širok, tanak, krhak, opnast, jednostruk, s obje je strane gladak, bjelkast, ponekad u starosti požuti.

Listići: Gusti, slobodni, do 8 mm široki, izmiješani su s lamelulama, sivkasto-ružičasti, u starosti su tamnosmeđi do gotovo crni, oštrica je nazubljena i bljeđa.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 4-5.5 × 3-3.5 µm, Q = 1.28-1.43 (1.53), Me = 4.9 x 3.3 µm, cheilocistide su kruškolike, ponekad su sa segmentima, 8-27 (31) x 7-15 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu lagano žuto-oker u bazi stručka; miriše na gorke bademe ili anis, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Karakteristična je po mesu koje na prerezu požuti i mirisu na anis, a slična je majčinska pečurka (Agaricus matrum) od koje se teško može razlikovati na temelju makroskopskih karakteristika, a i mikroskopske karakteristike su gotovo jednake.

Agaricus fuscofibrillosus - created on April 2012 in California, USA by Christian Schwarz

TAMNOVLAKNATA PEČURKA

Agaricus fuscofibrillosus (F.H.Møller) Pilát

Engleski naziv: Dusky Mushroom

Klobuk: 4-9 (11) cm širok, svijetlosmeđ do smeđ, s radijalno postavljenim smeđim ljuskama, rub je valovit i dugo vremena podvijen.

Stručak: Bjelkast s ružičastom nijansom, gladak, na oštećenim mjestima odmah pocrveni; vjenčić bjelkast, jednostruk, viseći.

Listići: Slobodni; ružičasti, u starosti tamnocrvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 4.5-7.5 x 3-5 µm; otrusina je crveno-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu odmah intenzivno pocrveni; miris je slab na gljive, a okus blag.

Kemijske reakcije: Površina i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, rujnu i listopadu, kao saprofit tla u bjelogoričnim šuma, a rjeđe u crnogoričnim. U Hrvatskoj je nađena na rubu travnjaka i bjelogoričnog šumarka, na samo jednom lokalitetu, u okolici Rijeke.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Slične su benesijeva pečurka (Agaricus benesii), koja ima postojan vjenčić s dvostrukim rubom, te bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii), koja uvijek raste busenasto.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. viseći opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu odmah dosta intenzivno pocrveni; 4. klobuk je smeđe ljuskav; 5. raste u šumama

Agaricus gennadii - created on December 2023 in Saint-Denis-d'Oléron, France by Guinberteau Jacques

GENADIJEVA PEČURKA

Agaricus gennadii (Chatin & Boud.) P.D.Orton

Engleski naziv: Conifer Mushroom

Klobuk: 6-10 (12) cm širok, prvo konveksan pa otvoren i uzdignuta ruba, lijevkast; bijel s ostacima zemlje po površini, kožica lagano žuti, a poslije se raspucava na polja; rub je dulje vrijeme podvijen.

Stručak: Kratak, robustan, pun, gladak, kraći od širine klobuka, često zakrivljen, vrh se lako odvaja od klobuka; najprije je bijel, poslije oker-smeđ, na vrhu s bijelim čehama; prljavo bijeli vjenčić sjedi na osnovi stručka, sliči volvi, opnast, rastrgan na režnjeve, s dvostrukim rubom, poslije postane smećkast.

Listići: Vrlo gusti, uski, do stručka zaokruženi, slobodni; najprije svijetloružičasti, zatim tamnosmeđi.

Spore: Eliptične; 8-11 x 6-7 µm, Me = 8.6 × 6.5 µm, cheilocistidije su valjkaste do usko batinaste, veličine u rasponu od 20-36 × 8,5-10 µm; otrusina je crvena do hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na presjeku ne mijenja boju, možda samo uz rubove malo pocrveni, a zatim postane prljavo smećkasto; miris je slabo izražen ili malo neugodan, kiselkast ili na mokraću, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, vrtovima, parkovima u grmlju i uz staze.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Neugodan miris nestane tijekom kuhanja.

Napomena: Slična je otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), koja na prerezu lagano požuti, osobito u bazi stručka.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. nisko postavljeni opnasti vjenčić dvostrukog ruba podsjeća na volvu; 3. meso na prerezu ne mijenja boju, eventualno samo uz rubove blago pocrveni; 4. raste po livadama

LJUSKAVA PEČURKA

Agaricus impudicus (Rea) Pilát

Engleski naziv: Tufted Wood Mushroom

Klobuk: 4-15 cm širok, najprije je konveksan pa se nešto otvori, te skoro spljošti ili ulegne na sredini; smeđ, nešto je tamniji na sredini, u starosti raspucava na velike uraštene smeđe ljuske i vlaknaste nakupine, a između njih se uočava bijela osnova, prema rubu je svjetliji, rub je ponekad raspuknut.

Stručak: 4-15 cm visok i 0.8-2 cm debeo, vitak, tanak, vrlo dug, valjkast, često zakrivljen, cjevasto-šupalj, zadebljan na bazi, mjestimično je s ostacima micelija, snježnobijel, pahuljast; vjenčić je jednostruk, tanak, viseći, opnast, bijel, ponekad s smeđim rubom, s donje je strane smećkast.

Listići: Gusti, slobodni, uski, tanki; najprije svijetloružičasti, zatim sivo-ružičast i na kraju tamnosmeđi, oštrica je iste boje i glatka.

Spore: Eliptične, 5-7 x 3.5-4.5 µm, cheilocistide su kruškolike, s jednim segmentom, 11-28 x 8-16 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo do kremasto-bijelo, na prerezu gotovo ne mijenja boju ili samo blago pocrveni na vrhu stručka, oko šupljine stručka postane krem do svijetlonarančasto-oker, a u osnovi stručka posmeđi; miris je neugodan, kiseo ili metalan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija je u dodiru sa Schafferovim reagensom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u brojnim i raštrkanim kolonijama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, ali češće u crnogoričnim šuma, obično u šumama bora, na rubovima šuma, voli toplije krajeve, dosta je rasprostranjena vrsta duž morske obale i po otocima, rijetka je u kontinentalnom dijelu, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Od sličnih se vrsta uglavnom razlikuje po staništu uz morsku obalu i po mesu koje je na prerezu skoro nepromjenjive boje. Na istom staništu raste mala šumarica (Agaricus sylvaticus), koja jako pocrveni, vunastonoga pečurka (Agaricus lanipes) ima kraći, vunasti stručak, a meso na prerezu lagano pocrveni, dok smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus), na prerezu požuti u bazi stručka i miriše na tintu.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. uzdignuti opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu blago pocrveni na vrhu stručka; 4. meso neugodno miriše na plijesan ili rotkvice; 5. klobuk je smeđe čehast; 6. raste u šumama uz morsku obalu

Agaricus iodosmus - created on October 2020 in Castelló, Spain by toniconca

JODOFORM PEČURKA

Agaricus iodosmus Heinem.

Etimologija: iodium (lat.) = jod + osme (gr.) = miris. Po mirisu.

Klobuk: 5-18 cm širok, krupan, mesnat, konveksno-izravnat, često je ulegnut na sredini; najprije je skoro crnkast ili tamnosmeđ pa razvijen s rastrganom kožicom i površinom na kojoj se formiraju velike čehe, osobito prema rubu, sredina je ujednačene boje, bijela osnova je naglašene čađavosive boje kada se gljiva razvije; rub je dosta tanak s kožicom koja prelazi preko ruba.

Stručak: 4-12 cm visok, teži da postane valjkast, prilično je robustan, karakteristično se sužava prema bazi; bijel, donji dio je nešto svjetlije boje od klobuka i na dodir teži da požuti; vjenčić je širok, opnast, bijel ili prljavobijel, viseći.

Listići: Prilično su gusti, suženi su uz stručak; oštrica je ravna i lagano nazubljena; najprije su bjelkasti pa ružičasti, nakon dužeg vremena su sivi i na kraju smeđo-crnkasti.

Spore: Eliptične, 6-7 x 4.8-5 µm; otrusina je crnkasto-smeđa.

Meso: Prilično je kompaktno, bijelo, u bazi stručka je jasno šafranastožuto; karakteristično miriše po dezinfekcijskim sredstvima ili po jodu.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni kao saprofit tla u primorskom pojasu u travi, u dosegu soli.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Teško se može zamijeniti nekom drugom vrstom ako se obrati pozornost na navedene karakteristike, osobito na stanište uz morsku obalu i stručak koji je na prerezu u bazi žut.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu je žuto u bazi stručka; 4. miriše neugodno na jod; 5. klobuk je smeđe čehast; 6. raste uz morsku obalu u travi

Agaricus kerriganii - created on March 2014 in Quail Hollow Ranch, Santa Cruz County, CA, USA by Christian Schwarz

KERRIGANOVA PEČURKA

Agaricus kerriganii L.A.Parra, B.Rodr., A.Caball., Martín-Calvo & Callac

Etimologija: U čast britanskom mikologu G.M. Kerriganu. Po imenu.

Klobuk: 4-6 cm širok, najprije polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i lagano ulegne na sredini, suh, svilenkast, gotovo gladak do više ili manje radijalno ljuskav, u početku je ljubičast, ponekad je sa bijelo-žućkastim područjima, osobito prema rubu, kasnije je središnji dio lagano ljubičast ili ružičast, s diskoloriranim žućkastim ili bijelo-žućkastim područjima prema rubu, na kraju je smećkast na sredini, gotovo potpuno izgubi ljubičaste tonove, trljanjem požuti, iako ne jako intenzivno, rub je bjelkast i malo krpast.

Stručak: 3–5 cm visok i 0.5–0.9 cm debeo, batinasto ili gomoljasto zadebljan na bazi, površina je glatka, bijela ili s ružičastim nijansama iznad vjenčića, ispod vjenčića je blago vlaknasta i bijela, pri dnu je s tankim bjelkastim micelijskim nitima; vjenčić je opnast, vrlo krhak, do 3 mm širok, viseći, jednostruk, s obje je strane gladak, u početku bijel, kasnije postaje žut ili crveno-smeđ od spora s gornje strane.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su blijedo ružičasti do ružičasti, zatim su sivo-ružičasti i na kraju crnkasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 4.6–6 × 3.3–4.1 μm, Q = 1.2–1.4 (1.7), cheilocistide su skoro valjkaste, sa segmentima, 5.5-24 x 4-12 µm; otrusina je tamno ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo do žućkasto-smeđe, na prerezu vrlo lagano postaje blijedo ružičasto; miris i okus su ugodni na gorke bademe i dosta jaki na anis.

Kemijske reakcije: Pozitivna, intenzivna i brza reakcija na Schäfferovu otopinu, pocrveni na klobuku i u bazi stručka, te pozitivna reakcija na KOH, požuti.

Stanište: Raste u jesen i zimu, u periodu bez mraza, u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće ispod hrasta crnike (Quercus ilex) i alepskog bora (Pinus halepensis), na glinenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slična je ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), koja raste u travi.

Agaricus koelerionensis - created by Didier Borgarino

DINSKA PEČURKA

Agaricus koelerionensis Bon

Etimologija: Koeleria (lat.) = po biljci smilici (Koeleria) pored koje raste na pješčanim travnjacima na stražnjoj strani dina i po liticama na obalama Atlantika i Sjevernog mora. Latinski naziv roda je dano u čast njemačkom profesoru Georgu Ludwigu Koeleru (1764.–1807.). Po biljci.

Klobuk: 5-15 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije je konveksan i raširen, ravan ili ulegnut na sredini, čokoladnosmeđ, površina se razlaže na velike koncentrične smeđe ljuske na svjetlijoj osnovi, sredina ostaje cjelovita, izblijeđuje prema rubu, rub je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 3-12 cm visok, duži je u odnosu na širinu klobuka, valjkast, često je zakrivljen, na dnu je gomoljasto zadebljan, bijel, pri dnu je blago oker-smeđ, iznad vjenčića je ružičast; vjenčić je velik, na donjoj strani ljuskav, bijel.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, na kraju su tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 5-6.5 x 3.3-4.4 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, nepromjenjivo, na prerezu lagano pocrveni prema dnu stručka; miris je ugodan do neugodan na gljive, a prema nekim autorima pri dnu stručka miriše poput smrdljive štitarke (Lepiota cristata).

Kemijske reakcije: Reakcija sa Schafferovom otopinom i KOH je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično ispod bora, te na obalnim dinama, na pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slična je ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koji ima svjetliji klobuk, manje smeđe i rjeđe ljuske, duži stručak i kraće spore.

LANGEOVA PEČURKA

Agaricus langei (F.H.Møller) F.H.Møller

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Scaly Wood Mushroom

Klobuk: 6-20 cm širok, prvo je polukuglast pa konveksan, zatim otvoren, oker-smeđ do smeđ, tamniji na sredini, prekriven je hrđastosmeđim ljuskama na svjetlijoj osnovi, trljanjem pocrveni.

Stručak: 7-12 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast, prema osnovi je malo zadebljan, nije bulbozan, pun je pa cjevasto-šupalj, vrh se lako odvaja od klobuka, bjelkast, gladak, ispod vjenčića je prekriven bjelkastim vlakancima, a kasnije postaje sivkast, na ozlijeđenom mjestu jako pocrveni; vjenčić je s tanak, opnast, viseći, s gornje je strane gladak, a s donje je smeđo ljuskav.

Listići: Gusti, slobodni, najprije su ružičasti pa zatim tamnocrvenkasto-smeđi, trljanjem postanu crveniji, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, 5-9 x 3.6-6 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, bez segmenata, 10-30 µm široke; otrusina je crveno-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na presjeku odmah poprimi crvenkastu do krvavocrvenu boju; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće skupno, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, osobito ispod borova na vapnenastom tlu, rjeđe se pronađe u bjelogoričnim šumama. Primjerci na prve četiri slike snimljeni su u lipnju na lokalitetu Ivanečka Željeznica kod Ivanca, u šumi bora, a petu sliku snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena s malom šumaricom (Agaricus sylvaticus), koja ima sitno ljuskav stručak ispod vjenčića, nešto manje spore i drugačiji oblik cheilocistida.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. viseći opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu odmah intenzivno pocrveni; 4. meso je ugodnog mirisa na gljive; 5. klobuk je smeđe ljuskav; 6. raste u šumama

Agaricus lanipes - created on March 2014 by zaca

VUNASTONOGA PEČURKA

Agaricus lanipes (F.H.Møller & Jul.Schäff.) Hlaváček

Etimologija: lanis (lat.) = vuna, bunda + pes (lat.) = stopalo, noga. Po dekoraciji na stručku.

Engleski naziv: The Princess

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo polukuglast, poslije konveksan, na kraju otvoren i lagano ulegnut na sredini; smeđ do tamnosmeđ, površina je poslije s crvenkastim mrljama, pokriven je tamnosmeđim uraštenim ljuskama na svjetlijoj osnovi, koje su gušće na sredini, rub je krpast i resast.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 cm debeo, kratak, valjkast, dosta je zadebljan na bazi, bjelkast, ispod vjenčića je prošaran smeđim vunastim pojasevima, na bazi je smećkast i sa uočljivim bijelim micelijskim nitima, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je uzak, opnast, uzdignut, bjelkast do smećkast, s dvostrukim je rubom.

Listići: Gusti, slobodni, najprije su blijedoružičasti, zatim su crvenkasto-smeđi, u starosti su tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 6-7.5 x 4-5 µm, cheilocistide su kuglaste do kruškolike, s mnogo segmenata, ponekad s proširenim vrhom, 16-28 x 6-12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Čvrsto, prljavo bijelo do svijetlosmeđe, na prerezu na vrhu stručka osrednje pocrveni, a u bazi postane lagano žućkasto do žućkasto-narančasto; miris je nejasan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, te miješanim i bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod bjelogoričnog drveća, po vlažnim terenima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Smeđa boja klobuka u kombinaciji s tankim micelijskim nitima na bazi stručka čini determinaciju relativno jednostavnom. Slična je ljuskava pečurka(Agaricus impudicus), koja može imati izražene micelijske niti, ali one su slabije izražene i ima karakteristično dugi, bjelkasti stručak bez jasnih vunastih pojaseva.

Agaricus litoralis - created on September 2004 in Teruel, Spain by Luis Ballester

DEBELA PEČURKA

Agaricus litoralis (Wakef. & A.Pearson) Pilát

Engleski naziv: Coastal Mushroom

Klobuk: 3-12 cm širok, kuglast, konveksan, na kraju je spljošten ili malo ulegnut na sredini; bjelkast, oker do svijetlosmeđ, trljanjem požuti, gusto je vlaknasto ljuskav, kožica se po suhom vremenu ponekad raspucava, rub je najprije podvijen i tanak, kasnije se izravna.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-3 (4) cm debeo, kratak je i robustan, osnova je okruglasta i zadebljana, na bazi je s tankim bijelim micelijskim nitima, pun, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, boje je klobuka, ispod vjenčića je ljuskav; vjenčić je bijel, jednostruk, tanak, viseći, trajan, uzdignut, gornji dio je crtast, učvršćen je na vrhu baze.

Listići: Uski, slobodni, najprije bjelkasti, zatim crvenkasti, a na kraju su crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 6-8.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.2-1.3, cheilocistide su izmiješane s bazidijima, s 1-3 segmenta, moguće i više, zadnji segment je usko batinast, 10-40 x 4-10 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na prerezu postane crvenkasto u stručku; miris je nejasan, malo neugodan na piljevinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen kao saprofit tla najčešće u travnatim područjima, na pješčanim nanosima uz morsku obalu, u zahvatu soli, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Druge pečurke slične boje s uzdignutim vjenčićem nemaju jasno izražene micelijske niti na bazi stručka. Vunastonoga pečurka (Agaricus lanipes) s uzdignutim stručkom nema jasno izražene micelijske niti, te ima tamniji smeđi klobuk i raste u šumama, dok je pješčana pečurka (Agaricus devoniensis) bijela, nema micelijske niti i ima viseći vjenčić.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. crtasti opnasti uzdignuti vjenčić; 3. meso na prerezu blago pocrveni u stručku; 4. miris mesa je nejasan; 6. raste po livadama i pješčanim nanosima uz morsku obalu

Agaricus lividonitidus - created on October 2009 in Spain by Joseba Castillo Munsuri

PORFIRNOSMEĐA PEČURKA

Agaricus lividonitidus (F.H.Møller) Pilát

Etimologija: lividus (lat.) = modrikast, plavičast, pepeljast + nitidus (lat.) = sjajan, blistav. Po imenu.

Klobuk: 4-6 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi, površina je prekrivena sa crvenim do purpurno-smeđim ljuskama, osnova je svjetlija.

Stručak: 3-5 cm visok i 1.5-2 cm debeo, valjkast, trbušast ili malo zadebljan na bazi, bijel, ispod vjenčića je gusto ljuskav i paperjast; vjenčić je opnast, bijel, uzdignut, donja strana vjenčića se sa sitnim ljuskama.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, kasnije su tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, s tankim stijenkama, 5.5-7.5 × 3.5-5 µm, nema cheilocistide ili ih je malo; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu vrlo slabo pocrveni, a u dnu stručka lagano požuti; miris je slabo kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla po livadama i travnjacima, te uz ceste, preferira pjeskovito tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Slična je golema pečurka (Agaricus augustus), koja je mnogo većih dimenzija, a meso joj na prerezu miriše na anis ili gorke bademe.

Agaricus luteomaculatus - created on September 2022 in Bratislava, Slovakia by jonasgruska

ŽUTOPJEGAVA PEČURKA

Agaricus luteomaculatus F.H.Møller

Etimologija: luteus (lat.) = žut, žućkast + maculatus (lat.) = mrljav, pjegav. Po boji.

Klobuk: 3-6 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi i izravna, bjelkast, slamnatožut do oker, u mladosti je sa rijetkim ljubičasto-smeđim ljuskama na sredini, ljuskice su u starosti smeđe, rub je raspucan i iskrzan.

Stručak: 3-4.7 cm visok i 0.5-0.8 cm debeo, kratak, valjkast, zadebljan na bazi, djelomično je ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast, kremast, poslije je mjestimično žućkast, vrh; vjenčić je opnast, viseći, slab, bijelo-kremast.

Listići: Gusti, slobodni, blijedo ružičasti, zatim su ružičasti, u starosti su smeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične do jajolike, bez kličnog otvora, 5-6.5 × 4-4.5 µm, Me = 6 x 4.2 µm, cheilocistide su kuglaste, 6-23 x 6-16 µm, bazidije su s 2 ili 4 spore; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bjelkasto, na prerezu u bazi postane žućkasto; miriše ugodno na gorke bademe ili anis, a okus je blag, ugodan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, po šumskim stazama, na rubu šuma, te po livadama, na pjeskovitom i malo vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), kod koje meso na prerezu ne mijenja boju.

Agaricus lutosus - created on November 2023 in Estonia by Vello Liiv

GLINENASTOŽUTA PEČURKA

Agaricus lutosus F.H.Møller

Etimologija: lutosus (lat.) = blatnjav, prekriven blatom. Po boji.

Klobuk: 3-5 (6) cm širok, u početku je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi, bjelkast, slamnatožut, na sredini je obično žuto-smeđ, u mladosti je s ljubičastim ljuskama, a u starosti su ljuske smeđe, rub je raspucan.

Stručak: Obično je kratak, valjkast, zadebljan na bazi, često je djelomično ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, kremast, kasnije mjestimično žućkast; vjenčić je malen, opnast, viseći, bijel do krem, s donje je strane lagano ljuskav.

Listići: Gusti, slobodni, u mladosti su blijedo ružičasti do ružičasti, kasnije su smeđi, u starosti su čokoladnosmeđi.

Spore: Široko eliptične, bez kličnog otvora, 4.5-6.5 × 4-5 µm, cheilocistide su kuglaste, dosta međusobno različite, često su izmiješane sa bazidijima, bez segmenata ili rijetko s dva segmenta, 22-25 x 13.5-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bjelkasto, na prerezu postane žućkasto u bazi stručka; miriše ugodno na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i površina u dodiru s KOH požute, a reakcija sa Schafferovom otopinom je pozitivna, postane narančasta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u otvorenim područjima, po livadama, kao i u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, šumskim stazama, često u priobalnom području, na pjeskovitom i malo vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je Schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), koja ima drugačija ljubičasta vlakna na povšini klobuka, te ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), koja obično nema cheilocistide i tipično je svjetlijeg tona.

Agaricus macrocarpus - created in Norway by Tove Jacobsen

VELIKA PEČURKA

Agaricus macrocarpus F.H.Møller

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + karpos (gr.) = plod, voće. Po dimenzijama plodnog tijela.

Engleski naziv: Mammoth Mushroom

Klobuk: 5-20 cm širok, u početku je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen, gladak; bijel ili bjelkasto-žućkast, na dodir postane žućkastosmeđ, svilenast, u starosti je vlaknasto-čehast.

Stručak: 5-18 cm visok, valjkast, zadebljan je na bazi, tvrd, šupalj, gladak; iznad vjenčića je blijedocrvenkast, ispod je bijel i vlaknasto-maljav; vjenčić je bijel, širok, opnast, viseći, s donje je strane maljav.

Listići: Gusti, slobodni; blijedo ružičasti, sazrijevanjem spora postaju ružičasto-smeđi, u starosti su ružičasto-crni.

Spore: Eliptične, glatke, 6.3-8.1 x 4.4-5.3 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, debelo i čvrsto, na prerezu malo požuti; miriše na anis, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla na čistinama u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, a vrlo rijetko na livadama.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po staništiu, mirisu mesa i promjeni boje mesa na prerezu su slične gomoljasta šumarica (Agaricus abruptibulbus), koja ima izravnato, kao odsječeno dno bulbe, golema pečurka (Agaricus augustus) i schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), kojima je klobuk smeđe čehast, osobito na sredini, velika pečurka (Agaricus macrocarpus), kojoj je vjenčić s donje strane maljav, a stručak iznad vjenčića blijdoljubičast te šumska pečurka (Agaricus sylvicola), koja ima jako savijenu bazu stručka i jak miris mesa na anis.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić, koji je s donje strane maljav; 3. meso na prerezu lagano požuti; 4. meso miriše na anis; 5. raste u šumama

Agaricus matrum - created on November 2018 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

MAJČINSKA PEČURKA

Agaricus matrum L.A.Parra, A.Caball., S.Serrano, E.Fernández & Callac

Etimologija: mater (lat.) = majka. Naziv je posvećen svim majkama svijeta.

Klobuk: 2-4.6 cm širok, u početku je kuglast ili stožast, zatim je konveksan, u starosti je izravnat i lagano ulegnut na sredini, na sredini je gladak, ponekad s crvenkastim vlaknima, isprva je potpuno bijel, zatim je sivkast ili oker, poprimi oker ili sivkastu boju ili postane crvenkast ako je natopljen vodom, ponekad je sa sitnim ružičastim ili crvenkasto-ljubičastim vlakancima na sredini, požuti ako se protrlja, rub je tanak, ponekad je s resastim ostacima ovoja.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.3-0.8 cm debeo, batinasto ili gomoljasto zadebljan, baza je oko 0.8-1.2 cm široka, bijel i gladak iznad vjenčića, prema dolje je vlaknast, vremenom ili ako se protrlja požuti, osobito pri dnu, baza je na kraju žućkasto-oker boje i prošarana finim micelijskim nitima; vjenčić je opnast, do 3 mm širok, jednostruk, tanak, krhak, s obje je strane gladak, bjelkast, vremenom ili trljanjem požuti.

Listići: Gusti, slobodni, do 3.5 mm široki, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti do sivo-ružičasti, na kraju su tamnosmeđi do crno-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 4.5-5.5 x 3-4 µm, Q= 1.2-1.5 (1.8), cheilocistide su prozirne, brojne, obično su bez segmenata, ponekad sa segmentom na bazi, batinaste, kruškolike ili kuglaste, 13-30 (36) x 7-19 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u bazi stručka postane lagano žućkasto, kasnije u stručku postane žuto ili žuto-narančasto; miris i okus su ugodni na anisa ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Reakcija sa Schafferovom otopinom je pozitivna, osušeno meso brzo postane narančasto-crveno.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama hrasta crnike (Quercus ilex), u mediteranskom području, ali i u vlažnim šumama na višim planinskim predjelima s prisutnošću crnog hrasta (Quercus pyrenaica), bukve ili jele.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je zbog rijetkosti jestivost dosta nepoznata.

Napomena: Karakteristična je po mesu koje na prerezu požuti i mirisu na anis, a slične su friesova pečurka (Agaricus friesianus), koja ima dvobojni stručak, ružičast u sredini i bijel u ostalom dijelu, kao i ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), koja se razlikuje samo po mikroskopskim karakteristikama.

Agaricus menieri - created on November 2023 in Le Verdon-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

MANIEROVA PEČURKA

Agaricus menieri Bon

Etimologija: U čast francuskom botaničaru i mikologu Charlesu Ménieru (1846.–1919.). Po osobi.

Klobuk: 4-8 (12) cm širok, u početku je polukuglast, zatim konveksan, na kraju je raširen i lagano ulegnut na sredini, gladak, bijel, na sredini je sivkast, ponekad je s krem-ružičastim ili sivkasto-oker nijansama, osobito prema rubu, u starosti poprima više ili manje ujednačenu smećkastu boju, na dodir požuti, u starosti se raspucava, površina je obično s ostacima pijeska.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, baza je batinasto ili gomoljasto zadebljana, može biti i zašiljena, ukorijenjen, gladak, bijel, zatim je bijelo-kremast, na dodir ili trljanjem požuti; vjenčić je opnast, uzak, dvostrukog ruba, u obliku je narukvice, ako se protrlja požuti.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su sivkasti, zatim su sivo-ružičasti i na kraju tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 7-9 x 5-6.5 µm, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 15-35 x 6-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u klobuku postane blago crvenkasto ili ružičasto, a u stručku žuto, osobito pri dnu, kasnije postane crvenkasto-smeđe; miriše na anis ili čisto na fenol, osobito kod starijih primjeraka, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Reakcija na Schafferovu otopinu je negativna, površina plodnog tijela u dodiru s KOH postane svijetložuta.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama, kao saprofit tla u priobalnim područjima uz morsku obalu, na pješčanim nanosima i dinama, na termofilnim tlima, često u kombinaciji s primorskim borom (Pinus pinaster), eukaliptusom ili smiljem (Helichrysum italicum).

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste, kao i ružičastom tonu u mladosti. Slična je pješčana pečurka (Agaricus devoniensis) s kojim dijeli stanište, a razlikuje se po tome što je manjih dimenzija i bez ružičastih tonova.

ŠARENA PEČURKA

Agaricus moelleri Wasser

Engleski naziv: Inky Mushroom

Klobuk: 4-11 (13) cm širok, poluokruglast pa otvoren i malo ispupčen; pokriven je sivkastim do sivo-smeđim ljuskama, koje su gušće na sredini (podsjeća na dekoraciju biserne muhare (Amanita rubescens), osnova je bijela do svijetložuta, rub je svjetliji, kožica se ne guli, trljanjem odmah požuti.

Stručak: 3-12 (15) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, šupalj, gladak, sjajan, bijel, na prerezu vrlo brzo požuti, osobito na dnu, mjestimično je sa žućkastim i smeđim mrljama kao i po površini klobuka, trljanjem odmah požuti, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je bijel, viseći, dvostruk, trljanjem odmah požuti, dosta je visoko postavljen.

Listići: Jako su gusti, prilično su široki, slobodni; najprije su svijetloružičasti, zatim crvenkasti i na kraju tamnosmeđi, gotovo crni.

Spore: Eliptične, 4.5-6.5 x 3-4 µm, cheilocistide su kuglaste do kruškolike, 10-55 x 7-20 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo ili bijelo-žućkasto, na prerezu postane limunastožuto, osobito u bazi stručka; miris nije jak, neugodan na tintu, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina i meso u dodiru sa KOH požute, a reakcija na Schafferovu otopinu je negativna.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen u skupinama kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po rubovima šuma, šumskim čistinama i parkovima, na vlažnim terenima, na vapnenastom i pjeskovitom tlu. Četvrtu sliku snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Iako otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus) i šarena pečurka uzrokuju bolove u trbuhu i probavne smetnje, pojedini gljivari tvrde da ovu gljivu konzumiraju bez ikakvih zdravstvenih problema.

Napomena: Slična je smeđoljuskava pečurka koja također miriše na tintu, ali ona ima smeđe ljuske i nešto slabije požuti, te otrovna pečurka koja je na početku bijela, ali kasnije posivi, raspuca se kada je izložena suncu i nikad nema lagano obojene ljuske na površini klobuka.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. visoko postavljeni viseći opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu požuti, osobito u bazi stručka; 4. meso neugodno miriše na tintu; 5. klobuk je sivkasto do sivo-smeđe ljuskav; 6. raste u šumama i parkovima

Agaricus moellerianus - created on November 2022 in Monza, Italy by Fabio Mauri

LJUSKAVONOGA PEČURKA

Agaricus moellerianus Bon

Etimologija: U čast švicarskog mikologa Emila Müllera (1920.-2008.). Po imenu.

Engleski naziv: Meadow Mushroom

Klobuk: 4-8 (12) cm širok, u početku je polukuglast, kasnije je raširen i lagano tupo ispupčen na sredini, suh, u mladosti je gladak, bijel, kasnije se razlaže na velike smećkaste ljuske, u starosti je siv do sivo-smeđ, također blago ružičast ili žućkast, na dodir blago požuti, rub je sa stršećim ostacima ovoja.

Stručak: 5-8 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, bijel, valjkast, ispod vjenčića je uočljivo ljuskav, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je slab, opnast, bijel, viseći, jednostruk, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, u početku su blijedi ili svijetloružičasti, zatim su ružičasti do crvenkasti, u starosti su crno-smeđi.

Spore: Eliptične do jajolike, glatke, 6-7.5 x 4.5-5.5 µm, cheilocistide su malobrojne; otrusina je ljubičasto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na ozlijeđenom mjestu i na prerezu vrlo slabo poružičasti, a u bazi stručka lagano požuti; miriše na bademe ili anis, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla po livadama i pašnjacima, te na rubovima cesta ili šuma, često ispod jasena i javora, na vlažnom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), kod koje meso na prerezu u dnu stručka intenzivnije požuti i miriše na tintu ili karbolnu kiselinu.

Agaricus nevoi - created on October 2021 in La Rioja, Spain by Luis Ballester

MAGLASTA PEČURKA

Agaricus nevoi Wasser

Etimologija: nevo, nevoa (rumunjski) = magla. Po boji.

Klobuk: 4-7 cm širok, u početku je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen ili lagano ulegnut na sredini, bijel, bjelkast, sivkast, nekad je s narančastom nijansom, svilenast, sjaja, prekriven je širokim prilegnutim sivkastim do smećkastim ljuskama koje se starenjem razlažu, prema rubu je vlaknast, a rub je podvijen, kasnije se izravna, nekad je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 2.5-6 (7) cm visok i 1-2.2 cm debeo, zdepast, valjkast, sužava se prema dnu, suh, bjelkast, krem ili svijetlonarančast, ponekad je sa žućkastim mrljama, proširen na bazi, koja je bjelkasta do bjelkasto-ružičasta i prekrivena širokim tankim prilegnutim ljuskama koje podsjećaju na volvu, dio iznad proširene baze prekriven je prilegnutim pamučastim ljuskama, prvo bijelim, a zatim sivkastim.

Listići: Gusti, do 1 cm široki, izmiješani s lamelulama, slobodni, ružičasti, na kraju su tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, tankih stijenki, glatke, neamiloidne, (8.5) 8.8 - 10.5 (11.5) × (5.7) 5.9 - 6.8 (7) µm, Q = 1.4 - 1.6, Qav = 1.52, cheilocystide su brojne, batinaste, 26‒33 x 6.5‒9 μm; otrusina je tamnosmeđe do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu ne mijenja boju, eventualno lagano poružičasti iznad listića, ponekad je žućkasto ili narančasto pri bazi; miris je malo neugodan na urin, a okus je ugodan.

Kemijske reakcije: Reakcija sa Schafferovom otopinom je negativna.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično ispod alepskog bora (Pinus halepensis), u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po širokom, glatkom volvom s dvostrukim rubom koja je zakrivljena prema vani, te po mesu koje ostaje bijelo, eventualno poružičasti u blizini listića. Slična je gennadijeva pečurka (Agaricus gennadii), koja ima vitku bazalnu volvu, nalik bjelkastoj čarapi s ovojem koja doseže do sredine stručka, s rubom koji se 3 mm širok. Meso je bijelo, pokazuje minimalnu ili nikakvu promjenu kada se nareže, a baza stručka postaje narančasta ili žuta. Njezine cheilocistidije su valjkaste do usko batinaste, veličine u rasponu od 20-36 × 8,5-10 µm, a spore su eliptične do široko elipsoidne, u prosjeku 8.6 × 6.5 µm. Isto tako, pequinijeva pečurka (Agaricus peguini) posjeduje bjelkasto-sivkastu, kratku volvu s neravnim rubom i mesom koje postaje ružičasto ili svijetlosmeđe. Njezine cheilocistidije su batinaste do vretenaste, 23-32 × 7-9 µm, a spore su jajolike, prosječne veličine 6.6 × 4.7 µm.

Agaricus pallens - created on August 2020 in Lugo, Spain by julian_alonso

BLIJEDA PEČURKA

Agaricus pallens (J.E.Lange) L.A.Parra

Etimologija: pallens (lat.) = blijed, svijetao, blijedunjav. Po boji.

Klobuk: 2.3-5.4 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je konveksna i izravnat, na kraju je blago ulegnut na sredini, najprije je potpuno bijel ili prekriven crvenkasto-ljubičastim vlaknima do ruba ili samo na sredini, kasnije ostaje bijel, a u sredini postaje lagano okerast ili prekriven s više ili manje tamnijih, crvenkasto-ružičastih vlakana, koja mogu biti ravnomjerno raspoređena ili sa sitnim ljuskama, kožica trljanjem intenzivno požuti, rub je tanak, bez ili s vrlo malim krpastim ostacima ovoja.

Stručak: 2.8-6.5 cm visok i 0.4-0.9 cm debeo, u gomolju je 0.7-1.4 cm širok, valjkast, batinast ili blago lgomoljast na dnu, bijel, gladak iznad vjenčića i jasno vlaknast prema dnu, vremenom ili ako se protrlja intenzivno požuti, uglavnom prema bazi koje je s finim micelijskim nitima; vjenčić je jednostruk, tanak, krhak, gladak s obje strane, bjelkast, vremenom ili ako se protrlja požuti.

Listići: Gusti, slobodni, do 6 mm široki, svijetloružičasti, kasnije su crvenkasto-smeđi i na kraju tamnosmeđi do gotovo crni, u mladosti su sa bljeđom nepravilno nazubljenom oštricom, ali u zrelosti iste boje kao ostatak listića.

Spore: Široko eliptične do eliptične, 3.7-5.15 x 2.8-3.7 µm, Q = 1.2 - 1.6, cheilocistide su prozirne, s jednim ili više segmenata, 12-43 x 4-11 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu postane limunastožuto i na kraju žuto-oker; miris i okus su na anis ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Reakcija sa Schafferovom otopinom je pozitivna, meso brzo postane svijetlocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma i vrtovima, na vlažnim i hladnim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je zbog rijetkosti jestivost dosta nepoznata.

Napomena: Karakteristična je po staništu i mesu koje na prerezu požuti.

Agaricus parvitigrinus - created on November 2024 in Le Verdon-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

TIGRASTA PEČURKA

Agaricus parvitigrinus Guinb. & Callac

Etimologija: parvus (lat.) = mali + tigrinus (lat.) = tigrast. Po dimenzijama i dekoraciji klobuka.

Klobuk: 3-5 cm širok, u početku je polukuglast, zatim konveksan, na kraju je raširen i izravnat ili je ulegnuto-ispupčen, suh, na sredini je smeđ, tamnosmeđ do sivo-smeđ, s vrlo gustim pravilnim, koncentričnim ljuskama, koje su prema bjelkastom rubu postupno sve rjeđe, ako se protrlja ne mijenja boju ili slabo požuti, a zatim postaje hrđasto-crvenkast, rub je pravilan, isprva je podvijen, kasnije se izravna, malo prelazi listiće.

Stručak: 5-10 cm visok i 4-7 mm debeo, valjkast, zakrivljen, često je gomoljast i ukorijenjen, bjelkast ili ružičast na gornjem dijelu, a gladak i bjelkast prema dnu, ponekad s micelijskim nitima na bazi, kada se protrlja na bazi lagano požuti, zatim lagano pocrveni; vjenčić je opnast, prilično širok, tanak, zadebljan oko ruba, gornja je površina glatka, a donja također glatka sa ljuskama na rubu.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, isprva su blijedo ružičasti do crvenkasto-smeđi, na kraju su tamnosmeđi do gotovo crni, oštrica je zupčasta i iste boje.

Spore: Eliptične do duguljaste, glatke, bez kličnog otvora, debelih stijenki, (5.0) 5.3 – 6.2 (6.8) × (2.9) 3.2 – 3.8 (4.1) µm, Q = 1.4–1.8 (2), Me = 5.7 × 3.6 µm, Qe = 1.6, N = 60, cheilocistide su rijetke, 10–23 (30) × 5–10(12) µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu ne mijenja boju ili lagano požuti pri dnu stručka, zatim sušenjem polako postaje ružičasto ili crvenkasto-smeđe; miriše na fenol ili jod, ponekad skoro neprimjetno na dnu stručka, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Reakcija na Schafferovu otopinu je negativna, dok površina plodnog tijela u dodiru s KOH postane žuta.

Stanište: Raste u jesen, u bjelogoričnim šumama graba, akacije i bazge, na pjeskovitom aluvijalnom tlu, u blizini morske obale, voli toplinu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom.

Napomena: Od slične se otrovne pečurke (Agaricus xanthodermulus) razlikuje po manjim sporama i različito dekoriranom klobuku. od lažne pećurke (Agaricus pseudopratensis) po manje širokim sporama, čiji je Q veći, vitkijem rastu, te odsutnosti blagog crvenila na prerezu prema dnu stručka, dok šarena pečurka (Agaricus moelleri) ima izraženije dekoriran klobuk.

Agaricus pequinii - created in Spain by Angel Mario Moreno

PEQUINIJEVA PEČURKA

Agaricus pequinii (Boud.) Konrad & Maubl.

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je konveksan, zatim raširen, sredina je ulegnuta; bjelkast, svijetlosiv, gladak, u starosti žuto-smeđ i ispucan, mesnat; rub je dugo podvijen.

Stručak: 10-12 cm visok, najprije trbušast i kratak, poslije izdužen, mesnat, pun, valjkast; osnova vretenasto šiljata, poslije ispod klobuka prljavo vlaknast; vjenčić dosta nisko postavljen, opnast, uzdignut, ponekad izgleda kao da je osnova obavijena ovojem poput volve.

Listići: Vrlo gusti, do stručka zaokruženi; najprije ružičasti, zatim tamnosmeđe do crne boje.

Spore: Kuglaste do eliptične, 5-7 x 4.5-6 µm, cheilocistidije su batinaste do vretenaste, 23-32 × 7-9 µm; otrusina je tamnosmeđa do crna.

Meso: Debelo, bijelo, na presjeku tek primjetno crvenkasto; miris ugodan, okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u staklenicima, stajama i konjušnicama, a ponekad i u šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po većini karakteristika su slične gennadijeva pečurka (Agaricus gennadii), korjenasta pečurka (Agaricus bresadolanus), poljska pečurka (Agaricus campestris), čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus) i resasta pečurka (Agaricus vaporarius), a sve navedene vrste nemaju nisko postavljeni vjenčić i ne rastu na istom staništu kao opisana vrsta.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. nisko postavljeni opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu jedva malo pocrveni; 4. meso ugodno miriše; 5. raste u vrtovima i staklenicima

SMEĐOLJUSKAVA PEČURKA

Agaricus phaeolepidotus F.H.Møller

Etimologija: faios (gr.) = smeđe + lepidus (lat.) = dražesno, dopadljivo.

Engleski naziv: Dusky Scaled Mushroom

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, zvonolik ili je izravnat na sredini, pokriven je sa sitnim, prilegnutim, kosmatim ljuskama ružičasto-smeđe do sivo-smeđe boje, nešto je tamniji na sredini, često je nepravilno raspucan, rub je s ostacima ovoja.

Stručak: Valjkast, sužen na vrhu, manje je ili više izraženo gomoljasto zadebljan na bazi, gomolj je izravnat na dnu, bijel, kasnije može postati smećkast ili crvenkast, smeđe pjegav, trljanjem ili na ozlijeđenim mjestima lagano požuti, gladak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je nepravilan, opnast, dvostrukog ruba, obrubljen, bijel, na donjoj je strani smeđ.

Listići: Gusti, tanki, zaokruženi su uz stručak, slobodni; najprije narančasto-ružičasti, poslije tamnosmeđi do crno-smeđi, oštrica je lagano nazubljena.

Spore: Eliptične, 4.5-6 x 3-4 µm, cheilocistide su brojne, 11-50 x 8-35 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu postane lagano žućkasto do sivkasto-žuto i kasnije crveno-smeđe, osobito u bazi stručka; miriše slabo na tintu ili trulu slamu, malo neugodno, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina i meso u dodiru sa KOH požute, a reakcija na Schafferovu otopinu je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, te u miješanim i bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu, često u blizini obale.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom kao i sve vrste iz skupine otrovne pečurke (Agaricus xanthodermus), kojima meso u bazi stručka postane šafranastožuto i koje su neugodnog mirisa.

Napomena: Slične su šarena pečurka (Agaricus moelleri), koja ima sive ljuske na površini klobuka i koja na prerezu mnogo izraženije požuti, te ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja na prerezu ne požuti.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti vjenčić je smeđ na donjoj strani; 3. meso na prerezu lagano požuti, osobito u bazi stručka; 4. meso neugodno miriše na tintu; 5. klobuk je ružičasto-smeđe do sivo-smeđe ljuskav; 6. raste u šumama i parkovima

Agaricus pilatianus - created on August 2006 in Massy, France by Strobilomyces

PILATOVA PEČURKA

Agaricus pilatianus (Bohus) Bohus

Klobuk: 3-14 (18) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen, mesnat, bjelkast, vremenom postaje sivo-smećkast do žuto-smećkast, sitno urašteno čehast, na pritisak mladi primjerci požute.

Stručak: Do 10 cm visok, valjkast, prilično debeo, prema gore tanji, gladak, vrh se lako odvaja od klobuka, bijel, ponegdje smećkast, na pritisak požuti; vjenčić je vrlo velik, bjelkast, debeo, dvostruk, rub je deblji, a s donje strane boje klobuka.

Listići: Gusti, do stručka slobodni; najprije bjelkasto-ružičasti, poslije intenzivno ružičasti do crvenkasti i na kraju ljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 4.3-6 x 3-4.7 µm; otrusina ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na ozlijeđenim mjestima ili na presjeku rubni dijelovi i baza stručka požute; miriše neugodno na tintu, a okus je neugodan na plijesan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u travi po pašnjacima, livadama i parkovima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom gljivom, iako je neki gljivari konzumiraju bez ikakvih problema. Trovanje ovom vrstom nije opasno, samo vrlo neugodno, a eventualni bolovi u trbuhu obično traju nekoliko sati. U vrlo rijetkim slučajevima izaziva vrtoglavicu i zamagljeni vid.

Napomena: Najsličnija je lažna pečurka (Agaricus pseudopratensis), koja požuti samo u bazi stručka, dok ostali dio pocrveni ili poružičasti, a vjenčić je puno slabiji.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti i dvostruki vjenčić; 3. meso na presjeku požuti, obično uz rubove i u bazi stručka; 4. meso neugodno miriše na tintu; 5. raste po livadama

Agaricus placomyces - created on August 2017 in Cedar Creek Park, Westmoreland Co, Pennsylvania, USA by John Plischke

IZRAVNATA PEČURKA

Agaricus placomyces Peck

Etimologija: plakos (gr.) = ploča, ravna površina + mykes (gr.) = gljiva. Po izgledu.

Engleski naziv: Flat-cap Agaric

Klobuk: 4–10 (13) cm širok, konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, sivkasto-smeđ na sredini, kasnije se razlaže na vlaknaste ljuske, prema rubu je bjelkast ili ružičast po vlažnom vremenu, ako se protrlja požuti, osobito na rubu.

Stručak: 5-12 (15) cm visok i 0.4-1.5 (2) cm debeo, valjkast, batinasto ili umjereno do jako gomoljasto zadebljan prema bazi, na gomolju je 2-3.1 cm širok, gladak, bjelkast do smećkast, na pritisak požuti, zatim polako posmeđi, osobito na dnu; vjenčić je trajan, opnast, bijel.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, isprva su bjelkasti, zatim su ružičasti i na kraju tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, debelih stijenki, 5-6 x 3.5-5 µm, cheilocistide su prilično brojne, batinaste do kuglaste, sa više segmenata, glatke, tankih stijenki, 15–30 x 4–10 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu požuti u bazi stručka; miris je često neugodan, poput fenola ili tinte, ponekad skoro neprimjetno u dnu stručka, a okus je nejasan do malo neugodan.

Kemijske reakcije: Površina klobuka u dodiru s KOH požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u miješanim i bjelogoričnim šumama, često u zagađenim područjima, prometnim šumovitim područjima, gradskim travnjacima i vrtovima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po smećkastom klobuku s tamnijim središtem, po mesu koje na prerezu požuti u bazi stručka i mirisu na fenol, osobito u dnu stručka.

GRIMIZNA PEČURKA

Agaricus porphyrizon P.D.Orton

Engleski naziv: Lilac Mushroom

Klobuk: 4-7 (8) cm širok, poluloptast pa otvoren i nepravilna oblika, na ulegnutoj sredini se nalazi grbica; površina je malo sjajna, sivo-smeđe do vinskicrvenkaste boje od vlaknasto-čehaste dekoracije, sredina je često ljubičasta, osnova je bjelkasta, kremasto-žuta ili žućkasta, kožica je često raspuknuta.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, zadebljan je na osnovi, cjevasto-šupalj; bijel do kremasto-žut, na osnovi žut ili narančast i prekriven vlaknastim micelijem, vrh se lako odvaja od klobuka; vjenčić je bijel i žućkast, jednostruk, opnast, najprije je uzdignut pa viseći.

Listići: Slobodni, prilično su široki, gusti; najprije sivkasto-ružičasti, zatim sivo-crvenkasti i na kraju crno-smeđi, oštrica je zupčasta.

Spore: Eliptične, 4.5-5.5 x 3-4 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu pocrveni, a u bazi stručka požuti pa posmeđi, ponekad na ozlijeđenom mjestu prvo požuti; miriše na gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Pozitivno reagira u dodiru sa Schafferovim reagensom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od druge polovice rujna do kraja studenog, kao saprofit tla po parkovima, često u grmlju ili živicama, na pjeskovitom tlu i u travi u miješanim i crnogoričnim šumama pokraj alepskih i crnih borova i crnike, u mediteranskom pojasu, što je bliže moru to je češća, ima je i na otocima. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Teško se može zamijeniti s drugim vrstama ako se obrati pozornost na stanište i meso koje na prerezu u bazi požuti, a na ostalom dijelu vrlo slabo pocrveni.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu pocrveni, a u bazi stručka požuti pa posmeđi; 4. meso miriše na gorke bademe; 5. klobuk je smeđe vlaknasto-čehast; 6. raste u šumama bora uz morsku obalu

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 171. Grimizna pečurka (Agaricus purpurascens (Cooke) Möller), Sinonim: Agaricus porphyrizon Orton

Agaricus porphyrocephalus - created on October 2022 in Estonia by Veiko Kastanje

PURPURNA PEČURKA

Agaricus porphyrocephalus F.H.Møller

Etimologija: porphyro (gr.) = purpurni, ljubičasti + cephalus (gr.) = glava. Po boji klobuka.

Klobuk: 4-15 (17) cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, bjelkast, sivkast, kremast do oker-smeđ, prekriven je smeđim ili ružičasto smeđim vlaknastim ljuskama na svjetlijoj osnovi, rub je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: Valjkast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, često je malo ljuskav ispod vjenčića; vjenčić je opnast, širok i prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, u mladosti su ružičasti, kasnije su smeđi do crvenkasto-smeđi, u starosti su tamnosmeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 4-5 × 6-7.5 µm, Q = 1.45-1.75; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu slabo pocrveni; miris nije izražen ili je lagano kiselkast, a okus je ugodan na gljive, a u starosti neugodan na urin.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u parkovima, svijetlim šumama, po livadama, grobljima ili staklenicima, na tlu bogatom humusom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slična je bernardijeva pečurka (Agaricus bernardii), koja na prerezu odmah postane narančasto-crvena, te golema pečurka (Agaricus augustus), koja miriše na anis ili gorke bademe.

Agaricus pseudolutosus - created in Zaragoza, Spain by Emilio López Barchino

ŽUĆKASTA PEČURKA

Agaricus pseudolutosus (G.Moreno, Esteve-Rav., Illana & Heykoop) G.Moreno, L.A.Parra, Esteve-Rav. & Heykoop

Etimologija: pseudo (lat.) = lažan, sličan + lutosus (lat.) = žut, žućkast. Po boji.

Klobuk: 2.5-4.5 cm širok, u početku je gotovo kuglast do polukuglast, kasnije je konveksan i izravnat, bjelkast, prekriven je trokutastim, koncentričnim, crvenkasto-ljubičastim do crvenkasto-smeđim vlaknima ili ljuskama koje se razlažu prema rubu, na sredini mogu ostati neodvojene, na dodir požuti, rub malo prelazi preko listića.

Stručak: 2.5‒3 cm visok i 0.4‒1.3 cm debeo, valjkast, batinasto do gomoljasto zadebljan na bazi, bjelkast, pri dnu je žućkast, s micelijskim nitima na bazi; vjenčić je opnast, kratak, uzak.

Listići: Gusti, slobodni, do 7 mm široki, sivo-ružičasti do ružičasti, na kraju su tamnosmeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične do gotovo kuglaste, s debelim stijenkama, 6‒7 (8) x 4.5‒5.5 (6.5) μm, cheilocystide su prozirne, batinaste do kruškolike, 25‒35 x 11‒12 μm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u bazi stručka postane lagano žućkasto, kasnije u stručku postane žuto ili žuto-narančasto; miris i okus su ugodni na anisa ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Reakcija sa Schafferovom otopinom je pozitivna, meso brzo pocrveni, a sa KOH-om požuti.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit tla po livadama ispod hrasta crnike (Quercus ilex), te na vlažnijim područjima ispod crnog hrasta (Quercus pyrenaica) na pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Karakterističan je po klobuku koji se uglavnom razlaže na široke smećkaste ljuske s crvenkasto-ljubičastim nijansama, dnu stručka koji obično poprimi žućkastu boju i velikim sporama.

Agaricus pseudopratensis - created in Spain by Leandro Sánchez Sánchez

LAŽNA PEČURKA

Agaricus pseudopratensis (Bohus) Wasser

Klobuk: 3-14 (18) cm širok, konveksan pa se raširi i izravna; bijel, u starosti sivo-smeđ do žuto-smeđ, požuti ako se protrlja, skoro je gladak ili slabo pahuljast, relativno je mesnat, rub je tanak i kožica malo prelazi preko ruba.

Stručak: Valjkast, samo je na bazi ponekad malo zadebljan, prvo pun pa šupalj, vrh se lako odvaja od klobuka, bijel, gladak; vjenčić je bijel, tanak, s dvostrukim je rubom.

Listići: Suženi uz stručak, slobodni, vrlo su gusti, prilično su široki; najprije su ružičasti pa crvenkasto-smeđo-ljubičasti i na kraju tamnosmeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 5-7.5 x 3.5-5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do gotovo crna.

Meso: Bijelo u klobuku, bjelkasto, na prerezu postane ružičasto-smeđe na vrhu stručka, a žućkasto u bazi stručka ili na ozlijeđenim mjestima, poslije posmeđi pa prelazi u crvenkasto-smeđu; miris neugodan na tintu ili na mokraću, a okus blag, neugodan na plijesan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, parkovima, a rjeđe u miješanim i crnogoričnim šumama, voli kisela i pjeskovita tla uz morsku obalu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom, ali se nekad može konzumirati i bez gastrointestinalnih poremećaja. Trovanje ovom vrstom nije opasno, samo vrlo neugodno, a bolovi u trbuhu obično traju nekoliko sati. U vrlo rijetkim slučajevima izaziva vrtoglavicu i zamagljeni vid.

Napomena: Po većini je karakteristika najsličnija bernardijeva pečurka (Agaricus bernardii), koja ne požuti u bazi stručka, već pocrveni kao i drugi dijelovi.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. tanki opnasti vjenčić dvostrukog ruba; 3. meso na prerezu pocrveni, a u bazi stručka požuti; 4. meso neugodno miriše na mokraću ili tintu; 5. raste u šumama i po livadama uz morsku obalu

Agaricus purpurellus - created on September 2005 in Pozate, Italy by Marco Floriani

LJUBIČASTA PEČURKA

Agaricus purpurellus Heinem.

Etimologija: purpureus (lat.) = ljubičast. Po boji.

Klobuk: 2-5 cm širok, u početku je polukuglast, zatim je raširen i izravnat, prekriven je uraslim ružičastim ili ružičasto-ljubičastim vlaknastim ljuskama, rub je izrepan od ostataka ovoja, prelazi listiće.

Stručak: 2.5 -6 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, gladak, zakrivljen i malo gomoljast na bazi, bjelkast, na donjem je dijelu žućkast, ako se protrlja požuti; vjenčić je opnast, jednostruk, bijelo-žut.

Listići: Gusti, slobodni, blijedo ružičasti do ljubičasto-smeđi, oštrica je bjelkasta, u starosti su tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 4.5-6 × 3.5-4.5 µm, Me = 4.8-5.4 x 3.8-4.3 µm, cheilocistide su kruškolike do kuglaste, 11-34 x 9-19 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, na prerezu poružičasti u klobuku i požuti u bazi stručka; miriše na gorke bademe ili anis, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično ispod bora, na travnatim površinama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog lošeg mirisa mesa, ali je možda najbolje ne konzumirati ovu vrstu jer dio autora navodi da je otrovna.

Napomena: Slična je grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), koja je mnogo većih dimenzija, te usamljena pečurka (Agaricus semotus), kojoj meso na prerezu ne pocrveni u klobuku.

USAMLJENA PEČURKA

Agaricus semotus Fr.

Etimologija: semotus (lat.) = udaljeno. Po pojedinačnom rastu?

Klobuk: 1.5-4 (5) cm širok, polukuglast pa manje ili više otvoren; svijetlosmeđe boje, u mladosti je dekoriran rijetkim crvenkasto-ljubičasto-smeđim čehicama koje su gušće na sredini, manifestiraju se kao uzdužna vlakna, mnogo su rjeđa prema dosta izblijeđenom rubu, u starosti je čitava površina žuta; rub je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.4-0.8 cm debeo, zadebljava se od vrha prema bazi, često je bulbozan, vrh se lako odvaja od klobuka; bjelkast, a žuto-smeđ kada se gljiva razvije, gladak; vjenčić je bjelkast do svijetloružičast, jednostruk, viseći, brzo propada.

Listići: Prilično su gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni; najprije sivkasto-ružičasti i na kraju postanu tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, 4-5.5 x 2.4-3.5 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa i više-manje s crvenkastim tonom.

Meso: Bijelo, ubrzo požuti u osnovi stručka; miris slab na gorke bademe ili na gljive, okus je blag, na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, po parkovima, uz rubove cesta, ponekad i u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog lošeg mirisa mesa.

Napomena: Po većini je karakteristika slična grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), koja na prerezu u bazi stručka požuti, ali ostali dijelovi pocrvene i mnogo je većih dimenzija od opisane vrste.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. viseći opnasti i brzo prolazni vjenčić; 3. meso na prerezu požuti u bazi stručka; 4. meso miriše na gorke bademe ili gljive; 5. klobuk je crvenkasto-ljubičast; 6. raste u šumama

Agaricus subfloccosus - created in Bozeman, Montana, USA by Edward Barge (landsnorkler)

LJUSKAVA PEČURKA

Agaricus subfloccosus (J.E.Lange) Hlaváček

Etimologija: sub (lat.) = ispod, manje + floccus (lat.) = vuna, pahuljasta, vunasta. Po dekoraciji.

Engleski naziv: Petticoat Mushroom

Klobuk: 4-9 cm širok, isprva je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat; najprije je bjelkasto-kremast, kasnije je sivkast do smeđ, površina je s prilegnutim ljuskama, krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 4-5 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, nije ukorijenjen, bijel, sivo-crvenkast, s ljuskicama ispod vjenčića, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je opnast, širok, tanak, uzdignut, jedan je dio viseći, bjelkast, s dvostrukim rubom, donja je strana fino ljuskava.

Listići: Gusti, slobodni, mesnatoružičasti, kasnije potamnu, u starosti su crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 5.5-7.5 x 4-6 µm, cheilocistide su batinaste, s jednim segmentom, 25-58 x 10-17 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu blago pocrveni; miris je kiseo, a okus je blag, slatkast, na gljive.

Kemijske reakcije: Meso i rub listića u dodiru s KOH pocrnu.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično u šumama smreke, te u parkovima i staklenicima, na humusnom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), koja je tipično mesnatija i ima ukorijenjen stručak.

Agaricus subperonatus - created on June 2023 in Nordrhein-Westfalen, Germany by Enrico Tomschke

ČARAPASTA PEČURKA

Agaricus subperonatus (J.E.Lange) Singer

Etimologija: sub (lat.) = skoro + pero-peronis (lat.) = čizma. Po upadljivo dekoriranom stručku ispod vjenčića.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Tapered Mushroom

Klobuk: 3-15 cm širok, konveksan pa ubrzo raširen, kožica se lako guli, bjelkast i prljavo oker-smeđ, sa smeđim uraštenim ljuskama na svjetlijoj osnovi koje su najgušće na sredini, postepeno se pravilno razrjeđuju prema rubu, na rubu je s mjestimičnim bjelkastim ostacima zastorka.

Stručak: 6-12 cm visok i 2.5-5 cm debeo, valjkast ili se sužava prema bazi, duboko ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bjelkast do ružičasto-smećkast, ostaci ovoja formiraju crtež koji na osnovi prelazi u zasebni dio s oker-smeđim ljuskama koje ponekad podsjećaju na zmijsku kožu, sa smećkastim je ljuskicama ispod vjenčića koje se mogu guliti prema gore; vjenčić je bjelkast, debelokožast, uzdignut ili viseći, dvostruk, s gornje je strane crtast.

Listići: Dosta su gusti, slobodni; najprije su ružičasti, poslije smeđi, crvenkasto-smeđi, tamnosmeđi i na kraju crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 6.5-7.5 x 5-6.5 µm, cheilocistide su s više segmenata, batinaste, 12-53 x 7-13 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo do sivkasto, na prerezu postane vrlo slabo sivo-ružičasto, a poslije ili trljanjem jako posmeđi; miris je kiseo do donekle neugodan, a okus je neugodan na urin.

Kemijske reakcije: Površina klobuka ili meso u dodiru sa KOH požuti, a površina klobuka u dodiru sa Schafferovom otopinom postane narančasto-smeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, uz ceste, te po parkovima, livadama, grobljima, staklenicima, na tlu bogatom hranjivim tvarima i pljesnivom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Jestiva je samo mlada jer je u starosti negodnog okusa i može uzrokovati gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Slične su bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii), koja ima trokutasto zašiljene ljuske na klobuku, ljuskava pečurka (Agaricus sufloccosus), koja je slabije mesnata, nema ukorijenjen stručak i raste tipično ispod crnogoričnog drveća, plemenita pečurka (Agaricus bisporus), koja je manjih dimenzija i ima dvosporne bazidije, te dvoprstenasta pečurka (Agaricus bitorquis), koja raste u istom okružju, ali je mnogo svjetlija.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti dvostruki vjenčić; 3. meso na prerezu postane lagano sivo-ružičasto pa smeđe; 4. miris mesa je kiseo; 5. klobuk je smeđe ljuskav; 6. stručak je na donjem dijelu izraženo ljuskav; 7. raste u bjelogoričnim šumama i po livadama

Agaricus subrufescens - created on November 2024 in Le Verdon-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

BADEMOVA PEČURKA

Agaricus subrufescens Peck

Etimologija: sub (lat.) = blago, pomalo, ispod + rufus (lat.) = crvenkast + -escens (lat.) = postaje, pokazuje tendenciju. Po boji.

Engleski naziv: Almond Mushroom 

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi, svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, površina je sa sivo-smeđim do purpurno-smeđim ljuskicama, oko 1 mm dugim, koje su obično krupnije na sredini, a prema rubu sve manje.

Stručak: Valjkast, zadebljan na bazi, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast do ružičast; vjenčić je brzo prolazan, često je izražen samo u obliku tanke viseće kožice.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, blijedo ružičasti, sivo-ružičasti, u starosti su smeđi do tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 5 - 7.5 × (3.5) 4 - 5 (5.5) µm, cheilocistide su sa više segmenata, kuglaste, 4 - 14 (24) x 4 - 19 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miriše na gljive, marcipan ili gorke bademe, a okus je blag, slatkast, malo na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla po vrtovima, staklenicima, na nakupinama iverja i komposta, na tlu bogatom hranjivim tvarima, voli toplija staništa, u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je mala šumarica (Agaricus sylvaticus), kod koje meso pocrveni.

MALA ŠUMARICA

Agaricus sylvaticus Schaeff.

Engleski naziv: Blushing Wood Mushroom

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je zvonolik ili polukuglast s ravnim tjemenom pa otvoren i malo ulegnut, čitava je površina prekrivena uraštenim smeđim do crveno-smeđim ljuskama koje su najgušće na sredini i sve rjeđe prema rubu, osnova je bijela do žuta, trljanjem pocrveni, rub je s bijelim krpastim ostacima zastorka.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-1.5 cm debeo, vitak, valjkast, čvrst, vrh se lako odvaja od klobuka, pun je pa ubrzo šupalj, baza je jako zadebljana; bjelkast i s ružičastom nijansom, ispod vjenčića je sitno ljuskav, trljanjem ubrzo pocrveni; vjenčić je bijel, 1-2 cm širok, viseći, često je dvostrukog ruba, s gornje je strane crtast, a s donje sa zupčasto postavljenim ljuskama.

Listići: Vrlo gusti, slobodni; najprije krem-sivkasti, zatim svijetloružičasti, sivo-ružičasti i sivo-smeđi, a na kraju crno-smeđi, oštrica je uvijek nešto svjetlija.

Spore: Eliptične, 4.5-6.5 x 3-4.5 µm, cheilocistide su usko batinaste, s više segmenata, 7-12 (15) µm široke; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na presjeku ubrzo jako pocrveni, osobito u klobuku i u gornjem dijelu stručka; miris je ugodan na voće, okus je blag, slatkast.

Meso: Površina i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, na sloju iglica. Primjerci na slikama snimljeni su u lipnju na lokalitetu Oštrica, Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da djeluje antioksidativno što bi moglo biti jako korisno u liječenju malarije i djece zaražene HIV-om (International Journal of Molecular Medicine. 2024. N-acetyl cysteine and mushroom Agaricus sylvaticus supplementation decreased parasitaemia and pulmonary oxidative stress in a mice model of malaria; Nutritional supplementation with the mushroom Agaricus sylvaticus reduces oxidative stress in children with HIV). Također može poboljšatije stanje i smanjiti nuspojave na lijekove u radu crijeva, mučninu, povraćanje, anoreksiju i vrućicu u bolesnika liječenih kemoterapijom (International Journal of Molecular Medicine. 2024. Effect of Agaricus sylvaticus supplementation on nutritional status and adverse events of chemotherapy of breast cancer: A randomized, placebo-controlled, double-blind clinical trial).

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po širokom vjenčiću koji je s gornje strane crtast i često s dvostrukim rubom. Slične su langeova pečurka (Agaricus langei), koja ima glatki stručak ispod vjenčića, malo veće spore i kuglaste cheilocistide s jednim segmentom, te ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja ne pocrveni ili vrlo slabo pocrveni.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. crtasti, opnasti i zupčasti vjenčić; 3. meso na prerezu brzo i intenzivno pocrveni; 4. meso ugodno miriše na voće; 5. klobuk je smeđe ljuskav; 6. raste u crnogoričnim šumama

ŠUMSKA PEČURKA

Agaricus sylvicola (Vittad.) Peck

Etimologija: sylvicola (lat.) = živi u šumi. Po staništu.

Engleski naziv: Wood mushroom

Klobuk: 3-15 (20) cm širok, zvonolik je pa raširen, suh, gladak, svilenkast, sjajan; bijel do bijelo-krem, trljanjem samo malo požuti, kožica se djelomično guli, često je dekoriran samo sitnim vlakancima, a ne ljuskama.

Stručak: 4-8 x 0.8-1 cm, vitak, cjevasto-šupljikav je pa zatim cijelom dužinom potpuno šupalj, ponekad je već u mladosti šupalj, često je zakrivljen i s jasno obrubljenim malim gomoljem na bazi, vrh stručka se lako odvaja od podnice klobuka; bijel, trljanjem postaje žut do žuto-smeđ; vjenčić je bijel, jednostruk, dosta širok, opnast, viseći, s donje strane je sa sa zupčasto raspoređenim ljuskama.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni; najprije su bjelkasto-sivkasti do krem, zatim ružičasti i na kraju tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 5-6 x 3-4 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: U klobuku je bijelo, na prerezu požuti, najviše u bazi stručka, a poslije posmeđi; jasnije miriše na anis od ovčarske pečurke (Agaricus arvensis), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija površine plodnog tijela u dodiru sa Schafferovom otopinom je pozitivna, postane narančasta, narančasto-crvena sa smeđim tonom, a sa KOH je također pozitivna, požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno po 2-3 primjerka zajedno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće u blizini smreke i bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova.

Napomena: Slična je ovčarska pečurka, koja ima relativno kraći stručak bez gomoljaste baze i nešto veće spore.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu požuti, osobito u bazi stručka; 4. meso jako miriše na anis; 5. često je zakrivljen na bazi; 6. baza je s jasno obrubljenim malim gomoljem; 7. raste u šumama

UGLEDNA PEČURKA

Agaricus urinascens (Jul.Schäff. & F.H.Møller) Singer

Etimologija: urinascens (lat.) = miris urina. Po mirisu mesa.

Klobuk: 5-10 (15) cm širok, najprije polukuglasto-zvonolik, zatim konveksan, u starosti je raširen i ponekad tupo ispupčen na sredini; bijel do žućkast, površina glatka pa sitno vlaknasta, trljanjem lagano požuti, osobito prema rubu, rub je dulje vremena podvijen i s ostacima zastorka.

Stručak: Do 12 cm visok, valjkast, iznad vjenčića je bijel, ispod vjenčića je maljavo-vlaknast i svilenast; vjenčić je opnast, viseći, crtast, bijel, s donje je strane s zupčasto raspoređenim ljuskama.

Listići: Slobodni, gusti; najprije su blijedo-ružičasti, zatim su ružičasto-smeđi i na kraju skoro crni.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 9-12 x 5.5-7 µm, cheilocistide su batinaste; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Bijelo, debelo, na prerezu u stručku postane lagano smećkasto, osobito pri dnu stručka; miris je u mladosti slab na anis, starenjem sve više na amonijak i urin, kao što joj i naziv govori, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina plodnog tijela i meso u dodiru s KOH požuti, a u dodiru sa Schafferovom otopinom postane narančasto, narančasto-crveno do tamnoljubičasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla po otvorenim terenima, pašnjacima, livadama i šumama na travnatim šumskim čistinama, na tlu bogatom hranjivim tvarima. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su ovčarska pečurka (Agaricus arvensis), koja ima manje spore, te šumska pečurka (Agaricus sylvicola), koja ima duži stručak i manje spore. 

Najvažnije za determinaciju: 1. blijedoružičasti listići; 2. opnasti, crtasti i zupčasti vjenčić; 3. meso na prerezu u stručku vrlo slabo posmeđi; 4. miris mesa na anis, u starosti na urin; 5. stručak je iznad vjenčića maljavo-vlaknast; 6. raste po travnjacima i šumama na travnatim površinama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 143. Ugledna pečurka (Agaricus excellens (Möll.) Möller); 160. Snježna pečurka (Agaricus nivescens (Möll.) Möller)

Agaricus vaporarius - created in Netherlands by Ted van der Knaap

RESASTA PEČURKA

Agaricus vaporarius (Vittad.) M.M.Moser

Klobuk: 5-10 (20) cm širok, prvo polukuglast, poslije konveksan, na kraju otvoren, mesnat, čvrst; na početku smeđ, prljavosmeđ i više-manje žuto-smeđ, poslije se jasno odvajaju široke smeđe čehice na svijetlijoj podlozi, rub je dugo podvijen i raspucano-krpast zbog ostataka vjenčića.

Stručak: 4-14 (16) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, najprije pun pa šupalj, debeo, tvrd, bijel i lagano crvenkasto-smeđ, prema gore gladak, prema osnovi vlaknast, vrh se lako odvaja od klobuka; vjenčić je bjelkast, debeo i s gornje strane malo crtast, a rub mu je dvostruk, na donjoj strani stručka često ostane još jedan vjenčić koji je ostatak ovoja.

Listići: Vrlo gusti, slobodni; najprije svijetloružičasti, zatim tamnosmeđi do ljubičasto-smeđi i na kraju crno-smeđi; oštrica je uvijek nešto svjetlija.

Spore: Eliptične, 5.5-8 x 4-6.5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo pa prljavobijelo, na prerezu pocrveni, ponekad vrlo sporo; miris na gljive, orašast, u starosti neugodan na mokraću ili na ribu, okus je blag, orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s anilinom postane crveno ili crveno-smeđe, a u dodiru s fenolom za 10-tak minuta crvenkasto pa smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla na tlu bogatom hranjivim tvarima, po parkovima, vrtovima, uz puteve i na odlagalištima smeća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su plemenita pečurka (Agaricus bisporus), kojoj meso na prerezu pocrveni uglavnom uz rub stručka i čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), kojoj je donji dio stručka izraženo smeđe vlaknasto-čehast.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić, često je dvostruk; 3. meso na prerezu lagano pocrveni; 4. meso ugodno miriše na gljive; 5. klobuk je smeđe čehast; 6. raste po livadama

OTROVNA PEČURKA

Agaricus xanthodermus Genev.

Etimologija: xanthos (gr.) = žuto, derma (gr.) = koža. Po prerezu kožice.

Engleski naziv: Yellow Stainer

Klobuk: 3-14 (18) cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan i na kraju spljošten na sredini, gladak, u mladosti je bijel, vremenom posivi, u starosti ili izložen na suncu se raspucava, na sredini može biti smećkast, sivkasto-smeđ ili žuto-smeđ, trljanjem ubrzo požuti, pokriven je smećkastim ljuskama koje su prema sredini gušće.

Stručak: 3-12 (15) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, dosta je vitak, valjkast, zadebljan na bazi, najčešće je zakrivljen, najprije je pun, kasnije je cjevasto šupalj, gladak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bijel, svilenast; vjenčić je dosta visoko postavljen, trajan, bijel, viseći, dvostruk, s donje je strane ljuskav, često je nazubljen s donje strane, s djelomično smećkastim rubom, trljanjem požuti.

Listići: Gusti, slobodni, nejednako su dugi, prilično široki; najprije su crvenkasti ili ružičasti i na kraju tamnosmeđi, oštrica je blijeda i zupčasta.

Spore: Eliptične, s velikom uljnom kapljom, 4.5-6.5 x 3.5-5.5 µm, cheilocistide su kuglaste, s jednim segmentom, 10-26 x 8-18 µm; otrusina tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Slabo mesnato, bijelo, na prerezu trenutno požuti, osobito u dnu stručka ili na ozlijeđenim mjestima; miris je vrlo neugodan na tintu, osobito pri termičkoj obradi, a okus je neugodan na plijesan.

Kemijske reakcije: Površina i meso u dodiru s KOH požute, a reakcija na Schafferovu otopinu je negativna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u razbacanim skupinama, kao saprofit tla po livadama, parkovima, vrtovima, zatravljenim voćnjacima, grobljima, u grmlju, rijetko u šumama. Posljednju sliku snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Iako smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus), šarena pečurka (Agaricus moelleri) i otrovna pečurka uzrokuju bolove u trbuhu i probavne smetnje, nekad se konzumiraju i bez ikakvih zdravstvenih problema. Mnogi tvrde da ovu vrstu i njezinu bijelu formu konzumiraju bez ikakvih posljedica.

Napomena: Trenutno žućenje je najvažnija značajka po kojoj se razlikuje od vrsta iz sekcije Arvense ili anisnih pečurki. Slične anisne pečurke imaju tamnije, različito ljuskave klobuke.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti vjenčić s dvostrukim rubom; 3. meso na prerezu trenutno požuti, osobito u bazi stručka; 4. meso vrlo neugodno miriše na tintu; 5. vitki stručak; 6. raste po livadama

LJUSKAVONOGA PJEŠČARKA

Battarrea phalloides (Dicks.) Pers.

Etimologija: phallus (lat.) = falus, muški spolni organ. Po obliku.

Engleski naziv: Sandy Stiltball

Plodno tijelo: U mladosti je kuglasto, zakukuljeno je u egzoperidiju pa poslije probije ovojnicu i izduži se u drvenasti stručak, egzoperidij na bazi stručka formira bjelkastu želatinoznu volvu; gleba je sadržana u endoperidiju koji se nalazi na spoju klobuka i stručka, okruglasto i izravnato.

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, donji dio je gladak i konkavan, dnom je poput kupole naslonjen na stručak, rub se ubrzo rascijepa, na sredini se nalazi sloj iz kojega se oslobodi smeđa otrusina koja se rasprši i po klobuku i stručku; svijetlosmeđ, oker do tamnosmeđ.

Stručak: Do 20 cm visok, dug, drvenast, valjkast je ili malo sužen na bazi i na vrhu, vlaknasto-čehast; kod razvijenih gljiva je oker-smeđ do smećkast; na osnovi bjelkasta volva sa želatinoznim rubom.

Spore: Gotovo kuglaste, 4-5 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Tanko, smeđe do rastosmeđe, u stručku je bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po padinama, nasipima, vinogradima, deponijima otpada, dinama, na suhom, pjeskovitom tlu, češće u sredozemnim područjima; rijetka je vrsta. Prvu sliku snimila je Ivana Mandić Milhaljević, krajem prosinca, a ostale Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, krajem srpnja, na lokalitetu Brda u Splitu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Često je uočljiva otrusina s unutarnje strane klobuka, kao i volva na bazi stručka.

PJEGAVA KAPLJAČA

Chamaemyces fracidus (Fr.) Donk

Engleski naziv: Dewdrop Dapperling

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, prvo je polukuglast pa konveksan, ispupčen na sredini, nikada raširen i ravan, po vlažnom je vremenu prekriven kapljicama i uvijek mazav, zatim suh i gladak; bijel, kremast, oker ili svijetlosmeđ, sredina je tamnija, pjegav.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, najprije je pun pa šupalj, na dnu je malo uži; iznad vjenčića je gladak i svijetliji, bijel, a od vjenčića nadolje je svijetlosmećkast i pjegav i u mladosti s kapljicama žuto-smeđe boje; vjenčić je brzo prolazan.

Listići: Gusti, bjelkasti su ili svijetložuti, široki, gotovo slobodni uz stručak.

Spore: Eliptične, 4.5-6 x 3-3.5 µm; otrusina je bijele boje.

Meso: Izdašno, bijelo, u osnovi stručka je crnkasto; miriše na gljive, a okus je blag, pomalo bljutav.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, te uz šumske puteve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Rijetka je gljiva, može se pronaći u Gorskom kotaru. Prepoznatljiva je po oštroj prljavobijeloj granici koja se uočava na stručku u visini vjenčića, te po mazavom plodnom tijelu koje u mladosti uvijek ima kapljice vode.

Chlorophyllum agaricoides - created on October 202o in Zagaička brda, Serbia by Bojan Šeguljev

STEPSKA STOŽERKA

Chlorophyllum agaricoides (Czern.) Vellinga

Etimologija: Po sličnosti s porodicom Agaricaceae.

Engleski naziv: Puffball Parasol

Plodno tijelo (klobuk): 2-10 cm široko i 2-12 cm visoko, u osnovi je krupno stožasto, te zaokruženo na bazi i vrhu, podsjeća na krušku, glatko, nepravilno je sitno čehasto; dugo vremena je zatvoreno i rubom spojeno s bazom stručka pa se manje ili više otvori i odmakne od stručka, često se skoro do sredine uzdužno rascijepi; najprije je bjelkasto, ali ubrzo potamni u žuto-okerasto ili boju bijele kave, a na kraju je najviše do čokoladnosmeđe boje; izgleda poput zatvorenog kišobrana unutar kojega se nalazi peridij, peridij se nalazi na donjem dijelu, djelomično je u obliku gustih listića.

Stručak: Istaknut, kratak je i zadebljan na donjem dijelu plodnog tijela, proteže se godovo do vrha klobuka.

Listići: Široko-valoviti, anastomozirajući.

Spore: Kuglaste, glatke, s uljnim kapljama, 6-9 x 5-7 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Kada se gljiva razvije, pretvara se u otrusinu.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla na otvorenim i suhim strništima kao što su suhi (osobito stepski) travnjaci te rubovi šuma. U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, na otoku Braču. Dosta je rijetka vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Raste u mediteranskom pojasu, ali također i u kontinentalnim krajevima. Ova gljiva podsjeća na gljivu sa listićima, ali se nikada ne otvara, poput puhara. DNK testiranje je pokazalo da je povezana s rodom Agaricus, što je svrstava u red Agaricales i prodicu Agaricaceae.

PILATOVA SUNČANICA

Chlorophyllum brunneum (Farl. & Burt) Vellinga

Engleski naziv: Brown Parasol

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, polukuglast ili je gotovo stožast pa se se rastegne, otvoren, često je nepravilan kada po nekoliko primjeraka raste gotovo busenasto; prljavobijele, kremaste, svijetlooker do smeđe boje, po površini su koncentrično raspoređene prianjajuće tamnosmeđe čehe koje ponekad podsjećaju na crijepove na krovu kuće, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 6-20 (26) cm visok i 1-5 (6) cm debeo, valjkast, relativno je kratak, sužava se prema vrhu, s upadljivo je gomoljasto zadebljanom bazom, bulba je okruglasta i obrubljena; bijel je ili prljavobijel, gladak, nije dekoriran; nosi upadljivi pokretni vjenčić, pahuljast, izgleda odrpano.

Listići: Gusti, dosta su široki, valovitog su oblika, zaokruženi uz stručak, slobodni; bijeli, na kraju su sivkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, prozirne, 9-12 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelkaste do krem boje, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu u početku jako pocrveni, kasnije postane smeđe, ali slabije nego kod tipične vrste; miris je slabo izražen i malo negodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po poljima, vrtovima zaštićenim od vjetra i hladnoće, staklenicima, na supstratu ili kompostu koji oslobađa toplinu, rijetko u šumama; dosta je česta u okolici Zagreba. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kunovec Breg pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Donedavno se smatrala jestivom vrstom jer je neki ljudi konzumiraju bez ikakvih simptoma trovanja, međutim kod osjetljivijih se osoba javljaju ozbiljni gastrointestinalni poremećaji pa je stoga smatramo otrovnom vrstom.

Napomena: Smatra se varijacijom kuštrave sunčanice (Chlorophyllum rhacodes) od koje se razlikuje po tamnijoj kožici klobuka i drugačije raspoređenim čehama po bijeloj površini klobuka, a također je manja rastom. Također su slične otrovna sunčanica (Macrolepiota venenata) i vrsta Chlorophyllum molybdites koje sadrže toksine koji uzrokuju teške probavne smetnje, čak i ako se dobro termički obrade.

ZELENOSPORNA SUNČANICA

Chlorophyllum molybdites (G.Mey.) Massee

Etimologija: molybdos (gr.) = olovo. Po karakterističnoj olovno-zelenoj boji otrusine koja je ključna za determinaciju ove vrste.

Engleski naziv: False Parasol

Klobuk: 3-9 (13) cm širok, polukuglast, kasnije je otvoren; bijel, površina je sa svijetlosmeđim izbočenim čehama.

Stručak: Valjkast, baza je zadebljana ili slabo bulbozna; bjelkast, kasnije požuti pa posmeđi, na ozlijeđenim mjestima malo pocrveni, na bazi s ostacima bijelog micelija, gladak; nosi pokretni trajni vjenčić s dvostrukim i nazubljenim rubom.

Listići: Gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni; bijeli, u starosti su zelenkasti i s plavo-zelenim mrljama.

Spore: Eliptične, prozirne, 9-13 x 6-9 µm; otrusina je zelenkasta.

Meso: Bjelkasto, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu lagano pocrveni; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, sirovo se ne smije probati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po staklenicima, vrtovima, travnjacima i rubovima šuma na tlu bogatom humusom ili kompostu koji oslobađa toplinu, voli toplija mediteranska područja; kod nas je pronađena u Istri, u području Labina.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer uzrokuje ozbiljne gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Karakteristična je po staništu i karakteristično izbočenim ljuskama na površini klobuka.

OLIVIERIJEVA SUNČANICA

Chlorophyllum olivieri (Barla) Vellinga

Etimologija: Po francuskom botaničaru i mikologu Williamu Oliveriju (1792-1845). Po  određenom imenu.

Engleski naziv: Conifer Parasol

Klobuk: 3-9 (15) cm širok, u početku poluloptast, kasnije se otvori; svijetlosmeđ, više je ili manje maslinasto-smeđ, na sredini je tamnosmeđ, osnova je sivo-smeđa, sa izraženim čehama koje su rijetko obrubljene, peraste, sivo-smeđe boje su osnove, koncentrično raspoređene poput crijepova na krovu kuće, mekane, vunaste, rub je čehast.

Stručak: 6-20 (25) cm dug i 1-5 (6) cm debeo, u mladosti debeo, kasnije se izduži, žilav, šupalj, pri dnu je s jakim, obično obrubljenom bulbom, bjelkast do smećkast, uzdužno je vlaknast, s bijelim micelijem na bazi; vjenčić je opnast, pokretan, vunast.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, bijelo-kremasti, na ozlijeđenim mjestima postanu crvenkasti.

Spore: Eliptične, 8-12 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bijela, na ozlijeđenim mjestima odmah pocrveni, kasnije postane crveno-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus ugodan na gljive ili lješnjake, ne smije se probati sirovo.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postene svijetlozeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim šuma i po rubovima šuma, često na sloju iglica ili na mravinjacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne je kvalitete, a upotrebljava se samo klobuk jer je stručak vlaknast i tvrd. Sirova je otrovna pa je potrebna temeljita termički obrada.

Napomena: Slične su velika sunčanica (Macrolepiota procera), koja na prerezu ne mijenja boju mesa, badhamova sunčanica (Leucoagaricus badhamii), koja nema pomičan vjenčić, te otrovna pilatova sunčanica (Chlorophyllum brunneum), koja je veća rastom i ima svjetliju osnovu klobuka.

KUŠTRAVA SUNČANICA

Chlorophyllum rhacodes (Vittad.) Vellinga

Etimologija: rhakos (gr.) = dronjavo, krpasto. Po rastrganoj kožici.

Engleski naziv: Shaggy Parasol

Klobuk: 3-9 (15) cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je otvoren, bez ispupčenja na sredini; svijetlosmeđ do maslinasto-smeđa, osnova je sivkasto-smeđa, površina je prekrivena rijetkim, resastim, perastim, vunastim sivo-smeđim ljuskama, ljuske su pojasasto raspoređene, poput crijepova na krovu, rijetko se preklapaju, sredina je čokoladnosmeđa, rub je čehast.

Stručak: 6-20 (25) cm visok i 1-5 (6) cm debeo, valjkast, na dnu je jako bulbozno zadebljan, cjevasto-šupalj; bjelkast je ili svijetlosmeđ, kasnije je smeđ s uzdužnim vlakancima, baza je prevučena bijelim micelijem; vjenčić je opnast, pomičan, bjelkast je ili sivkast, pamučast.

Listići: Gusti, slobodni, pomiješani su s lamelulama; bijeli do kremasti, na pritisak pocrvene.

Spore: Eliptične, 8-12 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, na prerezu odmah pocrveni, zatim postane crveno-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus ugodan na gljive ili lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane prljavobijelo, sa željeznim sulfatom svijetlozeleno, a s fenolanilinom se trenutno oboji u crveno, zatim postane ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, po vrtovima, na obradivom zemljištu, uz ceste, te na terenima bogatim humusom. Primjerke na slici snimio je Dražen Mioč, u studenom u Zagrebu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete i nešto manje kvalitetna od drugih jestivih sunčanica. Upotrebljava se samo klobuk, jer je stručak žilav i tvrd. Sirova je otrovna pa je prije pripreme potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: Razlikuje se od velike sunčanice (Macrolepiota procera), jer mijenja boju mesa, a od badhamove sunčanice (Leucoagaricus badhamii) što zadnja nema pomičan vjenčić. Slična otrovna pilatova sunčanica (Chlorophyllum brunneum) ima gotovo gomoljasto zadebljanje baze stručka, svjetlija je i veća rastom. Česta je vrsta oko Zagreba.