HRASTOVA KOPRENKA

Cortinarius rubellus Cooke

Engleski naziv: Deadly Webcap

Klobuk: 3-6 (9) cm širok, u mladosti je najprije stožast pa polukuglast i na kraju otvoren, uvijek je ispupčen i sa šiljatom grbicom na sredini; smeđe, crvenkasto-smeđe ili narančasto-crvene boje, površina je uzdužno vlaknasta ili sitno čehasta, osobito prema rubu, s visećim vlaknastim ostacima žuto-narančastog zastorka na rubu.

Stručak: 5.5-11 (13) cm visok i 0.5-1.6 (2) cm debeo, čvrst, pun, širi se prema bazi gdje je oko 2 cm širok; boje je klobuka, hrđastosmeđ, vlaknast, s karakterističnim je kosim cik-cak pojasevima žute boje koji se izmjenjuju sa svijetlijim kosim pojasevima, odnosno ostacima koprene.

Listići: Rijetki, prilično su debeli, široki, odvojeni, zaokruženi su uz stručak, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, u mladosti su prekriveni žuto-narančastim zastorkom, izmiješani su s lamelulama; cimetastosmeđe su ili smećkasto-crvene boje klobuka.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, prozirne, 9-11 x 7-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto-smeđe ili žućkasto-crvenkasto, u dnu stručka narančasto-smeđe, na kraju hrđastosmeđe, vlaknasto; miris i okus na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen isključivo na kiselom tlu u crnogoričnim šumama, usamljeno na mahovini, voli močvarno tlo, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Primjerke na slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Jednako je otrovna kao i planinska koprenka (Cortinarius orellanus), kako je dokazano u Finskoj 1974. godine i u Škotskoj 1979. godine. Otrovna je i za domaće životinje (ovce, mačke).

Napomena: Kod kušanja se ne smije progutati niti jedan komadić plodnog tijela. Vrlo slična planinska koprenka cijela je ravnomjerno narančasto-smeđa, nema gladak klobuk, nema kosih pojaseva na stručku, te također miriše na rotkvicu. Karakteristično je ispupčena na sredini klobuka, stručak nije ravnomjerno obojen, ali je dekoriran, a raste isključivo po crnogoričnim šumama i na mahovini. Stanište je najznačajnija karakteristika pri determinaciji ove vrste. Prelijepa koprenka je sigurno jednako otrovna kao i planinska koprenka.

Cortinarius rugosus - created in Spain by Luis García Bona

HRAPAVA KOPRENKA

Cortinarius rugosus Rob.Henry

Klobuk: 5-7 cm širok, najprije konveksan, ubrzo raširen, manje-više hrapav, sredina malo udubljena, kožica se lako guli, ; rub tanak i s ostacima koprene i često valovit, često po rubu raspucan; oker i narančasto-oker pjegav.

Stručak: Valjkast, osnova zadebljana ili čak obrubljena, gladak, pun, na samom vrhu poslije šupalj; bjelkast s ostacima koprene oker-smeđe boje, poslije gotovo smeđ i maljav.

Listići: Gusti, brojne lamelule nejednako duge, do stručka zaokruženi ili prirasli za zubac; najprije ilovačaste boje, poslije smeđi.

Spore: Eliptične do kuglaste, 8-10 x 6.5-8.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Bjelkasto, u stručku krem, vlaknasto; mirs slab, neodređen, okus malo slatkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno, u vlažnim miješanim šumama, najčešće šumama smreke, hrasta, breze i bukve.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEPOZNATA - Jestivost nije poznata.

Napomena: Karakteristična je po boji klobuka koji je poslije udubljen (što je rijetkost), nepravilno je radijalno brazdast i ima bjelkasto meso. Stručak je promjenjiv jer je bjelkasta osnova nekad zadebljana, a katkad i gomoljasto obrubljena.

Cortinarius sanguineus - created in Finland by Tapio Kekki

KRVNA KOPRENKA

Cortinarius sanguineus (Wulfen) Gray

Etimologija: sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po boji.

Engleski naziv: Bloodred Webcap

Klobuk: 1-5 (8) cm širok, dosta mesnat, prvo je zvonolik pa konveksan i na kraju raširen i ispupčen na sredini; vlaknasto-pahuljast ili lagano čehast, površina je crvene boje.

Stručak: 5-8 cm visok i 4-6 mm debeo, dug, vitak, ponekad je sinusoidalno zakrivljen, obično je malo uži na bazi, pun je pa skoro šupalj; krvavocrven, s gustom vlaknastom crvenkastom koprenom na nešto svjetlijoj osnovi, baza je narančasto-crvena s ručičastim micelijem, na vrhu je malo svjetliji.

Listići: Prirasli su na stručak, razmaknuti su i dosta široki; purpurnocrveni, u starosti su crveno-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, sitno čekinjaste, 6-9 x 4-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Crveno, krvavocrveno, vlaknasto; miriše na rotkvice, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rijetko u bjelogoričnim šumama, uz panjeve, na vlažnom i močvarnom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je jako otrovna vrsta, jer je prijavljeno nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Crvene vrste iz roda Cortinarius (polukrvna koprenka (Cortinarius semisanguineus), cinoberasta koprenka (Cortinarius cinnabarinus), prikradena koprenka (Cortinarius purpureus) smatraju se otrovnima, sadrže otrovne alkaloide slične kao kod otrovne planinske koprenke (Cortinarius orellanus) koja je jako otrovna, trovanje njom može završiti i smrću zbog dugog vremena do pojave prvih znakova trovanja. Boja listića kod primjeraka prikazanih na slici je malo okerasta zbog naprašenosti sporama.

TMURNA KOPRENKA

Cortinarius saturninus (Fr.) Fr.

Etimologija: Saturnus (lat.) = saturnovski, što se često povezuje sa tmurnim ili tamnim bojama. Po tamnoj boji.

Engleski naziv: Trooping Webcap

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, prvo je polukuglast, poslije je raširen i lagano tupo ispupčen na sredini, suh, po vlažnom vremenu je mazav i ljepljiv, srebrnosivkast, žuto-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, u mladosti je vlaknast, vodenast, kasnije blijedi, rub klobuka je u mladosti s bjelkastom koprenom.

Stručak: Valjkast, bijel, kasnije je žuto-okerast do sivkasto-smeđ, svilenkast, uzdužno vlaknast, u starosti je gladak, s bjelkastim je prstenastim zonama.

Listići: Gusti, prirasli, prvo su blijedo žuti do sivkasto-smeđi, kasnije su crvenkasto-smeđi do hrđastosmeđi, često su s ljubičastim tonom, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do blago bademaste, 6.3-10 x 3.8-5.2 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, u klobuku je smećkasto, u stručku je s ružičasto-ljubičastom nijansom, u dnu stručka je žuto-smećkasto do sivkasto; miriše lagano na povrće, a okus je blag, lagano trpak ili gorkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili kora stručka u dodiru s KOH  postane tamnosmeđa, sivo-smeđa do crnkasta

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, na travnatim mjestima i u grmlju, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom vrbom, jasikom ili lijeskom. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom listopada, u zaobalnoj listopadnoj šumi uz rijeku Savu, ispod topola i vrba, a rasle su u velikoj skupini.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Slične su vrste Cortinarius agathosmus, koja raste u crnogoričnim šumama, te Cortinarius lucorum, kojoj je stručak na vrhu ljubičastog tona, osobito u mladosti.

IZBLIJEDJELA KOPRENKA

Cortinarius scaurotraganoides Rob.Henry

Etimologija: scaurus (gr.) = ćelija, struktura + tragos (gr.) = jarac, po mirisu koji je sličan kao kod kozje koprenke (Cortinarius traganus), koja miriše slično ili isto poput jarca. Po mirisu.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast, poslije je raširen i lagano tupo ispupčen na sredini, po vlažnom vremenu je malo ljepljiv, u mladosti je prekriven vlaknastim bijelo-sivim ovojem, koji se postupno ljušti, kremast, svijetlosiv, ponekad je s plavkastim nijansama, nije vodenast, rub klobuka je u mladosti povezan sa stručkom izraženom bjelkastom koprenom.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, na bazi s izraženom bulbom, koja je do 3.5 cm široka, gusto je prekriven bjelkastim nitima na bjelkastoj do krem osnovi.

Listići: Gusti, prirasli, oker-smeđi, ponekad su ljubičasti.

Spore: Eliptične do blago bademaste, 7-10 x 4.5-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, mramorirano, ponekad je plavo-ljubičasto u vrhu stručka, oker u klobuku, a na dnu je šafranastožuto do hrđastosmeđe; miriše na voće, ali i slično ili isto poput jarca poput kozje koprenke, a okus je blag ili gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom hrastom, rijetko grabom ili bukvom, uglavnom u sredozemnim područjima. Vrlo je rijetka vrsta i potrebna je zaštita.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Po izraženoj bulbi podsjeća na koprenke iz roda Phlegmacium, ali se obično svrstava u skupinu Telamonia. Po izgledu i mirisu je slična kozja koprenka, koja je izraženije ljubičaste boje i raste ispod crnogoričnog drveća.

LOJASTA KOPRENKA

Cortinarius sebaceus Fr.

Klobuk: 4-8 (11) cm širok, mesnat, najprije polukuglasto-konveksan, zatim raširen, po vlažnom vremenu malo mazav, kožica se lako guli; žuto-smeđ, kremasto-smeđ, oker ili narančasto-smeđ, sredina je tamnija, crvenkasto-smeđa, često sa mjestimičnim žućkastim ili vodenastim mrljama, po suhom vremenu s bjelkasto brašnasto zaprašen, rub je s bijelo dlakav.

Stručak: 7-10 cm visok, valjkast, zadebljan na bazi, katkad uvijen ili stisnut, pun, gladak; bijel, sa smećkastim zonama od zaostale koprene, bjelkasto vlaknast, vunast, pahuljast.

Listići: Gusti, uski, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodni, izmiješani s lamelulama; bjelkasti, poslije oker, blijedo smećkasti, smeđi ili cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, 7-9 x 3.5-4 µm; otrusina oker-smeđa.

Meso: Bjelkasto, čvrsto; miris nije izražen, a okus je blag, malo slatkast.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, u miješanim i crnogoričnim šumama, rijetka je u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu. Primjerke na slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Sakupljanje se preporučuje samo dobrim poznavateljima gljiva, jer su neke vrste iz ovog roda smrtno otrovne.

Napomena: Jedna je od rijetkih jestivih koprenki. Ima čvrsto bijelo meso koje ne mijenja boju. Kod starijih primjeraka meso na presjeku postane tek primjetno blijedo oker.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 296. Lojasta koprenka (Cortinarius sebaceus Fries)

POLUKRVNA KOPRENKA

Cortinarius semisanguineus (Fr.) Gillet

Etimologija: semi (lat.) = pola, polu + sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po crvenoj boji samo listića.

Engleski naziv: Surprise Webcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa otvoren i izraženo ispupčen, tankomesnat; najprije čehasto-pahuljast, a na kraju gladak i bez dekoracije, žuto-smeđ, smeđ, maslinasto-smeđ ili tamnosmeđ.

Stručak: 1-4 (6) cm visok i 3-8 (10) mm debeo, valjkast, prilično je tanak i slabašan, lagano je zadebljan na bazi; bjelkaste do žute ili žuto-smeđe boje, prstenasta zona često hrđastosmeđa ili prošarana poput zmijske kože, prema bazi je tamnocrvenkast.

Listići: Prilično su debeli i široki, gusti, nejednako su dugi, prirasli su na stručak, u mladosti su pokriveni žućkastom koprenom; najprije su crveni ili krvavocrveni, a na kraju su cimetastosmeđi ili crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 6-9 x 4-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: žućkasto-bijelo do žućkasto; slabo miriše na rotkvice ili jod, a okus je također na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili pojedinačno, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, a vrlo rijetko s bjelogoričnim drvećem, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je jako otrovna vrsta, jer je prijavljeno nekoliko slučaja trovanja.

Napomena: Tipična je vrsta iz roda Dermocybe u skupini cimetaste crvenjače (Cortinarius cinnamomeus) s lijepim kontrastom između cimetaste boje klobuka i jarkocrvene boje listića. Sve crvene Dermocybe smatraju se vrlo opasnima i imaju slične alkaloide kao planinska koprenka (Cortinarius orellanus) koja je smrtno otrovna vrsta. Svojim rastom i oblikom ne privlače pozornost pa zbog toga nisu ni opasne.

Cortinarius sodagnitus - created Spain by Luis García Bona

POZNATA KOPRENKA

Cortinarius sodagnitus Rob.Henry

Engleski naziv: Bitter Bigfoot Webcap

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, konveksan je do proširen, te skoro ili potpuno izravnat, često je ulegnut na sredini, gladak, po vlažnom vremenu je mazav, a po suhom vremenu je blistav, kožica se lako guli, rub je tanak i podvijen prema unutarnjoj strani; najprije je ljubičast, ljubičasto-plavkast ili ljubičasto-ružičast, kasnije blijedi u žućkasto-smeđu boju, često sa žućkastim ili okerastim vodenastim pjegicama i žuto obojenim područjima.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 0.5-1 (1.3) cm debeo, valjkast je i sa širokom bulbom, s dosta je upadljivim kružnim jarkom koji je manje ili više izražen; u mladosti je ljubičast i blistav, kasnije izblijeđeno bjelkast s hrđastosmeđim prahom od spora, sitno je vlaknast.

Listići: Gusti su i dosta široki, suženi uz stručak, prirasli; najprije su ljubičasti, sivo-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, a kasnije su cimetastosmeđi ili hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, duguljaste, bradavičave, 7.9-9.5 x 4.2-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijele do kremaste boje, u stručku (obično uz rub) s ljubičastom nijansom; miris nije izražen, a okus je malo gorkast (kožica klobuka).

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s natrijevim hidroksidom (NaOH) i s kalijevom lužinom (KOH) postane vinskicrvena ili karmincrvena, a meso postane crveno-narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogorričnim drvećem, najčešće s bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Vjerojatno nije otrovna vrsta, ali se lako zamijeni sa sličnim otrovnim vrstama.

Napomena: Koprenka je ljubičaste boje, teži da izblijedi ka žutoj ili žuto-oker boji, osobito kožica klobuka. Slična je vrsta Cortinarius calochrous koja se razlikuje po žutoj boji klobuka i stručka.

NARANČASTOLISTIĆAVA KOPRENKA

Cortinarius sommerfeltii Høil.

Engleski naziv: Concentric Webcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, u početku koničan, poslije zvonast do konveksan, tupo ispupčen, rub je tanak, podvijen i često nazubljen; žut do narančasto-smeđ ili hrđastosmeđ, poslije tamnosmeđ, grubo čehast, u mladosti potpuno prekriven narančastim ovojem, sredina je tamnija i manje čehasta.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, tanak, često zavojit, prema osnovi nešto deblji; površina žućkasta do žućkasto-crvenkasta ili narančasto-smeđa, baza je obavijena krem-žutim micelijem, narančasto-smeđo vlaknast.

Listići: Prirasli, pomiješani su s brojnim lamelulama; u početku svijetložuti, a kasnije tamnooker-smeđi do crveno-smeđi.

Spore: Eliptične, vrlo sitno bradavičave, 13-15 x 7-8 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, oker-žuto, prema bazi hrđastosmeđe; miris je kiselkast, na jod, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, najčešće šumama bora ili smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Od drugih koprenki iz podskupine Dermocybe razlikuje se po boji listića, koji su najprije narančasti do rđasto-žuti, a poslije postanu hrđastosmeđi. Postoji sličnost s narančastorubnom koprenkom (Cortinarius malicorius) koja raste u planinskim crnogoričnim šumama. Nema čehasto-maljav klobuk, stručak nije jače vlaknasto-maljav, a spore su joj znatno manje (4.5-7 x 3.3-4.5 µm). Također je otrovna vrsta.

Cortinarius stillatitius - created on September 2014 in Novosibirsk, Russian Federation by Tatiana Bulyonkova

ČESTITA KOPRENKA

Cortinarius stillatitius Fr.

Engleski naziv: Purple Stocked Webcap

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, najprije zvonolik, zatim raširen i ispupčen na sredini; oker-maslinast, žuto-smeđ, sivo-smeđ, ljubičasto-smeđ do tamnosmeđ, prekriven je s plavkastom sluzi, u starosti je naboran.

Stručak: Valjkast, na dnu je malo sužen; na vrhu je bijel do svijetložut, na donjem je dijelu ljubičasto-smeđ, s ostacima je plavkasto-ljubičastog ovoja.

Listići: Rijetki, zupčasto su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama; bjelkasti, svijetlosmeđi do hrđastosmeđi, oker-žuti; oštrica je s bjelkastim resicama, kasnije je valovita, nazubljena.

Spore: Eliptične, 15-17.6 x 7.7-9.7 µm; otrusina je smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto; miris podsjeća na med, osobito pri dnu stručka, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma, najčešće u šumama smreke, bukve i breze u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom slabe kvalitete zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Najprepoznatljivija je po ljubičastoj sluzi po površini.

Cortinarius suillus - created in Spain by J. Ignasi Tejodor

SVINJSKA KOPRENKA

Cortinarius suillus Fr.

Engleski naziv: Piggy Webcap

Klobuk: 5-10 cm širok, u početku konveksan, poslije raširen i malo široko ispupčen, mesnat, gladak, crvenkasto-smeđ ili svijetlosmeđ, površina smeđe pjegava.

Stručak: 4-8 cm visok, prema bazi je zadebljan ili čak vretenast, lomljiv, pun; bjelkast, smeđe pjegav i na kraju smeđ.

Listići: Rijetki, prirasli sa zupcem; u početku su blijedo ilovačasto-ljubičasti, poslije su smećkasti, oštrica je svjetlija i sitno pilasta.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 8.2-11.4 x 5.2-6.5 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Bjelkasto do krem, na presjeku jasno smećkasto pjegavo, u bazi stručka je gotovo smećkasto; miris je ugodan, a okus na orase.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najkarakterističnija je po smeđe pjegavom klobuku i stručku. Meso je također na presjeku karakteristično pjegavo, a prema bazi stručka sve smeđije.

TAMNA KOPRENKA

Cortinarius torvus (Fr.) Fr.

Etimologija: torvus (lat.) = mračan. Po izgledu.

Engleski naziv: Stocking Webcap

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, najprije je polukuglast i konveksan pa otvoren i naglašeno ispupčen na sredini, tvrd, prilično je mesnat; najprije je ljubičasto-smeđ, zatim smeđ ili crvenkasto-smeđ, po suhom vremenu izblijedi, vlaknasto-čehast pa s nepravilnim mramoriranim poljima, rub je zaokružen i s bjelkastim ostacima ovoja, gladak ili često rastrgan.

Stručak: 5-7 (9) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, čvrst, debeo, zdepast, ujednačeno je valjkast i prilično trbušast, nakaradno je zadebljan na bazi, dno je obično šiljato, pun, često je izjeden od crva; iznad prstenka prema vrhu je lagano ljubičast, a prema bazi je svijetlosmećkast, gotovo je obavijen ovojem, na granici koprene ostane karakteristični gotovo opnasti i stršeći prstenak ili formira pseudoprstenaste zone, koprena je bijela.

Listići: Rijetki, široki, razmaknuti, prilično su debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli sa zupcem; u mladosti su lagano ljubičasti ili svijetloljubičasto-smećkasti, a kasnije tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, (9.1) 9.5 - 11.1 (11.9) × (5.4) 6.3 - 7.1 (8.2) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 10.4 × 6.7 µm, Qe = 1.6; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tvrdo, debelo, u klobuku je bjelkasto, blijedoljubičasto ili sivkasto-plavkasto, malo je crvenkasto pjegavo u bazi stručka, a kasnije postane smećkasto; miris je nametljivo slatkast, karakterističan, nije uvijek ugodan, podsjeća na suho voće, podsjeća na suhe šljive, mošt ili fermentirano voće, a okus je prvo blag pa poslije neugodan.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, rijetko u crnogoričnim šumama ispod smreke.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova je koprenka po makroskopskim karakteristikama prilično prepoznatljiva po suhom izgledu i jedinstvenom slatkastom mirisu. S dosta je promjenljivim ugodnim mirisom, sličnim kao kod cjepače Inocybe pyriodora, ali mnogo ugodnijem nego kod slične vrste. Slična je i Cortinarius scutulatus koja najčešće raste po crnogoričnim šumama i ima veoma neugodan i oštar miris po hrenu. Slična je i vrsta razorna koprenka (Cortinarius evernius) koja raste po crnogoričnim šumama i čiji su listići u mladosti hrđastosmeđi.

Cortinarius traganus - created on September 2020 in St. Corona am Wechsel, Austria by Christian Apschner

KOZJA KOPRENKA

Cortinarius traganus (Fr.) Fr.

Etimologija: tragos (gr.) = jarac. Po tome što miriše slično ili isto poput jarca.

Engleski naziv: Gassy Webcap

Klobuk: 3-10 (14) cm širok, u mladosti je skoro okruglast, zatim polukružan i na kraju raširen; s ljubičastim je vlakancima po površini, najprije svijetloljubičast, u starosti postane smećkast, a u sredini žuto-smeđ.

Stručak: 4-16 (22) cm visok i 1-5 (7) cm debeo, batinast je ili ponekad s obrubljenom bulbom, pun, debeo; najprije je blijedoljubičast pa izblijedi i postane okerast.

Listići: Široki, razmaknuti, nejednako su dugi, prirasli; prvo su oker, zatim cimetastosmeđi, nikada sa ljubičastim i plavkastim nijansama.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, sitno bradavičave, 6.8-10 x 4-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Šafranastožuto do žućkasto-smeđe, nikada ljubičasto kao kod kamforne mliječnice (Lactarius camphoratus); miris je neugodan po karbidu (acetilenu) ili kozama, okus je neugodno gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom najprije postaje crveno-smeđe pa zatim čokoladnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, uzrokuje teške gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Prepoznatljiva po ljubičastoj boji dok je mlada, a koja se izgubi poslije kada se gljiva razvije, ima srebrnasto nahukani klobuk i teži da postane oker-smećkast, neugodnog je mirisa po karbidu ili po kozama. Od kamforne se koprenke razlikuje po cimetastosmeđim, a ne ljubičastim listićima i po rđastoj boji mesa koje je ponekad plavkasto nahukano. Slična koprenka miriše na kožicu trulog krumpira.

OBIČNA KOPRENKA

Cortinarius trivialis J.E.Lange

Etimologija: trivialis (lat.) = prosto, obično, trivijalno. Po izdašnim zajednicama.

Engleski naziv: Girdled Webcap

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, prvo je polukuglast ili zvonolik pa otvoren i tupo ispupčen, jako je mazav i sluzav po vlažnom vremenu, rub je isprva jako podvijen i nije narebran; dosta je promjenljive boje, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ, crveno-smeđ ili maslinasto-smeđ.

Stručak: 4-10 (13) cm visok i 0.8-1.8 (2.2) cm debeo, valjkast, pun, često je vretenasto sužen prema bazi, jako je mazav; žuto-smeđ do crveno-smeđ, vlaknast, ima želatinozne kružno postavljene čehice koje se posuše nakon čega izgleda prošaran poput zmijske kože po čemu se i najlakše prepoznaje.

Listići: Gusti, nejednako su dugi, prirasli su na stručak sa zupcem, poslije kao da se spuštaju po stručku, izmiješani su s mnogo lamelula; najprije su bjelkasti pa zatim s ljubičastim odsjajem, zatim su smećkasti i na kraju hrđastosmeđi.

Spore: Bademaste, na jednom kraju šiljate, jako bradavičave, 10-15 x 6-8.5 µm; otrusina je cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Blijedožućkasto, u bazi stručka je smećkasto, a na vrhu stručka s ljubičastim ili plavkastim odsjajem; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u velikim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično topolama, na ilovačasto-silikatnom tlu; dosta je rasprostranjena vrsta u jesenskom periodu. Primjerak na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je prijavljeno nekoliko slučajeva u kojima je uzrokovala blage gastrointestinalne smetnje.

Napomena: Zbog karakterističnog stručka nije moguća zamjena ni s jednom vrstom iz roda koprenki. Slična naborana koprenka (Cortinarius elatior) ima široko narebran rub klobuka.

Cortinarius turgidus - created on November 2023 in Chorin, Germany by rene_berlin

NADUTA KOPRENKA

Cortinarius turgidus Fr.

Etimologija: turgidus (lat.) = napuhan, nabrekao, otečen, natečen. Po izgledu.

Engleski naziv: Swollen Webcap

Klobuk: 4-8 (10) cm širok, stožasto-okruglast, površina je glatka, suha i sjajna i kao zaprašena; svijetložućkast ili svijetlosmeđ, na sredini malo tamnije sivo-smeđe boje, u starosti s tamnosmeđim mrljicama.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-3 cm debeo, bulbozno zadebljan na bazi, površina je ispucana i izbrazdana; čitav je bijel, posut je hrđastosmeđim prahom spora, vrh je blago ljubičast, na godnjem je dijelu vunast od ostataka koprene.

Listići: Lagano su zaokruženi uz stručak, prirasli, gusti, veoma su svijetli, bjelkasti, kremasto-okerasti ili svijetlosmeđi, kasnije hrđastosmeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Bademaste, 8-11 x 5.5-6.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, vlaknasto; miris je ugodan na voće, malo kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dio je skupine koprenki koje je vrlo teško determinirati. Uvijek je prepoznatljiva prvenstveno po izostanku ljubičastog tona i dosta je svjetlije boje od sličnih vrsta.

ŠUMOVITA KOPRENKA

Cortinarius variecolor (Pers.) Fr.

Etimologija: varius (lat.) = različito, raznoliko, promjenljivo + color (lat.) = boja. Po promjenljivoj boji.

Klobuk: 6-14 (16) cm širok, okruglast, gladak, po vlažnom vremenu mazav, kožica se lako guli, rub je tanak i podvijen dok se gljiva ne razvije; najprije je ljubičast, ubrzo od sredine postaje žuto-smeđ do crveno-smeđ, uz rub obično ostane ljubičast, gusto je vlaknast, na kraju je čitav tamnosmeđ ili tamne sivo-smeđe boje.

Stručak: 5-12 (19) cm visok i 1.5-3 (4) cm debeo, najprije je jako bulbozno zadebljan na bazi, zatim se izduži, pun je pa šupalj; najprije je bijel ili blijedo ljubičast, zatim smećkast, na vrhu formira prstenastu zonu od nitastih ostataka zastorka koji ubrzo postanu smeđi od praha spora.

Listići: Gusti, uski, izrezani su uz stručak, slobodni; najprije su sivo-kremasti, sivo-ljubičasti ili sivo-plavkasti, poslije su ljubičasto-smeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je bjelkasta i pilasto nazubljena.

Spore: Bademaste, bradavičave, (9) 9.3 - 10.8 (11.7) × (5.4) 5.8 - 6.9 (7.8) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 10.1 × 6.3 µm, Qe = 1.6; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, izdašno, bjelkasto je i s jedva uočljivom ljubičastom nijansom, u starosti je bjelkasto i lagano smećkasto; miriše neugodno na zemlju ili plijesan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) postane crvenkasto-smeđa, a meso požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i u krugovima, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu, nešto se rjeđe pronađe i u bjelogoričnim šumama, obično šumama bukve i graba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Slične su velika koprenka (Cortinarius largus) i debelonožna koprenka (Cortinarius praestans) koje su drugačijeg mirisa.

Phlegmacium varium - created on October 2019 in St. Corona am Wechsel, Austria by Christian Apschner

PROMJENJIVA KOPRENKA

Cortinarius varius (Schaeff.) Fr.

Etimologija: varius (lat.) = različito, raznoliko, promjenljivo. Po promjenljivoj boji i izgledu.

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, prvo je okruglasto-konveksan pa raširen, mazav, gladak; površina je žuto-narančasta, svijetlosmeđa ili crvenkasto-smećkasta, sredina je tamnija, rub je žut, tanak, dugo vremena podvijen i vlaknasto resast.

Stručak: 5-7 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, pun, bulbozan, batinastog je oblika, kratak, masivan, širi se od vrha prema dnu; vlaknast, bijel, na vrhu je s ružičastim odsjajem, a kremast na bazi, koprena je bijela pa cimetastosmeđa od poispadalih sazrelih spora koja zaostane u obliku smeđih prstenastih ostataka.

Listići: Gusti, odmaknuti od stručka, slobodni, široki, izmiješani s lamelulama; ljubičasto-plavkasti ili ljubičasto-smeđi, dugo ostaju ljubičasti, na kraju su cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, bradavičave, 9.5-15 x 5.5-7.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, u bulbi je blago žućkasto, čvrsto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i kasnu jesen do prvog mraza u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, borom i jelom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva koje rastu na vapnenačkom tlu.

Napomena: Uvijek imajte na umu da meso mora biti uglavnom bijelo, jer bi je bilo vrlo opasno pomiješati sa žutim mesom otrovne žumanjčane koprenke (Cortinarius splendens). Od drugih se koprenki razlikuje i po ružičastoj boji listića, te žuto-narančastom do svijetlosmeđem klobuku. Klobuk je zadebljan, a bulba nije odsječena.

ZELENKASTA KOPRENKA

Cortinarius venetus (Fr.) Fr.

Etimologija: venetus (lat.) = zelene boje. Po boji.

Engleski naziv: Flourescent Webcap

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, slabo mesnat, prvo je konveksan pa jako ispupčen na sredini, bez sjaja; žuto-maslinast pa maslinast ili maslinasto-smeđ, vodenast, u starosti izblijedi, sitno pahuljičast ili krupno čehast, tamniji je na sredini, rub je podvijen i malo prelazi listiće.

Stručak: 4-8 (9) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, pun je pa šupalj, vlaknasto-mesnat, čvrst, ujednačene debljine ili je malo zadebljan na bazi; žućkasto-zelenkast, često bez hrđastosmeđe prolazne koprene, baza je svjetlija, bjelkasta.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, široki; žuto-maslinasti, maslinasto-smeđi ili maslinasti, na kraju su hrđastosmeđi, oštrica je vijugava.

Spore: Kuglaste do eliptične, sitno bradavičave, 5.5-8 x 4.5-6.6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Najprije je limunastožuto ili žućkasto-zelenkasto, u starosti je žuto-maslinaste boje, mekano; miriše slabo na rotkvice, a okus je trpak i također na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, a rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, na vapnenastom tlu. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Smatra vrlo sumnjivom vrstom i nikako se ne smije konzumirati. Izravni slučajevi trovanja još nisu poznati, jer su njezini sastojci još uvijek dosta nepoznati.

Napomena: Ova vrsta često raste busenasto i tipično po jelovim šumama.

PROLJETNA KOPRENKA

Cortinarius vernus H.Lindstr. & Melot

Etimologija: vernus (lat.) = proljetni. Po vremenu rasta.

Engleski naziv: Spring Webcap

Klobuk: 1-3 (4.5) cm širok, zvonolik, kasnije je raširen i s upadljivom grbicom na sredini, vlažan; smeđ, tamnosmeđ, tamnocrveno-smeđ do sivo-smeđ, slabo je vodenast, površina je sa uraštenim radijalno postavljenim smeđim vlakancima, rub je podvijen, kasnije je valovit i s ostacima crvenkasto-smeđeg ovoja.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 3-9 (13) mm debeo, valjkast, duguljast, na bazi je lagano bulbozan, korjenast, u starosti je šupalj; sivkasto-bijelo vlaknast na smećkastoj osnovi, donji je dio ružičast, fino svilenkast, prstenasta zona s ostacima sivkasto-bijelog ovoja, ispod prstenaste zone je pahuljasto-vlaknast, vrh je crvenkasto-smeđ od poispadalih spora, na dodir poljubičasti.

Listići: Prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, ponekad su račvasti, rijetki, izmiješani su s lamelulama, oštrica je iste boje ili bjelkasti, krem-smećkasti, sivo-smeđi, crvenkasto-smeđi ili narančasto-smeđi.

Spore: U obliku kapi, grubo bradavičave, 6.3-12 x 4.7-6.5 µm, Q=1.3-1.6; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kremasto ili sivo-smeđe, u klobuku je prljavosmeđe; miris nije izražen ili na gljive, a i okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen uglavnom u bjelogoričnim šumama, rijetko u crnogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično brezom, na vlažnim ili travnatim terenima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prisutna je već u proljeće. Pripada skupini ranih koprenki kao što je i đumbirova koprenka (Cortinarius zinziberatus) koja nije crveno-ružičaste, već žuto-oker boje i veća je rastom.

LJUBIČASTA KOPRENKA

Cortinarius violaceus (L.) Gray

Etimologija: violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji.

Engleski naziv: Violet Webcap

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, mesnat, prvo je skoro loptast pa spljošten, ispupčen na sredini, suh; plavo-ljubičast ili tamnoljubičast, u starosti je ljubičasto-smeđ, baršunast-čehast, nije vodenast.

Stručak: 6-14 (18) cm visok i 1-4 (6) cm debeo, baza je batinasto zadebljana, sužava se prema vrhu, isprva je pun, a poslije šupalj; tamnoljubičaste je boje klobuka, prošaran uzdužnim vlaknima poput zmijske kože, baza je maljava od bijelog micelija.

Listići: Isprva su uski, a u starosti su širi, izmiješani s lamelulama, oštrica je nazubljena, zaokruženi su uz stručak, prirasli, prekriveni su ljubičastom koprenom koja se brzo izgubi i na stručku ostavi tek neznatan trag; tamnoljubičasti, kada se klobuk spljošti hrđastosmeđi od poispadalog praha spora.

Spore: Eliptične, bradavičave, (11) 11.4 - 14.1 (17.7) × (6.3) 6.7 - 7.9 (8.7) µm, Q = (1.4) 1.6 - 2 (2.3), N = 120, Me = 12.8 × 7.3 µm, Qe = 1.8; otrusina je hrđastosmeđa

Meso: Mekano, vlaknasto, ljubičasto, neujednačeno je mramorirano; miriše na cedrovinu, a okus podsjeća na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim i sjenovitim bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s hrastom, bukvom, brezom i grabom, na vapnenastom tlu, a po višim planinskim predjelima i u šumama smreke; rijetka je vrsta i nalazi se na listi zaštićenih vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je vrlo pljesnivog okusa. Skuhana je ljubičaste boje. Pojedinačni primjerci u mješavini s drugim vrstama gljiva su prihvatljivi. Ima vrlo visok sadržaj željeza od oko 7-8 mg/g suhe težine, zbog čega se njezino konzumiranje smatra zdravim.

Napomena: Slična je kozja koprenka (Cortinarius traganus) koja je u mladosti čitava svijetloljubičasta, ali joj meso nije ljubičasto, već je na prerezu žuto, a i listići su joj smeđežuti. Sličnu boju i miris ima mirisna vlažnica (Cuphophyllus russocoriaceus). Rod koprenki je prepoznatljiv po ostacima koprene po stručku. Boja listića kod koprenke varira od vrste do vrste i može biti smeđa, crvena, ljubičasta, žuta, zelena, i slično, ali kod odraslih gljiva poprime tipičnu okerastu boju. U determinaciji vrsta pomaže i vrijeme rasta, jer dosta različito rastu. Ispod crnogoričnog drveća raste i crnogorična koprenka (Cortinarius hercynicus) koja se razlikuje po drugačijim sporama.

Calonarius arcuatorum - created on October 2015 in Crots, France by Nicolò Oppicelli

SVEDENA KOPRENKA

Calonarius arcuatorum (Rob.Henry) Niskanen & Liimat.

Etimologija: arcuatus (lat.) = kriv (ili savijen), u obliku luka. Po zakrivljenom stručku?

Engleski naziv: Arched Webcap

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, mesnat, najprije je konveksan pa konveksno-raširen, po vlažnom vremenu je mazav, a sjajan po suhom vremenu; lijepe je narančasto-smeđe ili oker-smeđ eboje s mesnatoružičastim tonom, u starosti postane urašteno vlaknasto-pahuljast; rub je uvijek podvrnut, često s ostacima ljubičastog ovoja.

Stručak: 4.5-8 cm visok i 1.4-2 cm debeo, valjkast, pun, na bazi se naglo kao obrubljeno širi u gotovo plosnati gomolj; bjelkast, okerast, pri vrhu je plavkasto-ljubičast, a na bazi prekriven hrđastosmeđim prahom od spora, rub bulbe je ljubičast, u starosti se na stručku ističe duga vlaknasta koprena smećkaste boje.

Listići: Gusti, prirasli su s kukicom na stručak, prilično su široki, jednako su široki kao debljina klobuka; u mladosti su blijedoljubičasti, a kasnije ljubičasto-smeđi i u starosti hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, limunaste, bradavičave, 10-14 x 6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto je i s ljubičastom ili okerasto-ljubičastom nijansom; miriše ugodno na voće, na jabuke iili kruške, a okus je lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-ružičasto, a kožica klobuka poružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dio je skupine u kojoj je tipična vrsta Cortinarius dibaphus koja se u mladosti ističu krasnom ljubičastom bojom klobuka i listića, a raste u crnogoričnim šumama. Naša vrsta razlikuje se od navedene vrste po kemijskoj reakciji s kalijevom lužinom pri kojoj se meso i listići različito oboje. Listići su karakteristično ljubičasto-smeđi.

TAMNOZELENA KOPRENKA

Calonarius atrovirens (Kalchbr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + virens (lat.) = zeleno. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Olive Webcap

Klobuk: 4-9 (11) cm širok, poluloptast pa spljošten i široko ispupčen, kasnije je skoro ravan, po vlažnom je vremenu sluzav, a po suhom vremenu je suh i sjajan, rub je dugo vremena podvijen pa ispružen; žuto-zelenkast, maslinastozelen do zelenkasto-crnkast, površina je s gustim sitnim crnim urasštenim vlakancima na maslinastozelenoj osnovi, sredina je maslinasto-smeđa do maslinasto-crna, u blizini ruba je sa zonom radijalnih vlakana, nakon uklanjanja kožice se vidi maslinastozeleni sloj mesa uz kožicu.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-1.5 cm debelo, a u bulbi do 2.8 cm, bulba je obrubljena i trokutasta, malo sluzav; žućkasto-zelenkast do maslinastozelenkast, u starosti maslinasto-smeđ do tamnomaslinastozelen, donji je dio bulbe limunastožut, a rub malo smeđ od ostataka ovoja, uzdužno je naboran, niti koprene su u mladosti zeleni, a kasnije smeđi.

Listići: Tanki, gusti, zaokruženo-izrezani uz stručan, slobodni, sitno su pilasti i blago valoviti, s kratkim lamelulama, široki su od 6-10 mm; najprije limunastožuti do maslinasti, zatim maslinasto-smeđi do tamno maslinastozeleni.

Spore: Eliptične, limunaste, sa sitnim i malobrojnim bradavicama, 9-12 x 5-6 µm; bazidiji 30-34 x 6-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa, a u mladosti žuto-smeđa.

Meso: Zlatnožuto, sumporastožuto ili žuto-zelenkasto, u rupicama je smeđe od crva, stajanjem i sušenjem crni; miris je izrazito aromatičan na mažuran ili na gljive, ponekad malo podsjeća i na jod, a okus je blag i veoma ugodan.

Kemijske reakcije: Kožica u dodiru s kalijevom lužinom pocrni, meso postane smećkasto (Moser) ili maslinastozeleno (Shaffer), a u dodiru s Melzerovim reagensom ponarančasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom i jelom, nešto rjeđe s borom, međutim kod nas se može pronaći i po čistim hrastovim šumama, uz medunce i cerove, voli vapnenasto tlo. Prve tri slike snimio je Danijel Mulc, a četvrtu Danijel Balaško.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Općenito za koprenke vrijedi pravilo da su one sa žutim mesom uvijek otrovne. Otkrivene su niske koncentracije orelanina, ali nisu poznati slučajevi trovanja. Konzumacijom se ne može isključiti potencijalno oštećenje bubrega.

Napomena: Lijepa je i ne tako česta koprenka. Lako se zamijeni s ljubičasto-zelenom koprenkom (Cortinarius ionochlorus) kojoj je klobuk potpuno zelen, ima žuto meso, ali se razlikuje po ljubičastoj, a ne žutoj boji listića. Slična je mirisava koprenka (Cortinarius odoratus) koja se razlikuje samo po svjetlijoj žutoj boji mesa na osnovi stručka i po mirisu koji je sličan kao kod mirisne puževice (Aphroditeola olida), miriše po bombonima. Sve koprenke sa žutom bojom mesa sumnjive su kao otrovne vrste. Na prikazanoj slici se mogu uočiti poispadale sazrele smeđe spore na ovoju stručka. Slična je lažna limunasta koprenka (Cortinarius citrinus) koja je svjetlija i s više žutih primjesa, jako podsjeća na zelenkastu vitezovku (Tricholoma equestre) koja ne miriše po mažuranu, već po keksima ili po svježem kruhu. Smrtno otrovna vrsta je sjajna koprenka (Cortinarius meinhardii) koja je čitava žuta.

LIMUNASTA KOPRENKA

Calonarius citrinus (J.E.Lange ex P.D.Orton) Niskanen & Liimat.

Etimologija: citrus (lat.) = vrsta limuna (Citrus medica), limunastožuto Po boji.

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, konveksan je pa raširen, često je ulegnut na sredini, rub je tanak i dugo vremena podvijen, kožica je jasno mazava; žuto-zelenkast ili je ponekad svjetliji, na sredini je često smećkasto-zelenkast, manje-više smećkasto čehast, rub je smećkasto vlaknast.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, valjkast, uglavnom je duguljast, s prilično je širokom obrubljenom bulbom na bazi; svijetložut do žućkasto-zelen, prekriven žućkastim vlakancima, uočljiva je hrđastosmeđa prstenasta zona, vrh je bjelkast, hrđastosmeđ i prekriven bijelim nitima micelija na bazi.

Listići: Prirasli su na stručak ili se lagano spuštaju s kukicom, prilično su gusti; najprije su svijetložućkasti ili žuto-zelenkasti pa žuto-smeđi, tamnosmeđi ili hrđastosmeđi; oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, limunaste do bademaste, bradavičave, (9) 9.2 - 11.2 (11.9) × (4.2) 4.9 - 5.7 (6) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2.2 (2.6), N = 100, Me = 10.1 × 5.3 µm, Qe = 1.9; otrusina je svijetlosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Žuto-maslinasto, nešto je tamnije u stručku, u starosti smeđe, vlaknasto, lomljivo; miris je slabo izražen ili vrlo slab na papar ili svježe pečeni kruh, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Zbog njezine rijetkosti nije poznato sadrži li orelanin, međutim preporuča se izniman oprez s koprenkama sa žutom bojom mesa, jer su neke vrste i smrtno otrovne.

Napomena: Ova koprenka nije velika rastom. Micelij je također žute boje.

Calonarius elegantior - created on September 2022 in Tara, Bajina Bašta, Zlatiborski, Serbia by Stevan Baluban

OTMJENA KOPRENKA

Calonarius elegantior (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: elegantior (lat.) = elegantno, otmjeno. Po obliku i boji.

Engleski naziv: Elegant Webcap

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, sjajan, kompaktan, mesnat, prvo je konveksan pa raširen ili malo ulegnut na sredini, gol, mazav; zlatnožut, žuto-smeđ ili okerasto-narančaste boje, tamniji je na sredini, vlaknast, rub je podvijen i raspucan.

Stručak: 4-8 cm visok i 2-3 cm debeo, pun, čvrst, robustan, valjkast, s odsječenom bulbom na dnu, više ili manje je izdužen; limunastožut, izražena prstenasta zona je sumporastožuta, opskrbljen je s blijedom koprenom pa rđaste boje od spora nakon čega izgleda vlaknasto.

Listići: Gusti, izrezani su uz stručak, slobodni, široki, slamnatožuti pa svijetložuto-maslinasti, u starosti hrđastosmeđi, rub je zupčast.

Spore: Bademaste, 12-14.7 x 7-9.5 µm; otrusina je žućkasta do hrđastosmeđa.

Meso: U osnovi je svijetložućkasto pa crvenkasto-smeđe, osobito u bulbi, kompaktno; miris nije izračen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, a ponekad i prividno busenasto, najčešće u crnogoričnim šumama jele, na višim planinskim predjelima, rijetka je u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete. Biti na oprezu jer koprenke sa žutim mesom mogu biti vrlo otrovne.

Napomena: Slična zelenolistićava koprenka (Thaxterogaster scaurus) ima odsječenu bulbu.

NAJOTMJENIJA KOPRENKA

Calonarius elegantissimus (Rob.Henry) Niskanen & Liimat.

Engleski naziv: Dapper Webcap

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, najprije polukuglast, zatim raširen, za vlažna vremena jako mazav i sluzav, gol; žut, žuto-narančast, narančasto-crven ili narančasto-smećkast, sredina je tamnije pjegava.

Stručak: 5-8 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, bulba do 4 cm široka, pun, lomljiv, baza je gomoljasto zadebljana, kasnije obrubljena; najprije svijetložućkast, zatim sumporastožut, uzdužno vlaknast od ostaka bijele koprene koja zbog poispadalih spora postane crveno-smeđa, ovoj na rubu bulbe najprije kremasto-žućkast, kasnije postane oker-smećkast, a donja je strana bulbe bijela do kremasta.

Listići: Najprije žućkasti i maslinasto nahukani, zatim smeđi, u starosti maslinasto-smeđi ili hrđastosmeđi, prirasli, oštrica je malo pilasta.

Spore: Bademaste do limunaste, grubo bradavičave, 12.5-15.7 x 8-10.2 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto ili žućkasto-oker ispod kožice klobuka, često natopljeno vodom sa sivom zonom iznad listića, u bulbi je žućkasto; miris ugodnog mirisa na voćne kolače ili pecivo, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori opisuju kao jestivu vrstu, drugi kao nejestivu, a treći kao otrovnu pa je smatramo otrovnom. Preporučuje se vrlo veliki oprez zbog moguće zamjene sa smrtno otrovnim vrstama.

Napomena: Moguća je zamjena s raznim žutim, žuto-narančastim i narančasto-crvenim koprenkama koje imaju gomoljasto i obrubljeno gomoljasto zadebljanje na bazi stručka.

Calonarius ionochlorus - created on November 2019 in Provincia di Imperia, Italy by Federico Calledda

LJUBIČASTO-ZELENA KOPRENKA

Calonarius ionochlorus (Maire) Niskanen & Liimat.

Etimologija: ion (gr.) = ljubičasto + chloros (gr.) = zeleno. Po boji.

Klobuk: 5-10 (12) cm širok, u mladosti je konveksan pa otvoren i skoro izravnat, te s dosta široko ispupčenom sredinom, nešto je rjeđe ulegnut, sluzav, gladak; žuto-zelen, maslinastozelen do tamnomaslinast, sredina je tamnije maslinasto-smeđe boje, vlaknasto-pahuljast, kožica se lako guli sve do sredine, rub je jasno tanak, te lagano valovit ili pravilan.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, na bazi se širi u obrubljenu bulbu oblika pehara, sluzav, sjajan; limunastožut, žuto-zelenkast do maslinastozelen, poslije je nešto tamnije zeleno-smeđe boje, cijelom dužinom je sitno vlaknast, prema bazi do bulbe je lijepe sumporastožute boje, a na dnu je sa sumporastožutim micelijskim nitima, koprena je zagasitožuta.

Listići: Prilično su gusti, suženo-zaokruženi uz stručak, na krajevima su stanjeni, malo su trbušasti na sredini (široki 5-8 mm); u mladosti su svijetloljubičasti ili ljubičasto-plavkasti pa poslije ljubičasto-smeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je ravna i sitno pilasta.

Spore: Limunaste, 11 x 6 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: U klobuku i stručku je sve do bulbe je sumporastožuto, u bulbi je bjelkasto-žuto do žuto-zeleno; miris je slatkast, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i kožica u dodiru s natrijevim hidroksidom (NaOH) reagiraju negativno (poprimi slabu maslinastu boju).

Stanište: Raste od rujna do studenog u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom crnikom. U Hrvatskoj je nađena u šumi hrasta medunca (Quercus pubescens) i crnog graba, na samo jednom lokalitetu, na planini Medvednici.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a sumnjiva je i kao otrovna, jer su koprenke sa žutom bojom mesa uglavnom uvijek otrovne.

Napomena: Jako je lijepa koprenka zbog kontrasta između ljubičastih listića i zelenog klobuka. Meso je žute boje. Tamnozelena koprenka (Cortinarius atrovirens) ima potpuno zeleni klobuk, žuto meso, ali i žute listiće. Istu boju mesa imaju brojne otrovne koprenke kao što su primjerice sjajna koprenka (Cortinarius meinhardii), Cortinarius fulgens, žumanjčana koprenka (Cortinarius splendens) i riđo-zlatna koprenka (Calonarius aureofulvus). Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.

SJAJNA KOPRENKA

Calonarius meinhardii (Bon) Niskanen & Liimat.

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, konveksno-raširen, rub se brzo izravna, mazav je i sluzav po vlažnom vremenu, a malo sjajan po suhom vremenu; sitno pustenasto-crtast, sa crvenkasto-smeđim čehicama na sumporastožutoj osnovi, osobito prema sredini, nema ih na rubu.

Stručak: 6-8 cm visok i 1.2-1.7 cm debeo, pun, s debelom je jasno obrubljenom bulbom na bazi; žut, boje je klobuka, koprena je sumporastožuta, hrđastosmeđ od poispadalih spora.

Listići: Žućkasti, maslinasto-žuti ili žuto-smeđi, izrezani uz stručak, slobodni, gusti.

Spore: Kobasičaste, limunaste, bradavičave, 8.6-10.5 x 5.3-6.4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Homogene je sumporastožute boje; jasnog je karakterističnog neugodnog mirisa kao kod sumporaste vitezovke (Tricholoma sulphureum) ili ponekad miriše po preprženom kruhu, ne miriše na brašno, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane tamnomaslinasto, a u dodiru s kalijevom lužinom poprimi tamnu crveno-smeđu ili crno-smeđu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je prijevljeno nekoliko slučajeva teških trovanja s akutnim zatajenjem bubrega sličnih kao kod orelaninskog sindroma trovanja, iako orelanin nije otkriven. Simptomi trovanja kasnili su nekoliko dana i to uglavnom nakon višekratne konzumacije. Čuvajte se koprenki sa žutim mesom jer su među njima i smrtno otrovne vrste. U starim se knjigama o gljivama ova vrsta čak navodila kao jestiva.

Napomena: Dio je skupine Splendens kojoj pripada i lažna limunasta koprenka (Cortinarius citrinus) koju karakteristizira žuti ton klobuka, listića, stručka i mesa. Od sličnih vrsta se najlakše razlikuje uz pomoć kemijskih reakcija.

MIRISAVA KOPRENKA

Calonarius odorifer (Britzelm.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: odor (lat.) = miris + fero (lat.) = luka. Po mirisu.

Engleski naziv: Aniseed Webcap

Klobuk: 6-10 cm širok, konveksan, mazav, gladak; smećkasto-crvenkaste boje, tamniji na sredini, a zelenkast ili ljubičast na rubu.

Stručak: 4-7 cm visok i 2-3 cm debeo, pun, na bazi se nalazi obrubljena bulba; vlaknast, žuto-zelenkasto-blijed.

Listići: Gusti, odmaknuti su od stručka, više ili manje su široki; limunastožuti su pa ciglasto-cimetasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 10-13 x 6-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, kompaktno; miriše na anis, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke, na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete.

Napomena: Veoma je slična vrsta Cortinarius orichalceus kojoj meso ne miriše po anisu i ima bijelu boju mesa.

RIĐEMASLINASTA KOPRENKA

Calonarius rufo-olivaceus (Pers.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: rufus (lat.) = crveno + olivaceus (lat.) = maslinaste boje, maslinasto. Po crveno-zelenkastoj boji.

Engleski naziv: Mottled Webcap

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, mesnat, konveksan pa raširen, mazav po vlažnom vremenu, a bez sjaja po suhom vremenu; vinskicrven, ružičast, crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, ponekad je sa sivo-zelenkastim nijansama, prema rubu je svjetliji, rub je dugo vremena podvijen i s dlakavim ostacima koprene.

Stručak: 5-10 cm visok i 1.1-1.2 cm debeo, pun, s jasno je obrubljenom bulbom; bjelkast, s blijedoljubičastim, ružičasto-ljubičastim ili zelenkastim tonom, rub bulbe je mjestimično crvenkast ili ljubičast, sa izraženom je hrđastosmeđom prstenastom zonom.

Listići: Široki, tanki, prilično su gusti, prirasli su na stručak sa zupcem, oštrica je u starosti valovita i nazubljena; žućkasti, žućkasto-maslinasti, s ljubičastom nijansom, u starosti oker-smeđi ili ljubičasto-smeđi.

Spore: Bademaste, krupno bradavičave, (10) 10.3 - 12.6 (14.6) × (5.2) 5.7 - 6.7 (7.4) µm, Q = (1.5) 1.6 - 2.1 (2.4), N = 120, Me = 11.4 × 6.2 µm, Qe = 1.8; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, u klobuku je blijedo ljubičasto u klobuku, u donjem je dijelu blijedo crvenkasto do svijetloljubičasto; miriše na svježi kvasac, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnozeleno pa crveno-smeđe, a u dodiru s gvajakom smećkasto-ružičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta, bukve i graba, na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Dio je skupine Orichalceus koju karakteriziraju izražena žuta ili kestenjastosmeđa boja, žuti listići, bulbozno-obrubljeni stručak, te reakcija mesa koje u dodiru s kalijevom lužinom pozeleni.

Calonarius saporatus - created on September 2019 in Val di Pertie, Ravascletto, Italy by Marco Floriani

BLISKA KOPRENKA

Calonarius saporatus (Britzelm.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: sapor (lat.) = ukus, okus. Po slatkastom okusu mesa.

Engleski naziv: Stately Webcap

Klobuk: 4-9 (11) cm širok, konveksan pa raširen, rub je podvijen, kožica je mazava po vlažnom vremenu, a suha i sjajna po suhom vremenu; oker-smeđ, smeđ, cimetastosmeđ ili crvenkasto-narančast, površina je čehasta od ovoja, rub je svjetliji, maslinasto-žut i dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 1-2.5 (3.5) cm debeo, s debelom je obrubljenom i odsječenom bulbom na bazi; bjelkast do žućkasto-okerast, rub bulbe je često smećkast, a donji dio bjelkast.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli, široki, oštrica je nazubljena i vijugava; okerasti, svijetlosmećkasti ili sivo-smeđi, mjestimično sa žuto-okerastim mrljama.

Spore: Bademaste do limunaste, grubo bradavičave, 9.5-14 x 5.5-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Bijelo do sivkasto, u vrhu stručka i iznad listića je vodenasto, čvrsto; miris je neodređen, slab na slatko pecivo, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće s borom ili smrekom, voli suha mjesta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo loše kvalitete.

Napomena: Treba biti izuzetno pažljiv pri konzumiranju opisane vrste, jer u ovom rodu ima dosta sličnih otrovnih vrsta žute ili žuto-narančaste boje kojima je meso uglavnom žute boje, dok opisana vrsta ima bjelkastu boju mesa.

ŽUMANJČANA KOPRENKA

Calonarius splendens (Rob.Henry) Niskanen & Liimat.

Etimologija: splendens (lat.) = blistav, briljantan, sjajan. Po sjajnoj ili svijetloj boji.

Engleski naziv: Splendid Webcap

Klobuk: 2-10 (12) cm širok, pravilno je konveksno-kružan pa se manje ili više izravna (i kod razvijenih gljiva je jedva malo spljošteniji), u ranoj mladosti je s kratko podvijenim rubom, inače je rub oštrokutan i ovješen, mesnat, površina je glatka i ljepljiva, a osušena blistava; limunastožut, sumporastožut ili malo zelenkast, sredina je blago narančasta ili smeđo-crvenkasta od narančastog ovoja, uglavnom se raspuca na ljuskice.

Stručak: 4-9 (11) cm visok i 0.7-1.5 (2) cm debeo, bulba je 1.3-2.5 cm široka, bulba je u mladosti gotovo ravno i široko obrubljena, ali se kao i stručak rastom se produljuje i stanjuje, kod odraslih primjeraka s gornje strane nije vodoravna, već kosa i sve zaobljenija, kruškolikog je oblika; limunastožut, koprena je limunastožuta, s vlaknastim ostacima koprene koji su hrđastosmeđi od praha spora, ostaci micelija na bazi su jasne sumporastožute boje.

Listići: Ravno su prirasli s uskim jarkom, gusti, tanki, osrednje su široki (do 7 mm), sužavaju se prema stručku; oštrica je cjelovita i ponekad malo valovita; žuti, kasnije su maslinasto-žuti ili žuto-smeđi.

Spore: Bademaste, išarane tamnijim bubuljicama, malo nabrane, a nekad i s uljnim kapljama, 9-12 x 5-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: U svim dijelovima je blijedožuto, limunastožuto ili malo smećkasto-zelenkasto, u mladosti je u gornjoj polovici klobuka i u bulbi svjetlije blijedožute boje i s rđastim mrljama, debljine je do 1.5 cm, čvrsto; miris je neugodan, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s kalijevom lužinom postanu zelenkasti i smeđo-zeleni, meso s talijem postane maslinasto-crno pa crno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom i hrastom cerom, a ponekad i meduncem, voli vapnenasto tlo. Iako nije baš česta vrsta, najčešće se pronalazi u Lici, Gorskom kotaru i Hercegovini, isto tako i u parku Tuškanac usred Zagreba. Drugi i treću sliku snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, početkom listopada na lokalitetu Suvi vrh na Dinari, četvrtu Danijel Balaško, u listopadu na lokalitetu Grebengrad kod Ivanca, a petu Antonio Ratković, na lokalitetu Velić kod Trilja.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je kao i sve vrste iz skupine Phlegmacium sa žutom bojom mesa. Prijavljeni su slučajevi teških trovanja s akutnim zatajenjem bubrega, sličnih kao kod orelaninskog sindroma trovanja, iako ovaj toksin nije otkriven. Ovdje je u pitanju sličan ili nešto drugačiji bubrežni toksin (nefrotoksin). Simptomi su nešto blaži od simptoma drugih smrtno otrovnih koprenki. Liječenje je u slučaju trovanja isto kao i kod pupavki.

Napomena: Opisana je koprenka po izgledu dosta teška za determinaciju, jer postoji dosta sličnih vrsta. Žute je boje i s izraženom zelenkastom bojom mesa, ali samo uz površinu, raste uglavnom ispod bukve. Slična je limunasta koprenka (Cortinarius citrinus), razlika je u nijansi žutoga, koja je limunastožuta dok je kod koprenke zlatke zlatnožuta, sumporasta ili oker. Jestiva zelenkasta vitezovka (Tricholoma equestre) nema izraženu ni bulbu ni koprenu, a koje imaju sve opasne vrste iz skupine Phlegmacium sa žutom bojom mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 329. Žumanjčana koprenka (Cortinarius splendens Hry.)

Calonarius sulfurinus - created in Finland by Tapio Kekki

SUMPORASTA KOPRENKA

Calonarius sulfurinus Bidaud & Reumaux

Klobuk: 4-8 cm širok, u početku polukuglast, zatim raširen i malo ispupčen, po vlažnom vremenu je jako mazav; oker-žut i mjestimice smeđe pjegav, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok, valjkast, osnova je obrubljeno bulbozno zadebljana, uzdužno smeđe vlaknast.

Listići: Prirasli, oštrica je sitno nazubljena, žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, 11.5-13 x 6.5-7.5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Sumporastožuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, osobito u blizini crnike (Quercus ilex).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Moguća je zamjena sa žumanjčanom koprenkom (Cortinarius splendens), koja je također otrovna vrsta sa mogućim smrtnim ishodom.

Cortinarius crassus - created Norway by Rob van Kruining

TEŠKA KOPRENKA

Cystinarius crassus (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: crassus (lat.) = debeo, gust. Po izgledu i po mesnatoj konzistenciji.

Engleski naziv: Stout Webcap

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, konveksan, poslije se izravna na sredini ili je ponekad ulegnut, površina je suha, maljav; bijelo-smećkast, oker-smeđ, smeđ do hrđastosmeđ, sitno vlaknasto-baršunast, rub je dugo vremena podvijen i bijelim ovojem spojen sa stručkom.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-2 cm debeo, batinasto ili bulbozno zadebljan na bazi, često malo korjenast, pun; bjelkast, kasnije smećkast, smeđo vlaknast, vrh je bjelkast, koprena je promjenljive bjelkaste boje.

Listići: Najprije su svijetlookerasti, kasnije smećkasti; zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, lagano ili srednje bradavičave, 9-11.2 x 6.3-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen isključivo u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vlažnom tlu obraslom tresetnom mahovinom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po vlaknasto dekoriranom klobuku koji poslije postane gladak. Dio je skupine koprenki bijele boje mesa koje se uglavnom smatra jestivim vrstama.

Phlegmacium cliduchus - created on October 2022 in Provincia di Piacenza, Italy by Federico Calledda

TOLJAGASTA KOPRENKA

Phlegmacium cliduchus (Secr. ex Fr.) Niskanen & Liimat.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, u početku polukuglast, poslije konveksan i rijetko raširen, gladak, po vlažnom vremenu mazav; žumanjčanožut do oker-smećkast, koprena je bijela, na sredini čehast.

Stručak: 4-7 cm visok, valjkast ili batinasto zadebljan na bazi, pun, lomljiv; bijel sa žutim pojasevima od vlaknaste koprene, na kraju bjelkast.

Listići: Izrezani uz stručak, slobodni, vijugavi, oštrica sitno pilasta; u početku krem boje, poslije svijetlosmeđi i u starosti cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 11-12 x 6-6.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, debelo; miriše neugodno na plijesan ili plin, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom i grabom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po neugodnom mirisu i žutih prstenastih pojaseva na stručku. Pripada skupini Triumphans, kao i slične sluzave koprenke (Cortinarius cephalixus), koja ima bijelo meso, miriše na suhu travu i raste u crnogoričnim šumama i Cortinarius papulosum, koja ima bazu zadebljanu poput buzdovana, kao i prva slična vrsta.

Phlegmacium glaucopus - created in Finland by Tapio Kekki

SMEĐOMASLINASTA KOPRENKA

Phlegmacium glaucopus (Schaeff.) Wünsche

Etimologija: glaukos (gr.) = modar, plav(kast) + pous (gr.) = noga, stručak. Po stručku i plavkastom mesu.

Engleski naziv: Greenfoot Webcap

Klobuk: 4-11 (14) cm širok, mesnat, čvrst, prvo je polukuglast pa se raširi, rub je malo podvrnut, po vlažnom vremenu je mazav; kasnije postane vlaknast, dosta je promjenljive boje, najprije je oker, oker-zelenkast ili sivkasto-crvenkast, zatim je sivo-smećkast, do hrđastosmeđ.

Stručak: 4-5 (7) cm visok i 3-4 cm debeo, čvrst, debeo, pun, crtast, prvo je dosta zadebljan na bazi pa se izduži, a na bazi ostane obrubljeni i stisnuti gomolj; u mladosti je plavkast, zatim oker-smeđ i prekriven s dosta crveno-smeđeg praha od spora, koprena je bjelkasto-ružičasta.

Listići: Osrednje su gusti, široki, prirasli, izmiješani s lamelulama; najprije su svijetloljubičasti, zatim sivo-ljubičasti i u starosti sivo-smeđi do cimetastosmeđi.

Spore: Bademaste, hrapave, 6.5-8.5 x 4.5-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo i blago ljubičasto u stručku, poslije posmeđi, bjelkasto-smećkasto u bulbi, u klobuku je bjelkasto, debelo, čvrsto; miriše na plijesan ili svježi kvasac, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Dodavanjem kapi kalijeve lužine na površinu klobuka, kožica postane hrđastosmeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili krugovima, u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, na tlu bogatom mahovinom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali kako dosta podsjeća na mnoge druge vrste, uključujući i neke smrtno otrovne, bolje je izbjegavati ovu vrstu.

Napomena: Ova koprenka uglavnom raste u crnogoričnim šumama, ima karakterističnu obrubljenu bulbu koja se sužava u šiljak, dosta je dobre kvalitete.

POLUPLAVA KOPRENKA

Phlegmacium hemicaeruleum (Brotzu, Lorenzon, Padovan, Bellù & Dima) Brandrud, Dima, G.Saar & Schmidt-Stohn

Etimologija: hemi (gr.) = polu, djelomično + caeruleus (lat.) = plavo, plavkasto. Po plavljenju mesa samo u klobuku.

Klobuk: 3-12 cm širok, u početku je polukuglast, poslije je konveksan, na kraju je izravnat i manje ili više tupo ispupčen na sredini, gladak, kožica se lako guli, po vlažnom vremenu je mazav, a kasnije suh i sjajan; u početku je crvenkasto-ljubičast, prema rubu je dugo vremena intenzivno ljubičast, u starosti se smeđa ili tamnosmeđa boja širi po cijeloj površini, rub je isprva jako podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-12 cm visok i do 4 cm debeo, valjkast ili vretenast, nešto je širi na sredini, pun, suh, na gornjem je dijelu ispod listića ljubičast, ostali je dio bljeđi, bjelkast, u starosti je oker, sa izraženim oker pojasevima od bjelkasto-ljubičaste koprene.

Listići: Gusti, široki, prirasli na stručak, vijugavi, oštrica je malo nepravilno nazubljena, prvo su purpurno-sivi ili ljubičasti, u starosti su oker-smeđi do smeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, zašiljene na jednom kraju, sitno bradavičave, 9-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.7-2; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bjelkasto, na prerezu u klobuku postane ljubičasto, a u stručku ostane bjelkasto, primjerak prikazan na posljednjoj slici je nešto slabije poljubičastio, jer je prerezan 24 sata nakon branja; ima dosta intenzivan miris na zemlju, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Meso u klobuku u dodiru sa KOH postane žućkasto, a u dodiru sa amonijakom žuto ili narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, karakteristično busenasto, u crnogoričnim šumama, na kiselom tlu. Vrlo je rijetka i nova vrsta, u Europi je prijevljen samo jedan lokalitet u Škotskoj, kao i u Hrvatskoj pa je potrebna zaštita. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, 22. rujna 2024. na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru, u šumi jele (Abies alba).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po intenzivnom mirisu na zemlju i po plavljenju mesa samo u klobuku.

Phlegmacium mussivum - created in Finland by Tapio Kekki

SMRDLJIVA KOPRENKA

Phlegmacium mussivum (Fr.) Niskanen & Liimat.

Engleski naziv: Stinking Webcap

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, konveksno-rašireno-ispupčen, oblik je najčešće nepravilan i promjenljiv, mazav je po vlažnom vremenu, a sjajan po suhom vremenu; žuto-smeđ, smeđ ili crvenkasto-smeđ, sredina je tamnija, površina je sitno čehasta, rub je svjetliji i ponekad vlaknast, žućkast do žućkasto-smećkast.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.7-2 cm debeo, valjkast je i proširen na bazi, nekad je batinast, zdepast, nešto je tanji, pun je pa šupalj; žut do žuto-zelenkast, vlaknast, posmeđi prema bazi.

Listići: Najprije su žuti do žućkasto-zelenkasti, kasnije žuto-smeđi do maslinasto-smeđi, promjenljivog su oblika, tanki su ili debeli, kukasti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, nisu gusti, oštrica je nešto svjetlija i uglavnom pilasta.

Spore: Kobasičaste do eliptične, bradavičave, 4-10 x 0.6-2 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, u stručku je tamnožuto; karakterističnog je neugodnog mirisa, a okus je blag, na klip nedozrelog kukuruza.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnomaslinasto i smeđe nahukano.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim, a rijetko bjelogoričnim i miješanim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od sličnih vrsta se nepogrešivo razlikuje po karakterističnom i trajnom neugodnom mirisu.

Cortinarius percomis - created in Norway by Inger Kristoffersen

AROMATIČNA KOPRENKA

Phlegmacium percome (Fr.) A.Blytt

Etimologija: percomis (lat.) = vrlo ugodno. Po odličnom mirisu.

Klobuk: 4-9 (13) cm širok, prvo je okruglast pa konveksno-raširen, rub je u mladosti podvijen, kožica se teško guli, sluzav i mazav po vlažnom vremenu, a sjajan po suhom vremenu; limunastožut, zlatnožut ili narančasto-smeđ na sredini.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-2 cm debeo, batinast je ili valjkast, zadebljan je na bazi ili je nekad bulbozan; najprije je žućkast, djelomično i bjelkast, sa žuto-zelenkastim vlaknastim ostacima ovoja, na gornjem dijelu je prekriven crvenkasto-smeđom koprenom.

Listići: Gusti, odmaknuti su ili izrezani uz stručak; najprije su žuti, zatim žuto-maslinasti i na kraju cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, bradavičave, 10-11.5 x 6-6.7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Svijetložuto do žuto-narančasto, sumporastožuto u stručku, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu postane crvenkasto; miriše ugodno na mažuran, voće ili mandarine, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Karakteristična je vrsta po svom napadnom mirisu koji podsjeća na mažuran ili timijan. Slična je nancyjska koprenka (Cortinarius nanceiensis) koja ima izraženiju crvenkastu boju klobuka, kao i smrdljiva koprenka (Cortinarius mussivus) koja je prvo bez mirisa, a malo poslije miris postane jači, oštriji i prodorniji, nijedna od navedenih vrsta nije jestiva.

Cortinarius triumphans - created in Finland by Tapio Kekki

POBJEDNIČKA KOPRENKA

Phlegmacium triumphans (Fr.) A.Blytt

Etimologija: triumphans (lat.) = pobjedničko. Po rastu i lijepom izdašnom izgledu gljive.

Engleski naziv: Birch Webcap

Klobuk: 5-11 (13) cm širok, prvo je okruglast pa raširen, po vlažnom vremenu je mazav, a bez sjaja po suhom vremenu; žuto-oker ili žuto-narančast ili crvenkasto-smeđ, u mladosti prekriven smećkastim ostacima ovoja, vlaknasto-čehast, rub je samo na početku podvijen.

Stručak: 6-15 cm visok i 1.5-2 cm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi; bjelkast je ili žuto-okerast, s čehastim je ostacima ovoja na gornjem dijelu, koprena je smeđa.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli; prvo su krem-sivkasti ili sivo-okerasti, često s ljubičastim ili ružičastim odsjajem, poslije su okerasto-smeđi ili hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, s relativno krupnim bradavicama, 10-12.5 x 5.5-7 µm: otrusina je oker-smeđa.

Meso: Bijelo do svijetlookerasto; miriše slabo na svježi kvasac, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po parkovima i vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, voli tresetišta i vlažnija mjesta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po vlaknastom i čehastom klobuku, batinastom stručku opasanom ovojem i po sivkasto-plavkastim listićima u mladosti. Ipak, sakupljanje ove vrste za konzumiranje zahtijeva veliko iskustvo i nije prikladno za početnike.

Cortinarius croceocoeruleus - created on October 2020 in Solnhofen, Germany by Enrico Tomschke

PLAVKASTA KOPRENKA

Thaxterogaster croceocoeruleus (Pers.) Niskanen & Liimat.

Engleski naziv: Handsome Webcap

Klobuk: 4-9 (13) cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i malo tupo ispupčen na sredini, mazav, sluzav, ljubičast, kasnije postane šafranastožut, na sredini je tamniji, smeđ.

Stručak: Valjkast, malo je sužen na bazi, korjenast, šupalj, sluzav, prljavobijel, ispod prstenaste zone je žućkast, lomljiv, često s prstenastim ostacima koprene.

Listići: Dosta su razmaknuti, suženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, svijetlosmeđi, crvenkasto-smeđi do hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, 11-12 x 5-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, lomljivo; miriše na med ili na rotkvice, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa hrastom ili bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Početnici bi trebali izbjegavati koprenke, jer se među njima nalazi i nekoliko smrtno otrovnih vrsta.

GRIMIZNA KOPRENKA

Thaxterogaster purpurascens (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: purpureus (lat.) = purpurne boje, purpurno. Po boji mesa.

Engleski naziv: Bruising Webcap

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, tupo-konveksan pa raširen, mazav, gol, sitno urašteno vlaknast; žuto-smeđ, smeđ ili ljubičasto-smeđ, nešto tamniji na sredini, između mesnatog dijela i ruba se nalazi jedna crno-ljubičasta kružna crta (često nije uočljiva), ljubičast, kasnije je ujednačeno obojen.

Stručak: 4-15 (20) cm visok i 1-6 (8) cm debeo, robustan, kompaktan, tvrd, valjkast je ili batinast, pun je pa šupalj, malo je zadebljan u neobrubljenu ili skoro obrubljenu bulbu; vlaknast, najprije je plavkasto-ljubičaste ili ljubičaste nijanse pa sivo-smeđ na vrhu, na dodir nastaju tamnoljubičaste pjege, izražena je koprena ljubičaste boje.

Listići: Tanki, jako su gusti, izmiješani s lamelulama, sinusoidalno su prirasli ili su lagano zaokruženi uz stručak; u mladosti su ljubičasti, a na kraju hrđastosmeđi, na dodir se stvaraju jasne ljubičaste pjegice.

Spore: Eliptične, bademaste, jasno bradavičave, 9-10 x 4.7-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, blijede je plavkasto-ljubičaste boje, kada se gljiva razvije postane bjelkasto, ispod kožice klobuka je ljubičasto, a u bulbi posmeđi; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u svim tipovima šuma, najčešće crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a u dijelu je literature navedena kao nejestiva.

Napomena: Lijepa je gljiva, nije rijetka vrsta, s karakterističnom je tamnoljubičastom ili purpurnom bojom listića i stručka. Postoje dvije forme koje se razlikuju po staništu, te po stručku na kojem se nalazi jasno obrubljena bulba (crnogorična forma) i skoro obrubljena bulba (bjelogorična forma).

Thaxterogaster riederi - created on August 2020 in Trentino, Italy by Federico Calledda

SMIJEŠNA KOPRENKA

Thaxterogaster riederi (Weinm.) Niskanen & Liimat.

Engleski naziv: Leonine Webcap

Klobuk: 4-8 cm širok, u početku polukuglast, poslije konveksan pa otvoren pa otvoren, po vlažnom vremenu mazav, po suhom bez sjaja, rub je dulje vrijeme podvijen; oker do crvenkasto-smeđ, koprena bijela i u početku povezana sa stručkom.

Stručak: 5-10 cm visok, osnova je zadebljana; uzdužno je vlaknast, najprije je u osnovi ljubičast, a poslije smećkast.

Listići: U početku su svijetloljubičasti, poslije ljubičasti do hrđastosmeđi, oštrica je pilasta.

Spore: Eliptične, bademaste, bradavičave, 10-14.5 x 6.5-9 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kao vodenasto pjegavo i ljubičasto nahuknuto, redovito nagriženo od nematoda; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u planinskim crnogoričnim šumama (Velebit).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Obilježje je ove koprenke da pripada podskupini gljiva koje imaju ljubičasto nahukan stručak i listiće. Bitna je karakteristika i boja mesa, koje je vodenasto pjegavo i redovito su ga nagrizli crvi.

Cortinarius talus - created in Finland by Tapio Kekki

PETNA KOPRENKA

Thaxterogaster talus (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: talus (lat.) = gležna kost, gležnjača. Po obliku bulbe.

Engleski naziv: Honey Webcap

Klobuk: 4-15 (17) cm širok, najprije konveksan, zatim nepravilno raširen, rub je obično podvijen, a kod razvijenih gljiva raspucan, po vlažnom vremenu je ljepljiv i sluzav; površina je sa uraštenim vlakancima i srebrnasto pahuljasta, žut je i svijetlooker, kasnije oker, nekad je maslinasto nahukan, nešto je svjetliji na sredini, skoro srebrnast.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 1-2 cm debeo, bulbozno zadebljan na bazi, bulba je stisnuta i široka najviše do 4-5 cm te bijela, rub bulbe je nakošen, površina je sjajna po suhom vremenu; bijel, nešto je tamniji prema bazi, sa smeđim pjegama, na kraju je okerast.

Listići: Nisu gusti, zaokruženi uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti i krem-sivkasti, zatim svijetlosmećkasti ili žuto-smeđi, na kraju su hrđastosmeđi, oštrica je uglavnom valovita i sitno nazubljena.

Spore: Eliptične, skoro glatke, vrlo sitno hrapave, 7.5-10 x 4.5-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, iznad listića je bjelkasto i sa žućkasto-smećkastom crtom; miris je osebujan, slatkast, na medu ili voće, poput karamela od jagoda, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom posmeđi, a kožica postane smeđo-blijeda.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, bukvom i brezom, na kiselom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova koprenka je po makroskopskim karakteristikama najprepoznatljivija po širokoj i nakošenoj bulbi, žutoj boji klobuka i sivim listićima.

POSTROJENA KOPRENKA

Thaxterogaster turmalis (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: turma (lat.) = mnoštvo, čopor, krdo, jato. Po rastu u velikoj množini, skupno.

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, polukuglast je pa konveksno-raširen, dugo je vremena zatvoren, rub je tanko podvijen, blistav, površina je mazava, ubrzo je suh i sjajan, kožica se lako guli; žuto-smeđ, oker-smeđ ili narančasto-smeđ, rubna zona je bjelkasta zbog svilenastih ostataka bijelog ovoja, sredina je tamnija, čehasto ispucan, uzdužno vlaknast, naboran.

Stručak: Ujednačeno je valjkast, na bazi je malo batinasto zadebljan, bjelkast, na donjem dijelu je čehast i s gustom kovrčastom dekoracijom od ovoja.

Listići: Prilično su gusti, relativno su stanjeni, prirasli na stručak, oštrica je nazubljena; u mladosti blijedosivkasti ili žućkasto-sivkasti, zatim hrđastosmeđi.

Spore: Vretenaste, glatke, s velikom uljnom kapljom, 3.8-7.5 x 2.5-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kompaktno; miris je neugodan po plijesni ili znojnim nogama, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom, na mahovini. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Apatovac pokraj Koprivnice, u šumi bukve i hrasta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Pripada skupini u kojoj se nalazi blistava koprenka (Cortinarius claricolor) koja je dosta slična, također paziti da se ne zamijeni s lojastom koprenkom (Cortinarius sebaceus).

Cortinarius variegatus - created on October 2019 in Malga di Susà, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

RAZNOLIKA KOPRENKA

Thaxterogaster variegatus (Bres.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: variegatus (lat.) = pjegavo, šareno, šaroliko. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Variegated Webcap

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, konveksan do raširen, često je ulegnut na sredini, sjajan, po vlažnom vremenu mazav i sluzav, kožica se lako guli; čitava površina je promjenljive ili ujednačene oker do ciglasto-smeđe boje, vlaknasto-pahuljast, pokriven je bijelom svilenkastom dekoracijom, rub je dugo podvijen i tanak.

Stručak: 5-9 (10) cm visok i 1.5-2 (2.5) cm debeo, pravilan, valjkast, samo je ponekad malo zadebljan na bazi, a inače je baza izdužena i sužena na dnu; bjelkast do žućkast, prekriven bijelom koprenom, mjestimično je s oker mrljama, na donjem je dijelu mjestimično lagano ljubičast ili ružičasto-ljubičast od ostataka koprene.

Listići: Uglavnom su bjelkasti do svijetlosmeđi, u starosti su hrđastosmeđi; zaokruženi su uz stručak, prirasli, prilično su gusti, oštrica je dosta pilasta.

Spore: Vretenaste do eliptične, 7.5-10 x 3.5-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, rjeđe u bjelogoričnim šumama i parkovima, često u blizini lipe, na terenima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Od nekih sličnih vrsta se razlikuje po tome što ima izduženu bazu stručka koja je i sužena na dnu.

RELJEFNA BRAŠNJAČA

Clitopilus caelatus (Fr.) Vila & Contu

Etimologija: caelatus (lat.) = ukrašen, oblikovan, izrezbaren. Po raspucanoj površini klobuka.

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je ljevkast do izravnat i pupčast na sredini, suh; oker-smeđ, sivi, sivo-smeđ ili tamnosmeđ, po suhom vremenu izblijedi u sivo, površina je vlaknasta, ponekad s pojasevima u raznim sivim nijansama, kožica se u starosti koncentrično raspucava, rub je prvo podvijen, kasnije je ponekad valovit i narebran, rubna zona je svjetlije sive boje.

Stručak:  2-3 (4) cm visok i 1-2 (4) mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, često je zakrivljen, pun, u starosti je šupalj; bjelkasto vunasto-zrnat, prema dnu je smećkast do crvenkasto-smeđ, površina s bjelkastom glazurom.

Listići: Vrlo gusti, prirasli, malo se spuštaju po stručku, lagano su suženi uz stručak, izmiješani su sa lamelulama; sivkasto-žuti, sivi do sivo-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, glatke, prozirne, 5-7.5 x 3-4.9 µm, Q = 1.6-2; u KOH sa granuliranim žuto-smeđim sadržajem; otrusina je kremasta, žućkasta do lagano žućkasto-ružičasta.

Meso: Žilavo, elastično, potpuno vodenasto, bjelkasto do sivkasto; miris je kiselkast ili na brašno, a okus je blag do gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i jele, po parkovima, livadama, suhim travnjacima i opožarenim terenima, uglavnom na pjeskovitim terenima bogatim mahovinom. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Najsličnije su vrste Clitocybe barbularum, koja ima pupčasti klobuk sa izraženo narebranim rubom i listiće koji se duže spuštaju po stručku, te Clitocella popinalis, koja ima tamne sive do sivo-smeđe listiće i meso koje jako miriše na užeglo brašno.

CRVOLIKONOGA VITEZOVKA

Clitopilus geminus (Paulet) Noordel. & Co-David

Engleski naziv: Tan Pinkgill

Klobuk: 5-10 (15) cm širok, najprije je konveksan pa raširen i malo ulegnut, s nepravilnim i jako valovitim, te izvrnutim rubom, suh, gladak, gol, kožica se lako guli; sredina na kraju može biti sitno čehasta i baršunasta, smećkast, oker-smeđ ili crvenkasto-smeđ, s crvenkastom nijansom.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, zdepast, valjkast, tvrd, kratak, pun, često je sužen prema osnovi; bijel, žućkasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, s tamnosmeđim uzdužnim vlakancima na uvijek svijetloj osnovi, na osnovi su uočljivi bijeli rizomorfi.

Listići: Gusti, lagano se spuštaju po stručku, račvasti, lako se uklanjaju; svijetlokremasti, oker-smećkasti do smećkasti, nekad lagano ružičastog tona, u starosti crvenkasto-smeđi od poispadalih spora.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, bradavičave, 6-6.75 x 3.95-4.4 µm, Q = 1.4-1-6, Me = 6.40 x 4.25 µm, Qe = 1.5; otrusina je mesnatoružičasta, ružičasto-smeđa do narančasto-smeđa.

Meso: Bijelo do svijetlokrem, debelo, debelo, lomljivo; miris je karakteristično vrlo jak i ugodan (muškatni) i na gljive, a okus ugodan na lješnjake i i više-manje gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Gotovo ista kao tipična mirisava vitezovka (Rhodocybe truncata) od koje se razlikuje po manjim dimenzijama, listićima koji se spuštaju po stručku i rizomorfnim nitima na osnovi stručka.

Clitopilus hobsonii - created in Finland by Jouni Tyrisevä

HOBSONIJEVA BRAŠNJAČA

Clitopilus hobsonii (Berk.) P.D.Orton

Engleski naziv: Miller's Oysterling

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, najprije konveksan, okruglast ili poput bubrega, poslije otvoren, poput lopate ili školjkast, gladak; bijel do svijetložućkast, kasnije žućkasto-ružičast, površina je baršunasta, rub je nepravilan i dugo vremena podvijen.

Stručak: Vrlo kratak, odsutan ili samo u zametku, lateralan, bijel.

Listići: Bijeli do svijetložuti, kasnije krem ili ružičasto-žuti, prilično široki, izmiješani s lamelulama, oštrica resasta.

Spore: Eliptične, glatke, uzdužno brazdaste, 7.2-8.75 x 4.5-5.45 µm, Q = 1.55-1.75, Me = 8.05 x 4.9 µm, Qe = 1.65; bazidije 15-22 x 6-9 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, opnasto, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog drveća, kao i na biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pažnju privlači svojom bjelinom, a plodno tijelo upućuje na rod Pleurotus.

KRHKA BRAŠNJAČA

Clitopilus prunulus (Scop.) P.Kumm.

Etimologija: prunus (lat.) = suho. Po staništu na kojem raste.

Engleski naziv: The Miller

Klobuk: 2-10 (15) cm širok, prvo je blago konveksan, zatim je izravnat do lijevkast, gladak; bijel do sivkasto-smeđ, fino je pahuljast, rub je pravilan i valovit.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, kratak, pun, prema bazi je tanji, često je ekscentričan; bijel, vlaknasto crtast, na bazi je bjelkasto maljav.

Listići: Gusti, uski, dugo se spuštaju po stručku, bijeli, kasnije postanu ružičasti i malo žućkasti zbog spora.

Spore: Vretenaste do eliptične, glatke, sa 6-7 uzdužnih rebara, 8.5-10.6 x 5.2-6.5 µm; otrusina je ružičasta, ružičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, nježno, lomljivo, homogeno, vlaknasto, bijelo; vrlo je napadnog mirisa i okusa po svježem brašnu, a miris se dobro osjeti kada se uklone listići.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, u svim tipovima šuma, po šumskim čistinama u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Dosta je česta oko Zagreba (Maksimir), Gorskom kotaru, Istri i oko Vinkovaca. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, drugu Danijel Mulc, sredinom studenog na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom Kotaru, treću, četvrtu i petu Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, u drugoj polovici listopada na lokalitetu Zelovo kod Sinja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete, ali je slabo poznata gljiva, vjerojatno stoga jer su sakupljači gljiva na oprezu i izbjegavaju branje malih bijelih gljiva zbog velike sličnosti s otrovnim vrstama.

Napomena: Promjenljive je forme i lako se zamijeni s otrovnim bijelim vrstama iz roda Clitocybe i drugih srodnih rodova, ali se razlikuje po veoma lomljivom mesu i silazećim crvenkastim listićima. Navedene otrovne vrste su: snježnobijela grlašica (Leucocybe candicans), lisnata grlašica (Clitocybe phyllophila), otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa), tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera), gustolistićava grlašica (Clitocybe angustissima) i druge vrste. Najbitnije razlike između opisane vrste i spomenutih brašnjača i grlašica je to što opisana vrsta jako miriše na brašno i ima ružičastu otrusinu, dok spomenute vrste uopće ne mirišu na brašno i imaju bijelu ili kremastu otrusinu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 465. Krhka brašnjača (Clitopilus prunulus (Scop. ex Fr.) Kummer)

KREDASTA BRAŠNJAČA

Clitopilus scyphoides (Fr.) Singer

Engleski naziv: Cupped Oysterling

Klobuk: 1-2 (4) cm širok, tanak, opnast, u ranoj mladosti je konveksan, ubrzo postane konveksno-pupčast, gladak, sjajan; snježnobijel do prljavobijel, brašnasto-svilenkast; rub je podvijen, valovit i raspucan na režnjeve.

Stručak: 3-11 mm visok i 1-2 (4) mm debeo, kratak, čehast, često je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk; bijel, na osnovi se nalazi splet micelijskih vlakana.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju niz stručak, stisnuti, bijeli do žućkasto-okerasti, a u starosti postanu ružičasti.

Spore: Eliptične do bademaste, glatke, prozirne, s debelim stijenkama, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, bijelo, lomljivo, vodenasto; miris i okus slabi na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po šumskim livadama i parkovima, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski pokraj Pitomače.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je rijetka i nema osobite uporabne vrijednosti. Najbolje je izbjegavati ovu vrstu zbog moguće zamjene s čitavim nizom otrovnih gljiva bijele boje.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta i slabo je poznata u literaturi. Ima mliječnobijeli klobuk i žućkaste listiće koji poslije postanu ružičastog tona od sazrelih spora. Po izgledu se može zamijeniti sa skupinom gljiva u kojoj je tipični predstavnik otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa). Sliči i cijelom nizu otrovnica kojima se listići nikada tako dugo ne spuštaju po stručku.