TAMNORUBNI SMETIŠTAR

Panaeolus subbalteatus (Berk. & Broome) Sacc.

Engleski naziv: Banded Mottlegill

Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, gladak; svijetlosmeđ je ili tamnosmeđ, po suhom je vremenu kremast, vodenast, izbljeđuje od sredine, rub je tamnosmeđ.

Stručak: 3-7 (10) cm visok i 2-5 (6) cm debeo, valjkast, zakrivljen, duži je od širine klobuka, elastičan, gladak, na bazi je srašten s drugim plodnim tijelima; svijetlosmeđ je ili crvenkasto-smeđ, pri vrhu je sitno maljav, prema bazi je bijelo ili bjelkasto-modrikasto baršunast što je obično znak da sadrži psilocibin.

Listići: Gusti, nejednako dugi, prirasli; najprije su svijetlosmeđi, kasnije su crvenkasto-smeđi do crni, oštrica je bijela i resasta, često su mjestimično sa bjelkastim ili smeđim mrljama.

Spore: Eliptične, limunaste, glatke, s debelim stijenkama, 11-16 x 7.5-9 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, smeđe; miris nije izražen ili je slab na brašno, a okus je neugodan na svježe brašno, osušeno je slano.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, na pognojenom travnatom tlu, kompostu, po vrtovima, travnjacima, parkovima, livadama i na istrunuloj travi.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, jer sadrži toksični halucinogen psilocibin u različitim količinama, 0,08-0,7% psilocibina i 0,05-0,46% baeocistina suhe tvari. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu. S druge strane, komercijalno dostupni uzgojeni oblici iz SAD-a sadržavali su 0,16-0,65% psilocibina. Njihovo uživanje je zakonski kažnjivo u mnogim zemljama. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge su sa psilocibinom, odnosno otrovne. Mala djeca ili bebe mogu slučajno pronaći ove gljive na travnjaku. Ako pojedu samo mali dio ove gljive, obično se ništa ne dogodi. Unatoč tome, potrebno je promatrati dijete. Problemi s cirkulacijom, neobično ponašanje ili bolovi u trbuhu pokazatelji su trovanja. Opasna trovanja ovom gljivom nisu poznata.

Napomena: Ova se vrsta smetištara u nekim zemljama uzgaja zbog znatnog sadržaja halucinogenih tvari. U miceliju se nalaze male kvržice poput sklerocija, plavkasto-zelene boje. Ovo je jedini smetištar koji raste busenasto pa se lako prepozna.

RUMENKASTI SMETIŠTAR

Panaeolina foenisecii (Pers.) Maire

Etimologija: phoinos (gr.) = crvenkasto. Po boji stručka.

Engleski naziv: Brown Mottlegill

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, prvo je zvonolik ili stožast, kasnije se izravna i tupo ispupči na sredini, krut, lomljiv, gladak; sivkasto-smeđ, svijetlosmeđ ili je crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom vremenu blijedi od sredine prema rubu, bez dekoracije, često je s tamnosmeđim rubom.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, uspravan, tanak, gladak, bez dekoracije, sjajan; bjelkast do crvenkasto-smeđ, bijelo vlaknast, na bazi je tamniji i sa bijelim micelijem.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, izrezani su uz stručak, prirasli; svijetlosmeđi, smeđi, crvenkasto-smeđi ili su crno-smeđi, oštrica je bijelkasta.

Spore: Eliptične, bademaste, sitno bradavičave ili naborane, 10-18 x 6-10 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa, crno-smeđa do gotovo crna.

Meso: Tanko, smeđe, nepromjenljive boje; ugodno miriše na gljive, a okus je trpak, gorak, na brašno ili na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit tla po livadama, parkovima, travnjacima, na pognojenom tlu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem svibnja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Sadrži različite količine toksina psilocibina. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge su sa psilocibinom, odnosno otrovne. Mala djeca ili bebe mogu slučajno pronaći ove gljive na travnjaku. Ako pojedu samo mali dio ove gljive, obično se ništa ne dogodi. Unatoč tome, potrebno je promatrati dijete. Problemi s cirkulacijom, neobično ponašanje ili bolovi u trbuhu pokazatelji su trovanja. Rijetka su opasnija trovanja.

Napomena: Većina autora smatra da je ova vrsta najkarakterističnija po sastojcima s halucinogenim djelovanjem. Sigurna je determinacija moguća samo uz pomoć mikroskopske analize spora.

Pholiotina blattaria - created in Netherlands by Christiane Baethcke

OKRUNJENA LJUSKAVICA

Pholiotina blattaria (Fr.) Fayod

Etimologija: blatta (lat.) = moljac. Po boji.

Engleski naziv: Cockroach Conecap

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, lagano je zvonolik pa raširen i tupo ispupčen na sredini, nepravilno valovit, slabo je mesnat, vodenast, bez sjaja; žuto-smeđ, cimetastosmeđ do hrđastosmeđ, vrh je uglavnom tamniji; rub je lagano narebran i malo svjetliji od sredine.

Stručak: 4-7 cm visok, valjkast, šupalj, redovito je savijen, na osnovi je zadebljan; bjelkast, kremast do smećkast, također crvenkasto-smeđ, prekriven je rijetkim bjelkastim dlačicama; nosi tipičan bijeli do svijetlosmeđi ili crvenkasto-smeđi opnasti i viseći vjenčić koji je upadljivo narebran.

Listići: Osrednje su gusti, široki, nejednako su dugi, slobodni, izmiješani su s lamelulama, oštrica je nepravilno pilasta; u mladosti svijetlosmeđi, zatim cimetastosmeđi do tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 9.5-11.8 x 5.3-6.2 µm; bazidiji su sa 4 spore; otrusina je oker-smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetlosmeđe; miriše slabo na cvijeće, a okus je blag na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po vrtovima i parkovima, na travnatoj površini.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Determinacija je sigurna samo pomoću mikroskopa.

GLINASTA KIJAČA

Clavaria argillacea Pers.

Etimologija: argilla (lat.) = glina + -aceus (lat.) = sličan, poput. Po boji.

Engleski naziv: Moor Club

Plodno tijelo: 2-8 cm visoko i 1-2.5 cm široko, batinasto, vrh je u početku oštar, kasnije je zaobljeno i nabreknuto, obično je s jednom uzdužnom brazdom, na bazi je dosta suženo; blijedo žućkasto, smećkasto, površina je pahuljasta.

Spore: Izduženo eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 9-13 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Mekano, lomljivo, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla po šumskim putevima, crnogoričnim šumama bora, na mjestima bogatim mahovinom, uvijek u blizini biljaka iz porodice vrjesovki (Ericaceae), osobito vrijeska (Calluna vulgaris), na kiselom tlu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Ponekad može imati gorak okus.

Napomena: Slična je vretenasta capica (Clavulinopsis fusiformis), koja je u obliku nerazgranatog zašiljenog vretena, obično raste u gustim busenima, a spore su joj široko elipsoidne, dok radosna capica (Clavulinopsis laeticolor) rijetko raste busenasto, ima vretenasti ili usko batinasti oblik, a spore su joj gotovo kuglaste.

CRVOLIKA KIJAČA

Clavaria fragilis Holmsk.

Engleski naziv: White Spindles

Plodno tijelo: 3-8 cm visoko i 5-9 (11) mm široko, raste u maloj nakupini pojedinačnih crvolikih ili kopljastih izdanaka koji se sužavaju prema vrhu i ne granaju, snježnobijele su boje, vršci u starosti mogu postati žućkasti, najprije je puno pa se poslije često prošuplji; stručak je vrlo kratak, gotovo da i ne postoji (netipičan), do 4 cm visok i do 3 mm širok, također snježnobijel, u starosti krem-žut.

Spore: Eliptične, glatke, 5-7 x 3.1-4 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, vrlo lomljivo, nježno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svežnjićima, po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama, u svim tipovima šuma, često na gotovo goloj zemlji u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Primjerke na četvrtoj slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se ipak smatra nejestivom jer zbog malih dimenzija nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Slična je siva kijača (Clavaria fumosa) čiji su izdanci vretenasti i međusobno srasli na bazi, vretena su često uzdužno brazdasta i krhka, u mladosti su bjelkasto-žuta pa zatim dimnosiva, raste busenasto u travi ili mahovini po crnogoričnim i bjelogoričnim šumama.

Clavaria fumosa - created on August 2019 in Norway by Inger-Lise Fonneland

SIVA KIJAČA

Clavaria fumosa Pers.

Engleski naziv: Smoky Spindles

Plodno tijelo: 3-5 (8) cm visoko i 2-3 (5) mm široko, pojedinačni kopljasti ili crvoliki izdanci izlaze iz malog zajedničkog panja, na presjeku su okrugli ili malo pritisnuti, glatki, šuplji, bijele, ružičaste do sivo-smeđe boje, vrh je obično zaobljen i često tamniji, osnova je općenito svjetlija, skoro bjelkasta, snop se često sastoji od više od 50 pojedinačnih plodnih tijela koja tvore čuperak širok do 10 cm.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-8 x 3-4 µm; otrusina je blijeda, prozirna.

Meso: Bjelkasto, prozirno, vrlo lomljivo; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u čupercima, u travi po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama i uz rubove šuma.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zbog boje plodnog tijela nije moguća zamjena s crvolikom kijačom (Clavaria fragilis) koja je posve bijela. Donekle je slična vretenasta capica (Clavulinopsis fusiformis), međutim, ona je žarko narančasto-žuta i znatno se razlikuje u mikrostrukturi. Spomenuta vretenasta capica ima znatno duže bazidije (50-60 µm), te hife imaju pregrade s kopčom i nikada nisu deblje od 7 µm.

Clavaria zollingeri - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

ZOLLINGEROVA KIJAČA

Clavaria zollingeri Lév.

Engleski naziv: Violet Coral

Plodno tijelo: 2-8 (10) cm visoko i 4-7 (8) cm široko, sliči koraljima, ima zajednički panj, račva se u nekoliko glatkih ametistnoplavih do ružičasto-ljubičastih grana koje se dvostruko granaju sve do vrha, vršci su svjetliji, bjelkasti i račvaju se u 2-3 kraka u obliku slova V ili U, grančice su na presjeku okruglaste ili su malo stisnute, uzdužno su brazdaste; panj je 3-6 (7) mm debeo, ljubičast, osnova je bjelkasta do krem boje, pun.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 4-7 x 3-5 µm; bazidiji su vitki i slični toljazi, dugi 50-60 µm, 7-9.5 µm debeli, imaju 4 sterigme, nemaju bazalnu kopču; hife su 2-20 µm debele, pregrade su s kopčama; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Ljubičasto do ružičasto, vodenasto, vrlo lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim čistinama, rubovima potoka, u travi, po šumskim područjima obraslim mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio autora navodi da je nejestiva i da može djelovati laksativno.

Napomena: Zbog boje plodišta opisanu je vrstu moguće zamijeniti s ljubičastom capicom (Clavulina amethystina) čije plodno tijelo ima prekrasnu jednoličnu ljubičastu boju, grančice su glatke i račvaju se u obliku slova U. Po boji plodnog tijela sliče i mlada feničanska capica (Ramaria fennica) i zadimljena capica (Ramaria fumigata), ali one narastu mnogo veće, njihove su spore žute i pregrade na hifama imaju istaknute kopče.

ROGATA CAPICA

Clavulinopsis corniculata (Schaeff.) Corner

Etimologija: corniculum (lat.) = mali rog, rogić. Po obliku grana.

Engleski naziv: Meadow Coral

Plodno tijelo: 1-20 cm visoko, u grozdovima do 20 cm široko, u obliku je koralja, lijepe je zlatnožute do žuto-smeđe boje; panj je vrlo tanak, gotovo nije izražen, osnova je bjelkasto baršunasta od micelija, nekad se razgranava već od osnove, ponekad je dug i samo pri vrhu kratko rogato-razgranat, obično se grana na 2-3 crvolike grančice; grančice su na presjeku okrugle, široke su 1-2 cm i prilično rijetke, završavaju s 2-3 tupa zupca ili roščića.

Spore: Kuglaste, prekrivene šiljcima, glatke, prozirne, 4.3-7 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Žućkasto, elastično, žilavo, vrlo lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama, svim tipovima šuma, često na mahovini. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac kod Đurđevca.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog male uporabne vrijednosti.

Napomena: Prilično je rasprostranjena capica, gotovo uvijek raste po livadama pa se teško zamijeni s nekom drugom vrstom.

Clavulinopsis fusiformis - created on October 2023 in Linlithgow, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by james_ferns_etc

VRETENASTA CAPICA

Clavulinopsis fusiformis (Sowerby) Corner

Etimologija: fusi = vreteno + forme (lat.) = oblik. Po vretenastom obliku.

Engleski naziv: Golden Spindles

Plodno tijelo: 3-15 cm visoko i 5-11 (13) mm široko, kopljastog je oblika i nije račvasto na vrhu, izduženo, puno pa ubrzo postane šuplje, vršci su stisnuti i različite dužine, te sa zajedničkom osnovom koja je dijelomično okruglasta, ali također i eliptično-izravnata, često je uzdužno kanalićasto, zlatnožute do žuto-smećkaste boje.

Spore: Široko eliptične, glatke, 5-9 x 4.5-9 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Žuto, tanko, lomljivo; miris nije izražen, okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po planinskim livadama i pašnjacima, u svim tipovima šuma, te po šumskim čistinama; dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po izgledu je nije lako razlikovati od žumanjčane capice (Clavulinopsis helvola) koja je nešto manjih dimenzija. Sa sigurnošću se mogu razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora. Žumanjčana capica ima bodljikave, dok naša capica ima glatke spore.

Clavulinopsis helvola - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

ŽUMANJČANA CAPICA

Clavulinopsis helvola (Pers.) Corner

Engleski naziv: Yellow Club

Plodno tijelo: 1.5-6 (7) cm visoko i 1-4 (5) mm široko, raste pojedinačno ili u busenima sastavljenim od pojedinačnih batinastih izraslina, žive je zlatnožute boje, nešto je tamnije na suženom i zaobljenom vrhu, vrh u starosti može biti i crn, valjkasto je pa sve uže prema osnovi.

Spore: Skoro kuglaste, bodljikaste, s velikim uljnim kapljama, prozirne, 4-7 x 3.5-6 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Žućkasto, voštano-vlaknasto, vrlo elastično, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag, često gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama, svim tipovima šuma, često na gotovo golo, tlu, između raznih mahovina i ljekovitog bilja, na nepognojenom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Skoro je identična vretenastoj capici (Clavulinopsis fusiformis) od koje se razlikuje po obliku spora koje kuglaste i ježaste, a ne glatke kao kod navedene vrste.

Clavulinopsis laeticolor - created in Norway by Siv Moen

RADOSNA CAPICA

Clavulinopsis laeticolor (Berk. & M.A.Curtis) R.H.Petersen

Etimologija: laetus (lat.) = sretan, zadovoljan, kitnjast, urešen + color (lat.) = boja. Po živoj boji.

Engleski naziv: Handsome Club

Plodno tijelo: 1.5-6 (7) cm visoko i 1-5 (6) mm široko, formirano od pojedinačnih ili zajedno jedna do druge zbijenih grančica, valjkastog je oblika ili stisnuto poput izduženog jezika, često je i lopatasto, zakrivljeno ili ravno, zakrivljeno ili ravno, vrh je zaobljen, sve je tanji prema osnovi; površina je glatka, zlatnožuta do žuto-narančasta.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 4.5-7 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetložućkasto do žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, u svim tipovima šuma te po šumskim čistinama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Malena je capica dosta žive boje.

SMEĐA CAPICA

Clavulinopsis umbrinella (Sacc.) Corner

Etimologija: umbra (lat.) = sjena, tama + -ella (lat.) = označava umanjenicu. Po boji koja postaje sve tamnija.

Engleski naziv: Beige Coral

Plodno tijelo: 4-8 cm visoko i 0.5-2 cm široko, pojedinačna plodna tijela su međusobno zbijena u zajedničkom busenu u obliku koralja, baza se razgranava na grane i grančice, koje se na vrhu račvaju na 2 ili više tupih vršaka; u početku je bijelo, zatim je sivkasto, žućkasto-smeđe, svijetlo smeđe, sivo-smeđe ili žućkasto-ružičasto, na kraju je smeđe, baza je bljeđa.

Spore: Gotovo kuglaste, glatke, sadrži jednu uljnu kaplju, prozirne, 4-6.7 x 3-6 µm; otrusina je bijela do svijetlo žuto-siva.

Meso: Čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo, sivkasto ili smećkasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla po bjelogoričnim šumama, livadama, pašnjacima, šumskim čistinama, a često na skoro golom terenu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac pokraj Đurđevca, na livadi.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Slična je vretenasta capica (Clavulinopsis fusiformis), koja obično raste u mnogo gušćem busenu, batina je bočno stisnuta i samo povremeno račvasta, a okrunjena capica (Clavulina coralloides) je mnogo bljeđa i raste ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te vrlo često uz pješačke staze.

Ramariopsis kunzei - created on November 2023 in Quantock Hills AONB, Bridgwater, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by zoehicks

KUNZEOVA CAPICA

Ramariopsis kunzei (Fr.) Corner

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Ivory Coral

Plodno tijelo: 2.5-8 (10) cm visoko i 2-8 (12) cm široko, sliči na koralje, jasno je razgranato, osnova je dosta nepravilna, kratka ili nejasna, 0.5-2.5 cm visoka i 2.5-6 mm debela, na bazi je vunasto-maljava, bijela, ponekad postane žuta ili ružičasta, osnova se račva na brojne ili rijetke grane, ponekad su spljoštene, na vrhu se račvaju na 2 zašiljena ili odsječena vrška, čitavo je plodno tijelo ujednačene je snježnobijele ili kremaste boje, poslije je često s laganom ružičastom, žuto-narančastom do oker nijansom.

Spore: Eliptične do kuglaste, zrnate, naborane ili sitno bodljikave, prozirne, 3-5.5 x 2.5-4.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Lomljivo do malo elastično, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po livadama i pašnjacima, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, te na zemlji; dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom dobre kvalitete.

Napomena: Po izgledu i boji je slična okrunjena capica (Clavulina coralloides), ali se razlikuje po dekoraciji na osnovi, osnova je kod slične vrste glatka.

LIJEPA CAPICA

Ramariopsis pulchella (Boud.) Corner

Etimologija: pulchella (lat.) = lijepo. slatko. Po vizualno privlačnom izgledu.

Engleski naziv: Lilac Coral

Plodno tijelo: 1-2 (3) cm visoko, busen je 2-5 (6) cm širok, ljubičasto ili plave boje lavande, stapka je valjkasta, uvijek je razgranato, vršci su u obliku rogova.

Spore: Široko eliptične, prozirne, 3-5 x 2-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Ljubičasto do ružičasto, provodnjeno, vrlo lomljivo; miris je slab, slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, travnjacima, grobljima, rijetko po šumskim proplancima, svim tipovima šuma i uz rubove potoka, u travi, po mahovinom pokrivenim šumskim površinama, na pjeskovitom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po izgledu i boji je slična ljubičasta capica (Clavulina amethystina), koja je jako razgranata.

Ramariopsis subtilis - created in Norway by Per Fadnes

TANKOĆUTNA CAPICA

Ramariopsis subtilis (Pers.) R.H.Petersen

Engleski naziv: Slender Coral

Plodno tijelo: 0.5-2 (10) cm visoko, ima rogati izgled, katkad ima istaknutu tanku, punu i glatku osnovu debelu do 3 mm, bjelkaste, žućkaste do svijetlosmeđe boje, najčešće se račva na dvije grane, grančice su ponekad zbijene i 0.5-1 mm debele, račvaju se na 1-4 žućkasta vrška koji su poslije tamniji.

Spore: Kuglaste, glatke, prozirne, 3-4.5 x 3-4 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo, bjelkasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz rubove šuma, po livadama, parkovima, vrtovima, na vlažnom tlu, u mahovini i travi, voli tlo bogato hranjivim tvarima i vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po izgledu i boji je slična okrunjena capica (Clavulina coralloides), ali se razlikuje po dekoraciji po stručku, dok je stručak kod slične vrste gladak.

Camarophyllopsis atrovelutina - created on October 2023 in England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Peachysteve

TAMNOBARŠUNASTA PRLJAVICA

Camarophyllopsis atrovelutina (Romagn.) Argaud

Etimologija: ater, atra, atrum (lat.) = crn, taman, mrk + velutinus (lat.) = baršunast. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se izravna, s tupom je grbicom na sredini, blago je naboran, sitno je ljuskav, bez sjaja, sivo-smeđ, sivo-crn do crno-smeđ, jedva je pojasast, vodenast.

Stručak: Valjkast, pahuljast, sitno je ljuskav, sivo-smeđ do tamnosmeđ, baza je prekrivena bjelkastim micelijem.

Listići: Široko su razmaknuti, široki, debeli, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti, sivkasti do sivi.

Spore: Usko su eliptične, s velikom su središnjom kapljom, 3-4 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, svijetlo sivkasto-smeđe; miris nije izražen ili je slab na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, vrtovima, u opožarenim područjima, na vapnenastom ili glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je malih dimenzija, a prepoznatljiva je po tamnom, gotovo crnom, sitno ljuskavom klobuku.

Hodophilus phaeophyllus - created on October 2022 in Gals, Erlach, Switzerland by Nicolas Schwab

SMEĐELISNA PRLJAVICA

Camarophyllopsis phaeophylla (Romagn.) Arnolds

Etimologija: phaeo- (gr.) = taman, mutan, smeđ + phylla (gr.) = list, listić. Po boji listića.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i blago ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, naborana, žiličasta, vodenasta, po vlažnom vremenu i kod svježih primjeraka je smeđ do sivkasto-smeđ, rub je krem, može biti tamnosmeđ i crnkasto-smeđ na sredini, osušen je crvenkasto-siv do bjelkast, rub je podvijen, kasnije je izravat i nazubljen, po vlažnom je vremenu slabo prozirno narebran.

Stručak: 2-3 cm visok i 1.5-2.5 mm debeo, elastičan, valjkast, ponekad je proširen na vrhu do 3.5 mm, sužen je prema bazi, vijugav, pahuljast, bijelo praškast do bijelo vlaknast, baza je prekrivena rijetkim bijelim micelijem, na vrhu je isprva bjelkast, narančasto-siv do svijetlooker, zatim je crvenkasto-smeđ, narančasto-smećkast, prema bazi je bjelkast, zatim je crvenkasto-siv do tamnosmeđe.

Listići: Rijetki, razmaknuti, široki su do 2 mm, 12-16 ih dopire do stručka, dugo se spuštaju po stručku, bjelkasti, zatim su crvenkasto-sivi, narančasto-smećkasti do tamnosmeđi.

Spore: Široko su eliptične do eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, 4.1-6 x 3.1-4.2 μm, Me = 4.7 x 3.7 μm, Q = 1.1-1.58, Qav = 1.27, bazidije su 4-sporne, prozirne, usko batinaste, malo su zakrivljene prema bazi, 26-47 x 4.5-7 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, često su zakrivljene, tupe, 15-40 x 2.5-7 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su dobro definirane, batinaste do trbušaste, ponekad su zakrivljene prema bazi, tupe, 16-45 x 7-12.5 μm, pileipelis se sastoji od hifa, terminalni segmenti na rubu klobuka su gotovo kuglasti, kruškoliki, tankih stijenki ili samo s nejasno zadebljanim stijenkama, 15-68 x 10-40 μm, donji su segmenti obično izrazito uži, valjkasti, rijetko su napuhani, ponekad su razgranati, 3-94 x 3-29 μm, poneka su s malim segmentima kraćim od 5 μm, terminalni segmenti na sredini klobuka su slične veličine i oblika onima na rubu klobuka, 17-55 x 8-37 μm, donji su segmenti također slični onima kao na rubu klobuka, 3-46 x 3-22 μm, caulocistide su bez tamnog pigmenata, tankih stijenki, isprepletene, terminalni su segmenti uglavnom batinasti do široko batinasti, rijetko su kruškoliki, ponekad su zakrivljeni prema bazi, vršno tupi, 11-65 x 6-21.5 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, sivo-smeđe; miris je neutralan do malo na plijesan, neugodno kiselkast, a okus je blag i također kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe u grmljacima gloga (Cratageus) i breze, te na rubovima šuma. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Zagreba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Vrlo je malih dimenzija, a prepoznatljiva je po svijetlosmeđem do smeđem rubu i tamnosmeđoj sredini klobuka, osušen je crvenkasto-siv do bjelkast, stručku iste boje, u mladosti svjetlijem na vrhu i na dnu, isprva bjelkastim, a u zrelosti tamnosmeđim listićima, mesu bez jakog mirisa, široko eliptičnim do eliptičnim sporama, prosječno velikim 4.7 x 3.7 μm, Q = 1.17-1.37, Qav = 1.27.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Smeđelisna prljavica (Camarophyllopsis phaeophylla (Romagn.) Arnolds)

Camarophyllopsis schulzeri - created on August 2025 in Kulebjerg Overdrev, Denmark by Thomas Kehlet

SCHULZEROVA PRLJAVICA

Camarophyllopsis schulzeri (Bres.) Herink

Etimologija: U čast Stephana (Josipa) Schulzera von Müggenburg (1802.-1892.), hrvatskog, austrougarskog časnika i mikologa. Studirao je mikologiju od ranih 1830-ih. Specijalizirao se za gljive iz Mađarske, Slovačke i Slovenije, te je opsežno objavljivao radove o tim temama. Također jeje sastavio pregled gljiva Mađarske i Slavonije, koji je sadržavao oko 1800 vrsta i vlastite ilustracije u boji. Ovu je raspravu 1869. preuzela Mađarska akademija znanosti i predala mikologu Karlu Kalchbrenneru na reviziju, koji ju je dopunio gljivama iz Karpata i djelomično objavio. Po imenu.

Engleski jezik: Matt Fanvault

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je polukuglast, brzo se izravna i ulegne na sredini, na sredini je uglavnom blgao grbav, malo je vodenast, gladak, gol, lagano je baršunast, bez sjaja kad se osuši, smeđ, cimetastosmeđ, krem-siv sivo-smeđ do tamnosmeđ.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-6 mm debeo, često je gotovo valjkast, sužava se prema bazi, šupalj, gol, suh, često je uzdužno užlijebljen, bjelkast, krem-siv do smećkast, na vrhu je svjetliji.

Listići: Široko su razmaknuti, široki, debeli, široko su prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, često su povezani poprečnim žilicama na bazi, bjelkasti, kasnije su sivkasti, krem-sivi, smeđi, sivo-smeđi, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Usko su eliptične, prozirne, glatke, neamiloidne, 3.5-5 x 3-4 µm, Q = 1.7-2.1, bazidije su 2-4-sporne, tanke i izdužene, bez bazalih kopči, 35-42 x 5-7 µm, hife trame listića su široke oko 3-13 µm, s kratkim segmentima, bez kopč, pileipelis je s isprepletenim hifama, bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, vremenom pocrni; miris je neugodan, kiselkast, na brašno ili spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, uglavnom u skupinama, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, čistinama, travnjacima, livadama, pašnjacima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je malih dimenzija, a prepoznatljiva je po smeđem do tamnosmeđem klobuku i stručku, te svjetlijim, kontrastnim i razmaknutim listićima.

Clavicorona taxophila - created in Finland by Tapio Kekki

PANJEVASTA KIJAČARKA

Clavicorona taxophila (Thom) Doty

Engleski naziv: Yew Club

Plodno tijelo: 0.8-1.5 (2) cm visoko i 1-3 (5) mm široko, na osnovi 1-2 mm debelo, slično je trubi, ne račva se, na vrhu prošireno u pehar, može imati oblik trube, površina je glatka; u mladosti je plodno tijelo bijelo, poslije postane svijetložućkasto.

Spore: Široko eliptične, glatke ili jedva uočljivo bradavičave, 3-4.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bjelkasto do svijetložućkasto, krhko, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama i grmlju kao saprofit na iglicama i grančicama raznog crnogoričnog drveća, najčešće borovice i tise, u primorskim  krajevima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se razlikuje od sličnih vrsta po obliku plodnog tijela, boji i staništu u crnogoričnim šumama.

Hodophilus anatinus - created on September 2020 in Nová Bystrica, Slovakia by Filip Fuljer

PAČJA PRLJAVICA

Hodophilus anatinus Dima, Adamčík & Jančovič.

Etimologija: anas, anatis (lat.) = patka, koji pripada patki. Po promjeni boje plodnih tijela koja tijekom starenja nalikuje onoj kod divlje patke, pačići su na donjim dijelovima žuti i vremenom postaju gotovo u potpunosti smeđi.

Klobuk: 0.8-2 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan i slabo ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, glatka, ponekad je naborana, vodenast, po vlažnom vremenu i u mladosti je sivkasto-smeđ, osušen je narančasto-siv do sivo-smeđ, rub prvo je podvijen, ubrzo se izravna, blago je nazubljen, po vlažnom je vremenu prozirno narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, ponekad je zakrivljen, obično se sužava prema bazi, često je stisnut, ižlijebljen, sitno je pahuljast na vrhu, prema bazi je gladak, sjajan, baza je bijelo maljava, u ranoj je mladosti svijetložut, ubrzo je na vrhu sivkasto-žut do smeđ, vremenom se smeđa boja postupno širi prema bazi, u starosti je gotovo potpuno tamnosmeđ.

Listići: Rijetki, 16-24 ih dopire do stručka, duže ili kraće se spuštaju po stručku, boje su klobuka, prvo su narančasto-sivi, u zrelosti su sivo-smeđi, oštrica je cjelovita i svjetlija od lica.

Spore: Široko su eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, 4.6-6.1 x 3.7-4.8 μm, Me = 5.2 x 4.1 μm, Q = 1.14-1.44, Qav = 1.25, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 27-42 x 5-8 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, vršno tupe, oko 10-30 x 2.5-5.5 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su usko ili široko batinaste, tupe, 15-53 x 5-11 μm, pileipelis se sastoji od hifa, terminalni segmenti blizu ruba klobuka su kruškoliki, gotovo kuglasti ili široko batinasti, često sa zadebljanim stijenkama do 1μm, 11-58 x 11-37 μm, donji segmenti su obično znatno uži, valjkasti, rijetko su napuhani i razgranati, 3.5-53 x 3-24 μm, terminalni segmenti na sredini klobuka su manji i uži od onih na rubu, 14-59 x 7-35 μm, donji segmenti su slični kao kod onih na rubu klobuka, 2-74 x 3.5-25 μm, caulocistide su bez tamnog pigmenta, tankih stijenki, terminalni segmenti su uglavnom usko batinasti do batinasti, rijetko su napuhani, često su izduženi na vrhu, često su zakrivljeni, uglavnom su vršno tupi, povremeno su sa suženim dodatkom, 13-100 x 5-13 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, sivkasto do sivkasto-smeđe; miris nije izražen, sa slabom je neugodnom komponentom, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla na vapnenačkim travnjacima i pašnjacima, u mahovini i travi.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po sivkasto-smeđem klobuku koji osušen postane narančasto-siv i sivo-smeđ, isprva žutom stručku koji ubrzo postaje sivkasto-žuto-smeđ na vrhu, a smeđa boja se vremenom širi prema dolje i na kraju čitav postaje gotovo potpuno smeđ, slabo izraženom mirisu mesa, sporama koje su prosječno velike 5.2 x 4.1 μm, Qav = 1.25, pileipellisu koji se uglavnom sastoji samo od hifa i terminalnim segmentima hifa koji su na sredini klobuka uglavnom gotovo kuglasti ili napuhani. Po boji i promjeni boje stručka je slična žuta prljavica (Hodophilus micaceus), a po staništu tamnožuta prljavica (Hodophilus phaeoxanthus).

Hodophilus atropunctus - created on November 2022 in Køge Å, Denmark by Thomas Kehlet

CRNOTOČKASTA PRLJAVICA

Hodophilus atropunctus (Pers.) Birkebak & Adamčík

Etimologija: atra, atrum (lat.) = crn + punctus (lat.) = točka, mrlja. Po dekoraciji na stručku.

Engleski naziv: Dotted Fanvault

Klobuk: 0.4-2.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, ponekad je slabo ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, glatka (pod povećalom je baršunasta ili sitno dlakava), kasnije je prema sredini blago naborana ili žiličasta, osušen se koncentrično raspucava, vodenasta, kod svježih je plodnih tijela žućkasto-siv, krem, žućkasto-smeđ do smeđ, prema sredini je maslinasto-smeđ, žućkasto-smeđ do smeđ, osušen ili u starosti je svjetliji i obično s izraženim kontrastom između svjetlijeg ruba i tamnije sredine, na rubu je krem, prema sredini je narančasto-siv, sivo-smeđ, svijetlosmeđ do žućkasto-smeđ, na sredini je obično svijetlosmeđ, žućkasto-smeđ do smeđ, rub je podvijen, kasnije je ravan, ponekad je blago nazubljen, po vlažnom je vremenu slabo prozirno narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 1-5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast i sužen prema bazi, obično je zakrivljen, ponekad je stisnut ili uzdužno ižlijebljen, obično je čitav prekrivene crnim točkicama ili ljuskicama, prema bazi je ponekad s crnim vlakancima, baza je ponekad bijelo baršunasta, na vrhu je svijetlosmeđ do žućkasto-smeđ, prema bazi je tamnosmeđ ili čokoladnosmeđ.

Listići: Rijetki, široki su 1-3.5 mm, 14-26 ih dopire do stručka, kratko se ili dugo spuštaju po stručku, isprva su krem ili narančasto-sivi, ubrzo su sivkasto-narančasti, sivkasto-smeđi, često su s izraženom ružičastom nijansom, oštrica je iste boje, često je tamnija blizu stručka, a ponekad je svjetlija od lica.

Spore: Široko su eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, neamiloidne, nedekstrinoidne, 4.1-6.4 x 3.1-4.9 μm, Me = 5 x 3.9 μm, Q = 1.13-1.62, Qav = 1.29, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, sužene i zakrivljene prema bazi, 33-46.5 x 5-6.5 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, često su zakrivljene, tupe, oko 15-43 x 2-6 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide obično nisu dobro definirane, slične su bazidiolama, široko su batinaste, 7-30 x 4-19 μm, trama listića sastoji se od zamršenih, valovitih, 3-12 μm širokih hifa, sastavljenih od 20-100 μm dugih segmenata, često su kraćih od 50 μm, pileipelis se sastoji od hifa, terminalni segmenti na rubu klobuka su kruškoliki ili batinasti, rjeđe su u obliku boce, obično su tankih stijenki, 13.5-68 x 5.5-37 μm, donji su segmenti obično izrazito uži, valjkasti ili batinasti, ponekad su i napuhani, kratki i mali segmenti kraći od 5 μm su rijetki, rijetko su s bočnim izbočinama, nerazgranati, 2-49 x 2-20 μm, terminalni segmenti hifa na sredini klobuka su obično uži, uglavnom su široko batinasti, često su u obliku boce, kruškoliki ili eliptični, 12-5-60 x 4.5-34 μm, donji segmenti obično su valjkasti, nisu napuhani, 2-63 x 3-18 μm, trama klobuka sastoji se od zamršenih, nepravilno usmjerenih, 2.5-4 μm širokih hifa, caulocistide su tamnosmeđe i ponekad inkrustirane, obično su u gustim snopovima, tankih ili ponekad blago zadebljanih stijenki, terminalni su segmenti uglavnom batinasti, ponekad su glavičasti ili kruškoliki, tupi, često su savijeni, 11-54.5 x 4-20 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Debelo je 0.5-3 mm na sredini klobuka, elastično, sivkasto do sivkasto-smeđe; miris nije izražen, kasnije je neugodan, okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, te po livadama i pašnjacima, u mahovini i travi.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po crno točkastoj površini stručka.

Hodophilus cambriensis - created on August 2022 in Eikenosa, Ålesund, Mr, Norway by Perry Gunnar Larsen

WELŠKA PRLJAVICA

Hodophilus cambriensis Adamčík & D.J.Harries

Etimologija: Cambria (lat.) = Wales + -ensis (lat.) = onaj koji pripada. po geografskoj lokaciji gdje je prvi put pronađena.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je polukuglast, ubrzo je konveksan do izravnat, površina je bez sjaja, glatka, ponekad je blago hrapava, u starosti je naborana, po vlažnom vremenu i u svježem stanju je sivo-smeđ, na sredini je malo svjetliji i također sa žutom nijansom, vodenast, suši se od sredine, osušen je ujednačeno svijetlo narančasto-siv, rub je podvijen, blago i nepravilno nazubljen, često je režnjast, nije narebran.

Stručak: 1.8-2.8 cm visok i 1.5-5 mm debeo, valjkast, zakrivljen, ponekad je sužen prema bazi, isprva je vrlo fino hrapav, kasnije je gladak, prvo je sivkasto-žut do žućkasto-smeđ, kasnije tamni od baze do svijetlosmeđe i tamnosmeđe boje, u starosti je gotovo crn.

Listići: Rijetki, 13-21 dopiru do stručka, široki su do 4 mm, obično se kratko spuštaju po stručku, svijetlo narančasto-sivi, kasnije su krem-smeđi, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, 4.4-6 x 3.1-5 μm, Me = 5.1 x 4.3 μm, Q = 1.06-1.58, Qav = 1.18, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 22-49 x 5-6.5 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, vršno tupe, oko 17-38 x 2.5-5.5 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su usko ili široko batinaste, tupe, 13-53 x 6.5-15 μm, pileipelis se sastoji od zadebljanih hifa povezanih dosta suženim, malim valjkastim segmentima, terminalni segmenti blizu ruba klobuka su kuglasti, kruškoliki ili jajoliki, rijetko su s vršnim produžetkom ili široko batinaste, često su sa zadebljanim stijenkama do 1μm, 18-55 x 13-40 μm, donji segmenti su obično znatno uži, uglavnom su valjkasti, rijetko su napuhani i široko batinasti ili trbušasti, rijetko su razgranati, 4-55 x 3-35 μm, terminalni segmenti na sredini klobuka su slični onima na rubu klobuka, ali obično nešto uži, 17-61 x 8-40 μm, donji segmenti su slični kao kod onih na rubu klobuka, 4-58 x 4-39 μm, caulocistide su bez tamnog pigmenta, tankih stijenki, terminalni segmenti su uglavnom usko do široko batinasti, ponekad su zakrivljeni, tupi, 13-103 x 5-14.5 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, relativno je lomljivo, sivkasto do sivkasto-smeđe; miris je malo neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla na rubovima šuma i uz potoke, u blizini jasena, javora, hrasta, lijeske i bršljana, na golom tlu i u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po klobuku koji je sivo-smeđ, svjetliji na sredini, ujednačeno svijetlo narančasto-siv kada je osušen, stručku koji je isprva sivkasto-žut do žućkasto-smeđ, kasnije tamni od baze i postaje svijetlosmeđ do tamnosmeđ, u starosti gotovo crn, mesu bez jakog mirisa, sporama koje su prosječno velike 5.1 x 4.3 μm, Qav = 1.18, pileipelisu koji se sastoji uglavnom od hifa, terminalnim segmentima hifa na sredini klobuka koji su uglavnom gotovo kuglasti do kruškoliki.

Hodophilus decurrentior - created on November 2021 in Herten, Germany by Björn Sothmann

SILAZEĆA PRLJAVICA

Hodophilus decurrentior Adamčík, Jančovič., Læssøe & Dima

Etimologija: de- (lat.) = dolje, nadolje, s vrha prema dnu + currere (lat.) = trčati, teći. Po listićima koji se dugo spuštaju po stručku.

Klobuk: 0.5-1.3 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, nekad je slabo ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, glatka, naborana na sredini, vodenasta, po vlažnom vremenu i kod svježih primjeraka je sivkasto-smeđ, po suhom je vremenu smeđe dlakav, rub je podvijen i u zrelosti, nazubljen, po vlažnom je vremenu prozirno narebran do 3 mm duboko.

Stručak: 1.8-2.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast i sužen prema bazi, gladak, bez sjaja, boje je klobuka, sivkasto-smeđ, na vrhu i na bazi je svjetliji.

Listići: Rijetki, 11-19 ih dopire do stručka, dugo se spuštaju po stručku, smeđi, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Eliptične do duguljaste, prozirne, glatke, tankih stijenki, 4.9-7.5 x 3.3-4.5 μm, Me = 5.9 x 3.8 μm, Q = 1.27-2.21, Qav = 1.56, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, usko batinaste, 30-47 x 5-7.5 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, tupe, oko 11-38 x 3-7 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su dobro definirane samo na oštrici u blizini ruba klobuka, usko su ili široko batinaste, ponekad su gotovo valjkaste ili u obliku boce, tupe, 15-41 x 3.5-11.5 μm, pileipelis se sastoji od hifa, terminalni segmenti na rubu klobuka su kuglasti, gotovo kuglasti, ili široko batinasti, obično su tankih stijenki debljine do 0.5 μm, 20-63 x 10.5-38 μm, donji su segmenti obično uži, valjkasti, rijetko su napuhani, nisu nerazgranati, 2.5-65 x 2-19 μm, terminalni segmenti hifa na sredini klobuka su slične veličine i oblika kao i kod hifa na rubu klobuka, 13-59 x 9-33 μm, donji segmenti su češće napuhani, 2-59 x 3-25 μm, caulocistide su bez tamnog pigmenta, tankih stijenki, terminalni su segmenti uglavnom usko batinasti do batinasti, rijetko su trbušasti, tupi, često su savijeni, 18-51 x 6-12 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, sivo-smeđe, nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla na tlu s niskim grmljem i visokoj vegetaciji trave modre beskoljenke (Molinia caerulea), u blizini vrba.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po smeđe dlakavom klobuku, listićima koji se dugo spuštaju po stručku, mesu bez jakog mirisa i usko eliptičnim do duguljastim sporama, prosječno velkim 5.9 x 3.8 μm, Q = 1.37-1.74, Qav = 1.56.

Hodophilus foetens - created on October 2021 in Germany by Enrico Tomschke

MIRISNA PRLJAVICA

Hodophilus foetens (W.Phillips) Birkebak & Adamčík

Engleski naziv: Stinking Fanvault

Klobuk: 1-2 (3) cm širok i do 4 cm visok, konveksan, s tupom je grbicom na sredini, također je više ili manje ulegnut; blijedo siv ili sivo-smeđ, vodenast, izbljeđuje, sitno je baršunast, rub je ponekad podvijen.

Stručak: Šupalj, blijedosiv ili sivo-smeđ, sitno je baršunast, sa sitnim čehicama koje se mogu brisati, vlaknast.

Listići: Blijedosivi, prljavosmeđi ili sivo-smeđi, gusti, razmaknuti, silazeći, na bazi su spojeni s poprečnim žilicama.

Spore: Kuglaste do eliptične, 5-6 x 4-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sivkasto-smeđe do tamnosmeđe, tanko, pomalo je žilave i kožaste konzistencije; miris je nepodnošljivo ekstreman po fekalijama, plinu, sumporu, insekticidu, a okus je blag, ali vrlo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se intenzivno gospodari, rjeđe u grmljacima i na rubovima šuma, vrlo rijetko u bjelogoričnim šumama, voli više planinske predjele. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u Žumberačkom gorju i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za determinaciju ove vrste potrebna je mikroskopska analiza spora.

Hodophilus micaceus - created on November 2022 in England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Peachysteve

ŽUTA PRLJAVICA

Hodophilus micaceus (Berk. & Broome) Birkebak & Adamčík

Engleski naziv: Yellowlegged Fanvault

Klobuk: 0.7-1.7 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je izravnato-konveksan, rijetko je ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, glatka, u starosti je blago naborana, u mladosti i svjež je ujednačeno svijetložut, kasnije postaje žuto-smeđ do smeđ, vodenast, brzo se suši od sredine i postaje svijetlo sivo-žućkast ili svijetlokrem, rub podvijen, u starosti je nazubljen, nije narebran.

Stručak: 2-3 cm visok i 1.5-5 mm debeo, elastičan, valjkast, ponekad se sužava prema bazi, osobito u starosti, gladak, sjajan, boja je postojano i ujednačeno limunastožuta do žumanjčanožuta.

Listići: Rijetki, u zrelosti su oko 2.5 mm široki, 17-24 dupiru do stručka, obično se spuštaju po stručku, u mladosti kraće, a u zrelosti duže, prvo su svijetložuti, kasnije su svijetlo sivo-smeđi, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Široko su eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, 3.5-6 x 3.1-4.7 μm, Me = 5 x 4 μm, Q = 1.03-1.58, Qav = 1.26, bazidije su 4-sporne, prozirne, usko batinaste i blago zakrivljene prema bazi, 29-51 x 5-7.5 μm, bazidiole su valjhkaste do usko batinaste, često su zakrivljene, tupe, 17-43 x 2-7 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su često dobro definirane, usko batinaste do batinaste, ponekad su zakrivljene, tupe, 14-59 x 4.5-15 μm, pileipelis se sastoji samo od hifa, terminalni segmenti na rubu klobuka se uglavnom kruškoliki, gotovo kuglasti ili eliptični, rjeđe su često široko batinasti, često su debelih stijski do 1 μm, 17-84 x 10.5-62 μm, donji segmenti su obično izrazito uski, valjkasti, ponekad i napuhani, ponekad su razgranati, 2-45 x 2.5-26 μm, često je s malim segmentima, kraćim od 5 μm, terminalni segmenti hifa na sredini klobuka su oblikom i veličinom slični onima na ruba klobuka, 17.-85 x 6-57 μm, donji segmenti su također slični kao kod hifa na rubu klobuka, 2-41 x 2-26 μm, caulocistide su iznutra bez tamnog pigmenta, tankih stijenki, terminalni segmenti su uglavnom usko batinasti do batinasti, ponekad su široko batinasti, često su s vršnim produžetkom i zakrivljeni, tupi, 15-102 x 4.5-17 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, u listopadu i studenom, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla uz rubove šuma i na travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe u grmljacima i šumama, voli glinenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Vrlo je sitna gljiva s žutim listićima, koji se spuštaju po stručku, te žutim klobukom i stručkom.

Hodophilus phaeoxanthus - created on September 2018 in Østengård Skov, Denmark by Thomas Læssøe

TAMNOŽUTA PRLJAVICA

Hodophilus phaeoxanthus (Romagn.) Adamčík & Jančovič.

Etimologija: phaeo (gr.) = tamnosiv, prigušen+ xanthus (gr.) = žut. po boji.

Klobuk: 0.6-2.1 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat, često je nejasno ulegnut na sredini, površina je glatka, bez sjaja, kasnije je hrapavo-kvrgava, u mladosti je fino granulozna, po vlažnom vremenu i svjež je ujednačeno žućkasto-smeđ do smeđ, osušen je blizu ruba žućkasto-smeđ, sivkasto-smeđ, narančasto-siv do narančasto-smećkast, na sredini je svjetliji, narančasto-siv, sivo-smećkast, svijetlonarančast do sivkasto-smeđ, vodenast, rub je prvo podvijen, ubrzo se izravna, po vlažnom je vremenu slabo prozirno narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 1.3-3.3 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, zakrivljen, često je sužen prema bazi, rijetko je stisnut, na vrhu je blago pahuljast ili ponekad izrazito bijelo brašnast, prema bazi je gladak i sjajan, baza je bijelo maljava, obično je dvobojan, žut i smeđ, žut, zlatnožut, narančasto-smeđ, svijetlosmeđ, žućkasto-smeđ, smeđ do sivkasto-smeđ, mjesto i intenzitet žutih nijansi su varijabilni, a baza je obično smeđa.

Listići: Rijetki, 13-25 ih dopire do stručka, široki su do 1.5-2.5 mm, obično se kratko ili duboko spuštaju po stručku, u mladosti su žućkasto-smeđi do maslinasto-smeđi, ubrzo su narančasto-smeđi, svijetlosmeđi do sivkasto-smeđi, u starosti su smeđi do tamnosmeđi, oštrica je iste ili malo svjetlije boje i cjelovita.

Spore: Široko su eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, 4.1-6.6 x 3.4-5 μm, Me = 5.1 x 4.2 μm, Q = 1.09-1.45, Qav = 1.22, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, obično su zakrivljene prema bazi, 23-48 x 5-9 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, često su zakrivljene, vršno su tupe, oko 15-49 x 3-8 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su dobro definirane, usko su batinaste do batinaste, obično nisu zakrivljene, tupe, 14-48 x 5-15 μm, pileipelis se sastoji od hifa, terminalni segmenti blizu ruba klobuka su uglavnom gotovo kuglasti, kruškoliki, jajoliki ili eliptični, rijetko su široko batinasti, često su sa zadebljanim stijenkama do 1μm, 7.5-78 x 4-57 μm, manji segmenti kraći od 5 μm su rijetki, donji segmenti su ibićno izraženo uži, uglavnom valjkasti ili trbušasti, ponekad su razgranati, 2-60 x 2.5-35 μm, terminalni segmenti na sredini klobuka su sličnog oblika onima na rubu klobuka, ali obično nešto veći, 10-102 x 7.5-68 μm, donji segmenti su slični kao kod onih na rubu klobuka, ali su češće razgranati ili napuhani, 2-50 x 2-22.5 μm, caulocistide su bez tamnog pigmenta, tankih stijenki, terminalni segmenti su uglavnom usko batinasti do batinasti, ponekad su gotovo valjkasti ili trbušasti, zakrivljeni, tupi, 6-108 x 3-20 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, sivkasto do sivkasto-smeđe; miris isprva nije izražen, kasnije je neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u šumama, po močvarama i travnjacima, ispod johe ili jasena, na vapnenastom ili glinenastom tlu, u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je slabom mirisu, pokrovu klobuka kojeg čine tamne točkice, te rastu na teškim glinenastim tlima, često s vrlo visokim pH .

Hodophilus stramineus - created on November 2023 in Herten, Germany by Björn Sothmann

SLAMNATOŽUTA PRLJAVICA

Hodophilus stramineus Jančovič., Dima & Adamčík

Etimologija: stramineus (lat.) = slamnat, boje slame, svijetložut, slamnatožut. Po boji suhog klobuka.

Klobuk: 0.5-2.1 mm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, obično je slabo ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, glatka, ponekad je hrapava ili naborana na sredini, osušena se raspucava i formira finu granuloznu strukturu, vodenasta, po vlažnom vremenu i kod svježih primjeraka je sivkasto-smeđ ili svijetlosmeđ na rubu, te tamniji, narančasto-smeđ, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ na sredini, osušen je sivkasto-narančast, žućkasto-smeđ do narančasto-smeđ, sivo-smeđa ili sivkasto-žut, rub je podvije, kasnije se izravna, blago je nazubljen, po vlažnom je vremenu prozirno narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 1.2-3.5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, obično je sužen prema bazi, ponekad je zakrivljen, gladak, sjajan, ponekad je pahuljast ili granulozan na vrhu, na vrhu je narančasto-siv, narančasto-smeđ, krem, sivkasto-žut, prema bazi je tamniji, isprva je sivkasto-smeđ, zatim je tamnosmeđ.

Listići: Rijetki, 12-31 dopuru do stručka, široki do 3 mm, listići se izraženo spuštaju po stručku, obično su tamniji od površine klobuka, u mladosti su narančasto-smećkasti, u zrelosti su žućkasto-smeđi ili narančasto-smeđi, oštrica je vjelovita, u mladosti je bjelkasta, a u starosti iste boje.

Spore: Široko su eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, 3.9-5.4 x 2.9-4.3 μm, Me = 4.4 x 3.6 μm, Q = 1,08-1.5, Qav = 1.24, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 25-44 x 4.5-7 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, tupe, 14-42 x 3-6 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su dobro definirane, uglavnom su batinaste, ponekad su eliptične ili kruškolike, tupe, 10-34 x 4.5-10.5 μm, pileipelis se sastoji od hifa, terminalni segmenti na rubu klobuka su kruškoliki, široko batinasti ili u obliku boce, često su sa zadebljanim stijenkama, debelim 0.5-1 μm, 14-65 x 9-41 μm, donji su segmenti obično izrazito uži, tankih stijenki, valjkasti, rijetko su napuhani i razgranati, 2-50 x 2-33 μm, rijetko su s malim segmentima kraćim od 5 μm, terminalni segmenti blizu sredine klobuka su slični onima na rubu klobuka, 10-65 x 10-49 μm, donji su segmenti također slični, 2-54 x 2-22 μm, caulocistide su bez tamnog pigmenta, tankih stijenki, terminalni segmenti su uglavnom usko batinasti do batinasti, često su zakrivljeni, vršno su tupi, 10-69 x 5-26 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, krem; miris nije izražen ili je malo neugodan, okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, negnojenim travnjacima i uz potoke, na vlažnom tlu, u blizini jasena, javora, hrasta, lijeske ili bršljana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po svijetlosmeđem do smeđem klobuku, koji osušen izlijeđuje u žućkasto-smeđu ili sivo-smeđu boju, stručku sa svijetlosmeđim, žućkastim i sivkastim nijansama na vrhu, a tamnijim, sivo-smeđim prema bazi, gdje postaje još tamniji u starosti, mesu bez jakog mirisa, sporama koje su prosječno velike 4.4 x 3.6 μm, Qav = 1.24, te pileipelisu s hifama čiji su terminalni segmenti na sredini klobuka uglavnom kruškoliki, široko batinasti iliu obliku boce.

Hodophilus subfoetens - created on October 2021 in Røde Mølle, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

SMRDLJIVA PRLJAVICA

Hodophilus subfoetens Adamčík, Jančovič. & Looney

Etimologija: sub (lat.) = blizu, skoro + foeteo (Lat.) = smrdljiv, zaudarajući. Po neugodnom mirisu.

Klobuk: 0.6-1.8 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je raširen i s tupom grbicom na sredini, sivo-smeđ do tamnosmeđ, vodenast, izbljeđuje.

Stručak: Valjkast, šupalj, smeđ do sivo-smeđ.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 15-20 ih dopire do stručka, kratko se spuštaju po stručku, na bazi su spojeni s poprečnim žilicama, sivo-smeđi, nešto su svjetliji od klobuka.

Spore: Eliptične, 5-5.5 x 3.9-4.5 µm, cistide i kopče su odsutni; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto-smeđe; miris je jak na naftalan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, kao saprofit tla u svim tipovima šuma i na rubovima šuma.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana vrsta pripada kompleksu mirisave prljavice (Hodophilus foetens), koji je revidiran 2017., a karakteristična je po široko razmaknutim i malobrojnim listićima.

Hodophilus tenuicystidiatus - created on November 2024 in Kongsgård, Røsnæs, Denmark by Thomas Læssøe

SMRDLJIVA PRLJAVICA

Hodophilus tenuicystidiatus Jančovič., Adamčík & Looney

Etimologija: sub (lat.) = blizu, skoro + foeteo (Lat.) = smrdljiv, zaudarajući. Po neugodnom mirisu.

Klobuk: 0.8-2 cm širok, isprva je polukuglast, zatim postaje konveksan do izravnato-konveksan, bez grbice, blago je ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, baršunasta, vodenasta, naborana ili žiličata uglavnom oko sredine, prvo je svijetlonarančast, narančasto-smeđ do smeđ, zatim postupno postaje crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, nešto je tamniji na sredini i svjetliji na rubu, rub je isprva blago podvijen, ubrzo se izravna, kasnije je nazubljen, vlažan je prozirno narebran do 1/3 promjera.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 1.5-5 mm debeo, obično savitljiv, valjkast ili nešto je uži i zakrivljen pri dnu, šupalj, uzdužno je ižlijebljen, gol, gladak i sjajan, svijetlo žućkasto-smeđ, smeđ, tamnosmeđ ili crvenkasto-smeđ, tamniji je pri dnu.

Listići: Rijetki, umjereno su razmaknuti, 2-5 mm široki, 20–35 ih dopire do stručka, kratko se spuštaju po stručku, sivo-smeđi do narančasto-smeđi, nagnječeni ne mijenjaju boju, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Uglavnom su eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, neamiloidne, 5.2-7.4 x 3.6-5.6 µm, Me = 6.3 x 4.5 µm, Q = 1.2-1.6, Qav = 1.4, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, 35-50 x 4-6.8 µm, bazidiole su usko batinaste do usko valjkaste, često s tupim vrhom, 37-55 x 2-6.5 µm, cheilocistide, pleurocistide i kopče su odsutne, trama listića sastoji se od izduženih vretenastih elemenata, 34-110 x 5-25 µm, pileipellis je sastavljen od batinastih do široko batinastih, široko eliptičnih ili elemenata u obliku boce, 10-65 x 5-30 µm, sa svijetlosmeđim unutarnjim pigmentom, tankih stijenki, terminalni segmenti su batinasti ili u obliku boce, 12-72 x 6-35 µm, sa svijetlosmeđim unutarnjim pigmentom, pileipelis se sastoji od isprepletenih i razgranatih hifa, širokih 4-18 µm, caulocistide su brojne, varijabilnog oblika, usko batinaste do široko batinaste  ili usko valjkaste, vršno su zaobljene ili s 1-2 nepravilna prstasta izbočenja, 12-65 x 3-12 µm, s tamnosmeđim unutarnjim pigmentom, tankih stijenki, nema kopče; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, debelo je do 1 mm, elastično, bjelkasto-sivo do svijetlokrem; miris je izraženo jak na naftalan, a okus nije izražen ili je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla po vlažnim travnjacima, šikarama ili grmovitim rubovima šuma, raste i u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana vrsta pripada kompleksu mirisave prljavice (Hodophilus foetens), koji je revidiran 2017., a karakteristična je po široko razmaknutim i malobrojnim listićima.  Među vrstama roda Hodophilus, neke vrste mirišu na naftalan i imaju tamne točkice na stručku, dok neke nemaju te značajke. Vrste koje se prepoznaju po mirisu na naftalen su mirisava prljavica, Hodophilus pallidus, smrdljive prljavice (Hodophilus subfoetens) i opisana vrsta. Iako im je svima zajednički neugodan miris, neke makroskopske ili mikroskopske morfološke značajke poput boje klobuka, stručka, listića i morfologije caulocistida mogu se koristiti za njihovu determinaciju. Primjerice opisana vrsta ima narančasto-smeđe ili smeđe plodno tijelo koje ne potamnjuje kada se osuši, dok su tamnosmeđa do crna kod zrelih ili suhih primjeraka mirisave prljavice. Opisana vrsta i mirisava prljavica se također razlikuju od druge dvije vrste po tome što imaju više od 20 listića, a opisana vrsta se od svih njih odvaja po narančasto-smeđim do sivo-smeđim i umjereno gustim listićima. Površina stručka je sjajna i s blijedim ljuskicama u blizini listića kod opisane vrste, dok je obično s tamnijim vlakancima ili točkicama na vrhu kod mirisave prljavice, blago zrnast blizu lamela kod smrdljive prljavice i s glatkim, finim svjetlijim granulama kod Hodophilus pallidus. Vrste linije mirisave prljavice mogu se razlikovati i na temelju morfologije caulocistida. Opisana vrsta često ima fleksibilne caulocistide prosječne širine manje od 7 µm. Međutim, šire su od 8 µm i pravilnijeg je oblika kod mirisava prljavica. I Hodophilus pallidus i smrdljiva prljavica imaju tupe i uže caulocistide u usporedbi s druge dvije vrste.

Hodophilus variabilipes - created on September 2017 in Trelde Vesterskov, Denmark by Thomas Læssøe

PROMJENJIVONOGA PRLJAVICA

Hodophilus variabilipes Jančov., Adamčík & Looney

Etimologija: variabilis (lat.) = promjenjiv + pes (lat.) = noga. Po dekoraciji na stručku koja ponekad može potpuno izostati.

Klobuk: 0.4-2.2 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, rijetko je slabo ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, baršunasta, kasnije je sa sitnim, tamnijim granulama ili zrnasta, isprva je glatka, u zrelosti postaje naborana ili hrapava prema sredini, po suhom vremenu se koncentrično raspucava, vodenasta,  prvo je svjetliji na sredini, kod svježih primjeraka ili u mladosti je smeđ, tamnosmeđ do sivkasto-smeđ, osušen je žućkasto-smeđ, sivkasto-smeđ, narančasto-siv do maslinasto-smeđ, rub je podvijen, kasnije je ravan i blago nazubljen, po vlažnom je vremenu nejasno prozirno narebran do 1/3 promjera.

Stručak: 0.9-4.2 cm visok i 1-4 mm debeo, obično je elastičan, valjkast i sužen prema bazi, ponekad je stisnut, obično s vrlo izraženim tamnosmeđim ljuskicama ili granulama i vlaknast prema bazi, nekad može biti potpuno gladak i sjajan, na bazi je ponekad bijelo baršunast, obično je čitav jednobojan, sivkasto-žut, narančasto-smeđ, žućkasto-smeđ, smeđ do tamnosmeđ.

Listići: Rijetki, 1.5-8 mm široki, 9-28 ih dopire do stručka, kratko se do dugo spuštaju po stručku, u mladosti su svijetlosmeđi, sivkasto-smeđi, kasnije su smeđi do tamnosmeđe, oštrica je cjelovita, iste boje ili nešto svjetlija od lica.

Spore: Široko su eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, neamiloidne, nedekstrinoidne, 4.1-6 x 3.3-4.9 μm, Me = 5.1 x 4.2 μm, Q = 1.07-1.42, Qav = 1.22, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, prozirne, sužene i zakrivljene prema bazi, 28-52 x 5-8 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, često su zakrivljene, tupe, 9-35 x 2-5.5 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su obično dobro definirane, široko su batinaste, kruškolike ili u obliku boce, ponekad su odsutne ili slične bazidiolama, tankih ili rijetko zadebljanih stijenki, 13-55.5 x 5.5-19 μm, trama listića sastoji se od ponekad isprepletenih i nepravilno zadebljanih, 2-10 μm širokih hifa, sastavljenih od segmenata kraćih od 100 μm, često su kraći od 50 μm, pileipelis se sastoji od hifa, završeci hifa su 1-3 segmentni, terminalni segmenti na rubu klobuka su kuglasti, gotovo kuglasti ili eliptični, rijetko su u obliku boce ili batinasti, obično su tankih stijenki, 12-87.5 x 8-55 μm, donji su segmenti uglavnom eliptični do široko batinasti, ponekad su kraći i uži od 5 μm, rjeđe su valjkasti i duži od 10 μm, nisu razgranati, 1.5-74 x 2-40 μm, terminalni segmenti hifa na sredini klobuka su gotovo kuglasti ili kruškoliki, ponekad su eliptični ili široko batinasti, 11-99.5 x 8-55 μm, donji segmenti obično nisu zadebljani i kratko su valjkasti, nisu razgranati, 2-74 x 2-44 μm, trama klobuka sastoji se od zamršenih, 2-6 μm širokih hifa, sastavljenih obično od kratkih, do 50 μm dugih segmenata, ali često i kraćih od 50 μm, caulocistide su uglavnom široko batinaste, rijetko eliptične, vretenaste ili u obliku boce, obično su tankih stijenki, obično su s tamnim unutarnjim pigmentom, 12-55 x 4-29 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, 0.5-2 mm debelo na sredini klobuka, elastično, svijelokrem do svijetlosmeđe; mirisa nije izražen ili je u starosti nejasno neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, te po livadama i pašnjacima, u mahovini i travi.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po crno točkastoj površini stručka, ali imati na umu da dekoracija može potpuno izostati.

Lamelloclavaria petersenii - created on August 2017 in Paltamo, Melalahti, Finland by Tapio Kekki

PETERSENOVA PRLJAVICA

Lamelloclavaria petersenii Adamčík & Birkebak

Etimologija: U čast istaknutog američkog mikologa Ronalda H. Petersena (1934.-2023.), specijaliziranog za gljive iz reda Cantharellales (kojem je nekada pripadala i porodica Clavariaceae). Opisao je mnoge vrste i napravio veliki doprinos razumijevanju taksonomije i filogenije ove skupine gljiva.

Klobuk: 0.8-1.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se gotovo izravna, rijetko je blago ulegnut, često je s malom papilom na sredini, površina nije vodenasta, suha, fino je raspucana, smeđ, sivo-smeđ, tamnosmeđ, uglavnom je ujednačeno obojen, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran.

Stručak: 1.6-2 cm visok i 1-2 mm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast, gladak, sjajan, fino je granuliran na samom vrhu, iste je boje kao klobuk, baza je ponekad bijelo pustenasta.

Listići: 18-24 ih dopire do stručka, relativno su tanki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka, sivkasti do sivi.

Spore: Eliptične, ponekad su sa središnjim suženjem, prozirne, glatke, obično su s jednom velikom uljnom kapljom (vakuolom), tankih stijenki, neamiloidne, nedekstrinoidne, 5-6.2 x 2.5-3 μm, Me = 5.5 x 2.8 μm, Q = 1.8-2.3, Qav = 2, bazidije su 4-sporne, batinaste, 22-28 x 5-6 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, široke su 2-4.5 μm, cistide su odsutne, pileipellis blizu ruba klobuka sastoji se od relativno tankog sloja brojnih, hifalnih završetaka s unutarnjim, blijedosmeđim pigmentom, terminalni segmenti su često veći, vretenaste, široko batinasti ili u obliku boce, ponekad su usko valjkasti, 6-78 x 3-13.5 μm, bazalni segmenti su obično kraći i ponekad isprepleteni s vrlo kratkim segmentima (kraćim od 10 μm), obično su 2-4-segmentni, hifalni završeci blizu središta klobuka sastoje se od raspršenijih i kraćih hifa, neke su jednosegmentne ili lateralno razgranate, s nepravilnijim terminalnim segmentima, 13.5-66 x 2-10 μm, caulocistide su raspršene ili u malim nakupinama, tankih stijenki, terminalni segmenti su tipično uski, jednostruki i često savitljivi, tupi do blago suženi blizu vrha, uglavnom valjkasti do usko batinasti, sa svijetlosmeđim unutarnjim pigmentom i povremeno s raspršenim kristalima vidljivim u kongo red reagensu, 14-69 x 2.5-9 μm, kopče su odsutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, elastično, sivkasto, kasnije postaje crno, osobito uz površinu kada se osuši; miris nije izražen, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama i parkovima, uz uobičajeno livadsko bilje, malu runjiku (Hieracium pilosella), crvenu djetelinu (Trifolium pratense), uskolisni trputac (Plantago lanceolata), trave iz porodice Poaceae spp. i mahovine (Rhytidiadelphus squarrosus).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Roda Lamelloclavaria temelji se na opisanoj vrsti. Kombinacija listića koji su široko prirasli ili se spuštaju po stručku, vjerojatno bijele otrusine, fino raspucanog sivog klobuka s malom papilom, odsutnosti kopči na hifama i eliptičnih do duguljastih, malih spora čini ovu vrstu vrlo istaknutom na terenu i pod mikroskopom. Čini se da je riječ o izuzetno rijetkoj vrsti. Rod se lako razlikuje od ostalih vrsta iz porodice Clavariaceae po svom nitastom pileipelisu, završecima hifa i obliku spora. Po kombinaciji raspucane površine klobuka, malim dimenzijama, rastu na tlu i filogenetskoj poziciji razlikuje se od drugih listićavki u porodici Hygrophoraceae.

Mucronella bresadolae - created in Switzerland by MichellePrice_CJBG

DUGA IGLIČARKA

Mucronella bresadolae (Quél.) Corner

Plodno tijelo: 1-2 (4) mm dugo i 0.2-0.5 mm široko, u obliku je šila ili šiljka; bijelo, kasnije teže da postanu svijetložućkasti do oker, vrhovi su u starosti zelenkasti.

Spore: Skoro kuglaste ili lagano eliptične, s uljnom kapljom, 8-10 x 5-6 µm; bazidije nose 6 spora, batinaste, vitke 39-46 x 7-10 µm; hife su 4-8 µm široke, kristalične, često su zadebljane i s čekinjicama dužine do 12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, prozirno, kasnije je žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, usamljeno ili u gustim skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća, često smreke ili jele, na donjoj strani vlažnog drveta, usmjereno je prema zemlji. U Hrvatskoj je pronađena na panju Vajmutovog bora (Pinus strobus), a poznata je samo s jednog lokaliteta, u okolici Stubičkih Toplica.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Može se zamijeniti s kratkom igličarkom (Mucronella calva) koja ima nešto kraće bazidije i kraće šiljke. Uglavnom je nešto rjeđa vrsta i raste u manjim skupinama.

Mucronella calva - created in Norway by Bente Rian

KRATKA IGLIČARKA

Mucronella calva (Alb. & Schwein.) Fr.

Engleski naziv: Swarming Spine

Plodno tijelo: 1-2 (3) mm dugo, u obliku je trna, štapićato, bijelo, kasnije blijedosmećkasto do oker.

Spore: Eliptične, prozirne, 5-7 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, u miješanim ili crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća, najčešće bora, smreke ili jele. U Hrvatskoj je pronađena na trupcima jele u šumi bukve, jele i smreke, a poznata je samo s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta može razlikovati samo pomoću mikroskopske analize spora.

Cortinarius alboviolaceus - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BIJELOLJUBIČASTA KOPRENKA

Cortinarius alboviolaceus (Pers.) Fr.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + violaceus (lat.) = ljubičasto, lila. Po ljubičasto-bjelkastoj boji.

Engleski naziv: Pearly Webcap

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, mesnat, prvo je kuglast pa polukuglast i na kraju raširen, te s izraženim tupim ispupčenjem, lagano je vijugav; svijetloljubičast, sivo-ljubičast ili srebrnastosiv, kod starijih gljiva izblijedi, svilenast i prirašteno vlaknast, po suhom vremenu je malo sjajan, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-2 cm debeo, batinasto-bulbozan, prema dnu je sve deblji, a na dnu je uočljivo zadebljan, prvo je pun pa šupljikav; blijedoljubičast, blijedoplav, manje-više lagano žućkast, dlakavo-čehast, sredina je opnasto pojasasta, nekad je sav u opnastom ovoju koji na vrhu završava vjenčićem, prolazna je koprena na vrhu prvo bijela pa sivkasta ili smeđa.

Listići: Rijetki, široki, izrezani uz stručak, slobodni, izmiješani s lamelulama; u mladosti su plavkasti do sivo-ljubičasti, zatim sivo-smeđi, oker-smeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je sitno nazubljena i bjelkasta.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 7.9-9.5 x 5-6 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Bijelo, blijedoljubičasto do blijedoplavo, prema vrhu svijetloljubičasto, mekano, u stručku je vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u raštrkanim skupinama, u bjelogoričnim šumama siromašnim humusom, na kiselom, vlažnom i močvarnom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog loše kvalitete.

Napomena: Osrednje je velika vrsta sa široko ispupčenim svilenkasto-vlaknastim klobukom koji je isprva srebrno-plavkast do plavkasto-bijel, a zatim dobiva žućkaste tonove i često postane sivkasto-bijel.

Cortinarius allutus - created in Netherlands by Arno van Stipdonk

OPRANA KOPRENKA

Cortinarius allutus Fr.

Etimologija: allutus (lat.) = zamazano, mokro. Po glatkom i okupanom klobuku.

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, konveksan pa raširen, pomalo voštan, sluzav po vlažnom vremenu, a suh i blistav po suhom; zagasitožut, žuto-smeđ, oker-smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, u starosti s tamnijim mrljama, već kod mladih primjeraka ostaci srebrnasto-bijelog svilenastog ovoja nisu uvijek vidljivi.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, bulba je obrubljena, ali nekad i samo zadebljana; bijel je pa sa hrđastosmeđim vlakancima, ostatak na bulbi je bijel.

Listići: Izrezani uz stručak, slobodni, gusti, oštrica je svjetlija i nazubljena; najprije su svijetlosmećkasti pa sivo-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, skoro glatke, 8.2-10.4 x 4.7-5.8 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Bjelkasto, vlaknasto; miris slatkast, slab na med, ali najčešće na humus, osobito u mladosti; a okus je malo trpak i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi sa smrekom i borom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Najkarakterističnija značajka za determinaciju ove vrste su nazubljeni listići.

NEPRAVILNA KOPRENKA

Cortinarius anomalus

Etimologija: anomalus (lat.) = nepravilan, nejednolik. Po čudnoj osobini.

Engleski naziv: Variable Webcap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa raširen i tupo-ispupčen na sredini, slabo mesnat; vlaknasto-maljav, sivo-smeđ, ljubčasto-smeđ, ružičasto-ljubičast ili hrđastosmeđe-ljubičast, vrlo različitog spektra boja od sive do smeđe, sredina je obično malo tamnije smeđa, koprena je u početku bijela; rub je tanak, najprije je podvijen, a u starosti se izravna.

Stručak: 1-5 (6) cm visok i 0.5-1 (1.3) cm debeo, vitak, malo je zakrivljen, pun pa šupalj, osnova je malo batinasto zadebljana; prekriven je kremasto-žućkastom koprenom (vlakancima), bjelkast, blijedoljubičast do plavo-ljubičast, više je ljubičast na gornjem dijelu, često je žućkast ispod prstenaste zone.

Listići: Tanki, dosta su gusti, izrezani uz stručak, slobodni; u mladosti plavkasto-ljubičasti pa ljubičasti, zatim ljubičasto-smeđi i u starosti cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične do kuglaste, sitno bradavičave, 7.5-11 x 4-7.3 cm; otrusina je boje hrđastosmeđa.

Meso: U mladosti bijelo do svijetloljubičasto, zatim ljubičasto, vodenasto; miris slab na gljive i slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u svim tipovima šuma, po parkovima, šumskim livadama bogatim mahovinom, šumskim puteljcima, šumskim čistinama i proplancima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Pojedini je autori (Josipović) je smatraju nejestivom vrstom, vjerojatno zbog sličnosti s nekim nejestivim koprenkama.

Napomena: Predstavlja skupinu koprenki koju karakterizira na jednu stranu nakrivljeni stručak i široko ispupčeni klobuk. Dio je skupine u kojoj se nalazi hrđavolisičja koprenka (Cortinarius caninus), a teško se može zamijeniti nekom drugom vrstom zbog svog karakterističnog izgleda.

PRIJATNA KOPRENKA

Cortinarius anserinus (Velen.) Rob.Henry

Klobuk: 4-12 (14) cm širok, u početku polukuglast, poslije konveksan pa raširen, čak udubljen, po vlažnom vremenu mazav i sluzav, rub dugo vremena podvijen, kožica se lako guli; najprije je svijetlokrem, zatim žut, sivkasto-žut, zelenkasto-žut do žuto-smeđ, urašteno vlaknast.

Stručak: 6-8 cm visok i 0.6-2 (2.5) cm debeo, valjkast, u početku pun, poslije malo šupalj, uzdužno vlaknast, na bazi je s obrubljenom bulbom; koprena je prvo svijetloplava, kasnije je oker-smeđa do hrđastosmeđa, na dnu je bijel do žućkast, na vrhu je plavkasto-ljubičastog tona.

Listići: Gusti, prirasli, u početku su svijetloljubičasti, poslije su ljubičasto-smeđi do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, bradavičave, (10) 10.3 - 12.1 (13.7) × (4.9) 5.6 - 6.4 (7) µm, Q = (1.6) 1.7 - 2.1 (2.3), N = 120, Me = 11.2 × 6 µm, Qav = 1.9; otrusina je smećkasta.

Meso: Čvrsto, bijelo, svijetloljubičasto u stručku i uz rub klobuka, osobito uz listiće; miris je slatkast na voće, šljive, a okus je gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Sliči joj svečana koprenka (Cortinarius dionysae) koja raste u crnogoričnim šumama, miris i okus mesa su na brašno ili krastavce i nejestiva je vrsta.

Cortinarius argenteopileatus - created on October 2016 in Beaver Creek State Forest, East Liverpool, Ohio, USA by mycowalt

SREBRNASTA KOPRENKA

Cortinarius argenteopileatus Nezdojm.

Engleski naziv: Silvertop Webcap

Klobuk: 3-10 cm širok, u početku polukuglast, zatim konveksan pa raširen, tupo ispupčen; plavkasto-ljubičast, kasnije izblijedi, kožica je suha i vlaknasto-čehava, rub je dulje vrijeme poodvijen s ostacima koprene, koja je u početku bijela.

Stručak: Visok 4-8 cm, osnova je ponekad zadebljana, lomljiv, po dužini bijelo vlaknast, kada spore sazriju koprena poprimi boju otrusine, odnosno crvenkasto-smeđu.

Listići: Prirasli sa zubcem, u početku plavkasto-ljubičasti, poslije postanu hrđastosmeđi.

Spore: Kuglaste do eliptične, bradavičave, 7.5-8.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa.

Meso: U početku sivo-ljubičasto, poslije krem; miris i okus na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, u blizini bjelogoričnog drveća, najčešće breza, u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom gljivom.

Napomena: Zbog sličnosti može se zamijeniti s bijeloljubičastom koprenkom (Cortinarius alboviolaceus) koja nema vlaknasto-čehasti klobuk i više je ljubičasto nahuknuta, a listići nisu u početku plavo-ljubičasti. Opisana vrsta ima najprije blijede listiće, a kada sazriju, spore imaju cimetastu boju.

Cortinarius armeniacus - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

MARELIČNA KOPRENKA

Cortinarius armeniacus (Schaeff.) Fr.

Etimologija: armeniacus (lat.) = koje se odnosi na marelicu. Po boji marelice.

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, stožasto-zvonolik i konveksno-ispupčen, tupo je ispupčen, površina je na rubu vlaknasto-čekinjasta i sa svilenastim odsjajem, blistav; narančasto-smeđ, cimetastosmeđ, oker-smeđ ili crvenkasto-smeđ, vodenast, u starosti i po suhom vremenu izblijedi i postane žuto-oker boje, između sredine i bjelkastog ruba često sa svjetlijim pojasom.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 0.7-1.5 (1.8) cm debeo, promjenljivog je oblika, manje ili više je valjkast, lagano je zadebljan i vretenast; bijel, kremast, u gornjem dijelu često smećkast, površina je vlaknasta i s nekad upadljivim bijelim vunastim prstenastim pojasom od ostataka ovoja, također prekriven hrđastosmeđim prahom od spora.

Listići: Izrezani su uz stručak, prirasli, gotovo su silazeći, nisu gusti, prilično su široki; najprije su žućkasto-smeđi, kasnije cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7.5-9.6 x 4.5-5.7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Slabe je konzistencije, bijelo, blijedooker do crvenkasto, u gornjoj trećini stručka svijetlosmeđe prošarano, ponekad ljubičasto na vrhu stručka; miris je malo kiselkast, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi sa smrekom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Boja marelice nije jako uočljiva kao što to ukazuje njeno ime. Od sličnih vrsta razlikuje se po jako dekoriranom stručku i blistavoj površini klobuka. Ne bi trebalo biti problema pri determinaciji ove vrste.

Cortinarius armillatus - created in Finland by Meri-Tuuli Winberg

PRSTENASTA KOPRENKA

Cortinarius armillatus (Fr.) Fr.

Etimologija: armilla (lat.) = narukvica, prsten. Po dekoraciji po površini stručka.

Engleski naziv: Red Banded Webcap

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, spljošteno-poluloptast, rub je dugo vremena podvijen; žuto-narančaste do hrđastosmeđe boje, obično s rđasto-narančastim čehicama, malo vodenast, u starosti blijedi.

Stručak: 6-14 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, lagano je batinast, malo je širi na vrhu ispod klobuka; bijel, na vrhu je svijetlosmećkast, na bazi je s blijedoružičastim micelijskim hifama; zastorak je je ciglasto-crvenkast, ima ovratnik kojeg često čini nekoliko prstenastih ostataka zastorka.

Listići: Prirasli su na stručak, cimetastosmeđi do hrđastosmeđi, oštrica je uglavnom nešto svjetlije boje.

Spore: Eliptične, duguljaste, 9.5-12 x 6-7 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Bijelo, krem-sivkasto do svijetlosmećkasto; miriše na rotkvice i ponekad slabo na plijesan, a okus također na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen najčešće u miješanim i bjelogoričnim šumama te po močvarnim područjima, obično u simbiozi s brezom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog okusa. Njezino se prikupljanje ne preporučuje neiskusnijim gljivarima, jer se lako zamijeni s koprenkama koje sadrže smrtonosni alkaloid orelanin. Zapravo, prema nedavnoj studiji iz 2016. godine, sadrži nešto orellanina, ali u količinama manjim od 1% količine sadržane u planinskoj koprenki (Cortinarius orellanus). Zbog svega navedenog je bolje izbjegavati ovu vrstu.

Napomena: Vrlo je lijepa koprenka zbog ujednačene cimetaste boje na svim dijelovima, prisutna je i dosta upadljiva dekoracija stručka narančaste boje.

Cortinarius bivelus - created in Norway by unknown

DVOPRSTENASTA KOPRENKA

Cortinarius bivelus (Fr.) Fr.

Etimologija: bis (lat.) = dvaput + velum (lat.) = veo. Po dvostrukoj dekoraciji.

Engleski naziv: Woollyfoot Webcap

Klobuk: 3-8 (9) cm širok, konveksno-zvonolik, ubrzo se spljošti i ispupči na sredini, nepravilnog je oblika, rub je tanak i podvijen prema unutarnjoj strani, kožica lagano prelazi preko ruba; površina je obično naborana prema vanjskoj strani gdje se nalazi svilenasti ovoj u tragovima, malo je vodenast, blistav, prekriven je uraštenim radijalnim vlakancima, smeđo-crvenkast, narančasto-smeđ ili cimetastosmeđ.

Stručak: 5-8 cm visok, batinast je i bulbozan, bulba nije obrubljena; bjelkast do svijetlosmeđ, prisutna je prstenasta zona ili prirašteni vunasti vjenčić, bijele je boje, uglavnom je cjelovit, ali često i izlomljen.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prirasli, oštrica je cjelovita, nešto je svjetlija pa boje ostalog dijela, svijetlosmećkasti, krem-crvenkasti ili hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, 9-11 x 5.7-7.1 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Dosta je kompaktno, ali je ubrzo nešto mekše konzistencije, spužvasto, sivkasto do sivo-smeđe, s prisutnim hrđastosmeđim mrljicama, osobito na oštećenom mjestu ili na mjestu gdje se pritisne; miris je slab na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šuma, obično u simbiozi s brezama, po parkovima, na pjeskovitom i kiselom tlu siromašnom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dosta je sličnih vrsta u skupini Telamonia, kao što je promjerice vunasta koprenka (Cortinarius laniger). Razlikuje se po mnogo gušćim listićima i jasnije izraženom vjenčiću.

LJUSKAVA KOPRENKA

Cortinarius bolaris (Pers.) Fr.

Engleski naziv: Dappled Webcap

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je otvoren, u starosti je izvrnut, prekriven je malim crvenim do bakrenosmeđim čehama i to osobito na sredini, kod razvijenih gljiva je crvenog ili bakreno-crvenog tona, u starosti se raspucava.

Stručak: 2.5-8 cm visok i 1-1.2 cm debeo, valjkast, ujednačene debljine, nekad pri dnu je tanji, a nekad i deblji; u pravilu je malo svjetliji od klobuka, žučkast, malo je bakreno-crvenkasto čehasto-vlaknast, iznad koprene je bjelkast, a ispod koprene bakreno-crvenkast ili smeđo-crvenkast.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku, oštrica je često nazubljena; u pravilu su oker, svijetlosmećkasti ili smeđi, zatim su crvenkasto-smeđi do rđasto-smeđi.

Spore: Kuglaste, eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, sitno bradavičave, (5.1) 5.4 - 6.8 (8) × (4) 4.6 - 5.3 (5.7) µm, Q = (1) 1.1 - 1.4 (1.7), N = 60, Me = 6.3 × 4.9 µm, Qav = 1.3; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, na prerezu lagano požuti, često jače u bazi stručka; miris nije izražen, a okus je blag do lagano gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u šumama bukve, a rjeđe se pronađe po šumama hrasta, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, a lako se pomiješa s nekim drugim crvenkastim koprenkama koje sadrže orelanin i za koje se zna da su smrtno otrovne. Ne sadrži orelanin ili tvari koje imaju sličan učinak na bubrege, ali sadrži druge smrtonosne toksine. Također se smatra vrlo toksičnom za gastrointestinalni trakt i prijavljeno je nekoliko trovanja.

Napomena: Sliči opasnoj rumenoj koprenki (Cystinarius rubicundulus) koja ima manje čehast klobuk i stručak, a kada se kuša slina se oboji žuto.

Cortinarius bovinus - created on September 2013 in Poland by Jerzy Opioła

KRAVLJA KOPRENKA

Cortinarius bovinus Fr.

Engleski naziv: Bovine Webcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije polukuglast, poslije konveksan, mesnat, gladak; svijetlosmećkast, žuto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ ili maslinasto-smeđ, sredina je tamnija, rub u mladosti s opnastim i vunastim bijelim do smeđim ostacima ovoja, malo je vodenast.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.5-1 (2) cm debeo, ispod klobuka valjkast, pun, prema osnovi naglo se širi i postaje trbušast; osnova je bijela, s cimetastosmećkastim vlanima, vrh je svjetliji, baza je bijelo maljava od micelija.

Listići: Prilično razmaknuti, izrezani uz stručak, slobodni, pomiješani s lamelulama; svijetlosmećkasti do sivkasto-smeđi, kasnije cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta, nazubljena, malo valovita.

Spore: Eliptične, bradavičave, 8-11 x 5.5-7 µm; otrusina hrđastosmeđa.

Meso: Spužvasto, pomalo vlaknasto, debelo, bjelkasto do žuto-smećkasto; miris je kiselkast, na fermentirano voće, a okus je malo kiselkast i neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom i jelom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog okusa.

Napomena: Ima vrlo veliku sličnost s toljagastom koprenkom (Cortinarius cliduchus) od koje se bitno razlikuje po bijelom mesu ugodna mirisa i uskim oker-smeđim listićima. Spomenuta slična koprenka ima ljubičaste listiće, a meso vrlo neugodan miris na plin.

Cortinarius brunneus - created in Finland by Petri Roponen

KESTENJASTA KOPRENKA

Cortinarius brunneus (Pers.) Fr.

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe. Po boji.

Engleski naziv: Brown Webcap

Klobuk: 2-9 (10) cm širok, prvo je zvonolik pa konveksan ili spljošten, jako je ispupčen i mesnat na sredini; po vlažnom vremenu je tamne tamnosmeđe, sivo-smeđe, cimetastosmeđe ili crvenkasto-smeđe boje, a po suhom vremenu blijedi do oker-žućkaste boje, rub je u mladosti s paučinastim sivkastim ostacima ovoja.

Stručak: 5-9 (11) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, batinast je i proširen prema bazi, prvo je pun pa šupljikav; crvekasto-smeđ do tamnosmeđ, u mladosti prekriven tankim bijelim ovojem, ponekad cik-cak vlaknast poput zmijske kože, s crtastim je ili prstenastim vlaknastim ostatkom zastorka.

Listići: Široki, izmiješani su s lamelulama, stisnuti, karakteristično su visoki, prirasli su na stručak s kukicom; ljubičasto-smeđi do cimetastosmeđi ili tamnosmeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, bradavičave, 7.7-12 x 5-7.4 µm; otrusina je hrđastosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Smećkasto, tamnosmeđe ili crvenkasto-smeđe, vlaknasto; miris i okus su na zemlju i na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, na travnatim površinama bogatim mahovinom, voli vlažno i kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Tipični je primjerak skupine Telamonia koja uključuje mnogo koprenki, ima karakteristički suho-vlaknasti klobuk i upadljive bijele ostatke zastorka koji tvore vjenčić koji je iste boje kao i ostaci zastorka na rubu klobuka. Najčešće raste po šumama smreke i ponekad je dosta velikih dimenzija.

BULLIARDOVA KOPRENKA

Cortinarius bulliardii (Pers.) Fr.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Pierre Bulliarda.

Engleski naziv: Hotfoot Webcap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prilično je mesnat, u mladosti je zvonoliko-konveksan pa kasnije raširen, nije ispupčen na sredini, provodnjen; crvenkasto-smeđ do oker-smeđ, vodenast, u starosti izblijedi, rub je često nepravilno naboran i s crvenkastim ostacima ovoja.

Stručak: 6-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, najprije je zdepast pa kasnije valjkast, baza često završava šiljato, pun, vlaknast; crven do smeđ, na vrhu je ljubičast, a od sredine prema bazi sve crveniji što je i najtipičnija karakteristika ove vrste, na bazi s crvenkastim micelijem.

Listići: Rijetki, nejednako su dugi, široki, kukasto-prirasli; najprije su malo ljubičasto-smeđi, zatim crvenkasto-smeđi, na kraju cimetastosmeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, duguljaste, sitno bradavičave, (7.1) 7.3 - 8.6 (9.7) × (4.3) 4.8 - 5.5 (6) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 8 × 5.1 µm, Qav = 1.6; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Svijetlosmećkasto, u bazi stručka je crvenkasto; miris je kiselkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u tamnijim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Vrlo je lijepa koprenka sa stručkom plameno-crvene i smećkasto-crvene boje na gornjem dijelu prema klobuku, ako se obrati pozornost na navedene karakteristike stručka teško se može zamijeniti s drugim koprenkama.

MODROLJUBIČASTA KOPRENKA

Cortinarius caerulescens (Schaeff.) Fr.

Etimologija: caeruleus (lat.) = modar, plavetan, mrkoplavičast, nebeski. Po boji.

Engleski naziv: Mealy Bigfoot Webcap

Klobuk: 5-10 (12) cm širok, u mladosti je polukuglast pa zatim gotovo otvoren i ispupčen, kožica je mazava po vlažnom vremenu, a s blistavim odsjajem po suhom vremenu, rub je dugo vremena podvrnut, kožica se lako guli; u početku je plavo-ljubičasto-siv, u starosti izblijedi pa postane plavo-siv.

Stručak: 4-6 cm visok, debeo, čvrst, zdepast, kratak, na bazi je naglo i jako zadebljan u obrubljenu bulbu širine do 4 cm; svilenast, nešto je svjetliji od klobuka, sivo-ljubičast, pri vrhu se nalaze dlakavi ostaci nježne ljubičasto-sivkaste koprene, poslije su ostaci koprene žućkasti do svijetlooker boje, bulba je u mladosti bijela, a kasnije žuta do smeđa.

Listići: Široki, prilično su trbušasti, dosta su gusti, tanki; u mladosti su smećkasti, plavkasto-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, na kraju su gotovo hrđastosmeđi, izrezani su uz stručak, slobodni, oštrica je nepravilna.

Spore: Bademaste, bradavičave, 8.5-12 x 1.7-6 µm; otrusina je žućkasto-hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, kasnije u stručku svijetloljubičasto pa sivo-ljubičasto, ispod kožice klobuka manje-više žućkasto, u starosti postaje crvenkasto i žuto-smeđe u bazi; miris neugodno zaudara na plijesan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Ne reagira u dodiru s kemijskim reagensima.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve i hrasta, u simbiozi s raznim bjelogoričnim vrstama, na vapnenastom tlu; česta je vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Pojedini autori tvrde da je prilično ukusna vrsta, drugi tvrde da je nejestiva zbog neugodnog mirisa i gorkastog okusa mesa, a treći je opisuju kao otrovnu. Zbog svega navednog smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova lijepa koprenka raste karakteristično u bjelogoričnim šumama. Po boji je slična modra koprenka (Cortinarius cyaneus) koja je s nešto tamnijom, modrom površinom stručka i klobuka. Koprenka Cortinarius depallens je u mladosti blijedo plavo-ljubičasta, ali ubrzo promijeni boju u oker-crvenkastu ili u oker-slamnatožutu. Vrsta Cortinarius dibaphus je vitkija, manja rastom i nije mesnata poput modre koprenke.

Cortinarius refectus - created on October 2019 in Provincia di Bergamo, Italy by Federico Calledda

DVOBOJNA KOPRENKA

Cortinarius cagei Melot

Engleski naziv: Bicoloured Webcap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, stožasto-zvonolik pa raširen i ispupčen na sredini, površina je vodenasta; ljubičasto-smeđe, kestenjastosmeđe i crvenkasto-smeđe boje po vlažnom vremenu, po suhom vremenu može biti skoro bjelkast do ljubičasto-oker, vremenom dosta izblijedi, rub je prekriven bijelim ovojem.

Stručak: 1-7 (8) cm visok i 0.5-1.3 (1.7) cm debeo, vitak, manje-više je pravilan, sužen je ili gotovo korjenast na bazi; površina je s dosta prolaznim bijelim ovojem, poslije je na vrhu bjelkast, a ostali dio je manje ili više ujednačeno svijetloljubičast, cik-cak poput zmijske kože.

Listići: Prilično su krupni, prirasli ili kratko silaze po stručku, razmaknuti su i široki, izmiješani s lamelulama; najprije su oker-smećkasti, svijetlosmeđi ili narančasto-smeđi, u starosti su cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta i nazubljena.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7-9.4 x 5-6.2 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bijelo, svijetloljubičasto, bijelo je u klobuku i u bazi stručka, a u plavo-ljubičasto u ostalom dijelu stručka, miris i okus na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, na kiselom tlu obraslom mahovinom, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dio je skupine Telamonia cimetastosmeđe i ljubičaste boje koje je teško međusobno razlikovati samo na temelju izgleda. U istoj skupini su vrsta Cortinarius scutulatus, razorna koprenka (Cortinarius evernius), kao i mnoge druge vrste. Neke vrste mirišu po rotkvicama, hrenu, a neke vrste nemaju izražen miris.

LIJEPOOBOJENA KOPRENKA

Cortinarius calochrous (Pers.) Fr.

Etimologija: kalos (gr.) = lijep + chrous (gr.) = boja, ton. Po boji.

Klobuk: 3-11 (13) cm širok, prvo je konveksan, poslije je otvoren i lagano ulegnut na sredini, gladak, suh, po vlažnom vremenu je sluzav i ljepljiv, svijetložut, žuto-smeđ, oker-smeđ do sivo-smeđ, na sredini je sitno čehav.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 1.2 (1.5) cm debeo, na bazi s obrubljenom bulbom, koja je 2 -2.5 (3) cm široka, bijelo-kremast, svijetložut ili oker-siv, ostaci koprene su okerasto-smeđi do hrđastosmeđi, ostaci ovoja na rubu bulbe su žuto-oker, a prema dnu smećkasti.

Listići: Gusti, prirasli, ljubičasti, zatim su sivkasto-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, na krajevima usko zaobljene ili šiljaste, površina je prekrivena s izoliranim bradavicama, amiloidne, 9-13 x 5-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, bijelo-kremasto; miris nije izražen ili je na zemlju, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso ne reagira s 40% otopinom KOH-a, vrlo rijetko postane slabo svijetloružičasto do crvenkasto-smeđe, u klobuku i uz rub bulbe oker-smeđe do smeđe, a u donjoj strani bulbe blijedo-smećkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu. Rijetka je vrsta i potrebna je zaštita.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Pojedini autori tvrde da izaziva gastrointestinalne tegobe pa se smatra nejestivom vrstom.

Napomena: Po boji je slična koprenka Calonarius insignibulbus, kojoj je meso uz rub donjeg dijela stručka i gornje strane bulbe lagano ljubičasto.

KAMFORNA KOPRENKA

Cortinarius camphoratus (Fr.) Fr.

Etimologija: camphoratus (lat.) = poput kamfora. Po mirisu.

Engleski naziv: Goatcheese Webcap

Klobuk: 2-9 (12) cm širok, prilično je mesnat, nepravilno vijugav, tupo-konveksan, kožica je suha; vlaknast, skoro bjelkast ili svijetloljubičast do plavkasto-ljubičast, vodenast, izblijedi, poslije je na sredini svijetlosmećkast ili žuto-smeđ.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-1.5 cm debeo, pun, skoro je valjkast, batinasto je zadebljan na bazi; jako je vlaknast, blijedoljubičast, prekriven je hrđastosmeđim prahom od spora.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli su na stručak; ljubičasti do cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 8.5-11 x 5.5-6.5 µm; otrusina je žuto-smećkasta.

Meso: Izdašno, bjelkasto je do blijedoljubičasto, uglavnom oker pri dnu stručka, s ljubičastim je mrljama, osobito u stručku; jako i neugodno miriše na koze, znojne noge ili truli krumpir, a okus neugodan i odvratan.

Kemijske reakcije: Kožica u dodiru s kalijevom lužinom postane svijetlorida ili sivo-smeđa; negativno reagira na gvajakol, kiseline, amonijak, srebrni nitrat i sl.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, na vlažnom tlu, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem; dosta je česta vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog neugodnog mirisa i okusa mesa, a dio autora navodi da je otrovna i da uzrokuje gastrointestnalne poremećaje. Zbog svega navedenog se smatra otrovnom vrstom.

Napomena: Ovoj gljivi po boji, izgledu, a ponekad i po staništu dosta sliči kozja koprenka (Cortinarius traganus) od koje se razlikuje po mirisu koji ne podsjeća na acetilen, kozja koprenka ima oker boju mesa, s nježnim ljubičastim tonom. Fries svrstava ovu vrstu u rod Inoloma, dok je noviji autori svrstavaju u rod Sericeocybe. Najprepoznatljivija je po mirisu po trulom voću ili kozama, ukratko, užasno zaudara.

Cortinarius caninus - created in Finland by Tapio Kekki

HRĐAVOLISIČJA KOPRENKA

Cortinarius caninus (Fr.) Fr.

Etimologija: caninus (lat.) = pasji. Po obliku.

Engleski naziv: Canine Webcap

Klobuk: 3-10 (14) cm širok, konveksan, gotovo poluloptast, gol, u mladosti sjajan, rub je dugo vremena podvijen; žuto-smeđ, sivkasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, svilenasto-dlakav.

Stručak: 8-12 x 0.8-1.2 cm, batinasto zadebljan na bazi ili bulbozan; urašteno je vlaknast, bjelkast do svijetlosmećkast, samo na vrhu blago ljubičast, često je s dlakavim ostacima ovoja smećkaste boje.

Listići: Široki, dosta su gusti, prirasli; najprije su ružičasto-smećkasti, kasnije ljubičasto-plavkasti ili ljubičasto-smeđi i na kraju cimetastosmeđi.

Spore: Kuglaste do eliptične, 7.8-10.2 x 5.8-6.8 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Mekano, bijelo do svijetlosmećkasto, u starosti posmeđi; miris slatkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, najčešće u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najznačajnija karakteristika ove vrste je dosta promjenljiva cimetastosmeđa boja na svim dijelovima. Stručak je trajno smećkast i dosta vitak, valjkast, a klobuk je dosta pravilnog oblika i izravnat. Dio je skupine u kojoj je najtipičnija nepravilna koprenka (Cortinarius anomalus).