Dobrodošli na cromushrooms
Mollisia caespiticia

Mollisia caespiticia - created in Norway by unknown

 Info
CC-BY-SA

Nejestiva gljiva

SIVA LONČICA

Mollisia caespiticia (P.Karst.) P.Karst.

Etimologija: caespiticus (lat.) = rasprostranjen u gustom naselju, rasprostranjen u travnjacima. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Mollisiaceae / Mollisia

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 mm široko, u mladosti je u obliku pehara ili plitke zdjelice, kasnije se raširi i poprimi nepravilan oblik diska, na osnovi nema stalak, nego se izravno drži za supstrat, glatka; unutarnja je himenijalna površina svijetlosiva, rub je bjelkast, vanjska je sterilna strana slične boju kao himenijalna površina.

Spore: Eliptične do vretenaste, zadebljane na jednom kraju, glatke, amiloidne, 4-6 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) vrbe bez kore, a prema podacima iz literature može rasti i na krupnim drvnim ostacima drugog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka može zamijeniti s brojnim sličnim mješinarkama, osobito s johinom tvrdočaškom (Pyrenopeziza benesuada), koja najčešće raste na krupnim drvnim ostacima johe. Spomenuta mješinarka ima veće spore (7-9 x 1.5-2 µm) i veće mješinice (50-70 x 5-5.5 µm).

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1829. Mollisia caespitica (Karst.) Karst.

  2. Mollisia caespiticia (P.Karst.) P.Karst. 2023. https://www.gbif.org/species/2585015

Mollisia cinerea

Nejestiva gljiva

PEPELJASTA LONČICA

Mollisia cinerea (Batsch) P.Karst.

Etimologija: cinerea (lat.) = pepeljastosiva, sivosmeđa. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Mollisiaceae / Mollisia

Engleski naziv: Common Grey Disco

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 mm široko, u ranoj mladosti je u obliku zdjelice, a kasnije se nepravilno pločasto raširi, na osnovi nema stalak, glatko; unutarnja je himenijalna površina siva ili oker-siva, često je naborana, vanjska je sterilna strana iste boje ili je sivo-smećkasta s finim pahuljama, rub je izraženo bjelkast, valovit i uvijen tako da može sličiti rozeti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s dvije uljne kaplje, slabo amiloidne, 7-9 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine s donje strane ležećih trupaca ili grana raznog bjelogoričnog drveća, osobito javora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka lako može zamijeniti sa sličnim mješinarkama, kao što su crno-bijela lončica (Mollisia melaleuca) koja raste od listopada do ožujka na sličnom staništu, te drvna lončica (Mollisia ligni) koja najčešće raste na mrtvom drvu hrasta i kestena. Obje spomenute mješinarke imaju eliptično-vretenaste spore i na krajevima nemaju uljne kaplje.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1823. Mollisia cinerea (Batsch ex Mérat) Karst.

  2. Mollisia cinerea (Batsch) P.Karst. 2023. https://www.gbif.org/species/3490580

Mollisia discolor

Mollisia discolor - created in Norway by Siv Moen

 Info
CC-BY

Nejestiva gljiva

DVOBOJNA LONČICA

Mollisia discolor (Mont. & Fr.) W.Phillips

Etimologija: dis- (lat.) = različit odvojen + color (lat.) = boja. Po različitim bojama.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Mollisiaceae / Mollisia

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 mm široko, u ranoj mladosti je u obliku pehara ili plitke zdjelice, poslije se nepravilno raširi, na osnovi nema stalak, nego se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna strana glatka i svijetlosiva, poslije izblijedi, vanjska je sterilna strana malo smećkasta, rub je valovit i svjetliji.

Spore: Eliptične, glatke, sadrže nekoliko uljnih kapljica, prozirne, 7-9.5 x 2-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, osobito drijenka (Cornus).

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je mješinarku lako zamijeniti s tamnosivom zdjeličarkom (Tapesia fusca) koja se može pronaći na istome staništu i u isto vrijeme. Međutim, njezino plodno tijelo (apotecij) poslije poprimi žućkasto-oker boju.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1825. Mollisia discolor var. longispora Le Gal; 1830. Mollisia discolor (Montagne) Phillips

  2. Mollisia discolor (Mont. & Fr.) W.Phillips. 2023. https://www.gbif.org/species/2585082

Mollisia ligni

Mollisia ligni - created in Netherlands by Ruud en Betty van Middelkoop

 Info
CC-BY-NC-ND

Nejestiva gljiva

DRVNA LONČICA

Mollisia ligni (Desm.) P.Karst.

Etimologija: lignum (lat.) = drvo, stablo. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Mollisiaceae / Mollisia

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-1 (1.5) mm široko, u ranoj je mladosti okruglasto, ubrzo poprimi oblik pehara, šalice ili plitke zdjelice, poslije postane nepravilno, na osnovi nema stalak, nego se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna površina glatka, bijela, siva i tamnosiva s blagom plavkastom nijansom, vanjska je sterilna strana tamnosmeđa i sitno pahuljičasta, rub je bjelkast, što se osobito ističe kod u mladosti.

Spore: Vretenaste do eliptične, zadebljane na jednom kraju, glatke, prozirne, 18-21 x 4-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, prozirno, elastično; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdobljima bez mraza na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito hrasta i pitomog kestena.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na navedenom staništu rastu brojne vrste mješinarki s kojima se opisana mješinarka može zamijeniti. Vrlo su slične mješinarke Mollisia cinerea, te crno-bijela lončica (Mollisia melaleuca) koje se uglavnom razlikuju po boji plodnog tijela. Opisana se mješinarka osobito ističe bjelkastim rubom i nikada nije tako nepravilno pločasto raširena kao spomenuta Mollisia cinerea.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1828. Mollisia ligni (Desm.) Karst.

  2. Mollisia ligni (Desm.) P.Karst. 2023. https://www.gbif.org/species/2584950

Mollisia melaleuca

Mollisia melaleuca - created in Netherlands by Cor Noorman

 Info
CC-BY-NC-ND

Nejestiva gljiva

CRNO-BIJELA LONČICA

Mollisia melaleuca (Fr.) Braunaud

Etimologija: melas (gr.) = crn + leukos (gr.) = bijel. Po kontrastu boja.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Mollisiaceae / Mollisia

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-1.5 (2) mm široko i 0.5-2 mm visoko, najprije je u obliku zdjelice, zatim se raširi u obliku diska i poprimi vrlo nepravilan i valovit izgled, na osnovi nema stalak, nego se izravno drži za supstrat; gornja je himenijalna površina glatka, bijela, sivkasta, kremasta do blijedooker, kada se osuši postane blijedožućkasto, vanjska je strana crno-smeđa do crnkasta.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 7-13.8 x 2.4-3 µm, otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdobljima bez mraza kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća bez kore.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rijetka je vrsta. Postoji čitavo mnoštvo sitnih mješinarki od kojih je većina jedva vidljiva bez povećala i obično se mogu determinirati samo pomoću mikroskopa.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1826. Mollisia melaleuca (Fr.) Sacc.

  2. Mollisia melaleuca (Fr.) Brunaud. 2023. https://www.gbif.org/species/12176512

Mollisia olivascens

Mollisia olivascens - created on July 2013 in Дмитровский р-н, Орловская обл., Russian Federation by Eugene Popov

 Info
CC-BY

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Nedovoljno poznata vrsta

MASLINASTA PLOČICA

Mollisia olivascens (Feltgen) Le Gal & F.Mangenot

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Mollisiaceae / Mollisia

Plodno tijelo (apotecij): 1-6 (8) mm široko, u mladosti je zatvoreno, kasnije se spljošti u obliku diska, na osnovi nema stalak, nego se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna površina plava do sivo-plava, vanjska je površina prekrivena smeđim hifama, rub je bjelkasto obrubljen, djelomično je malo ružičasto-plav, dugo je vremena savijen prema gore.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, 10.8-13.5 x 2.7-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-plavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u kontinentalnim i mediteranskim listopadnim šumama od svibnja do listopada, a u mediteranskim zimzelenim šumama tijekom veljače i ožujka, kao saprofit na trulim trupcima i mrtvim uspravnim stablima te na ostacima žilišta panjeva različitih vrsta hrastova i breza, u listopadnim i zimzelenim starim šumama je uvijek u prisutnosti mahovine. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na planini Medvednici.

Doba rasta: 2, 3, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rijetka je vrsta. Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.

Referentni izvori:

  1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Maslinasta pločica (Mollisia olivascens (Feltgen) Le Gal et F.Mangenot)

  2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Maslinasta pločica (Mollisia olivascens)

  3. Mollisia olivascens (Feltgen) Le Gal & F.Mangenot. 2023. https://www.gbif.org/species/2585094

Mollisia rosae

Mollisia rosae - created on June 2022 in Tampere, Härmälänsaari, Finland by Unto Söderholm

 Info
CC0

Nejestiva gljiva

RUŽINA LONČICA

Mollisia rosae (Pers.) P.Karst.

Etimologija: rosa (lat.) = roza, ruža. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Mollisiaceae / Mollisia

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-1.5 (2) mm široko, u ranoj mladosti je u obliku mjehurića, kasnije sliči peharu ili je nepravilno stisnuto, ako raste zbijeno na osnovi nema stalak, nego raste na tamnosmeđem subiculumu; unutarnja je himenijalna površina glatka, sivkasta, krem-smeđa, okerasto-smeđa, svijetlosmeđa i tamnosiva, u starosti je crno-smeđa do sivo-crna, vanjska je sterilna strana bijelo do smeđe dlakava, rub je bjelkast, resast i valovit.

Spore: Valjkaste, glatke, na oba kraja sadrže po jednu uljnu kaplju, prozirne, 6-8 x 1.9-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bijelo, prljavo bijelo do kremasto-žuto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od travnja do lipnja, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane) ruže ili šipka (Rosa canina) koji leže na tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na otpalim češerima bora i ariša raste vrsta Tapesia strobilicola, koja naraste 0.5-1.5 mm široko, himenijalna jepovršina glatka i blijedooker do žućkasta, a vanjska je sterilna strana smeđa i dlakava. Na mrtvim stabljikama trstike (Phragmites communis) u proljeće i ljeto rastu žuta Tapesia retincola i mješinarka Mollisia hydrophila kojoj je himenijalna površina siva do blijedoplavkasta, a vanjska je sterilna strana tamnija i na osnovi smećkasta.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1831. Tapesia rosae (Pers. ex Fr.) Fuckel

  2. Mollisia rosae (Pers.) P.Karst. 2023. https://www.gbif.org/species/2584490

Tapesia fusca

Mollisia fusca - created on March 2022 in Rheinsberg, Germany by lindernia-w

 Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

TAMNOSIVA ZDJELIČARKA

Tapesia fusca (Pers.) Fuckel

Etimologija: fusca (lat.) = tamna, smeđa. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Mollisiaceae / Tapesia

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 (3) mm široko, u početku je okruglasto i zatvoreno, zatim je u obliku čašice, kasnije poprimi oblik diska ili zdjelice, u starosti se raširi i postane valovito, na osnovi nema stalak, nego se izravno drži za podlogu isprepletenim crno-smeđim hifama; unutarnja je himenijalna površina glatka, siva, plavo-siva, sivo-oker, maslinasto-plava do svijetlosmeđa, vanjska je strana smećkasta i glatka, rub je najčešće svjetliji.

Spore: Vretenaste do kobasičaste, blago zakrivljene, glatke, s jednom uljnom kapljom na jednoj strani, prozirne, 8-15 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, izvan razdoblja mraza, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, johe, bukve ili lijeske.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj mješinarki prilično sliči vrsta Mollisia cinerea, ali ona raste ljeti na mrtvim stabljikama končare (Filipendula ulmaria). Mješinarke koje pripadaju rodu Tapesia vrlo su slične mješinarkama iz roda Mollisia. Razlika je samo u tome što se mješinarke iz roda Tapesia razvijaju na mrežasto-pustenastim hifama (subiculum). Međutim pojedini autori smatraju da je spomenuta razlika nepouzdana, jer mješinarke iz roda Mollisia imaju na osnovi također manje-više razvijene hife slične sidru.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1832. Tapesia fusca (Pers. ex Mérat) Fuckel

  2. Tapesia fusca (Pers.) Fuckel. 2023. https://www.gbif.org/species/8913644

Calycina citrina

Nejestiva gljiva

ŽUTA GLATKOČAŠKA

Calycina citrina (Hedw.) Gray

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Pezizellaceae / Calycina

Engleski naziv: Yellow Fairy Cups

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-0.8 (1.1) cm široko, može imati oblik plitke zdjelice, diska ili gornja površina (himenij) može sličiti konveksnom disku, nema stalak već izravno sjedi na podlozi; vanjska strana i himenij su glatki, te imaju jednoličnu limunastožutu do sumporastožutu boju, rub je često malo tamniji.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 9-14 x 3-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Gotovo nepostojeće, bjelkasto do svijetložuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može vrlo lako zamijeniti s brojnim sličnim sitnim žutim zdjelicama. Osobito je slična pupčasta čašica (Hymenoscyphus umbilicatus) koja raste na panjevima jele. Međutim spomenuta vrsta ima excipulumu (vanjska strana plodnog tijela) manje-više paralelne hife. Vrlo su slične i sitne žute zdjelice iz roda Hymenoscyphus, ali one rastu na ostacima različitih trava.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1783. Bisporella citrina (Batsch. ex Fr.) Korf. & Carpenter

  2. Calycina citrina (Hedw.) Gray. 2023. https://www.gbif.org/species/5256859

Calycina claroflava

Calycina claroflava - created on November 2022 in Lausanne, Switzerland by Claudia Pogoreutz

 Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

SUMPORNA ČAŠICA

Calycina claroflava (Grev.) Kuntze

Etimologija: clarus (lat.) = svijetlo, sjajno, blistavo + flavus (lat.) = žuto. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Pezizellaceae / Calycina

Engleski naziv: Sulphur Disco

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1.5 (2) mm široko, oblika dugmeta, a poslije ima oblik pehara ili plitke zdjelice, na osnovi plodnog tijela gotovo da nema stalka ili je kod nekih primjeraka jedva vidljiv; himenij je gladak i limunastožut, vanjska strana i rub su iste boje te vrlo sitno pahuljičasti.

Spore: Eliptične, vretenaste, glatke, prozirne, 5-12 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo nepostojeće, žuto, mekano, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće lijeske, te na starim plodnim tijelima mješinarki iz porodice Sphaeriaceae.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka vrlo lako meže zamijeniti sa žutom čašicom (Calycina citrina), koja ima veće plodno tijelo (1-3 mm) i ne raste u nagomilanim hrpama, ni na starim plodnim tijelima iz porodice Sphaeriaceae. Također postoji velika sličnost sa žutim mješinarkama iz roda Hymenoscyphus koje najčešće rastu na mrtvim ostacima raznih trava i na osnovi plodnog tijela imaju istaknut stalak.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1786. Bisporella sulfurina (Quél.) Carpenter

  2. Calycina claroflava (Grev.) Kuntze. 2023. https://www.gbif.org/species/8008418

Calycina parilis

Calycina parilis - created in Netherlands by Laurens van der Linde

 Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

DVODIJELNA ČAŠICA

Calycina parilis (P.Karst.) Kuntze

Etimologija: par (lat.) = jednak, kao + ilis (lat.) = kapacitet ili mogućnost nečega. Po pravilnom obliku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Pezizellaceae / Calycina

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-0.8 cm širok, u mladosti ima oblik pehara, a poslije je slično zdjelici s 1 mm dugim stalkom s kojim se drži za supstrat; gornja je površina (himenij) glatka, a vanjska sitno pahuljičasta i bijela kao i stalak, rub je gotovo uvijek uvrnut prema himeniju.

Spore: Eliptične, vretenaste, glatke, prozirne, imaju 2 kaplje, 6-14 x 1.5-2 µm.

Meso: Gotovo nepostojeće, bijelo, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) breze.

Doba rasta: 9. 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka lako može zamijeniti s također bijelom običnom čašicom (Calycina vulgaris). Međutim, plodno tijelo spomenute vrste nije izrazito pahuljičasto (hife su kraće) i himenij u starosti postane oker-crvenkasto pjegav, te konačno cijelo plodno tijelo postane smećkasto. Vanjska je strana gotovo suhog plodnog tijela svjetlija, odnosno bjelkasto-smećkasta.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1805. Pezizella parile (Karsten) Dennis

  2. Calycina parilis (P.Karst.) Kuntze. 2023. https://www.gbif.org/species/5257123

Calycina vulgaris

Nejestiva gljiva

OBIČNA ČAŠICA

Calycina vulgaris

Etimologija: vulgaris (lat.) = običan, skupan, zajednički. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Pezizellaceae / Calycina

Plodno tijelo (apotecij): Do 1mm široko, ima oblik pehara ili plitke čašice sa ktakim i skoro nepostojećim stalkom; gornja himenijalna površina je glatka i bijela, vanjska neplodna strana je pahuljičasta i također bijela, a poslije cijelo plodno tijelo postane oker-krem pjegavo i konačno oker-smeđe.

Spore: Valjkaste, sa zaokruženim krajevima, 6-10 x 1.5-2 µm.

Meso: Gotovo nepostojeće, bjelkasto, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito lijeske i vrbe.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9. 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka, dok je mlada, je posve bijela i lako se može zamijeniti s drugim sitnim bijelim mješinarkama. Posebice je slična bijela dvodijelna čašica (Calycina parilis) koja raste na krupnim drvnim ostacima breze. Međutim, spomenuta vrsta do kraja životnog ciklusa ostaje bijela, a opisana vrsta u punom razvoju ima smeđo-ružičaste pjege, te konačno cijeli himenij poprimi ružičasto-smeđu nijansu.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1807. Pezizella vulgaris (Fries) Sacc.

  2. Calycina vulgaris (Fr.) Baral. 2023. https://www.gbif.org/species/5257138

Psilachnum chrysostigmum

Psilachnum chrysostigmum - created in Norway by Edvin W. Johannesen

 Info
CC-BY

Nejestiva gljiva

ŽUĆKASTA DLAKOČAŠKA

Psilachnum chrysostigmum (Fr.) Raitv.

Etimologija: chryso (lat.) = zlatno + stigma (gr.) = ožiljak, oznaka. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Pezizellaceae / Psilachnum

Plodno tijelo (apotecij): 0.1-0.3 (0.6) mm široko, u mladosti je kuglasto zatvoreno, kasnije je u obliku, pehara, zdjelice, čašice ili diska s kratkim stalkom; unutarnja je himenijalna površina bijela ili bjelkasta, u starosti je svijetlo mesnatoružičasta; vanjska je sterilna strana iste boje kao i unutarnja strana, rub je bijel ili žut, nazubljen i dlakav.

Stručak: Vrlo je kratak, prema bazi je nešto sužen, bjelkast.

Spore: Vretenaste, s jedne strane zadebljane, glatke, prozirne, 9.5-12.5 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, voštano, mekano, vrlo je nježno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u brojnim skupinama, na biljnim ostacima (stabljike, korijenje) bujadi (Pteridium aquillinum) i paprati (Nephrodium spp.).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Oko opisane mješinarke i drugih bijelih i žutih mješinarki u znanstvenim krugovima vlada prilična polemika.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1804. Helotium versicolor (Quél.) Boudier; 1806. Pezizella chrysostigma (Fr.) Sacc.

  2. Psilachnum chrysostigmum (Fr.) Raitv. 2023. https://www.gbif.org/species/7245991

Pyrenopeziza benesuada

Pyrenopeziza benesuada - created in Norway by Tove Jacobsen

 Info
CC-BY

Nejestiva gljiva

JOHINA TVRDOČAŠKA

Pyrenopeziza benesuada (Tul.) Gremmen

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Ploettnerulaceae / Pyrenopeziza

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-0.5 (0.8) mm široko, u mladosti je zdjeasto ili čašasto, kasnije je tanjurasto ili pločasto, na osnovi nema stalka i često se probija kroz koru drveta; unutarnja je himenijalna površina glatka, bijela, sivkasta, plavkasto-sivkasta ili maslinasto-sivkasta, vanjska je strana glatka i slične boju kao himenijalna površina, rub je zadebljan i valovit.

Spore: Eliptične do vretenaste, duguljaste, na jednom kraju zadebljane, glatke, prozirne, 9-16.5 x 2.2-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdoblju bez mraza kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (grane) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe ili johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka najčešće raste na krupnim drvnim ostacima (grane) vrbe, ali se pronađe i na johi. Zanimljivost je ove mješinarke što se probija kroz pukotine kore mrtvoga drva. Vrlo je slična siva lončica (Mollisia caespiticia), koja također raste na krupnim drvnim ostacima (grane) vrbe i drugog bjelogoričnog drveća. Međutim spomenuta mješinarka ima znatno manje spore (4-6 x 1-1.5 µm) i mješinice (40-60 x 5 µm). Raste u jesen na krupnim drvnim ostacima (grane) breze, bazge, ogrozda (Ribes spp.) i vrbe.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1824. Mollisia benesuada (Tul.) Phill.

  2. Pyrenopeziza benesuada (Tul.) Gremmen. 2023. https://www.gbif.org/species/2583835

Cudoniella acicularis

Cudoniella acicularis - created on November 2023 in Leeds Road Dum Wood, Dewsbury WF12 7HX, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Andy Donegan

 Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

HRASTOVA PRIBADAČA

Cudoniella acicularis (Bull.) J.Schröt.

Etimologija: aciculare (lat.) = igličast, bockati. Po načinu rasta na supstratu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Tricladiaceae / Cudoniella

Engleski naziv: Oak Pin

Klobuk (apotecij): 1-3 (4) mm širok, u mladosti poluloptast, zatim u obliku tanjura, diska, dugmeta ili jastučića, izravnat, u starosti ispupčen, gladak; najprije bijel, poslije postane sivkast do smećkast.

Stručak: 2-10  mm visok; bjelkast, svilenkast, prekriven dlačicama.

Meso: Bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Spore: Nepravilno vretenaste, glatke, prozirne, ponekad je uočljiva jedna pregrada, 12-22 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, kao i biljnih ostataka.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka od mješinarki iz roda Hymenoscyphus razlikuje po klobuku koji ima oblik jastučića. Lako je prepoznatljiva na starim panjevima hrasta, osobito zbog toga što posve bijelo plodno tijelo poslije postane sivkasto ili smećkasto.

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1798. Cudoniella aciculare (Bull. ex Fr.) Schroet)

  2. Cudoniella acicularis (Bull.) J.Schröt. 2023. https://www.gbif.org/species/2582073

Cudoniella clavus

Cudoniella clavus - created on June 2022 in Nurmijärvi, Suomi, Finland by Juha Samanen

 Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

POTOČNA PRIBADAČA

Cudoniella clavus (Alb. & Schwein.) Dennis

Etimologija: clavus (lat.) = štap, bodlja. Po obliku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Tricladiaceae / Cudoniella

Engleski naziv: Spring Pin

Klobuk (apotecij): 0.5-1 cm širok, ima izgled dugmeta ili je na sredini malo udubljen, gornja je himenijalna površina glatka, vanjska je strana također glatka; bjelkast, sivkasto-bjelkast do oker-bjelkast, katkad sa svijetloljubičastom nijansom, rub je valovit.

Stručak: 0.4-1.2 cm visok, po cijeloj dužini bradavičavo-maljav; bjelkast, prljavobijel do svijetlo-oker, baza je crno-smeđa.

Meso: Bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Spore: Nepravilno vretenaste, glatke, prozirne, ponekad je uočljiva jedna pregrada, 9.5-17.5 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Stanište: Raste u proljće, ljeto i jesen, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grančice, grane, lišće) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, osobito na gotovo istrunulim panjevima hrasta, ponekad i na biljnim ostacima koji često leže u vodi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu raste i donekle slična mješinarka Hymenoscyphus vernus, ali ona ima tamnije plodno tijelo i manje spore (7-11 x 3-4 µm).

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1797. Cudoniella clavus (A. & S. ex Fr.) Dennis, Sinonim: Cudoniella aquatica (Lib.) Sacc.

  2. Cudoniella clavus (Alb. & Schwein.) Dennis. 2023. https://www.gbif.org/species/3487016

Vibrissea filisporia

Vibrissea filisporia - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

 Info
CC-BY

Nejestiva gljiva

KRATKOSPORNA POTOČNICA

Vibrissea filisporia (Bonord.) Korf & A.Sánchez

Etimologija: philo (gr.) = ljubav prema + spora (gr.) = spora. Po značajkama.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Vibrisseaceae / Vibrissea

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 mm široko i visoko, u ranoj mladosti je okruglasto, kasnije je u obliku peharčića ili spljoštenog diska, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat; unutarnja je himenijalna površina glatka i bjelkasto-siva do sivo-oker, vanjska sterilna strana i rub su crvenkasto-smeđi, kasnije su hrapavi i zrnasti.

Spore: Končaste, glatke, prozirne, 150-160 x 1.5 µm.

Meso: Tanko, voštano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit krupnih vlažnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito johe, vrbe ili lijeske.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda Vibrissea postoji još nekoliko poznatih vrsta. Najčešća je mješinarka Vibrissea leptospora, koja raste u proljeće i ljeti na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća bez kore. Naraste 1-5 (7) mm široko te je u obliku diska, unutarnja je himenijalna površina blijedožućkasta do žuto-maslinasta, spore su končaste i velike 270-300 x 1.5-2 µm, mješinice su batinaste i velike 275-315 x 1.5-2 µm.

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1837. Apostemidium fiscellum (Karst.) Karst.

  2. Vibrissea filisporia (Bonord.) Korf & A.Sánchez. 2023. https://www.gbif.org/species/3484889

Vibrissea truncorum

Vibrissea truncorum - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

 Info
CC-BY

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste

NARANČASTA NITOGLAVKA

Vibrissea truncorum (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: truncus (lat.) = deblo, panj, truplo, balvan.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Vibrisseaceae / Vibrissea

Engleski naziv: Stream Beacon

Plodno tijelo: 10-20 mm visoko i 3-9 (15) mm široko, sastoji se od glavice i stalka, plodna je glavica okruglasta, u obliku leće ili blago konveksana; žuta, žuto-smeđa, žuto-narančasta, narančasta, narančasto-crvena, smeđe do crveno-smeđa; stalak je valjkast, u početku je pun, kasnije je šupalj, 2-4 mm debeo, bjelkast, proziran, sivkast do crno-smeđ, na donjem je dijelu smećkast, maslinasto-smeđ do maslinasto-crn, na bazi je s crnkastim je dlačicama.

Spore: Končaste, glatke, 130-200 x 1 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Voštano, kasnije je tvrdo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od sredine travnja do rujna, ovisno o podneblju i nadmorskoj visini, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće johe ili vrbe, zatim planinske oskoruše (Sorbus aucuparia), trušljike (Frangula alnus), gorskog javora, hrasta, breze, bukve, borovice, a rijetko i smreke, šumskog javora i grčkej jele (Alnus cephalonica); supstrati su s plodnim tijelima uvijek trajno natopljeni vodom; ova vrsta životni prostor nalazi u gorskoj zoni u različitim slatkovodnim staništima, dok u brežuljkastoj zoni živi samo na cretovima na jakim mrazištima; može živjeti isključivo u hladnim vodama na silikatnim i vodoodrživim podlogama, lišenim svakog onečišćenja. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, jedan je iz okolice Fužina, a drugi iz okolice Čabra.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom, jer zbog svoje veličine i konzistencije nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je vrsta po obliku plodnog tijela. Nalazi se na listi osjetljivih vrsta i zaštićena je vrsta.

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1836. Vibrissea truncorum Fries.

  2. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Narančasta nitoglavka (Vibrissea truncorum (Alb. et Schwein.) Fr.)

  3. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Narančasta nitoglavka (Vibrissea truncorum)

  4. Vibrissea truncorum (Alb. & Schwein.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/2581365

Ascocoryne albida

Ascocoryne albida - created in Finland by Stefan Jakobsson

 Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

BJELKASTA ČAŠICA

Ascocoryne albida (Berk.) Seifert

Etimologija: albidus (lat.) = bjelkasto. Po bijeloj boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Gelatinodiscaceae / Ascocoryne

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-2.5 (3.5) cm široko, u obliku je diska, poslije se nepravilno raširi; unutarnja, unutarnja je himenijalna strana glatka i često široko brazdasta, ružičasta, mesnatocrvena, ljubičasto-smeđa do ružičasto-smeđa, a pod starost može biti sitno bijelo pahuljičasta; vanjska je sterilna strana iste boje kao i himenijalna, rub je nepravilno valovit i režnjast; sekundarni je oblik plodnog tijela više sa bjelkastom, sivkastom do sivkasto-ljubičastom glavicom i stalkom, stalak je 0.5-1.1 (1.5) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, u mladosti je kristalno proziran, kasnije je tamnocrven, smećkast, crvenkasto-smeđ ili crnkast, voštan, kasnije je tamnosmeđ i tvrd.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 8.5-19.5 x 3.6-5.8 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Želatinozno, svijetloružičasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, u gustim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (povaljeni trupci, panjevi) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, osobito bukve, breze, hrasta, graba ili bora.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po boji i konzistenciji mesa je slična štitasta vodoljupka (Pachyella peltata), koje je obično nešto većih dimenzija i tamnije, tamnosmeđe do crno-smeđe boje.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je u obliku dska, nepravilno; 2. unutarnja i vanjska strana su iste smeđe do crvenkasto-smeđe boje; 3. meso je želatinozne konzistencije; 4. raste na krupnim drvnim ostatacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1801. Ascocoryne solitaria (Rehm) Dennis

  2. Ascocoryne albida (Berk.) Seifert. 2023. https://www.gbif.org/species/10538791

Ascocoryne cylichnium

Nejestiva gljiva

PUPČASTA ČAŠICA

Ascocoryne cylichnium (Tul.) Korf

Etimologija: cylichne (gr.) = mala čašica, mali pehar, mali kalež. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Gelatinodiscaceae / Ascocoryne

Engleski naziv: Budding Jellydisc

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-3 (4) cm je široko, najprije je kuglasto-izravnato i jastučasto pa čašasto ili pločasto, nešto kasnije je ulegnuto na sredini, rub je vijugav, valovit i često podijeljen na režnjeve, stručak je nježan ili kratak; unutarnja, himenijalna strana, je crvenkasta, mesnatoružičasta, ružičasto-ljubičasta ili ljubičasta; vanjska površina je blijedocrvenkasta, glatka i sitno zrnasta (kada je suha).

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, obično su s dvije uljne kaplje, u starosti su s do 5 µm dugim čekinjama, 17.5-33.5 x 4-5.6 µm, dijelom su sa sekundarnim sporama; mješinice su s 8 spora, u dodiru s jodom poplave; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Prozirno, crvenkasto, želatinozne je konzistencije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, u gustim grozdovima, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, poput bukve, breze, vrbe, hrasta i kestena, rjetko se pronađe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je ljubičasta čašica (Ascocoryne sarcoides), kojoj je rub često valovito-kovrčast, a unutarnja i vanjska strana apotecija su iste boje.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je pločasto i ulegnuto na sredini, valovitog ruba; 2. unutarnja je strana crvenkasta, ružičasta do ljubičasta, a vanjska nešto svjetlija, blijedocrvenkasta; 3. stručak je kratak; 4. meso je želatinozne konzistencije; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1800. Ascocoryne cylichnium (Tul.) Korf; 1802. Coryne urnalis (Nyl.) Sacc.

  2. Ascocoryne cylichnium (Tul.) Korf. 2023. https://www.gbif.org/species/2584345

Ascocoryne sarcoides

Nejestiva gljiva

LJUBIČASTA ČAŠICA

Ascocoryne sarcoides (Jacq.) J.W.Groves & D.E.Wilson

Etimologija: sarx (gr.) = meso. Po boji plodnog tijela.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Gelatinodiscaceae / Ascocoryne

Engleski naziv: Purple Jellydisc

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-3 (4) cm široko i 0.5-2 cm visoko, stožasto, lagano je obrubljeno, uglavnom ulegnuto na sredini, konkavno, u starosti je najčešće izravnato ili je nekad konveksno, često je valovito-kovrčasto, na osnovi se manje-više sužava u prividni stručak, naborano; unutarnja, himenijalna strana je na gornjoj strani diska, tanka, gumasta, crvena, mesnatoružičasta, ljubičasta ili ružičasto-ljubičasta, vanjska je strana iste boje.

Spore: Eliptične do vretenaste, prozirne, 9-27 x 3-6 µm; valjkasto-batinaste mješinice nose po 8 spora, 85-110 x 8-12 µm, sužene su na bazi, a vrh je zakrivljen; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Prozirno, crvenkasto, želatinozno, elastično je kada se osuši, a tvrdo kada je vlažno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, u gustim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, a rijetko i na drugim gljivama kao što su puze (Armillaria) ili siva maglenka (Clitocybe nebularis), te mahovine, lišajevi ili čak na golom tlu, kamenju ili lišću.

Doba rasta: 1, 2, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je pupčasta čašica (Ascocoryne cylichnium), kojoj je nije kovrčast, a unutarnja i vanjska strana apotecija nisu iste boje, vanjska je strana svjetlije, blijedocrvenkaste boje.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je pločasto, ulegnuto na sredini, te valovitog i kovrčastog ruba; 2. unutarnja i vanjska strana su iste ružičaste do ljubičaste boje; 3. meso je želatinozne konzistencije; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1799. Ascocoryne sarcoides (Jacquin ex S.F.Gray) Groves & Wilson, Sinonim: Caryne sarcoides (Jacq. ex Fr.) Tul.

  2. Ascocoryne sarcoides (Jacq.) J.W.Groves & D.E.Wilson. 2023. https://www.gbif.org/species/2584352

Ascotremella faginea

Ascotremella faginea - created in Russian Federation by Иван Матершев

 Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

BUKOVA DRHTALICA

Ascotremella faginea (Peck) Seaver

Etimologija: fagus (lat.) = bukva. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Gelatinodiscaceae / Ascotremella

Engleski naziv: Striated Jellydisc

Plodno tijelo: 3-7 (18) cm široko, čini ga okruglasta mase koja podsjeća na površinu ljudskog mozga, želatinozne je konzistencije i široko je učvršćeno za supstrat, skoro je sa sićušnim stručkom; površina je blistava po vlažnom vremenu, a po suhom se vremenu skuplja i otvrdne; na svim dijelovima je prvo ružičasto ili svijetlocrveno-smeđe, kasnije tamnosmeđe, crveno-smeđe do ljubičasto.

Spore: Eliptične, glatke ili jedva uočljivo crtaste, 5.8-10.1 x 4-5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Želatinozno, drhtavo, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, gotovo isključivo bukve, ali također i drugih vrsta bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoje neke slične vrste po obliku, ali one su uglavnom bijele, žute ili crne boje.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto i podsjeća na površinu ljudskog mozga; 2. površina je ružičasta, crvenkasto-smeđa, ljubičasto-smeđa do tamnosmeđa; 3. meso je želatinozne konzistencije; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, obično bukve

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1810. Ascotremella faginea (Peck) Seaver

  2. Ascotremella faginea (Peck) Seaver. 2023. https://www.gbif.org/species/2582489

Lanzia echinophila

Lanzia echinophila - created on September 2022 in Altstadt, Heidelberg, Germany by thephoxinus

 Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

KESTENOV PEHAR

Lanzia echinophila (Bull.) Korf

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Rutstroemiaceae / Lanzia

Engleski naziv: Hairy Nuts Disco

Plodno tijelo (apotecij): 3-5 (9) mm široko, u mladosti je polukuglasto, ubrzo se raširi i sliči čašici sa stalkom ili peharu, u starosti se gotovo izravna poput diska; unutarnja je himenijalna površina glatka, smeđa ili tamnosmeđa, vanjska je sterilna strana iste boje, rub je sitno zrnast.

Stručak: Kratak, smećkast.

Spore: Sliče bumerangu, glatke, u starosti s 3 pregrade i na oba kraja sa sitnijim sekundarnim sporama (ispupčenja), prozirne, 15.7-19.6 x 3.7-5.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Smećkasto, čvrsto, žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen kao saprofit na unutarnjoj strani čahure pitomog kestena ili može rasti izravno iz gotovo truloga ploda.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar rodova Lanzia i Rustremia raste još nekoliko vrsta sitnih peharčića ili tavica. Na otpalim češerima smreke raste mnoštvo sitnih crno-smeđih tavica kao primjerice Rutstroemia bulgarioides, na krupnim drvnim ostacima (grane) zelene johe (Alnus viridis) raste sitan mali žuti peharčić Rutstroemia bolaris, na krupnim drvnim ostacima (grančice, šibe) jele raste u proljeće tamnomaslinasto-smeđa Rutstroemia elatina, te od proljeća do listopada na krupnim drvnim ostacima (grane) hrasta, lijeske i johe raste maslinasto-crveni do crveno-smeđi peharčić Rutstroemia firma.

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1777. Kestenov pehar (Rutstroemia echinophila (Bull. ex Mérat) von Höhnel)

  2. Lanzia echinophila (Bull.) Korf. 2023. https://www.gbif.org/species/9007128

Ciboria aestivalis

Ciboria aestivalis - created on December 2022 in Castellón, Spain by pacovillalonga

 Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste

LJETNA PEHARICA

Ciboria aestivalis (Pollock) Whetzel

Etimologija: aestivus (lat.) = ljetno + alis (lat.) = raste u. Po razdoblju rasta.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Sclerotiniaceae / Ciboria

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 mm širok, u početku blago peharast a zatim raširen do duboko peharast, s kraćim ili dužim stručkom; himenijalna površina glatka, oker do smeđe boje; vanjska strana iste boje kao i himenijalna.

Stručak: 1-11 mm visok i 0.1-0.8 mm debeo, ravan, rjeđe vijugav, ponekad crnkast i sužen na bazi.

Spore: Usko do široko eliptične, glatke, prozirne, bez pregrada, često asimetrične (spljoštene na jednoj strani), na krajevima često s po dvije male uljane kaplje, 5.6-12 × 1.9-4 µm; mješinice su s 8 spora, usko do ponekad široko cilindrični, 68-92 × 5-8 µm; parafize ravne, končaste, tupe, rijetko s pregradama, jednostavne ili u donjem dijelu razgranate, promjera 1.5-2.5 µm, ne nadvisuju mješinice.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, a na sredozemnom području u studenom i prosincu, po zapuštenim voćnjacima i staklenicima, na otpalim mumificiranim plodovima dunje, jabuke, marelice, šljive, breskve i kruške. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na području grada Zagreba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

Referentni izvori:

  1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Ljetna peharica (Ciboria aestivalis (Pollock) Whetzel)

  2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Ljetna peharica (Ciboria aestivalis)

  3. Ciboria aestivalis (Pollock) Whetzel. 2023. https://www.gbif.org/species/2583049

Ciboria batschiana

Ciboria batschiana - created on October 2016 in Fontaine-le-Port, France by jltasset

 Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

ŽIROV PEHAR

Ciboria batschiana (Zopf) N.F.Buchw.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast njemačkog prirodoslovca Augusta Johanna Georga Karla Batscha (1761. - 1802.) koji je bio priznati autoritet za gljive, a također je opisao nove vrste paprati, briofite i biljke sjemenjače.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Sclerotiniaceae / Ciboria

Klobuk (apotecij): 0.5-1.2 (1.5) cm širok, konkavan je pa raširen; svijetlosmeđ do cimetastosmeđ.

Stručak: Relativno je dug i vitak; iste boje kao klobuka, ponekad crno prošaran.

Spore: Eliptične, 6-12 x 4-6 µm; mješinice 150 x 8 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen na otpalim žirovima hrastova; rijetka je vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se ipak smatra nejestivom, jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Sličan je gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa) od kojeg se razlikuje po tome što nema karakteristični sklerocij.

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1776. Žirov pehar (Ciboria batschina (Zopf) Buchwald)

  2. Ciboria batschiana (Zopf) N.F.Buchw. 2023. https://www.gbif.org/species/2583068

Dumontinia tuberosa

Nejestiva gljiva

GOMOLJASTONOGI PEHAR

Dumontinia tuberosa (Bull.) L.M.Kohn

Etimologija: tuberosus (lat.) = gomoljasto, cjevasto. Po prisutnosti sklerocija sličnog gomolju.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Sclerotiniaceae / Dumontinia

Engleski naziv: Anemone Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (2.5) cm široko, u obliku je peharčića ili čašice s visokim stalkom, rast započinje od sitne loptice s malim otvorom koji se nalazi na vrhu, zatim se izduži i otvori poput pehara, na kraju se pehar raširi i postane plosnat, a u sredini najčešće ostane udubljenje, rub se može okrenuti prema dolje, unutarnja je himenijalna površina glatka, ponekad žiličasto naborana, svijetlosmeđa, tamnosmeđa ili crvenkasto-smeđa, vanjska je strana sitno maljava, najprije je iste boje kao i unutarnja površina, a poslije izblijedi, postane žuta ili žuto-oker, nakad i po nekoliko (do 6) plodnih tijela izrasta na jednom sklerociju na bazi.

Stručak: 2-8 cm visok, vitak, vijugavo-valovit, šupalj, zadebljan je na vrhu ispod čašice; na gornjem je dijelu svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, a prema dolje crno-smeđ, skoro cijelom dužinom je paperjast; vrlo je duboko ukopan sa sklerocijem koji je gomoljasto zadebljan ili nepravilno duguljast (1-2 cm), izvana je crn, a iznutra je bijel.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 13-16 x 6-8 µm; otrusina je bezbojna, prozirna.

Meso: Tanko, žilavo, voštane je konzistencije, najprije bjelkasto ili krem, kasnije žuto-smeđe do smećkasto, vanjski je sloj smećkast, u sklerociju je bijelo; miris nije izražen, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u rano proljeće u šumama, po šumskim putevima i parkovima, na vlažnim terenima uvijek u  simbiozi sa šumaricom (Anemone), odnosno na njezinom korijenju.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema neku osobitu uporabnu vrijednost.

Napomena: Početak cvjetanja šumarica je znak da se u blizini može pronaći ova vrsta. Nepogrešivo se prepoznaje prvenstveno po dvije karakteristike, na dnu stručka ima crno gomoljasto zadebljanje ukopano u tlo i raste u proljeće u blizini šumarice, biljke s lijepim bijelim cvjetovima, nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1773. Gomoljastonogi pehar (Sclerotinia tuberosa (Hedwig ex Fr.) Fuckel)

  2. Dumontinia tuberosa (Bull.) L.M.Kohn. 2023. https://www.gbif.org/species/8691955

Monilinia fructigena

Nejestiva gljiva

TRULEŽ PLODA (VOĆNA PLIJESAN)

Monilinia fructigena (Pers.) Honey

Etimologija: fructus (lat.) = plod + gignere (lat.) = stvoriti. Po tvorbama sličnim ogrlicama na plodovima.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Sclerotiniaceae / Monilinia

Plodno tijelo: 0.5-1 (2.5) mm široko, na plodovima voćaka formira koncentrične krugove koji postaju sve širi i širi dok ne zahvate cijeli plod okrenut prema izvoru svjetlosti; konidijalni je oblik bijel, žut, žuto-smeđ i svijetlosmeđ, a od konidija se razvija premicelij i konačno inperfektan oblik gljive; perfektan oblik ove mješinarke ima izgled maloga smeđeg pehara sa stalkom.

Spore: Eliptične, 18-21 x 11.5-13 µm; otrusina je žuta.

Meso: Bijelo, žuto, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na različitim vrstama voća, najčešće jabuci ili trešnji, čini veliku štetu u voćnjacima jer izazva trulež plodova.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova mješinarka izaziva pažnju samo zaštitara voćaka jer napada jezgričavo voće (jabuka, dunja, kruška, trešnja) i pravi je kuriozitet među gljivama. Napadnuti plodovi mogu otpasti sa stabla ili se posuše i ostanu na stablu preko zime te služe kao novi izvor zaraze. Vrlo je opasan štetnik u voćnjacima.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1912. Monilia fructigena Persoon

  2. Monilinia fructigena (Pers.) Honey. 2023. https://www.gbif.org/species/2583342

Myriosclerotinia dennisii

Myriosclerotinia dennisii - created in Finland by Tapio Kekki

 Info
CC-BY-SA

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Kritično ugrožene vrste

SUHOPERKINA MOČVARNICA

Myriosclerotinia dennisii (Svrček) J.Schwegler

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Helotiales / Sclerotiniaceae / Myriosclerotinia

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 mm široko, u obliku je čašice ili pehara, unutarnja je himenijalna površina više ili manje žućkasto-smeđa, svijetlosmeđa, smeđa do crvenkasto-smeđa, dosta izblijedi pri sušenju, u mladosti je glatka, a kasnije je hrapava, osobito u sredini udubljenja, rub je tamniji, u starosti je radijalno rascjepljeni, vanjski je dio iste boje ili je nešto svjetliji, prekriven je grubim bjelkastim dlačicama koje su dobro vidljive uz pomoć povećala.

Stručak: 3-30 cm visok i 0.5-1.3 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ je ili crnkast, izlazi iz vretenastog ili cilindričnog sklerocija, s uzdužno narebranom crnkastom tvorevinom dimenzija 18 x 2,5 mm, s bijelom je srži, smještena je u unutrašnjosti uvenulih mahuna.

Spore: Eliptične, 8-15 x 3-5.5 µm.

Meso: Tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen na cretovima sa suhoperkama (Eriophorum spp.), određenim močvarnim biljkama kao što su močvarni pamuk (Eriophorum angustifollum), busenasta šašina (Scirpus cespitosus) i jednopljevična jezernica (Eleocharis uniglumis). Plodna se tijela razvijaju u proljeće, od kraja travnja do kraja lipnja, iz sklerocija koji su prezimili u cvijetnoj stapci domaćina i bili trajno natopljeni ili uronjeni u vodu. Spore sazrijevaju u vrijeme cvatnje domaćina, a 2-4 tjedna nakon klijanja spora micelij zahvaća glavni dio cvijetne stapke. Do jeseni, rujna ili listopada, u šupljinama stapke nastaju začeci novih sklerocija koji razvijaju svoja konačna tkiva i oblik. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta, na acidofilnom cretu Dubravici u Hrvatskom zagorju.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova se vrsta nalazi na listi kritično ugroženih vrsta.

Referentni izvori: 

  1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Suhoperkina močvarnica (Myriosclerotinia dennisii (Svrček) J.Schwegler)

  2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Suhoperkina močvarnica (Myriosclerotinia dennisii)

  3. Myriosclerotinia dennisii (Svrček) J.Schwegler. 2023. https://www.gbif.org/species/2583028

Propolis farinosa

Propolis farinosa - created in Norway by Edel Humstad

 Info
CC-BY

Nejestiva gljiva

OBIČNA UKOPNICA

Propolis farinosa (Pers.) Fr.

Etimologija: farina (lat.) = brašno, prah. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Chaetomellales / Marthamycetaceae / Propolis

Plodno tijelo: 0.5-2 (3) mm široko, jajoliko, najprije je zatvoreno, kasnije, rastrga drvo na veće ili manje režnjeve te otkriva himenij u obliku zrna žitarice; bijelo, često s primjesom smećkaste, ružičasto-smeđe do crveno-smeđe boje, brašnasto.

Spore: Valjkaste, često kobasičasto zakrivljene, s glatkim stijenkama, prozirne, sadrže nekoliko uljnih kapljica, 22-29 x 6-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća bez kore, uvijek bočno na drvetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva mješinarka, koja raste ispod površine suhoga drva bez kore, a kasnije probija drvo i otkriva bijelu duguljastu površinu himenija u obliku zrna žitarice.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jastučasto, u obliku zrna žitarice; 2. površina je bijela; 3. površina je brašnasta; 4. meso je bijelo; 5. raste na bočnoj strani krupnih drvnih ostataka bjelogoričnog i crnogoričnog drveća bez kore

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1833. Propolis versicolor (Fr.) Fr.), Sinonimi: Propolomyces versicolor (Fr.) Dennis, Propolis faginea (Schrad.) Karst.; 1834. Propolis versicolor var. betulae (Fuckel) Rehm

  2. Propolis farinosa (Pers.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/2579078

Leotia lubrica

Otrovna gljiva

GLATKA KAPICA

Leotia lubrica (Scop.) Pers.

Etimologija: lubricus (lat.) = glatko, klizavo. Po ljepljivosti gljive.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Leotiales / Leotiaceae / Leotia

Engleski naziv: Jelly Baby

Klobuk (mitra): 1-2 (3) cm široka, skoro je polukuglasta, u obliku je kapice, natečena, prirasla je na stručak, mazava; žute, žuto-zelenkaste i maslinasto-smeđe boje, rub je zaokružen, podvijen i neravan; donja je strana žućkasta, sa sitnim zrncima koja se spuštaju po stručku.

Stručak: 3-5 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, zadebljava se prema bazi, ponekad je stisnut, bez sjaja, šupalj, pun je želatinoznog soka; žućkast je ili žuto-zelenkast, prekriven je sa sitnim zrncima.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, 16-25 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gumasto, hrskavičasto, želatinozno, žućkasto do žućkasto-zeleno, ispunjeno je želatinoznim sokom; miris je na plijesan, a okus je bljutav i također na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili ponekad busenasto, u vlažnim šumama, po rubovima šuma, provodnjenim livadama i tresetištima, između mahovine i trave, često raste zajedno s ljevkastom lisičicom (Craterellus tubaeformis).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Do sada se smatrala samo nejestivom, bez vrijednosti. Međutim, prema posljednjim saznanjima, sadrži 5 mg/kg otrovnog giromitrina (monometilhidrazina) pa se smatra otrovnom vrstom. Sadrži isti toksin kao i rani hrčak (Gyromitra esculenta). Do sada nisu prijavljeni slučajevi trovanja, vjerojatno zato jer se nikada nisu jeli sirovi, a količina giromitrina je bila ispod granice trovanja, odnosno manja od 10 mg/kg.

Napomena: U obliku je neke vrste maslinasto-smeđeg klobuka sa stručkom, a šuplji je stručak karakteristično ispunjen želatinoznim sokom. Teško se zamijeni s nekom drugom vrstom.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je u obliku male kapice ili glave koja je nasađena na stručak; 2. glava je žuto-zelenkasta do maslinasto-smeđa; 3. stručak žućkast do žuto-zelenkast; 4. šuplji je stručak ispunjen želatinoznim sokom

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1908. Leotida lubrica Persoon

  2. Leotia lubrica (Scop.) Pers. 2023. https://www.gbif.org/species/2577646

Microglossum olivaceum

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Ugrožene vrste

MASLINASTI JEZIČAK

Microglossum olivaceum (Pers.) Gillet

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Leotiales / Leotiaceae / Microglossum

Engleski naziv: Olive Earthtongue

Plodno tijelo: 2-4 cm visoko i 3-5 (8) cm široko, vretenasto, batinasto, lopatasto stisnuto, često je uvijeno, jasno se vretenasto sužava i prelazi u stručak, površina je glatka, bez sjaja; žuto-oker, žuto-zeleno, maslinastozeleno, žuto-smeđe, ili crvenkasto-oker, skoro uvijek je izbrazdano.

Spore: Valjkaste, 11.3-19.1 x 3.9-5.5 µm; otrusina je blijedožute.

Meso: Žućkasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, ovisno o podneblju, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, travnatim grmljacima, u bušicima i svijetlim travnatim šumama, uglavnom u toplijim krajevima. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, iz okolice Dubrovnika i s otoka Brača.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sve su vrste iz roda Microglossum zelene boje. Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi ugroženih vrsta.

Referentni izvori: 

  1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Maslinasti jezičak (Microglossum olivaceum (Pers.: Fr.) Gillet)

  2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Maslinasti jezičak (Microglossum olivaceum)

  3. Microglossum olivaceum (Pers.) Gillet. 2023. https://www.gbif.org/species/7245703

Microglossum viride

Microglossum viride - created on September 2023 in Marburg, Germany by Niko Ioannidis

 Info
CC0

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva

ZELENA JEZIČICA

Microglossum viride (Pers.) Gillet

Etimologija: viridis (lat.) = zeleno. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Leotiales / Leotiaceae / Microglossum

Engleski naziv: Green Earthtongue

Plodno tijelo: 2-5 cm visoko i 0.5-1 (3) cm široko, u obliku je batine ili izduženog jezika, stisnuto, često je uvijeno, jasno prelazi u stručak, glava je šuplja, glatka i ljepljiva, suženi je stručkoliki dio pun i čehav, često je više stručaka zajedno busenasto srašteno; karakteristične je maslinastozelene ili zeleno-plave boje, skoro je uvijek izbrazdano, osušeno je crno-zeleno.

Spore: Eliptične, bubrežaste do vretenaste, glatke, s 2-4 uljne kaplje, prozirne, 15-20 x 5-6 µm; asci 150 x 10 µm.

Meso: Zeleno, lomljivo, malo je vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šumama, ali uglavnom u kiselim crnogoričnim šumama u travi i mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dio je skupine gljiva jezičastog oblika iz porodice Leotiaceae. Sve su vrste iz roda Microglossum zelene boje.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1906. Microglossum viride (Pers. ex Fr.) Gill.

  2. Microglossum viride (Schrad. ex J.F.Gmel.) Gillet. 2023. https://www.gbif.org/species/3558444

Claussenomyces prasinulus

Dendrostilbella prasinula - created on July 2022 in Tatranská Javorina, Slovakia by Filip Fuljer

 Info
CC-BY-NC

 

Nejestiva gljiva

BLIJEDOZELENA ČAŠICA

Claussenomyces prasinulus (P.Karst.) Korf & Abawi

Etimologija: prasinos (gr.) = zelenkasto-sivo, poput vapna. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Leotiales / Tympanidaceae / Claussenomyces

Plodno tijelo (apotecij): 5-8 (9) mm široko i do 7 mm visoko, bez stručka, najprije je polukuglasto pa u obliku leće ili novčića; prozirno, u mladosti žućkasto, poslije žuto-zelenkasto, svijetlozelenkasto ili zeleno, rijetko crvenkasto-smeđe, zrnasto.

Spore: Valjkaste, prozirne, 10-12 x 3-4.5 µm; mješnice su duge do 110 µm, s 8 spora, nježno reagiraju u dodiru s jodom; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u starosti zelenkasto, mekano, želatinozne je konzistencije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Boja plodnog tijela je po literaturi često nešto zelenije boje. U mješinicama je najčešće 8 spora, a uz njih i sitne sekundarne spore.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1803. Claussenomyces prasinulus (Karst.) Korf. & Abawi)

  2. Claussenomyces prasinulus (P.Karst.) Korf & Abawi. 2023. https://www.gbif.org/species/2582845

Holwaya mucida

Holwaya mucida - created in Estonia by Vello Liiv

 Info
CC-BY-NC

 

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Ugrožene vrste

SLUZAVA DVOLIČNICA

Holwaya mucida (Schulzer) Korf & Abawi

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Leotiales / Tympanidaceae / Holwaya

Plodno tijelo: 0.4-1.2 (2) cm široko, u prvom je životnom stadiju u obliku izravnatog diska, deformirane čašice ili zdjelice, izbija iz kore, rub je zakrivljen prema gore, često deformirano, hrapavo; crne je ili smeđo-crne boje. Drugi životni stadij ili sekundarni oblik plodnog tijela sastoji se od glave i peteljke, glava je jajoliko-okruglasta, siva, bijela do žuta, često sluzava, vrh je tamniji; peteljka je crna, hrapava i visoka.

Spore: Kratko eliptične do blago duguljaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 2.7-4 x 1.2-2 µm; mješinice 40-65 x 3-4 µm; otrusina je crna.

Meso: Crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, od listopada do siječnja, kao saprofit na vrlo trulim trupcima lipe i bijele topole, a rjeđe crne johe, breze, javora, hrasta i magnolije; plodna tijela se razvijaju na površini trupaca, ali se često pojavljuju i na poluodvojenoj kori, čini se, uvijek uz mahovinu; plodna tijela oba životna stadija razvijaju se manje-više istovremeno. Poznata je samo iz okolice Vinkovaca.

Doba rasta: 1, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog svoje veličine i konzistencije mesa nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi ugroženih vrsta.

Referentni izvori:

  1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Sluzava dvoličnica (Holwaya mucida (Schulzer) Korf et Abawi)

  2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Sluzava dvoličnica (Holwaya mucida)

  3. Holwaya mucida (Schulzer) Korf & Abawi. 2023. https://www.gbif.org/species/3481158

Bulgaria inquinans

Nejestiva gljiva

BUGARKINJA

Bulgaria inquinans (Pers.) Fr.

Etimologija: inquinans (lat.) = uprljati, ukaljati.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Phacidiales / Phacidiaceae / Bulgaria

Engleski naziv: Black Bulgar, Batchelor's Buttons

Plodno tijelo (apotecij): 1-5 (6) cm široko, u mladosti je poput zvrka i s ulegnutom sredinom, ulegnuće kasnije gotovo nestane pa površina ostane manje ili više ravna ili valovita, ponekad je osnova poput stalka spojena na supstrat; ulegnuti dio je crne boje, ali može biti i tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ, ili crno-smeđ, a vanjska strana je tamnosmeđa, zrnata, naborana i ljepljiva.

Spore: Eliptične do bubrežaste, izdužene, glatke, 9-17 x 6-7 µm; otrusina je crna.

Meso: Po vlažnom vremenu je gumasto, želatinozno i smećkasto, a poslije kada se osuši crnkasto i tvrdo, na kraju se raspadne, ponovo se regenerira kada se hidratizira, a kod starijih plodnih tijela na dodir pocrni; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, osobito je česta na hrastovim trupcima. Inače, bugarkinja raste od jeseni do proljeća, međutim, kao i kod svih gljiva, moguće je da se iznenada i neočekivano pojavi i u drugom razdoblju.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Biti na oprezu s ovom vrstom jer su prijavljena tri slučaja trovanja, a vjerojatno se radilo o konzumiranju sirovih ili termički slabo obrađenih gljiva. U svakom slučaju se nikako ne preporučuje konzumacija ove vrste.

Napomena: U obliku je zdjelice, nije jako konkavna, površina je često ravna, prilično je mesnata, skoro je crna na svim dijelovima. Nema dvojnika, odrasla gljiva se prepoznaje po staništu. Na češerima smreke raste slična vrsta Rutstroemia bulgarioides koja gotovo u cjelosti obraste češer s malim peharastim plodnim tijelima smeđo-crnkaste boje. Ni spomenuta gljiva nema vrijednosti. U rijekim slučajevima unutarnja, himenijalna površina može biti intenzivne crvene boja koja ne predstavlja karakteristiku nekog varijeteta ove vrste. Čini se da ni razvojni stadij nije uzrok toj boji, barem ne kao jedini preduvjet, jer čak ni mnogo mlađi primjerci kasnije više nisu tako intenzivne crvene boje. Najvjerojatnije je uzrok kombinacija razvojnog stadija pojedinog primjerka i vremenskih uvjeta tijekom razvoja u ranom stadiju. Očito, kada je vrijeme vrlo vlažno tijekom ranog stadija, površina napunjene čašice ostaje vlažna i zatim zadržava ovu intenzivnu crvenu boju. Površina se za manje vlažnog vremena vrlo rano osuši i postaje tamnocrvena do crna.

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1782. Bugarkinja (Bulgaria inquinans Fries.), Sinonim: Bulgaria polymorpha (Feder) Wettst.

  2. Bulgaria inquinans (Pers.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/2577614

Cudonia circinans

Cudonia circinans - created in Finland by Jarkko Korhonen

 Info
CC-BY-SA

Smrtno otrovna gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste

OKRUGLASTA KOŽOGLAVKA

Cudonia circinans (Pers.) Fr.

Etimologija: circinans (lat.) = okruglasto. Po obliku klobuka.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Rhytismatales / Cudoniaceae / Cudonia

Engleski naziv: Redleg Jellybaby

Klobuk (apotecij): 1-2 (3) cm je širok, najprija je okruglast pa u obliku kacige s podvijenim rubom, površina je glatka, ali naborana, suha; vanjska strana je uzdužno nabrana, žućkasta, žuto-smeđa, narančasto-smeđa mesnatocrvena ili crvenkasto-smeđa, ponekad s ljubičastom nijansom, donja je strana žućkasta i glatka, rub je podvijen.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 2-6 (8) mm debeo, valjkast, šupalj, zadebljava se prema bazi, stisnut je i crtast; žućkast, žuto-smeđ, sivo-žut do svijetle sivo-ljubičaste boje.

Spore: Valjkaste, na oba kraja zašiljene, glatke, prozirne, višestruko pregrađene, 31.5-45 x 2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, želatinozno, hrskavičasto, bjelkasto do svijetložuto, uz rub stručka prozirno sivo do sivo-smeđe; miris podsjeća na smrčke, a okus je blag.

Stanište: Raste od srpnja do listopada, ovisno o podneblju, skupno, u crnogoričnim šumama, obično u šumama smreka, ariša i breza u gorskim, alpskim područjima, na sloju iglica, mjestima bogatim mahovinom, kao i na krupnim drvnim ostacima. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, na području Like (na planinama Velebitu i Maloj Kapeli).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Iako je ova vrsta po prijavama vjerojatno jestiva, ipak je smatramo čak i smrtno otrovnom, jer su posljednja istraživanja pokazala da sadrži veće količine toksina giromitrina (monomethylhydrazine (MMH)), koji može dovesti do oštećenja organa. Toksin giromitrin je termolabilan, međutim i nakon iskuhavanja ostane jedan manji dio toksina, koji pri konzumaciji vjerojatno neće uzrokovati trovanje, ali dugoročno može uzrokovati određena oštećenja organa pa je ovu vrstu bolje ostaviti da slobodno raste u prirodi, jer je ionako rijetka i zaštićena vrsta.

Napomena: Kuriozitet je među stručkolikim mješinarkama po naboranom i suhom klobuku koji se uvija prema stručku. Sličan oblik imaju neke vrste iz roda Leotia, a to su prvenstveno glatka kapica (Leotia lubrica) i Leotia atrovirens koje imaju mazavi i sluzavi klobuk. Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1909. Cudonia circinans (Pers.) Fries)

  2. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Okruglasta kožoglavka (Cudonia circinans (Pers.: Fr.) Fr.)

  3. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Okruglasta kožoglavka (Cudonia circinans)

  4. Cudonia circinans (Pers.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/8907562

Spathularia flavida

Jestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste

ŽUTA LOPATICA

Spathularia flavida Pers.

Etimologija: flavidus (lat.) = žuto. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Rhytismatales / Cudoniaceae / Spathularia

Engleski naziv: Yellow Fan

Plodno tijelo: 2-5 cm visoko i 0.8-1.8 (2) cm široko, izgleda poput jajolike lopatičaste plodne žute kapice, rub je nešto tamnije žute boje, uvijek je stisnuta i spljoštena, lopatica je nasađena na bjelkasti do žuti stručak, koji je spljošten, jasno ograničen, naboran i sjajan, sužava se prema dnu.

Spore: Končaste, višestruko savijene, vrlo duge, s grlićem, 43.5-71.2 x 1.8-3.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Elastično, mekano, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, listopadu i studenom, kao saprofiti tla u miješanim i crnogoričnim šumama gorskih krajeva te po livadama u blizini različitih vrsta smreka, ariša, borova ili jela, a u nekim starijim nasadima i u nizinama. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta od kojih je jedan na planini Medvednici, jedan na Kordunu i jedan u okolici Gospića.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, a zbog malih dimenzija nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Paziti da se ne zamijeni s glatkom kapicom (Leotia lubrica) koja na vrhu stručka imaju okruglastu kapicu i podsjeća na čavle, kapica je glatka i mazava, mogu biti oker ili zelene boje, te s okruglastom kožoglavkom (Cudonia circinans) koja ima suhi prljavožućkasti klobuk ili s vrstama iz roda Mitrula. Nalazi se na listi osjetljivih vrsta i zaštićena je vrsta.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1907. Spathularia flavida Pers. ex Fr.

  2. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Žuta lopatica (Spathularia flavida Pers.: Fr.)

  3. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Žuta lopatica (Spathularia flavida)

  4. Spathularia flavida Pers. 2023. https://www.gbif.org/species/5255490

Colpoma quercinum

Colpoma quercinum - created on May 2018 in Bytča, Slovakia by Filip Fuljer

 Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

HRASTOVA VLAGOMJERKA

Colpoma quercinum (Pers.) Wallr.

Etimologija: quercus (lat.) = hrast + inum (lat.) = označava pripadnost ili sličnost s nekom biljnom vrstom. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Rhytismatales / Rhytismataceae / Colpoma

Plodno tijelo: 0.2-1 (1.5) cm široko, jajolikog oblika ili oblika lađice, zakrivljeno te urašteno u koru, u odnosu na supstrat može biti poprečno postavljeno ili bez reda, razvija se ispod kore koja poslije pukne i pojavljuje se plodno tijelo na površini grana; površina je plodnog tijela najprije sivkasta, a poslije se raspukne i oslobodi sivo-maslinastu ili sivo-smeđu himenijalnu površinu, rub je crn.

Spore: Igličaste, na jednom kraju malo deblje, a na drugom šiljate, glatke, prozirne, 50-75 x 1.5-2 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, grančice, panjevi, trupci) bjelogoričnog drveća s korom, osobito hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je mješinarku lako prepznati jer ima oblik lađice i raste samo na suhim granama i grančicama hrasta. Vrlo slična mješinarka Colpoma juniperi raste, kako i znanstveno ime ukazuje, samo na suhim granama borovice. Njezino plodno tijelo ima više okruglast ili ovalni oblik i također započne rast ispod kore. Njezine su spore također slične igli, velike 45-50 x 1.5-2 µm.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1845. Colpoma quercinum (Pers.) Wallroth

  2. Colpoma quercinum (Pers.) Wallr. 2023. https://www.gbif.org/species/8989606

Hypoderma rubi

Nejestiva gljiva

KUPININA PODKOŠKA

Hypoderma rubi (Pers.) DC.

Etimologija: rubus (lat.) = malina. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Rhytismatales / Rhytismataceae / Hypoderma

Plodno tijelo: 0.7-2 (3) mm široko i 0.3-0.4 mm visoko, vretenasto do izduženo eliptično, izdiže se iznad površine supstrata, s uzdužnim rascijepom na sredini, smeđe, sivo, sivo-smeđe, tamnosmeđe do tamnosivo.

Spore: Izduženo vretenaste do valjkaste, često su zakrivljene, glatke, prozirne, 14-18 x 3.5-4.5 µm; otrusina je zelenkasta do maslinastozelena.

Meso: Tanko i gotovo nepostojeće, tamnosivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na mrtvim stabljikama kupine (Rubus fruticosus), ponekad i malini (Rubus idaeus)i srodnim vrstama, rijetko kao parazit na živim biljkama. Gljiva se razvija tek nakon starenja i smrti biljke domaćina, ali na malini i srodnim vrstama početni znakovi razvoja se povremeno mogu naći na živim biljkama tekuće godine u vidu blijedih točkica koje okružuju točku pričvršćenja peteljke, a plod na zahvaćenim peteljkama tada često propadne.

Doba rasta: 3, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je vrsta po izgledu i staništu na kojem raste.

Referentni izvori:

  1. Hypoderma rubi (Pers.) DC. 2024. https://www.gbif.org/species/5255711

Rhytisma acerinum

Nejestiva gljiva

JAVOROVA KATRAN-PJEGA

Rhytisma acerinum (Pers.) Fr.

Etimologija: acer (lat.) = javor. Po staništu na javoru.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Leotiomycetes / Rhytismatales / Rhytismataceae / Rhytisma

Engleski naziv: European Tar Spot

Plodno tijelo: 2-9 (2) mm široko i 0.1-0.3 mm visoko, formirano je od manje-više okruglastih crno-smeđih ili crnih plahtica ili krpica strome, površina je izbrazdana poput površine mozga, djeluje naborano, u starosti se duguljasto raspukne i oslobađa apotecij s himenijem, himenij je sivo-oker.

Spore: Končaste, izdužene, glatke, prozirne, s mnoštvom uljnih kapljica i zrnaca, 60-106 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko i gotovo nepostojeće, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu na živom ili prošlogodišnjem otpalom lišću gorskog javora (Acer pseudoplatanus), a rjeđe se pronađe na lišću drugih vrsta javora; pojava ove vrste je indikator loše kvalitete zraka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je neobična mješinarka parazit, jer napada zeleno lišće na drvetu. Ubrzo formira crne krpice u stadiju konidija pod nazivom Melasmia acerina. Lako je prepoznatljiva mješinarka po isključivom staništu i naboranom crnom plodnom tijelu.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1844. Rhytisma acerinum (Pers. ex St.Am.) Fries)

  2. Rhytisma acerinum (Pers.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/9117055

Hyalorbilia inflatula

Nejestiva gljiva

PROZIRNA STAKLOČAŠKA

Hyalorbilia inflatula (P.Karst.) Baral & G.Marson

Etimologija: inflatus (lat.) = napuhan, uvećan + -ula (lat.) = označava umanjenicu. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Orbiliomycetes / Orbiliales / Orbiliaceae / Hylorbilia

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (3) mm široko, obično je spljošteno tanjurasto, ali i čašasto, na bazi nema stalka, već se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna strana glatka, bjelkasta do žućkasto prozirna, manje je ili više nepravilno zakrivljen, vanjska je sterilna strana iste boje, rub je valovito-vijugav.

Spore: Izduženo vretenaste, zakrivljene, glatke, prozirne, 5.8-6.5 x 0.9.-1.1 µm, Q = 5.6 - 7.2, N = 9, Me = 6.2 x 1 µm Qe = 6.6; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, lomljivo, žućkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve ili hrasta. Primjerci na slici snimljeni su u ožujku na lokalitetu Ivanečka Željeznica, pokraj Ivaneca.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je prašumska planinka (Tatraea dumbirensis), koja je mnogo većih dimenzija, a plodno tijelo joj nije prozirno.

Referentni izvori: 

  1. Hyalorbilia inflatula (P.Karst.) Baral & G.Marson. 2024. https://www.gbif.org/species/2587419

Orbilia leucostigma

Orbilia leucostigma - created on May 2022 in Svätý Jur, Slovakia by Filip Fuljer

 Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

BIJELA STAKLOČAŠKA

Orbilia leucostigma (Fr.) Fr.

Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + stigma (gr.) = točka, oznaka. Po bijelim pahuljama na apoteciju.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Orbiliomycetes / Orbiliales / Orbiliaceae / Orbilia

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 (1.2) mm široko, na bazi nema stalak, već se izravno drži za supstrat, u ranoj je mladosti u obliku dugmeta, zatim je u obliku zdjelice, kasnije se raširi i izravna, baza je stožasto sužena; unutarnja je himenijalna površina staklasta, bjelkasta je ili žućkasta, glatka je ili lagano pahuljasta, vanjska je sterilna strana iste boje, rub je svjetliji (manje staklast) i nepravilan.

Spore: Eliptične, bradavičave, s dvije uljne kaplje, prozirne, jako amiloidne, 2.5-4 x 1-1.5 µm; otrusina bijela.

Meso: Bijelo do svijetložuto, prozirno, voštano-želatinasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u aluvijalnim šumama i pašnjacima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća bez kore, voli golo drvo bez kore.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka gotovo po svim morfološkim karakteristikama slična žutoj stakločaški (Orbilia xanthostigma). Od spomenute se mješinarke bitno razlikuje samo po boji plodnog tijela koje je bjelkasto-staklasto prozirno. Međutim, poneko plodno tijelo može imati manje ili više staklasto zlatnožutu boju. Upravo se zbog navedene varijabilnosti boje plodnog tijela može zamijeniti sa spomenutom mješinarkom.

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1821. Orbilia leucostigma (Fr.) Fries

  2. Orbilia leucostigma (Fr.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/2587398

Orbilia sarraziniana

Orbilia sarraziniana - created on October 2023 in Vistabella del Maestrazgo, Castellón, Spain by MAR

 Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

PROZIRNA STAKLOČAŠKA

Orbilia sarraziniana Boud.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Orbiliomycetes / Orbiliales / Orbiliaceae / Orbilia

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-0.8 mm široko, u ranoj je mladosti u obliku zvrka, a poslije se izravna poput diska, na bazi nema stalka nego se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna strana glatka, sjajna, staklasta i žuto-ružičasta, sredina je nešto tamnija, vanjska je sterilna strana iste boje.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, 6-7 x 0.5-1 µm.

Meso: Tanko, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito na zelenoj johi (Alnus viridis).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka vrlo slična jantarnoj mješinarki (Orbilia coccinella), koja raste na kori živih stabala. Prekrasne je boje jantara ili po vlažnom vremenu može biti narančasta, a osušena je ružičaste do crvene boje. Njezine su spore eliptične, glatke, prozirne, 5-6.5 x 2-2.5 µm, a katkad imaju nekoliko uljnih kapljica.

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1819. Orbilia sarraziniana Boudier

  2. Orbilia sarraziniana Boud. 2023. https://www.gbif.org/species/2587439

Orbilia xanthostigma

Orbilia xanthostigma - created on August 2023 in 52.6519..., 13.9097..., Germany by lindernia-w

 Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

ŽUTA STAKLOČAŠKA

Orbilia xanthostigma (Fr.) Fr.

Etimologija: xanthos (gr.) = žuta + stigma (gr.) = znak, oznaka. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Orbiliomycetes / Orbiliales / Orbiliaceae / Orbilia

Engleski naziv: Common Glasscup

Plodno tijelo (apotecij): 1-1.5 (3) mm široko, u ranoj je mladosti oblika dugmeta, zatim je zdjelasto, kasnije je izravnato u obliku diska, na bazi nema stalka, već se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna strana glatka, sjajna, staklasta, žućkasta, zlatnožuta do žuto-narančasta, vanjska je sterilna strana iste boje, samo je rub nešto tamniji i kod starijih primjeraka deformiran, valovito-vijugav.

Spore: Bubrežaste, glatke, s malim uljnim kapljama, prozirne, jako amiloidne, 2.5-3.5 x 1.1-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Blijedožuto, prozirno, želatinozno, tanko, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u aluvijalnim šumama i po pašnjacima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično na golom drvu bez kore.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta prekrasne zlatnožute boje i staklastog izgleda, zbog čega se lako razlikuje od drugih sličnih mješinarki. Slične, ali nešto tamnije boje je prozirna stakločaška (Orbilia sarraziniana) koja najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima zelene johe (Alnus viridis). Međutim, ona ima tipično vretenaste spore, po čemu se bitno razlikuje od opisane mješinarke koja ima znatno manje i bubrežaste spore.

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1820. Orbilia xanthostigma (Fr.) Fries; 1822. Orbilia xanthocyaneus nom. prov.

  2. Orbilia xanthostigma (Fr.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/2587386

Discina ancilis

Jestiva gljiva

BISERNA PLOČARICA

Discina ancilis (Pers.) Sacc.

Etimologija: ancile-ancilis (lat.) = sakralni štit. Po obliku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Discinaceae / Discina

Engleski naziv: Pigs Ears

Plodno tijelo (apotecij): 3-12 (16) cm široko, u mladosti je nepravilno okruglasto ili u obliku čašice ili pehara, zatim se raširi poput diska, nepravilno naborano i izuvijano; unutarnja je površina tamnosmeđa ili crvenkasto-smeđa, a vanjski je dio je bjelkasto-krem s blagom smećkastom nijansom, često je žiličasto prošaran i dekoriran sitnim sitnim pahuljama i čupercima sastavljenim od dlačica iste boje.

Stručak: 1-3 cm visok, bjelkast, brazdast, brazde se poput krakova produžavaju i obuhvaćaju čašicu na kojoj se na kraju granaju, ponekad se penju sve do ruba klobuka.

Spore: Eliptične do vretenaste, s upadljivim grlićem na jednoj strani, prozirne, 27-35 x 10-12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, voštane je konzistencije; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i rano ljeto u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili bora, ponekad prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, često u brdovitim i planinskim predjelima, rijetko u nizinskim područjima.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Jako je otrovna u sirovom stanju, kao i ostale vrste u ovom rodu, pa je prije uporabe potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: Ova vrsta je za skoro sve autore sinonim proljetne rebrašice (Helvella acetabulum) koja je slična, ali se dosta razlikuje, prvenstveno po sporama.

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1778. Biserna pločarica (Discina perlata (Fr.) Fries)

  2. Discina ancilis (Pers.) Sacc. 2023. https://www.gbif.org/species/5258519

Discina fastigiata

Discina fastigiata - created on May 2011 in Зеленодольский р-н, Респ. Татарстан, Russian Federation by Kim Potapov

 Info
CC-BY-NC-SA

Smrtno otrovna gljiva     Zaštićena gljiva     Kritično ugrožene vrste

ROGLJASTI HRČAK

Discina fastigiata (Krombh.) Svrček & J.Moravec

Etimologija: fastigium (lat.) = okrajak, rub, kraj, prepun, sedlo na leđima mule. Po obliku mitre.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Discinaceae / Discina

Engleski naziv: Thick-Stalked False Morel

Klobuk (mitra): 4-11 (14) cm širok i 2-8 cm visok, iznimno je i veći, najčešće je sedlastog oblika s 2-3 slobodna dijela spojena bjelkastim do svijetlosmećkastim šavom, poput biskupske kape ili mitre, površina je vrlo nepravilna, vijugavo-brazdasta, poput površine mozga, nepravilno je naslonjen na stručak poput vrsta iz roda Helvella, rubovi ponegdje srašteni sa stručkom, unutrašnjost je klobuka nepravilno komorasto-šuplja; može biti žuto-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, iznutra je bjelkast.

Stručak: Prilično je debeo, valjkast, uzdužno je brazdast, zadebljava se prema bazi, na bazi može biti širok i do 6 cm, uvijek je do 1/3 prekriven ostacima zemlje, duboko je ukopan u tlo, vrlo brzo postane nepravilno šupalj; bijel ili bjelkast, površina je bijelo pahuljasta.

Spore: Eliptične, glatke, trogrlaste, s 1-3 uljne kaplje, 23-37 x 10-17 µm; otrusina je bjelkasta do krem.

Meso: U klobuku bjelkasto, u stručku bijelo, lomljivo, voštanog je izgleda, malo je vodenasto; miris je ugodan ili slab na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano proljeće, u ožujku, travnju i svibnju, na sunčanoj strani starih miješanih šuma i šuma prašumskog tipa s jelom, smrekom i bukvom te u dijelovima šuma samo s bukvom, svuda na vapnenastom tlu, u neposrednoj blizini krupnih drvnih ostataka, a ponekad i na krupnim drvnim ostacima (panjevi). U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Delnica.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smrtno je otrovna vrsta jer sadrži giromitrin pa uzrokuje giromitrinski sindrom trovanja. Otrovna je i tijekom sušenja ili kuhanja zbog isparavanja giromitrina. Na taj je način uzrokovala i nekoliko smrtnih slučajeva trovanja jer toksični giromitrin isparava već pri niskim temperaturama. Opasno ga je držati u zatvorenim prostorima, čak i u automobilu.

Napomena: Po izgledu i boji sličan je rani hrčak (Gyromitra esculenta) od kojeg se razlikuje po rogljastom, odnosno krpastom klobuku i iznad svega po istaknutom bijelom stručku koji je čitav posut gustim i sitnim injem. Valovita pločarica (Rhizina undulata) je otrovna i nema stručak. Teško se raspoznaje u starosti kad je prekriven poispadalim sazrelim sporama, nakon čega promijeni boju, a u tom slučaju može biti i tamniji, skoro crnkast. Neki od autora tvrde da raste u šumama smreke, a veći dio autora navodi da raste samo u bjelogoričnim šumama. Nalazi se na listi kritično ugroženih vrsta.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1705. Rogljasti hrčak (Gyromitra fastigiata (Kromb.) Rehm), Sinonim: Helvella fastigiata Velenovsky

  2. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Grebenasta pločarica (Discina fastigiata (Krombh.) Svrček et J.Moravec)

  3. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Grebenasta pločarica (Discina fastigiata)

  4. Discina fastigiata (Krombh.) Svrček & J.Moravec. 2023. https://www.gbif.org/species/5497524

Gyromitra esculenta

Smrtno otrovna gljiva     Na listi za determinatore

RANI HRČAK

Gyromitra esculenta (Pers.) Fr.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Discinaceae / Gyromitra

Engleski naziv: False Morel

Klobuk (mitra): 3-8 (12) cm visok i širok, jako je nepravilan, nepravilno je vijugav poput površine mozga, djelomično je i veoma nepravilno prirašten uz stručak, nekad je okruglast; tamnosmeđ, tamnosmeđo-crvenkast i s crnkastim mrljama kod razvijenih gljiva, iznutra je nepravilno komorasto-šupalj i bjelkast.

Stručak: 3-6 cm visok i 1,5-3 cm debeo, slabije je ili jače izražen, nepravilan, stisnut je ili izbrazdan, naboran je i vijugav, najprije je kao ispunjen, a zatim se nepravilno prošuplji; bjelkast je ili s crvenkastim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, 13-26 x 7-14 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: U stručku je bjelkasto, a u klobuku je s crvenkastom nijansom, tanko, voštano, lomljivo; miriše ugodno na gljive ili po spermi, okus nije osobit, ali je ugodan na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, u hladnijim predjelima crnogoričnih šuma (bor, jela, smreka), u jarcima uz putove, po vrtovima i parkovima, ali i na livadadama s grmljem, u blizini korijenja drveća ili drvnih ostataka, na goloj zemlji ili ponekad u travi, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Jestivost ove vrste je dosta diskutabilna, može dovesti i do smrtnog ishoda, osobito kod mladih osoba. Međutim, ako se dobro iskuha i prolije voda u kojoj su se gljive kuhale, može se konzumirati, ali u manjim količinama. U sirovom stanju je sigurno vrlo otrovna vrsta. Ljudi su stoljećima ove gljive nalik smrčcima sakupljali i jeli u Skandinaviji i istočnoj Europi, kao i u manjoj mjeri i drugdje po svijetu. Sadrži toksin giromitrin (girotoksin), a njegova je kemijska struktura dobro poznata, iako je manje jasno zašto i kako truje ljude, ali nekako uništava crvena krvna zrnca. Sadržaj giromitrina u gljivi je oko 500-700 mg/kg. Također je poznato da je giromitrin kancerogena tvar. Razina toksičnosti ove gljive varira ovisno o lokaciji, a čini se da su one u istočnoj Europi mnogo opasnije od primjeraka iz drugih područja. Pokazalo se da su primjerci ubrani visoko na planinskom terenu manje otrovni od onih koji su pronađeni u nizinskim žumama bora. Sušenjem ili kuhanjem se smanjuje toksičnost jer tijekom kuhanja ispari oko 99.5% giromitrina, ali čak i dobro kuhani primjerci uzrokuju određenu razinu trovanja, tako da kuhanje nije jamstvo sigurnosti, jer postoje dokazi da učestala konzumacija ovih gljiva uzrokuje nakupljanje toksina u tijelu. Razina giromitrina u dobro osušenim plodnim tijelima je još uvijek do 3 mg/kg. Konzumiranje ove gljive uzrokuje giromitrinski sindrom trovanja. Rani simptomi trovanja uključuju bolove u želucu, znojenje i povraćanje koji dovode do vrtoglavice, a u nekim slučajevima i kome. Giromitrin utječe na središnji živčani sustav i oštećuje jetru, a možda i bubrege otrovane osobe. Ako se konzumira u smrtnim dozama (a malo jelo od ovih gljiva može biti više nego dovoljno čak i za odraslu osobu, dok su djeca još podložnija trovanju giromitrinom) tada smrt može nastupiti obično 5-7 dana nakon konzumiranja gljiva. Smrtna doza je 10-30 mg giromitrina za djecu i 30-50 mg za odrasle. Doza ispod navedene razine može uzrokovati teško oštećenje jetre. Zaključak: ovo su smrtno otrovne gljive koje su do sada ubile mnogo ljudi – nemojte im se pridružiti.

Napomena: U crnogoričnim šumama viših predjela raste golemi hrčak (Gyromitra gigas), koji je mnogo veći rastom i mnogo svjetlije boje, smeđe boje lješnjaka i skoro uvijek je bez stručka. Biskupski hrčak (Gyromitra infula) obično raste u jesen u bjelogoričnim šumama, po čemu se razlikuje od sličnih vrsta, vrlo su slične vrste po dimenzijama, ali kao i kod svih vrsta izi roda Helvella, mitra se sastoji od velikih valovitih i glatkih režnjeva.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1703. Rani hrčak (Gyromitra esculenta (Pers.) Fries)

  2. Gyromitra esculenta Pers. ex Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/5258510

Gyromitra gigas

Otrovna gljiva     Zaštićena gljiva

GOLEMI HRČAK

Gyromitra gigas (Krombh.) Cooke

Etimologija: gigas (lat.) = golemo, ogromno. Po velikim dimenzijama.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Discinaceae / Gyromitra

Engleski naziv: Giant's False Morel

Klobuk (mitra): 3-8 (12) cm visok i širok, nepravilnog je okruglastog oblika, površina je ispresavijana, naborana i isprekidana usjecima, izvana podsjeća na površinu mozga kao i kod ranog hrčka (Gyromitra esculenta); vanjska je površina okerasta, svijetlosmeđa, narančasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa, po hrptima vijuga je sve tamnije smeđ, s maslinastom je nijansom; unutarnja je strana nepravilno komorasto šuplja, blijedokremaste do blijedookeraste boje; himenijalni je sloj na vanjskom površinskom sloju i svojim parafizama utječe na boju.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-6 cm debeo, debeo je i kratak, teško se razlučuje od klobuka, s vrhom su mu srasli vanjski lapovi klobuka, uglavnom je valjkast, često je zadebljan na dnu, čitav je široko stisnuto-užljebljen, hrapav je i suh, šupalj je i s pregradama kao i klobuk, ali s užim pukotinama; bjelkast.

Spore: Eliptične do vretenaste, duguljaste, glatke, s malim produžetkom, vrlo velike, prozirne, 32-39 x 12-14 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: U pločama je debljine 1.5-3 cm, bjelkasto, himenijalni je sloj debljine oko 0.5 mm, u klobuku je vrlo lomljivo, voštano i sočno, a u stručku je žilavije i tvrđe, iako i tu djeluje voštano; miris je ugodan na gljive, a okus je blago pikantan i također na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, uglavnom po 3-5 primjeraka u luku (na oko 0.5 m jedna od druge) na nižim i višim predjelima pokraj crnogoričnog drveća, najčešće borova, u aluvijalnim šumama pokraj hrasta, graba ili topole, na pjeskovitom tlu, često u travi uz rubove šuma, ali i u blizini panjeva, voli sjenovita mjesta, a pogoduju joj i zgarišta.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: OTROVNA - Sirova je otrovna, jer sadrži otrovni alkaloid giromitrin. Hrčci se zbog sličnog izgleda, istog vremena rasta u proljeće i rano ljeto te sličnog staništa lako zamijene sa smrčcima (Morchella) pa se često nazivaju lažnim smrčcima. Sadrži male količine hidrazina, a njegov sadržaj u giromitrinu znanstveno su odredili Viernstein i sur. [Botanical identification 1980], a iznosio je s oko 1 mg/kg svježih gljiva (oko 1.500 puta manje u usporedbi s ranim hrčkom). Kod konzumacije ove vrste nisu prijavljeni smrtni ishodi. Neki autori navode da je jestiva ako se pravilno pripremi i temeljito termički obradi, međutim imajte u vidu da je otrovna i para pri kuhanju. Čak ga je opasno držati u zatvorenim prostorima, kao što je primjerice automobil. Međutim, konzumacija se ne preporučuje zbog varijabilnosti i sličnosti s drugim otrovnijim vrstama iz ovog roda. Ova je gljiva zabranjena za prodaju u Francuskoj od 1991. godine zbog potencijalne toksičnosti i navodi se da bi mogla uzrokovati prilično rijetku smrtonosnu neurodegenerativnu bolest, amiotrofičnu lateralnu sklerozu (ALS). U svakom slučaju bolje je ne riskirati i izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Veoma je sličan manji i tamniji rani hrčak koji ima tamniji klobuk, više je nalik na površinu mozga. Slična je i valovita pločarica (Rhizina undulata) koja raste samo ispod bjelogoričnog drveća i ima bijeli stručak s crvenkastom nijansom koji je dosta duži.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1704. Golemi hrčak (Gyromitra gigas (Krombholz) Cooke)

  2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Golema pločarica (Discina gigas)

  3. Gyromitra gigas (Krombh.) Cooke. 2023. https://www.gbif.org/species/5258511

Gyromitra infula

Otrovna gljiva

BISKUPSKI HRČAK

Gyromitra infula (Schaeff.) Quél.

Etimologija: infula (lat.) = biskupova kapa, stara kapa, šešir. Po obliku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Discinaceae / Gyromitra

Engleski naziv: Pouched False Morel

Klobuk (mitra): 2-12 (15) cm širok, sa stručkom je spojen s unutrašnjom stranom, a ne na samom rubu, površina je vrlo nepravilno naborana i s 2-4 nepravilna režnja, kasnije je iznutra šupalj; smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, iznutra je bijel.

Stručak: 3-5 (10) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, najčešće se sužava prema bazi, nepravilan, često stisnut, nepravilno je brazdast, u mladosti je s brojnim šupljinama pa šupalj kada se gljiva razvije; bjelkast do crvenkasto-smećkaste nijanse, baza je često žućkasta s plavkastom nijansom, prekriven je bijelim paperjem.

Spore: Eliptične, glatke, s uljnim kapljama na krajevima, prozirne, 19-23 x 8.5-9.5 µm; otrusina je bjelkasta do kremasta.

Meso: Bjelkasto ili crvenkasto, voštano, lomljivo u klobuku, elastično u stručku; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, na vlažnim terenima, osobito voli opožarene ili pougljenisane terene.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta jer sadrži toksin giromitrin, koji se, kada se metabolizira u tijelu, pretvara u monometilhidrazin, hlapljivi hidrazin. Hidrazin je primjerice komponenta nekih raketnih goriva. Toksin se djelomično ukloni temeljitim kuhanjem, ali nikada potpuno.

Napomena: Bojom i oblikom je jako sličan rani hrčak (Gyromitra esculenta) od kojeg se razlikuje po rastu u jesenskom razdoblju, a ne u proljeće, kao i po slabijoj konzistenciji mitre, koja se sastoji od mnogo izraženijih režnjeva. Vrste iz roda Helvella rastu ljeti i u jesen, jesenji hrčak (Helvella crispa) je bijelo-siv i s izbrazdanim stručkom, jamičasti hrčak (Helvella lacunosa) ima brazdasti stručak i jednako je obojen na svakom dijelu, a redovnički hrčak (Helvella monachella) je tamniji i ima glatki i valjkasti stručak bijele boje.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1706. Biskupski hrčak (Gyromitra infula (Schaeff. ex Fr.) Quél.), Sinonim: Helvella infula Schaeffer

  2. Gyromitra infula (Schaeff.) Quél. 2023. https://www.gbif.org/species/5258509

Gyromitra parma

Uvjetno jestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Kritično ugrožene vrste

ŠTITASTA PLOČARICA

Gyromitra parma (J.Breitenb. & Maas Geest.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: parma (lat.) = mali okrugli štit. Po izgledu plodnog tijela.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Discinaceae / Gyromitra

Plodno tijelo (apotecij): 3-12 (16) cm široko, u mladosti je pločasto, kasnije je nepravilno naborano, valovito i izravnato, u obliku je diska, na kraju se podijeli na režnjeve; unutarnja je himenijalna površina žuto-smeđa, smeđa ili crveno-smeđa, vanjska površina je žiličasta i svijetlosmeđa, rub je u starosti izvrnut prema gore.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-3 cm debeo, kratak i ponekad jedva uočljiv, šupalj, sužava se prema bazi; površina je naborana, užlijebljena, ispresavijana, prema dnu je naborano-jamičasta, bjelkast do smećkast.

Spore: Eliptične, krupno mrežaste, prozirne, 25-33 x 11-13 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto do svijetlosmeđe, voštano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od kraja travnja do početka srpnja kao saprofit u šumama prašumskog tipa s bukvom, bukvom i jelom te u dijelovima s drugim bjelogoričnim drvećem, obično jasenom, brijestom, javorom i lijeskom. Razgrađuje mrtva uspravna stabla, trupce, panjeve i ostale krupne ostatke bukve, gorskog jasena (Fraxinus excelsior) i drugog bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na području Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali je treba zaštititi, jer je dosta rijetka. Jako je otrovna u sirovom stanju kao i sve vrste iz ovog roda. 

Napomena: Lako se zamijeni s bisernom pločaricom (Discina ancilis) od koje se razlikuje po rastu na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća, ima mrežaste spore, te nježni bradoliki produžetak na dnu spora. Žilasta se tavica (Disciotis venosa) razlikuje po mirisu na  klor, a raste na goloj zemlji i ima glatke spore. Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi kritično ugroženih vrsta.

Referentni izvori:

  1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Štitasta pločarica (Discina parma J.Breitnb. et Maas Geest.)

  2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Štitasta pločarica (Discina parma)

  3. Gyromitra parma (J.Breitenb. & Maas Geest.) Kotl. & Pouzar. 2023. https://www.gbif.org/species/5497491

Stranica 2 od 37



   

GLAVNE SKUPINE GLJIVA

KLOBUK/PLODNO TIJELO

STRUČAK

HIMENIJ

SPORE

OVOJ

MESO

MLIJEKO

PROMJENA BOJE

STANIŠTE

JESTIVOST

ISPIT ZA DETERMINATORA
IDI NA VRH