Cortinarius emollitus - created in Spain by Luis García Bona

MLITAVA KOPRENKA

Cortinarius emollitus Fr.

Etimologija: emollitus (lat.) = meko. Po mekanoj konzistenciji mesa.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Biting Webcap

Klobuk: 2-5 (9) cm širok, polukuglast pa raširen, široko je ispupčen na sredini; žuto-smećkast, sivkasto-smećkast ili narančasto-smeđ, sitno vlaknast, osnova je bjelkasta ili sivkasta, po vlažnom vremenu je mazav i nešto intenzivnije smeđe boje na sredini, mesnat, rub je nešto svjetliji, tanak i dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, kratak, gotovo je valjkast i batinast, također je vretenasto-zadebljan na bazi, nešto korjenast, šupljikav je pa šupalj; bjelkast, sa žuto-smeđim ovojem, vlaknast, ponekad je slamnatožut po vlažnom vremenu.

Listići: Široki, razmaknuti, prirasli uz stručak, izmiješani su s lamelulama, rijetko povezani poprečnim žilicama na bazi; najprije su svijetlosmećkasti ili okerasti, a u starosti su rđastosmećkasti.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 5-7 x 4-5 µm; otrusina je oker-smeđa.

Meso: Bjelkasto, uz rub stručka i u klobuku žućkasto, u mladosti čvrsto, a u starosti mekano; miris nije izražen, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećeme, obično bukvom, a rjeđe smrekom, jelom i boom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Dosta je vrsta iz skupine Myxacium osrednje veličine i koje nemaju vitak izgled zbog zadebljanog stručka. Ističe se po obliku klobuka koji je uglavnom dosta širok, a kožica po suhom vremenu postane sjajna i blistava.

Cortinarius europaeus - created in Spain by Luis García Bona

EUROPSKA KOPRENKA

Cortinarius europaeus (M.M.Moser) Bidaud, Moënne-Locc. & Reumaux

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 5-10 cm širok, najprije konveksan pa raširen, mesnat, kožica se lako guli, mazav, sjajan i gladak; rub pravilan, poslije malo valovit s ostacima koprene; bjelkast do blijedo ilovačasto-smeđ, na kraju smećkast i narančasto nahuknut.

Stručak: 4-6.5 cm visok, bijel, pun, čvrst, robustan, prema bazi smećkast, u početku zadebljan, poslije izdužen i čak korjenasto produžen, koprena bijela, a poslije smećkasta od spora.

Listići: Gusti, s brojnim lamelulama, prirasli; najprije blijedi, poslije ilovačastosmeđi, na kraju smećkasti.

Spore: Eliptične, 10-12 x 6-7 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Bijelo, debelo, na presjeku poprimi smeđo-crvenkastu boju; miris je slab, a okus slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Europska koprenka je jedan oblik koprenke Cortinarius albidus, koja u početku ima bjelkast klobuk, poslije postane vlaknasto urašten, oker-smeđ ili narančasto nahuknut. Bliska je i koprenka Cortinarius rapaceus, koja je bijela poput bjelokosti i mjestimice oker-smeđe pjegasta, a osnova stručka je gomoljasta. Njezina jestivost nije sasvim utvrđena.

Cortinarius evernius - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

RAZORNA KOPRENKA

Cortinarius evernius (Fr.) Fr.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Silky Webcap

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, najprije je stožasto-zvonolik pa otvoren i šiljato ispupčen na sredini, radijalano se raspucava, gladak; smeđo-ljubičast i ciglastosmeđe nahukan, vodenast, po suhom vremenu blijedi prema sivkastoj ili sivo-žutoj boji, baršunasto-vlaknast, rub je često svilenasto-vlaknast.

Stručak: Valjkast, dosta je nepravilan, često je korjenasto produžen; ljubičast, s bijelim je ovojem izraženim u obliku prstenastog pojasa.

Listići: Razmaknuti, široki, izrezani su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je svjetlija i nazubljena; smećkasti, ljubičasti ili sivo-smeđi, u starosti su rđastosmeđi.

Spore: Eliptične, dosta nepravilne, blago su bradavičave, 9-11.3 x 5-6.3 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: U stručku je ljubičasto, a u klobuku je smećkasto, u starosti pocrni; miris nije izražen ili lagano miriše na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, po planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima bogatim tresetnom mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po kontrastu između smećkaste boje klobuka i listića koja je u kontrastu s ljubičastom bojom stručka s ostacima bijelog ovoja. Najsličnija je dvobojna koprenka (Cortinarius cagei) koja u ranoj mladosti ima ljubičastu boju klobuka i listića, slična je i tamna koprenka (Cortinarius torvus).

Cortinarius flexipes - created in Finland by Tapio Kekki

KRISTALNA KOPRENKA

Cortinarius flexipes (Pers.) Fr.

Etimologija: Po obliku klobuka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Pelargonium Webcap

Klobuk: 1-7 (9) cm širok; konveksan je i zvonolik sa skoro šiljatom grbicom na sredini; ispupčeni dio je karakteristično crveno-smeđ, sivo-smeđ ili tamnosmeđ sve do ruba koji je nešto svjetliji, kod razvijenih je gljiva prekriven bradavičavim čehastim ostacima bijelog ovoja koji se mogu ukloniti.

Stručak: 2-7 (10) cm visok i 2-7 (8) mm debeo, šupalj, smećkast, tamnosmeđ ili ljubičasto-smeđ, površina je prekrivena bijelim čehicama koje su rjeđe na vrhu, s prolaznim je prstenastim pojasom.

Listići: Svijetlosmeđi ili cimetastosmeđi, ponekad s ljubičastim odsjajem, oštrica je svjetlija, prirasli.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 6.7-10 x 4.3-5.7 µm; otrusina je smeđa do crvenkasto-smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je debljine do 3 mm, kremasto-smećkasto, smećkasto do tamnosmeđe; nježno miriše na lišće pelargonije, a okus je srednje do blago gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na terenima bogatim mahovinom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je dio autora navodi kao otrovnu ili sumnjivu kao otrovnu.

Napomena: Dio je skupine malih Telamonia, stručak je dekoriran bijelim pahuljama i ima smeđi klobuk. Po izgledu se razlikuje od sličnih vrsta. Po boji i dekoraciji je slična tamnoglava plavulja (Hebeloma mesophaeum) (klobuk je smeđ na sredini, a rub je dekoriran). Od navedene vrste razlikuje se po karakterističnom mirisu po lišću pelargonije.

Cortinarius fulmineus - created in Spain by Luis García Bona

LISIČJA KOPRENKA

Cortinarius fulmineus Fr.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 5-12 cm širok, u početku polukuglast, poslije konveksan pa raširen, po vlažnom vremenu slinav i mazav, gladak; zlatno-žut, poslije sve više narančasto-žut, sredina narančasto-smeđe pjegava, rub je dugo podvijen i ostane zlatnožut.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, valjkast, baza je gomoljasto zadebljana i obrubljena, lomljiv, pun, po dužini vlaknast od koprene, žut, micelij je također žut.

Listići: Prirasli, oštrica poslije sitno pilasta; u početku su svijetložuti, zatim narančasto-žuti i u starosti narančasto-smeđi.

Spore: Eliptične, limunaste, bradavičave, 9-11.5 x 5-6.5 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Žuto u klobuku i stručku, vlaknasto, lomljivo; miris je neodređen, slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta. Općenito vrijedi pravilo da su sve koprenke sa žutim mesom otrovne.

Napomena: Slična otmjena koprenka (Cortinarius elegantior) ima bjelkasto do krem-žuto meso i raste u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i jele.

Cortinarius fulvescens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PRUGASTA KOPRENKA

Cortinarius fulvescens Fr.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, u početku konično-konveksno-zvonolik, zatim otvoren i manje-više šiljasto ispupčen, vodenast, po suhom vremenu sjajan, gladak, radijalno tamnije pjegast; oker-smećkast, crvenkasto-smeđ ili rđastosmeđ, rub je tanak i malo narebran.

Stručak: 3-8 cm visok, prilično tanak, zakrivljen, valjkast, šupalj, sjajan; najprije bjelkast, kasnije svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, s rijetkim ostacima ovoja, baza je maljava od micelija.

Listići: Nisu gusti, pomiješani su s lamelulama, prirasli sa zupcem; žuto-smeđi, narančasto-smeđi ili rđastosmeđi.

Spore: Kuglaste do eliptične, s vrlo gustim sitnim bradavicama, 6.3-7.8 x 4.1-5.1 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Tanko, smeđe do crvenkasto-smeđe boje, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, po močvarama, voli mjesta bogata mahovinom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Često nije jednostavno odrediti vrstu između brojnih sličnih koprenki. U tom slučaju, mikroskopska su obilježja najvažnija za determinaciju. Ipak, uz druga obilježja, valja obratiti pažnju na tanki, dugi i šuplji stručak, koji je prema osnovi sve svjetliji i dijelom završava gotovo bijel.

SRODNA KOPRENKA

Cortinarius gentilis (Fr.) Fr.

Etimologija: gentilis (lat.) = pripadnik obitelji, nacionalnost. Po tipičnom izgledu vrsta iz ovog roda.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Conifer Webcap

Klobuk: 2-4 (5.5) cm širok, slabo mesnat, najprije je stožast pa raširen, a na kraju šiljato-ispupčen na sredini; žuto-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, dosta je vodenast, po suhom vremenu je žućkast, u starosti se raspucava i postaje još žućkastiji, rub je svjetliji, sitno čehavo-baršunast, kožica prelazi preko ruba.

Stručak: 2.5-6 (8) cm visok i 2-5 (8) mm debeo, vitak, tanak je i valjkast, krut, šupljikav; nešto je svjetliji od klobuka, žuto-smeđ ili narančasto-smeđ, ostaci ovoja su žućkasti i izraženi u obliku prstenaste zone ili je cik-cak poput zmijske kože.

Listići: Široki, dosta su razmaknuti, izmiješani s lamelulama, prirasli su na stručak; na početku su žuto-smećkasti, a kasnije narančasto-smeđi ili rđastosmeđi, ponekad su maslinasto-smeđi.

Spore: Eliptične do kuglaste, bradavičave, 7-9 x 5.5-7 µm; otrusina je žuto-smeđa do maslinasto-smeđa, kasnije je rđastosmeđa.

Meso: U svim djelovima je iste žive žute do žuto-smećkaste boje; miris slabo izražen, malo na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, na terenima bogatim mahovinom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je vrlo otrovna vrsta, a po određenim informacijama ne bi trebala sadržavati toksin orelanin koji uništava bubrege. Poznato je nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Pripada skupini malih koprenki koje rastu po bjelogoričnim šumama na kiselijem tlu i terenu obraslom mahovinom.

Cortinarius helvolus - created in Netherlands by Arno van Stipdonk

ŽUĆKASTA KOPRENKA

Cortinarius helvolus (Bull.) Fr.

Etimologija: helvus (lat.) = žućkasto. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, dosta je mesnat, stožast je i zvonolik, tupo ispupčen na sredini, gladak, vodenast; žuto-smeđ ili crveno-smeđ, malo je tamniji na sredini, radijalno vlaknast, vodenast, rub se često raspucava.

Stručak: 5-10 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, pun, skoro uvijek je ravan, ponekad je malo zadebljan na bazi; boje je klobuka, s bijelom je prstenastom koprenom čiji se ostaci u tragovima nalaze na rubu klobuka.

Listići: Prilično su krupni i razmaknuti, izrezani su uz stručak, žuto-smeđi, u starosti rđastosmeđi.

Spore: Normalno do široko eliptične, 7.5-9 x 5-6 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Svijetlooker, djelomično bjelkasto, u klobuku oker, u stručku tamnije smeđe boje; miris je ugodan, a okus malo bljutav na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova vrsta je prepoznatljiva po prstenastoj kopreni koja nije višestruka i teži ka žućkasto-smeđoj boji.

Cortinarius hercynicus - created on October 2022 in Huesca, Spain by Ibai Olariaga

CRNOGORIČNA KOPRENKA

Cortinarius hercynicus (Pers.) M.M.Moser

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen, sitno baršunasto-čehast, mesnat; plavo-ljubičast, u starosti je ljubičasto-smeđ, rub je podvijen i svjetliji.

Stručak: Robustan, jako zadebljan na bazi, po cijeloj dužini vlaknast, u mladih plodnih tijela zmijoliko išaran; ljubičast, kasnije tamnoljubičast, malo je svjetliji od klobuka, zadebljana je baza svijetloljubičasto maljava od micelija.

Listići: Rijetki, nisu jednako dugi, prirasli sa zupcem; ljubičasti, kasnije rđastosmeđi od praha spora.

Spore: Kuglaste, 12-15 x 7-9 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Debelo, ljubičasto mramorasto, djelomično bjelkasto; vrlo jako miriše na cedrovo drvo, a okus je na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom i borom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Makroskopski je vrlo slična ljubičastoj koprenki (Cortinarius violaceus). Međutim, ona raste samo u bjelogoričnim šumama (hrast, breza), a crnogorična koprenka kao simbionit samo u crnogoričnim šumama. Mikroskopiranjem je vidljivo da ljubičasta koprenka ima duguljasto eliptične spore (13-16 x 7-8 µm), a crnogorična koprenka okruglaste i nešto manje spore. Ostala su obilježja gotovo jednaka.

Cortinarius hinnuleus - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

JELENOVA KOPRENKA

Cortinarius hinnuleus Fr.

Etimologija: hinnuleus (lat.) = jelenski. Po smeđo-riđoj boji ili jelenjem krznu, odnosno sliči boji jelenjeg krzna.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Earthy Webcap

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, dosta mesnat, prvo je zvonoliko-stožast pa raširen i ispupčen na sredini, često s izvrnutim, valovitim i resastim rubom od ostataka bijelog ovoja; žuto-smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, vodenast, često bjelkasto vlaknast, po suhom vremenu je žuto-smeđ i s tipičnim rđastosmeđim mrljama.

Stručak: 1-3.5 (4) cm visok i 4-9 (11) mm debeo, prvo je pun pa šupalj, izdužen, valjkast, vlaknast, s dosta je uočljivim ostacima bijelog zastorka u obliku prstenka, nešto je tamniji od klobuka, krem, kremasto-smeđ, osnova je smeđa, bjelkast na bazi.

Listići: Razmaknuti, nejednako su dugi i dosta široki, zaokruženo-prirasli uz stručak, a u starosti se lagano spuštaju po stručku; u mladosti su žuto-smeđi do svijetlosmeđi, a u starosti rđastosmeđi

Spore: Eliptične, kuglaste ili bademaste, sa šiljatim bradavicama, 6.4-9 x 4.5-6.6 µm; otrusina je cimetastosmeđa do rđastosmeđa.

Meso: Kremasto do žuććkasto-smećlkasto, smeđe mramorirano u gornjoj trećini stručka, vlaknasto; jako i karakteristično neugodno miriše na zemlju i plijesan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom lagano postaje zelenkasto, dok kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnosmeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često u velikim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, topolom i hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Neki autori je svrstavaju u jestive vrste, međutim teško da se može koristiti za tu svrhu jer je dosta neugodnog mirisa.

Napomena: Koprenka je prljavokestenjaste boje, dosta je neuglednog izgleda i zbog veličine nije interesantna vrsta. Nije je jednostavno identificirati zbog mnoštva sličnih vrsta. Najprepoznatljivija je po ovoju u obliku koprene koji podsjeća na vjenčić, a koji zaostane na stručku, meso je kestenjaste boje, listići su dosta razmaknuti, svijetlije je ili tamnije cimetaste boje, klobuk je dosta vijugav, slabo je mesnat i skoro uvijek ispupčen, dosta neugodno miriše na zemlju. Treba imati jako mnogo iskustva kako bi se ova vrsta sa sigurnošću identificirala. Slična je bambijeva koprenka (Cortinarius hinnuloides) koja ima zvonoliki i crnkasto-prošarani klobuk, meso vrlo jako i ugodno miriše na cvijet naranče, te raste po crnogoričnim šumama.

Cortinarius humicola - created on October 2021 in Voens, St Blaise, Switzerland by Nicolas Schwab

HUMUSNA KOPRENKA

Cortinarius humicola (Quél.) Maire

Etimologija: humus (lat.) = pod, zemlja + colo (lat.) = odijelo, kuća. Po staništu na zemlji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Golden Webcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, stožast pa sa šiljatom grbicom na sredini; lijepe je zlatnožute, zlatnožuto-oker ili svijetlosmeđe boje, prekriven je rijetkim crvenkasto-smeđim čehama.

Stručak: Vitak, bjelkast, žućkast, žuto-smeđ do narančasto-smeđ, na donje 2/3 je prekriven žuto-smeđim do narančasto-smeđim čehama, dosta je upadljivo i gusto maljav, vrh je bjelkast i gladak, na bazi je sužen, skoro korjenast i često zakrivljen.

Listići: Prirasli ili se spuštaju po stručku sa zupcem, žućkasti do žućkasto-oker, a na kraju su rđastosmeđi.

Spore: Skoro eliptične, jako bradavičave, 8-10 x 5.4-6 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, žućkasto, poslije sa svijetlonarančastom nijansom, u donjem dijelu stručka je žuto-smeđe do rđastosmeđe; miriše lagano na hren, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom, brezom i lipom, voli više nadmorske visine; prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - nejestiva je vrsta zbog neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Opisana je vrsta jedna od najprepoznatljivijih koprenki, ima upadljivu dekoraciju na klobuku i stručku koja podsjeća na hrapavu ljuskavicu (Pholiota squarrosa). Klobuk je uvijek sa šiljatom grbicom.

Cortinarius hydrotelamonioides - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

VLAKNASTA KOPRENKA

Cortinarius hydrotelamonioides Rob.Henry

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 3-5 (8) cm širok, u početku konveksan i nikad raširen, u sredini ispupčen, grbav, ispucan; rub ostaje dugo vremena podvijen i bjelkast; oker, narančasto-smeđ, crveno-smeđ i sivo-smeđe nahukan, na sredini tamnosmeđe pjegav.

Stručak: 3-4 cm visok, valjkast, vrlo karakteristično vretenast, na sredini debelo trbušast, završava korjenasto, pun, kratak, vlaknast; bjelkast, osnova bijelo maljava od micelija.

Listići: Vrlo široki, rijetki, prirasli; oker pa oker-smeđi.

Spore: Eliptične, bradavičave, 8.5-10 x 4.5-5.5 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: U klobuku vrlo tanko, stručak se za klobuk drži poput gljiva iz roda smrčkovica (Verpa), bjelkasto-oker; miris nije izražen, okus blag.

Kemijske reakcije: Meso sa srebrnim nitritom postane grimiznocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta, smreke i graba, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prema boji i obliku smeđe pjegavog klobuka uvelike podsjeća na jelenovu koprenku (Cortinarius hinnuleus). Međutim, busenast i gotovo prizemljen rast, debelo trbušasto zadebljanje sredine stručka i korjenasto produžena osnova stručka vrlo jasno određuje vrstu.

SKRHANA KOPRENKA

Cortinarius infractus (Pers.) Fr.

Etimologija: infractus (lat.) = razbijeno, slomljeno, izgravirano. Po izgledu površine klobuka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Bitter Webcap

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, mesnat, poluloptasto-raširen ili nekad lagano ispupčen na sredini, malo je ljepljiv i mazav po vlažnom vremenu, a sjajan po suhom vremenu; žuto-zelenkast, maslinasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ; rub je vlaknasto-pahuljast, izlomljen, tanak, prvo je malo podvijen pa izravnat i nepravilan.

Stručak: 4-6 (22) cm visok i 1-6 (8) cm debeo, valjkast, sa zadebljanom je bazom (nekad je i sužen na bazi), na kraju je šupalj; bjelkast do smeđ s ljubičastim odsjajem, dosta je izražena maslinasto-smeđa koprena.

Listići: Prilično su gusti, izrezani uz stručak, slobodni, tamnosmeđi.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 6.5-10 x 5.6-6.5 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Blijedo je ili lagano sivo-smećkasto; okus je dosta gorak, miris nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma i po parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, u travi, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog izrazite gorčine mesa, koju uzrokuje alkaloid infraktopikrin, a sadrži i neprobavljivi enzim acetilkolinesterazu.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po karakteristično gorkom okusu mesa odmah nakon kušanja. Dosta je promjenljive boje, može biti bilo koje boje od smeđe do sive, a često je tamnozelenkasta.

CRNOVLAKNASTA KOPRENKA

Cortinarius melanotus Kalchbr.

Etimologija: melas (gr.) = crno. Po crnim vlakancima.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, osnova je smećkasta, rub je nešto svjetliji, kožica je sve do ruba prošarana grubim crno-maslinastim zrnatim čehicama.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 0.5-1 (1.5) cm debeo, zadebljan na bazi, malo vretenast, bjelkast, s jedva uočljivim prstenastim pojasom, površina je gusto prekrvena smećkastim čehicama.

Listići: Najprije su maslinastozeleni ili žućkasto-smećkasti, u starosti su smeđo-maslinasti zaokruženi uz stručak, prirasli.

Spore: Kuglaste, bradavičave do bodljikave, 6-8 x 4.7-6.5 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, zeleno-žuto, maslinasto-žuto, žuto-smeđe, djelomično bjelkasto mramorirano, meso na rubu baze stručka često maslinasto-crvenkasto do maslinasto-smeđe, tamnomaslinasto u klobuku, vlaknasto; karakteristično miriše na plijesan i na peršin, a okus je slab na plijesan i zemlju.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalcijevim karbonatom postane kestenjastosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Većina je autora smatra vrlo sumnjivom pa se nikako ne smije konzumirati. Slučajevi trovanja još nisu poznati. Izuzetno je rijetka vrsta zbog čega su njezini sastojci još uvijek nepoznati.

Napomena: Moser ovu vrstu uvrštava u podrod Leprocybe, kožica je s flouroscentnim maslinastozelenim pigmentom. Od sličnih vrsta se razlikuje po posebnom izgledu stručka, po prisutnosti čehica po klobuku i po tome što ne miriše na rotkvice, već definitivno na peršin. Slične vrste su vunena koprenka (Cortinarius cotoneus), zelenkasta koprenka (Cortinarius venetus) i Cortinarius betuletorum koja je izraženije zelene boje.

Cortinarius mucosus - created in Finland by Petri Roponen

MUKOZNA KOPRENKA

Cortinarius mucosus (Bull.) J.Kickx f.

Etimologija: mucosus (lat.) = ljepljiv, sluzav. Po mazavoj površini klobuka i stručka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Orange Webcap

Klobuk: 5-14 (16) cm širok, konveksan je do otvoren i s dugo podvijenim rubom, površina je manje-više sluzava i mazava, za vlažna vremena je često pokriven sa sluzi, ali je ponekad suh i sjajan; promjenljive je boje, žuto-oker, oker-smeđ, svijetlosmeđ ili crveno-smeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je nešto svjetliji.

Stručak: Kratak je i zdepast, rjeđe je slabašan i vitak, valjkast je ili zadebljan na bazi, na donjem dijelu je sužen i zakrivljen; bijel do svijetložut, na gornjoj trećini se nalazi prilično postojana bijela koprena koja je kod razvijenih gljiva rđastosmeđa od poispadalih zrelih spora, a na donje 2/3 je sluzav i smećkast na bazi.

Listići: Kod mladih gljive su žućkasti, zatim okerasti, a poslije postanu crvenkasto-smeđi, nisu gusti, uski, prirasli su uz stručak, s prozirnom su sluzavom koprenom.

Spore: Eliptične, limunaste, površina je dekorirana žilicama, 12-18 x 5-8 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Bijelo, kremasto ili svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, masovno zajedno s cigančekom (Cortinarius caperatus), u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće s brezom ili borom, voli kiselo i pjeskovito tlo; u našim krajevima je veoma česta vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali joj okus nije toliko privlačan. Voli apsorbirati živu pa je zato uvijek jako kontaminirana teškim metalima.

Napomena: Najprepoznatljivija je po površini klobuka koji je uglavnom jako mazav, karakteristična je i po smeđo-crvenkastoj boji klobuka bez ljubičastih nijansi i svijetlosmeđim listićima koji poslije postanu rđastosmeđi. Slična je vrsta Cortinarius mucifluus koja ima oker-smeđi klobuk sa sitno naboranim rubom, a u mladosti je s ljubičastom nijansom.

Cortinarius nebularis - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

MAGLASTA KOPRENKA

Cortinarius nebularis Moënne-Locc. & Reumaux

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 5-10 cm širok, u početku okruglasto-konveksan, poslije proširen, tvrd, jako mesnat, samo po vlažnom vremenu mazav, inače suh, rub je dugo vremena podvijen; sivočađav ili oker.

Stručak: Visok 5-8 cm, tvrd, kratak, mesnat, pun, vlaknast, u početku na osnovi nakaradno zadebljan, poslije gotovo izdužen, gotovo vretenast; pri vrhu svijetloljubičast, prema osnovi bjelkasto-oker, pri vrhu nježna koprena oker boje.

Listići: Gusti, uski; bjelkasto-krem, poslije oker.

Spore: Eliptične, 9.5-11.5 x 6-6.5 µm.

Meso: Bjelkasto, kompaktno, ispod kožice klobuka slabo ljubičasto, a u stručku oker; miris nije izražen, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uz rubove bjelogoričnih šuma.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Pojedini autori opisanu vrstu poistovjećuju s modroljubičastom koprenkom (Cortinarius caerulescens), odnosno s njezinom varijacijom Cortinarius depallens. Međutim, opisana vrsta nikada nema listiće ljubičaste već su bjelkasto-oker boje.

PLANINSKA KOPRENKA

Cortinarius orellanus Fr.

Etimologija: Bixia orellana = vrsta grmlja ili stabala iz tropskih krajeva Srednje i Južne Amerike, koja je poznata po jarko crvenoj boji (annatto), koja se dobiva iz njenoga voća, a ova se boja koristi se za proizvodnju ruževa za usne, sapuna i dr. Indijanci iz tropske Amerike koristili su ovu boju za bojenje kože, a nazivali su je uruku. Takvu skupinu indijanaca naslikao je Francisco de Orellana 1541., na svojem putovanju kroz Južnu Ameriku i kasnije je biljka nazvana po njemu. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Fool's Webcap

Klobuk: 3-8.5 cm širok, prvo je polukuglast ili stožasto konveksan pa otvoren i tupo ispupčen, često izvrnut i valovitog ruba koji je uvijek nepravilno ispucan, suh; smeđ s ružičastom nijansom ili žuto-crvenkast, sa sitnim baršunastim čehicama smeđo-crvenkaste boje.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.5-1.2 cm, debeo valjkast, ponekad je uvijen po osi ili je rjeđe stisnut, pun, često je tanji prema bazi, gladak, kasnije je valovit; prljavožut je ili rđasto-crvenkast; u mladosti je sa žutom koprenom koja se kasnije izgubi.

Listići: Rijetki, osrednje su široki, kod mladih gljiva su zaokruženi uz stručak, a kasnije kao da se spuštaju niz stručak što osobito dolazi do izražaja ako se rub klobuka izvrne nagore; crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, bademaste, sitno bradavičave, 8.5-12.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Žuto je i riđe, ispod kožice klobuka je rđasto; miriše na repu ili rotkvice, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom posmeđi, dok s fenolom postane lagano ljubičasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve, lijeske, hrasta, kestena, a rjeđe po crnogoričnim šumama smreke i jele, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najviše voli pjeskovito i vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Spada u najpodmuklije gljive i uzrokuje orelaninski sindrom trovanja. Sličan je cijeli niz uglavnom otrovnih vrsta iz roda Dermocybe. Slična je smrtno otrovna hrastova koprenka (Cortinarius rubellus) koja raste samo na kiselim tlima po crnogoričnim šumama. Pri probi se ne smije progutati niti komadić.

Cortinarius pholideus - created in Finland by Tuuli Laine

ČEHASTA KOPRENKA

Cortinarius pholideus (Lilj.) Fr.

Etimologija: pholis (lat.) = čeha, ljuska. Po dekoraciji klobuka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Scaly Webcap

Klobuk: 1-6 (8) cm širok, nije mesnat, u mladosti je zvonoliko-konveksan pa se kasnije raširi, gotovo uvijek je prilično upadljivo ispupčen, suh, lomljiv; svijetlosmeđ do oker-smeđ, s crvenkastim ili tamnosmeđim čehicama na svjetlijoj osnovi, dekoracija je najgušća na sredini, rub je valovit.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, valjkast, batinast, na bazi je malo zadebljan, prvo je pun pa šupljikav i na kraju šupalj; u mladosti je bjelkast ili blijedoljubičast, obrastao je u smeđe stršeće čehice koje poslije postanu crnkaste, ponekad su cik-cak raspoređene poput zmijske kože, na mjestu završetka čehica formira se prolazan prstenak.

Listići: Prilično su gusti, široki, do stručka su izrezani ili prirasli; u mladosti su krem-sivkasti, svijetlosmećkasti ili svijetloljubičasto-smeđi, kasnije cimetastosmeđi do rđastosmeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, lagano hrapave i bradavičave, 5.8-9.2 x 3.8-6.1 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Kremasto do oker-smeđe, u mladosti je na vrhu stručka i u klobuku uz listiće bjelkasto-ljubičasto, kasnije ljubičasto-smeđe, mjestimično je vodenasto; miris je slab na peršin, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po tresetištima u mahovini, te na vlažnom i kiselom tlu u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s brezom i topolom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je male uporabne vrijednosti i lako se zamijeni s otrovnim vrstama pa je dosta autora smatra nejestivom.

Napomena: Ova koprenka je suha i s dosta jako dekoriranim klobukom i stručkom. Po upadljivoj dekoraciji je slična humusna koprenka (Cortinarius humicola) koja također ima čehasti klobuk i stručak, klobuk je oštro ispupčen, međutim, stručak se prema bazi sužava i završava gotovo šiljato, listići su lagano oker-žućkasti, te raste u bjelogoričnim šumama, najčešće ispod bukava.

DEBELONOGA KOPRENKA

Cortinarius praestans (Cordier) Gillet

Etimologija: praestans (lat.) = istaknut, vanredan, lijep. Po velikim dimenzijama.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Goliath Webcap

Klobuk: 3-15 (25) cm širok, prvo je okruglast pa konveksan, te otvoren, prilično mesnat, po vlažnom vremenu malo mazav; ljubičasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, s mjestimičnim mrljama, rub je prvo dlakav pa gol, uočljivo narebran i s plavkasto-bijelim ostacima ovoja.

Stručak: 4-16 (22) cm visok i 1-6 (8) cm debeo, robustan, pun, trbušasto-bulbozno zadebljan, ponovo se sužava na bazi; vlaknasto-svilenast, bijel, na vrhu je blijedo-ljubičast, u mladosti je prekriven opnastim ostacima bjelkasto-plavkastog ovoja, na vrhu formira tamniju prstenastu zonu zbog praha pospadalih spora.

Listići: Izrezani su uz stručak ili prirasli, široki; najprije su bijeli ili sivkasti s ljubičastom nijansom, kasnije su svijetlosmeđi, oker-smeđi ili tamnosmeđi.

Spore: Vretenaste do limunaste, bradavičave, 15-17 x 8-10 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Bijelo, u klobuku također malo žućkasto s plavkastom nijansom, debelo, tvrdo, čvrsto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste od kolovoza do listopada, u skupinama ili krugovima, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s bukvom, hrastom, lijeskom i kestenom, voli vapnenasto tlo i toplija područja. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u Lici, na planini Učki i na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Može narasti enormno velika pa je zbog toga i zbog izvrsne kvalitete vrlo cijenjena gljiva.

Napomena: Ovaj rod se teško determinira. Planinska koprenka (Cortinarius orellanus) je smrtno otrovna, a opasne su i ljuskava koprenka (Cortinarius bolaris), polukrvna koprenka (Cortinarius semisanguineus) i krvna koprenka (Cortinarius sanguineus) i dr. Zanimljivo je da su male i srednje velike vrste otrovne, a one velikih dimenzija su jestive ili bezopasne, meso im je bijele boje i bez neugodnog mirisa, ljubičastoplava koprenka (Cortinarius cumatilis), plavonoga koprenka (Phlegmacium balteatocumatile), promjenjiva koprenka (Cortinarius varius), oprana koprenka (Cortinarius allutus), blistava koprenka (Cortinarius claricolor), postrojena koprenka (Cortinarius turmalis), lojasta koprenka (Cortinarius sebaceus) i bijelolistićava koprenka (Leucocortinarius bulbiger) koja je jedina koprenka s bijelim listićima i sporama). Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

Cortinarius pseudosalor - created in Spain by Luis García Bona

LAŽNOLJUBIČASTA KOPRENKA

Cortinarius pseudosalor J.E.Lange

Etimologija: pseudos (gr.) = lažno, dvolično, neistinito. Po sličnosti sa žutom koprenkom (Cortinarius salor).

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, konveksno-raširen, zvonolik, s naglašeno ispupčenom sredinom, rub je dugo vremena podvijen; najprije maslinasto-oker ili sivo-smeđ, kasnije crveno-smeđ ili ljubičasto-smeđ, prekriven plavkastom sluzi, rub je plavičasto-maslinasto nahukan, kožica je sitno vlaknasto-pahuljasta i mazava.

Stručak: 4-6 (8) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, vretenast, na samom dnu malo sužen; bijel do svijetložućkast, ispod klobuka ljubičasto-smeđe nijanse, s plavkasto-ljubičastim zluzavim ostacima ovoja, na vrhu je bjelkast.

Listići: Bjelkasti, kasnije svijetlosmeđi i u starosti rđastosmeđi, prilično su razmaknuti, široki, izmiješani s mnogo lamelula, prirasli ili silazeći sa zupcem, oštrica je svjetlija, resasta i u strosti valovita i nazubljena.

Spore: Eliptične, limunaste, 15-17.6 x 7.7-9.7 µm; otrusina je smeđa do rđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto; miriše na med, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, najčešće u simbiozi sa smrekom, bukvom i brezom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom slabe kvalitete zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Dio je skupine Myxycium s mazavim klobukom i stručkom. Slična je modronoga koprenka (Cortinarius collinitus) od koje se razlikuje po karakterističnim hifama i kopčama na kožici klobuka koje nisu prisutne kod navedene vrste. Ponekad sliči i naborana koprenka (Cortinarius elatior). Lako je prepoznatljiva po ljubičastoj sluzi na bazi stručka.

Cortinarius purpureus - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

PRIKRADENA KOPRENKA

Cortinarius purpureus (Bull.) Bidaud, Moënne-Locc. & Reumaux

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Imperial Webcap

Klobuk: 2-7 (8) cm širok, zvonolik pa konveksno-spljošten, tupo je ispupčen je na sredini; žuto-smeđ, tamnosmeđ ili maslinasto-smeđ, sitno je vlaknast od ovoja, rub je s ostacima crvenog ovoja.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.7-1.1 cm debeo, cjelovit, promjenljivog je oblika, često je zakrivljen; svjetliji je od klobuka, žut ili žuto-smeđ, prekriven je crvenkastim ovojem tankim poput koprene, osobito na bazi, osnova je bjelkasta do žuta.

Listići: Tamne su krvavocrvene boje, a kasnije rđastosmeđi, izrezani uz stručak, slobodni.

Spore: Eliptične do bademaste, 6-8 x 3-4 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Žućkasto je ili crvenkasto-smeđe; miriše lagano na jod, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u crnogoričnim šumama, na kiselom tlu, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je vrlo otrovna vrsta, jer je bilo prijavljeno nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po prelijepoj krvavocrvenoj boji listića koja je u kontrastu sa smećkastom bojom klobuka i žutom osnovom stručka. Paziti da se ne zamijeni s krvnom koprenkom (Cortinarius sanguineus) koja je vrlo slična, a razlikuju se po staništu, raste u crnogoričnim, a ne u bjelogoričnim šumama. U skupini crvenih vrsta iz roda Cortinarius je često vrlo teško međusobno razlikovati pojedine vrste. Ne preporuča se konzumacija ovih vrsta jer su najvjerojatnije otrovne vrste.

Cortinarius rubellus - created on September 2020 in St. Barbara im Mürztal, Austria by uwekozina

HRASTOVA KOPRENKA

Cortinarius rubellus Cooke

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Deadly Webcap

Klobuk: 3-6 (9) cm širok, u mladosti je najprije stožast pa polukuglast i na kraju otvoren, uvijek je ispupčen i sa šiljatom grbicom na sredini; smeđe, crvenkasto-smeđe ili narančasto-crvene boje, površina je uzdužno vlaknasta ili sitno čehasta, osobito prema rubu, s visećim vlaknastim ostacima žuto-narančastog zastorka na rubu.

Stručak: 5.5-11 (13) cm visok i 0.5-1.6 (2) cm debeo, čvrst, pun, širi se prema bazi gdje je oko 2 cm širok; boje je klobuka, rđastosmeđ, vlaknast, s karakterističnim je kosim cik-cak pojasevima žute boje koji se izmjenjuju sa svijetlijim kosim pojasevima, odnosno ostacima koprene.

Listići: Rijetki, prilično su debeli, široki, odvojeni, zaokruženi su uz stručak, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, u mladosti su prekriveni žuto-narančastim zastorkom, izmiješani su s lamelulama; cimetastosmeđe su ili smećkasto-crvene boje klobuka.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, prozirne, 9-11 x 7-8 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Žućkasto-smeđe ili žućkasto-crvenkasto, u dnu stručka narančasto-smeđe, na kraju rđastosmeđe, vlaknasto; miris i okus na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen isključivo na kiselom tlu u crnogoričnim šumama, usamljeno na mahovini, voli močvarno tlo, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Jednako je otrovna kao i planinska koprenka (Cortinarius orellanus), kako je dokazano u Finskoj 1974. godine i u Škotskoj 1979. godine. Otrovna je i za domaće životinje (ovce, mačke).

Napomena: Kod kušanja se ne smije progutati niti jedan komadić plodnog tijela. Vrlo slična planinska koprenka cijela je ravnomjerno narančasto-smeđa, nema gladak klobuk, nema kosih pojaseva na stručku, te također miriše na rotkvicu. Karakteristično je ispupčena na sredini klobuka, stručak nije ravnomjerno obojen, ali je dekoriran, a raste isključivo po crnogoričnim šumama i na mahovini. Stanište je najznačajnija karakteristika pri determinaciji ove vrste. Prelijepa koprenka je sigurno jednako otrovna kao i planinska koprenka.

Cortinarius rugosus - created in Spain by Luis García Bona

HRAPAVA KOPRENKA

Cortinarius rugosus Rob.Henry

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 5-7 cm širok, najprije konveksan, ubrzo raširen, manje-više hrapav, sredina malo udubljena, kožica se lako guli, ; rub tanak i s ostacima koprene i često valovit, često po rubu raspucan; oker i narančasto-oker pjegav.

Stručak: Valjkast, osnova zadebljana ili čak obrubljena, gladak, pun, na samom vrhu poslije šupalj; bjelkast s ostacima koprene oker-smeđe boje, poslije gotovo smeđ i maljav.

Listići: Gusti, brojne lamelule nejednako duge, do stručka zaokruženi ili prirasli za zubac; najprije ilovačaste boje, poslije smeđi.

Spore: Eliptične do kuglaste, 8-10 x 6.5-8.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Bjelkasto, u stručku krem, vlaknasto; mirs slab, neodređen, okus malo slatkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno, u vlažnim miješanim šumama, najčešće šumama smreke, hrasta, breze i bukve.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEPOZNATA - Jestivost nije poznata.

Napomena: Karakteristična je po boji klobuka koji je poslije udubljen (što je rijetkost), nepravilno je radijalno brazdast i ima bjelkasto meso. Stručak je promjenjiv jer je bjelkasta osnova nekad zadebljana, a katkad i gomoljasto obrubljena.

Cortinarius sanguineus - created in Finland by Tapio Kekki

KRVNA KOPRENKA

Cortinarius sanguineus (Wulfen) Gray

Etimologija: sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Bloodred Webcap

Klobuk: 1-5 (8) cm širok, dosta mesnat, prvo je zvonolik pa konveksan i na kraju raširen i ispupčen na sredini; vlaknasto-pahuljast ili lagano čehast, površina je crvene boje.

Stručak: 5-8 cm visok i 4-6 mm debeo, dug, vitak, ponekad je sinusoidalno zakrivljen, obično je malo uži na bazi, pun je pa skoro šupalj; krvavocrven, s gustom vlaknastom crvenkastom koprenom na nešto svjetlijoj osnovi, baza je narančasto-crvena s ručičastim micelijem, na vrhu je malo svjetliji.

Listići: Prirasli su na stručak, razmaknuti su i dosta široki; purpurnocrveni, u starosti su crveno-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, sitno čekinjaste, 6-9 x 4-5 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Crveno, krvavocrveno, vlaknasto; miriše na rotkvice, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rijetko u bjelogoričnim šumama, uz panjeve, na vlažnom i močvarnom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je jako otrovna vrsta, jer je prijavljeno nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Crvene vrste iz roda Cortinarius (polukrvna koprenka (Cortinarius semisanguineus), cinoberasta koprenka (Cortinarius cinnabarinus), prikradena koprenka (Cortinarius purpureus) smatraju se otrovnima, sadrže otrovne alkaloide slične kao kod otrovne planinske koprenke (Cortinarius orellanus) koja je jako otrovna, trovanje njom može završiti i smrću zbog dugog vremena do pojave prvih znakova trovanja. Boja listića kod primjeraka prikazanih na slici je malo okerasta zbog naprašenosti sporama.

IZBLIJEDJELA KOPRENKA

Cortinarius scaurotraganoides Rob.Henry

Etimologija: scaurus (gr.) = ćelija, struktura + tragos (gr.) = jarac, po mirisu koji je sličan kao kod kozje koprenke (Cortinarius traganus), koja miriše slično ili isto poput jarca. Po mirisu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast, poslije je raširi otvoren i lagano tupo ispupčen na sredini, po vlažnom vremenu je malo ljepljiv, u mladosti je prekriven vlaknastim bijelo-sivim ovojem, koji se postupno ljušti, kremast, svijetlosiv, ponekad je s plavkastim nijansama, nije vodenast, rub klobuka je u mladosti povezan sa stručkom izraženom bjelkastom koprenom.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, na bazi s izraženom bulbom, koja je do 3.5 cm široka, gusto je prekriven bjelkastim nitima na bjelkastoj do krem osnovi.

Listići: Gusti, prirasli, oker-smeđi, ponekad su ljubičasti.

Spore: Eliptične do blago bademaste, 7-10 x 4.5-5.5 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, mramorirano, ponekad je plavo-ljubičasto u vrhu stručka, oker u klobuku, a na dnu je šafranastožuto do rđastosmeđe; miriše na voće, ali i slično ili isto poput jarca poput kozje koprenke, a okus je blag ili gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom hrastom, rijetko grabom ili bukvom, uglavnom u sredozemnim područjima. Vrlo je rijetka vrsta i potrebna je zaštita.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Po izraženoj bulbi podsjeća na koprenke iz roda Phlegmacium, ali se obično svrstava u skupinu Telamonia. Po izgledu i mirisu je slična kozja koprenka, koja je izraženije ljubičaste boje i raste ispod crnogoričnog drveća.

POLUKRVNA KOPRENKA

Cortinarius semisanguineus (Fr.) Gillet

Etimologija: semi (lat.) = pola, polu + sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po crvenoj boji samo listića.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Surprise Webcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa otvoren i izraženo ispupčen, tankomesnat; najprije čehasto-pahuljast, a na kraju gladak i bez dekoracije, žuto-smeđ, smeđ, maslinasto-smeđ ili tamnosmeđ.

Stručak: 1-4 (6) cm visok i 3-8 (10) mm debeo, valjkast, prilično je tanak i slabašan, lagano je zadebljan na bazi; bjelkaste do žute ili žuto-smeđe boje, prstenasta zona često rđastosmeđa ili prošarana poput zmijske kože, prema bazi je tamnocrvenkast.

Listići: Prilično su debeli i široki, gusti, nejednako su dugi, prirasli su na stručak, u mladosti su pokriveni žućkastom koprenom; najprije su crveni ili krvavocrveni, a na kraju su cimetastosmeđi ili crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 6-9 x 4-5 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: žućkasto-bijelo do žućkasto; slabo miriše na rotkvice ili jod, a okus je također na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili pojedinačno, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, a vrlo rijetko s bjelogoričnim drvećem, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je jako otrovna vrsta, jer je prijavljeno nekoliko slučaja trovanja.

Napomena: Tipična je vrsta iz roda Dermocybe u skupini cimetaste crvenjače (Cortinarius cinnamomeus) s lijepim kontrastom između cimetaste boje klobuka i jarkocrvene boje listića. Sve crvene Dermocybe smatraju se vrlo opasnima i imaju slične alkaloide kao planinska koprenka (Cortinarius orellanus) koja je smrtno otrovna vrsta. Svojim rastom i oblikom ne privlače pozornost pa zbog toga nisu ni opasne.

Cortinarius sodagnitus - created Spain by Luis García Bona

POZNATA KOPRENKA

Cortinarius sodagnitus Rob.Henry

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Bitter Bigfoot Webcap

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, konveksan je do proširen, te skoro ili potpuno izravnat, često je ulegnut na sredini, gladak, po vlažnom vremenu je mazav, a po suhom vremenu je blistav, kožica se lako guli, rub je tanak i podvijen prema unutarnjoj strani; najprije je ljubičast, ljubičasto-plavkast ili ljubičasto-ružičast, kasnije blijedi u žućkasto-smeđu boju, često sa žućkastim ili okerastim vodenastim pjegicama i žuto obojenim područjima.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 0.5-1 (1.3) cm debeo, valjkast je i sa širokom bulbom, s dosta je upadljivim kružnim jarkom koji je manje ili više izražen; u mladosti je ljubičast i blistav, kasnije izblijeđeno bjelkast s rđastosmeđim prahom od spora, sitno je vlaknast.

Listići: Gusti su i dosta široki, suženi uz stručak, prirasli; najprije su ljubičasti, sivo-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, a kasnije su cimetastosmeđi ili rđastosmeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, duguljaste, bradavičave, 7.9-9.5 x 4.2-5.5 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Bijele do kremaste boje, u stručku (obično uz rub) s ljubičastom nijansom; miris nije izražen, a okus je malo gorkast (kožica klobuka).

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s natrijevim hidroksidom (NaOH) i s kalijevom lužinom (KOH) postane vinskicrvena ili karmincrvena, a meso postane crveno-narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogorričnim drvećem, najčešće s bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Vjerojatno nije otrovna vrsta, ali se lako zamijeni sa sličnim otrovnim vrstama.

Napomena: Koprenka je ljubičaste boje, teži da izblijedi ka žutoj ili žuto-oker boji, osobito kožica klobuka. Slična je vrsta Cortinarius calochrous koja se razlikuje po žutoj boji klobuka i stručka.

NARANČASTOLISTIĆAVA KOPRENKA

Cortinarius sommerfeltii Høil.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Concentric Webcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, u početku koničan, poslije zvonast do konveksan, tupo ispupčen, rub je tanak, podvijen i često nazubljen; žut do narančasto-smeđ ili rđastosmeđ, poslije tamnosmeđ, grubo čehast, u mladosti potpuno prekriven narančastim ovojem, sredina je tamnija i manje čehasta.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, tanak, često zavojit, prema osnovi nešto deblji; površina žućkasta do žućkasto-crvenkasta ili narančasto-smeđa, baza je obavijena krem-žutim micelijem, narančasto-smeđo vlaknast.

Listići: Prirasli, pomiješani su s brojnim lamelulama; u početku svijetložuti, a kasnije tamnooker-smeđi do crveno-smeđi.

Spore: Eliptične, vrlo sitno bradavičave, 13-15 x 7-8 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, oker-žuto, prema bazi rđastosmeđe; miris je kiselkast, na jod, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, najčešće šumama bora ili smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Od drugih koprenki iz podskupine Dermocybe razlikuje se po boji listića, koji su najprije narančasti do rđasto-žuti, a poslije postanu rđastosmeđi. Postoji sličnost s narančastorubnom koprenkom (Cortinarius malicorius) koja raste u planinskim crnogoričnim šumama. Nema čehasto-maljav klobuk, stručak nije jače vlaknasto-maljav, a spore su joj znatno manje (4.5-7 x 3.3-4.5 µm). Također je otrovna vrsta.

Cortinarius stillatitius - created on September 2014 in Novosibirsk, Russian Federation by Tatiana Bulyonkova

ČESTITA KOPRENKA

Cortinarius stillatitius Fr.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Purple Stocked Webcap

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, najprije zvonolik, zatim raširen i ispupčen na sredini; oker-maslinast, žuto-smeđ, sivo-smeđ, ljubičasto-smeđ do tamnosmeđ, prekriven je s plavkastom sluzi, u starosti je naboran.

Stručak: Valjkast, na dnu je malo sužen; na vrhu je bijel do svijetložut, na donjem je dijelu ljubičasto-smeđ, s ostacima je plavkasto-ljubičastog ovoja.

Listići: Rijetki, zupčasto su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama; bjelkasti, svijetlosmeđi do rđastosmeđi, oker-žuti; oštrica je s bjelkastim resicama, kasnije je valovita, nazubljena.

Spore: Eliptične, 15-17.6 x 7.7-9.7 µm; otrusina je smeđa do rđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto; miris podsjeća na med, osobito pri dnu stručka, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma, najčešće u šumama smreke, bukve i breze u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom slabe kvalitete zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Najprepoznatljivija je po ljubičastoj sluzi po površini.

Cortinarius suillus - created in Spain by J. Ignasi Tejodor

SVINJSKA KOPRENKA

Cortinarius suillus Fr.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Piggy Webcap

Klobuk: 5-10 cm širok, u početku konveksan, poslije raširen i malo široko ispupčen, mesnat, gladak, crvenkasto-smeđ ili svijetlosmeđ, površina smeđe pjegava.

Stručak: 4-8 cm visok, prema bazi je zadebljan ili čak vretenast, lomljiv, pun; bjelkast, smeđe pjegav i na kraju smeđ.

Listići: Rijetki, prirasli sa zupcem; u početku su blijedo ilovačasto-ljubičasti, poslije su smećkasti, oštrica je svjetlija i sitno pilasta.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 8.2-11.4 x 5.2-6.5 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Bjelkasto do krem, na presjeku jasno smećkasto pjegavo, u bazi stručka je gotovo smećkasto; miris je ugodan, a okus na orase.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najkarakterističnija je po smeđe pjegavom klobuku i stručku. Meso je također na presjeku karakteristično pjegavo, a prema bazi stručka sve smeđije.

TAMNA KOPRENKA

Cortinarius torvus (Fr.) Fr.

Etimologija: torvus (lat.) = mračan. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Stocking Webcap

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, najprije je polukuglast i konveksan pa otvoren i naglašeno ispupčen na sredini, tvrd, prilično je mesnat; najprije je ljubičasto-smeđ, zatim smeđ ili crvenkasto-smeđ, po suhom vremenu izblijedi, vlaknasto-čehast pa s nepravilnim mramoriranim poljima, rub je zaokružen i s bjelkastim ostacima ovoja, gladak ili često rastrgan.

Stručak: 5-7 (9) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, čvrst, debeo, zdepast, ujednačeno je valjkast i prilično trbušast, nakaradno je zadebljan na bazi, dno je obično šiljato, pun, često je izjeden od crva; iznad prstenka prema vrhu je lagano ljubičast, a prema bazi je svijetlosmećkast, gotovo je obavijen ovojem, na granici koprene ostane karakteristični gotovo opnasti i stršeći prstenak ili formira pseudoprstenaste zone, koprena je bijela.

Listići: Rijetki, široki, razmaknuti, prilično su debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli sa zupcem; u mladosti su lagano ljubičasti ili svijetloljubičasto-smećkasti, a kasnije tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 8-11.5 x 4.5-7.2 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Tvrdo, debelo, u klobuku je bjelkasto, blijedoljubičasto ili sivkasto-plavkasto, malo je crvenkasto pjegavo u bazi stručka, a kasnije postane smećkasto; miris je nametljivo slatkast, karakterističan, nije uvijek ugodan, podsjeća na suho voće, podsjeća na suhe šljive, mošt ili fermentirano voće, a okus je prvo blag pa poslije neugodan.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, rijetko u crnogoričnim šumama ispod smreke.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova je koprenka po makroskopskim karakteristikama prilično prepoznatljiva po suhom izgledu i jedinstvenom slatkastom mirisu. S dosta je promjenljivim ugodnim mirisom, sličnim kao kod cjepače Inocybe pyriodora, ali mnogo ugodnijem nego kod slične vrste. Slična je i Cortinarius scutulatus koja najčešće raste po crnogoričnim šumama i ima veoma neugodan i oštar miris po hrenu. Slična je i vrsta razorna koprenka (Cortinarius evernius) koja raste po crnogoričnim šumama i čiji su listići u mladosti rđastosmeđi.

Cortinarius traganus - created on September 2020 in St. Corona am Wechsel, Austria by Christian Apschner

KOZJA KOPRENKA

Cortinarius traganus (Fr.) Fr.

Etimologija: tragos (gr.) = jarac. Po tome što miriše slično ili isto poput jarca.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Gassy Webcap

Klobuk: 3-10 (14) cm širok, u mladosti je skoro okruglast, zatim polukružan i na kraju raširen; s ljubičastim je vlakancima po površini, najprije svijetloljubičast, u starosti postane smećkast, a u sredini žuto-smeđ.

Stručak: 4-16 (22) cm visok i 1-5 (7) cm debeo, batinast je ili ponekad s obrubljenom bulbom, pun, debeo; najprije je blijedoljubičast pa izblijedi i postane okerast.

Listići: Široki, razmaknuti, nejednako su dugi, prirasli; prvo su oker, zatim cimetastosmeđi, nikada sa ljubičastim i plavkastim nijansama.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, sitno bradavičave, 6.8-10 x 4-6 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Šafranastožuto do žućkasto-smeđe, nikada ljubičasto kao kod kamforne mliječnice (Lactarius camphoratus); miris je neugodan po karbidu (acetilenu) ili kozama, okus je neugodno gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom najprije postaje crveno-smeđe pa zatim čokoladnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, uzrokuje teške gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Prepoznatljiva po ljubičastoj boji dok je mlada, a koja se izgubi poslije kada se gljiva razvije, ima srebrnasto nahukani klobuk i teži da postane oker-smećkast, neugodnog je mirisa po karbidu ili po kozama. Od kamforne se koprenke razlikuje po cimetastosmeđim, a ne ljubičastim listićima i po rđastoj boji mesa koje je ponekad plavkasto nahukano. Slična koprenka miriše na kožicu trulog krumpira.

OBIČNA KOPRENKA

Cortinarius trivialis J.E.Lange

Etimologija: trivialis (lat.) = prosto, obično, trivijalno. Po izdašnim zajednicama.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Girdled Webcap

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, prvo je polukuglast ili zvonolik pa otvoren i tupo ispupčen, jako je mazav i sluzav po vlažnom vremenu, rub je isprva jako podvijen i nije narebran; dosta je promjenljive boje, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ, crveno-smeđ ili maslinasto-smeđ.

Stručak: 4-10 (13) cm visok i 0.8-1.8 (2.2) cm debeo, valjkast, pun, često je vretenasto sužen prema bazi, jako je mazav; žuto-smeđ do crveno-smeđ, vlaknast, ima želatinozne kružno postavljene čehice koje se posuše nakon čega izgleda prošaran poput zmijske kože po čemu se i najlakše prepoznaje.

Listići: Gusti, nejednako su dugi, prirasli su na stručak sa zupcem, poslije kao da se spuštaju po stručku, izmiješani su s mnogo lamelula; najprije su bjelkasti pa zatim s ljubičastim odsjajem, zatim su smećkasti i na kraju rđastosmeđi.

Spore: Bademaste, na jednom kraju šiljate, jako bradavičave, 10-15 x 6-8.5 µm; otrusina je cimetastosmeđa do rđastosmeđa.

Meso: Blijedožućkasto, u bazi stručka je smećkasto, a na vrhu stručka s ljubičastim ili plavkastim odsjajem; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u velikim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično topolama, na ilovačasto-silikatnom tlu; dosta je rasprostranjena vrsta u jesenskom periodu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je prijavljeno nekoliko slučajeva u kojima je uzrokovala blage gastrointestinalne smetnje.

Napomena: Zbog karakterističnog stručka nije moguća zamjena ni s jednom vrstom iz roda koprenki. Slična naborana koprenka (Cortinarius elatior) ima široko narebran rub klobuka.

Cortinarius turgidus - created on November 2023 in Chorin, Germany by rene_berlin

NADUTA KOPRENKA

Cortinarius turgidus Fr.

Etimologija: turgidus (lat.) = napuhan, nabrekao, otečen, natečen. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Swollen Webcap

Klobuk: 4-8 (10) cm širok, stožasto-okruglast, površina je glatka, suha i sjajna i kao zaprašena; svijetložućkast ili svijetlosmeđ, na sredini malo tamnije sivo-smeđe boje, u starosti s tamnosmeđim mrljicama.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-3 cm debeo, bulbozno zadebljan na bazi, površina je ispucana i izbrazdana; čitav je bijel, posut je rđastosmeđim prahom spora, vrh je blago ljubičast, na godnjem je dijelu vunast od ostataka koprene.

Listići: Lagano su zaokruženi uz stručak, prirasli, gusti, veoma su svijetli, bjelkasti, kremasto-okerasti ili svijetlosmeđi, kasnije rđastosmeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Bademaste, 8-11 x 5.5-6.5 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, vlaknasto; miris je ugodan na voće, malo kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dio je skupine koprenki koje je vrlo teško determinirati. Uvijek je prepoznatljiva prvenstveno po izostanku ljubičastog tona i dosta je svjetlije boje od sličnih vrsta.

ŠUMOVITA KOPRENKA

Cortinarius variecolor (Pers.) Fr.

Etimologija: varius (lat.) = različito, raznoliko, promjenljivo + color (lat.) = boja. Po promjenljivoj boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 6-14 (16) cm širok, okruglast, gladak, po vlažnom vremenu mazav, kožica se lako guli, rub je tanak i podvijen dok se gljiva ne razvije; najprije je ljubičast, ubrzo zatim postane smeđ na sredini, vlaknast, na kraju je čitav tamnosmeđ ili tamne sivo-smeđe boje.

Stručak: 4-15 (19) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, najprije je jako bulbozno zadebljan na bazi, zatim se izduži, pun je pa šupalj; najprije je bijel ili blijedoljubičast, zatim smećkast, na vrhu formira prstenastu zonu od nitastih ostataka zastorka koji ubrzo postanu smeđi od praha spora.

Listići: Gusti, uski, izrezani su uz stručak, slobodni; najprije su sivo-kremasti, sivo-ljubičasti ili sivo-plavkasti, poslije su ljubičasto-smeđi ili rđastosmeđi, oštrica je bjelkasta i pilasto nazubljena.

Spore: Bademaste, bradavičave, 9.4-12 x 5.4-7 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, izdašno, bjelkasto je ili s laganom ljubičastom nijansom, u starosti je lagano smećkasto; miriše neugodno na zemlju ili plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i u krugovima, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu, nešto se rjeđe pronađe i u bjelogoričnim šumama, obično šumama bukve i graba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali je smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Slične su velika koprenka (Cortinarius largus) i debelonoga koprenka (Cortinarius praestans) koje su drugačijeg mirisa.

Phlegmacium varium - created on October 2019 in St. Corona am Wechsel, Austria by Christian Apschner

PROMJENJIVA KOPRENKA

Cortinarius varius (Schaeff.) Fr.

Etimologija: varius (lat.) = različito, raznoliko, promjenljivo. Po promjenljivoj boji i izgledu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, prvo je okruglasto-konveksan pa raširen, mazav, gladak; površina je žuto-narančasta, svijetlosmeđa ili crvenkasto-smećkasta, sredina je tamnija, rub je žut, tanak, dugo vremena podvijen i vlaknasto resast.

Stručak: 5-7 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, pun, bulbozan, batinastog je oblika, kratak, masivan, širi se od vrha prema dnu; vlaknast, bijel, na vrhu je s ružičastim odsjajem, a kremast na bazi, koprena je bijela pa cimetastosmeđa od poispadalih sazrelih spora koja zaostane u obliku smeđih prstenastih ostataka.

Listići: Gusti, odmaknuti od stručka, slobodni, široki, izmiješani s lamelulama; ljubičasto-plavkasti ili ljubičasto-smeđi, dugo ostaju ljubičasti, na kraju su cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, bradavičave, 9.5-15 x 5.5-7.5 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Bijelo, u bulbi je blago žućkasto, čvrsto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i kasnu jesen do prvog mraza u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, borom i jelom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva koje rastu na vapnenačkom tlu.

Napomena: Uvijek imajte na umu da meso mora biti uglavnom bijelo, jer bi je bilo vrlo opasno pomiješati sa žutim mesom otrovne žumanjčane koprenke (Cortinarius splendens). Od drugih se koprenki razlikuje i po ružičastoj boji listića, te žuto-narančastom do svijetlosmeđem klobuku. Klobuk je zadebljan, a bulba nije odsječena.

Cortinarius venetus - created in Norway by Svein Olav B. Drangeid

ZELENKASTA KOPRENKA

Cortinarius venetus (Fr.) Fr.

Etimologija: venetus (lat.) = zelene boje. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Flourescent Webcap

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, slabo mesnat, prvo je konveksan pa jako ispupčen na sredini, bez sjaja; žuto-maslinast pa maslinast ili maslinasto-smeđ, vodenast, u starosti izblijedi, sitno pahuljičast ili krupno čehast, tamniji je na sredini, rub je podvijen i malo prelazi listiće.

Stručak: 4-8 (9) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, pun je pa šupalj, vlaknasto-mesnat, čvrst, ujednačene debljine ili je malo zadebljan na bazi; žućkasto-zelenkast, često bez rđastosmeđe prolazne koprene, baza je svjetlija, bjelkasta.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, široki; žuto-maslinasti, maslinasto-smeđi ili maslinasti, na kraju su rđastosmeđi, oštrica je vijugava.

Spore: Kuglaste do eliptične, sitno bradavičave, 5.5-8 x 4.5-6.6 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Najprije je limunastožuto ili žućkasto-zelenkasto, u starosti je žuto-maslinaste boje, mekano; miriše slabo na rotkvice, a okus je trpak i također na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, a rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Smatra vrlo sumnjivom vrstom i nikako se ne smije konzumirati. Izravni slučajevi trovanja još nisu poznati, jer su njezini sastojci još uvijek dosta nepoznati.

Napomena: Ova vrsta često raste busenasto i tipično po jelovim šumama.

PROLJETNA KOPRENKA

Cortinarius vernus H.Lindstr. & Melot

Etimologija: vernus (lat.) = proljetni. Po vremenu rasta.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Spring Webcap

Klobuk: 1-3 (4.5) cm širok, zvonolik, kasnije je raširen i s upadljivom grbicom na sredini, vlažan; smeđ, tamnosmeđ, tamnocrveno-smeđ do sivo-smeđ, slabo je vodenast, površina je sa uraštenim radijalno postavljenim smeđim vlakancima, rub je podvijen, kasnije je valovit i s ostacima crvenkasto-smeđeg ovoja.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 3-9 (13) mm debeo, valjkast, duguljast, na bazi je lagano bulbozan, korjenast, u starosti je šupalj; sivkasto-bijelo vlaknast na smećkastoj osnovi, donji je dio ružičast, fino svilenkast, prstenasta zona s ostacima sivkasto-bijelog ovoja, ispod prstenaste zone je pahuljasto-vlaknast, vrh je crvenkasto-smeđ od poispadalih spora, na dodir poljubičasti.

Listići: Prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, ponekad su račvasti, rijetki, izmiješani su s lamelulama, oštrica je iste boje ili bjelkasti, krem-smećkasti, sivo-smeđi, crvenkasto-smeđi ili narančasto-smeđi.

Spore: U obliku kapi, grubo bradavičave, 6.3-12 x 4.7-6.5 µm, Q=1.3-1.6; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kremasto ili sivo-smeđe, u klobuku je prljavosmeđe; miris nije izražen ili na gljive, a i okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen uglavnom u bjelogoričnim šumama, rijetko u crnogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično brezom, na vlažnim ili travnatim terenima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prisutna je već u proljeće. Pripada skupini ranih koprenki kao što je i đumbirova koprenka (Cortinarius zinziberatus) koja nije crveno-ružičaste, već žuto-oker boje i veća je rastom.

LJUBIČASTA KOPRENKA

Cortinarius violaceus (L.) Gray

Etimologija: violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Violet Webcap

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, mesnat, prvo je skoro loptast pa spljošten, ispupčen na sredini, suh; plavo-ljubičast ili tamnoljubičast, u starosti je ljubičasto-smeđ, baršunast-čehast, nije vodenast.

Stručak: 6-14 (18) cm visok i 1-4 (6) cm debeo, baza je batinasto zadebljana, sužava se prema vrhu, isprva je pun, a poslije šupalj; tamnoljubičaste je boje klobuka, prošaran uzdužnim vlaknima poput zmijske kože, baza je maljava od bijelog micelija.

Listići: Isprva su uski, a u starosti su širi, izmiješani s lamelulama, oštrica je nazubljena, zaokruženi su uz stručak, prirasli, prekriveni su ljubičastom koprenom koja se brzo izgubi i na stručku ostavi tek neznatan trag; tamnoljubičasti, kada se klobuk spljošti rđastosmeđi od poispadalog praha spora.

Spore: Eliptične, bradavičave, 11.5-18 x 7-9 µm; otrusina je rđastosmeđa

Meso: Mekano, vlaknasto, ljubičasto, neujednačeno je mramorirano; miriše na cedrovinu, a okus podsjeća na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim i sjenovitim bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s hrastom, bukvom, brezom i grabom, na vapnenastom tlu, a po višim planinskim predjelima i u šumama smreke; rijetka je vrsta i nalazi se na listi zaštićenih vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je vrlo pljesnivog okusa. Skuhana je ljubičaste boje. Pojedinačni primjerci u mješavini s drugim vrstama gljiva su prihvatljivi. Ima vrlo visok sadržaj željeza od oko 7-8 mg/g suhe težine, zbog čega se njezino konzumiranje smatra zdravim.

Napomena: Slična je kozja koprenka (Cortinarius traganus) koja je u mladosti čitava svijetloljubičasta, ali joj meso nije ljubičasto, već je na prerezu žuto, a i listići su joj smeđežuti. Sličnu boju i miris ima tvrda mirisna sočnica (Cuphophyllus russocoriaceus). Rod koprenki je prepoznatljiv po ostacima koprene po stručku. Boja listića kod koprenke varira od vrste do vrste i može biti smeđa, crvena, ljubičasta, žuta, zelena, i slično, ali kod odraslih gljiva poprime tipičnu okerastu boju. U determinaciji vrsta pomaže i vrijeme rasta, jer dosta različito rastu. Ispod crnogoričnog drveća raste i crnogorična koprenka (Cortinarius hercynicus) koja se razlikuje po drugačijim sporama.

Calonarius arcuatorum - created on October 2015 in Crots, France by Nicolò Oppicelli

SVEDENA KOPRENKA

Calonarius arcuatorum (Rob.Henry) Niskanen & Liimat.

Etimologija: arcuatus (lat.) = kriv (ili savijen), u obliku luka. Po zakrivljenom stručku?

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Engleski naziv: Arched Webcap

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, mesnat, najprije je konveksan pa konveksno-raširen, po vlažnom vremenu je mazav, a sjajan po suhom vremenu; lijepe je narančasto-smeđe ili oker-smeđ eboje s mesnatoružičastim tonom, u starosti postane urašteno vlaknasto-pahuljast; rub je uvijek podvrnut, često s ostacima ljubičastog ovoja.

Stručak: 4.5-8 cm visok i 1.4-2 cm debeo, valjkast, pun, na bazi se naglo kao obrubljeno širi u gotovo plosnati gomolj; bjelkast, okerast, pri vrhu je plavkasto-ljubičast, a na bazi prekriven rđastosmeđim prahom od spora, rub bulbe je ljubičast, u starosti se na stručku ističe duga vlaknasta koprena smećkaste boje.

Listići: Gusti, prirasli su s kukicom na stručak, prilično su široki, jednako su široki kao debljina klobuka; u mladosti su blijedoljubičasti, a kasnije ljubičasto-smeđi i u starosti rđastosmeđi.

Spore: Eliptične, limunaste, bradavičave, 10-14 x 6 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto je i s ljubičastom ili okerasto-ljubičastom nijansom; miriše ugodno na voće, na jabuke iili kruške, a okus je lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-ružičasto, a kožica klobuka poružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dio je skupine u kojoj je tipična vrsta Cortinarius dibaphus koja se u mladosti ističu krasnom ljubičastom bojom klobuka i listića, a raste u crnogoričnim šumama. Naša vrsta razlikuje se od navedene vrste po kemijskoj reakciji s kalijevom lužinom pri kojoj se meso i listići različito oboje. Listići su karakteristično ljubičasto-smeđi.

TAMNOZELENA KOPRENKA

Calonarius atrovirens (Kalchbr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + virens (lat.) = zeleno. Po boji klobuka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Engleski naziv: Olive Webcap

Klobuk: 4-9 (11) cm širok, poluloptast pa spljošten i široko ispupčen, kasnije je skoro ravan, po vlažnom je vremenu sluzav, a po suhom vremenu je suh i sjajan, rub je dugo vremena podvijen pa ispružen; žuto-zelenkast, maslinastozelen do zelenkasto-crnkast, površina je s gustim sitnim crnim urasštenim vlakancima na maslinastozelenoj osnovi, sredina je maslinasto-smeđa do maslinasto-crna, u blizini ruba je sa zonom radijalnih vlakana, nakon uklanjanja kožice se vidi maslinastozeleni sloj mesa uz kožicu.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-1.5 cm debelo, a u bulbi do 2.8 cm, bulba je obrubljena i trokutasta, malo sluzav; žućkasto-zelenkast do maslinastozelenkast, u starosti maslinasto-smeđ do tamnomaslinastozelen, donji je dio bulbe limunastožut, a rub malo smeđ od ostataka ovoja, uzdužno je naboran, niti koprene su u mladosti zeleni, a kasnije smeđi.

Listići: Tanki, gusti, zaokruženo-izrezani uz stručan, slobodni, sitno su pilasti i blago valoviti, s kratkim lamelulama, široki su od 6-10 mm; najprije limunastožuti do maslinasti, zatim maslinasto-smeđi do tamnomaslinastozeleni.

Spore: Eliptične, limunaste, sa sitnim i malobrojnim bradavicama, 9-12 x 5-6 µm; bazidiji 30-34 x 6-8 µm; otrusina je rđastosmeđa, a u mladosti žuto-smeđa.

Meso: Zlatnožuto, sumporastožuto ili žuto-zelenkasto, u rupicama je smeđe od crva, stajanjem i sušenjem crni; miris je izrazito aromatičan na mažuran ili na gljive, ponekad malo podsjeća i na jod, a okus je blag i veoma ugodan.

Kemijske reakcije: Kožica u dodiru s kalijevom lužinom pocrni, meso postane smećkasto (Moser) ili maslinastozeleno (Shaeffer), a u dodiru s Melzerovim reagensom ponarančasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom i jelom, nešto rjeđe s borom, međutim kod nas se može pronaći i po čistim hrastovim šumama, uz medunce i cerove, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Općenito za koprenke vrijedi pravilo da su one sa žutim mesom uvijek otrovne. Otkrivene su niske koncentracije orelanina, ali nisu poznati slučajevi trovanja. Konzumacijom se ne može isključiti potencijalno oštećenje bubrega.

Napomena: Lijepa je i ne tako česta koprenka. Lako se zamijeni s ljubičasto-zelenom koprenkom (Cortinarius ionochlorus) kojoj je klobuk potpuno zelen, ima žuto meso, ali se razlikuje po ljubičastoj, a ne žutoj boji listića. Slična je mirisava koprenka (Cortinarius odoratus) koja se razlikuje samo po svjetlijoj žutoj boji mesa na osnovi stručka i po mirisu koji je sličan kao kod mirisne puževice (Aphroditeola olida), miriše po bombonima. Sve koprenke sa žutom bojom mesa sumnjive su kao otrovne vrste. Na prikazanoj slici se mogu uočiti poispadale sazrele smeđe spore na ovoju stručka. Slična je lažna limunasta koprenka (Cortinarius citrinus) koja je svjetlija i s više žutih primjesa, jako podsjeća na zelenkastu vitezovku (Tricholoma equestre) koja ne miriše po mažuranu, već po keksima ili po svježem kruhu. Smrtno otrovna vrsta je sjajna koprenka (Cortinarius meinhardii) koja je čitava žuta.

LIMUNASTA KOPRENKA

Calonarius citrinus (J.E.Lange ex P.D.Orton) Niskanen & Liimat.

Etimologija: citrus (lat.) = vrsta limuna (Citrus medica), limunastožuto Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, konveksan je pa raširen, često je ulegnut na sredini, rub je tanak i dugo vremena podvijen, kožica je jasno mazava; žuto-zelenkast ili je ponekad svjetliji, na sredini je često smećkasto-zelenkast, manje-više smećkasto čehast, rub je smećkasto vlaknast.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, valjkast, uglavnom je duguljast, s prilično je širokom obrubljenom bulbom na bazi; svijetložut do žućkasto-zelen, prekriven žućkastim vlakancima, uočljiva je rđastosmeđa prstenasta zona, vrh je bjelkast, rđastosmeđ i prekriven bijelim nitima micelija na bazi.

Listići: Prirasli su na stručak ili se lagano spuštaju s kukicom, prilično su gusti; najprije su svijetložućkasti ili žuto-zelenkasti pa žuto-smeđi, tamnosmeđi ili rđastosmeđi; oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, limunaste do bademaste, bradavičave, 8.5-11.4 x 4.9-6.3 µm; otrusina je svijetlosmeđa do rđastosmeđa.

Meso: Žuto-maslinasto, nešto je tamnije u stručku, u starosti smeđe, vlaknasto, lomljivo; miris je slabo izražen ili vrlo slab na papar ili svježe pečeni kruh, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Zbog njezine rijetkosti nije poznato sadrži li orelanin, međutim preporuča se izniman oprez s koprenkama sa žutom bojom mesa, jer su neke vrste i smrtno otrovne.

Napomena: Ova koprenka nije velika rastom. Micelij je također žute boje.

Calonarius elegantior - created on September 2022 in Tara, Bajina Bašta, Zlatiborski, Serbia by Stevan Baluban

OTMJENA KOPRENKA

Calonarius elegantior (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: elegantior (lat.) = elegantno, otmjeno. Po obliku i boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Engleski naziv: Elegant Webcap

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, sjajan, kompaktan, mesnat, prvo je konveksan pa raširen ili malo ulegnut na sredini, gol, mazav; zlatnožut, žuto-smeđ ili okerasto-narančaste boje, tamniji je na sredini, vlaknast, rub je podvijen i raspucan.

Stručak: 4-8 cm visok i 2-3 cm debeo, pun, čvrst, robustan, valjkast, s odsječenom bulbom na dnu, više ili manje je izdužen; limunastožut, izražena prstenasta zona je sumporastožuta, opskrbljen je s blijedom koprenom pa rđaste boje od spora nakon čega izgleda vlaknasto.

Listići: Gusti, izrezani su uz stručak, slobodni, široki, slamnatožuti pa svijetložuto-maslinasti, u starosti rđastosmeđi, rub je zupčast.

Spore: Bademaste, 12-14.7 x 7-9.5 µm; otrusina je žućkasta do rđastosmeđa.

Meso: U osnovi je svijetložućkasto pa crvenkasto-smeđe, osobito u bulbi, kompaktno; miris nije izračen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, a ponekad i prividno busenasto, najčešće u crnogoričnim šumama jele, na višim planinskim predjelima, rijetka je u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete. Biti na oprezu jer koprenke sa žutim mesom mogu biti vrlo otrovne.

Napomena: Slična zelenolistićava koprenka (Thaxterogaster scaurus) ima odsječenu bulbu.

NAJOTMJENIJA KOPRENKA

Calonarius elegantissimus (Rob.Henry) Niskanen & Liimat.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Engleski naziv: Dapper Webcap

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, najprije polukuglast, zatim raširen, za vlažna vremena jako mazav i sluzav, gol; žut, žuto-narančast, narančasto-crven ili narančasto-smećkast, sredina je tamnije pjegava.

Stručak: 5-8 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, bulba do 4 cm široka, pun, lomljiv, baza je gomoljasto zadebljana, kasnije obrubljena; najprije svijetložućkast, zatim sumporastožut, uzdužno vlaknast od ostaka bijele koprene koja zbog poispadalih spora postane crveno-smeđa, ovoj na rubu bulbe najprije kremasto-žućkast, kasnije postane oker-smećkast, a donja je strana bulbe bijela do kremasta.

Listići: Najprije žućkasti i maslinasto nahukani, zatim smeđi, u starosti maslinasto-smeđi ili rđastosmeđi, prirasli, oštrica je malo pilasta.

Spore: Bademaste do limunaste, grubo bradavičave, 12.5-15.7 x 8-10.2 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto ili žućkasto-oker ispod kožice klobuka, često natopljeno vodom sa sivom zonom iznad listića, u bulbi je žućkasto; miris ugodnog mirisa na voćne kolače ili pecivo, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori opisuju kao jestivu vrstu, drugi kao nejestivu, a treći kao otrovnu pa je smatramo otrovnom. Preporučuje se vrlo veliki oprez zbog moguće zamjene sa smrtno otrovnim vrstama.

Napomena: Moguća je zamjena s raznim žutim, žuto-narančastim i narančasto-crvenim koprenkama koje imaju gomoljasto i obrubljeno gomoljasto zadebljanje na bazi stručka.

Calonarius ionochlorus - created on November 2019 in Provincia di Imperia, Italy by Federico Calledda

LJUBIČASTO-ZELENA KOPRENKA

Calonarius ionochlorus (Maire) Niskanen & Liimat.

Etimologija: ion (gr.) = ljubičasto + chloros (gr.) = zeleno. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Klobuk: 5-10 (12) cm širok, u mladosti je konveksan pa otvoren i skoro izravnat, te s dosta široko ispupčenom sredinom, nešto je rjeđe ulegnut, sluzav, gladak; žuto-zelen, maslinastozelen do tamnomaslinast, sredina je tamnije maslinasto-smeđe boje, vlaknasto-pahuljast, kožica se lako guli sve do sredine, rub je jasno tanak, te lagano valovit ili pravilan.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, na bazi se širi u obrubljenu bulbu oblika pehara, sluzav, sjajan; limunastožut, žuto-zelenkast do maslinastozelen, poslije je nešto tamnije zeleno-smeđe boje, cijelom dužinom je sitno vlaknast, prema bazi do bulbe je lijepe sumporastožute boje, a na dnu je sa sumporastožutim micelijskim nitima, koprena je zagasitožuta.

Listići: Prilično su gusti, suženo-zaokruženi uz stručak, na krajevima su stanjeni, malo su trbušasti na sredini (široki 5-8 mm); u mladosti su svijetloljubičasti ili ljubičasto-plavkasti pa poslije ljubičasto-smeđi ili rđastosmeđi, oštrica je ravna i sitno pilasta.

Spore: Limunaste, 11 x 6 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: U klobuku i stručku je sve do bulbe je sumporastožuto, u bulbi je bjelkasto-žuto do žuto-zeleno; miris je slatkast, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i kožica u dodiru s natrijevim hidroksidom (NaOH) reagiraju negativno (poprimi slabu maslinastu boju).

Stanište: Raste od rujna do studenog u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom crnikom. U Hrvatskoj je nađena u šumi hrasta medunca (Quercus pubescens) i crnog graba, na samo jednom lokalitetu, na planini Medvednici.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a sumnjiva je i kao otrovna, jer su koprenke sa žutom bojom mesa uglavnom uvijek otrovne.

Napomena: Jako je lijepa koprenka zbog kontrasta između ljubičastih listića i zelenog klobuka. Meso je žute boje. Tamnozelena koprenka (Cortinarius atrovirens) ima potpuno zeleni klobuk, žuto meso, ali i žute listiće. Istu boju mesa imaju brojne otrovne koprenke kao što su primjerice sjajna koprenka (Cortinarius meinhardii), Cortinarius fulgens, žumanjčana koprenka (Cortinarius splendens) i riđo-zlatna koprenka (Calonarius aureofulvus). Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.

SJAJNA KOPRENKA

Calonarius meinhardii (Bon) Niskanen & Liimat.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, konveksno-raširen, rub se brzo izravna, mazav je i sluzav po vlažnom vremenu, a malo sjajan po suhom vremenu; sitno pustenasto-crtast, sa crvenkasto-smeđim čehicama na sumporastožutoj osnovi, osobito prema sredini, nema ih na rubu.

Stručak: 6-8 cm visok i 1.2-1.7 cm debeo, pun, s debelom je jasno obrubljenom bulbom na bazi; žut, boje je klobuka, koprena je sumporastožuta, rđastosmeđ od poispadalih spora.

Listići: Žućkasti, maslinasto-žuti ili žuto-smeđi, izrezani uz stručak, slobodni, gusti.

Spore: Kobasičaste, limunaste, bradavičave, 8.6-10.5 x 5.3-6.4 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Homogene je sumporastožute boje; jasnog je karakterističnog neugodnog mirisa kao kod sumporaste vitezovke (Tricholoma sulphureum) ili ponekad miriše po preprženom kruhu, ne miriše na brašno, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane tamnomaslinasto, a u dodiru s kalijevom lužinom poprimi tamnu crveno-smeđu ili crno-smeđu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je prijevljeno nekoliko slučajeva teških trovanja s akutnim zatajenjem bubrega sličnih kao kod orelaninskog sindroma trovanja, iako orelanin nije otkriven. Simptomi trovanja kasnili su nekoliko dana i to uglavnom nakon višekratne konzumacije. Čuvajte se koprenki sa žutim mesom jer su među njima i smrtno otrovne vrste. U starim se knjigama o gljivama ova vrsta čak navodila kao jestiva.

Napomena: Dio je skupine Splendens kojoj pripada i lažna limunasta koprenka (Cortinarius citrinus) koju karakteristizira žuti ton klobuka, listića, stručka i mesa. Od sličnih vrsta se najlakše razlikuje uz pomoć kemijskih reakcija.

MIRISAVA KOPRENKA

Calonarius odorifer (Britzelm.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: odor (lat.) = miris + fero (lat.) = luka. Po mirisu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Engleski naziv: Aniseed Webcap

Klobuk: 6-10 cm širok, konveksan, mazav, gladak; smećkasto-crvenkaste boje, tamniji na sredini, a zelenkast ili ljubičast na rubu.

Stručak: 4-7 cm visok i 2-3 cm debeo, pun, na bazi se nalazi obrubljena bulba; vlaknast, žuto-zelenkasto-blijed.

Listići: Gusti, odmaknuti su od stručka, više ili manje su široki; limunastožuti su pa ciglasto-cimetasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 10-13 x 6-8 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, kompaktno; miriše na anis, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke, na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete.

Napomena: Veoma je slična vrsta Cortinarius orichalceus kojoj meso ne miriše po anisu i ima bijelu boju mesa.

Calonarius rufo-olivaceus - created on October 2020 in Wiener Neustadt Land, Austria by alexcm

RIĐEMASLINASTA KOPRENKA

Calonarius rufo-olivaceus (Pers.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: rufus (lat.) = crveno + olivaceus (lat.) = maslinaste boje, maslinasto. Po crveno-zelenkastoj boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Engleski naziv: Mottled Webcap

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, mesnat, konveksan pa raširen, mazav po vlažnom vremenu, a bez sjaja po suhom vremenu; vinskicrvene, ružičaste, crvenkasto-smeđe ili ljubičasto-smeđe boje, ponekad sa sivo-zelenkastim nijansama, ljubičast je prema rubu, rub je dugo vremena podvijen i s dlakavim ostacima koprene.

Stručak: 5-10 cm visok i 1.1-1.2 cm debeo, pun, s jasno je obrubljenom bulbom; bjelkast s blijedoljubičastom, ružičasto-ljubičastom, sivo-plavom ili zelenkastom nijansom, bulba je s crvenkastim rubom, sa izraženom rđastosmeđom prstenastom zonom.

Listići: Široki, tanki, prilično su gusti, prirasli su na stručak sa zupcem, oštrica je u starosti valovita i nazubljena; žućkasti, žućkasto-maslinasti, s ljubičastom nijansom, u starosti oker-smeđi ili ljubičasto-smeđi.

Spore: Bademaste, krupno bradavičave, 12-14 x 6-6.5 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto do sivkasto, blijedoljubičasto u klobuku, a smećkasto u stručku; miriše na svježi kvasac, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnozeleno pa crveno-smeđe, a u dodiru s gvajakom smećkasto-ružičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta, bukve i graba, na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Dio je skupine Orichalceus koju karakteriziraju izražena žuta ili kestenjastosmeđa boja, žuti listići, bulbozno-obrubljeni stručak, te reakcija mesa koje u dodiru s kalijevom lužinom pozeleni.

Calonarius saporatus - created on September 2019 in Val di Pertie, Ravascletto, Italy by Marco Floriani

BLISKA KOPRENKA

Calonarius saporatus (Britzelm.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: sapor (lat.) = ukus, okus. Po slatkastom okusu mesa.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Engleski naziv: Stately Webcap

Klobuk: 4-9 (11) cm širok, konveksan pa raširen, rub je podvijen, kožica je mazava po vlažnom vremenu, a suha i sjajna po suhom vremenu; oker-smeđ, smeđ, cimetastosmeđ ili crvenkasto-narančast, površina je čehasta od ovoja, rub je svjetliji, maslinasto-žut i dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 1-2.5 (3.5) cm debeo, s debelom je obrubljenom i odsječenom bulbom na bazi; bjelkast do žućkasto-okerast, rub bulbe je često smećkast, a donji dio bjelkast.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli, široki, oštrica je nazubljena i vijugava; okerasti, svijetlosmećkasti ili sivo-smeđi, mjestimično sa žuto-okerastim mrljama.

Spore: Bademaste do limunaste, grubo bradavičave, 9.5-14 x 5.5-7 µm; otrusina je rđastosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Bijelo do sivkasto, u vrhu stručka i iznad listića je vodenasto, čvrsto; miris je neodređen, slab na slatko pecivo, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće s borom ili smrekom, voli suha mjesta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo loše kvalitete.

Napomena: Treba biti izuzetno pažljiv pri konzumiranju opisane vrste, jer u ovom rodu ima dosta sličnih otrovnih vrsta žute ili žuto-narančaste boje kojima je meso uglavnom žute boje, dok opisana vrsta ima bjelkastu boju mesa.

ŽUMANJČANA KOPRENKA

Calonarius splendens (Rob.Henry) Niskanen & Liimat.

Etimologija: splendens (lat.) = blistav, briljantan, sjajan. Po sjajnoj ili svijetloj boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Calonarius

Engleski naziv: Splendid Webcap

Klobuk: 2-10 (12) cm širok, pravilno je konveksno-kružan pa se manje ili više izravna (i kod razvijenih gljiva je jedva malo spljošteniji), u ranoj mladosti je s kratko podvijenim rubom, inače je rub oštrokutan i ovješen, mesnat, površina je glatka i ljepljiva, a osušena blistava; limunastožut, sumporastožut ili malo zelenkast, sredina je blago narančasta ili smeđo-crvenkasta od narančastog ovoja, uglavnom se raspuca na ljuskice.

Stručak: 4-9 (11) cm visok i 0.7-1.5 (2) cm debeo, bulba je 1.3-2.5 cm široka, bulba je u mladosti gotovo ravno i široko obrubljena, ali se kao i stručak rastom se produljuje i stanjuje, kod odraslih primjeraka s gornje strane nije vodoravna, već kosa i sve zaobljenija, kruškolikog je oblika; limunastožut, koprena je limunastožuta, s vlaknastim ostacima koprene koji su rđastosmeđi od praha spora, ostaci micelija na bazi su jasne sumporastožute boje.

Listići: Ravno su prirasli s uskim jarkom, gusti, tanki, osrednje su široki (do 7 mm), sužavaju se prema stručku; oštrica je cjelovita i ponekad malo valovita; žuti, kasnije su maslinasto-žuti ili žuto-smeđi.

Spore: Bademaste, išarane tamnijim bubuljicama, malo nabrane, a nekad i s uljnim kapljama, 9-12 x 5-7 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: U svim dijelovima je blijedožuto, limunastožuto ili malo smećkasto-zelenkasto, u mladosti je u gornjoj polovici klobuka i u bulbi svjetlije blijedožute boje i s rđastim mrljama, debljine je do 1.5 cm, čvrsto; miris je neugodan, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s kalijevom lužinom postanu zelenkasti i smeđo-zeleni, meso s talijem postane maslinasto-crno pa crno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom i hrastom cerom, a ponekad i meduncem, voli vapnenasto tlo. Iako nije baš česta vrsta, najčešće se pronalazi u Lici, Gorskom kotaru i Hercegovini, isto tako i u parku Tuškanac usred Zagreba.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je kao i sve vrste iz skupine Phlegmacium sa žutom bojom mesa. Prijavljeni su slučajevi teških trovanja s akutnim zatajenjem bubrega, sličnih kao kod orelaninskog sindroma trovanja, iako ovaj toksin nije otkriven. Ovdje je u pitanju sličan ili nešto drugačiji bubrežni toksin (nefrotoksin). Simptomi su nešto blaži od simptoma drugih smrtno otrovnih koprenki. Liječenje je u slučaju trovanja isto kao i kod pupavki.

Napomena: Opisana je koprenka po izgledu dosta teška za determinaciju, jer postoji dosta sličnih vrsta. Žute je boje i s izraženom zelenkastom bojom mesa, ali samo uz površinu, raste uglavnom ispod bukve. Slična je limunasta koprenka (Cortinarius citrinus), razlika je u nijansi žutoga, koja je limunastožuta dok je kod koprenke zlatke zlatnožuta, sumporasta ili oker. Jestiva zelenkasta vitezovka (Tricholoma equestre) nema izraženu ni bulbu ni koprenu, a koje imaju sve opasne vrste iz skupine Phlegmacium sa žutom bojom mesa.