DVOPRSTENASTA PEČURKA

Agaricus bitorquis (Quél.) Sacc.

Etimologija: bis (lat.) = dvostruko, torquis (lat.) = ogrlica. Po dvostrukom vjenčiću.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Pavement Mushroom

Klobuk: 3-12 (15) cm širok, poluloptast ili je malo izduljen pa jastučast ili poravnat i ulegnut, kožica je debela, guljenjem se otkida gornji sloj mesa, svilenast; snježnobijel ili sivkasto-bijel, u starosti požuti i s oker mrljama; rub je debeo, do 3 mm je podvrnut, u mladosti čak i spiralno, prelazi listiće.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, od polovice prema dnu je izduljeno zaobljen, vrlo lako se odvoji od mesa u klobuku, bjelkast, u starosti oker-žut; mlađi primjerci imaju dvostruki vjenčić koji je crtast s gornje strane, a stariji samo suženi i skvrčeni donji vjenčić, dok gornji nestane, bijel, hrapav.

Listići: Slobodni, izmješani su s mnogo lamelula, trbušasto su valovito-zaobljeni uz stručak, 2-6 mm su široki; najprije su ružičaste boje mesa ili vinskicrveni, zatim ljubičasto-sivi i na kraju su čokoladnosmeđi do crno-smeđi.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne, (4.8-)4.9-5.8(-6) x (4.1-)4.2-4.9(-5) µm, Q=1.02-1.26, N=30, Me=5.27 x 4.62 µm, Qav=1.14; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Vrlo je tvrdo i kompaktno, debelo, bijelo, na prerezu naglo postane vinskicrveno, a nakon pola minute počinje smeđiti; miris je na gljive ili bademe, a okus orašast ili na svježe rezano drvo.

Kemijske reakcije: Reakcija je u dodiru sa Schaefferom negativna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po tlu bogatom hranjivim tvarima, gnoju, fekalijama, po vrtovima, parkovima, livadama, uz alepske borove, po pjeskovitim terenima, u mediteranskom pojasu, obično je u dosegu morskih kapljca, a česta je vrsta i na jadranskim otocima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari, prvenstveno polisaharide i proteine lektine, koje pokazuju antikancerogeno i antivirusno (HIV-1, HIV-1 RT) djelovanje, kao i djelovanje protiv hipoksije u glatkim mišićima plućne arterije (National Library of Medicine. 2024. An Inulin-Specific Lectin with Anti-HIV-1 Reverse Transcriptase, Antiproliferative, and Mitogenic Activities from the Edible Mushroom Agaricus bitorquis; Polysaccharides from the Edible Mushroom Agaricus bitorquis (Quél.) Sacc. Chaidam Show Anti-hypoxia Activities in Pulmonary Artery Smooth Muscle Cells).

Napomena: Slična je debela pečurka (Agaricus litoralis) kojoj meso na prerezu nešto slabije pocrveni i koja ima crtasti vjenčić, ali on nije dvostruk, već jednostruk.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. dvostruki crtasti vjenčić; 3. meso na prerezu naglo pocrveni pa ubrzo posmeđi; 4. guljenjem kožice klobuka otkida se gornji sloj mesa; 6. raste po livadama i uz morsku obalu

BOHUSIJEVA PEČURKA

Agaricus bohusii Bon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Medusa Mushroom

Klobuk: 3-16 (21) cm širok, u mladosti je polukuglast pa konveksan; najprije smeđ, poslije se rastrga na radijalno vlaknaste, trokutaste čehe na svijetloj podlozi koje su ostaci ovoja, rub je podvijen i krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, sužava se prema bazi, vretenast, često je zadebljan na sredini, vrlo se lako odvaja od podnice klobuka; najprije je bjelkast pa prljavosmećkast, na oštećenom mjestu postane crvenkasto-smeđ, iznad vjenčića je gladak, a donji dio je prekriven sitnim čehicama od ovoja; vjenčić je opnast, debeo, najprije je bijel pa smeđ.

Listići: Slobodni, relativno su stisnuti; najprije su ružičasti, poslije smeđi, crvenkasto-smeđi i na kraju  tamnosmeđi do crno-smeđi, neplodna oštrica je nešto svjetlija.

Spore: Eliptične, glatke, 5.5-8 x 4.5-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bijelo, u stručku je smećkasto, na prerezu postane blago crvenkasto do crvenkasto-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim busenima, kao saprofit tla uglavnom u bjelogoričnim šumama, često ispod hrasta i bukve, ali i u crnogoričnim i miješanim šumama s javorom, jasenom i topolom, često po šljunčanim šumskim puteljcima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Jestiva je gljiva, ali samo mlada, jer je u starosti, kao i mnoge gljive, neugodnog okusa. Kod konzumiranja starijih gljiva su mogući gastrointestinalni poremećaji. Poznat je i slučaj u kojem je oko 3-3,5 sata nakon konzumiranja svježih gljiva kuhanih na pari došlo do vrlo teških gastrointestinalnih poremećaja praćenih zujanjem u ušima i drhtanjem. Međutim, vjeruje se da se radilo samo o individualnoj netoleranciji.

Napomena: Razlikuje se od drugih sličnih vrsta po busenastom načinu rasta.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. debeli opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu blago pocrveni; 4. raste busenasto; 5. klobuk je smeđe čehast; 6. raste u šumama

KORJENASTA PEČURKA

Agaricus bresadolanus Bohus

Etimologija: Po imenu poznatog mikologa.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Parkland Mushroom

Klobuk: 6-10 (13) cm širok, mesnat, polukuglast i lagano zvonolik pa otvoren; bijel do sivo-smećkast, prekriven je sitnim crvenkasto-smeđim čehicama koje su nešto gušće na sredini, rub je svjetliji.

Stručak: 6-8 cm visok i 1-2 cm debeo, šupljikavo-pun pa šupalj, valjkast, zadebljan na bazi, vrh se lako odvaja od klobuka, bijel, mjestimično malo pocrveni, vlaknast, skoro je crtast iznad vjenčića, smećkast i s karakterističnim rizomorfnim nitima na bazi; vjenčić je mali, viseći, gladak, bijel, ponekad s dvostrukim rubom.

Listići: Gusti, do stručka zaokruženi, slobodni; najprije su krem-ružičasti ili ružičasti, kasnije ljubičasto-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, uglavnom s dvije uljne kaplje, 5.5-7.5 x 4-5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu poprimi blagu crvenkastu ili ružičastu nijansu, osobito uz listiće; miris je ugodan na gljive ili čokoladu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla najčešće duž staza po parkovima, pored drvoreda i gradskih ulica, osobito u blizini bagrema, divljih kestena i čempresa, te po livadama, u vrtovima ispod drveća i u grmlju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slične su plemenita pečurka (Agaricus bisporus), poljska pečurka (Agaricus campestris), genadijeva pečurka (Agaricus gennadii), debela pečurka (Agaricus litoralis) i čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus) od kojih se razlikuje po uvijek prisutnim rizomirfnim hifama na dnu stručka.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. viseći opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu blago pocrveni; 4. rizomorfne niti na bazi stručka; 5. raste po parkovima i livadama

          

POLJSKA PEČURKA

Agaricus campestris L.

Etimologija: campestris (lat.) = poljski, seoski. Po rastu u poljima.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Field Mushroom

Klobuk: 4-13 (16) cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan i na kraju izravnat; bijel, u starosti siv do sivo-smeđ, u mladosti sitno čehav, mesnat.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-3 cm debeo, bijel, gladak, pun, nema bulbu i nije zadebljan na osnovi, vrh se lako odvaja od klobuka; na gornjem dijelu je bijeli, jednostruki, viseći i uglavnom zakržljali vjenčić, kratkotrajan je i kod starih gljiva lako otpadne.

Listići: Slobodni, gusti; najprije blijedi, zatim ružičasti pa tamnosmeđi i na kraju skoro crni.

Spore: Eliptične, glatke, 5.5-10 x 4-7 µm, otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, djelomično bez promjene boje, promjena boje je varijabilna, na prerezu lagano pocrveni u gornjem dijelu klobuka ili u stručku, u dnu stručka je blago žućkasto; miriše ugodno na gljive ili vrlo slabo na anis, a okus je blag, orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s anilinom poprimi vrlo slabi maslinasto-žućkastu boju, s gvajakolom postane ljubičasto, dok se površina (kora) stručka sa željeznim sulfatom trenutno oboji u narančasto.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen kao saprofit tla po vrtovima, livadama, travnjacima, pašnjacima, na smetlištima i kukuruzištima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari koje pomažu protiv dijabetesa (Journal of Endocrinology. 2024. Insulin-releasing and insulin-like activity of Agaricus campestris (mushroom).

Napomena: Slične su plemenita pečurka (Agaricus bisporus), kojoj je klobuk smeđe čehast, korjenasta pečurka (Agaricus bresadolanus), koja je s uvijek prisutnim rizomirfnim hifama na dnu stručka i čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), koja ima izraženo smeđe čehast klobuk i vlaknasto-čehastu donju stranu stručka.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. slabi opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu lagano pocrveni, u dnu stručka je lagano žućkasto; 4. meso je ugodnog mirisa; 5. raste po livadama

KRAČUNASTA PEČURKA (KRAČUN)

Agaricus crocodilinus Murrill

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Macro Mushroom

Klobuk: 5-30 (40) cm širok, najprije polukuglasto-zvonolik, zatim konveksan i raširen, ponekad je tupo ispupčen na sredini, debelomesnat; najprije bijel, zatim oker-smećkast, površina glatka pa sitno vlaknasta, tijekom sušnog vremena je pokriven bijelim čehama, starenjem postane žućkast; rub je dulje vremena podvijen i s ostacima ovoja.

Stručak: 10-20 (25) cm visok i 2-4 (5) cm debeo, valjkast, često vretenasto zadebljan na bazi, pun, kasnije je šupalj, vrh se lako odvaja od klobuka; bijel, iznad vjenčića također ružičast, crvenkast do crveno-smeđ, ponekad, ispod vjenčića je ponekad sa žućkastim mrljicama i maljavo-vlaknast i s uraštenim čehicama koje se poslije gube; vjenčić je najprije bijel, poslije posmeđi, širok, opnast, viseći, s krpastim i nazubljenim rubom, s donje strane čehast.

Listići: Slobodni, prilično su gusti; najprije su bjelkasto-sivi ili sivkasti, zatim sivo-ružičasti do blijedoružičasti i na kraju tamnosmeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 8-12 x 5.5-7 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, debelo i čvrsto, na prerezu postane malo ružičasto-sivo ili lagano pocrveni; miris je neugodan na anis ili amonijak, okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru sa sumpornom kiselinom i kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, jarcima i rubovima šuma; česta je vrsta u primorskom pojasu i po otocima. Ako imate sreću i nađete se tamo u pravo vrijeme krajem svibnja ili u prvoj polovici lipnja, na lokalitetu Zelovo, sjeverno od Sinja, možete vidjeti nevjerojatne prizore kako čitave livade i gole travnate padine pobijele od mnogobrojnih skupina kračuna, kako ih nazivaju u tom kraju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Negativna je strana ta što sadrži posebno visoke koncentracije agaritina za koji je navedeno da je u pokusu sa životinjama pokazao kancerogene učinke. Međutim, agaritin imaju i druge vrste gljiva, kao i uzgojene gljive, koje se smatraju bezopasnima. Također može sadržavati po zdravlje štetne razine kadmija, zbog čega ih neki mikolozi smatraju neprikladnima za konzumaciju.

Napomena: Najvažnija karakteristika bitna za identifikaciju ove vrste je njezina veličina, kada ugledate mlado, još zatvoreno plodno tijelo veličine stisnute šake, sigurno ste pronašli kračunsku pečurku.

Najvažnije za determinaciju: 1. blijedoružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić s nazubljenim rubom; 3. meso na prerezu vrlo slabo pocrveni; 4. meso miriše na anis ili amonijak; 5. stručak je iznad vjenčića ružičast ili crvenkast; 6. klobuk je često širi od 20 cm; 7. raste po livadama

Agaricus cupreobrunneus - created on October 2022 in Vimodrone, Italy by Fabio Mauri

BAKRENOSMEĐA PEČURKA

Agaricus cupreobrunneus (Jul.Schäff. & Steer) Pilát

Etimologija: cupreus (lat.) = bakreno + brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe. Po bakrenoj smeđoj boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Copper Mushroom

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, dosta je mesnat, okruglast i konveksan pa otvoren, ulegnut u sredini; kremasto-bijel do ružičasto-smeđ, s dlakavo-pahuljastim priraštenim čehicama po cijeloj površini, s ostacima ovoja na rubu.

Stručak: 6-10 cm visok, vrh se lako odvaja od klobuka; bjelkast do ružičasto-smećkast, bakreno-smećkast, ne žuti, najviše postane ružičasto-smeđ; vjenčić je jednostruk, neupadljiv, prolazan, bjelkast do malo bakreno-crvenkast.

Listići: Zaokruženi uz stručak, slobodni, prilično su široki, nisu gusti; najprije su ružičasti, a kasnije tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 6.5-8 x 4-6 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu ili na oštećenom mjestu najprije lagano poružičasti pa poslije postane tamnoružičasto do tamnosmeđe; miris nije izražen, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po livadama, parkovima i vrtovima, ne raste u šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je korjenasta pečurka (Agaricus bresadolanus), koja se razlikuje po uvijek prisutnim rizomorfnim nitima na bazi stručka.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. prolazni opnasti vjenčić; 3. meso vrlo slabo poružičasti; 4. gorke bademe ili anis; 5. klobuk je čehast; 6. raste po livadama

Agaricus dulcidulus - created in Finland by Tapio Kekki

SCHULZEROVA PEČURKA

Agaricus dulcidulus Schulzer

Etimologija: dulcis (lat.)= slatkasto. Po okusu mesa?

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Rosy Wood Mushroom

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, stožasto-konveksan pa otvoren, često je ispupčen na sredini, sredina je nešto mesnatija; gotovo je u cijelosti crveno-smeđ do ljubičasto-smeđ, prema rubu je sve svjetliji, a rub je bjelkast, s koncentrično postavljenim malim čehicama koje su gušće u sredini, rub je često krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 0.4-0.8 (1) cm debeo, valjkast, lagano se zadebljava prema bazi, malo je čehasto-vlaknast, bijel, ponekad slabe narančaste nijanse, na dodir ili na ozlijeđenim mjestima lagano požuti, osobito na dnu, vrh se lako odvaja od klobuka; vjenčić je širok, jednostruk, tanak i prolazan.

Listići: Zaokruženi uz stručak, slobodni, gusti; najprije svijetloružičasti do sivkasto-ružičasti, poslije sivo-smeđi i na kraju ljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 4-6 x 3-4 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo je u klobuku, a svijetlokremasto u stručku, na prerezu postane blago žućkasto; miris nije jak, ugodan na anis ili gorke bademe, okus je blag.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama ili na rubu šuma, obično ispod bukve, kao i u crnogoričnim šumama u blizini bora, cedra, smreke, na sloju iglica ili otpalom lišću.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po većini je karakteristika slična velika pečurka (Agaricus macrocarpus), ali ona je mnogo veća rastom.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. prolazni opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu lagano požuti; 4. meso ugodno miriše na gorke bademe ili anis; 5. klobuk je crveno-smeđe čehast, osobito na sredini; 6. klobuk je do 6 cm širok; 7. raste u šumama

Agaricus fuscofibrillosus - created on April 2012 in California, USA by Christian Schwarz

TAMNOVLAKNATA PEČURKA

Agaricus fuscofibrillosus (F.H.Møller) Pilát

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Dusky Mushroom

Klobuk: 4-9 (11) cm širok, svijetlosmeđ, lješnjaksmeđ, s radijalno postavljenim smeđim čehicama i vlakancima; rub je valovit i dugo podvijen.

Stručak: Bjelkast s ružičastom nijansom, gladak, na oštećenim mjestima odmah pocrveni; vjenčić bjelkast, jednostavan, nije dvostruk, viseći.

Listići: Slobodni; ružičasti, u starosti tamnocrvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 4.5-7.5 x 3-5 µm; otrusina je crveno-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu odmah pocrveni; miris je slab na gljive, a okus blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, rujnu i listopadu, kao saprofit tla u bjelogoričnim šuma, a rjeđe u crnogoričnim. U Hrvatskoj je nađena na rubu travnjaka i bjelogoričnog šumarka, na samo jednom lokalitetu, u okolici Rijeke.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slične su benesijeva pečurka (Agaricus benesii), koja ima postojan vjenčić dvostrukog ruba, bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii), koja uvijek raste busenasto i krvavolistićava sunčica (Melanophyllum haematospermum), koja je s krpastim ostacima ovoja na rubu klobuka, s crveno-smeđom osnovom gornjeg dijela stručka i sa slabim i brzo prolaznim vjenčićem.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. viseći opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu odmah dosta intenzivno pocrveni; 4. klobuk je smeđe vlaknasto-čehast; 5. raste u šumama

Agaricus gennadii - created on December 2023 in Saint-Denis-d'Oléron, France by Guinberteau Jacques

GENADIJEVA PEČURKA

Agaricus gennadii (Chatin & Boud.) P.D.Orton

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Conifer Mushroom

Klobuk: 6-10 (12) cm širok, prvo konveksan pa otvoren i uzdignuta ruba, lijevkast; bijel s ostacima zemlje po površini, kožica lagano žuti, a poslije se raspucava na polja; rub je dulje vrijeme podvijen.

Stručak: Kratak, robustan, pun, gladak, kraći od širine klobuka, često zakrivljen, vrh se lako odvaja od klobuka; najprije je bijel, poslije oker-smeđ, na vrhu s bijelim čehama; prljavo bijeli vjenčić sjedi na osnovi stručka, sliči volvi, opnast, rastrgan na režnjeve, s dvostrukim rubom, poslije postane smećkast.

Listići: Vrlo gusti, uski, do stručka zaokruženi, slobodni; najprije svijetloružičasti, zatim tamnosmeđi.

Spore: Eliptične; 8-11 x 6-7 µm; otrusina je crvena do rđastosmeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na presjeku ne mijenja boju, možda samo uz rubove malo pocrveni, a zatim postane prljavo smećkasto; miris je slabo izražen ili malo neugodan, kiselkast ili na mokraću, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, vrtovima, parkovima u grmlju i uz staze.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Neugodan miris nestane tijekom kuhanja.

Napomena: Slična je otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), koja na prerezu lagano požuti, osobito u bazi stručka.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. nisko postavljeni opnasti vjenčić dvostrukog ruba podsjeća na volvu; 3. meso na prerezu ne mijenja boju, eventualno samo uz rubove blago pocrveni; 4. raste po livadama

Agaricus impudicus - created on June 2023 in València, Spain by toniconca

LJUSKAVA PEČURKA

Agaricus impudicus (Rea) Pilát

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Tufted Wood Mushroom

Klobuk: 4-11 (13) cm širok, najprije je konveksan pa se nešto otvori, te skoro spljošti ili ulegne na sredini; tamnosmeđ, nešto je tamniji na sredini, a bljeđi prema rubu; rub je ponekad raspuknut; kožica se u starosti raspucava na velike krljušti i vlaknaste nakupine, a između njih se uočava bijela osnova.

Stručak: 3-7 (9.5) cm visok i 1-1 (2.5) cm debeo, vitak je i tanak, vrlo dug, valjkast, često zakrivljen, cjevasto-šupalj, osnova je zadebljana, mjestimično je s ostacima micelija; snježnobijel; vjenčić je bijel, jednostruk, tanak, uzdignut, opnast.

Listići: Gusti, slobodni, uski, tanki; najprije svijetloružičasti, zatim sivo-ružičast i na kraju tamnosmeđi, oštrica je iste boje i glatka.

Spore: Eliptične, 4-6.7 x 3.2-4.5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo do kremasto-bijelo, na prerezu gotovo ne mijenja boju, samo blago pocrveni na vrhu stručka, oko šupljine stručka postane krem do svijetlonarančasto-oker, a u osnovi stručka posmeđi; miris je neugodan na plijesan ili rotkvice, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija je u dodiru sa Schaefferovim reagensom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u brojnim i raštrkanim kolonijama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, ali najčešće u crnogoričnim šuma, obično u šumama bora, na rubovima šuma, voli toplije krajeve, dosta je rasprostranjena vrsta duž morske obale, rijetka je u kontinentalnom dijelu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Od sličnih se vrsta uglavnom razlikuje po staništu uz morsku obalu i po mesu koje je na prerezu skoro nepromjenjive boje.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. uzdignuti opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu blago pocrveni na vrhu stručka; 4. meso neugodno miriše na plijesan ili rotkvice; 5. klobuk je smeđe čehast; 6. raste u šumama uz morsku obalu

Agaricus iodosmus - created on October 2020 in Castelló, Spain by toniconca

JODOFORM PEČURKA

Agaricus iodosmus Heinem.

Etimologija: iodium (lat.) = jod + osme (gr.) = miris. Po mirisu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Klobuk: 5-18 cm širok, krupan, mesnat, konveksno-izravnat, često je ulegnut na sredini; najprije je skoro crnkast ili tamnosmeđ pa razvijen s rastrganom kožicom i površinom na kojoj se formiraju velike čehe, osobito prema rubu, sredina je ujednačene boje, bijela osnova je naglašene čađavosive boje kada se gljiva razvije; rub je dosta tanak s kožicom koja prelazi preko ruba.

Stručak: 4-12 cm visok, teži da postane valjkast, prilično je robustan, karakteristično se sužava prema bazi; bijel, donji dio je nešto svjetlije boje od klobuka i na dodir teži da požuti; vjenčić je širok, opnast, bijel ili prljavobijel, viseći.

Listići: Prilično su gusti, suženi su uz stručak; oštrica je ravna i lagano nazubljena; najprije su bjelkasti pa ružičasti, nakon dužeg vremena su sivi i na kraju smeđo-crnkasti.

Spore: Eliptične, 6-7 x 4.8-5 µm; otrusina je crnkasto-smeđa.

Meso: Prilično je kompaktno, bijelo, u bazi stručka je jasno šafranastožuto; karakteristično miriše po dezinfekcijskim sredstvima ili po jodu.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni kao saprofit tla u primorskom pojasu u travi, u dosegu soli.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Teško se može zamijeniti nekom drugom vrstom ako se obrati pozornost na navedene karakteristike, osobito na stanište uz morsku obalu i stručak koji je na prerezu u bazi žut.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu je žuto u bazi stručka; 4. miriše neugodno na jod; 5. klobuk je smeđe čehast; 6. raste uz morsku obalu u travi

Agaricus langei - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

LANGEOVA PEČURKA

Agaricus langei (F.H.Møller) F.H.Møller

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Scaly Wood Mushroom

Klobuk: 6-15 (20) cm širok, prvo je polukuglast pa konveksan, zatim otvoren, mesnat, tvrd; oker-smeđ do tamnosmeđ, na sredini je tamnije boje, prekriven je rđastosmeđim čehicama i vlakancima na svjetlijoj podlozi.

Stručak: 7-12 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast, prema osnovi je malo zadebljan, nije bulbozan, pun je pa cjevasto-šupalj, vrh se lako odvaja od klobuka; bjelkast, ispod vjenčića je prekriven bjelkastim vlakancima, a kasnije postaje sivkast, na ozlijeđenom mjestu jako pocrveni; vjenčić je s gornje strane gladak, a s donje je smeđo-čehast, viseći.

Listići: Slobodni, najprije su ružičasti pa zatim tamnocrvenkasto-smeđi, na pritisak postanu crveniji; gusti, nejednako su dugi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, 7-9 x 3.4-5 µm; otrusina je crveno-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Najprije je bijelo, na presjeku odmah poprimi crvenkastu do krvavocrvenu boju; miris je ugodan, gljivlji, rijetko na gorke bademe, okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće skupno, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, osobito ispod borova na vapnenastom tlu, rjeđe se pronađe u bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena s benesijevom pečurkom (Agaricus benesii), kojoj je vjenčić dvostrukog ruba i koja puno slabije pocrveni te bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii), koja raste busenasto.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. viseći opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu odmah intenzivno pocrveni; 4. meso je ugodnog mirisa; 5. klobuk je smeđe čehast; 6. raste u šumama

Agaricus litoralis - created on September 2004 in Teruel, Spain by Luis Ballester

DEBELA PEČURKA

Agaricus litoralis (Wakef. & A.Pearson) Pilát

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Coastal Mushroom

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, okruglast, konveksan pa spljošten ili malo ulegnut na sredini, mesnat je i debeo, rub je najprije podvijen i tanak; najprije bijel do žućkast, na dodir se stvaraju žućkaste mrlje, u starosti potpuno oker-žut, gusto vlaknasto-čehast, kožica se po suhom vremenu ponekad raspucava.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-3 (4) cm debeo, kratak je i robustan, osnova je zaokružena i zadebljana, pun, vrh se lako odvaja od klobuka; boje je klobuka, ispod vjenčića je čehast; vjenčić je bijel, jednostruk, tanak, viseći, trajan, gornji dio je crtast, učvršćen je na vrhu baze.

Listići: Uski, slobodni, najprije bjelkasti, zatim crvenkasti, a na kraju su crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 7-8 x 4.5-6.2 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na prerezu postane crvenkasto; miris je neugodan na piljevinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen kao saprofit tla najčešće po travnatim područjima, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Slična je genadijeva pečurka (Agaricus genadii) kojoj je vjenčić postavljen vrlo nisko, poput volve i nije crtast s gornje strane.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. crtasti opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu blago pocrveni; 4. meso je neugodnog mirisa na piljevinu; 6. raste po livadama

Agaricus macrocarpus - created in Norway by Tove Jacobsen

VELIKA PEČURKA

Agaricus macrocarpus F.H.Møller

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + karpos (gr.) = plod, voće. Po dimenzijama plodnog tijela.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Mammoth Mushroom

Klobuk: 5-20 cm širok, u početku je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen, gladak; bijel ili bjelkasto-žućkast, na dodir postane žućkastosmeđ, svilenast, u starosti je vlaknasto-čehast.

Stručak: 5-18 cm visok, valjkast, zadebljan je na bazi, tvrd, šupalj, gladak; iznad vjenčića je blijedocrvenkast, ispod je bijel i vlaknasto-maljav; vjenčić je bijel, širok, opnast, viseći, s donje je strane maljav.

Listići: Gusti, slobodni; blijedo ružičasti, sazrijevanjem spora postaju ružičasto-smeđi, u starosti su ružičasto-crni.

Spore: Eliptične, glatke, 6.3-8.1 x 4.4-5.3 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, debelo i čvrsto, na prerezu malo požuti; miriše na anis, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla na čistinama u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, a vrlo rijetko na livadama.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po staništiu, mirisu mesa i promjeni boje mesa na prerezu su slične gomoljasta šumarica (Agaricus abruptibulbus), koja ima izravnato, kao odsječeno dno bulbe, golema pečurka (Agaricus augustus) i schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), kojima je klobuk smeđe čehast, osobito na sredini, velika pečurka (Agaricus macrocarpus), kojoj je vjenčić s donje strane maljav, a stručak iznad vjenčića blijdoljubičast te šumska pečurka (Agaricus sylvicola), koja ima jako savijenu bazu stručka i jak miris mesa na anis.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić, koji je s donje strane maljav; 3. meso na prerezu lagano požuti; 4. meso miriše na anis; 5. raste u šumama

ŠARENA PEČURKA

Agaricus moelleri Wasser

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Inky Mushroom

Klobuk: 4-11 (13) cm širok, poluokruglast pa otvoren i malo ispupčen; tamnosmeđ, prema rubu svjetliji, a u sredini gotovo crn, pokriven tamnosmeđim do crno-smeđim čehama koje su prema sredini gušće, osnova je bijela do svijetložuta (podsjeća na dekoraciju biserne muhare (Amanita rubescens)), kožica se ne guli.

Stručak: 3-12 (15) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, šupalj, osnova je zadebljana, bijel i sjajan, na prerezu vrlo brzo požuti, osobito na dnu, mjestimično je sa žućkastim i smeđim mrljama kao i po površini klobuka, vrh se lako odvaja od klobuka; vjenčić je bijel, viseći, na dodir također požuti, dosta je visoko postavljen.

Listići: Jako su gusti, prilično su široki, slobodni; najprije su svijetloružičasti, zatim crvenkasti i na kraju tamnosmeđi, gotovo crni.

Spore: Eliptične, 6-8 x 3-5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo ili bijelo-žućkasto, na prerezu postane limunastožuto, osobito u osnovi stručka; miris nije jak, neugodan na tintu, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen u skupinama kao saprofit tla u svim tipovima šuma na vlažnim terenima, šumskim čistinama i po parkovima, voli vapnenasto i pjeskovito tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Iako otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus) i šarena pečurka uzrokuju bolove u trbuhu i probavne smetnje, pojedini gljivari tvrde da ovu gljivu konzumiraju bez ikakvih zdravstvenih problema.

Napomena: Teško se zamijeni s drugim vrstama ako se obrati pozornost na stanište, dekoraciju klobuka, promjenu boje i miris mesa na prerezu.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. visoko postavljeni viseći opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu požuti, osobito u bazi stručka; 4. meso neugodno miriše na tintu; 5. klobuk je smeđe čehast; 6. raste u šumama

Agaricus pequinii - created in Spain by Angel Mario Moreno

PEQUINIJEVA PEČURKA

Agaricus pequinii (Boud.) Konrad & Maubl.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je konveksan, zatim raširen, sredina je ulegnuta; bjelkast, svijetlosiv, gladak, u starosti žuto-smeđ i ispucan, mesnat; rub je dugo podvijen.

Stručak: 10-12 cm visok, najprije trbušast i kratak, poslije izdužen, mesnat, pun, valjkast; osnova vretenasto šiljata, poslije ispod klobuka prljavo vlaknast; vjenčić dosta nisko postavljen, opnast, uzdignut, ponekad izgleda kao da je osnova obavijena ovojem poput volve.

Listići: Vrlo gusti, do stručka zaokruženi; najprije ružičasti, zatim tamnosmeđe do crne boje.

Spore: Kuglaste do eliptične, 5-7 x 4.5-6 µm; otrusina je tamnosmeđa do crna.

Meso: Debelo, bijelo, na presjeku tek primjetno crvenkasto; miris ugodan, okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u staklenicima, stajama i konjušnicama, a ponekad i u šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po većini karakteristika su slične plemenita pečurka (Agaricus gennadii), korjenasta pečurka (Agaricus bresadolanus), poljska pečurka (Agaricus campestris), čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus) i resasta pečurka (Agaricus vaporarius), a sve navedene vrste nemaju nisko postavljeni vjenčić i ne rastu na istom staništu kao opisana vrsta.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. nisko postavljeni opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu jedva malo pocrveni; 4. meso ugodno miriše; 5. raste u vrtovima i staklenicima

SMEĐOLJUSKAVA PEČURKA

Agaricus phaeolepidotus F.H.Møller

Etimologija: faios (gr.) = smeđe + lepidus (lat.) = dražesno, dopadljivo.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Dusky Scaled Mushroom

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, zvonolik ili je izravnat na sredini; svijetlosmeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, nešto je tamniji na sredini, dekoriran je vlakancima ili sitnim priraštenim čehicama iste boje, često je nepravilno raspucan; rub je s ostacima ovoja.

Stručak: Valjkast je i sužen na vrhu, s manje je ili više izraženom bulbom na bazi, bijel, sa smeđim pjegama, na ozlijeđenim mjestima požuti, gladak, vrh se lako odvaja od klobuka; vjenčić je nepravilan, opnast, obrubljen, bijel, na donjoj strani je smeđ.

Listići: Gusti, tanki, zaokruženi su uz stručak, slobodni; najprije narančasto-ružičasti, poslije tamnosmeđi do crno-smeđi, oštrica je lagano nazubljena.

Spore: Eliptične, 4.9-6.1 x 3.1-3.8 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, lagano postane žućkasto do sivkasto-žuto i kasnije crveno-smeđe, osobito u bazi stručka; miriše slabo na tintu ili trulu slamu, malo neugodno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, te u miješanim i bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom kao i sve vrste iz skupine otrovne pečurke (Agaricus xanthodermus), kojima meso u bazi stručka postane šafranastožuto i koje su neugodnog mirisa. Iako otrovna pečurka, šarena pečurka (Agaricus moelleri) i smeđoljuskava pečurka uzrokuju bolove u trbuhu i probavne smetnje, a nekad se konzumiraju i bez ikakvih zdravstvenih problema.

Napomena: Najsličnija je šarena pečurka kojoj vjenčić s donje strane nije smeđ.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti vjenčić je smeđ na donjoj strani; 3. meso na prerezu požuti, osobito u bazi stručka; 4. meso neugodno miriše na tintu; 5. klobuk je smeđe čehast; 6. raste u šumama

Agaricus pilatianus - created on August 2006 in Massy, France by Strobilomyces

PILATOVA PEČURKA

Agaricus pilatianus (Bohus) Bohus

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Klobuk: 3-14 (18) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen, mesnat, bjelkast, vremenom postaje sivo-smećkast do žuto-smećkast, sitno urašteno čehast, na pritisak mladi primjerci požute.

Stručak: Do 10 cm visok, valjkast, prilično debeo, prema gore tanji, gladak, vrh se lako odvaja od klobuka, bijel, ponegdje smećkast, na pritisak požuti; vjenčić je vrlo velik, bjelkast, debeo, dvostruk, rub je deblji, a s donje strane boje klobuka.

Listići: Gusti, do stručka slobodni; najprije bjelkasto-ružičasti, poslije intenzivno ružičasti do crvenkasti i na kraju ljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 4.3-6 x 3-4.7 µm; otrusina ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na ozlijeđenim mjestima ili na presjeku rubni dijelovi i baza stručka požute; miriše neugodno na tintu, a okus je neugodan na plijesan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u travi po pašnjacima, livadama i parkovima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom gljivom, iako je neki gljivari konzumiraju bez ikakvih problema. Trovanje ovom vrstom nije opasno, samo vrlo neugodno, a eventualni bolovi u trbuhu obično traju nekoliko sati. U vrlo rijetkim slučajevima izaziva vrtoglavicu i zamagljeni vid.

Napomena: Najsličnija je lažna pečurka (Agaricus pseudopratensis), koja požuti samo u bazi stručka, dok ostali dio pocrveni ili poružičasti, a vjenčić je puno slabiji.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti i dvostruki vjenčić; 3. meso na presjeku požuti, obično uz rubove i u bazi stručka; 4. meso neugodno miriše na tintu; 5. raste po livadama

Agaricus porphyrizon - created in Estonia by Vello Liiv

GRIMIZNA PEČURKA

Agaricus porphyrizon P.D.Orton

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Lilac Mushroom

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, poluloptast pa otvoren i nepravilna oblika, na ulegnutoj sredini se nalazi grbica; površina je malo sjajna, sivo-smeđe do vinskicrvenkaste boje od vlaknasto-čehaste dekoracije, sredina je često ljubičasta, osnova je bjelkasta, kremasto-žuta ili žućkasta, kožica je često raspuknuta.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, zadebljan je na osnovi, cjevasto-šupalj; bijel do kremasto-žut, na osnovi žut ili narančast i prekriven vlaknastim micelijem, vrh se lako odvaja od klobuka; vjenčić je bijel i žućkast, jednostruk, opnast, najprije je uzdignut pa viseći.

Listići: Slobodni, prilično su široki, gusti; najprije sivkasto-ružičasti, zatim sivo-crvenkasti i na kraju crno-smeđi, oštrica je zupčasta.

Spore: Eliptične, 4.5-5.5 x 3-4 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu pocrveni, a u bazi stručka požuti pa posmeđi, ponekad na ozlijeđenom mjestu prvo požuti; miriše na gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Pozitivno reagira u dodiru sa Schaefferovim reagensom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od druge polovice rujna do kraja studenog, kao saprofit tla po parkovima, često u grmlju ili živicama, na pjeskovitom tlu i u travi u miješanim i crnogoričnim šumama pokraj alepskih i crnih borova i crnike, u mediteranskom pojasu, što je bliže moru to je češća, ima je i na otocima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Teško se može zamijeniti s drugim vrstama ako se obrati pozornost na stanište i meso koje na prerezu u bazi požuti, a na ostalom dijelu vrlo slabo pocrveni.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu pocrveni, a u bazi stručka požuti pa posmeđi; 4. meso miriše na gorke bademe; 5. klobuk je smeđe vlaknasto-čehast; 6. raste u šumama bora uz morsku obalu

Agaricus pseudopratensis - created in Spain by Leandro Sánchez Sánchez

LAŽNA PEČURKA

Agaricus pseudopratensis (Bohus) Wasser

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Klobuk: 3-14 (18) cm širok, konveksan pa se raširi i izravna; bijel, u starosti sivo-smeđ do žuto-smeđ, požuti ako se protrlja, skoro je gladak ili slabo pahuljast, relativno je mesnat, rub je tanak i kožica malo prelazi preko ruba.

Stručak: Valjkast, samo je na bazi ponekad malo zadebljan, prvo pun pa šupalj, vrh se lako odvaja od klobuka, bijel, gladak; vjenčić je bijel, tanak, s dvostrukim je rubom.

Listići: Suženi uz stručak, slobodni, vrlo su gusti, prilično su široki; najprije su ružičasti pa crvenkasto-smeđo-ljubičasti i na kraju tamnosmeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 5-7.5 x 3.5-5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do gotovo crna.

Meso: Bijelo u klobuku, bjelkasto, na prerezu postane ružičasto-smeđe na vrhu stručka, a žućkasto u bazi stručka ili na ozlijeđenim mjestima, poslije posmeđi pa prelazi u crvenkasto-smeđu; miris neugodan na tintu ili na mokraću, a okus blag, neugodan na plijesan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, parkovima, a rjeđe u miješanim i crnogoričnim šumama, voli kisela i pjeskovita tla uz morsku obalu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom, ali se nekad može konzumirati i bez gastrointestinalnih poremećaja. Trovanje ovom vrstom nije opasno, samo vrlo neugodno, a bolovi u trbuhu obično traju nekoliko sati. U vrlo rijetkim slučajevima izaziva vrtoglavicu i zamagljeni vid.

Napomena: Po većini je karakteristika najsličnija bernardijeva pečurka (Agaricus bernardii), koja ne požuti u bazi stručka, već pocrveni kao i drugi dijelovi.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. tanki opnasti vjenčić dvostrukog ruba; 3. meso na prerezu pocrveni, a u bazi stručka požuti; 4. meso neugodno miriše na mokraću ili tintu; 5. raste u šumama i po livadama uz morsku obalu

USAMLJENA PEČURKA

Agaricus semotus Fr.

Etimologija: semotus (lat.) = udaljeno. Po pojedinačnom rastu?

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Klobuk: 1.5-4 (5) cm širok, polukuglast pa manje ili više otvoren; svijetlosmeđe boje, u mladosti je dekoriran rijetkim crvenkasto-ljubičasto-smeđim čehicama koje su gušće na sredini, manifestiraju se kao uzdužna vlakna, mnogo su rjeđa prema dosta izblijeđenom rubu, u starosti je čitava površina žuta; rub je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.4-0.8 cm debeo, zadebljava se od vrha prema bazi, često je bulbozan, vrh se lako odvaja od klobuka; bjelkast, a žuto-smeđ kada se gljiva razvije, gladak; vjenčić je bjelkast do svijetloružičast, jednostruk, viseći, brzo propada.

Listići: Prilično su gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni; najprije sivkasto-ružičasti i na kraju postanu tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, 4-5.5 x 2.4-3.5 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa i više-manje s crvenkastim tonom.

Meso: Bijelo, ubrzo požuti u osnovi stručka; miris slab na gorke bademe ili na gljive, okus je blag, na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, po parkovima, uz rubove cesta, ponekad i u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog lošeg mirisa mesa.

Napomena: Po većini je karakteristika slična grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), koja na prerezu u bazi stručka požuti, ali ostali dijelovi pocrvene i mnogo je većih dimenzija od opisane vrste.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. viseći opnasti i brzo prolazni vjenčić; 3. meso na prerezu požuti u bazi stručka; 4. meso miriše na gorke bademe ili gljive; 5. klobuk je crvenkasto-ljubičast; 6. raste u šumama

Agaricus subperonatus - created on June 2023 in Nordrhein-Westfalen, Germany by Enrico Tomschke

ČARAPASTA PEČURKA

Agaricus subperonatus (J.E.Lange) Singer

Etimologija: sub (lat.) = skoro + pero-peronis (lat.) = čizma. Po upadljivo dekoriranom stručku ispod vjenčića.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Tapered Mushroom

Klobuk: 3-15 (17) cm širok, konveksan pa raširen, kožica se lako guli; bjelkast i prljavooker-smeđ od radijalno postavljene priraštene vlaknasto-čehaste dekoracije koja je najgušća na sredini, a postepeno se pravilno razrjeđuje prema rubu, mjestimično s bjelkastim ostacima ovoja na rubu.

Stručak: 5-10 (12) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, osnova je više-manje zadebljana, vrh se lako odvaja od klobuka; bjelkast do ružičasto-smećkast, ostaci ovoja formiraju crtež koji na osnovi prelazi u zasebni dio s oker-smeđim čehicama i vlakancima koji ponekad podsjećaju na zmijsku kožu, sa smećkastim je čehicama ispod vjenčića koje se mogu guliti prema gore; vjenčić je bjelkast, debelokožast, uzdignut, nazubljenog ruba.

Listići: Dosta su gusti, slobodni; najprije su ružičasti, poslije smeđi, crvenkasto-smeđi, tamnosmeđi i na kraju crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 5-8 x 4-5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Kompaktno, bijelo do sivkasto, vrlo slabo pocrveni, a poslije ili na dodir jako posmeđi; miris je ugodan pa se ubrzo promijeni u karakteristični miris po cikoriji, u starosti na ribu, okus je najprije ugodan na gljive, a u starosti neugodan po mokraći.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama bora, te po parkovima, livadama, grobljima, staklenicima, na humusnom i pljesnivom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Jestiva je samo mlada jer je u starosti negodnog okusa i može uzrokovati gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Slične su benesijeva pečurka (Agaricus benesii), koja ima bjelkjasti klobuk, plemenita pečurka (Agaricus bisporus), kojoj meso na prerezu pocrveni uglavnom uz rub stručka, bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii), koja raste busenasto, tamnovlaknata pečurka (Agaricus fuscofibrillosus) i langeova pečurka (Agaricus langei), kojima meso na prerezu odmah intenzivno pocrveni, te grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), kojoj meso na prerezu u bazi stručka požuti.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu vrlo slabo pocrveni; 4. meso ugodno miriše; 5. klobuk je smeđe čehast; 6. stručak je na donjem dijelu izraženo vlaknasto-čehast; 7. raste u šumama i po livadama

MALA ŠUMARICA

Agaricus sylvaticus Schaeff.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Blushing Wood Mushroom

Klobuk: 4-8 (10) cm širok, prvo je zvonolik ili polukružan s ravnim tjemenom pa otvoren i malo ulegnut, debelomesnat; čitava površina je prekrivena sraštenim čehicama svijetlosmeđe, crvenkasto-smeđe do tamnosmeđe boje koje su najgušće na sredini i sve manje prema rubu, osnova je bijela do žuta, na pritisak pocrveni; rub je s bijelim krpastim ostacima ovoja.

Stručak: 8-12 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast, čvrst, vrh se lako odvaja od klobuka, pun je pa ubrzo šupalj, baza je jako zadebljana; bjelkast i s ružičastom nijansom, na dodir ubrzo pocrveni; vjenčić je bijel, 1-2 cm širok, viseći, često je dvostrukog ruba, s gornje je strane crtast.

Listići: Vrlo gusti, slobodni; najprije krem-sivkasti, zatim svijetloružičasti, sivo-ružičasti i sivo-smeđi, a na kraju crno-smeđi, oštrica je uvijek nešto svjetlija.

Spore: Eliptične, 4.4-6.5 x 2.9-4.3 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na presjeku ubrzo jako žuto-narančasto pa crveno, osobito u klobuku i u gornjem dijelu stručka; miris je ugodan na voće, okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, na sloju iglica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da djeluje antioksidativno što bi moglo biti jako korisno u liječenju malarije i djece zaražene HIV-om (International Journal of Molecular Medicine. 2024. N-acetyl cysteine and mushroom Agaricus sylvaticus supplementation decreased parasitaemia and pulmonary oxidative stress in a mice model of malaria; Nutritional supplementation with the mushroom Agaricus sylvaticus reduces oxidative stress in children with HIV). Također može poboljšatije stanje i smanjiti nuspojave na lijekove u radu crijeva, mučninu, povraćanje, anoreksiju i vrućicu u bolesnika liječenih kemoterapijom (International Journal of Molecular Medicine. 2024. Effect of Agaricus sylvaticus supplementation on nutritional status and adverse events of chemotherapy of breast cancer: A randomized, placebo-controlled, double-blind clinical trial).

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po širokom vjenčiću koji je s gornje strane crtast i često s dvostrukim rubom.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. crtasti opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu brzo i intenzivno pocrveni; 4. meso ugodno miriše na voće; 5. klobuk je smeđe čehast; 6. raste u šumama

ŠUMSKA PEČURKA

Agaricus sylvicola (Vittad.) Peck

Etimologija: sylvicola (lat.) = živi u šumi. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Wood mushroom

Klobuk: 3-15 (20) cm širok, zvonolik je pa raširen, suh, gladak, svilenkasto-sjajan; bijel do bijelo-krem, na dodir samo malo požuti, kožica se djelomično guli, često je dekoriran samo sitnim vlakancima, a ne čehicama.

Stručak: 4-8 x 0.8-1 cm, vitak, cjevasto-šupljikav je pa zatim cijelom dužinom potpuno šupalj, ponekad je već u mladosti šupalj, često je zakrivljen na bazi, baza je s jasno obrubljenom bulbom, vrh stručka se lako odvaja od podnice klobuka; bijel, na dodir postaje žut do smeđo-žut; vjenčić je bijel, jednostruk, dosta velik, opnast, viseći, prolazan.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni; najprije su bjelkasto-sivkasti do krem, zatim ružičasti i na kraju tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 5-6.5 x 3-4.5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: U klobuku je bijelo, na prerezu požuti, najviše u bazi stručka, a poslije posmeđi; jasnije miriše po anisu od ovčarske pečurke (Agaricus arvensis), a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno po 2-3 primjerka zajedno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće u blizini smreke i bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova.

Napomena: Slična je gomoljasta šumarica (Agaricus abruptibulbus) koja je često s jako zakrivljenom bazom stručka, koja je izravnata na dnu, kao odsječena.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu požuti, osobito u bazi stručka; 4. meso jako miriše na anis; 5. često je zakrivljen na bazi; 6. baza je jasno obrubljena; 7. raste u šumama

Agaricus urinascens - created on August 2021 in Nordanlage, Gießen, Hessen, Germany by T. Pedro Hafermann

UGLEDNA PEČURKA

Agaricus urinascens (Jul.Schäff. & F.H.Møller) Singer

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Klobuk: 5-10 cm širok, najprije polukuglasto-zvonolik, zatim konveksan, u starosti je raširen i ponekad tupo ispupčen na sredini; najprije je bijel, zatim je oker-smećkast, površina glatka pa sitno vlaknasta, rub je dulje vremena podvijen i s ostacima ovoja.

Stručak: Do 12 cm visok, valjkast, iznad vjenčića je bijel, ispod vjenčića je maljavo-vlaknast i svilenast; vjenčić je opnast, viseći, crtast i s krpastim rubom.

Listići: Slobodni, gusti; najprije su blijedo-ružičasti, zatim su ružičasto-smeđi i na kraju skoro crni.

Spore: Eliptične, 8.5-12.3 x 5.2-6.9 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Bijelo, debelo, u stručku je crvenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, osobito ispod smreke.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Najvažnija karakteristika bitna za identifikaciju ove vrste je njezina veličina, kada ugledate mlado, još zatvoreno plodno tijelo veličine stisnute šake, sigurno ste pronašli kračunsku pečurku.

Najvažnije za determinaciju: 1. blijedoružičasti listići; 2. opnasti i crtasti vjenčić s krpastim rubom; 3. meso na prerezu u stručku vrlo slabo pocrveni; 4. miris mesa nije izražen; 5. stručak je iznad vjenčića maljavo-vlaknast; 6. raste u crnogoričnim šumama

Agaricus vaporarius - created in Netherlands by Ted van der Knaap

RESASTA PEČURKA

Agaricus vaporarius (Vittad.) M.M.Moser

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Klobuk: 5-10 (20) cm širok, prvo polukuglast, poslije konveksan, na kraju otvoren, mesnat, čvrst; na početku smeđ, prljavosmeđ i više-manje žuto-smeđ, poslije se jasno odvajaju široke smeđe čehice na svijetlijoj podlozi, rub je dugo podvijen i raspucano-krpast zbog ostataka vjenčića.

Stručak: 4-14 (16) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, najprije pun pa šupalj, debeo, tvrd, bijel i lagano crvenkasto-smeđ, prema gore gladak, prema osnovi vlaknast, vrh se lako odvaja od klobuka; vjenčić je bjelkast, debeo i s gornje strane malo crtast, a rub mu je dvostruk, na donjoj strani stručka često ostane još jedan vjenčić koji je ostatak ovoja.

Listići: Vrlo gusti, slobodni; najprije svijetloružičasti, zatim tamnosmeđi do ljubičasto-smeđi i na kraju crno-smeđi; oštrica je uvijek nešto svjetlija.

Spore: Eliptične, 5.5-8 x 4-6.5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo pa prljavobijelo, na prerezu pocrveni, ponekad vrlo sporo; miris na gljive, orašast, u starosti neugodan na mokraću ili na ribu, okus je blag, orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s anilinom postane crveno ili crveno-smeđe, a u dodiru s fenolom za 10-tak minuta crvenkasto pa smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla na tlu bogatom hranjivim tvarima, po parkovima, vrtovima, uz puteve i na odlagalištima smeća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su plemenita pečurka (Agaricus bisporus), kojoj meso na prerezu pocrveni uglavnom uz rub stručka i čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), kojoj je donji dio stručka izraženo smeđe vlaknasto-čehast.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić, često je dvostruk; 3. meso na prerezu lagano pocrveni; 4. meso ugodno miriše na gljive; 5. klobuk je smeđe čehast; 6. raste po livadama

OTROVNA PEČURKA

Agaricus xanthodermus Genev.

Etimologija: xanthos (gr.) = žuto, derma (gr.) = koža. Po prerezu kožice.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Yellow Stainer

Klobuk: 3-14 (18) cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan i na kraju spljošten na sredini, slabo mesnat; gladak, bijel, na sredini može biti smećkast, sivo-smeđ ili žuto-smeđ, na dodir ubrzo žućkast, pokriven smećkastim čehama koje su prema sredini gušće.

Stručak: 3-12 (15) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, dosta je vitak, najčešće je zakrivljen i zadebljan na bazi, vrh se lako odvaja od klobuka, najprije je pun, kasnije je cjevasto šupalj, gladak; bijel, na uzdužnom presjeku brzo požuti, osobito na dnu, svilenast; dosta visoko nosi trajni, bijeli i viseći vjenčić koji je s donje strane čehast, s dvostrukim, djelomično smećkastim rubom, na dodir također požuti.

Listići: Gusti, slobodni, nejednako su dugi, prilično široki; najprije su crvenkasti ili ružičasti i na kraju tamnosmeđi, oštrica je blijeda i zupčasta.

Spore: Eliptične, s velikom uljnom kapljom, 4.5-6.6 x 3-4.5 µm; otrusina tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu lagano požuti, što obično vidljivo i tipično na dnu stručka ili na ozlijeđenim mjestima; miris je vrlo neugodan, na tintu, osobito pri termičkoj obradi, okus je neugodan na plijesan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u razbacanim skupinama, kao saprofit tla po livadama, parkovima, po zatravljenim voćnjacima, u grmlju, rijetko u šumama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Iako smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus), šarena pečurka (Agaricus moelleri) i otrovna pečurka uzrokuju bolove u trbuhu i probavne smetnje, nekad se konzumiraju i bez ikakvih zdravstvenih problema. Mnogi tvrde da ovu vrstu i njezinu bijelu formu konzumiraju bez ikakvih posljedica.

Napomena: Slična je lažna pečurka (Agaricus pseudopratensis), koja je sličnog mirisa i na prerezu također požuti u bazi stručka, ali joj ostali dijelovi pocrvene.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti vjenčić s dvostrukim rubom; 3. meso na prerezu lagano požuti, osobito u bazi stručka; 4. meso vrlo neugodno miriše na tintu; 5. vitki stručak; 6. raste po livadama

LJUSKAVONOGA PJEŠČARKA

Battarrea phalloides (Dicks.) Pers.

Etimologija: phallus (lat.) = falus, muški spolni organ. Po obliku.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Battarrea

Engleski naziv: Sandy Stiltball

Plodno tijelo: U mladosti je kuglasto, zakukuljeno je u egzoperidiju pa poslije probije ovojnicu i izduži se u drvenasti stručak, egzoperidij na bazi stručka formira bjelkastu želatinoznu volvu; gleba je sadržana u endoperidiju koji se nalazi na spoju klobuka i stručka, okruglasto i izravnato.

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, donji dio je gladak i konkavan, dnom je poput kupole naslonjen na stručak, rub se ubrzo rascijepa, na sredini se nalazi sloj iz kojega se oslobodi smeđa otrusina koja se rasprši i po klobuku i stručku; svijetlosmeđ, oker do tamnosmeđ.

Stručak: Do 20 cm visok, dug, drvenast, valjkast je ili malo sužen na bazi i na vrhu, vlaknasto-čehast; kod razvijenih gljiva je oker-smeđ do smećkast; na osnovi bjelkasta volva sa želatinoznim rubom.

Spore: Gotovo kuglaste, 4-5 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Tanko, smeđe do rastosmeđe, u stručku je bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po padinama, nasipima, vinogradima, deponijima otpada, dinama, na suhom, pjeskovitom tlu, češće u sredozemnim područjima; rijetka je vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Često je uočljiva otrusina s unutarnje strane klobuka, kao i volva na bazi stručka.

PJEGAVA KAPLJAČA

Chamaemyces fracidus (Fr.) Donk

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Chamaemyces

Engleski naziv: Dewdrop Dapperling

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, prvo je polukuglast pa konveksan, ispupčen na sredini, nikada raširen i ravan, po vlažnom je vremenu prekriven kapljicama i uvijek mazav, zatim suh i gladak; bijel, kremast, oker ili svijetlosmeđ, sredina je tamnija, pjegav.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, najprije je pun pa šupalj, na dnu je malo uži; iznad vjenčića je gladak i svijetliji, bijel, a od vjenčića nadolje je svijetlosmećkast i pjegav i u mladosti s kapljicama žuto-smeđe boje; vjenčić je brzo prolazan.

Listići: Gusti, bjelkasti su ili svijetložuti, široki, gotovo slobodni uz stručak.

Spore: Eliptične, 4.5-6 x 3-3.5 µm; otrusina je bijele boje.

Meso: Izdašno, bijelo, u osnovi stručka je crnkasto; miriše na gljive, a okus je blag, pomalo bljutav.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, te uz šumske puteve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Rijetka je gljiva, može se pronaći u Gorskom kotaru. Prepoznatljiva je po oštroj prljavobijeloj granici koja se uočava na stručku u visini vjenčića, te po mazavom plodnom tijelu koje u mladosti uvijek ima kapljice vode.

Chlorophyllum agaricoides - created on October 202o in Zagaička brda, Serbia by Bojan Šeguljev

STEPSKA STOŽERKA

Chlorophyllum agaricoides (Czern.) Vellinga

Etimologija: Po sličnosti s porodicom Agaricaceae.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Chlorophyllum

Engleski naziv: Puffball Parasol

Plodno tijelo (klobuk): 2-10 cm široko i 2-12 cm visoko, u osnovi je krupno stožasto, te zaokruženo na bazi i vrhu, podsjeća na krušku, glatko, nepravilno je sitno čehasto; dugo vremena je zatvoreno i rubom spojeno s bazom stručka pa se manje ili više otvori i odmakne od stručka, često se skoro do sredine uzdužno rascijepi; najprije je bjelkasto, ali ubrzo potamni u žuto-okerasto ili boju bijele kave, a na kraju je najviše do čokoladnosmeđe boje; izgleda poput zatvorenog kišobrana unutar kojega se nalazi peridij, peridij se nalazi na donjem dijelu, djelomično je u obliku gustih listića.

Stručak: Istaknut, kratak je i zadebljan na donjem dijelu plodnog tijela, proteže se godovo do vrha klobuka.

Listići: Široko-valoviti, anastomozirajući.

Spore: Kuglaste, glatke, s uljnim kapljama, 6-9 x 5-7 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Kada se gljiva razvije, pretvara se u otrusinu.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla na otvorenim i suhim strništima kao što su suhi (osobito stepski) travnjaci te rubovi šuma. U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, na otoku Braču.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je dok je mlada, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta gljive. Raste u mediteranskom pojasu, ali također i u kontinentalnim krajevima. Ova gljiva podsjeća na gljivu sa listićima, ali se nikada ne otvara, poput puhara. DNK testiranje je pokazalo da je povezana s rodom Agaricus, što je svrstava u red Agaricales i prodicu Agaricaceae. Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.

Chlorophyllum brunneum - created on October 2019 by Tomasz Sobczak

PILATOVA SUNČANICA

Chlorophyllum brunneum (Farl. & Burt) Vellinga

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Chlorophyllum

Engleski naziv: Brown Parasol

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, polukuglast ili je gotovo stožast pa se se rastegne, otvoren, često je nepravilan kada po nekoliko primjeraka raste gotovo busenasto; prljavobijele, kremaste, svijetlooker do smeđe boje, po površini su koncentrično raspoređene prianjajuće tamnosmeđe čehe koje ponekad podsjećaju na crijepove na krovu kuće, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 6-20 (26) cm visok i 1-5 (6) cm debeo, valjkast, relativno je kratak, sužava se prema vrhu, s upadljivo je gomoljasto zadebljanom bazom, bulba je okruglasta i obrubljena; bijel je ili prljavobijel, gladak, nije dekoriran; nosi upadljivi pokretni vjenčić, pahuljast, izgleda odrpano.

Listići: Gusti, dosta su široki, valovitog su oblika, zaokruženi uz stručak, slobodni; bijeli, na kraju su sivkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, prozirne, 9-12 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelkaste do krem boje, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu u početku jako pocrveni, kasnije postane smeđe, ali slabije nego kod tipične vrste; miris je slabo izražen i malo negodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po poljima, vrtovima zaštićenim od vjetra i hladnoće, staklenicima, na supstratu ili kompostu koji oslobađa toplinu, rijetko u šumama; dosta je česta u okolici Zagreba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Donedavno se smatrala jestivom vrstom jer je neki ljudi konzumiraju bez ikakvih simptoma trovanja, međutim kod osjetljivijih se osoba javljaju ozbiljni gastrointestinalni poremećaji pa je stoga smatramo otrovnom vrstom.

Napomena: Smatra se varijacijom kuštrave sunčanice (Chlorophyllum rhacodes) od koje se razlikuje po tamnijoj kožici klobuka i drugačije raspoređenim čehama po bijeloj površini klobuka, a također je manja rastom. Također su slične otrovna sunčanica (Macrolepiota venenata) i vrsta Chlorophyllum molybdites koje sadrže toksine koji uzrokuju teške probavne smetnje, čak i ako se dobro termički obrade.

ZELENOSPORNA SUNČANICA

Chlorophyllum molybdites (G.Mey.) Massee

Etimologija: molybdos (gr.) = olovo. Po karakterističnoj olovno-zelenoj boji otrusine koja je ključna za determinaciju ove vrste.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Chlorophyllum

Engleski naziv: False Parasol

Klobuk: 3-9 (13) cm širok, polukuglast, kasnije je otvoren; bijel, površina je sa svijetlosmeđim izbočenim čehama.

Stručak: Valjkast, baza je zadebljana ili slabo bulbozna; bjelkast, kasnije požuti pa posmeđi, na ozlijeđenim mjestima malo pocrveni, na bazi s ostacima bijelog micelija, gladak; nosi pokretni trajni vjenčić s dvostrukim i nazubljenim rubom.

Listići: Gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni; bijeli, u starosti su zelenkasti i s plavo-zelenim mrljama.

Spore: Eliptične, prozirne, 9-13 x 6-9 µm; otrusina je zelenkasta.

Meso: Bjelkasto, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu lagano pocrveni; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, sirovo se ne smije probati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po staklenicima, vrtovima, travnjacima i rubovima šuma na tlu bogatom humusom ili kompostu koji oslobađa toplinu, voli toplija mediteranska područja; kod nas je pronađena u Istri, u području Labina.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer uzrokuje ozbiljne gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Karakteristična je po staništu i karakteristično izbočenim ljuskama na površini klobuka.

OLIVIERIJEVA SUNČANICA

Chlorophyllum olivieri (Barla) Vellinga

Etimologija: Po francuskom botaničaru i mikologu Williamu Oliveriju (1792-1845). Po  određenom imenu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Chlorophyllum

Engleski naziv: Conifer Parasol

Klobuk: 3-9 (15) cm širok, u početku poluloptast, kasnije se otvori; svijetlosmeđ, više je ili manje maslinasto-smeđ, na sredini je tamnosmeđ, osnova je sivo-smeđa, sa izraženim čehama koje su rijetko obrubljene, peraste, sivo-smeđe boje su osnove, koncentrično raspoređene poput crijepova na krovu kuće, mekane, vunaste, rub je čehast.

Stručak: 6-20 (25) cm dug i 1-5 (6) cm debeo, u mladosti debeo, kasnije se izduži, žilav, šupalj, pri dnu je s jakim, obično obrubljenom bulbom, bjelkast do smećkast, uzdužno je vlaknast, s bijelim micelijem na bazi; vjenčić je opnast, pokretan, vunast.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, bijelo-kremasti, na ozlijeđenim mjestima postanu crvenkasti.

Spore: Eliptične, 8-12 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bijela, na ozlijeđenim mjestima odmah pocrveni, kasnije postane crveno-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus ugodan na gljive ili lješnjake, ne smije se probati sirovo.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postene svijetlozeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim šuma i po rubovima šuma, često na sloju iglica ili na mravinjacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne je kvalitete, a upotrebljava se samo klobuk jer je stručak vlaknast i tvrd. Sirova je otrovna pa je potrebna temeljita termički obrada.

Napomena: Slične su velika sunčanica (Macrolepiota procera), koja na prerezu ne mijenja boju mesa, badhamova sunčanica (Leucoagaricus badhamii), koja nema pomičan vjenčić, te otrovna pilatova sunčanica (Chlorophyllum brunneum), koja je veća rastom i ima svjetliju osnovu klobuka.

KUŠTRAVA SUNČANICA

Chlorophyllum rhacodes (Vittad.) Vellinga

Etimologija: rhakos (gr.) = dronjavo, krpasto. Po rastrganoj kožici.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Chlorophyllum

Engleski naziv: Shaggy Parasol

Klobuk: 3-9 (15) cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je otvoren, bez ispupčenja na sredini; svijetlosmeđ do maslinasto-smeđa, osnova je sivkasto-smeđa, površina je prekrivena rijetkim, resastim, perastim, vunastim sivo-smeđim ljuskama, ljuske su pojasasto raspoređene, poput crijepova na krovu, rijetko se preklapaju, sredina je čokoladnosmeđa, rub je čehast.

Stručak: 6-20 (25) cm visok i 1-5 (6) cm debeo, valjkast, na dnu je jako bulbozno zadebljan, cjevasto-šupalj; bjelkast je ili svijetlosmeđ, kasnije je smeđ s uzdužnim vlakancima, baza je prevučena bijelim micelijem; vjenčić je opnast, pomičan, bjelkast je ili sivkast, pamučast.

Listići: Gusti, slobodni, pomiješani su s lamelulama; bijeli do kremasti, na pritisak pocrvene.

Spore: Eliptične, 8-12 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, na prerezu odmah pocrveni, zatim postane crveno-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus ugodan na gljive ili lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane prljavobijelo, sa željeznim sulfatom svijetlozeleno, a s fenolanilinom se trenutno oboji u crveno, zatim postane ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, po vrtovima, na obradivom zemljištu, uz ceste, te na terenima bogatim humusom. Primjerak na slici pronađen je u blizini Male Hunjke na Medvednici.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete i nešto manje kvalitetna od drugih jestivih sunčanica. Upotrebljava se samo klobuk, jer je stručak žilav i tvrd. Sirova je otrovna pa je prije pripreme potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: Razlikuje se od velike sunčanice (Macrolepiota procera), jer mijenja boju mesa, a od badhamove sunčanice (Leucoagaricus badhamii) što zadnja nema pomičan vjenčić. Slična otrovna pilatova sunčanica (Chlorophyllum brunneum) ima gotovo gomoljasto zadebljanje baze stručka, svjetlija je i veća rastom. Česta je vrsta oko Zagreba.

VELIKA GNOJIŠTARKA

Coprinus comatus (O.F.Müll.) Pers.

Etimologija: comatus (lat.) = krošnjast. Po izgledu koji poprimi kada se razvije i kada se stvore crne rese.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Coprinus

Engleski naziv: Shaggy Ink Cap, Lawyer's Wig

Klobuk: 2-9 (15) cm širok, prvo je valjkast pa otvoren, poput izduženog zvona, uvijek zadrži zvonkolik oblik, rub je narebran; bjelkast, na kraju čitav pocrni i iz njega kapa crna tekućina, površina je s bijelim stršećim čehama, vrh klobuka je smećkast.

Stručak: 4-17 (22) cm visok i 1-1.3 (1.6) cm debeo, uzdužno je šupalj, zadebljan je na osnovi; bijel, kasnije crveni, na kraju postaje crn, manje ili više je bjelkasto vlaknast; nisko na klobuku nosi slobodni vjenčić koji brzo otpadne.

Listići: Vrlo su gusti, bijeli, od ruba postaju ružićasti ili crveni pa smeđi dok potpuno ne pocrnu i rastope se u crnu tekućinu, na oba su kraja uži, slobodni.

Spore: Eliptične, (9.3) 10 - 12.2 (13.6) × (5.2) 5.8 - 7.1 (7.5) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.8 (2), N = 120, Me = 11.1 × 6.5 µm, Qe = 1.7; otrusina je crna.

Meso: Tanko, mekano, bijelo, u starosti crno; miriše ugodno na gljive, a okus je malo slatkast.

Kemijske reakcije: Donji dijelovi kore stručka u dodiru s gvajakolom postanu plavkasto-zeleni, dok se meso stručka sa željeznim sulfatom oboji zlatnožuto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, skupno ili pojedinačno, kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, livadama, šumskim stazama, rubovima šuma, na tlu bogatom hranjivim tvarima, na zemlji, voli vlažna mjesta. Također je nematofag, odnosno može hifama uhvatiti i razgraditi male valjkaste gliste (nematode). 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Ppredstavlja delikatesu, a upotrebljava se samo mlada gljiva prije nego što listići počnu dobivati crvenkasti ton.

Ljekovitost: Različite studije pokazuju različita fiziološka djelovanja ove gljive, kao što su antioksidativno, antikancerogeno, antiandrogeno, hepatoprotektivno, protuupalno, antidijabetičko, antipretilno, antibakterijsko, antifungalno, antinematodno i antivirusno. Osim pozitivnih fizioloških svojstava, gljiva ima i negativne osobine, na primjer, kožne reakcije kod pacijenata s dermatitisom i atopijskom predispozicijom, rizik od zamjene s otrovnim gljivama i kontaminaciju toksičnim elementima (National Library of Medicine. 2024. The two faces of Coprinus comatus—Functional properties and potential hazards; Chemical composition, nutritional profile and in vivo antioxidant properties of the cultivated mushroom Coprinus comatus; Isolation and biological activity of triglycerides of the fermented mushroom of Coprinus Comatus; Antioxidant Properties of Cap and Stipe from Coprinus comatus; Ethanol extract of the mushroom Coprinus comatus exhibits antidiabetic and antioxidant activities in streptozotocin-induced diabetic rats; A comparative overview of antioxidative properties and phenolic profiles of different fungal origins: fruiting bodies and submerged cultures of Coprinus comatus and Coprinellus truncorum; The Prebiotic-Like Effects of Coprinus comatus Polysaccharides on Gut Microbiota in Normal Mice and Those with Acute Alcoholic Liver Injury: A Comparative Study; The antioxidant activities of alkalic-extractable polysaccharides from Coprinus comatus on alcohol-induced liver injury in mice).

Napomena: Početnicima je slična naborana gnojištarka (Coprinopsis atramentaria) kojoj meso i listići nikada ne poprimaju crvenkastu boju. Ne postoji opasnost od zamjene s opasnim gljivama. Slično dekoriran klobuk ima i velika sunčanica (Macrolepiota procera) koja se najviše razlikuje po drugačijem obliku klobuka s grbicom na sredini. Vrsta Coprinus vosoustii je jestiva, ima jače dekoriran klobuk i nema vjenčića, ima sličnu bulbu na stručku i malu volvu koja se na gornjem dijelu razdvoji na režnjeve.

GLATKA KOŠARICA

Cyathus olla (Batsch) Pers.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Cyathus

Engleski naziv: Field Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.5-0.8 (1.2) cm široko i 0.5-1.5 cm visoko, u obliku je male čašice s peteljkom koja je u mladosti zatvorena opnom koja se kasnije otvori i poprimi izgled ptičjeg gnijezda s jajima; peridij ili vanjska površina je u početku vunasto-maljava, sivkaste do smeđe boje; unutrašnja je površina glatka, nije nabrana, sivkasto-srebrnaste je boje, kasnije je smeđa ili tamnosmeđa, rub čašice je najprije savijen pa valovit; peridioli ili plodna tijela su uronjena na osnovi unutarnjeg dijela čašice i dosta su velika, u obliku su kovanice, najprije su bijela, a kasnije smeđe do crno-smeđe boje, u starosti se peridioli isperu pomoću kiše, a čašica ostane prazna.

Spore: Eliptične, 11-12 x 7-8 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smeđo, žilavo, tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na zemlji.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Plodna tijela koja se nalaze unutar čašice su velika i u obliku kovanice, sive su ili sivo-crnkaste boje, sjajna. Ova vrsta podsjeća na malo ptičje gnijezdo, a jaja predstavljaju peridioli koji se nalaze u čašici, spojeni peridioli sliče ribljoj ikri.

Cyathus stercoreus - created on October 2022 in Ornex, France by Juan Carlos Zamora

ĐUBRETARSKA KOŠARICA

Cyathus stercoreus (Schwein.) De Toni

Etimologija: stercus (lat.) = izmet, gnoj, balega, govno. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Cyathus

Engleski naziv: Dung Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.2) cm široko kada se otvori, zvonoliko je ili skoro izvrnuto-stožasto, te u obliku šalice sa sitnom peteljkom, pojedinačna su plodna tijela stisnuta jedno uz drugo i sa sitnim stručcima uronjena u micelij rđastosmeđe boje, stručak je smeđ do tamnosmeđ, a na bazi rđastosmeđ; vanjska površina je smeđa ili sivo-plavkasta, prekrivena je dugim dlačicama koje su nešto obilnije na gornjem dijelu; unutarnja je površina glatka, sjajna, izražene je sivo-plavkaste boje, kasnije je smeđa, tamnosmeđa ili skoro crna, nešto je tamnija na sredini; peridioli su okruglasti ili skoro okruglasti, te crni, u starosti se peridioli isperu pomoću kiše, a čašica ostane prazna.

Spore: Dosta su velike, gotovo kuglaste ili eliptične, 20-35 x 20-25 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smeđo, žilavo. tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na izmetu ili na pognojenom tlu, a također i po opožarenim terenima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Od nešto rasprostranjenije slične prugaste košarice (Cyathus striatus) razlikuje se po vanjskoj površini koja nije crtasta, te po nešto tamnijoj boji. Glatka košarica (Cyathus olla) ima nježno crtastu čitavu vanjsku površinu koja je dekorirana pamučastim dlačicama.

PRUGASTA KOŠARICA

Cyathus striatus (Huds.) Willd.

Etimologija: striatura (lat.) = crtasto, brazdasto, ižlijebljeno. Po unutarnjem izgledu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Cyathus

Engleski naziv: Fluted Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.2) cm široko i 1-1.5 cm visoko, neobično, u mladosti podsjeća na mrkvu koja je izvana obavijena bijelom opnom, gore se prvo ukaže bijela opna koja štiti košaricu iznutra, kasnije puca i povlači se na rub pa poprimi izgled ptičjeg gnijezda s jajima; vanjska je površina tamnosmeđa, baršunasto-čekinjasta; unutarnja je površina glatka i uzdužno brazdasta, najprije je bjelkasta, a kasnije smeđa, sadrži više bijelih peridiola unutar kojih se nalazi gleba, u starosti se peridioli isperu pomoću kiše, a čašica ostane prazna.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 14-20 x 8-10 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smeđo, žilavo, tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, u blizini panjeva i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, iglicama i lišćem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Na dnu košarice se nalazi nekoliko lećastih zrna, a sve skupa podsjeća na ptičje gnijezdo s jajima. Slična je žuta košarica (Crucibulum laeve) koja raste na ostacima drva, osobito na suhim granama crnogoričnog drveća, ovijena je žutim, a ne bijelim ovojem. Glatka košarica (Cyathus olla) ima glatku vanjsku površinu.

Cystoderma amianthinum - created in Finland by Jarkko Korhonen

SMEĐA HRAPAVICA

Cystoderma amianthinum (Scop.) Fayod

Etimologija: amianthinus (lat.) = azbestno. Po vlaknatosti.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae  / Cystoderma

Engleski naziv: Earthy Powdercap

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, prvo je stožast pa otvoren ili s izvrnutim rubom, sredina je tupo ispupčena, lomljiv; žuto-narančast do oker, zrnast, rub je s bijelim čupavim ostacima parcijalnog ovoja, kožica je nekad žiličasto-zrakasto naborana.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, vitak, šupalj; oker-žut, ispod prstenka je tamniji, gotovo tamnosmeđ, zrnat i uočljivo prekriven smeđim čehicama.

Listići: Bijeli su ili kremasti, prirasli su na stručak, nisu gusti, pomiješani su s lamelulama.

Spore: Eliptične, 5-6.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela do krem-žućkasta.

Meso: Tanko, krhko, bjelkasto do žućkasto, u stručku je od vrha prema dolje sve tamnije, odnosno narančasto-oker; miris je neugodan na plijesan ili na staro sijeno, a okus je također neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, na terenima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i okusa mesa. Navodi se da je u rijetkim slučajevima uzrokovala gastrointestinalne probleme pa se ne savjetuje konzumacija veće količine, a najbolje ih je izbjegavati i zbog opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama. Konzumiranje nekih vrsta hrapavica u sirovom stanju uzrokuje hemolitički sindrom trovanja, odnosno dovodi do razgradnje krvi.

Napomena: Slične su rijetka cinober hrapavica (Cystodermella cinnabarina) koja je narančasto-crvene boje, zrnata hrapavica (Cystodermella granulosa) koja ima smećkast i vrlo zrnast klobuk, te mirisava hrapavica (Cystoderma carcharias) kojoj je klobuk ametistne boje. Sve su nepreporučljive za konzumiranje. Vrsta Cystoderma fallax je slične boje, ali je mnogo jače dekorirana. Vrsta Cystoderma superbum je robustna i vinskocrvene boje.

Cystoderma carcharias - created on August 2019 in Distretto di Kehys-Kainuu, Finland by Federico Calledda

MIRISAVA HRAPAVICA

Cystoderma carcharias (Pers.) Fayod

Etimologija: karkaros (gr.) = oštro. Po obliku klobuka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Cystoderma

Engleski naziv: Pearly Powdercap

Klobuk: Promjera 2-6 (7) cm, prvo je polukuglast pa zvonolik i na kraju raširen i tupo ispupčen na sredini; nikad nije potpuno bijel, krem-smećkast ili svijetlosmećkast, kasnije oker-smećkast do crvenkasto-smećkast, sitno zrnasto-čehast, dekoracija je najgušća na sredini, s ruba vise zupčasti vlaknasti ostaci bijelog zastorka.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 3-6 (8) cm debeo, vitak, valjkast, na dnu je donekle zadebljan, blago je zakrivljen, šupalj; bjelkast je iznad kožastog zastorka, a ispod je zrnast, krem-okerast ili krem-smećkast, čehast; na gornjem dijelu s ostacima kožastog bijelog zastorka.

Listići: Veoma su tanki i gusti, nejednako su dugi, lagano su prirasli sa zupcem, kod mladih gljiva su prekriveni bijelim zastorkom koji ide koso od stručka prema rubu klobuka i ostavlja ostatke na rubu klobuka i stručku; najprije su bijeli ili lagano žućkasti, kasnije su blijedocrvenkasti.

Spore: Široko eliptične, gotovo kuglaste, glatke, 4-5.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, krhko; neugodnog je mirisa na plijesan ili staro sijeno, a okus je također neugodan, odbojan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, gotovo isključivo u šumama smreke, kod nas po planinskim predjelima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete zbog neugodnog okusa i mirisa mesa. Također je otkriveno da gljiva akumulira kadmij u svojim plodnim tijelima, a u zagađenim područjima koncentracije kadmija mogu čak premašiti 60 mg/kg suhe mase. Unutarstanični kadmij akumuliran u sporokarpima ove gljive povezan je s dvije izoforme metalotioneina. Nadalje, gljiva sadrži brojne organske spojeve od kojih su dimetilarsinoilacetat i trimetilarsoniopropionat prvi put zabilježeni u kopnenom okružju. Također, neke vrste hrapavica u sirovom stanju uzrokuju hemolitički sindrom trovanja, koji dovode do razgradnje krvi. Zbog svega navedenog dosta autora ovu vrstu smatraju nejestivom pa ju je možda bolje izbjegavati.

Napomena: Oblikom i veličinom slična je zrnata hrapavica (Cystodermella granulosa) koja je čitava cimetastosmeđe boje.

CINOBER HRAPAVICA

Cystodermella cinnabarina (Alb. & Schwein.) Harmaja

Etimologija: cinnabarinus (lat.) = cinobercrveno. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae  / Cystodermella

Engleski naziv: Cinnabar Powdercap

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, stožasto-zvonolik pa raširen, rub je malo vijugav; cinobercrvene boje, hrapav, sitno oštro čehasto-zrnast, sredina je lagano ispupčena.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-9 (12) mm debeo, pun, na bazi je lagano bulbozan; iznad prstena je bijel, na donjem dijelu je s crvenkastim čehama; bjelkasti vjenčić je uzdignut, opnasto-čehast.

Listići: Bijeli, tanki, uski, gusti, lomljivi, suženi uz stručak, prirasli, gotovo slobodni.

Spore: Eliptične, 3.5-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, ispod kožice klobuka i vanjskog dijela stručka je žućkasto, svijetlosmećkasto ili crvenkasto-smeđe; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, kao saprofit na mahovini i ponekad na krupnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg mirisa i okusa mesa. Neke vrste hrapavica sirove uzrokuju hemolitički sindrom trovanja, koji dovodi do razgradnje krvi.

Napomena: U skupini je smeđe hrapavice (Cystoderma amianthinum) koja ima upadljiviji cinobercrveni klobuk, te masivniji stručak i tvrđe meso.

Cystodermella granulosa - created in Finland by Tapio Kekki

ZRNATA HRAPAVICA

Cystodermella granulosa (Batsch) Harmaja

Etimologija: granulosus (lat.) = zrnast. Po dekoraciji površine klobuka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae  / Cystodermella

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, konveksan pa raširen, ispupčen je na sredini, kožica se ne odvaja; površina je nepravilno zrakasto-žiličasta, sve do ruba je gusto zrnasta, crvenkasto-smeđ, u starosti blijedi prema rubu pa postane smećkast, rub je bijelo obrubljen, a kožica resasto prelazi preko ruba.

Stručak: 1.5-5 (6) cm visok i 3-6 (8) mm debeo, ne odvaja se od klobuka, valjkast, malo je zadebljan na bazi, pun pa šupalj; crvenkasto-smeđ, s bijelim čehastim prstenkom na vrhu, malo je zrnast uz klobuk, ispod vjenčića je bjelkasto vlaknasto-čehast, baza je s bijelim čehastim ostacima micelija.

Listići: Lomljivi, uski, tanki, ne odvajaju se od mesa klobuka, prirasli su na stručak, osrednje su razmaknuti, oštrica je vijugava do nazubljena, izmiješani su s mnogo lamelula; bjelkasti, krem, žućkasti ili crvenkasto-smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 3.5-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, prilično je čvrsto, bijelo do svijetlosmećkasto ili lagano crvenkasto-smećkasto; miriše na gljive, a okus je malo slatkast i neugodan, dosta podsjećaju na sunčanice (Lepiota).

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, na mjestima obraslim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Ova vrsta može se lako zamijeniti sa sličnom smeđom hrapavicom (Cystoderma amianthinum) koja je svijetložućkaste boje, dok je varljiva hrapavica (Cystoderma fallax) jače dekorirana.

Cystolepiota hetieri - created in Estonia by Allar Antson

HETIERIJEVA ŠTITARKA

Cystolepiota hetieri (Boud.) Singer

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Cystolepiota

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan pa poluotvoren, sredina malo ispupčena; bijele je boje, u starosti je rđastosmeđ, posut bijelim čehicama, površina se poslije raspuca na mjestimične mrlje rđastosmeđe boje, rub je podvijen i trepavičast.

Stručak: Valjkast, jako izdužen, osnova je malo zadebljana, šupalj, vrh se lako odvaja od klobuka; bijel, rđastosmeđe pjegav, prekriven je s rijetkim bijelim zrncima, često je gotovo gladak, vjenčić samo u tragovima.

Listići: Osrednje gusti, do stručka zaokruženi, slobodni, izmiješani s lamelulama, oštrica je sitno nazubljena, bijeli.

Spore: Valjkaste, s lateralnim su pupoljkom (apiculus), 4-7 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, na presjeku malo posmeđi, a u starosti je rđastosmeđe; miris nije izražen ili je slab na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, uz potoke, na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se dosta otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Jedna je od najmanjih sunčanica. Vrlo je zanimljiva i po izgledu gotovo jedinstvena. Izgleda kao da je posuta brašnom ili maljava.

Disciseda bovista - created on May 2013 in Енотаевский р-н, Астраханская обл., Russian Federation by yury_rebriev

VELIKA OKRETNICA

Disciseda bovista (Klotzsch) Henn.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Disciseda

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, u mladosti kuglasto, donja kožica se ljušti, na kraju dozrijevanja gljiva se okreće i postaje pločasta, otvori za spore koji su bili dolje su gore kada sazriju, a dno je baznog diska prekriveno pijeskom; u početku bjelkasto, sivkasto, oker-sivo, kasnije smeđe do crno-smeđe.

Spore: Kuglaste, grubo bradavičave, 5-7.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kasnije tamnosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla po suhim i pješčanim suhim travnjacima, livadama, parkovima, pješćanim nanosima, voli pjeskovito tlo, preferira otvorena mjesta s malo vegetacije, ne raste po šumama. U Hrvatskoj je pronađena samo na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) na Kloštarskim pijescima u blizini Đurđevca, a kako su pješčarska staništa u Hrvatskoj iznimno malobrojna i mala površinom, te da su plodišta ove vrste uočljiva cijele godine, vrlo je vjerojatno da su Kloštarski pijesci stanište jedine hrvatske populacije ove vrste.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nalazi se na listi kritično ugroženih vrsta.

Disciseda candida - created in Norway by Klaus Høiland

MALA OKRETNICA

Disciseda candida (Schwein.) Lloyd

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Disciseda

Plodno tijelo: 1-1.5 (2.5) cm široko, u mladosti kuglasto, donja kožica se ljušti, na kraju procesa zrenja gljiva se okreće i postaje pločasta, otvori spora koji su nekada bili dolje su u zrelosti gore; u početku bjelkasto, kasnije smeđe do crno-smeđe.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 4-6 µm; otrusina je tamnosmeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, kasnije tamnosmeđe ili maslinasto-smeđe; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla na pješčarskim staništima, po suhim travnjacima, livadama, parkovima, pješčanim nanosima. U Hrvatskoj je pronađena samo na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) na Kloštarskim pijescima u blizini Đurđevca, a kako su pješčarska staništa u Hrvatskoj iznimno malobrojna i mala površinom, te da su plodišta ove vrste uočljiva cijele godine, vrlo je vjerojatno da su Kloštarski pijesci stanište jedine hrvatske populacije ove vrste.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nalazi se na listi kritično ugroženih vrsta.

RAČVASTA TRNOVAČA

Echinoderma asperum (Pers.) Bon

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Echinoderma

Engleski naziv: Freckled Dapperling

Klobuk: 4-15 (17) cm širok, prvo je gotovo stožast, zatim zvonoliko izbočen pa raširen i vijugav, sredina je tupo ispupčena, mesnat; osnova je krem, cijela je površina prekrivena smeđim vlakancima koja se skupljaju u stršeće oštre čuperke koji su gušći na smeđoj sredini, rub je dugo vremena podvijen i s ostacima ovoja.

Stručak: 5-11 (14) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, vrlo je kratak, robustan, bulbozno je zadebljan na bazi, prvo je pun pa cjevasto-šupalj, lako se odvaja od klobuka; pri vrhu je bjelkast, s ispod vjenčića smećkast, vunasto-čehast, rijetko zrnast, dno je često bradavičavo-obrubljeno od ostatka ovoja; prolazni vjenčić se skupi i objesi, bijel, rub je smećkast zbog čehastih ostataka ovoja koje povuče s klobuka, kasnije se zalijepi za stručak i ostane samo u tragovima, vjenčić nije slobodan.

Listići: Bjelkasti, krem ili žućkasti, kasnije svijetlosmećkasti, vrlo su gusti, račvasti, slobodni, oštrica je valovita.

Spore: Vretenaste do eliptične, izdužene, na jednom kraju zašiljene, 7.5-9 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, mekano, na sredini klobuka tvrdo; miris je jak i neugodan na plin, a okus je neugodno kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, po vrtovima, uz ceste, ruševine, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Iako se ponekad navodi kao jestiva vrsta, pokazalo se da ova gljiva sadrži toksine koji uzrokuju gastrointenstinalni sindrom trovanja, a u kombinaciji s alkoholom može uzrokovati čak i po život opasna trovanja.

Napomena: Slična ježasta trnovača (Echinoderma hystrix) je manja rastom, a klobuk i stručak su joj prekriveni piramidalnim bradavicama.

Lepiota calcicola - created on October 2012 in Doss San Rocco, Trento, Italy by Marco Floriani

SVEČANA ŠTITARKA

Echinoderma calcicola (Knudsen) Bon

Etimologija: calx (lat.) = kreč + colo (lat.) = odijelo. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Echinoderma

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, dosta je mesnat, prvo je konveksan i spljošten, široko je ispupčen na sredini, rub je tanak i dugo vremena podvijen, kožica prelazi preko ruba, rub je u mladosti podvijen; dekoriran je prilično širokim čehama koje su djelomično priraštene za površinu, grubo su šiljaste, oko 2 mm duge, kremasto-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, nešto je tamniji na sredini, osnova je bjelkasta.

Stručak: 4-8 (10) cm visok i 5-9 (12) mm debeo, bulbozno je zadebljan na bazi, tamnosmeđ, upadljivo je dekoriran gustim vunastim smeđim stršećim čehama samo ispod vjenčića, a iznad vjenčića je bijel i kremast, fino crtast i gladak, s rijetkim prstenastim pojasom.

Listići: Bjelkasti, lagano kremasti ili kremasto-žućkasti, na ozlijeđenim mjestima s crno-smeđim mrljama, vrlo su gusti, izrezani su uz stručak, slobodni.

Spore: Eliptične do valjkaste, 4.3-6 x 2.6-3.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, često s crvenkasto-smeđom ili ljubičasto-smeđom nijansom u bazi i uz koru stručka, vrlo žilavo; miris ugodan na gljive do odvratno kiselkast ispod kožice klobuka, poput spaljene gume, a okus je blag na gljive, kasnije je pomalo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po vrtovima i parkovima na vapnenastom tlu, voli blizinu koprive ili paprati.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Vjerojatno je otrovna vrsta kao i sve male sunčanice. Sumnja se da sadrži određenu količinu amatoksina ili drugih opasnih nepoznatih toksina pa se strogo zabranjuje konzumacija ove vrste.

Napomena: Slične su račvasta trnovača (Echinoderma asperum) i ježasta trnovača (Echinoderma hystrix) koje su obje dosta slične boje i jako dekorirane. Međutim, kod njih je dekoracija čitave gljive piramidalna i zašiljena, a nije čehasta.

Echinoderma hystrix - created on September 2013 in Huesca, Spain by Luis Ballester

JEŽASTA TRNOVAČA

Echinoderma hystrix (F.H.Møller & J.E.Lange) Bon

Etimologija: hystrix (lat.) = jež. Po ježastoj površini klobuka i stručka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Echinoderma

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, kod mlađih gljiva polukuglast, a poslije je ispupčen; cijela površina je prekrivena čvrstim bradavičavim šiljastim piramidalnim ljuskama koje ne otpadaju, crveno-smeđe, tamnosmeđe ili smeđo-crnkaste boje, osnova je krem boje, rub krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 5-9 (11) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, zadebljan na bazi, svijetlosmećkast, iznad vjenčića je svjetliji, bijel i svijetlosmeđ, s izraženom rijetko čehastom prstenastom zonom na svjetlijoj osnovi, ispod je s rijetkim, tamnosmeđim stršećim bradavičavim čehama istim kao i na površini klobuka, baza je s bijelim nitima micelija.

Listići: Gusti, bjelkasti, kasnije svijetlokremasti, kod mladih gljiva su prekriveni zastorkom, slobodni, oštrica je tamnija, sitno nazubljena i vijugava.

Spore: Eliptične do valjkaste, 5.3-6.7 x 2.2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto; miris ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u vlažnim bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, često na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Po sitnom rastu je slična račvasta trnovača (Echinoderma asperum) koja je veća rastom, s klobukom promjera 5-12 cm, posuta je smeđim šiljatim ljuskama koje uskoro otpadnu, ostatak bijelog kožnog zastorka je dobro očuvan na stručku, meso je neugodna mirisa i okusa, nejestiva je vrsta.

Echinoderma perplexum - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

ZAMRŠENA TRNOVAČA

Echinoderma perplexum (Knudsen) Bon

Etimologija: perplexus (lat.) = zamršen, krivudav.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Echinoderma

Engleski naziv: Warty Dapperling

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, najprije je lagano ispupčen pa ubrzo rašireno-spljošten; vlaknasto-svilenast, najprije je prekriven slobodnim piramidalnim čehicama tamnosmeđe boje koje su prolazne i često prisutne samo na sredini, crvenkasto-smeđ ili smeđ, osnova je krem do svijetlosmeđa, rub je dugo vremena podvijen, u starosti se izravna, prelazi preko listića.

Stručak: 5-9 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, šupalj u sredini, često je relativno kratak i debeo, prekriven je dobro uočljivim vlaknastim ovojem, žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, na donjem dijelu je s prolaznim čehicama koje nisu priraštene, baza je smeđe bradavičava, malo korjenasta i s bjelkastim micelijem.

Listići: Bjelkasti, kremasti ili žućkasti, kasnije su svijetlosmećkasti, oštrica je u starosti vijugava, nešto su račvasti, slobodni, vrlo su gusti.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 5.5-7 x 2.3-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili kremasto-žućkasto, u bazi i uz rub stručka žuto-smeđe do smeđe; miris je isti kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), neugodan na plin ili spaljenu gumu, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po vrtovima, uz ceste, po blatu ili na terenu s bujnim raslinjem, ispod smreke, bukve, jele, hrasta, bora, breze, crne johe i ariša.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dosta je otrovna vrsta, a pretpostavlja se da sadrži iste toksine kao i račvasta trnovača (Echinoderma asperum) i uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja. Ako se konzumira u kombinaciji s alkoholom može čak uzrokovati trovanje opasno po život.

Napomena: Od račvaste se trnovače razlikuje po izostanku vjenčića, manjim dimenzijama, listićima koji nisu račvasti, te po drugačijim sporama i cistidama, a od svečane štitarke (Echinoderma calcicola) po nešto manjim čehicama, nezakrivljenom klobuku, nešto svjetlijem tonu i drugačijim mikroskopskim karakteristikama.

Lepiota brunneoincarnata - created on October 2012 in Distrito Universidad, Zaragoza, Spain by Luis Ballester

MESNATOSMEĐA ŠTITARKA

Lepiota brunneoincarnata Chodat & C.Martín

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe + carneus (lat.) = boje mesa. Po smeđoj i boji mesa.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Lepiota

Engleski naziv: Deadly Dapperling

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, stožasto-konveksan pa se raširi, nije ispupčen, kožica lagano prelazi preko ruba; crvenkasto-smeđ, ružčasto-smeđ, ljubičasto-smeđ ili tamnosmeđ, površina se koncentrično raspucava na koncentrično postavljene čehice svijetlosmeđe boje na bijeloj ili blijedosmeđoj osnovi, raspoređene su skoro u pravilnim krugovima, ne raspucava se na sredini koja je malo zrnasta, rub je tanak i malo valovit, nije narebran.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 2-3 (5) mm debeo, pravilno je valjkast, malo je zadebljan na bazi i proširen na vrhu, pun je i šupljikav; bijel je iznad jedva izraženog vjenčića, a ispod je zrnast i s tamnijim zrncima, crnkastim ili ljubičasto-smeđim, nisu gusti, ali su dobro uočljivi; vjenčić je izražen u obliku bjelkaste ili svijetlosmeđe vlaknaste prstenaste zone, često je samo u tragovima, ispod prstenaste zone se formira jedan ili više ljubičasto-smeđih pojasa od ostataka ovoja.

Listići: Osrednje su gusti i izmiješani s lamelulama, prilično su tanki, lagano su trbušasti, odmaknuti su od stručka, slobodni, oštrica je sitno nazubljena; bjelkasti, kasnije su krem-žućkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 8.9-10.2 x 4.8-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, na prerezu, ozlijeđenom mjestu ili kada se protrlja malo pocrveni; miris je slatkast, ugodan na voće, a okus je blag, ne smije se probati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim putevima, šumskim čistinama, parkovima, vrtovima, vlažnim te pjeskovitim i travnatim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smrtno je otrovna vrsta, jer sadrži visoku razinu amatoksina, kao kod mesnatocrvenkaste štitarke (Lepiota helveola). Ne sakupljajte male sunčanice, jer je među njima dosta smrtno otrovnih vrsta.

Napomena: U istoj je skupini kao i mesnatocrvenkasta štitarka koja je manja rastom i s prilično izraženom ljubičastom ili mesnatoružičastom bojom, a smatra se dosta otrovnom i opasnom vrstom.