Ključ vrsta


*Tolypocladium capitatum* - created on October 2022 in Saint-Imier, Switzerland by Nicolas Schwab

Nejestiva gljiva

KLOBUČASTI JEZIK

Tolypocladium capitatum (Holmsk.) C.A.Quandt, Kepler & Spatafora

Etimologija: capitatus (lat.) = opskrbljeno klobukom. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Hypocreales / Ophiocordycipitaceae / Tolypocladium

Engleski naziv: Drumstick Truffleclub

Plodno tijelo: Sastavljeno je od batinastog dijela i debele glave koja je čvrsto učvršćena za stručak i podsjeća na klobuk; klobučasti je dio 8-12 (15) mm širok, okruglast, sužava se prema bazi, kestenjastosmeđ, skoro je gladak, često je prekriven sitnim smeđim mrljama, peritecij je vrlo gusto pahuljast, a pahulje su uronjene u vanjskom sloju.

Stručak: 3-8 cm visok i 5-7 mm debeo, valjkast, vlaknast, izrasta iz plodnog tijela podzemne vrste zrnate jelengljive (Elaphomyces granulatus) koju parazitiraju vrste iz ovog roda; lijepe je limunastožute boje, a kasnije je žuto-smeđ, sivo-maslinast ili smeđ, baza je sa žutim micelijem.

Spore: Končaste, 8-32 x 2.5-3 µm; otrusina je smeđa.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, a ponekad i skupno, u svim tipovima šuma kao parazit na plodnom tijelu zrnate jelengljive.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ipak se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Karakteristično raste na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive, kao i klobučasti jezik (Elaphocordyceps longisegmentis). Jako je napadaju razni kukci.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je u obliku male okruglaste glave koja je nasađena na stručak; 2. glava je tamnosmeđa; 3. stručak žut do žuto-smeđ; 4. raste isključivo na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1903. Cordyceps capitata (Holmsk. ex Fr.) Link
Tolypocladium capitatum (Holmsk.) C.A.Quandt, Kepler & Spatafora. 2023. https://www.gbif.org/species/7455687

Nejestiva gljiva

GLAVATI JEZIČAC

Tolypocladium ophioglossoides (J.F.Gmel.) C.A.Quandt, Kepler & Spatafora

Etimologija: ophis (lat.) = zmija + glossa (lat.) = jezik. Po obliku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Hypocreales / Ophiocordycipitaceae / Tolypocladium

Engleski naziv: Snaketongue Truffleclub

Plodno tijelo: 0.5-2 (2.5) cm široko, spljošteno, u obliku je batine ili jezika, sužava se prema stručku; prvo je crvenkasto-smeđe, kasnije je maslinastozeleno, tamnozeleno do crno, kožica je prekrivena malim bradavicama; stručak je 1-8 (10) cm visok i 0.5-1.1 (1.5) cm debeo, žućkast, u starosti je smećkast, korijenom je spojen sa zrnatom jelengljivom (Elaphomyces granulatus), korijen je žut do narančast, a može biti ukorijenjen i 40 cm duboko.

Spore: Končaste. eliptične, 2-5 x 1.5-2 µm.

Meso: Vrlo je žilavo i vlaknasto, žuto-zelenkasto, u proširenju je u mladosti svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, po više primjeraka zajedno združeno, kao parazit na plodnim tijelima jelenovih tartufa na dubini od 20-30 cm.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, sli se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po načinu rasta na plodnim tijelima zrnate jelengljive, koja raste podzemno ili poluukopana u zemlji.

Referentni izvori:

Tolypocladium ophioglossoides (J.F.Gmel.) C.A.Quandt, Kepler & Spatafora. 2023. https://www.gbif.org/species/7646591


*Thyronectria coryli* - created in Finland by Unto Söderholm

Nejestiva gljiva

LJEŠNJAKOVA PLIKOVKA

Thyronectria coryli (Fuckel) Jaklitsch & Voglmayr

Etimologija: coryli (lat.) = lješnjak (Corylus). Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Thyridiaceae / Thyronectria

Plodno tijelo: Do 1 cm široko, u ranoj je mladosti okruglasto, kasnije i po suhom vremenu je ulegnuto na vrhu i sliči plitkoj zdjelici; površina je svijetlocrvena i hrapava, na vrhu se nalazi sitna papila, razvija se ispod kore i probija na površinu.

Spore: Nepravilno valjkaste do vretenaste, glatke, na oba kraja formiraju sekundarne spore, sadrže jednu pregradu, prozirne, 9-11 x 4-5.5 µm.

Meso: Tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, grančice) različitog bjelogoričnog drveća s korom, osobito lijeske, vrbe i topole.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zanimljivost opisane mješinarke sastoji se u tome što ne oslobađa askospore iz mješinice, nego se od njih u mješinicama formira mnoštvo sitnih askokonidija. Zbog toga mješinice postanu veće (85-95 x 12 µm), a askokonidije su valjkaste i zakrivljene, te glatke, prozirne i velike 3-5 x 1-2 µm. Po boji i obliku slična je izbočena mjehurica (Dialonectria magnusiana), koja je mnogo manja rastom i raste na plodnim tijelima drugih gljiva, te cinoberasta bradavičarka (Nectria cinnabarina), koja je obično tamnije crvene boje, a plodno tijelo u malim nakupinama sliči na male maline.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto, kasnije je ulegnuto na vrhu i sliči plitkoj zdjelici; 2. površina je svijetlocrvena; 3. površina je hrapava sa sitnom papilom na vrhu; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1852. Nectria coryli Fuckel
Thyronectria coryli (Fuckel) Jaklitsch & Voglmayr. 2023. https://www.gbif.org/species/8271493


*Camarops polysperma* - created on July 2023 in Japan by Ryoko Fukuyama

Nejestiva gljiva

GUSTA KRASTOKORKA

Camarops polysperma (Mont.) J.H.Mill.

Etimologija: polys (gr.) mnogo, vrlo, veoma, jako, puno, višestruko, mnogostruko + sperma (grč.) = sjeme. Zbog sitnih nagomilanih peritecija koji podsjećaju na sjemenje biljaka.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Boliniales / Boliniaceae / Camarops

Engleski naziv: Thick Tarcrust

Plodno tijelo: Do 4 cm dugo, 1.2 cm široko i 0.8 cm debelo, stroma je plosnata ili malo jastučasta te sadrži vrlo velik broj uskih i cilindričnih peritecija, na horizontalnom (poprečnom) presjeku vide se heksagonalni oblici kao pčelinje saće, stanice su peritecija tanke i ružičaste boje s bijelom zonom na vrhu, površina je bradavičava te sivo-smeđa do gotovo crna.

Spore: Eliptične, glatke, 4.8-6.1 x 1.9-2.7 µm; otrusina je tamnomaslinasta do tamnosmeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijim drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito jasike, breze i johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Iako se u literaturi navodi da nije česta vrsta, u Hrvatskoj se redovito nalazi po svim šumama johe. Moguća je zamjena sa sličnim crnim i plosnatim mješinarkama iz roda Biscogniauxia, ali one imaju znatno tanju stromu od opisane mješinarke čija stroma može biti debela do 0.8 cm.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je plosnato ili jastučasto; 2. plodno tijelo je debelo do 8 mm; 3. površina je sivo-smeđa do crna; 4. površina je bradavičava; 5. na presjeku se vide heksagonalni oblici poput pčelinjih saća, a stanice peritecija su tanke i ružičaste boje s bijelom zonom na vrhu; 6. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, obično johe

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1850. Camarops polyspermum (Mont.) Miller)
Camarops polysperma (Mont.) J.H.Mill. 2023. https://www.gbif.org/species/2572412

Nejestiva gljiva

DUDOVA BRADAVIČARKA

Bertia moriformis (Tode) De Not.

Etimologija: mori (lat.) = plodovi duda, dudovi + forma (lat.) = oblik. Po izgledu plodnog tijela.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Coronophorales / Bertiaceae / Bertia

Engleski naziv: Wood Mulberry

Plodno tijelo: 0.5-1 mm visoko i 0.5-1 mm široko, može biti okruglasto ili ovalno te je najčešće više nego šire, grubo bradavičavo, po obliku podsjeća na zrele kupine ili crni dud, crno, raste izravno na drvu bez subiculuma, bez otvora na vrhu.

Spore: Valjkaste do vretenaste, glatke, prozirne, 35-48.5 x 5.2-6.3 µm; otrusina tamnosmeđa.

Meso: Crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito bukve, rijetko se pronađe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva jer raste zbijeno ili u nepravilnim skupinama na mrtvome drvu bez kore. Po obliku podsjeća na plod zrele kupine ili na plod crnog duda.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je crna; 3. površina je grubo bradavičava; 4. meso je crno; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća bez kore, osobito bukve

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1897. Bertia moriformis (Tode ex Fr.) de Not.
Bertia moriformis (Tode) De Not. 2023. https://www.gbif.org/species/9203726


*Dendrostoma leiphaemia* - created in Netherlands by Laurens van der Linde

Nejestiva gljiva

SMEĐA GNIJEZDARKA

Dendrostoma leiphaemia (Fr.) Senan. & K.D.Hyde

Etimologija: leiphae (lat.) = pita. Po obliku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Diaporthales / Erythrogloeaceae / Dendrostoma

Plodno tijelo: 3-8 (12) mm široko, stroma je nepravilnog jastučastog oblika, površina je smećkasta, poslije je crna i s crnim ostiolama peritecija, periteciji su skupno ugrađeni u stromu ukopanu u koru supstrata, svako pojedinačno plodno tijelo sadrži od 5-20 peritecija koji su široki 0.3-0.5 mm.

Spore: Vretenaste do eliptične, glatke, prozirne, na sredini imaju jednu pregradu i malo stisnute, sadrže mnoštvo sitnih uljnih kapljica, 15-17 × 4-4.5 µm.

Meso: Crno ili crno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) hrasta s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Literatura navodi da postoji i mješinarka Diaporthe carpini, koja se razlikuje samo po sporama koje imaju samo 4 kaplje.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je nepravilno jastučasto; 2. površina je smećkasta do crna; 3. raste na krupnim drvnim ostacima hrasta s korom

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1894. Diaporthe leiphaemia (Fr.) Saccardo
Dendrostoma leiphaemia (Fr.) Senan. & K.D.Hyde. 2023. https://www.gbif.org/species/10850390

Nejestiva gljiva

KOŽNA DLAKAVICA

Colletotrichum dematium (Pers.) Grove

Etimologija: dematos (gr.) = koža, stanični sloj. Po propadanju ili oštećenju biljnog tkiva.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Glomerellales / Glomerellaceae / Colletotrichum

Plodno tijelo: 0.3-1 (1.2) mm široko, acervuli su jastučasti, rasuti po tkivu grančice ili lista, u početku se lezije pojavljuju kao male, tamne mrlje, koje se mogu proširiti i dovesti do nekroze tkiva biljke domaćina, tamnosmeđe do crno.

Spore: Konidije su tipično vretenaste i mogu varirati u veličini, prozirne, s jednom ili dvije pregrade, 20-30 x 10-15 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao biljni patogen koji inficira širok raspon biljaka domaćina, uključujući mahunarke, voće i povrće. Obično se razvija u toplijim mesecima godine, kada su temperature iznad 20 °C, što je idealno za njegov razvoj. Posebno se povezuje s bolestima usjeva poput soje i raznih ukrasnih biljaka. Obično napada biljke tokom faze rasta, posebno kada su biljke mlađe i podložnije infekciji. Infekcije se najčešće javlja na mladim listovima, plodovima i stabljikama. Poznata je po nespolnom razmnožavanju, primarno preko konidija, koje se mogu širiti vjetrom, vodom ili ljudskom aktivnošću. Ove konidije klijaju u odgovarajućim uvjetima okoliša, što dovodi do novih infekcija. Uspijeva u toplim, vlažnim staništima, što stvara povoljne uvjete za rast i sporulaciju patogena, koji može preživjeti u biljnim ostacima ili tlu dulje vrijeme, što mu omogućuje da ponovno inficira biljke u sljedećim sezonama rasta. Vlažni uvjeti, osobito tijekom razdoblja kiše, olakšavaju širenje konidija. Gljiva obično uzrokuje pjege na lišću, trulež plodova i druge simptome antraknoze. U teškim slučajevima može biti zahvaćena cijela biljka, što u poljoprivredi i vrtlarstvu dovodi do smanjenog prinosa i kvalitete. Primjerci na slikama snimljeni su na tankim grančicama žutilovke (Genista) i peteljkama listova javora (Acer).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po izgledu.

Referentni izvori:

Colletotrichum dematium (Pers.) Grove. 2024. https://www.gbif.org/species/8884140


*Helminthosphaeria clavariarum* - created on January 2023 in Spain by pacovillalonga

Nejestiva gljiva

KORALJNA PLIJESAN

Helminthosphaeria clavariarum (Desm.) Fuckel

Etimologija: clava (lat.) = palica, štap. Po staništu na capicama.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Sordariales / Helminthosphaeriaceae / Helminthosphaeria

Plodno tijelo: Oko 0.1 mm široko, sivo, sivo-crno, sivo-plavo, prvo su zahvaćene grane pri dnu, kasnije prelazi na gornje grančice.

Spore: Široko valjkaste, 14.5-24 x 5.8-9.2 µm; otrusina je prljavobijela.

Meso: Sivo-crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu kao parazit na plodnim tijelima nekih vrsta capica, kao što su okrunjena capica (Clavulina coralloides) i pepeljasta capica (Clavulina cinerea).

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: U prirodi se često pronađe okrunjena capica ili pepeljasta capica koje su od baze panja prema gore gotovo crne, a krajnji vršci su bijeli. Plodno tijelo je tada najčešće nepravilno izuvijano i deformirano. Razlog je što plodno tijelo navedenih capica parazitira opisana vrsta mješinarke. U konidijalnom se obliku može pronaći bez peritecija, odnosno bez okruglastog do ovalnog plodišta koje je u unutrašnjosti šuplje i sadrži spore te se zove Spadicoides clavarium.

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1494. Helminthosphaeria clavariarum (Tul.) Fuckel
Helminthosphaeria clavariarum (Desm.) Fuckel. 2023. https://www.gbif.org/species/8498650

Nejestiva gljiva

CRNA TRULEŽNICA

Ruzenia spermoides (Hoffm.) O.Hilber

Etimologija: sperma (gr.) = sjeme + -oides (gr.) = slično, u obliku. Zbog sitnih nagomilanih plodnih tijela koja podsjećaju na sjemenje biljaka.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Sordariales / Helminthosphaeriaceae / Ruzenia

Plodno tijelo: 0.4-0.8 (1) mm široko, kuglastog je oblika s grubom crnom površinom, golo, crno-smeđe baršunasto, na vrhu peritecija se nalazi sitna papila s otvorom za spore koja je često sa bjelkastom izduženom strukturom nastalom od izbačenih spora, nagomilana plodna tijela mogu prekriti priličnu površinu supstrata.

Spore: Valjkaste do kobasičasto zakrivljene, glatke, prozirne, sadrže nekoliko uljnih kaplji, 17-30 x 3.5-6.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Crno, tvrdo, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, često nagomilana i međusobno zbijena, u miješanim i bjelogoričnim obalnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće johe ili jasena, u primorskim krajevima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka vrlo česta i lako prepoznatljiva zbog nagomilanih i zbijenih crnih plodnih tijela. Mješinarke iz roda Leptosphaeria imaju slične makroskopske karakteristike, ali one najčešće rastu na mrtvim ostacima raznih trava. Vrlo su slične dugodlaka kuglosporka (Herpotrichia macrotricha), koja ima sjajno crno plodno tijelo prekriveno sitnim smeđim dlačicama, te proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila), koja je glatka i malo izravnata na vrhu s izraženom papilom.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto i do 1 mm široko; 2. površina je crno-smeđa do crna; 3. površina je baršunasta s otvorom na vrhu; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, najčešće johe ili jasena

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1847. Lasiosphaeria spermoides (Hoffm. ex Fr.) Ces. & de Not.
Ruzenia spermoides (Hoffm.) O.Hilber. 2023. https://www.gbif.org/species/7652592

Nejestiva gljiva

OVČJA DLAKAVKA

Lasiosphaeria ovina (Pers.) Ces. & De Not.

Etimologija: ovina (lat.) = ovčji, povezan s ovcama. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Sordariales / Lasiosphaeriaceae / Lasiosphaeria

Engleski naziv: Woolly Woodwart

Plodno tijelo: 0.4-1 mm široko, može biti okruglasto ili ovalno, na osnovi nema stalak, nego je malo ukopano u supstrat, površina je prekrivena sivkastim, smećkastim do sivo-smeđim pletivom ili hifama, a na vrhu je uočljiva sitna crna papila peritecija.

Spore: Valjkaste, crvoliko zakrivljene, glatke, s uljnim kapljama, šiljate na oba kraja, prozirne, 26-55 x 3.5-5 µm; otrusina sivo-crna.

Meso: Sivo, ispod pletiva je sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u skupinama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci) različitog bjelogoričnog drveća. Može se pronaći u parku Maksimir u Zagrebu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka vrlo slična i lako je prepoznatljiva po plodnom tijelu koje je obmotano blijedosivim hifama, te po crnoj papili na vrhu peritecija kroz koju se oslobađaju spore.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto i do 1 mm široko; 2. površina je smeđa do crna; 3. površina je maljava ili gusto dlakava; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1848. Lasiosphaeria ovina (Fr.) Ces. & de Not.
Lasiosphaeria ovina (Pers.) Ces. & De Not. 2023. https://www.gbif.org/species/8596460


*Diatrype bullata* - created on October 2023 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

Nejestiva gljiva

VRBIN POTKORNJAK

Diatrype bullata (Hoffm.) Fr.

Etimologija: bulla (lat.) = mjehurić, mjehur. Po obliku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Diatrypaceae / Diatrype

Engleski naziv: Willow Barkspot

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.5) cm široko, formirano je od zaobljene, jajolike, diskoidne ili nepravilne strome; površina je crno-smeđa do crna i gusto sitno žlijezdasta ili bradavičava zbog ostiola peritecija koji se nalazi unutar mesa strome, periteciji su okruglasti, crni i pravilno raspooređeni u stromi.

Spore: Valjkaste, glatke, s po jednom uljnom kapljom na krajevima, 5-7.5 x 1.5-2 µm; mješinice sliče zadebljanoj batini i sadrža 8 spora u dvama redovima; otrusina je tamnosmeđa, prozirna.

Meso: Crno, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i u rano proljeće na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, osobito vrbe, breze, topole i johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je ciljni potkornjak (Diatrype disciformis), koji raste na istom staništu, ali je nešto manjih dimenzija.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je plosnato, okruglasto ili jajoliko; 2. površina je crno-smeđa do crna; 3. površina je sitno bradavičava; 4. na presjeku se uz pomoć povećala vide okruglasti periteciji; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1888. Diatrype bullata (Hoffm. ex Fr.) Fries
Diatrype bullata (Hoffm.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/2575284

Nejestiva gljiva

CILJNI POTKORNJAK

Diatrype disciformis (Hoffm.) Fr.

Etimologija: discus (lat.) = disk, krug + formis (lat.) = oblik, izgled. Po obliku mete za gađanje.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Diatrypaceae / Diatrype

Engleski naziv: Beech Barkspot

Plodno tijelo: 2-3 (4) mm široko i 1-2 mm debelo, formirano je od jastučaste strome koja je na površini plosnata i najčešće okruglasta, u obliku diska, u stromi su ugrađeni okruglasti crni periteciji u jednom ili dva sloja, pravilno su raspooređeni u stromi, pojedinačni je peritecij širok 0.2-0.4 mm; unutarnja je strana bjelkasta, površina plodnog tijela je smeđo-crna ili crna i vrlo sitno bradavičava zbog ostataka peritecija, dok se plodno tijelo probija na površinu, kora se raspucava u nekoliko režnjeva.

Spore: Valjkaste, glatke, lagano smećkaste, 5-8 x 1.3-1.6 µm; mješinice imaju oblik zadebljane batine, dio koji sadrži spore je 30-40 µm dug i oko 5 µm debeo; otrusina je tamnosmeđa, prozirna.

Meso: Crno, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i u rano proljeće na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično bukvi s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka je vrlo česta u šumama bukve i lako se uoči jer obraste velike površine. Na prvi pogled je sličan srpasti potkornjak (Melogramma campylosporum), ali on raste na krupnim drvnim ostacima (grane) lijeske ili graba s korom, te tamni potkornjak (Euepixylon udum), koji raste na krupnim drvnim ostacima hrasta bez kore. Osim toga spomenuta mješinarka ima sivkasto-crnu površinu plodnog tijela i njezine spore imaju oblik trostruko pregrađenog bumeranga.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jastučasto i u obliku diska; 2. površina je crna; 3. površina je sitno bradavičava; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, obično bukve

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1890. Diatrype disciformis (Hoffm. ex Fr.) Fries
Diatrype disciformis (Hoffm.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/2575263


*Diatrype stigma* - created in Finland by Stefan Jakobsson

Nejestiva gljiva

RAVNA KRASTOKORKA

Diatrype stigma (Hoffm.) Fr.

Etimologija: stigma (gr.) = oznaka, znak. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Diatrypaceae / Diatrype

Engleski naziv: Common Tarcrust

Plodno tijelo: 5-10 (>50) cm široko i do 1 mm debelo, formirano je od manje-više plosnate strome u kojoj je u jednom sloju ugrađen peritecij, pojedinačni je peritecij širok 0.2-0.3 mm i crne je boje; površina mladog plodišta je crvenkasto-smeđa do ljubičasto-smeđa, a poslije postane crno-smeđa, stroma je bjelkasta do krem boje i proteže se po površini kore supstrata, površina je redovito poprečno ispucana i vrlo sitno bradavičava zbog ostiola peritecija, površina je prekrivena mnoštvom sitnih, točkastih, okruglih, izbrazdanih udubljenja (rupica, udubljenja).

Spore: Valjkaste, glatke, svijetlosmeđe, na oba kraja s malim uljnim kapljama, 7-11 x 1.2-2.8 µm; mješinice imaju oblik zadebljane batine i sadrže 8 spora u dvama nepravilnim redovima, duge su 35-40 µm i debele 5-6 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Crno-smeđe, u početku bjelkasto u unutarnjem sloju; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, osobito bukve, gloga i samonikle trešnje (Prunus avium).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična plodna tijela formiraju i pojedine vrste iz roda Hypoxylon, ali one imaju eliptične i tamnosmeđe spore.

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1889. Diatrype stigma (Hoffm. ex Fr.) Fries
Diatrype stigma (Hoffm.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/2575291


*Diatrypella favacea* - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

Nejestiva gljiva

BREZIN POTKORNJAK

Diatrypella favacea (Fr.) Ces. & De Not.

Etimologija: favus (lat.) = rožnjača, krasta. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Diatrypaceae / Diatrypella

Engleski naziv: Birch Blackhead

Plodno tijelo: 1-4 (6) mm široko, formirano je od okruglaste jastučaste strome, a može biti duga do 4 mm, probija se kroz koru suhoga drva i pojavljuje na površini, površina je crna, hrapava i s bradavičavim otvorom na vrhu, peritecij se nalazi ispod vanjske kore u jednom sloju, pojedinačni su periteciji crni i kuglasti te promjera do 0.5 mm.

Spore: Valjkaste, glatke, na oba kraja s uljnim kapljama, 6-9 x 1-4 µm; mješinice imaju oblik zadebljane batine i sadrže mnoštvo spora; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tvrdo, crno-smeđe, stroma je iznutra bjelkasta; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu, proljeće i rano ljeto, kao posijana po površini suhoga drva s korom, kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, osobito lijeske, breze i johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je vrlo česti hrastov potkornjak (Diatrypella quercina), koji najčešće raste na krupnim drvnim ostacima hrasta i vrbe, ali on ima veće spore (8-12 x 2-3 µm).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jastučasto i okruglasto; 2. površina je crna; 3. površina je hrapava i bradavičava s otvorom na vrhu; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1884. Diatrypella favacea (Fr.) Sacc.; 1886. Diatrypella verrucaeformis (Ehrh.) Nke.
Diatrypella favacea (Fr.) Ces. & De Not. 2023. https://www.gbif.org/species/8782821

Nejestiva gljiva

HRASTOV POTKORNJAK

Diatrypella quercina (Pers.) Cooke

Etimologija: quercinus (lat.) = hrast. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Diatrypaceae / Diatrypella

Engleski naziv: Oak Blackhead

Plodno tijelo: 2-4 (5) mm široko, stroma je okruglasta ili jastučasta, kada stroma sazrije probije koru supstrata; periteciji su crveno-smeđi ili crni i ugrađeni su u površinski sloj strome ili u dva sloja, širok je 0.4-0.6 mm, površina je crna i hrapava s jasno uočljivim ostiolama peritecija, na površini jednoga plodišta može biti 10-20 ostiola.

Spore: Valjkaste, kobasičaste, glatke, na oba kraja s uljnim kapljama, 8-12 x 2-3 µm; mješinice imaju oblik zadebljane batine i sadrže mnoštvo spora, 70-80 µm duge i 7-12 µm debele, parafize su nitastog oblika i na vrhu su malo zadebljane; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Crvenkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima hrasta s korom, a katkad se pronađe i na drvu vrbe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka ima prilično karakterističan i pravilan oblik plodnog tijala, koji na crnoj površini ima jasno vidljive ostiole peritecija. Od drugih se sličnih vrsta iz roda Diatrypella mikroskopski razlikuje po jako zakrivljenim valjkastim sporama. Sličan je brezin potkornjak (Diatrypella favacea), kojoj je stroma crno-smeđa, a iznutra bjelkasta.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jastučasto do okruglasto; 2. površina je crna; 3. površina je hrapava; 4. meso je crvenkasto-smeđe; 5. raste na krupnim drvnim ostacima hrasta ili vrbe s korom

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1885. Diatrypella quercina (Pers. ex Fr.) Cke.
Diatrypella quercina (Pers.) Cooke. 2023. https://www.gbif.org/species/9027329

Nejestiva gljiva

DLAKAVA KLINČICA

Peroneutypa scoparia (Schwein.) Carmarán & A.I.Romero

Etimologija: scoparius (lat.) = četka, metla. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Diatrypaceae / Peroneutypa

Plodno tijelo: 0.5-1 mm široko i 2 (4) mm visoko, formirano je od strome ugrađene u drvo ili koru, katkad se na supstratu pojavljuje sivilo, periteciji su crni, često su valjkasti, duguljasti, stručkoliki, te gotovo glatki ili su vrlo sitno hrapavi (vidljivo je pomoću ručnog povećala).

Spore: Valjkaste, kobasičaste, glatke, gotovo prozirne, amiloidne, 3.3-5.1 x 0.9-1.6 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Tamnosmeđe do crno, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u skupinama ili čupercima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća, osobito javora, bazge ili brijesta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka u stadiju konidija ima valjkasto-duguljasti oblik. Periteciji se nalaze u jednome sloju na samom dnu u supstratu, a oslikavaju se na vrhu kao sitne okruglaste granule. Upravo se zbog toga spore nalaze u bazi, odnosno u ampuli koja je uvijek ukopana u drvo, odnosno supstrat.

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1891. Peroneutypa heteracantha (Sacc.) Berlese
Peroneutypa scoparia (Schwein.) Carmarán & A.I.Romero. 2023. https://www.gbif.org/species/2575310

Nejestiva gljiva

MEDITERANSKA TVRDOKORKA

Biscogniauxia mediterranea (De Not.) Kuntze

Etimologija: Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Graphostromataceae / Biscogniauxia

Plodno tijelo: 1-5 (7) cm široko, stroma tvori vodoravnu plohu sličnu ugljenu, peritecij je urašten ispod površine u jednome sloju, stroma ima nepravilan zaokružen oblik i može se spajati s drugim, susjednim plodnim tijelima formirajući plohe; površina je crna i bradavičava zbog papilarnih ostiola peritecija, na jednom četvornom milimetru mogu biti 2-3 ostiole.

Spore: Široko eliptične, glatke, 15-20 × 7-8 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, osobito bukve i hrasta, te na požarištima i mjestima gdje je oluja učinila štetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj mješinarki jako sliči novčićasta tvrdokorka (Biscogniauxia nummularia). Međutim, spomenuta mješinarka ima znatno manje spore (10.5-13.5 x 6.5-8.5 µm) te vrlo sitno bradavičavu površinu.

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1878. Hypoxylon mediterraneum (de Not.) Mill.
Biscogniauxia mediterranea (De Not.) Kuntze. 2023. https://www.gbif.org/species/3461069

Nejestiva gljiva

NOVČIĆASTA TVRDOKORKA

Biscogniauxia nummularia (Bull.) Kuntze

Etimologija: nummus (lat.) = moneta. Po izgledu plodišta koje podsjeća na kovanice novca.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Graphostromataceae / Biscogniauxia

Engleski naziv: Beech Tarcrust

Plodno tijelo: 1-10 (12) cm široko i 0.5-1 mm debelo, može biti okruglasto, eliptično ili nepravilno te je u cjelosti plosnato, površina je vrlo sitno zrnasta zbog ostiola, peritecij je crn, okruglast do ovalan, ponekad okruglasto-višekutan od susjednih peritecija, 0.4-0.7 mm širok i 0.5-0.8 mm visok; posve mlado plodno tijelo je svijetlosmeđe do smeđe, ubrzo postane smeđe-crno i konačno ugljenasto crno.

Spore: Široko eliptične, 10-15 × 7-10 µm; otrusina tamnosmeđa do crna.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprofit isključivo na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća s korom, najčešće bukve, hrasta i kestena.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva zbog isključivoga staništa i oblika plodnog tijela koje započinje razvoj ispod kore. Prema Dennsu (1981.), opisana mješinarka pripada rodu Hypoxylon, dok Cetto smatra da pripada rodu Biscogniauxia zbog strome koja je jako plosnata i tek ispliva na površinu supstrata. Na krupnim drvnim ostacima (grane) hrasta raste vrlo slična mediteranska tvrdokorka (Biscogniauxia mediterranea), koja je također plosnata te ima bradavičavu crnu površinu, ali ta mješinarka ima veće spore, 17-24 x 7-10 µm.

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1849. Biscogniauxia nummularia (Bull.: Fr.) O.Kuntze, Sinonim: Hypoxylon nummularium Bull. ex Fr.
Biscogniauxia nummularia (Bull.) Kuntze. 2023. https://www.gbif.org/species/9115053

Nejestiva gljiva

UGLJEVKA

Daldinia concentrica (Bolton) Ces. & De Not.

Etimologija: Po prisutnosti koncentričnih pojaseva na dijelovima gljive.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Hypoxylaceae / Daldinia

Engleski naziv: King Alfred's Cakes, Cramp Balls

Plodno tijelo: 2.5-7 (9) cm široko, okruglaste je karbonizirane koraste površine bez sjaja, najprije je dugmasto-konveksno i sive ili crvenkasto-smeđe boje, na površini se nalazi jedan tanki sloj s otrusinom, dosta je promjenljive smeđe boje pa se razloži na nepravilna polja, smećkasta boja nestaje i površina se u starosti ulegne te postaje nepravilna i zrnasta, sivi pa smeđi sloj predstavljaju vanjski dio strome, koja je formirana ispod karbonizirane kore, vanjski je dio strome s brojnim konidijima, sivo-smeđe, sivo-crne ili ljubičasto-crne boje.

Spore: Eliptične ili u obliku brodice, (10.9) 11.9 - 14 (15.8) × (5) 5.7 - 6.6 (7.2) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.3 (2.8), N = 120, Me = 12.9 × 6.2 µm, Qe = 2.1; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Relativno čvrsto, tamnoljubičasto-smeđe, na prerezu se jasno vide mnogobrojne naizmjenične sivkaste i tamnosive ili crnkaste zone, sivkaste zone su prema sredini sve tamnije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovo je vrlo tvrda gljiva, skoro koštane konzistencije. Unutarnji je dio s karakterističnim bijelim i crnim zonama, površina je nepravilna i zrnasta, ima sloj sive pa smeđe boje.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je smeđa do siva; 3. površina je karbonizirana, korasta i zrnasta; 4. na presjeku se vide sivkasti i tamnosivi pojasevi, koji su prema sredini sve tamniji; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1879. Daldinia concentrica (Bolt. ex Fr.) Ces. & de Not.
Daldinia concentrica (Bolton) Ces. & De Not. 2023. https://www.gbif.org/species/2576893

Nejestiva gljiva

LAKIRANA UGLJEVKA

Daldinia vernicosa Ces. & De Not.

Etimologija: vernicosus (lat.) = lakiran, odnosi se na izgled površine plodnog tijela. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Hypoxylaceae / Daldinia

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko i 1-3 cm visoko, na donjem dijelu ima znakovito suženje koje podsjeća na stalak visok do 1 cm, cijelo plodno tijelo ima izgled vrećaste puhare (Lycoperdon excipuliforme), površina je grubo hrapava i sjajna, na presjeku se vide koncentrične sive i bijele zone; posve mlado plodno tijelo ima crvenkasto-smeđu boju, a poslije postane crno; ispod površine nalazi se peritecij u jednom sloju koji na površini oblikuje grube kvrge s papiliformnim ostacima.

Spore: Eliptične, na krajevima zaokružene, glatke, s uzdužnom pukotinom klijanja, 10-15 x 6-9 µm; mješinice su valjkaste i sadrže 8 spora u jednom redu.

Meso: Tamnosmeđe do crno, tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, osobito breze.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je ugljevka (Daldinia concentrica), koja nema stalka jer raste izravno na kori mrtvoga drveća, a površina plodnog tijela je jedva uočljivo sitno bradavičava.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto ili jastučasto s suženim donjim dijelom koji podsjeća na stručak; 2. površina je crvenkasto-smeđa do crna; 3. površina je zrnasta; 4. na presjeku sa sivim i bijelim pojasevima; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, osobito breze

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1880. Daldinia verniciosa (Schw.) Ces. & de Not.
Daldinia vernicosa Ces. & De Not. 2023. https://www.gbif.org/species/2576956

Nejestiva gljiva

JAGODASTI POTKORNJAK

Hypoxylon fragiforme (Pers.) J.Kickx f.

Etimologija: fragum (lat.) = jagoda + forme (lat.) = oblik. Po okruglastom obliku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Soirdariomycetes / Xylariales / Hypoxylaceae / Hypoxylon

Engleski naziv: Beech Woodwart

Plodno tijelo: 5-1 (1.2) cm široko, stroma je kuglastog ili jastučastog oblika; najprije je crveno-smeđe, kasnije je smeđe, crno-smeđe ili crno, površina je sitno bradavičava; ispod površinskog sloja strome se nalazi crnkasti sloj peritecija sa sitnim i gustim ravnomjerno raspoređenim crnkastim, okruglastim ostiolama u kojima se razvijaju askospre, unutarnji je dio peritecija neplodan, razvojem plodnog tijela površina se raspucava i od nastalih pukotina postaje nepravilno crtasta.

Spore: Eliptične ili u obliku graha, izdužene, glatke, 10-15 x 4.6-6.8 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tvrdo, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, ali askospore stvara u jesen i ranu zimu, u manjim skupinama i nekad u velikoj množini, kao saprofit krupnih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, probija koru drveta na kojemu se razvija.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum), koja raste uglavnom na jasenu, te smeđa kuglosporka (Hypoxylon fuscum) i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), koje rastu na lijeski i johi.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je crvenkasto-smeđa do crna; 3. površina je sitno bradavičava i na kraju crtasto raspuknuta; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, najčešće bukve

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1868. Hypoxylon fragiforme (Pers. ex Fr.) Kickx
Hypoxylon fragiforme (Pers.) J.Kickx f. 2023. https://www.gbif.org/species/5254672


*Hypoxylon fraxinophilum* - created on November 2020 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

Nejestiva gljiva

JASENOVA UGLJENOKORKA

Hypoxylon fraxinophilum Pouzar

Etimologija: fraxinus (lat.) = jasen + philos (gr.) = ljubav prema, privlačnost prema nečemu. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Soirdariomycetes / Xylariales / Hypoxylaceae / Hypoxylon

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.2) cm široko, može biti kuglasto, polukuglasto ili jastučasto izbočeno, u starosti se plodna tijela često međusobno spajaju; u mladosti je smeđe ili crvenkasto-smeđe, kasnije je crno-smeđe ili crno, površina je sitno bradavičava s punktiranim bjelkastim ostiolama, periteciji su okruglasti i široki do 0.4 mm, plodno tijelo se lako odvaja od supstrata.

Spore: Eliptične ili u obliku graha, malo spljoštene na jednom kraju, glatke, 22-24 x 10-12 µm; otrusina je smeđa, prozirna.

Meso: Crno-smeđe do crno, također je s laganom crvenkastom nijansom, žilavo, jednoslojno, ponekad je višeslojno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili u većim skupinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grana, grančica) jasena s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva jer raste isključivo na kori mrtvih grana i grančica jasena. Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), koja raste uglavnom na bukvi, te smeđa kuglosporka (Hypoxylon fuscum) i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), koje rastu na lijeski i johi.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je smeđa, crvenkasto-smeđa do crna; 3. površina je sitno bradavičava; 4. raste na krupnim drvnim ostacima jasena s korom

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1873. Hypoxylon fraxinophilum Pouzar, Sinonim: Hypoxylon argillaceum (Pers. ex Pollini) Nitschke
Hypoxylon fraxinophilum Pouzar. 2023. https://www.gbif.org/species/5254691

Nejestiva gljiva

SMEĐA KUGLOSPORKA

Hypoxylon fuscum (Pers.) Fr.

Etimologija: fuscum (lat.) = tamno, smeđe. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Soirdariomycetes / Xylariales / Hypoxylaceae / Hypoxylon

Engleski naziv: Hazel Woodwart

Plodno tijelo: 2-8 (11) mm široko, može biti nepravilno okruglasto do uglato, manje ili više okrugla stroma leži na kori, peritecij je crn s bjelkastom ovojnicom i nalazi se ispod površine strome koja je crveno-smeđa, ljubičasto-smeđa ili ljubičasto-crvenkasta, kasnije je siva ili crna, površina je hrapava, sitno bradavičava, s istaknutim tamnijim ostiolama peritecija, razvojem plodnog tijela površina se raspucava i od nastalih pukotina postaje nepravilno crtasta.

Spore: Nepravilno eliptične, najčešće malo izravnate na jednom kraju, glatke, s uzdužnom pukotinom klijanja, 11-16 x 5-8 µm; otrusina je tamnosmeđa do crna, prozirna.

Meso: Unutrašnjost je crnkasta, često sa svjetlijim središtem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, izolirano ili u kompaktnim skupinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grana, grančica) lijeske i johe s korom, a prema podacima iz literature, može rasti i na drvu bez kore, a prema podacima iz literature, može rasti i na drvu bez kore.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), koja raste uglavnom na bukvi, jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum), koja raste na jasenu i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), koji također raste na lijeski i johi.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je crveno-smeđa, ljubičasto-smeđa do crna; 3. površina je sitno bradavičava; 4. meso je crnkasto sa svjetlijim središtem; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, obično lijeske i johe

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1874. Hypoxylon fuscum (Pers. ex Fr.) Fries
Hypoxylon fuscum (Pers.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/5254797

Nejestiva gljiva

SITNOZRNASTI POTKORNJAK

Hypoxylon howeanum Peck

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Soirdariomycetes / Xylariales / Hypoxylaceae / Hypoxylon

Plodno tijelo: 3-8 (10) mm široko i 2-6 mm visoko, gotovo je okruglastog oblika, obično je malo stisnuto na dnu; najprije je smeđe, crvenkasto-smeđe ili ljubičasto, kasnije je crnkasto; ispod površinskog sloja strome se nalazi sloj peritecija s crnim ostiolama koje su ili ravne ili blago udubljene, u početku je crvenkasto-smeđ, u starosti je tamnosivo-smeđ, s narančastim je granulama ispod površinskog sloja, tkivo ispod plodnog sloja je crno; površina je sitno bradavičava, kasnije se raspucava i od nastalih pukotina postaje nepravilno crtasta.

Spore: Eliptične do vretenaste, uzdužno rascijepljene na sredini, 7-9 x 3.5-5 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Unutrašnjost je crna, često sa svjetlijim središtem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, obično johe ili lijeske, uglavnom na kori drveta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), koja raste uglavnom na bukvi, jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum), koja raste na jasenu i smeđa kuglosporka (Hypoxylon fuscum), koji također raste na lijeski i johi.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je smeđa, crvenkasto-smeđa do crna; 3. površina je grubo bradavičava i kasnije raspucano crtasta; 4. meso je crno sa svjetlijim središtem; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, obično johi ili lijeski

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1872. Hypoxylon howeianum Peck
Hypoxylon howeanum Peck. 2023. https://www.gbif.org/species/5254707

Nejestiva gljiva

HRĐAVA UGLJENOKORKA

Hypoxylon rubiginosum (Pers.) Fr.

Etimologija: rubiginosus (lat.) = hrđav, smećkast. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Soirdariomycetes / Xylariales / Hypoxylaceae / Hypoxylon

Engleski naziv: Rusty Woodwart

Plodno tijelo: 2-80 mm dugo, 3-30 mm široko i 1-1.3 (2) mm debelo, najprije je poput rđastosmeđe crtice, a zatim postaje deblje kako se stroma razvija i pojavljuju se peritecijalne izbočine, razrašteno do razrašteno-jastučasto, stroma je ravna do kvrgava s nejasnim ili uočljivim peritecijem; površina je u mladosti narančasto-crvena, kasnije je rđastomeđe, tamnocrvene, ljubičaste ili tamne crvenkasto-smeđe boje, ponekad je više žuto-smeđa, unutarnja je strana strome tamnosmeđa, ako se rub strome proteže izvan peritecija, može biti svjetlije obojen.

Spore: Široko eliptične ili u obliku graha, 8.8-11 x 4-5.5 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Tamnosmeđe do crnkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća s korom, obično javora, jasena, brijesta, lipe ili vrbe, rjeđe na drvu crnogorice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Smatra se da u Europi postoji oko 12 vrsta iz roda Hypoxylon, a u cijelom svijetu oko 50 vrsta.

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1870. Hypoxylon rubiginosum (Pers. ex Fr.) Fries
Hypoxylon rubiginosum (Pers.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/8991587


*Hypoxylon rutilum* - created in Netherlands by Arie Benschop

Nejestiva gljiva

CRVENKASTA UGLJENOKORKA

Hypoxylon rutilum Tul. & C.Tul.

Etimologija: rutilus (lat.) = crvenkast, bakrenocrven. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Soirdariomycetes / Xylariales / Hypoxylaceae / Hypoxylon

Plodno tijelo: 3-10 (12) mm dugo, 3-5 mm široko i 1-1.5 (2) mm debelo, jastučasto do gotovo polukuglasto kada raste na drvetu s korom, a 4-23 mm dugo, 2-5 mm široko, i 0.4-0.9 mm debelo, razrašteno do jastučasto kada raste na drvetu bez kore, stroma je rđastosmeđe ili tamnosmeđe boje, peritecij je ugrađen u jednome sloju ispod površine strome, unutrašnjost je crna, površina je bradavičava sa crnim ostiolama peritecija.

Spore: Eliptične, malo izravnate s jedne strane pa sliče maloj brodici, glatke, 7-10 x 3.3-4 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Crno, jednoslojno; miris je slatkast, podsjeća na kokos, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bukve s korom, može se pronaći i na drugom bjelogoričnom drveću, johi, lijeski, jasenu, topoli, šljivi ili lipi.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Površina je karakteristično zrnasta, a oblik ovisi o tome raste li na drvetu s korom ili bez nje.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jastučasto na drvetu s korom, a slijepljeno i razrašteno na drvetu bez kore; 2. površina je rđastosmeđa do tamnosmeđa; 3. površina je bradavičava; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1876. Hypoxylon rutilum Tulasne
Hypoxylon rutilum Tul. & C.Tul. 2023. https://www.gbif.org/species/5254763

Nejestiva gljiva

NARANČASTA UGLJENOKORKA

Hypoxylon ticinense L.E.Petrini

Etimologija: Ticino = regija u Švicarskoj, koja je poznata po prirodnim staništima i biodiverzitetu. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Soirdariomycetes / Xylariales / Hypoxylaceae / Hypoxylon

Plodno tijelo: 2-9 (15) cm široko, razrašteno, okruglasto, smeđe, narančasto, narančasto-smeđe do sivo-smeđe, površina je neravna, zrnasto-hrapava, rub je nepravilan, deformiran.

Spore: Vretenaste, eliptične ili su odsječene s jedne strane i u obliku brodice, 5-6.5 x 2.4-3 µm, Me = 5.7 x 2.6, Qe = 2.2; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prije razvijanja klobučića može biti slična duhanska gubanka (Hymenochaetopsis tabacina), koja raste uglavnom na vrbi a rubna zona joj je žuta.

Referentni izvori:

Hypoxylon ticinense L.E.Petrini. 2024. https://www.gbif.org/species/5254704

Nejestiva gljiva

PRETRPANA KRUPIČAVKA

Jackrogersella cohaerens (Pers.) L.Wendt, Kuhnert & M.Stadler

Etimologija: cohaerere (lat.) = lijepiti se zajedno, spajati se. Po značajkama.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Hypoxylaceae / Jackrogersella

Plodno tijelo: 2-6 (8) mm široko i 1-3 mm visoko, može rasti pojedinačno ili je supstrat kao naliven ili popločen, udubljeno jastučasto do okruglasto, smeđe, na kraju je crno, površina je bradavičava, periteciji su široki 0.5-0.6 mm, okrugli su ili jajoliki, ostiole imaju izgled papile i dobro su istaknute na površini strome.

Spore: Eliptične, plosnate na jednom kraju pa sliče koritu male brodice, glatke, (7.8) 8.9 - 10.9 (12.7) × (3.2) 3.9 - 4.9 (5.4) µm, Q = (1.8) 2 - 2.6 (2.8), N = 120, Me = 10 × 4.4 µm, Qe = 2.3; otrusina je crna.

Meso: Crnkasto, u starosti crno, vrlo je tvrdo, poput ugljena; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) bukve s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima najveći peritecij (0.5-0.6 mm) u odnosu na druge slične mješinarke pa je površina nešto rjeđe bradavičava od papiliformnih ostiola. Po obliku i boji su najsličnije blijedosmeđa krupičavka (Jackrogersella multiformis), kojoj se plodna tijela obično spajaju u veće površine i srpasti potkornjak (Melogramma campylosporum), koji ima smećkasto meso.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jastučasto do okruglasto; 2. površina je smeđa do crna; 3. površina je bradavičava; 4. meso je crnkasto; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bukve s korom

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1875. Hypoxylon cohaerens (Pers. ex Fr.) Fries
Jackrogersella cohaerens (Pers.) L.Wendt, Kuhnert & M.Stadler. 2023. https://www.gbif.org/species/9591566


*Jackrogersella multiformis* - created on May 2023 in Mill Lane Wood, Mill Lane, Beaumaris, Anglesey, North Wales, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Stephen James McWilliam

Nejestiva gljiva

BLIJEDOSMEĐA KRUPIČAVKA

Jackrogersella multiformis (Fr.) L.Wendt, Kuhnert & M.Stadler

Etimologija: multi (lat.) = mnogo, više + formis (lat.) = oblika, obličja. Po raznolikosti oblika.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Hypoxylaceae / Jackrogersella

Engleski naziv: Birch Woodwart

Plodno tijelo: 1-3 (5) cm široko, može biti okruglasto ili jastučasto, kao naliveno, u mladosti raste na površini kore pojedinačno, a poslije se plodna tijela spajaju u veće površine; u mladosti je tamno crvenkasto-smeđo, kasnije je tamnosmeđe, u starosti je crno, površina je grubo kvrgava zbog donjeg sloja okruglastih ostiola peritecija koje stvaraju izbočine na stromi, peritecij može biti debeo 0.4-0.8 mm.

Spore: Eliptične ili u obliku graha, izravnate na jednom kraju, glatke, imaju jednu uljnu kaplju i kličnu pukotinu, 8.8-10.3 x 3.7-4.9 µm; otrusina je crna.

Meso: Crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci, panjevi) breze, johe i divlje trešnje.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je česta vrsta, a lako je prepoznatljiva zbog staništa i grube kvrgave površine. Po obliku i boji su najsličnije pretrpana krupičavka (Jackrogersella cohaerens), kojoj se plodna tijela obično ne spajaju u veće površine, te srpasti potkornjak (Melogramma campylosporum), koji ima smećkasto meso.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto ili jastučasto, poslije se spapaju u veće površine; 2. površina je tamnosmeđa do crna; 3. površina je bradavičava; 4. meso je crno; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1869. Hypoxylon multiforme (Fr.) Fries, Sinonimi: Hypoxylon crustaceum (Sow.) Nitschke, Hypoxylon granulosum Bull.
Jackrogersella multiformis (Fr.) L.Wendt, Kuhnert & M.Stadler. 2023. https://www.gbif.org/species/9397402


*Melogramma campylosporum* - created on October 2023 in 52.5780..., 14.0952..., Germany by lindernia-w

Nejestiva gljiva

SRPASTI POTKORNJAK

Melogramma campylosporum Fr.

Etimologija: campyl (gr.) = kriv, zakrivljen + spora (gr.) = spora. Po zakrivljenosti spora.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Melogrammataceae / Melogramma

Plodno tijelo: 2-8 (10) mm široko, formirano je od strome koja može biti okruglasta do jastučasta, s gornje je strane plosnata, peritecij je crn i širok 0.2-0.3 mm i ugrađen je u površinsku crnu, crno-smeđu ili crvenkasto-smeđu stromu, površina je sitno bradavičava s crnim papiloformnim ostiolama peritecija, plodno tijelo izbija ispod kore drva, probije koru i raspuca se u režnjeve koji se okrenu prema dolje.

Spore: U obliku luka ili bumeranga, glatke, 32-50 x 4-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća s korom, osobito bukve, lijeske, graba ili breze.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Iako se u literaturi navodi da je vrlo rijetka vrsta, u Hrvatskoj je vrlo česta vrsta jer postoje velike šume bukve, breze, graba i lijeske. Po obliku i boji su najsličnije pretrpana krupičavka (Jackrogersella cohaerens), koja obično raste na bukvi i kojojj se plodna tijela obično ne spajaju u veće površine, te blijedosmeđa krupičavka (Jackrogersella multiformis), koja ima crno meso.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jastučasto do okruglasto; 2. površina je crno-smeđa do crna; 3. površina je sitno bradavičava; 4. meso je smećkasto; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1892. Melogramma bulliardii Tulasne; 1893. Melogramma vagans de Notaris
Melogramma campylosporum Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/2565924


*Euepixylon udum* - created in Norway by Edvin W. Johannesen

Nejestiva gljiva

TAMNI POTKORNJAK

Euepixylon udum (Pers.) Laessøe & Spooner

Etimologija: udum (lat.) = dim, tama. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Soirdariomycetes / Xylariales / Xylariaceae / Euepixylon

Plodno tijelo (peritecij): 1.5-10 mm dugo, polovica je promjera uraštena u supstrat, od drva je oštro odvojen crnom linijom, do plodnog tijela koji se nalazi iznad supstrata ima oblik kugle te se oko plodnog tijela nalazi tanka sivo-crna ljuska koja na vrhu završava papiliformnim šiljkom peritecija.

Spore: Široko eliptične, glatke, ponekad s uljnim kapljama, 25-32 x 9-10 µm; otrusina je smeđa.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća bez kore, uglavnom hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po bradavičavom završetku peritecija su slične proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila) i velika kuglosporka (Rosellinia thelena), koje su mnogo manje rastom, širina plodnog tijela im ne prelazi 2 mm.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je jastučasto do okruglasto i do polovice ukopano u supstrat; 2. površina je sivo-crna; 3. na vrhu plodnog tijela se nalazi šiljata bradavica ili papila; 4. meso je crnkasto; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća bez kore, uglavnom hrasta

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1877. Hypoxylon udum (Pers. ex Fr.) Fries
Euepixylon udum (Pers.) Laessøe & Spooner. 2023. https://www.gbif.org/species/2576647

Nejestiva gljiva

OPEČENA ČAĐAVICA

Kretzschmaria deusta (Hoffm.) P.M.D.Martin

Etimologija: deurere (lat.) = gorjeti, biti spaljen. Po crnkastoj boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Xylariaceae / Kretzschmaria

Engleski naziv: Brittle Cinder

Plodno tijelo: 1-4 (6) (>60) cm široko i 1-2 cm debelo, u obliku je crne kore ili jastučasto, kao naliveno, valovito, jasno je obrubljeno; najprije je bijelo, kasnije je na sredini sivkasto ili sivo, bijela boja zaostane samo na rubu koji je zadebljan i mesnato-plutaste konzistencije, samo je u starosti crno, karbonizirano i natečeno-nabrano, kvrgavo.

Spore: Eliptične do kuglaste, 25-31 x 7-10 µm; otrusina je tamnosmeđa do crna.

Stanište: Raste više godina kao parazit na raznom bjelogoričnom drveću, najčešće bukvi i lipi, pa poslije kao saprofit; uzrokuje mekanu trulež drva. Veliki je štetnik i uništava korijenski sustav drveta, a zaraženo se drvo mora posjeći.

Meso: U mladosti je mekano, kasnije je tvrdo, prvo je bijelo, kasnije je sivo do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Ova vrsta je dio porodice Xylariaceae. U ovoj se porodici nalaze vrste s dosta različitim oblicima plodnih tijela. Karakteristična je po dvobojnosti do starosti kada čitava pocrni.

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1881. Ustulina deusta (Fr.) Petrak
Kretzschmaria deusta (Hoffm.) P.M.D.Martin. 2023. https://www.gbif.org/species/2577023


*Nemania serpens* - created in Finland by Unto Söderholm

Nejestiva gljiva

PUZAVA KORAŠICA

Nemania serpens (Pers.) Gray

Etimologija: serpens (lat.) = zmija. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Xylariaceae / Nemania

Plodno tijelo: 1-3 cm dugo, 0.4-1.2 cm široko i 0.5-1.5 mm debelo, stroma je okruglasto-jajolika i može se spajati sa susjednom stromom formirajući veće nepravilne površine, peritecij su više ili manje okruglasti s papiliformnim (oštrim) ostiolama, široki su 0.4-0.5 mm i položeni nepravilno u jednome sloju u stromi; površina je najprije smeđa do sivo-smeđa, zatim je crno-smeđa, na kraju je crna poput ugljena te grbavo-bradavičava.

Spore: Eliptične, ponekad spljoštene na jednoj strani, glatke, s 2-3 uljne kaplje, 10-15 x 4-6.7 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, crnkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta slična blijedosmeđoj krupičavki (Jackrogersella multiformis) koja ima manje spore (8.5-11 x 4-5 µm) i brazdu klijanja. Opisana se vrsta češće pronađe na krupnim drvnim ostacima bez kore.

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1871. Hypoxylon serpens (Pers. ex Fr.) Fries
Nemania serpens (Pers.) Gray. 2023. https://www.gbif.org/species/9108937

Nejestiva gljiva Zaštićena gljiva Kritično ugrožene vrste

MAGAREĆA TOČKARICA

Poronia punctata (L.) Fr.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Xylariaceae / Poronia

Engleski naziv: Nail Fungus

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.6) cm široko, bjelkasto, sivo do sivo-žuto s mnogobrojnim malim rupicama (otvori peritecija), vanjska je strana bjelkasta do siva do crnkasta, periteciji su jajoliki, 2-4 mm široki.

Stručak: 0.5-1.5 (2) cm visok, kratak, obično je potpuno uronjen u supstrat, baza je prekrivena smeđim micelijem.

Spore: Eliptične, bubrežaste, glatke, obično s jednom uljnom kapljom, 18-28 x 6-12 µm; otrusina je u mladosti bijela i prozirna, kasnije je žućkasta, tamnosmeđa do crna.

Meso: Sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, na sredozemnom području se razvijaju uglavnom od studenog do travnja, kao saprofit na izmetu magaraca i konja, gotovo isključivo na primorskim travnjacima. Pronađena je samo na jednom lokalitetu, na primorskim padinama planine Biokova, gdje su i snimljeni primjerci sa slika, na konjskom izmetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakterističnog je oblika i raste samo na izmetu preživača. Vrlo je rijetka vrsta i na listi je kritično ugroženih vrsta.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je s klobučastim proširenjem koje je izravnato na vrhu s brojnim malim rupicama i sa stručkom; 2. unutarnja je površina proširenog dijela bjelkasta do sivkasta, a vanjska je strana siva do crna; 3. stručak tamnosmeđ do crn; 4. raste na izmetu magaraca, konja, a rijetko krava i zečeva, gotovo isključivo na primorskim travnjacima

Referentni izvori:

Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Magareća točkarica (Poronia punctata (L.: Fr.) Fr.)
Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Magareća točkarica (Poronia punctata)
Poronia punctata (L.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/8530425

Nejestiva gljiva

PROLJETNA KUGLOSPORKA

Rosellinia aquila (Fr.) Ces. & De Not.

Etimologija: aquila (lat.) = orao. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Xylariaceae / Rosellinia

Plodno tijelo (peritecij): 1-1.3 (1.6) mm široko i 0.9-1.2 mm visoko, kuglasto, na vrhu je malo spljošteno s izraženom bradavicom (papila) ostiole, leži na krutoj tamnosmeđoj gomili hifa, glatko; crvenkasto-smeđe, crno-smeđe ili crno.

Spore: Eliptične, na jednom kraju malo plosnate, glatke, s uzdužnom brazdom klijanja, na krajevima često s vrlo sitnim bezbojnim izraslinama, 15-22 x 6-8 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća s korom.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini je slična velika kuglosporka (Rosellinia thelena), koja raste na krupnijim drvnim ostacima različitog crnogoričnog drveća s korom te na otpalim iglicama, najčešće smreke.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je kuglasto i do 2 mm široko; 2. površina je smeđa do crna; 3. plodno tijelo je na vrhu malo spljošteno s izraženom bradavicom ili papilom; 4. meso je smećkasto; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1883. Rosellinia aquila (Fr.) de Notaris
Rosellinia aquila (Fr.) Ces. & De Not. 2023. https://www.gbif.org/species/2576685


*Rosellinia thelena* - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

Nejestiva gljiva

VELIKA KUGLOSPORKA

Rosellinia thelena (Kunze) Rabenh.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Xylariaceae / Rosellinia

Plodno tijelo: 1-1.1 (1.8) mm široko i 0.8-1.2 mm visoko, može biti okruglasto, glatko, na vrhu ima papilu sličnu bradavici, vrlo je tvrdo, leži na krastavo-maljavom subiculumu; tamnosmeđe, crno-smeđe ili crno.

Spore: Eliptične do vretenaste, na jednom kraju malo plosnate i sliče maloj brodici, glatke, s jednom uljnom kapljom, s uzdužnom pukotinom klijanja, na krajevima sa sitnim bezbojnim izdankom, 17.5-24 x 6.4-7.7 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Crno-smeđe, lomljivo, tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po dva peritecija spojena papilama, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) različitog crnogoričnog drveća s korom te na otpalim iglicama, najčešće smreke.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj mješinarki najviše sliči proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila), koja raste u istom periodu na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) različitog bjelogoričnog drveća.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je kuglasto i do 2 mm široko; 2. površina je tamnosmeđa do crna; 3. plodno tijelo je na vrhu s izraženom bradavicom ili papilom; 4. meso je crno-smeđe; 5. raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća s korom te na otpalim iglicama, najčešće smreke

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1882. Rosellinia thelena Fr.
Rosellinia thelena (Fr.) Rabenh. 2023. https://www.gbif.org/species/2576699

Nejestiva gljiva

LJUSKASTA DRVARICA

Xylaria carpophila (Pers.) Fr.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Xylariaceae / Xylaria

Engleski naziv: Beechmast Candlesnuff

Plodno tijelo: 1-6 cm visoko i 0.5-2 (2.5) mm debelo, batinastog je ili končastog oblika, nepravilno je uzdužno stisnuto i vijugavo, katkad se jednostruko račva, uspravno, ako je pokriveno otpalim lišćem tada raste koso, od sredine prema gore je sve zadebljanije; crno-smeđe ili crno, vršci su bjelkasti bradavičavo i kvrgavo zbog sloja peritecija i sazrijevanja mješinica s askosporama, baza je baršunasta i maljava.

Spore: Eliptične ili u obliku graha, na jednom kraju malo izravnate, glatke, s 1-2 uljne kaplje i kličnom pukotinom, 10-13 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sivo, vlaknasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na prošlogodišnjim otpalim ljuskama plodova bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ljuskasta je drvarica lako prepoznatljiva jer raste isključivo na otpalim ljuskama ili čahurama otpalih plodova bukve. Često ostaje nezapažena jer je vrlo brzo pokrije otpalo lišće. Donekle je slična nitasta drvarica (Xylaria filiformis), ali zbog isključivoga staništa zamjena nije moguća.

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1867. Ljuskasta drvarica (Xylaria carpophila (Pers.) Fries), Sinonim: Xylosphaera carpophila (Pers.) Dumortier
Xylaria carpophila (Pers.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/5255129


*Xylaria digitata* - created on August 2022 in Žilina, Slovakia by Filip Fuljer

Nejestiva gljiva

PRSTASTA DRVARICA

Xylaria digitata (L.) Grev.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Xylariaceae / Xylaria

Engleski naziv: Fingered Candlesnuff

Plodno tijelo: 3-6 cm visoko i do 0.6 cm debelo, u obliku je prsta sa zašiljenim vrhom, a katkad je kao stisnuto, rjeđe je račvasto; može biti crno-smeđe do crno, sterilni je vršak u starosti maljav, površina je hrapava i zrnata.

Spore: Vretenaste ili u obliku brodice, glatke, 16-20 x 5-6 µm; otrusina je crveno-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, vlaknasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit uz panjeve ili izravno na krupnim drvnim ostacima topola.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana prstasta drvarica sliči crnom buzdovanu (Xylaria polymorpha). međutim, spomenuti buzdovan izraste znatno veći te ima znatno veće spore (22-29 x 7-9 µm). Prstasta se drvarica bitno razlikuje po šiljatim završetcima plodnog tijela koji su sterilni i s jodnom tinkturom se oboje plavo. Crni buzdovan ima peritecij (plodni dio) i na samom vrhu plodnog tijela.

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1865. Prstasta drvarica (Xylaria digitata (L. ex Grev.) Grev.)
Xylaria digitata (L.) Grev. 2023. https://www.gbif.org/species/8670977


*Xylaria filiformis* - created on July 2021 in Solheim, Røn, Vestre Slidre, Norway by Rob van Kruining

Nejestiva gljiva

NITASTA DRVARICA

Xylaria filiformis (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: filum (lat.) = žica, konac, nit. Po obliku strome.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Xylariaceae / Xylaria

Plodno tijelo: 1-6 cm visoko i 0.5-1.5 (2) cm debelo, končasto, nepravilno je stisnuto, valovito, nije razgranato, rijetko se račva na dva dijela, pomalo je sjajno; u mladosti je bjelkasto, na bazi je crno, kasnije postepeno crni od sredine prema dolje, sterilni je vrh bjelkast do narančasto-smeđ, u starosti je smećkast i crno-smeđ, od sredine prema gore je zadebljano i bradavičavo-grbavo od peritecija.

Spore: Eliptične, glatke, 12.4-17 x 5-6.6 µm; otrusina je bijela.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, lišća i stabljika biljaka, često u planinskim predjelima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ljuskasta drvarica (Xylaria carpophila) ima slično plodno tijelo, ali raste isključivo na plodovima bukve. Od naše se vrste razlikuje po baršunastoj bazi i nešto manjim sporama.

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1866. Nitasta drvarica (Xylaria filiformis (A. & S. ex Fr.) Fr.)
Xylaria filiformis (Alb. & Schwein.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/5255152

Nejestiva gljiva

ROGATA DRVARICA

Xylaria hypoxylon (L.) Grev.

Etimologija: hypo (gr.) = ispod + xylon (gr.) = drvo. Skoro drvena + po konzistenciji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Xylariaceae / Xylaria

Engleski naziv: Candlesnuff Fungus

Plodno tijelo: 1-8 (10) cm visoko i do 1-10 (15) mm debelo, ukupno gledano vrlo je slična običnim ili jelenjim rogovima, izvana podjeća na vrste iz roda Clavaria, duguljasto je i erodirano-drvenasto, može biti valjkasto ili stisnuto, raste izravno iz drvenog supstrata; donji je dio stručkolik, tanak, valjkast ili stisnut, te zakrivljen ili savijen; gornji je dio u obliku roga i stisnut; donji je dio crno ili smeđe baršunasto-maljav, gornji je dio bijel, prekriven je bijelom otrusinom i sadrži brojne konidije; postoji u mnogo oblika, peritecij može biti valjkast, batinast, zadebljan i crn, iznutra je bijel; postoji i forma stožastog oblika koja raste u proljeće, te forma koja je zrnaste površine, zašiljena je na vrhu, s brojnim je malim crnim peritecijima, orifiziji su po površini u obliku malih bradavica.

Spore: Vretenaste, s jedne strane stisnute, 12-16 x 5-6 µm.

Meso: Žilavo, bijelo, u starosti je tamnosmeđe do crnkasto; miris i okus nisu izraženi

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, vrlo rijetko crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je raširena vrsta, raste u velikim zajednicama po drvnim ostacimaa, prekrivaju veliku površinu drva poput sitnih jezika koji su račvasti i zašiljeni, bijele boje. Zbog svojih se malih dimenzija i posebnog izgleda lako zamijeni s nekim vrstama lišaja. Kod nas je najčešća u Gorskom Kotaru, ali se pronađe i u Hrvatskom Zagorju i Istri.

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1864. Rogata drvarica (Xylaria hypoxylon (L. ex Hooker) Grev.)
Xylaria hypoxylon (L.) Grev. 2023. https://www.gbif.org/species/5255147


*Xylaria longipes* - created on September 2022 in Purkersdorf, Austria by naturellemoe

Nejestiva gljiva

DUGONOGI BUZDOVAN

Xylaria longipes Nitschke

Etimologija: longus (lat.) = dug + pes (lat.) = stručak, noga. Po dimenzijama.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Xylariaceae / Xylaria

Engleski naziv: Dead Moll's Fingers

Plodno tijelo: 3-8 (9) cm visoko i 1-2 (2.5) cm široko, u batinasto je ili jezičasto s neplodnim valjkastim stručkom, ponekad je nepravilno ili lagano latičasto na gornjem dijelu, prilično je vitko; u mladosti je bjelkasto s tamnom bazom, kasnije je smeđe, sivo-smeđe do crno, prošaran je ostiolama, peritecij je hrapav i bradavičav, sitno zrnast.

Spore: Eliptične, asimetrične, s 1-2 uljne kaplje, s kličnim otvorom 12-16 x 5-7 µm; otrusina je tamnosmeđa, crno-smeđa do crna.

Meso: Žilavo, vlaknasto, puno, bijelo, s crnkastom korom, oštro je plodno tijelo (peritecij) obavijeno zrnatom kožicom; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, obično javora, bukve, jasena ili hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je crni buzdovan (Xylaria polymorpha) od kojeg se razlikuje po nešto slabašnijoj građi, drugačijim sporama i po staništu na drvu javora. Kod nas se najčešće pronađe u kontinentalnom području (Lika). Najprepoznatljiviji je po "bijelom mesu" koje je svojstveno svježim mladim gljivama.

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1863. Dugonogi buzdovan (Xylaria longipes (Nitschke) Dennis)
Xylaria longipes Nitschke. 2023. https://www.gbif.org/species/5255093

Nejestiva gljiva

CRNI BUZDOVAN

Xylaria polymorpha (Pers.) Grev.

Etimologija: polys (gr.) mnogo, vrlo, veoma, jako, puno, višestruko, mnogostruko + morphe (gr.) = oblik. Po promjenljivom obliku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Sordariomycetes / Xylariales / Xylariaceae / Xylaria

Engleski naziv: Dead Man's Fingers

Plodno tijelo: 3-8 (9) cm visoko i 1-3 (4) cm široko, vijugavo je i nepravilno, nepravilno je batinasto, na dnu je dijelom stručkoliko suženo, ponekad je režnjevito, neravnomjerno kvrgavo; u mladosti je svijetlosmeđe, kasnije je tamnosmeđe do crno-smeđe, udubljeni su periteciji prošarani sitnim bradavicama.

Spore: Eliptične do skoro vretenaste, 22-29 x 7-9 µm; otrusina je u mladosti bijela, kasnije je crna.

Meso: Plutasto, vlaknasto, bijelo, na presjeku se u bijelom mesu vide zrakaste tamnije crte, jezgra je ponekad malo bjelkasta ili crnkasta; miris je oštar na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, najčešće na panjevima bukve, hrasta, breze ili jasena.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer ima tvrdo meso i nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu raste i rogata drvarica (Xylaria hypoxylon) koja po svom izgledu jako podsjeća na jelenje rogove. Zbog drvenaste strukture su nejestive. Kod nas je najčešća u kontinentalnim područjima (Lici, Gorskom Kotaru i Hrvatskom Zagorju).

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1861. Crni buzdovan (Xylaria polymorpha (Pers. ex Mér.) Grev.); 1862. Šupljikavi buzdovan (Xylaria polymorpha var. excavatum)
Xylaria polymorpha (Pers.) Grev. 2023. https://www.gbif.org/species/8956209

Nejestiva gljiva

ROGAČ ŠLJIVE

Taphrina pruni (Fuckel) Tul.

Etimologija: prunus (lat.) = šljiva (Prunus domestica). Po domaćinu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Taphrinomycetes / Taphrinales / Taphrinaceae / Taphrina

Engleski naziv: Pocket Plum

Plodno tijelo: 5-15 (25) mm široko i do 7 cm dugo, stvarno plodno tijelo nije formirano, himenij prekrije kožicu mladog ploda šljive, crnog trna i drugog koštunjičavog voća, koji se neprirodno izduže te postanu nekarakteristični, deformirani i iskrivljeni, najprije postanu zeleni, zeleno-žuti, kasnije crvenkasti do tamnosmeđi. Plodovi ne sazrijevaju nego prijevremeno ugibaju, a gljiva napada pojedinačne plodove ili cijelu voćku.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 30-40 x 8-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Zelenkasto, zeleno-žuto, u starosti smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na mladim plodovima šljive, crnog trna (Prunus spinosa), ptičje trešnje ili sremze (Prunus padus), a razvija se i prezimi na ljuskama izboja te unutar ploda.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda Taphrina postoje mnoge vrste koje napadaju plodove i lišće različitih biljaka. Tako primjerice Taphrina deformans napada breskve i kovrča lišće, Taphrina cerasi napada samonikle trešnje (Prunus avium) i deformira lišće te izaziva žutovku. Voćari obavljaju različita prskanja voćaka fungicidima radi zaštite.

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1911. Taphrina pruni Tulasne
Taphrina pruni (Fuckel) Tul. 2023. https://www.gbif.org/species/2593060


*Agaricus abruptibulbus* - created on august 2017 in Tovare, Terzolas, Italy by Marco Floriani

Jestiva gljiva

GOMOLJASTA ŠUMARICA

Agaricus abruptibulbus Peck

Etimologija: abruptus (lat.) = odsječeno, obrubljeno + bulbus (lat.) = bulba, lukovica, žarulja. Po stručku na kojem se nalazi obrubljena ili skoro obrubljena bulba.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Flat-bulb Mushroom

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, jajoliko-zvonolik, poslije je otvoren, nekada je malo ispupčen, svilenast, gol; bijele do svijetlosmeđe boje zbog čehica, na pritisak se stvaraju limunastožute mrlje, u starosti je često žute boje.

Stručak: 10-12 cm visok i 1-1.5 cm debeo, vitak, valjkast, u starosti je gotovo šupalj, na dnu je savijen pod pravim kutem, bulba je ekscentrična i kao odsječena, ravnog ruba, osnova je često prekrivena bijelim micelijem, vrh se lako odvaja od klobuka; bijel do žućkast, ponekad je ispod klobuka crvenkast pa tamnosmeđ i crn, na pritisak postaje žućkast; pod klobukom se nalazi široki i bjelkasti vjenčić.

Listići: Gusti, uski, slobodni; dugo su ružičasto-sivkasti, kasnije ružičasti i na kraju smeđi do tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bijelo do žućkasto; vrlo jako miriše po gorkim bademima ili anisu, okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u malim skupinama od po 2-3 primjerka, kao saprofit tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, češće u crnogoričnim šumama, obično na sloju iglica smreke; često se pronađe u Maksimirskom parku u Zagrebu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slične su šumska pečurka (Agaricus sylvicola), koja ima jasno obrubljenu bulbu i usamljena pečurka (Agaricus semotus), kojoj je klobuk smeđe do ljubičasto-smeđe čehast, a kod obje vrste meso na prerezu u bazi stručka požuti.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić; 3. izravnato, kao odsječeno, dno bulbe; 4. meso jako miriše na gorke bademe ili anis; 5. vitki stručak; 6. raste u šumama

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 147. Gomoljasta šumarica (Agaricus abruptibulbus Peck), Sinonim: Agaricus essettei Bon
Agaricus abruptibulbus Peck. 2023. https://www.gbif.org/species/5455910


*Agaricus altipes* - created in Norway by Tove Jacobsen
*Agaricus altipes* - created in Norway by Tove Jacobsen

Jestiva gljiva

LJETNA PEČURKA

Agaricus altipes (F.H.Møller) F.H.Møller

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Leggy Mushroom

Klobuk: 5-11 (13) cm širok, okruglasto-konveksan, zatim se raširi, nekada je tupo ispupčen; bijel, poslije je žućkast do oker-smećkast, ponekad je sa ružičastim odsjajem, na dodir požuti, najprije je gladak, kasnije je sa uraštenim sitnim žuto-smeđim radijalnim vlakancima, rub je dulje vrijeme podvijen i s ostacima vjenčića.

Stručak: 5-12 cm visok, valjkast, prema vrhu se sužava, nikad nije bulbozan, u pravilu je duži od širine klobuka, šupalj, vrh se lako odvaja od klobuka; bjelkast, žuto-ružičast, prema vrhu je blago crvenkast, na ozlijeđenim mjestima požuti, iznad vjenčića je gladak, ispod je sitno maljavo vlaknast; vjenčić je opnast, viseći, crtast, rub je krpast.

Listići: Suženi su uz stručak, slobodni; blijedoružičasti do ružičasti, na kraju su tamnosmeđi do crni.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 4-4.5 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu postane svijetloružičasto ili crvenkasto, osobito u gornjem dijelu stručka; miriše pomalo na gorke bademe ili anis, a okus je blag orašast.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, parkovima, rubovima šuma i šumskim stazama, obično na sloju iglica ispod smreke.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po karakteristikama mesa je slična grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), kojoj je klobuk je crvenkasto-smeđe čehast, a meso na prerezu prvo pocrveni pa zatim požuti, osobito u bazi stručka. Slična se vrsta češće pronađe uz morsku obalu i na otocima.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti crtasti vjenčić; 3. meso na prerezu lagano pocrveni, osobito u gornjem dijelu stručka; 4. meso slabo miriše na gorke bademe ili anis; 5. raste u šumama

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 158. Ljetna pečurka (Agaricus aestivalis Möll.)
Agaricus altipes (F.H.Møller) F.H.Møller. 2023. https://www.gbif.org/species/5243464


*Agaricus arvensis* - created in Finland by Antti Johannes Soininen

Jestiva gljiva

OVČARSKA PEČURKA

Agaricus arvensis Schaeff.

Etimologija: arvum (lat.) = polje. Po staništu na kojem raste.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Horse Mushroom

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, prvo je okruglast pa konveksan ili izravnato-konveksan, u starosti valovit, debelomesnat, suh; najprije bijel, zatim prema sredini je žućkasto-oker do svijetlosmeđ, na lagani pritisak se pojavljuje žuta mrlja, ubrzo zrakasto ispuca u čehice različite veličine rub je tanak i krpast od ostataka vjenčića.

Stručak: 5-15 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, vitak, ali robustan, tipično je malo zadebljan na osnovi, pun je pa šupalj, ispod vjenčića zrnast, vrh se lako odvaja od klobuka; bijel i malo žućkast, na dodir požuti; vjenčić je postojan i opnast, bijel, s gornje strane gladak, u mladosti se pri dnu klobuka zvjezdasto (zupčasto) odvaja od ruba klobuka, kasnije visi, valovit.

Listići: Vrlo gusti, uski, do stručka zaokruženi, slobodni; najprije su dugo vremena sivkasto-bijeli, kasnije sivo-ružičasti do sivo-crvenkasti i u starosti crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 6-8 x 4.5-5.5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo ili lagano žućkasto, osobito uz površinu stručka; miriše na anis, a ukus je ugodan na lješnjake ili također malo na anis.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru sa sumpornom kiselinom i kalijevom lužinom požuti, meso u dodiru s fenolinanilinom postane smeđo-ljubičasto, dok se osnova stručka s gvajakolom oboji u plavo-sivo.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u manjim skupinama, po neobrađenim poljima, livadama pognojenim konjskim gnojem, pašnjacima (krave, konji, ovce), parkovima, rijetko se pronađe u šumama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Sličnih su karakteristika velika pečurka (Agaricus macrocarpus) koja uglavnom raste u šumama i kračunasta pečurka (Agaricus urinascens), koja raste na istom staništu, ali je mnogo većih dimenzija.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić; 3. meso je nepromjenjive bijele do žućkaste boje; 4. meso miriše na anis; 5. na pritisak lagano požuti; 6. raste po livadama

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 144. Ovčarska pečurka (Agaricus arvensis Schff. ex Fr.); 145. Pastirska pečurka (Agaricus arvensis var. exquisita (Vitt.) Fr.); 157. Raspucana pečurka (Agaricus fissuratus Möller)
Agaricus arvensis Schaeff. 2023. https://www.gbif.org/species/5243403

Jestiva gljiva

GOLEMA PEČURKA

Agaricus augustus Fr.

Etimologija: augustus (lat.) = (pre)uzvišen, svijetli. Po izvrsnosti (osobitosti, ljepoti).

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: The Prince

Klobuk: 7-20 (35) cm širok, najprije je okruglast i malo stisnut na gornjoj strani, zatim je izbočen i na kraju otvoren; smećkast, pokriven je smeđim čehicama koje su priljubljene na svjetlijoj (bjelkastoj, žućkastoj ili svijetlosmećkastoj) osnovi, sredina je ponekad tamnija, kožica se lako guli, rub je krpast od ostataka zastorka, na pritisak požuti.

Stručak: Proporcionalno se zadebljava od vrha prema osnovi, veoma je debeo, čvrst, pun je pa cjevasto-šupalj, osnova je često zadebljana i duboko ukopana u zemlji, vrh se lako odvaja od klobuka; na gornjem dijelu bijel, ispod vjenčića sa smeđim čehicama koje postanu žute, ali ne po čitavoj površini, na pritisak požuti; nosi široki, trajni, viseći i glatki vjenčić, rub je često istrgan, bijel, s donje strane smećkast ili žuto-smeđ.

Listići: Gusti, uski, odmaknuti su od stručka, slobodni; u mladosti su bijeli pa zatim ružičasti ili sivo-ružičasti, i na kraju tamnosmeđi i skoro crnkasti.

Spore: Eliptične, 8-10 x 4.5-6 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, debelo, na donjem dijelu stručka lagano požuti i potom posmeđi; miris karakterističan na anis ili gorke bademe (kada se protrlja površina klobuka), okus je blag, orašast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, te po parkovima, na tlu bogatom humusom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slične su velika pečurka (Agaricus macrocarpus) kojoj je klobuk smeđe čehast i tamniji na sredini, grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), kojoj meso na prerezu pocrveni, a u bazi stručka prvo požuti pa posmeđi i usamljena pečurka (Agaricus semotus), kojoj je klobuk ljubičasto-smeđe čehast.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu u bazi stručka požuti; 4. meso miriše na gorke bademe ili anis; 5. vjenčić je s donje strane smećkast; 6. klobuk je smeđe čehast i tamniji na sredini; 7. raste u šumama

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 161. Rijetka vilovnjača (Agaricus perrarus Schulzer); 162. Golema pečurka (Agaricus augustus Fries)
Agaricus augustus Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/5243429

Jestiva gljiva

BENESIJEVA PEČURKA

Agaricus benesii (Pilát) Pilát

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Mull Mushroom

Klobuk: 4-8 (11) cm širok, najprije je konveksan, zatim otvoren, mesnat; bjelkast do sivkasto-bijel, u starosti smećkast, na pritisak ne požuti, više-manje gol i bez sjaja, prekriven je gustim, sitnim bijelim do smeđim čehicama; rub je prilično tanak, podvijen, kožica prelazi preko ruba.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 1-2 (3.5) cm debeo, valjkast, najprije pun, zatim cjevasto-šupalj, manje-više izraženo se zadebljava od vrha prema bazi, prilično mesnat; bijel ili bjelkast, u starosti postane smeđ, na ozlijeđenim mjestima i na pritisak postane lagano crvenkast, donji dio je prekriven istim sitnim čehicama kao i klobuk; na gornjem dijelu nosi vjenčić, koji je širok, postojan, dvostrukog ruba, gornja površina je bijela, a donja strana je čehasta, rub je nazubljen.

Listići: Gusti, slobodni, suženi su uz stručak, uski; najprije su svijetloružičasti, zatim ružičasti i u starosti crveno-smeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 5-6 x 3.4-4 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, teži da pocrveni ili poružičasti, osobito u gornjem dijelu stručka; miris ugodan, u starosti neugodan, okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šumama, po šumskim čistinama i uz živice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po promjeni boje na prerezu je vrlo slična ljetna pečurka (Agaricus altipes) kojoj meso miriše na gorke bademe ili anis, te bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii), grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus) i mala šumarica (Agaricus sylvaticus), koje su dosta tamnijeg, smeđe čehastog klobuka.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić dvostrukog ruba; 3. meso na prerezu lagano pocrveni, osobito u gornjem dijelu; 4. meso je ugodnog mirisa; 5. raste u smrekovim šumama

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 155. Benesijeva pečurka (Agaricus benesii Pilat); 181. Čehava pečurka (Agaricus squamulifer (Möll.) Pilat)
Agaricus benesii (Pilát) Pilát. 2023. https://www.gbif.org/species/8353373


*Agaricus bernardii* - created in Finland by Tuula Heinonen

Jestiva gljiva

BERNARDIJEVA PEČURKA

Agaricus bernardii Quél.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Salty Mushroom

Klobuk: 5-16 (21) cm širok, mesnat, prvo je visoko izbočen pa jastučast, te ubrzo spljošten ili ponekad lagano ulegnut, rub je najprije podvrnut i s ostacima ovoja koji prelaze preko ruba; površina je najprije je bjelkasta, zatim svijetlooker ili čak slabe mesnatoružičaste nijanse, često s krupnim radijalno postavljenim čehama koje su rjeđe na rubu.

Stručak: 5-6 cm visok i 2-4 cm debeo, zdepast, kratak, vrh se lako odvaja od klobuka; bjelkast, na osnovi je zašiljen, prema osnovi je smećkasto zamrljan; vjenčić je tanak, bjelkast, jednostruk, učvršćen je na vrhu osnove, prolazan.

Listići: Slobodni, gusti, dosta su uski, 3-5 cm, uz stručak su širi, do 7 mm, a uz sam stručak uži; najprije su sivkasti, zatim sivo-ružičasti i na kraju ljubičasto-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, 5.4-7 x 5-6 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, sočno, bijelo, na prerezu u klobuku odmah postane crveno-narančasto, ponekad malo požuti; miris neugodan na mokraću ili na haringe; okus blag.

Kemijske reakcije: Reakcija u dodiru sa Shaefferovim reagensom je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, a ponekad i u proljeće, u krugovima, polukrugovima ili kolonijama do 20 primjeraka zajedno, kao saprofit tla pokraj alepskih borova uz morsku obalu, u dometu prodora soli i pretežno na pjeskovitom tlu, rijetko se pronađe u kontinentalnim krajevima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Po nekim je autorima nejestiva, jer ima malo neugodan miris koji se kuhanjem dosta izgubi, a prva voda u kojoj su se gljive kuhale se uvijek prolije.

Napomena: Teško se zamijeni s drugim vrstama ako se pazi na najvažnije karakteristike, kao što su neugodan miris mesa koje na prerezu pocrveni i stanište uz morsku obalu ispod drveća.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti ili ljubičasti listići; 2. opnasti prolazni vjenčić; 3. meso na prerezu odmah pocrveni; 4. meso miriše neugodno na mokraću ili haringe; 5. stručak je kratak, zdepast i zašiljen na bazi; 6. raste uz morsku obalu ispod borova

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 163. Bernardijeva pečurka (Agaricus bernardii Quélet)
Agaricus bernardii Quél. 2023. https://www.gbif.org/species/5243392

Jestiva gljiva Ljekovite vrste

PLEMENITA PEČURKA

Agaricus bisporus (J.E.Lange) Imbach

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Cultivated Mushroom

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, prvo je konveksan pa otvoren, rub dulje vrijeme podvijen, zatim izvrnut, kožica klobuka prelazi rub klobuka i lako se guli; bijel ili smeđ, gladak, poslije sitno čehav.

Stručak: 5-8 cm visok, valjkast, osnova je u mladosti ponekad malo zadebljana, ali nema bulbu, lomljiv, vrh se lako odvaja od klobuka; površina je bijele boje; vjenčić je bijel, okrenut prema gore pa viseći, često brzo propada.

Listići: Slobodni ili malo prirasli za stručak; najprije bjelkasti, zatim ružičasti, na kraju čokoladnosmeđe boje.

Spore: Eliptične, glatke, 5.7-7.4 x 4-5.3 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu malo pocrveni, obično više uz rub stručka; miris je ugodan na gljive ili često blago orašast, okus je blag, orašast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla po vrtovima, livadama, kukuruzištima, rjeđe na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a u manjim je količinama jestiva i sirova. Sve vrste gljiva ugodnog mirisa koje pocrvene, a ne požute, osim gomoljaste šumarice (Agaricus abruptibulbus), uglavnom su jestive vrste.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari, prvenstveno proteine tirozinaze i lektine, koje pokazuju antioksidativno, antivirusno i antikancerogeno djelovanje (National Library of Medicine. 2024. The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance; Antiviral, Cytotoxic, and Antioxidant Activities of Three Edible Agaricomycetes Mushrooms: Pleurotus columbinus, Pleurotus sajor-caju, and Agaricus bisporus; Lectins from the Edible Mushroom Agaricus bisporus and Their Therapeutic Potentials; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Scientific Reports Journal. 2024. Chemical composition and antioxidant activity of some Syrian wild mushroom (Agaricus spp) strains).

Napomena: Opće je poznata kao šampinjon i uzgaja doiljem svijeta. Danas postoje brojni sojevi nastali križanjem radi povećanja prinosa, boje, konzistencije mesa, veličine plodnog tijela itd. Lako je može uzgajati svako kućanstvo. Zanimljivost plemenite pečurke je u tome što na bazidijima mogu biti dvije (65 %), tri, četiri do sedam spora. Slične vrste kojima meso na prerezu također pocrveni su korjenasta pečurka (Agaricus bresadolanus), koja uvijek ima prisutne rizomorfne hife na bazi stručka i uglavnom pocrveni samo uz listiće, poljska pečurka (Agaricus campestris), kojoj meso pocrveni uglavnom u stručku koji je u samoj bazi blago žućkast te čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), kojoj je klobuk smeđe čehast, stručak na donjem dijelu izrazito vlaknasto-čehast i koja se češće pronađe po crnogoričnim šumama.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti viseći vjenčić; 3. meso na prerezu lagano pocrveni, uglavnom uz rub stručka; 4. meso je ugodnog mirisa; 5. klobuk je bijel do smeđe čehast; 6. raste po livadama

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 178. Plemenita pečurka - bijela (Agaricus bisporus var. albidus (Lge.) Sing.); 179. Plemenita pečurka - smeđa (Agaricus bisporus var. bisporus Imbach)
Agaricus bisporus (J.E.Lange) Imbach. 2023. https://www.gbif.org/species/5243447

Početak
Pret
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
Sljedeće
Kraj

Stranica 6 od 37

Upute za korištenje ključa vrsta

GLAVNE SKUPINE GLJIVA

Glavne skupine gljiva

Važniji rodovi listićavki

KLOBUK/PLODNO TIJELO

Oblik klobuka / plodnog tijela

Rub klobuka / plodnog tijela

Boja klobuka / plodnog tijela

Površina klobuka / plodnog tijela

Dekoracija klobuka / plodnog tijela

Širina klobuka / plodnog tijela (cm) - 0 za manju od 1 cm

STRUČAK

Oblik stručka

Boja stručka

Površina stručka

Dekoracija stručka

Širina stručka

HIMENIJ

Boja listića, rupica, šiljaka

Osobine listića

Osobine rupica/šiljaka

SPORE

Oblik spora

Dužina spora (µm) - 0 za manju od 1 µm (2)

Širina spora (µm) - 0 za manju od 1 µm

Q (d/š)

Boja otrusine

OVOJ

Veo/vjenčić

Volva

MESO

Osobine mesa

Boja mesa

Miris i okus mesa

MLIJEKO

Boja svježeg mlijeka

Brzina promjene boje mlijeka

PROMJENA BOJE

Promjena boje klobuka ili mesa

Promjena boje mlijeka

Promjena boje površine ili mesa u stručku

Promjena boje listića/rupica

STANIŠTE

Stanište

Doba rasta

Ugroženost, zaštita, ljekovitost

JESTIVOST

Jestivost

ISPIT ZA DETERMINATORA

Ispit za determinatora

IDI NA VRH

Upute za korištenje ključa vrsta

Crvena knjiga gljiva Hrvatske

Pravilnik o zaštiti

Pravilnik o ispitima

Popis gljiva za ispite

Gljivarski kodeks HMGS-a

Prirodoslovni muzej - Split

Pregled spora

Nazivi vrsta

Globalni popis jestivih gljiva

Trovanja i sindromi trovanja

Kazalo grafičkih simbola

Upute za korištenje ključa vrsta

UNITE - DNA sekvence

BLAST - usporedba DNA sekvenci

Index Fungorum

GBIF - taksonomija

MushroomExpert.Com

Hypoxylon ticinense

Hypoderma rubi

Hyalorbilia inflatula

Fusarium roseum

Tyromyces kmetii

Uromyces ficariae

O autoru

Kontakt