KRATKONGA ZDJELIČARKA

Peziza micropus Pers.

Etimologija: micro (gr.) = mali + pous (gr.) = noga. Po kratkom stručku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Peziza

Engleski naziv: Pedicel Cup

Plodno tijelo (apotecij): 0.8-1 (2) cm širok, u obliku je nepravilne čašice ili zdjelice, skoro je zatvoreno i rastegnuto, s kratkim je stručkom spojeno na supstrat; unutarnja je himenijalna strana glatka, skoro je blistava, žuto-smeđa, smeđa ili je crvenkasto-smeđa; vanjska je površina boje unutarnje površine ili nešto svjetlija, bijelo zrnasta, osobito na rubnom dijelu, rub je podvrnut prema unutarnjoj strani.

Spore: Eliptične, glatke, bezbojne, 13.8-16 x 8.5-10.2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, žućkasto; miris je oštar na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit sitnijih drvnih ostataka bukve, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po izgledu i karakteristikama je dosta slična raznolika zdjeličarka (Peziza varia) od koje se razlikuje po unutarnjoj opni koja najčešće ne postoji.

Peziza moravecii - created in Norway by unknown

MORAVECOVA ZDJELIČARKA

Peziza moravecii (Svrček) Donadini

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Peziza

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, u ranoj je mladosti polukuglasto, kasnije je zdjelast, u starosti se raširi i postane gotovo pločasto, bez stalka; unutarnja je himenijalna površina u mladosti oker, kasnije je svijetlosmeđa i glatka, vanjska je sterilna strana po suhom vremenu bjelkasta do sivkasta, a po vlažnom je vremenu nešto svjetlija od unutarnje himenijalne površine, poslije postane zrnata, rub je valovit i nije rascijepljen.

Spore: Eliptične, glatke, u starosti postanu točkaste, prozirne, 13-16 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po poljima i livadama na izmetu goveda i na tlu pognojenom mokraćom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na sličnom staništu (gnojište, tlo pognojeno mokraćom) rastu brojne zdjeličarke (koprofilne zdjeličarke) koje nije jednostavno odrediti. Slična je đubretarska zdjeličarka (Peziza fimeti), koja naraste do 2.5 cm široko. U mladosti je okruglasta, a poslije se otvori u prilično pravilan pehar sa smeđom ili žuto-smeđom unutarnjom himenijalnom površinom, vanjska je strana slične boje, a rub je sitno nazubljen i zrnat, a spore eliptične, glatke, velike 15-18 x 9-10 µm i raste na izmetu goveda.

Peziza proteana - created in Spain by Aurelio García Blanco

PROMJENLJIVA ZDJELIČARKA

Peziza proteana (Boud.) Seaver

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Peziza

Engleski naziv: Bonfire Cauliflower

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) cm široko, u mladosti je okruglasto, poslije se čašasto ili tanjurasto raširi, bez stalka; unutrašnja je himenijalna površina žuta i glatka, vanjska je strana žuto-smeđa, svijetlosmeđa, djelomično je bjelkasta, zrnasta, baršunasta i ljepljiva, rub je žuto-smećkast, grubo nazubljen, lako lomljiv i nepravilno raspucan na iskrivljene režnjeve.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, s dvije uljne kaplje, prozirne, 9.2-12 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bjelkasto do kremast; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po požarištima, odlagalištima smeća i novim cestama, na golom, mineralima bogatom pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Značajna je karakteristika promjenljive zdjeličarke busenasti rast plodnih tijela i to što naraste vrlo velika.

Peziza varia - created on October 2016 in Богатовский р-н, Самарская обл., Russian Federation by Vladimir Travkin

RAZNOLIKA ZDJELIČARKA

Peziza varia (Hedw.) Alb. & Schwein.

Etimologija: varius (lat.) = različito, raznoliko, promjenljivo. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Peziza

Engleski naziv: Layered Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 (15) cm široko, dosta je promjenljivog oblika, u obliku je čašice ili zdjele, nekad je potpuno rašireno, uglavnom je bez stalka ili je ponekad vrlo kratak, rijetko je duži; unutarnja je himenijalna površina svijetlosmeđa oker-smeđa ili smeđa, glatka, žilasto naborana, vanjska je površina smećkasta ili okerasta, bjelkasto zrnasta, rub je rascijepljen i nazubljen.

Spore: Eliptične, glatke, bezbojne, 11-16.5 x 6-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, slojevito, voštano, svijetlosmeđe; miris je ugodan na gljive do blago kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, češće u proljeće, uglavnom u bjelogoričnim šumama, obično šumama bukve, u vrtovima i grmlju, kao saprofit sitnijih ili krupnijih drvnih ostataka, nekad i na piljevini, rjeđe na sloju iglica.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sigurna je determinacija gljiva u obliku čašice često moguća samo uz pomoć mikroskopske analize spora.

Peziza vesiculosa - created on October 2022 in Nentershausen, Germany by Dirk Petersmann

MJEHURASTA ZDJELIČARKA

Peziza vesiculosa Bull.

Etimologija: vesiculosus (lat.) = s malim mjehurićima. Po ornamentaciji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Ascomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Peziza

Engleski naziv: Blistered Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 (12) cm je širok, dosta je promjenljivo i nepravilno, najprije je kuglasto i zdjelasto s vrlo kratkim bjelkastim do svijetlosmeđim stalkom, skoro uvijek je lateralno stisnuto zbog busenastog načina rasta, kasnije je zvonoliko, na kraju je u obliku manje ili više otvorene čašice ili mjehura; unutarnja je himenijalna površina glatka, oker, svijetlosmeđa do tamnosmeđa, vanjska je strana oker do svijetlosmeđa, ljepljiva, rub je uvijen prema unutarnjoj strani, valovit i neujednačeno nazubljen.

Stručak: Skoro je nepostojeći ili vrlo kratak, samo u začetku.

Spore: Eliptične, prozirne, 20-22 x 10-13 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Tanko, lomljivo, voštano, gotovo je prozirno ako je vlažno, bjelkasto je do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, obično po više pojedinačnih primjeraka zajedno (spljoštenih sa strane) po svim tipovima šuma, po dobro pognojenim poljima i vrtovima, u lončanicama s cvijećem, na lišću, gnoju, te na zemlji s organskim, prvenstveno drvnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je slabo probavljiva. Sirova u većim količinama izaziva probavne smetnje pa je prije uporabe potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po voštanoj i lomljivoj konzistenciji. U skupini je mješinarki čašastog oblika u kojoj postoji mnoštvo vrsta koje je međusobno gotovo nemoguće razlikovati bez mikroskopske analize spora. Slična je doratasta zdjeličarka (Peziza badia), koja je 3-8 cm široka, na unutarnjoj površini nije kestenjastosmeđa, a vanjska joj je površina svjetlija i sitnozrnasta. Nema stalak već samo snop bijelih vlakanaca.

Adelphella babingtonii - created on June 2022 in Novof, Slovakia by Milan Zajac

BABINGTONOVA VODOLJUPKA

Adelphella babingtonii (Berk. & Broome) Pfister, Matočec & I.Kušan

Etimologija: Po engleskom botaničaru i arheologu Charles Cardale Babingtonu (1808.-1895.).

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Adelphella

Plodno tijelo (apotecij): 3-4 (6) mm široko, najprije je jajoliko, kasnije je spljošteno i u obliku diska, dosta je nepravilno; površina je po vlažnom vremenu blistava, žuto-smeđa, smeđa ili crveno-smećkasta, rub je valovit.

Spore: Valjkaste, zaobljene na vrhu, glatke, bezbojne, iznutra su zrnaste, 13.5-19.5 x 10-12 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Vanjski je dio prilično tvrd, a unutrašnji voštano-želatinozan, žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, združeno s mnogobrojnim drugim plodnim tijelima, kao saprofit krupnih drvnih ostataka natopljenih vodom, na zemlji, a također i na smrekovim češerima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je tipična vrsta po tvrdoj kožastoj konzistenciji vanjske površine, kao i po boji.

Daleomyces phillipsii - created in Spain by Manuel Alvarado Cordobes

KOVRČASTA ZDJELIČARKA

Daleomyces phillipsii (Massee) Seaver

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Daleomyces

Plodno tijelo: 10-25 (30) cm široko, sastoji se od brojnih isprepletenih kovrčastih grebena ili labirintno razgranatih trakastih ogranaka, rubovi su nepravilno vijugavi i mogu se zatvoriti formirajući različite uške, u mladosti može izgledati poput površine ljudskog mozga, vrlo je lomljivo; prljavobijelo do žućkasto, ružičasto-smeđe, u starosti je tamnosmeđe.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, s dvije uljne kaplje, prozirne, 9-13 x 4-7 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Nježno, vodenasto, bjelkasto do žućkasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen kao saprofit tla na opožarenim terenima, odlagalištima otpada, svježim zemljanim nasipima, novim cestama, na golom i mineralima bogatom tlu, pjeskovitom tlu, te rijetko u bjelogoričnim šumama, najčešće ispod bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Opisana vrsta raste u zbijenim busenima i svakako se ubraja među najveće zdjeličarke. Lako je prepoznatljiva zbog zbijenog i kovrčastog izgleda pa podsjeća na kovrčastu kokicu (Sparassis crispa) ili na hrčke (Gyromitra). Vrlo je slična promjenljiva zdjeličarka (Peziza proteana), ali joj plodno tijelo nije zbijeno ni kovrčasto.

Galactinia granulosa - created in Finland by Kaisa Tervonen

ZRNATA ZDJELIČARKA

Galactinia granulosa (Gillet) Le Gal

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Galactinia

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-2.5 cm široko, u mladosti je nepravilnog oblika pehara, a poslije se otvori i podsjeća na plitki tanjurić te na rubu mjestimice pukne, na osnovi nema stručka ili batrljice; unutarnja je himenijalna strana glatka, u mladosti je maslinasto-smećkasta, a u starosti postane smećkasta, vanjska je strana iste boju s tamnijim čehicama, rub je u starostu zupčast.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 19-22 x 10-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosmeđe ili žuto-smeđe, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen (od srpnja do rujna) u šumama, parkovima i vrtovima kao saprofit na vlažnom tlu i na trulim biljnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je zrnatu zdjeličarku lako prepoznati po maslinasto-smećkastom himeniju i po tamnijim čehicama s vanjske, neplodne strane plodnog tijela. Također je bitno zabilježiti da himenij staroga plodnog tijela postane smećkast ili tamnosmeđ poput ljuske zrelog lješnjaka. Na izmetu goveda i na plodnome tlu zalivenu mokraćom raste slična moravecova zdjeličarka (Peziza moravecii). Ona u mladosti ima himenij oker boje koji poslije postane smeđ poput ljuske lješnjaka. Spore su joj eliptične i točkaste, a velike su 13-15 x 6-8 µm, te su mješinice znatno kraće (190-200 µm).

DORATASTA ZDJELIČARKA

Legaliana badia (Pers.) Van Vooren

Etimologija: badius (lat.) = smeđe, kestenjasto. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Legaliana

Engleski naziv: Bay Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-15 (20) cm široko i 2-5 (6) cm visoko, u početku je polukuglasto sa uvijenim glatkim rubom, kasnije je tanjurasto, zdjelasto ili je čašasto bez stalka; unutarnja je himenijalna površina crvenkasto-smeđa ili je tamnosmeđa; vanjska je strana malo svjetlija, crvenkasto-smeđa ili je sivo-smeđa, prekrivena je sitnim crvenkastim zrncima, na dnu je bijelo maljav od micelija; rub je često deformiran, valovit i djelomično urezan.

Spore: Eliptične, zrnaste, mrežaste, s 1-3 uljne kaplje, 15-18 x 8-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, 2 mm debelo, voštano, krhko, crvenkasto-smeđe, luči vodenastu tekućinu; miris i okus su aromatični na gljive, ne smije se kušati jer je sirovo vrlo otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, najčešće šumama hrasta, te po parkovima, uz staze i rubove šuma, u travi na kiselom, vlažnom glinenastom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo dobro prokuhana, jer je sirova jako otrovna.

Napomena: Postoji mnoštvo mješinarki čašastog oblika, prepoznatljiva je prvenstveno po smeđoj boji svih dijelova. Doratasto-zbunjujuća zdjeličarka (Peziza phyllogena) ima mnogo tanje bradavice na sporama. U proljeće po crnogoričnim šumama raste crnkasta zdjeličarka (Pseudoplectania nigrella), koja je u mladosti crna samo na disku, dok je izvana crnkasto-smeđa, u starosti poprimi zagasitocrnu boju.

Legaliana limnaea - created in Finland by Stefan Jakobsson

MOČVARNA ZDJELIČARKA

Legaliana limnaea (Maas Geest.) Van Vooren

Etimologija: limne (gr.) = močvara. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Legaliana

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 (5) cm široko, uhasto, zdjelasto ili je tanjurasto bez stalka; unutarnja je himenijalna površina dosta promjenljive boje, u mladosti je smeđa, kasnije je narančasto-smeđa ili crveno-smeđa, naborana poput vena; vanjska je strana u mladosti sitno zrnasta, u starosti je skoro glatka, rub je uvijek izvrnut.

Spore: Eliptične, bradavičave, nisu mrežaste, s 2 teško uočljive uljne kaplje, prozirne, 14.1-17.6 x 7.8-9.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, vrlo je lomljivo, žućkasto je do žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po vrlo vlažnim močvarnim područjima, rubovima tresetišta i bara, uz putove, po livadama, parkovima i šumskim čistinama, često u blizini hrasta ili bukve, na glinenasto-ilovastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova vrsta često raste skupno, ali je teško prepoznatljiva zbog neupadljive boje i staništa. Doratasta zdjeličarka (Legaliana badia) raste na drugačijem staništu i ima drugačije ornamentirane spore.

Malvipezia howsei - created in Norway by Sieglinde Hansen [1939-2019]

DVOBOJNA ZDJELIČARKA

Malvipezia howsei (Roze & Boud.) Van Vooren

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Malvipezia

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (3) cm široko, prilično je pravilno, u obliku je pehara, poslije je rašireno i pločasto; unutarnja je himenijalna strana promjenljive boje, može biti smeđa, tamnosmeđa, crvena iii ljubičasta, u starosti je oker-smeđa, često je sa žutim pjegama, vodenasta, kasnije izblijedi, glatka ili malo naborana na dnu, sjajna, vanjska je sterilna strana bjelkasta, sivkasta, svijetlosmeđa ili oker-smeđa, sitno je zrnasto-maljava, uz rub je žućkasta, rub postane valovit.

Stručak: Smećkast, kratak, gotovo nepostojeći, baza je bjelkasto maljava.

Spore: Eliptične, zrnaste, s dvije velike uljne kaplje, prozirne, 16-19 x 7-8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, lomljivo, sočno, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama i po šumskim čistinama, često na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana dvobojna zdjeličarka ima jako promjenljivu boju himenija i slična je zdjeličarki Peziza howsei. Međutim, spomenuta zdjeličarka ima znatno jače istaknutu boju unutarnje himenijalne površine.

Mattirolomyces terfezioides - created on September 2023 in Provincia di Alessandria, Italy by Nicolò Oppicelli

KVRGAVA GOMOLJAČA

Mattirolomyces terfezioides (Mattir.) E.Fisch.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Mattirolomyces

Plodno tijelo: 1-20 cm široko, pravilnog je loptastog oblika, jako je kvrgavo i mjestimice udubljeno, u pravilu nema izraženu osnovu, peridij je vrlo tanak, trajno gladak, isprva je bjelkast, kasnije je oker ili sivkasto-oker.

Spore: Kuglaste, mrežasto-saćaste, sa širokim, pravilnim i višekutnim alveolama, 16-18 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Izdašno, tvrdo, isprepleteno je širokim sterilnim bijelim žilicama, ograničene su fertilne zone nepravilne i različite veličine, prema periferiji su sve manje, najprije je bjelkasto, a poslije oker-smeđe; miris je u početku blago aromatičan, kasnije je vrlo neugodan, okus je vrlo sladak i postojan.

Stanište: Raste tijekom godine, a spore se razvijaju od kolovoza do studenog, uglavnom podzemno na pješčanom tlu s visokim sadržajem humusa, te u šumama akacije (Robinia pseudoacacia), rjeđe se pronađe ispod naranče, smokve ili trešnje. Česta je gljiva u Mađarskoj gdje se beru u komercijalne svrhe i prodaju po cijeni od oko 130 €/kg.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali se zbog svoje jedinstvene i karakteristične slatkoće uglavnom koristi za izradu deserata, poput sorbeta, sladoleda i kolača.

Napomena: Opisana se gomoljača znatno razlikuje od drugih gomoljača iz roda Terfezia i Tirmania zbog duguljastih mješinica te raste u kontinentalnim predjelima na obrađenom i ruderalnom tlu. Nije vezana za primorske krajeve. Plodno je tijelo karakteristićke bjelkaste do sivkaste boje po čemu se razlikuje od gomoljača s bjelkastim mesom, kao što su sredozemna gomoljača (Terfezia arenaria), sardinijska gomoljača (Terfezia olbiensis) i glatka bjelotrbuška (Leucogaster nudus).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je bjelkasta, oker ili sivkasto-oker; 3. meso je tvrdo, isprepleteno je širokim sterilnim bijelim žilicama, bjelkasto do oker-smeđe; 4. miris je blago aromatičan, kasnije je vrlo neugodan; 5. raste u kontinentalnim krajevima, podzemno u pjeskovitom tlu ispod akacije

Pachyphlodes melanoxantha - created in Norway by unknown

CRNOŽUTA GOMOLJAČA

Pachyphlodes melanoxantha (Tul. & C.Tul. ex Berk.) Doweld

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Pachyphlodes

Engleski naziv: Black Pachyphloeus

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, okruglasto ili bubrežasto, na bazi ima malo udubljenje u kojem se nalaze hife bazalnog micelija; površina je žuto-smeđa do crno-smeđa, formirana je od vidljivih piramidalnih bradavica, bradavice mogu biti okruglaste ili spljoštene, a mogu i otpasti, ispod njih je površina tamnooker, peridij je vidljiv i debeo 0.5 mm, na presjeku ima tamnosmeđi sloj i parehimsku strukturu.

Spore: Kuglaste, glatke, kasnije prekrivene šiljcima visokim 1.5-2.5 µm, prozirne, 13-16 µm.

Meso: Mramorirano, isprepleteno bijelo-žućkastim žilicama, najprije je žuto-zelenkasto, ubrzo postane žuto-smeđe, u starosti je crvenkasto-smeđe; miris je vrlo slab ili na guljenu koru jasena ili vrbe, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno proljeće i ljeto, podzemno, u bjelogoričnim šumama, osobito ispod hrasta cera (Quercus cerris).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je gomoljača vrlo rijetka. Na presjeku su plodnog tijela vidljive bijele okruglaste čahure. Po staništu i boji je slična vijugava mirisnica (Choiromyces meandriformis), koja je ne raste podzemno, već poluukopano i plodno joj tijelo uvijek napola proviruje iz tla.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je žuto-smeđa do crno-smeđa; 3. površina je prekrivena okruglastim ili spljoštenim piramidalnim bradavicama; 4. peridij je debeo 0.5 mm, tamnosmeđ; 5. meso je isprepleteno bijelo-žućkastim žilicama, žuto-zelenkasto, žuto-smeđe do crvenkasto-smeđe; 6. miris nije izražen; 7. raste podzemno u u bjelogoričnim šumama, obično ispod hrasta

Paragalactinia michelii - created in Norway by Reidun Braathen

MICHELLIJEVA ZDJELIČARKA

Paragalactinia michelii (Boud.) Van Vooren

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Paragalactinia

Plodno tijelo (apotecij): 3-9 (12) cm široko, prilično je veliko, najprije je u obliku šalice pa se raširi i spljošti poput zdjelice s vrlo kratkim bjelkastim stalkom; unutarnja je himenijalna površina glatka, malo je pahuljasta prema rubu, crvenkasto-smeđa s ljubičastom nijansom, vanjska je strana najprije žućkasta, kasnije je narančasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa, hrapava i zrnasta, rub je manje ili više valovit.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 13-17 x 7-9 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe, na prerezu ispušta bezbojnu vodenastu tekućinu, kasnije postane žućkasta; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do rujna, kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, po putevima i po opožarenim područjima na goloj zemlji.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je rijetka vrsta, a prepoznatljiva je po lijepoj narančasto-smeđoj boji i po tekućini koja curi na prerezu.

Paragalactinia succosa - created on November 2022 in University of Lausanne, Lausanne, Vaud, Switzerland by Claudia Pogoreutz

IZLUČUJUĆA ZDJELIČARKA

Paragalactinia succosa (Berk.) Van Vooren

Etimologija: Po tekućini koju ispušta.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Paragalactinia

Engleski naziv: Yellowing Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (3) cm široko, u obliku je nepravilne zdjelice ili šalice, naslonjeno je na zemlju, bez stalka; unutarnja je himenijalna površina glatka, bez sjaja, naborana je prema sredini, u početku je ljubičasto-smeđa, kasnije je žuto-siva, smeđa ili siva, vanjska je površina nešto svjetlija, žuto-siva, žuto-maslinasta ili siva, sitno je zrnasta, rub je neravan i uvijen prema unutarnjoj strani.

Spore: Eliptične, krupno bradavičave, s dvije uljne kaplje, prozirne, 14-15 x 7-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žućkasto, na prijelomu ili prerezu ispušta bijelu tekućinu, ubrzo postane žuto do žuto-zelenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima kao saprofit tla na zemlji između lišća, na glinenastom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je promjenljive boje, izblijeđuje, najprepoznatljivija je po tome što na prerezu ispušta karakteristično bijelo mlijeko koje ubrzo požuti.

Phylloscypha boltonii - created in Netherlands by Kees van den Dungen

TAMNOZRNATA ZDJELIČARKA

Phylloscypha boltonii (Quél.) Van Vooren & Hairaud

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Phylloscypha

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 cm široko, čašasto bez stručka; unutarnja je himenijalna površina glatka, tamnoljubičasta, kasnije smeđa; vanjska je površina svjetlije ljubičasto-smeđe boje, potpuno je prekrivena malim ljubičasto-crnkastim dlačicama karakterističnim za ovu vrstu; rub je valovit i nepravilan.

Spore: Eliptične, bradavičave, 16-18 x 8.3-9.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, ljubičasto; miriše na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće i jesen, u studenom i prosincu kao saprofit na primorskim obalnim dinama i bušicima (vegetacija Cistus spp.) na pjeskovitom tlu, te u ožujku i travnju na pjeskovitim prirodnim obalama rijeke Save, kao i po opožarenim površinama. U Hrvatskoj je pronađena na 4 lokaliteta: dva uz rijeku Savu na području grada Zagreba, jedan na otoku Braču i jedan na otoku Biševu.

Doba rasta: 3, 4, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova se vrsta nalazi na listi kritično ugroženih vrsta.

Phylloscypha phyllogena - created on May 2017 in Marsberg, Germany by Cordula Bernert

DORATASTO-ZBUNJUJUĆA ZDJELIČARKA

Phylloscypha phyllogena (Cooke) Van Vooren

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Phylloscypha

Engleski naziv: Common Brown Cup

Plodno tijelo (apotecij): 4-10 (13) cm široko, u mladosti je pravilnog oblika dublje šalice, kasnije je prošireno u obliku zdjelice bez stalka; unutarnja je himenijalna površina tamnoljubičasto-smeđa, tamnocrveno-siva ili tamnosmeđa s ljubičastom nijansom, relativno je glatka, vanjska je strana crveno-smeđa ili tamnocrveno-siva, boja je slična boji unutarnje površine, zrnasta je i ljepljiva, rub je tanak, oštar, savijen, raspucava se na lapove, sušenjem postaje crn.

Spore: Pravilno eliptične do vretenaste, sitno bradavičave, prozirne, 13.8-23 x 6.4-13 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Tanko, 2-4 mm debelo, lomljivo, bjelkasto je do ružičasto, u starosti je crvenkasto-smeđe, na prerezu curi vodenasta tekućina; miris je oštar, odbojan, a okus nije izražen, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po ravničarskim krajevima, u svim tipovima šuma, po parkovima, šljunčarama, šumskim stazama i uz puteve, na pjeskovitom ili pjeskovito-glinenom tlu, prvenstveno građevinskom, a često i na smeću gdje ima papira, voli toplija staništa, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sirova je vrlo otrovna i mora se termički obrađivati najmanje 8 minuta, a oštar miris tijekom termičke obrade brzo iščezava.

Napomena: Ova je vrsta nastala zbog konfuzije oko dosta slične dorataste zdjeličarke (Legaliana badia) od koje se razlikuje po tamnijoj unutarnjoj himenijalnoj površini s crvenkastom nijansom, oštrom odbojnom mirisu, rastu na ruralnim mjestima i crveno-smeđem mesu, dok je meso dorataste zdjeličarke crvenkasto-smeđe i raste u šumama.

Terfezia arenaria - created on April 2018 in Provincia di Carbonia-Iglesias, Italy by Davide Puddu

SREDOZEMNA GOMOLJAČA

Terfezia arenaria (Moris) Trappe

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Terfezia

Engleski naziv: Moroccan Desert Truffle

Plodno tijelo: 3-6 (8) cm široko, okruglasto je ili kruškoliko, na bazi ima kratki sterilni produžetak, glatko; najprije je bjelkasto, poslije postane žuto-smeđe, u starosti je crno-smeđe, peridij je često ispucan.

Spore: Kuglaste, grubo bradavičave ili tupo zvjezdaste, 25-46 x 25-40 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso (gleba): Inicijalno je bjelkasto, a poslije smećkasto, isprepleteno je s bjelkastim žilicama te ima mramorirani izgled, fertilne su zone nepravilno ograničene; miris i okus su na gljive.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto (ožujak - srpanj) podzemno u priobalnim mediteranskim područjima i na polupustinjskim terenima u unutrašnjosti, u sjevernoj Africi i Španjolskoj, osobito ispod hrastova i borova te u blizini biljaka iz roda sunčanica (Helianthemum spp.).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Sredozemna ili pješčana gomoljača poznata je iz antičkih vremena. Sakuplja se osobito na Cyrenaiki i na otoku Lesbosu, a dobro je poznata u islamskim zemljama pod imenom Terfaz. Primjerci ove gomoljače su se pojavili na determinaciji gljiva u gljivarskom društvu "Kamilo Blagaić" u Zagrebu, a doneseni su iz Maroka. Po staništu i boji su najsličnije sardinijska gomoljača (Terfezia olbiensis), koja ima bijelo-ružičasto meso, borchijev tartuf (Tuber borchii), kojem meso miriše na češnjak i siromašni tartuf (Tuber oligospermum), koji miriše na gljive ili gorke bademe.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je bjelkasta do žuto-smeđa; 3. površina je glatka; 4. meso je bjelkasto do smećkasto, isprepleteno je s bjelkastim žilicama; 5. miris mesa je na gljive; 6. raste podzemno u mediteranskim i polupustinjskim područjima ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća

Terfezia olbiensis - created in Spain by Críspulo Toledano Botella

SARDINIJSKA GOMOLJAČA

Terfezia olbiensis (Tul. & C.Tul.) Sacc.

Etimologija: Olbia. Po mjestu na Sardiniji, gdje je prvi put pronađena.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Terfezia

Plodno tijelo: 2-5 cm široko, prilično je pravilno, može biti okruglasto ili gomoljasto; peridij je isprva bjelkast i sitno bjelkasto maljav, kasnije je blijedoružičast, oker, ružičasto-smeđ, crvenkasto-smeđ do crvenkasto-crn, tanak, nije ga moguće odvojiti.

Spore: Kuglaste, sa šiljcima visokim 1-2 µm, 16-19 µm.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, poslije je sivkasto-ružičasto, u starosti je maslinastozeleno s bijelo-ružičastim žilicama; miris je slab, karakterističan, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u proljeće i kasno ljeto podzemno u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, osobito ispod nakupljenog lišća u šumama hrasta i šumama bora, u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po staništu i boji su slične sredozemna gomoljača (Terfezia arenaria), kojoj je meso prošarano bijelim, a ne ružičastim žilicama, te borchijev tartuf (Tuber borchii), kojem meso slabo miriše na češnjak.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je bjelkasta do crvenkasto-smeđa; 3. meso je bijelo do sivkasto-ružičasto; 6. miris mesa nije izražen; 7. raste podzemno u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, u mediteranskim područjima

LJUBIČASTA KRUNAŠICA

Sarcosphaera coronaria (Jacq.) J.Schröt.

Etimologija: coronarius (lat.) = dio krune. Po obliku i rascijepljenom rubu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Sarcosphaera

Engleski naziv: Violet Crowncup

Plodno tijelo (apotecij): 3-14 (18) cm široko, isprva je u obliku poluukopane zatvorene šuplje kugle, zatim se poluloptasto ili čašasto otvori, kasnije se zvjezdasto raspuca na trokutaste lapove, poput krune, unutarnja je himenijalna površina mesnatoružičasta ili ljubičasta, u starosti je ljubičasta ili ljubičasto-smeđa, skoro je glatka ili je lagano baršunasta, vanjska je strana prekrivena kožastim ovojem bijele ili blijedoljubičaste boje, stručak ne postoji ili je jedva izražen, u obliku je korijena.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 11.9-22 x 5.2-9 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, tvrdo, krhko, voštano, hrskavičasto, slabo je elastično, žilavo, debelo je 0.5 cm; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće ili uglavnom ljeti, u većim skupinama, ali ne u velikoj množini, po nizinskim predjelima, a u višim planinskim predjelima tek u kolovozu, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama (bor, smreka); nije česta vrsta. Primjerci na slici pronađeni su polovicom svibnja u borovoj šumi u selu Zelovo pokraj Sinja.

Doba rasta: 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog tvrdog mesa i teške probavljivosti, a sirova je jako otrovna i uzrokuje teške gastrointestinalne poremećaje kao i rani hrčak (Gyromitra esculenta). Kuhanjem toksini ispare pa je prije upotrebe treba kuhati najmanje 20 minuta, odliti vodu i gljive oprati čistom vodom. Nije preporučljiva za konzumiranje.

Napomena: Nedovoljno iskusan sakupljač mogao bi je zamijeniti s drugim smeđim krunašicama ili s praznom puharom. Karakteristična je ljubičasta boja trusišta na unutarnjoj površini čašice. Smatra se najvećom gljivom čašastog oblika i obično se lako identificira.

Ascobolus behnitziensis - created in Netherlands by Laurens van der Linde

RASPUCANONOGA BALEGARKA

Ascobolus behnitziensis Kirschst.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Ascobolaceae / Ascobolus

Plodno tijelo (apotecij): 3-10 mm široko, najprije je kuglasto zatvoreno, zatim je otvoreno, u starosti je potpuno izravnato i zdjelasto; unutarnja je himenijalna strana maslinastosmeđa, kasnije je tamnije do crno-smeđe boje, vanjska je strana maslinastosmeđa, s ljepljivom glazurom, rub je oštar.

Spore: Eliptične, s debelim su i visokim gustim mrežastim grebenima, 15-26 x 9-16 µm; otrusina je tamnosmeđa do tamnoljubičasta.

Meso: Tanko i skoro nepostojeće, voštano, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do lipnja, te od listopada do studenog, kao saprofit na golom ili humusnom, više ili manje pjeskovitom i muljevitom tlu, uz rijeke i potoke, u grmljacima vrba, rjeđe u miješanim šumama na rubovima šumskih puteva. Kod nas je pronađena na tri lokaliteta s ovom vrstom, uz rijeku Savu u okolici Zagreba, rijeku Kupu u okolici Vukove Gorice te u Gorskom kotaru. 

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.

Ascobolus epimyces - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

MASLINASTA BALEGARKA

Ascobolus epimyces (Cooke) Seaver

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Ascobolaceae / Ascobolus

Plodno tijelo (apotecij): U obliku zdjelice ili čašice, izravno izrasta iz supstrata, izravna se na vrhu poput diska; zelenkasto-žute, zatim maslinaste boje, gornja himenijalna površina je nešto bljeđe boje.

Spore: Široko vretenaste, 20 x 10 µm; otrusina je tamnosmeđa do tamnoljubičasta.

Meso: Tanko i skoro nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od svibnja do studenog kao saprofit na trajno vlažnom humusnom tlu s ostacima trulih listova hrasta, bukve, bora i jele, na rubovima šumskih puteva ili uz prirodne obale kontinentalnih slatkovodnih tekućica te uz morske obale na sredozemnom području sa šumama primorskog bora (Pinus pinaster). Kod nas je poznat samo jedan lokalitet s ovom vrstom, uz rijeku Savu u okolici Zagreba. 

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

Caloscypha fulgens - created on April 2019 in Москва, Russian Federation by Иван Матершев

BLISTAVA ZDJELIČARKA

Caloscypha fulgens (Pers.) Boud.

Etimologija: fulgens (lat.) = sjajno, blistavo, briljantno. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Ascomycetes / Pezizales / Caloscyphaceae / Caloscypha

Engleski naziv: Golden Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-6 (8) (15) cm širok, najprije je polukuglasto pa prilično rašireno; unutarnja, himenijalna površina je žuto-narančasta, narančasta ili crveno-narančasta, te s mjestimičnim zelenkastim ili plavo-zelenim pjegama i sjajna; vanjska je površina žuta, lješnjaksmeđa ili maslinasto-smeđa, te maljava i zrnasta; nema stručka već je izravno spojeno sa supstratom.

Spore: Gotovo kuglaste, glatke, prozirne, 5.5-7 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, vrlo je lomljivo, voštano, žućkasto, prozirno, na presjeku postane zelenkasto-žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do lipnja, ovisno o podneblju, samo u gorskim krajevima, kao saprofit tla u crnogoričnim i miješanim šumama s različitim vrstama jele, smreke i bora, te u grmlju, najčešće na vapnenastom tlu; nespolni stadij živi na sjemenkama jele, smreke i bora. U Hrvatskoj je poznata s petnaest lokaliteta, na području Gorskog kotara, Like i Hrvatskog zagorja, isključivo u šumama s jelom.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Iako je jestiva, smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Međutim, pojedini gurmani tvrde da ova zdjeličarka daleko najkvalitetnija vrsta.

Napomena: Razlikuje se od sličnih vrsta iz rodova Lamprospora i Pulvinula koje su nešto manjih dimenzija i na prerezu ne pozelene. Slična ljubičasta krunašica (Sarcosphaera coronaria) u mladosti izgleda poput šuplje bjelkaste kugle, a kasnije se plodno tijelo na sredini krunasto raspuca i ukaže se baršunasta unutrašnjost sivo-ljubičaste ili smeđo-ljubičaste boje, naraste od 5-15 cm široko. Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

BOROVA BODLJOČAŠKA

Desmazierella acicola Lib.

Etimologija: acicola (lat.) = stanovnik na iglicama, odnosno igličastom lišću bora i drugog crnogoričnog drveća i grmlja. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Chorioactidaceae / Desmazierella

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (4) mm široko, čašastog je, okruglastog ili zdjelastog oblika; tamnosmeđe, izvana je crno-smeđe do postojane crne boje, dlačice su 0.2 mm duge.

Stručak: Vrlo je kratak ili nepostojeći.

Spore: Eliptične, 15-21 x 9-12 µm; mješinice su široke, cilindrične, 200-250 x 12-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo nepostojeće, tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od siječnja do svibnja kao saprofit na starim, vlažnim i plijesnivim otpalim oglicama različitih vrsta borova u gorskim šumama te u nasadima šumskog i crnog bora. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na planini Medvednici.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nalazi se na listi ugroženih vrsta.

Otidea alutacea - created in Norway by unknown

DVOBOJNA UŠKA

Otidea alutacea (Pers.) Massee

Etimologija: alutaceus (lat.) = boje kože. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Otideaceae / Otidea

Engleski naziv: Tan Ear

Plodno tijelo (apotecij): 2-9 (11) cm široko, u obliku je stisnute šalice ili čašice, valovito, nije otvoreno poput uha, zatvoreno je i rascijepljeno na dva režnja ili su režnjevi zbijeni jedan uz drugi; unutarnja je himenijalna površina okerasta, zatim je smeđa ili tamnosmeđa, bez sjaja, vanjska je površina nešto svjetlija, kasnije blijedi u svijetlosmeđu, sitno je zrnasta, baza je bijela i s micelijskim vlakancima.

Spore: Eliptične, izdužene, glatke, s dvije uljne kaplje, 12-17.5 x 6-9 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Prilično je žilavo, lomljivo, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uglavnom busenasto, a rijetko pojedinačno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, obično šumama smreke, i po rubovima šuma, na pjeskovitom tlu; rijetka je vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Biti na oprezu s ovom vrstom jer sadrži vrlo male količine toksina giromitrina koje su obično bezopasne. 

Napomena: Razlikuje se od drugih rodova mješinarki po karakterističnom apoteciju koji je uvijek lateralno rascijepljen.

OBIČNA UŠKA

Otidea bufonia (Pers.) Boud.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Otideaceae / Otidea

Engleski naziv: Toad's Ear

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (4) cm široko i 3-6 cm visoko, u obliku je rascijepljene šalice ili uha, na jednoj je strani rascijepljeno, vrlo je nepravilno i dugo je vremena s uvrnutim rubovima; unutarnja je himenijalna površina glatka, maslinasto-smeđa, cimetastosmeđa, crveo-smeđa ili tamnosmeđa, sitno je bradavičava i jako naborana; vanjska je strana najprije oker, kasnije je smeđa, crveno-smeđa, ljubičasto-smeđa ili tamnosmeđa.

Stručak: Kratak, bjelkast, sužava se prema vrhu.

Spore: Vretenaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 13-15.7 x 6.1-7.1 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Bjelkasto je do svijetlosmeđe, lomljivo; miriše slabo na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, osobito ispod hrastova ili smreka, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Vjerojatno sadrži vrlo male količine toksina giromitrina koje su obično bezopasne.

Napomena: Za sličnu se vrstu Otidea grandis navodi da je himenijalna površina žuto-oker i da je kratki stručak prekriven bijelim maljama. Po izgledu plodnog tijela je slična smeđa uška (Otidea cochleata) koja je nešto manja te ima veće spore (16-19 x 9-11 µm), račvaste parafize su joj račvaste i jako zakrivljene na vrhu.

Otidea cantharella - created in Finland by Tapio Kekki

MALA ŽUTOUŠKA

Otidea cantharella (Fr.) Quél.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Otideaceae / Otidea

Engleski naziv: Cupped Ear

Plodno tijelo (apotecij): 2-6 (8) cm široko i 1-5 cm visoko, najčešće je postrance rascijepljeno, nema jasan oblik uha ili čašice, rub je uvijen prema unutarnjoj strani; unutarnja je himenijalna strana glatka i svijetle limunastožute boje, nema crvenkastih pjega, vanjska je strana hrapava i iste boje.

Stručak: Kratak, baza je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 10-13 x 5-6 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, osobito ispod bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a vjerojatno sadrži vrlo male količine toksina giromitrina koje su obično bezopasne ako se gljiva temeljito termički obradi.

Napomena: Mala žutouška raste na istome staništu i u isto vrijeme sa sličnom velikom žutouškom (Otidea onotica). Spomenuta je žutouška znatno veća i na himenijalnoj površini ima crvenkaste pjege. Vrlo je slična i žilasta uška (Otidea phlebophora), međutim ona raste isključivo u crnogoričnim šumama, osobito ispod smreka ili jela.

Otidea cochleata - created in Spain by Jesús Carrizo

SMEĐA UŠKA

Otidea cochleata (L.) Fuckel

Etimologija: coclea (lat.) = puž. Po veoma kovrčastom obliku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Otideaceae / Otidea

Engleski naziv: Brown Ear

Plodno tijelo (apotecij): 2-11 (15) cm široko, mesnato, bez stručka, nepravilnog je oblika, izgleda poput stisnute čašice, uzdužno se sve do zemlje iscijepa na latice ili režnjeve koji su poput svežnja, rub je uglavnom jako uvijen prema unutarnjoj strani; unutarnja je himenijalna površina smeđa ili tamnosmeđa; vanjska je strana svijetlosmeđa, smeđa, crvenkasto-smeđa ili ljubičasto-smeđa, glatka, jednim je dijelom s anastomozirajućim rebrima.

Spore: Eliptične, duguljaste, s dvije uljne kaplje, 12-17 x 5.5-7.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Oker je do smećkasto, žilavo, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u brojnim skupinama i busenasto, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, te na opožarenim područjima, na zemlji između lišća i mahovine.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Neki izvori navode da može sadržavati vrlo male količine toksina giromitrina koje su obično bezopasne.

Napomena: Prepoznatljiva je po mikroskopskim karakteristikama, te po prilično neobičnom izgledu kovrčavog apotecija uhastog oblika.

Otidea onotica - created in Finland by Jarkko Korhonen

VELIKA ŽUTOUŠKA

Otidea onotica (Pers.) Fuckel

Etimologija: onos (gr.) = magarac + ous (gr.) = uho. Po obliku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Otideaceae / Otidea

Engleski naziv: Hare's Ear

Plodno tijelo (apotecij): 1-7 (9) cm široko i 3-8 (11) cm visoko, oblika je zdjelice ili nepravilnog uha s bočnim urezom po cijeloj dužini, sužava se na bazi, skoro korjenasto; unutarnja je himenijalna strana glatka, bjelkasta, žuto-oker ili svijetlosmeđa, često je s crvenkastim odsjajem, ponekad s malim crvenkastim mrljama; s vanjske je strane brašnast, žuto-oker, gladak, rub je kovrčast i često uvijen prema unutrašnjoj površini; na bazi je bijel i malo narebran.

Spore: Široko eliptične, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 10.5-14.3 x 4.8-7.5 µm; otrusina je bjelkasta do kremasto-žuta.

Meso: Tanko, prilično je elastično, žilavo, lomljivo, žuto-smeđe je do svijetlosmeđe; miris je oštar na gljive, a okus je slatkast na bademe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, rijetko pojedinačno, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, u mahovini, voli suho i pjeskovito tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, prvenstveno zbog dobrog okusa. Nažalost, pronađene su male količine toksina giromitrina, ali u neznatnim količinama pa gljivu prije uporabe treba dobro termički obraditi ili osušiti kako bi i te male količine giromitrina isparile.

Napomena: Dio je skupine s nešto konzistentnijim mesom, za razliku od skupine gdje se nalazi žilasta tavica (Disciotis venosa) kojoj je meso tvrdo i lomljivo. Ime je dobila po karakterističnom obliku koji podsjeća na uho. Od ostalih je vrsta iz roda Otidea slična smeđa uška (Otidea cochleata) koja je u obliku gnijezda, s vanjske strane je smeđa i glatka, a s unutarnje smeđa ili tamnosmeđa, raste zbijeno s drugim plodnim tijelima. Ima dosta gljiva koje su sličnog oblika, ali s gledišta jestivosti uglavnom nisu interesantne.

Otidea propinquata - created in Finland by Tapio Kekki

JELOVA UŠKA

Otidea propinquata (P.Karst.) Harmaja

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Otideaceae / Otidea

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko i 2-4 cm visoko, u obliku je izduženog lista, nasuprotni su rubovi nepravilni i preklapaju prorez s jedne strane; unutarnja je himenijalna površina glatka, smeđa, često s narančastom nijansom; vanjska je strana glatka i iste boje, rub je nepravilan, valovit i prorezan.

Stručak: Kratak i ponekad teško prepoznatljiv, bijel od pamučaste dekoracije.

Spore: Eliptične, izdužene, glatke, prozirne, 18.6-20.2 x 9.6-11 µm; mješinice su valjkaste, nisu zakrivljene, sadrže 8-spora.

Meso: Vrlo krhko, voštano, narančasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u miješanim i crnogoričnim šumama gorskog pojasa u simbiozi s različitim vrstama jela i smreka. U Hrvatskoj je vezana za šume s jelom, a poznata je s dva lokaliteta, u okolici Vrbovskog i u okolici Otočca.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Na prvi bi se pogled mogla pomiješati s dvobojnom uškom (Otidea alutacea), koja je ipak 7 cm viša, ali je istog oblika s manje ili više intenzivnom smeđom himenijalnom površinom te svjetlijom i voštanom vanjskom površinom. Također ima znatno manje spore. Nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

NARANČASTOCRVENA ZDJELIČARKA

Aleuria aurantia (Pers.) Fuckel

Etimologija: aurantio (lat.) = narančasto. Po narančastoj boji.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Aleuria

Engleski naziv: Orange Peel Fungus

Plodno tijelo (apotecij): 1-10 (12) cm široko, tanko, prvo je zdjeličasto, zatim nepravilno i valovitia ruba, na osnovi gotovo da nema stalka; unutarnja strana je žuta, žuto-narančasta, svijetlonarančasta ili narančasto-crvena i glatka, vanjska je sterilna strana nešto svjetlija, blijedoružičasta i zrnasta; himenij se nalazi na unutarnjoj strani i na dodir izbaci oblačić lebdjećih spora.

Stručak: Vrlo kratak ili ne postoji, već je samo u obliku korijenčića.

Spore: Eliptične do vretenaste, mrežasto ornamentirane, 17-25 x 9-11 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Voštano, tanko, ružičasto ili narančasto-žuto, čvrsto; miris nije izražen, a okus je blag ili nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u svežnjićima, kao saprofit tla u šumama, vrtovima, parkovima, uz ceste, na travnjacima, na golom suhom tlu, često na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Nema nikakvog okusa, ali je jestiva sirova, a pomiješana sa šećerom i likerom predstavlja pravi gljivarski specijalitet.

Napomena: Po obliku i boji je veoma slična chaterijeva zdjeličarka (Melastiza chateri), koja je do 2 cm široka, vanjska i unutarnja površina su iste boje, a rub je sa sitnim dlačicama, blistava zdjeličarka (Caloscypha fulgens), koja naraste do 15 cm široko, vanjska je površina svjetlija, maljava i zrnasta, te zvjezdani tanjurić (Pulvinula convexella), koji je do 3 cm širok, a vanjska je strana glatka i nešto svjetlija.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je zdjeličasto, nepravilno, valovitog ruba; 2. unutarnja je strana narančasta do narančasto-crvena, a vanjska nešto svjetlija, blijedoružičasta; 3. stručak je vrlo kratak ili ne postoji

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1751. Narančastocrvena zdjeličarka (Aleuria aurantia (Fr.) Fuckel)

2. Aleuria aurantia (Pers.) Fuckel. 2023. https://www.gbif.org/species/5258678

Aleuria boudieri - created in Spain by Mikel Tapia

JARKOCRVENA TANJURICA

Aleuria boudieri (Höhn.) J.Moravec

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Aleuria

Klobuk (apotecij): 0.5-1.2 cm je širok, u obliku zdjelice; unutarnja strana je crvena do crna, crveno-narančasta, a vanjska strana je približno iste boje, odmah ispod ruba se nalazi tanki prsten crno-smeđih dlačica koje ne prelaze rub.

Stručak: Gotovo da i ne postoji, raste izravno iz tla.

Spore: Eliptične, prozirne, 16-17 x 9.5-10.5 µm; mješinice 250-290 x 14-16 µm, cilindrične, s 8 spora u nizu, suženi prema osnovi; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, krhko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od srpnja do listopada u kontinentalnim gorskim krajevima, a na sredozemnom području u siječnju, samo na golom šumskom tlu, uz rubove puteva i staza na obalama slatkovodnih površina u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Delnica.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su boje chaterijeva zdjeličarka (Melastiza chateri), koja je mnogo većih dimenzija, žutocrvena tanjurica (Melastiza flavorubens), šiljatosporna tanjurica (Ramsbottomia asperior), cejpijeva tanjurica (Scutellinia hirta), tikvastoparafizna tanjurica (Scutellinia olivascens), dugodlaka trepavičarka (Scutellinia pilatii), trepavičava tanjurica (Scutellinia scutellata), čekinjasta tanjurica (Scutellinia setosa), kvrgavosporna tanjurica (Scutellinia trechispora) i sjenovita tanjurica (Scutellinia umbrorum). Većinu je malih tanjurica nemoguće međusobno razlikovati bez mikroskopske analize spora.

Najvažnije za determinaciju: 1. zdjeličasto plodno tijelo do 1.2 cm široko; 2. unutarnja i vanjska strana su narančaste do narančasto-crvene boje; 3. rub je sa sitnim dlačicama; 4. stručak ne postoji

IZMETNA ZDJELIČARKA

Cheilymenia fimicola (Bagl.) Dennis

Etimologija: fimus (lat.) = izmet + cola (lat.) = stanovnik. Po rastu na izmetu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Cheilymenia

Plodno tijelo (apotecij): 4-10 (12) mm široko, u obliku je zdjelice ili diska, bez stalka, izravno se naslanja na supstrat; unutarnja je himenijalna površina žuto-smeđa, žuto-narančasta do narančasta, rub je dlakav.

Spore: Eliptične, 12-15 x 6-7 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u velikim skupinama, kao saprofit na kravljem, konjskom ili jelenjem izmetu, te također na trulom jelenjem krznu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je sitna mješinarka i teško se sa sigurnošću determinira samo na temelju makroskopskih značajki.

ZRNATA ZDJELIČARKA

Cheilymenia granulata (Bull.) J.Moravec

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Cheilymenia

Engleski naziv: Cowpat Gem

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 (5) mm širok, u obliku je zdjelice ili diska, bez stalka, izravno se naslanja na supstrat; unutarnja je himenijalna površina žuto-narančasta do narančasta, zrnasta.

Spore: Eliptične, 13-17.5 x 6-9.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u velikim skupinama, kao saprofit na kravljem izmetu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je sitna mješinarka i teško se sa sigurnošću determinira samo na temelju makroskopskih značajki.

Geopyxis carbonaria - created in Estonia by Urmas Kaja

UGLJENSKI PEHAR

Geopyxis carbonaria (Alb. & Schwein.) Sacc.

Etimologija: carbonarius (lat.) = ugljeno. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Geopyxis

Engleski naziv: Stalked Bonfire Cup

Klobuk (apotecij): 0.6-1.5 (2) cm širok, u obliku je šalice; unutarnja je konkavna površina žuto-oker, oker, narančasto-oker, svijetlosmeđa do tamnosmeđa; vanjska je površina blijedoružičasta, sitno je brašnasta; rub je bjelkast, uvijek je sitno nazubljen i raspucan.

Stručak: Oko 1.5 cm visok i 1-2 mm debeo, slabašan, valjkast, gladak, korjenast, bjelkast je ili žućkasto-smećkast.

Spore: Usko eliptične i s oštrim krajevima, bez grlića, glatke, prozirne, 11-17 x 6-9 µm; mješinice 180-250 x 10-11 µm; parafize su slabašne i lagano batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosmeđe ili oker-smeđe, lomljivo, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u svim tipovima šuma i po opožarenim terenima na pougljenisanim ostacima drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sitna je gljiva karakteristična po svom neobičnom čašastom obliku, te staništu na zemlji s pougljenisanim ostacima drva.

SVIBANJSKA ŽUTOČAŠKA

Geopyxis majalis (Fr.) Sacc.

Etimologija: geopyxis (lat.) = zemljana kutija, majalis (lat.) = u odnosu na mjesec svibanj.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Geopyxis

Klobuk (apotecij): 0.3-1.5 cm širok, u mladosti je kuglast, kasnije otvoren i spljošten u obliku šalice, lomljiv; unutarnja je himenijalna površina glatka, narančaste boje; vanjska je površina malo svjetlija, ali zadržava bjelkasto-narančastu boju, rub je uvijek nazubljen, zakrivljen prema gore i istaknute bijele boje.

Stručak: Sitan ili skoro nepostojeći.

Spore: Eliptične, glatke, 14-16 x 6-8 µm; mješinice su veličine do 260 x 10 µm; parafize su valjkaste, uopće nisu proširene na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko i krhko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i jesen u kontinentalnom dijelu, a sredozemnom području od studenog do travnja, na pjeskovitom i vapnenastom tlu s mahovinom, uz rubove šumskih puteva i staza u crnogoričnim i miješanim šumama i na primorskim pješčanim dinama, vjerojatno u simbiozi s crnogoričnim vrstama drveća. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, u Gorskom kotaru, iz okolice Vrbovskog i Mrkoplja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

Tarzetta catinus - created in Finland by Petri Roponen

MJEHURASTA ČAŠICA

Tarzetta catinus (Holmsk.) Korf & J.K.Rogers

Etimologija: catinus (lat.) = korito, lavor. Po obliku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Tarzetta

Engleski naziv: Greater Toothed Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 (6) cm široko, u obliku je čašice ili pehara pravilnog ruba s vrlo kratkim stalkom; unutarnja je himenijalna površina glatka, krem-žuta, žuto-oker, oker do svijetlosmeđa, dok je vanjska strana gruba, prekrivena je sitnim bijelim zrncima ili je lagano vlaknasta, osobito prema bazi, rub se postepeno uvija prema unutarnjoj strani, u starosti je rascijepljen i nazubljen.

Stručak: Vrlo je kratak, žuto-smeđ, prema dnu je bjelkast.

Spore: Eliptične, 20-25 x 11-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, lomljivo, svijetložuto, žuto-smeđe, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima na tlu i na krupnijim drvnim ostacima, najčešće bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Najčešće raste između suhog lišća ispod bukve. Vanjska je površina dekorirana i prilično karakteristična, a rub čašice je ponekad nepravilan i valovit.

Tarzetta cupularis - created in Finland by Tapio Kekki

MJEHURASTA BAČVICA

Tarzetta cupularis (L.) Svrček

Etimologija: cupola (lat.) = mala bačva, bačvica. Po obliku.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Tarzetta

Engleski naziv: Toothed Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (4) cm široko, najprije je skoro zatvoreno i kuglasto, zatim se otvori, u obliku je visoke čašice ili zdjele, zadebljano je poput bačve, na bazi se nalazi vrlo kratki stalak ili on uopće ne postoji; unutarnja je himenijalna površina skoro glatka, svijetlosmeđa, na sredini je bjelkasta do žućkasta, vanjska je površina oker boje, bijelo zrnasto-brašnasta, na dnu je ponekad sa micelijskim nitima, rub je jasno nazubljen.

Spore: Eliptične, glatke, 19-21 x 12-15 µm; mješinice 280-360 x 15-16 µm, veoma su stanjene ili u obliku stopala.

Meso: Tanko, tanje je od 1 mm, tvrdo, lako je lomljivo, voštano, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi ili su ugodni.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u kolonijama, u svim tipovima šuma, vrtovima, jarcima, na nasipima uz putove i lončanicama za cvijeće, kao saprofit tla na pjeskovitom i glinenastom tlu, uglavnom na mahovini, a nekad i na goloj zemlji; veoma je rasprostranjena u svim krajevima i oko Zagreba.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična mjehurasta čašica (Tarzetta catinus) koja je većih dimenzija i nešto izraženije čašasta.

CHATERIJEVA ZDJELIČARKA

Melastiza chateri (W.G.Sm.) Boud.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Melastiza

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-0.9 (2) cm široko, u obliku je male zdjelice; unutarnja je himenijalna površina žuto-narančasta, narančasta, crvena ili narančasto-crvena, a vanjska je površina iste boje, rub je dekoriran sitnim i jedva uočljivim tamnim dlačicama.

Spore: Eliptične, grubo mrežaste, 16-18 x 9-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla izvan šuma, po rubovima putova, na vlažnim terenima, voli pjeskovito i glinenasto tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Malena je rastom, u obliku je male zdjelice narančasto-crvene boje i najčešće se pronađe na goloj zemlji uz putove ili šumske staze, iste je boje i na vanjskoj i na unutarnjoj strani, samo što je eventualno vanjska strana nešto blijeđa. Lako se zamijeni sličnim vrstama pa je zbog sigurne determinacije potrebna mikroskopska analiza spora.

Melastiza flavorubens - created in Estonia by Bellis Kullman

ŽUTOCRVENA TANJURICA

Melastiza flavorubens (Rehm) Pfister & Korf

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Melastiza

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-0.9 (1) cm širok, u mladosti je gotovo okruglasto i zatvoreno, kasnije je čašasto, u starosti je spljošteno u obliku diska, nema stručka, izravno je spojeno na supstrat; unutarnja je himenijalna površina glatka, crvenkasta je do žuto-narančasta, izvana je iste boje, rub je prekriven tamnim, sitnim žuto-smećkastim uraslim dlačicama (pseudodlačice su dimenzija oko 20-100 x 9-15 µm), nije zadebljan ili podvijen, ali je nepravilno ispresavijan.

Spore: Eliptične glatke, 14.8-17 x 7.4-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, voštano, žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, pojedinačno ili skupno, na vlažnom golom šumskom tlu uz rubove puteva i staza, u bjelogoričnim i miješanim šumama, na glinenastom tlu, mikrostaništu nastalom stalnim ljudskim i/ili životinjskim utjecajem (npr. gaženjem, ležanjem, lakim prijevozom, izvlačenjem trupaca), ali u mjeri koja ne uzrokuje snažnije erozivne procese; rijetka je vrsta. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, iz okolice Vrbovskog i s planine Medvednice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

Plicaria carbonaria - created in Norway by unknown

UGLJENASTA ZDJELIČARKA

Plicaria carbonaria Fuckel

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Plicaria

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 (4) cm široko, u mladosti je u obliku nepravilnog pehara bez stalka, kasnije se raširi poput diska; unutarnja je himenijalna površina crvenkasto-smeđa, ljubičasto-smeđa, ružičasto-smeđa, tamno0smeđa ili gotovo crna i bez sjaja; vanjska je strana crvenkasto-smeđa, ljubičasto-smeđa ili tamnosivo-smeđa, rub je vijugav i u početku uvijen prema unutarnjoj površini.

Spore: Kuglaste, grubo šiljato-bradavičave, 12-15 µm; otrusina je promjenjive boje, bijela do smećkasta.

Meso: Tanko, prilično tvrdo, lomljivo, smećkasto, prozirno; miris nije osobito izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit u svim tipovima šuma, na opožarenom tlu i uz pougljenisane drvne ostatke, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ugljenasta se zdjeličarka lako može zamijeniti sa sličnom smeđocrnom zdjeličarkom (Lamprospora trachycarpa) koja također raste od listopada do kraja svibnja na opožarenom tlu. Njezina je himenijalna površina najprije smeđa, a poslije postane crnkasta, mješinice su duge 200-250 µm i debele 14-18 µm. Spore su najprije prozirne, a poslije postanu blijedosmeđe, okruglastog su oblika i velike su 11-15 µm te su prekrivene sitnim prozirnim bradavicama. Prema iznesenim podacima, jedna bitna razlika očituje se u veličini šiljaka, odnosno u sitnim bradavicama na sporama.

Plicaria endocarpoides - created in Finland by Allar Antson

OKRUGLOSPORNA ZDJELIČARKA

Plicaria endocarpoides (Berk.) Rifai

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Plicaria

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 (4) 6 cm široko, ubrzo se otvori i raširi, u obliku je čašice bez stalka; unutarnja je himenijalna površina smeđa, tamnosmeđa do crno-smeđa, vanjska je površina malo svjetlija, smeđa i bradavičava.

Spore: Kuglaste, glatke, prozirne, 7.5-10 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smećkasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasnu jesen i zimu kao saprofit tla po crnogoričnim šumama, voli šume bora, te po opožarenim terenima, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova je mješinarka karakteristična po svom staništu, a raste po opožarenim terenima s ljubičastom zdjeličarkom (Geoscypha violacea) i ugljenskim peharom (Geopyxis carbonaria), kao i brojnim drugim mješinarkama koje također rastu na istom staništu.

VELEMJEHURASTA TANJURICA

Anthracobia macrocystis (Cooke) Boud.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Anthracobia

Engleski naziv: Charcoal Goldeneye

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 mm široko, u mladosti polukuglasto, ali se uskoro raširi i sliči disku ili plitkom tanjuriću, plodno tijelo na osnovi nema batrljak, nego izravno raste na supstratu; gornja himenijalna površina blago hrapava i narančasta do crvenkasto-narančasta; vanjska sterilna strana nešto je bljeđa i obrasla smeđim čupercima hifa.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, imaju dvije velike uljne kaplje, 16-18 x 8-9 µm; mješinice su valjkaste, duge oko 160 µm i debele 15 µm, sadrže 8 spora u jednom redu; parafize su valjkaste i pregrađene te na vrhu zadebljane kao toljaga; hife s vanjske strane plodnog tijela slične su tupoj toljazi, a mogu biti 26-60 µm duge i 10-15 µm debele.

Meso: Tanko, gotovo nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od svibnja do listopada, u mnogobrojnim zbijenim skupinama, na opožarenom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Tanjurice roda Anthracobia bitno se razlikuju od tanjurica roda Scutellinia po obliku hifa koje se nalaze s vanjske, sterilne strane plodnog tijela. Tanjurice roda Scutellinia imaju s vanjske strane plodnog tijela oštre smeđe dlačice, a naša opisana tanjurica ima čuperke slijepljenih hifa čiji su vrhovi tupo zaobljeni. Tanjuricama roda Anthrocobia sliče tanjurice roda Pyronema, no, one nemaju ni dlačice ni čuperke na vanjskoj strani plodnog tijela. Spomenute tanjurice roda Pyronema također rastu na opožarenim mjestima.

Anthracobia maurilabra - created on May 2018 in Enumclaw, WA, USA by Leah Bendlin

CRNORUBNA TANJURICA

Anthracobia maurilabra (Cooke) Boud.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Anthracobia

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 mm širok, u mladosti polukuglast, ali se uskoro raširi i sliči disku, plodno tijelo na osnovi nema batrljak, nego izravno raste na supstratu; gornja himenijalna površina blijedo žuta ili blijedo oker i malo udubljena; vanjska sterilna strana ima istu boju, ali je punktirana sa smeđim čupercima sličnim dlačicama, odnosno slijepljenim hifama; rub je uvijek uzdignut te izrazito smeđe odvojeno čupkast.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, imaju dvije velike uljne kaplje, 19-20 x 8-9 µm; mješinice su valjkaste, 170-190 µm duge i 19 µm debele, sadrže 8 spora u jednom redu; parafize su cilindrične, pregrađene i račvaju se, a na vrhu su zadebljane; čuperci (dlačice) su tamnosmeđi i 50-90 µm dugi, dlačice su višestruko pregrađene, slijepljene i glatke i na vrhu nisu šiljate, nego su tupo zaobljene.

Meso: Tanko i gotovo nepostojeće.

Stanište: Raste od kolovoza do listopada, na opožarenim mjestima i na ostacima karboniziranog drva.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Samo je jedna od brojnih mješinarki koje rastu na požarištima i na karboniziranim ostacima drva. No, opisana tanjurica je lako prepoznatljiva zbog blijedog žutog i blijedo oker himenija i posebice zbog slijepljenih smeđih čuperaka vidljivih na rubu apotecija.

Byssonectria deformis - created on May 2019 in Kassel, Germany by Cordula Bernert

GLATKA ZDJELIČARKA

Byssonectria deformis (P.Karst.) U.Lindem. & M.Vega

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Byssonectria

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 mm širok, raširen, konkavan, ulegnut na sredini, izravno je spojen na supstrat, žuto-narančast, narančast do crven, vanjska je strana maljava od nitastih, bjelkastih, savitljivih dlačica, rub je erodirano-nazubljen.

Spore: Vretenaste, duguljaste, s dvije veće i nekoliko sitnijih uljnih kaplja, 17-24 x 8-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, bezbojno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, u mnogobrojnim kolonijama, kao saprofit tla u vlažnim tresetnim šumama na zemlji, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, boji i staništu.

Genea verrucosa - created in Spain by Aurelio García Blanco

NEPRAVILNA KOMORNICA

Genea verrucosa Vittad.

Engleski naziv: Warted Genea

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Genea

Plodno tijelo: 1-2 (3) cm široko, nepravilno, zatvoreno, peridij je izbrazdan poput površine ljudskog mozga, tamnosmeđ do crnkasto-smeđ, skoro crn, površina je neravnomjerno obrasla gustim, sitnim i grubim crvenkastim bradavicama, unutarnji je himenijalni dio nepravilno šupalj i bjelkast.

Spore: Kuglaste do lagano eliptične, bradavičave, 5-12 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, tvrdo, elastično, voštano, tamnosmeđe do crno-smeđe; miriše na plijesan, a okus je bljutav.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno po nekoliko primjeraka, poluukopana u zemlji (samo vrh viri iz zemlje), u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta, bukve i kestena te ispod bukve ili hrasta te u crnogoričnim šumama bora, na vapnenastom i silikatnom tlu, voli mediteranska područja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnim vrstama iz ovog roda, a najvažnija je karakteristika po kojoj se lako prepozna šupljina u unutarnjem dijelu.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto, iznutra je šuplje; 2. površina je tamnosmeđa do crnkasto-smeđa; 3. površina je izbrazdana poput površine ljudskog mozga i sitno bradavičava; 4. meso voštane konzistencije; 5. raste poluukopano u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, obično u mediteranskim područjima

Geopora arenicola - created in Finland by Tapio Kekki

MORSKA ZAKOPANKA

Geopora arenicola (Lév.) Kers

Etimologija: arena (lat.) = pijesak. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Geopora

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) cm široko, u obliku je pehara ili priljepka, nema stručka već je izravno spojeno sa supstratom, najprije je kuglasto zatvoreno pa se otvori u obliku zvijezde; unutarnja je himenijalna površina bjelkasta, sivkasta ili svijetložuta, kasnije je sivo-kremasta, oker ili smećkasta, glatka; vanjski je dio vunast, odmah je potpuno pjeskovito-hrapava, rub je često prekriven žutim ili rđastosmeđim dlačicama, često je rascijepljen.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s jednom uljnom kapljom, rjeđe s dvije, 18-24 x 10-14 µm; otrusina je bijela do svijetlosmeđa.

Meso: Bijelo do svijetložuto, ponekad s ljubičastom nijansom, lomljivo; miriše na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla na tlu po grmlju, posebno na obalama rijeka, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer joj je okus mesa previše jak na zemlju. Sirova je otrovna.

Napomena: Za ovu je vrstu karakterističan osobiti način rasta, jer najprije raste podzemno, ukopana u zemlji. Od ostalih je vrsta slična pjeskovita zakopanka (Geopora arenosa) koja raste na sličnim terenima, a po izgledu se teško razlikuje od ove vrste. Malo je drugačijeg oblika, često manje veličine plodnih tijela i ima nešto manje spore.

Geopora arenosa - created on November 2023 in ΚΗΠΟΥΡΙΟ-ΓΟΡΓΙΑΝΗ, Greece by g_konstantinides

PJESKOVITA ZAKOPANKA

Geopora arenosa (Fuckel) S.Ahmad

Etimologija: arena (lat.) = pijesak. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Geopora

Engleski naziv: Mountain Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) cm široko, u obliku je nepravilno rascijepane šalice, nema stručka već je izravno spojeno sa supstratom, najprije je skoro zatvoreno i ukopano pa se izdigne i napola otvori, pojedinačna su plodna tijela često nagurana jedno uz drugo; unutarnja je himenijalna površina bjelkasta, sivo-okerasta ili smećkasta; vanjska je površina smeđa ili sivo-smeđa, zrnasta, prekrivena je gustim smeđim dlačicama i okružena pijeskom i zemljom, rub se zvjezdasto raspuca.

Spore: Eliptične, glatke, 22.5-29.8 x 14-18.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Uvijek je smeđe do crvenkasto-smeđe, više-manje s bijelom ili prljavobijelom zonom, lomljivo; miriše na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u šumama uz morsku obalu, voli blizinu borova, najčešće se pronađe na mahovini ili goloj zemlji, voli naplavine na pjeskovitom tlu; dosta je raširena vrsta.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer joj je okus mesa previše jak na zemlju. Sirova je otrovna.

Napomena: Nešto je većih dimenzija morska zakopanka (Geopora arenicola). Dosta se teško međusobno razlikuju bez mikroskopske analize spora. Lako je prepoznatljiva po smećkastoj boji mesa. Ostale slične vrste obično imaju bijelo do žuto meso.

PRIMORSKA ZEMLJOPORKA

Geopora nicaeensis (Boud.) M.Torre

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Geopora

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) cm široko, u početku je gotovo kuglasto zatvoreno, kasnije se otvori, u obliku je pehara, nema stručka već je izravno spojeno sa supstratom; unutarnja je himenijalna površina kremasto-žuta, sivo-oker do ružičasto-smeđa, kasnije je smećkasta, često je s tamnijim mrljama; vanjska je strana vunasta, smeđa, pjeskovito hrapava, rub se uglavnom zvjezdasto rascjepljuje, krakovi su uglavnom zakrivljeni prema vani, često je prekriven žutim ili tamnosmeđim dlačicama.

Spore: Široko eliptične, 23.8-30 x 13-21 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u starosti je svijetlosmeđe, do 2.5 mm debelo, lomljivo; miriše na zemlju, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od listopada do travnja, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla na otvorenim, kamenitim i vapnenačkim mjestima, uz putove i staze, u pojasu sredozemnih zimzelenih šuma s hrastom crnikom (Quercus ilex) i alepskim borom (Pinus halapensis) te u alpskoj zoni srednje i sjeverne Europe u pojasu drijasa (Dryas octopetala) i zeljastih vrba (Salix spp.). U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na otoku Braču.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. U Francuskoj se smatra jestivom vrstom, ali joj je okus mesa previše jak na zemlju.

Napomena: Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.

SUMNERIJANOVA ZAKOPANKA

Geopora sumneriana (Cooke ex W.Phillips) M.Torre

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Geopora

Engleski naziv: Cedar Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 (6) cm široko, najprije je poluukopano i skoro zatvoreno poput na sredini prošupljene lopte, poslije se na gornjem dijelu otvori pri čemu se rub najčešće zvjezdasto raspuca, jako se raširi, stručak nije izražen ili je jedva uočljiv; unutarnji je dio gladak i svijetložut, kasnije je smećkast; vanjski je dio smeđ i vunast, zrnast, uvijek je prekriven s ostacima pijeska.

Spore: Eliptične, 20-22 x 10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, lomljivo, bjelkasto do svijetložuto; miriše na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla ispod cedra, ali i ispod drugog crnogoričnog drveća, voli pjeskovito i kiselo tlo.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a sirova je otrovna.

Napomena: Dio je roda Geopora u kojem se nalaze vrste u obliku čašice s rubom koji manje ili više izgleda poput krune kada se gljiva razvije, unutarnji je dio gladak, a vanjski je dio prekriven tamnijim paperjem, s ostacima je pijeska iz kojega gljiva izrasta. Slična je pjeskovita zakopanka (Geopora arenosa), ali je nešto manja rastom.