POLUPLAVA KOPRENKA

Phlegmacium hemicaeruleum (Brotzu, Lorenzon, Padovan, Bellù & Dima) Brandrud, Dima, G.Saar & Schmidt-Stohn

Etimologija: hemi (gr.) = polu, djelomično + caeruleus (lat.) = plavo, plavkasto. Po plavljenju mesa samo u klobuku.

Klobuk: 3-12 cm širok, u početku je polukuglast, poslije je konveksan, na kraju je izravnat i manje ili više tupo ispupčen na sredini, gladak, kožica se lako guli, po vlažnom vremenu je mazav, a kasnije suh i sjajan; u početku je crvenkasto-ljubičast, prema rubu je dugo vremena intenzivno ljubičast, u starosti se smeđa ili tamnosmeđa boja širi po cijeloj površini, rub je isprva jako podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-12 cm visok i do 4 cm debeo, valjkast ili vretenast, nešto je širi na sredini, pun, suh, na gornjem je dijelu ispod listića ljubičast, ostali je dio bljeđi, bjelkast, u starosti je oker, sa izraženim oker pojasevima od bjelkasto-ljubičaste koprene.

Listići: Gusti, široki, prirasli na stručak, vijugavi, oštrica je malo nepravilno nazubljena, prvo su purpurno-sivi ili ljubičasti, u starosti su oker-smeđi do smeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, zašiljene na jednom kraju, sitno bradavičave, 9-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.7-2; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bjelkasto, na prerezu u klobuku postane ljubičasto, a u stručku ostane bjelkasto, primjerak prikazan na posljednjoj slici je nešto slabije poljubičastio, jer je prerezan 24 sata nakon branja; ima dosta intenzivan miris na zemlju, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Meso u klobuku u dodiru sa KOH postane žućkasto, a u dodiru sa amonijakom žuto ili narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, karakteristično busenasto, u crnogoričnim šumama, na kiselom tlu. Vrlo je rijetka i nova vrsta, u Europi je prijevljen samo jedan lokalitet u Škotskoj, kao i u Hrvatskoj pa je potrebna zaštita. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, 22. rujna 2024. na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru, u šumi jele (Abies alba).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po intenzivnom mirisu na zemlju i po plavljenju mesa samo u klobuku.

Phlegmacium mussivum - created in Finland by Tapio Kekki

SMRDLJIVA KOPRENKA

Phlegmacium mussivum (Fr.) Niskanen & Liimat.

Engleski naziv: Stinking Webcap

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, konveksno-rašireno-ispupčen, oblik je najčešće nepravilan i promjenljiv, mazav je po vlažnom vremenu, a sjajan po suhom vremenu; žuto-smeđ, smeđ ili crvenkasto-smeđ, sredina je tamnija, površina je sitno čehasta, rub je svjetliji i ponekad vlaknast, žućkast do žućkasto-smećkast.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.7-2 cm debeo, valjkast je i proširen na bazi, nekad je batinast, zdepast, nešto je tanji, pun je pa šupalj; žut do žuto-zelenkast, vlaknast, posmeđi prema bazi.

Listići: Najprije su žuti do žućkasto-zelenkasti, kasnije žuto-smeđi do maslinasto-smeđi, promjenljivog su oblika, tanki su ili debeli, kukasti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, nisu gusti, oštrica je nešto svjetlija i uglavnom pilasta.

Spore: Kobasičaste do eliptične, bradavičave, 4-10 x 0.6-2 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, u stručku je tamnožuto; karakterističnog je neugodnog mirisa, a okus je blag, na klip nedozrelog kukuruza.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnomaslinasto i smeđe nahukano.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim, a rijetko bjelogoričnim i miješanim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od sličnih vrsta se nepogrešivo razlikuje po karakterističnom i trajnom neugodnom mirisu.

Cortinarius percomis - created in Norway by Inger Kristoffersen

AROMATIČNA KOPRENKA

Phlegmacium percome (Fr.) A.Blytt

Etimologija: percomis (lat.) = vrlo ugodno. Po odličnom mirisu.

Klobuk: 4-9 (13) cm širok, prvo je okruglast pa konveksno-raširen, rub je u mladosti podvijen, kožica se teško guli, sluzav i mazav po vlažnom vremenu, a sjajan po suhom vremenu; limunastožut, zlatnožut ili narančasto-smeđ na sredini.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-2 cm debeo, batinast je ili valjkast, zadebljan je na bazi ili je nekad bulbozan; najprije je žućkast, djelomično i bjelkast, sa žuto-zelenkastim vlaknastim ostacima ovoja, na gornjem dijelu je prekriven crvenkasto-smeđom koprenom.

Listići: Gusti, odmaknuti su ili izrezani uz stručak; najprije su žuti, zatim žuto-maslinasti i na kraju cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, bradavičave, 10-11.5 x 6-6.7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Svijetložuto do žuto-narančasto, sumporastožuto u stručku, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu postane crvenkasto; miriše ugodno na mažuran, voće ili mandarine, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Karakteristična je vrsta po svom napadnom mirisu koji podsjeća na mažuran ili timijan. Slična je nancyjska koprenka (Cortinarius nanceiensis) koja ima izraženiju crvenkastu boju klobuka, kao i smrdljiva koprenka (Cortinarius mussivus) koja je prvo bez mirisa, a malo poslije miris postane jači, oštriji i prodorniji, nijedna od navedenih vrsta nije jestiva.

Cortinarius triumphans - created in Finland by Tapio Kekki

POBJEDNIČKA KOPRENKA

Phlegmacium triumphans (Fr.) A.Blytt

Etimologija: triumphans (lat.) = pobjedničko. Po rastu i lijepom izdašnom izgledu gljive.

Engleski naziv: Birch Webcap

Klobuk: 5-11 (13) cm širok, prvo je okruglast pa raširen, po vlažnom vremenu je mazav, a bez sjaja po suhom vremenu; žuto-oker ili žuto-narančast ili crvenkasto-smeđ, u mladosti prekriven smećkastim ostacima ovoja, vlaknasto-čehast, rub je samo na početku podvijen.

Stručak: 6-15 cm visok i 1.5-2 cm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi; bjelkast je ili žuto-okerast, s čehastim je ostacima ovoja na gornjem dijelu, koprena je smeđa.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli; prvo su krem-sivkasti ili sivo-okerasti, često s ljubičastim ili ružičastim odsjajem, poslije su okerasto-smeđi ili hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, s relativno krupnim bradavicama, 10-12.5 x 5.5-7 µm: otrusina je oker-smeđa.

Meso: Bijelo do svijetlookerasto; miriše slabo na svježi kvasac, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po parkovima i vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, voli tresetišta i vlažnija mjesta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po vlaknastom i čehastom klobuku, batinastom stručku opasanom ovojem i po sivkasto-plavkastim listićima u mladosti. Ipak, sakupljanje ove vrste za konzumiranje zahtijeva veliko iskustvo i nije prikladno za početnike.

Cortinarius croceocoeruleus - created on October 2020 in Solnhofen, Germany by Enrico Tomschke

PLAVKASTA KOPRENKA

Thaxterogaster croceocoeruleus (Pers.) Niskanen & Liimat.

Engleski naziv: Handsome Webcap

Klobuk: 4-9 (13) cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i malo tupo ispupčen na sredini, mazav, sluzav, ljubičast, kasnije postane šafranastožut, na sredini je tamniji, smeđ.

Stručak: Valjkast, malo je sužen na bazi, korjenast, šupalj, sluzav, prljavobijel, ispod prstenaste zone je žućkast, lomljiv, često s prstenastim ostacima koprene.

Listići: Dosta su razmaknuti, suženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, svijetlosmeđi, crvenkasto-smeđi do hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, 11-12 x 5-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, lomljivo; miriše na med ili na rotkvice, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa hrastom ili bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Početnici bi trebali izbjegavati koprenke, jer se među njima nalazi i nekoliko smrtno otrovnih vrsta.

GRIMIZNA KOPRENKA

Thaxterogaster purpurascens (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: purpureus (lat.) = purpurne boje, purpurno. Po boji mesa.

Engleski naziv: Bruising Webcap

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, tupo-konveksan pa raširen, mazav, gol, sitno urašteno vlaknast; žuto-smeđ, smeđ ili ljubičasto-smeđ, nešto tamniji na sredini, između mesnatog dijela i ruba se nalazi jedna crno-ljubičasta kružna crta (često nije uočljiva), ljubičast, kasnije je ujednačeno obojen.

Stručak: 4-15 (20) cm visok i 1-6 (8) cm debeo, robustan, kompaktan, tvrd, valjkast je ili batinast, pun je pa šupalj, malo je zadebljan u neobrubljenu ili skoro obrubljenu bulbu; vlaknast, najprije je plavkasto-ljubičaste ili ljubičaste nijanse pa sivo-smeđ na vrhu, na dodir nastaju tamnoljubičaste pjege, izražena je koprena ljubičaste boje.

Listići: Tanki, jako su gusti, izmiješani s lamelulama, sinusoidalno su prirasli ili su lagano zaokruženi uz stručak; u mladosti su ljubičasti, a na kraju hrđastosmeđi, na dodir se stvaraju jasne ljubičaste pjegice.

Spore: Eliptične, bademaste, jasno bradavičave, 9-10 x 4.7-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, blijede je plavkasto-ljubičaste boje, kada se gljiva razvije postane bjelkasto, ispod kožice klobuka je ljubičasto, a u bulbi posmeđi; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u svim tipovima šuma, najčešće crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a u dijelu je literature navedena kao nejestiva.

Napomena: Lijepa je gljiva, nije rijetka vrsta, s karakterističnom je tamnoljubičastom ili purpurnom bojom listića i stručka. Postoje dvije forme koje se razlikuju po staništu, te po stručku na kojem se nalazi jasno obrubljena bulba (crnogorična forma) i skoro obrubljena bulba (bjelogorična forma).

Thaxterogaster riederi - created on August 2020 in Trentino, Italy by Federico Calledda

SMIJEŠNA KOPRENKA

Thaxterogaster riederi (Weinm.) Niskanen & Liimat.

Engleski naziv: Leonine Webcap

Klobuk: 4-8 cm širok, u početku polukuglast, poslije konveksan pa otvoren pa otvoren, po vlažnom vremenu mazav, po suhom bez sjaja, rub je dulje vrijeme podvijen; oker do crvenkasto-smeđ, koprena bijela i u početku povezana sa stručkom.

Stručak: 5-10 cm visok, osnova je zadebljana; uzdužno je vlaknast, najprije je u osnovi ljubičast, a poslije smećkast.

Listići: U početku su svijetloljubičasti, poslije ljubičasti do hrđastosmeđi, oštrica je pilasta.

Spore: Eliptične, bademaste, bradavičave, 10-14.5 x 6.5-9 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kao vodenasto pjegavo i ljubičasto nahuknuto, redovito nagriženo od nematoda; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u planinskim crnogoričnim šumama (Velebit).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Obilježje je ove koprenke da pripada podskupini gljiva koje imaju ljubičasto nahukan stručak i listiće. Bitna je karakteristika i boja mesa, koje je vodenasto pjegavo i redovito su ga nagrizli crvi.

Cortinarius talus - created in Finland by Tapio Kekki

PETNA KOPRENKA

Thaxterogaster talus (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: talus (lat.) = gležna kost, gležnjača. Po obliku bulbe.

Engleski naziv: Honey Webcap

Klobuk: 4-15 (17) cm širok, najprije konveksan, zatim nepravilno raširen, rub je obično podvijen, a kod razvijenih gljiva raspucan, po vlažnom vremenu je ljepljiv i sluzav; površina je sa uraštenim vlakancima i srebrnasto pahuljasta, žut je i svijetlooker, kasnije oker, nekad je maslinasto nahukan, nešto je svjetliji na sredini, skoro srebrnast.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 1-2 cm debeo, bulbozno zadebljan na bazi, bulba je stisnuta i široka najviše do 4-5 cm te bijela, rub bulbe je nakošen, površina je sjajna po suhom vremenu; bijel, nešto je tamniji prema bazi, sa smeđim pjegama, na kraju je okerast.

Listići: Nisu gusti, zaokruženi uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti i krem-sivkasti, zatim svijetlosmećkasti ili žuto-smeđi, na kraju su hrđastosmeđi, oštrica je uglavnom valovita i sitno nazubljena.

Spore: Eliptične, skoro glatke, vrlo sitno hrapave, 7.5-10 x 4.5-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, iznad listića je bjelkasto i sa žućkasto-smećkastom crtom; miris je osebujan, slatkast, na medu ili voće, poput karamela od jagoda, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom posmeđi, a kožica postane smeđo-blijeda.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, bukvom i brezom, na kiselom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova koprenka je po makroskopskim karakteristikama najprepoznatljivija po širokoj i nakošenoj bulbi, žutoj boji klobuka i sivim listićima.

POSTROJENA KOPRENKA

Thaxterogaster turmalis (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: turma (lat.) = mnoštvo, čopor, krdo, jato. Po rastu u velikoj množini, skupno.

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, polukuglast je pa konveksno-raširen, dugo je vremena zatvoren, rub je tanko podvijen, blistav, površina je mazava, ubrzo je suh i sjajan, kožica se lako guli; žuto-smeđ, oker-smeđ ili narančasto-smeđ, rubna zona je bjelkasta zbog svilenastih ostataka bijelog ovoja, sredina je tamnija, čehasto ispucan, uzdužno vlaknast, naboran.

Stručak: Ujednačeno je valjkast, na bazi je malo batinasto zadebljan, bjelkast, na donjem dijelu je čehast i s gustom kovrčastom dekoracijom od ovoja.

Listići: Prilično su gusti, relativno su stanjeni, prirasli na stručak, oštrica je nazubljena; u mladosti blijedosivkasti ili žućkasto-sivkasti, zatim hrđastosmeđi.

Spore: Vretenaste, glatke, s velikom uljnom kapljom, 3.8-7.5 x 2.5-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kompaktno; miris je neugodan po plijesni ili znojnim nogama, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom, na mahovini. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Apatovac pokraj Koprivnice, u šumi bukve i hrasta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Pripada skupini u kojoj se nalazi blistava koprenka (Cortinarius claricolor) koja je dosta slična, također paziti da se ne zamijeni s lojastom koprenkom (Cortinarius sebaceus).

Cortinarius variegatus - created on October 2019 in Malga di Susà, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

RAZNOLIKA KOPRENKA

Thaxterogaster variegatus (Bres.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: variegatus (lat.) = pjegavo, šareno, šaroliko. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Variegated Webcap

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, konveksan do raširen, često je ulegnut na sredini, sjajan, po vlažnom vremenu mazav i sluzav, kožica se lako guli; čitava površina je promjenljive ili ujednačene oker do ciglasto-smeđe boje, vlaknasto-pahuljast, pokriven je bijelom svilenkastom dekoracijom, rub je dugo podvijen i tanak.

Stručak: 5-9 (10) cm visok i 1.5-2 (2.5) cm debeo, pravilan, valjkast, samo je ponekad malo zadebljan na bazi, a inače je baza izdužena i sužena na dnu; bjelkast do žućkast, prekriven bijelom koprenom, mjestimično je s oker mrljama, na donjem je dijelu mjestimično lagano ljubičast ili ružičasto-ljubičast od ostataka koprene.

Listići: Uglavnom su bjelkasti do svijetlosmeđi, u starosti su hrđastosmeđi; zaokruženi su uz stručak, prirasli, prilično su gusti, oštrica je dosta pilasta.

Spore: Vretenaste do eliptične, 7.5-10 x 3.5-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, rjeđe u bjelogoričnim šumama i parkovima, često u blizini lipe, na terenima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Od nekih sličnih vrsta se razlikuje po tome što ima izduženu bazu stručka koja je i sužena na dnu.

RELJEFNA BRAŠNJAČA

Clitopilus caelatus (Fr.) Vila & Contu

Etimologija: caelatus (lat.) = ukrašen, oblikovan, izrezbaren. Po raspucanoj površini klobuka.

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je ljevkast do izravnat i pupčast na sredini, suh; oker-smeđ, sivi, sivo-smeđ ili tamnosmeđ, po suhom vremenu izblijedi u sivo, površina je vlaknasta, ponekad s pojasevima u raznim sivim nijansama, kožica se u starosti koncentrično raspucava, rub je prvo podvijen, kasnije je ponekad valovit i narebran, rubna zona je svjetlije sive boje.

Stručak:  2-3 (4) cm visok i 1-2 (4) mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, često je zakrivljen, pun, u starosti je šupalj; bjelkasto vunasto-zrnat, prema dnu je smećkast do crvenkasto-smeđ, površina s bjelkastom glazurom.

Listići: Vrlo gusti, prirasli, malo se spuštaju po stručku, lagano su suženi uz stručak, izmiješani su sa lamelulama; sivkasto-žuti, sivi do sivo-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, glatke, prozirne, 5-7.5 x 3-4.9 µm, Q = 1.6-2; u KOH sa granuliranim žuto-smeđim sadržajem; otrusina je kremasta, žućkasta do lagano žućkasto-ružičasta.

Meso: Žilavo, elastično, potpuno vodenasto, bjelkasto do sivkasto; miris je kiselkast ili na brašno, a okus je blag do gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i jele, po parkovima, livadama, suhim travnjacima i opožarenim terenima, uglavnom na pjeskovitim terenima bogatim mahovinom. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Najsličnije su vrste Clitocybe barbularum, koja ima pupčasti klobuk sa izraženo narebranim rubom i listiće koji se duže spuštaju po stručku, te Clitocella popinalis, koja ima tamne sive do sivo-smeđe listiće i meso koje jako miriše na užeglo brašno.

CRVOLIKONOGA VITEZOVKA

Clitopilus geminus (Paulet) Noordel. & Co-David

Engleski naziv: Tan Pinkgill

Klobuk: 5-10 (15) cm širok, najprije je konveksan pa raširen i malo ulegnut, s nepravilnim i jako valovitim, te izvrnutim rubom, suh, gladak, gol, kožica se lako guli; sredina na kraju može biti sitno čehasta i baršunasta, smećkast, oker-smeđ ili crvenkasto-smeđ, s crvenkastom nijansom.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, zdepast, valjkast, tvrd, kratak, pun, često je sužen prema osnovi; bijel, žućkasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, s tamnosmeđim uzdužnim vlakancima na uvijek svijetloj osnovi, na osnovi su uočljivi bijeli rizomorfi.

Listići: Gusti, lagano se spuštaju po stručku, račvasti, lako se uklanjaju; svijetlokremasti, oker-smećkasti do smećkasti, nekad lagano ružičastog tona, u starosti crvenkasto-smeđi od poispadalih spora.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, bradavičave, 6-6.75 x 3.95-4.4 µm, Q = 1.4-1-6, Me = 6.40 x 4.25 µm, Qav = 1.5; otrusina je mesnatoružičasta, ružičasto-smeđa do narančasto-smeđa.

Meso: Bijelo do svijetlokrem, debelo, debelo, lomljivo; miris je karakteristično vrlo jak i ugodan (muškatni) i na gljive, a okus ugodan na lješnjake i i više-manje gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Gotovo ista kao tipična mirisava vitezovka (Rhodocybe truncata) od koje se razlikuje po manjim dimenzijama, listićima koji se spuštaju po stručku i rizomorfnim nitima na osnovi stručka.

Clitopilus hobsonii - created in Finland by Jouni Tyrisevä

HOBSONIJEVA BRAŠNJAČA

Clitopilus hobsonii (Berk.) P.D.Orton

Engleski naziv: Miller's Oysterling

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, najprije konveksan, okruglast ili poput bubrega, poslije otvoren, poput lopate ili školjkast, gladak; bijel do svijetložućkast, kasnije žućkasto-ružičast, površina je baršunasta, rub je nepravilan i dugo vremena podvijen.

Stručak: Vrlo kratak, odsutan ili samo u zametku, lateralan, bijel.

Listići: Bijeli do svijetložuti, kasnije krem ili ružičasto-žuti, prilično široki, izmiješani s lamelulama, oštrica resasta.

Spore: Eliptične, glatke, uzdužno brazdaste, 7.2-8.75 x 4.5-5.45 µm, Q = 1.55-1.75, Me = 8.05 x 4.9 µm, Qav = 1.65; bazidije 15-22 x 6-9 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, opnasto, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog drveća, kao i na biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pažnju privlači svojom bjelinom, a plodno tijelo upućuje na rod Pleurotus.

KRHKA BRAŠNJAČA

Clitopilus prunulus (Scop.) P.Kumm.

Etimologija: prunus (lat.) = suho. Po staništu na kojem raste.

Engleski naziv: The Miller

Klobuk: 2-10 (15) cm širok, prvo je blago konveksan, zatim je izravnat do lijevkast, gladak; bijel do sivkasto-smeđ, fino je pahuljast, rub je pravilan i valovit.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, kratak, pun, prema bazi je tanji, često je ekscentričan; bijel, vlaknasto crtast, na bazi je bjelkasto maljav.

Listići: Gusti, uski, dugo se spuštaju po stručku, bijeli, kasnije postanu ružičasti i malo žućkasti zbog spora.

Spore: Vretenaste do eliptične, glatke, sa 6-7 uzdužnih rebara, 8.5-10.6 x 5.2-6.5 µm; otrusina je ružičasta, ružičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, nježno, lomljivo, homogeno, vlaknasto, bijelo; vrlo je napadnog mirisa i okusa po svježem brašnu, a miris se dobro osjeti kada se uklone listići.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, u svim tipovima šuma, po šumskim čistinama u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Dosta je česta oko Zagreba (Maksimir), Gorskom kotaru, Istri i oko Vinkovaca. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, drugu Danijel Mulc, sredinom studenog na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom Kotaru, treću, četvrtu i petu Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, u drugoj polovici listopada na lokalitetu Zelovo kod Sinja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete, ali je slabo poznata gljiva, vjerojatno stoga jer su sakupljači gljiva na oprezu i izbjegavaju branje malih bijelih gljiva zbog velike sličnosti s otrovnim vrstama.

Napomena: Promjenljive je forme i lako se zamijeni s otrovnim bijelim vrstama iz roda Clitocybe i drugih srodnih rodova, ali se razlikuje po veoma lomljivom mesu i silazećim crvenkastim listićima. Navedene otrovne vrste su: snježnobijela grlašica (Leucocybe candicans), lisnata grlašica (Clitocybe phyllophila), otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa), tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera), gustolistićava grlašica (Clitocybe angustissima) i druge vrste. Najbitnije razlike između opisane vrste i spomenutih brašnjača i grlašica je to što opisana vrsta jako miriše na brašno i ima ružičastu otrusinu, dok spomenute vrste uopće ne mirišu na brašno i imaju bijelu ili kremastu otrusinu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 465. Krhka brašnjača (Clitopilus prunulus (Scop. ex Fr.) Kummer)

KREDASTA BRAŠNJAČA

Clitopilus scyphoides (Fr.) Singer

Engleski naziv: Cupped Oysterling

Klobuk: 1-2 (4) cm širok, tanak, opnast, u ranoj mladosti je konveksan, ubrzo postane konveksno-pupčast, gladak, sjajan; snježnobijel do prljavobijel, brašnasto-svilenkast; rub je podvijen, valovit i raspucan na režnjeve.

Stručak: 3-11 mm visok i 1-2 (4) mm debeo, kratak, čehast, često je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk; bijel, na osnovi se nalazi splet micelijskih vlakana.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju niz stručak, stisnuti, bijeli do žućkasto-okerasti, a u starosti postanu ružičasti.

Spore: Eliptične do bademaste, glatke, prozirne, s debelim stijenkama, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, bijelo, lomljivo, vodenasto; miris i okus slabi na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po šumskim livadama i parkovima, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski pokraj Pitomače.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je rijetka i nema osobite uporabne vrijednosti. Najbolje je izbjegavati ovu vrstu zbog moguće zamjene s čitavim nizom otrovnih gljiva bijele boje.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta i slabo je poznata u literaturi. Ima mliječnobijeli klobuk i žućkaste listiće koji poslije postanu ružičastog tona od sazrelih spora. Po izgledu se može zamijeniti sa skupinom gljiva u kojoj je tipični predstavnik otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa). Sliči i cijelom nizu otrovnica kojima se listići nikada tako dugo ne spuštaju po stručku.

Entoloma aprile - created in Norway by unknown

TRAVANJSKA RUDOLISKA

Entoloma aprile (Britzelm.) Sacc.

Etimologija: aprilis (lat.) = travanj. Po periodu u kojem raste.

Engleski naziv: April Pinkgill

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, slabo mesnat, prvo je zvonoliko-stožast pa konveksan i na kraju otvoren poput kišobrana i oštro ispupčen na sredini, rub je nepravilno valovit, tako da površina postane nepravilno brazdasta; tamnosmeđ, oker-smeđ ili sivo-smeđ, sredina je tamnija, vodenast.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.5-1.8 cm debeo, najprije je pun pa zatim šupalj, valjkast, smeđo uzdužno-vlaknast, crtast, na bazi je ponekad zadebljan, tanak; bjelkast, svijetlosmeđ ili okerasto-smeđ.

Listići: Najprije su sivo-smeđi pa zatim crvenkasto-smeđi ili crvenkasto-sivi; gusti, nejednako su dugi, uz stručak su izrezani.

Spore: Skoro kuglaste, višekutne, 9-12 x 7-11 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Krhko, vrlo tanko, osobito na rubu klobuka, bijelo; miriše na brašno ili blago lužnato na sapun, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, u travnju i svibnju, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama i parkovima, najčešće uz brijestove, voli vapnenasto i pjeskovito tlo. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u Zagrebu i okolici te u Nacionalnom parku Risnjak.

Doba rasta: 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Raste u vrijeme kada nema opasnih rudoliski. Otrovna olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum) raste u jesen.

Entoloma bloxamii - created in Norway by Rune Solvang

LJUBIČASTOPLAVA RUDOLISKA

Entoloma bloxamii (Berk. & Broome) Sacc.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Big Blue Pinkgill

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, mesnat, zvonoliko-konveksan, poslije se raširi i tupo ispupči na sredini, nije vodenast, po vlažnom vremenu je vlažan i mazav, a po suhom vremenu svilenast; sivo-plav, ljubičasto-plav, sivo-ljubičast ili crno-ljubičast.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, pun pa šupalj, čvrst, debeo, malo je korjenast; nešto je svjetliji od klobuka, bjelkast, sivo-plav ili ljubičasto-plav, karakteristično je bijelo-žućkast na bazi, vlaknast.

Listići: Odmaknuti su od stručka, široki, vrlo su gusti, oštrica je nazubljena; bjelkasto-žuti, kasnije su ružičasto-narančasti.

Spore: Kuglaste, višekutne, heksagonalne, 8-11 x 8-9 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bijelo, uz kožicu klobuka i stručka je malo plavkasto, u klobuku je sa sivkasto-plavkastom nijansom, u stručku je vlaknasto; miris podsjeća na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, na šumskim čistinama i putevima i poljima, na vapnenastom tlu. Poznata je s 5 lokaliteta: u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na Kordunu, otoku Krku i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Dio autora navodi je kao jestivu gljivu.

Napomena: Karakteristična je vrsta u rodu Entoloma po boji i obliku klobuka. Sličnu boju listića dok je mlada ima sumnjiva olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum) koja raste na drugačijem staništu. Mala je vjerojatnost da se zamijeni s otrovnim vrstama.

Entoloma caesiocinctum - created in Finland by Tapio Kekki

PLAVORUBNA RUDOLISKA

Entoloma caesiocinctum (Kühner) Noordel.

Etimologija: caesius (lat.) = plavo-zelenkast, sinji, sivkasto-zelen + cinctus (lat.) = ograda, pojas. Po boji.

Engleski naziv: Blue-Girdled Pinkgill

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, polukuglast je i rašireno-konveksan, uvijek je jasno ulegnut i pupčast na sredini, često je skoro lijevkast; sivo-smeđ ili tamnosmeđ, nešto tamniji na sredini, radijalno vlaknasto-pahuljast, prema sredini su prisutne sitne tamne crvenkasto-crnkaste čehice, nije vodenast, rub je svjetliji, često modro nahukan i crtast sve do pupčaste sredine.

Stručak: 2-4 (6) cm visok i 1-2.5 (3.5) mm debeo, prilično je tanak, valjkast je i stisnut, također je zakrivljen, osobito prema bazi; sivkast, plav, plavkasto-smeđ ili tamnosmeđ, vlaknast, gladak, često je s crnim ili plavim točkicama na vrhu.

Listići: Prilično su gusti, uski, suženi uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku; bjelkasti, krem-sivkasti ili sivkasto-smeđi, kasnije ružičasti ili ružičasto-smeđi, oštrica je tamnoplava ili plavo-crnkasta, nazubljena.

Spore: Eliptične, višekutne, s 6-8 nejasnih kutova, 9.3-12.2 x 6.8-8.2 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Vrlo je tanko, boje je vanjske površine, sivo, sivo-plavo ili sivo-smeđe, sivkasto u stručku; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla na travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, na cretovima, po parkovima, u miješanim i crnogoričnim šumama, često u blizini hrasta, bukve ili kestena, češća je u sredozemnim područjima. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na cretu Tršću u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Postoji mnogo vrsta kod kojih je oštrica tamnija od listića, to su primjerice crnoplava rudoliska (Entoloma serrulatum) i Entoloma querquedula. Od navedenih vrsta razlikuje se po svjetlijim listićima ružičastog tona s tamnijom oštricom i po tendenciji prema većoj dekoriranosti.

Entoloma catalaunicum - created on October 2015 in Provincia di Cuneo, Italy by Nicolò Oppicelli

PLANINSKA RUDOLISKA

Entoloma catalaunicum (Singer) Noordel.

Engleski naziv: Bluefoot Pinkgill

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, pupčast, raširen; ružičasto-smeđ, boje mesa, u mladosti s plavičastim ili ružičasto-ljubičastim rubom, rub tanak, površina nježno vlaknasta i baršunasta, a zatim sve finije čehasta, osobito na sredini, slično kao kod crvenkaste gljivice (Laccaria laccata).

Stručak: 2-9 (11) cm visok, 3-7 (9) mm debeo, plavo-siv ili ružičasto-siv, zrnast, baza je bjelkasta od micelija.

Listići: Bjelkasti, kasnije krem, zatim ružičasti, oštrica je svijetloplava, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem.

Spore: Višekutne, 9-12 x 6.5-7.5 µm; otrrusina je ružičasta.

Meso: Bjelkasto, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u subalpskoj i alpskoj vegetaciji, kao saprofit tla na travnjacima, planinskim livadama i pašnjacima, po parkovima, u grmljacima i šumama; rijetko se pronađe u nižim područjima, na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, voli vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je pronađena samo na dva lokaliteta u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Dio autora navodi je kao otrovnu vrstu.

Napomena: Karakteristična je zrnastom stručku plavo-sive ili ružičasto-sive boje.

Entoloma cetratum - created in Finland by Tapio Kekki

BRAZDOLIKA RUDOLISKA

Entoloma cetratum (Fr.) M.M.Moser

Engleski naziv: Honey Pinkgill

Klobuk: 1-3 (4.5) cm širok, zvonolik je i konveksan ili je skoro stožast; žuto-smeđ, sivo-smeđ, po vlažnom vremenu je crvenkasto-smećkast, rub je jasno crtast.

Stručak: 5-9 cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, skoro uvijek je stisnut pri dnu, osrednje je dug; boje je klobuka, žuto-smeđ, sivo-smeđ ili crvenkasto-smeđ, uzdužno vlaknast.

Listići: Najprije su bjelkasti ili žućkasti, kasnije ružičasti, oker-ružičasti do crvenkasto-smeđi, razmaknuti, izrezani su uz stručak, jedva prirasli, oštrica je valovito nazubljena.

Spore: Eliptične, višekutne, 9-13.5 x 6.5-9.5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji, svijetlosmećkasto ili žućkasto-smeđe, u klobuku svjetlije, u stručku oker-smeđe; miris na brašno ili slabo kiselkast s blagom voćnom komponentom, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen po pustarama i livadama i u crnogoričnim šumama, najčešće šumama jele, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom za koju se navodi da izaziva gastrointestinalne tegobe. Dio je autora smatra samo nejestivom vrstom, ali ionako nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je diskutabilna vrsta, jer ima dosta razmimoilaženja oko točne pozicije ove vrste u sistematici gljiva. Prepoznatljiva je po žuto-oker boji klobuka i stručka. Klinasta rudoliska (Entoloma cuneatum) je slična po žućkastom klobuku i stručku kao i po izgledu.

Entoloma chalybeum - created on October 2023 in Tara, Bajina Bašta, Serbia by Stevan Baluban

REBRASTOPLAVA RUDOLISKA

Entoloma chalybeum (Pers.) Noordel.

Etimologija: chalybeius (lat.) = čelik. Po boji.

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je polukuglasto konveksan, kasnije je konveksan do raširen i blago ulegnut; tamno plavo-ljubičast ili gotovo plavo-crn, radijalno je vlaknast, na sredini je sitno čehast, narebran.

Stručak: 2-4 (5) cm visok, valjkast, nekad je stisnut, malo je zadebljan na bazi, šupalj, lomljiv; tamno ljubičasto-plav, uzdužno je vlaknast, baza je bijelo maljava.

Listići: Prirasli, rijetki; u mladosti su bjelkasti do svijetloplavkasti, kasnije su ružičasti, oštrica je glatka.

Spore: Kuglaste, višekutne, 8.2-12 x 5.5-8.5 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, plavkasto; miris nije izražen, a okus je blag na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit tla po nagnojenim pašnjacima, livadama i proplancima. Može se pronaći na Žumberačkoj gori pokraj Samobora.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je dio izvora navodi kao otrovnu, ali vjerojatno samo zbog sličnosti s otrovnim vrstama.

Napomena: Pojedini autori navode da klobuk može biti malo ispupčen.

TAJNA RUDOLISKA

Entoloma clandestinum (Fr.) Noordel.

Etimologija: clandestinus (lat.) = tajni, skriveni. Po tome što je teško uočljiva.

Klobuk: 0.5-2 (3) cm širok, isprva je polukuglast, kasnije je izravnat i sa sitnom grbicom na sredini; crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ do crno-smeđ, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, fino je radijalno vlaknast, na sredini je bradavičav, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se ispravi.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 1.5-3 (3.5) mm debeo, valjkast, komorast, kasnije je šupalj, baza je lagano zadebljana; sivo-smeđ, površina je bjelkasto pahuljasta, više je ili manje uzdužno brazdasta, na bazi je bijelo baršunast.

Listići: Prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, dosta su razmaknuti, relativno su široki, debeli, oštrica je glatka ili ponekad kratko dlakava; sivo-smeđi, kasnije su sivo-ljubičasti.

Spore: Višekutne, s 5-7 kutova, 8-11 x 5.5-8 µm, Q = 1.2 - 1.5, Qav = 1.3; otrusina je smeđa.

Meso: Vrlo je tanko, svijetlo smeđe, tamno smeđe do sivo-smeđe, u klobuku je krem-smeđe i vodenasto; miris nije izražen, rijetko je neugodan na užeglo brašno ili gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po vrtovima, šumama, parkovima, na travnatim i sjenovitim mjestima, na tlu bogatom hranjivim tvarima. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Najsličnije su vrste Entoloma hirtum, koja ima vlaknasto-čehasti klobuk, svilena rudoliska (Entoloma sericeum), čije meso ugodno miriše na brašno, te prljavosmeđa koprenka (Meottomyces sissimulans), koja na stručku ima izraženu vlaknastu prstenastu zonu.

SIVKASTA ŠLJIVOVAČA

Entoloma clypeatum (L.) P.Kumm.

Etimologija: clypeus (lat.) = štit. Po uzdignutom obliku klobuka.

Engleski naziv: Shield Pinkgill

Klobuk: 2-9 (12) cm širok, dosta mesnat, u mladosti zvonolik pa otvoren i jako tupo ispupčen, gladak; smećkast, sivkasto-smeđ, oker-smeđ, maslinasto-smeđ ili tamnosmeđ, slabo vodenast, rub je po suhom vremenu često ispucan, u starosti ili po suhom vremenu se na tjemenu uzdižu uraštene čehe.

Stručak: 2-12 (15) cm visok i 5-8 (12) mm debeo, valjkast, najprije je pun pa šupalj, okrugao je ili ponekad spljošten, ponekad je ispucan po dužini, malo zakrivljen, sužava se prema bazi; bjelkast je ili malo crvenkast od poispadalih sazrelih spora, sitno vlaknast.

Listići: Prvo su bijeli, bjelkasti ili sivkasti, kasnije ružičasti do ružičasto-smeđi, rijetki, široki, oštrica je nepravilno nazubljena, izmiješani su s lamelulama, često su nepravilno smješteni u odnosu na stručak, čas su prirasli, a čas se lagano spuštaju po stručku.

Spore: Duguljaste, višekutne, heksagonalne, 7.7-10.1 x 6.6-8.8 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bjelkasto, sivkasto do smećkasto, na oštećenim mjestima okerasto, tanko, čvrsto, malo je vlaknasto; miris i okus na svježe brašno ili na krastavce.

Stanište: Raste u proljeće i rano ljeto, pojedinačno ili busenasto, po parkovima, livadama, rubovima šuma, travnatim površinama, voćnjacima i  ružičnjacima, ali najviše voli šljivike, te živice gloga, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sirova je vrlo otrovna pa je treba kuhati najmanje 5-10 minuta dok se toksične tvari ne neutraliziraju. Gljive iz ovog roda su rijetko jestive pa stoga vrijedi pravilo da samo dobri poznavatelji ovog roda trebaju koristiti jestive gljive iz ovog roda.

Napomena: Slična je olovastoj rudoliski (Entoloma sinuatum) koja raste u bjelogoričnim šumama potkraj ljeta i u jesen i skoro uvijek ima nakaradno zadebljan stručak. Slična je i jestiva bijela šljivovača (Entoloma sepium) koja je skoro bijele boje. Brašnasta rudoliska ima ucrtkan rub klobuka i mazav klobuk. U jesen rastu forme šljivovače, a to su Entoloma prunuloides i olovnobijela rudoliska (Entoloma lividoalbum).

Entoloma conferendum - created in Finland by Tapio Kekki

KRIŽASTOTRUSNA RUDOLISKA

Entoloma conferendum (Britzelm.) Noordel.

Engleski naziv: Star Pinkgill

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, slabo mesnat ili opnast, u mladosti je stožast, kasnije se više ili manje raširi, sredina ulegnurta s tupim ispupčenjem na sredini, uzdužno se raspucava, sjajan, po vlažnom vremenu mazav; tamnosmeđ, sivo-smeđ s maslinastom nijansom, vodenast, po suhom vremenu je nešto svjetliji, radijalno vlaknast, rub je prozirno narebran i često nepravilno valovit.

Stručak: 2-4 (6) cm visok i 1-3 (4) mm, vitak, tanak, valjkast, malo je proširen na bazi, šupljikav, dosta je lomljiv, često je uvijen; upadljivo je uzdužno vlaknast, smeđ, sivo-smeđ, uzdužno brazdast, bjelkasto vlaknast.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, malo prirasli ili slobodni, široki, trbušasti, tanki, prilično su gusti; najprije su bjelkasti, zatim krem-ružičasti, ružičasti do crvenkasto-smeđi; oštrica je svjetlija i nazubljena.

Spore: Zvjezdaste, višekutne, karakteristično u obliku križa, 7.5-14 x 6.4-13 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa do ružičasto-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, vlaknasto, bjelkasto ili smeđe, ispod kožice klobuka i stručka sivo-smeđe; miris nije osobito izražen, a okus je neugodan na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla po livadama, pognojenim pašnjacima, parkovima, u miješanim i crnogoričnim šumama, uz rubove šuma, često na mahovini.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Također dio autora navodi da je sumnjiva kao otrovna vrsta iako nema prijavljenih trovanja.

Napomena: Spore u obliku križa su možda jedinstven slučaj po čemu se nepogrešivo može izvršiti determinacija ove vrste, također ima uzdužno crtast stručak sa srebrnastim odsjajem ili je sjajan. Moguća je zamjena s drugim rudoliskama koje rastu u tom periodu, osobito ako je kišovito vrijeme, jer je vrlo promjenljive boje.

Entoloma corvinum - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

VRANSKA RUDOLISKA

Entoloma corvinum (Kühner) Noordel.

Etimologija: corvinus (lat.) = gavranovo, boje gavrana (Corvus corax). Po tamnoj boji klobuka.

Engleski naziv: Crow Pinkgill

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, sitan, okruglast je pa zvonolik; jako je radijalno zrnasto-vlaknast, čehast, dosta je taman, sivo-crn, crno-smeđ ili je skoro crnkast s ljubičastom nijansom, taman je i kada se gljiva razvije.

Stručak: Često stisnut, lomljiv, tamne je boje klobuka ili je nešto malo svjetliji, bjelkasto-plav, crno-siv ili crno-smeđ, bjelkasto pahuljast, na bazi s ostacima micelija.

Listići: Lagano su suženi i izrezani uz stručak, prirasli, nisu silazeći, izmiješani s lamelulama, najprije su dosta svijetle bjelkaste boje, kasnije su bjelkasto-ružičasti od poispadalih sazrelih spora.

Spore: Višekutne, 8-11 x 6-7.5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, mekano, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama i na travnjacima kojima se neintenzivno gospodari. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, na Žumberačkom gorju i u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Dio je autora smatra jestivom vrstom, a dio navodi da je otrovna. U svakom slučaju biti na oprezu jer je u rodu rudoliski više otrovnih nego jestivih vrsta.

Napomena: Prilično je rijetka rudoliska, a prepoznatljiva je po dosta tamnom klobuku i stručku, klobuk nakon dužeg vremena malo izblijedi.

Entoloma cuneatum - created on June 2023 in Provincia autonoma di Trento, Italy by pietroc

KLINASTA RUDOLISKA

Entoloma cuneatum (Bres.) M.M.Moser

Klobuk: 1-3 (4.5) cm širok, najprije končan, poslije konično-konveksan, blago ispupčen na sredini; svijetlosmeđ ili sivo-smeđ, po vlažnom vremenu je tamniji, svilenast, rub je malo narebran i valovit.

Stručak: 5-9 cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, često je ispucan, lomljiv, šupalj; žućkasto-smeđ, oker-smećkast ili svijetlosmeđ, svjetliji od klobuka, uzdužno je vlaknast, baza je bijelo maljava.

Listići: Široki, do stručka zaokruženi, na podnici žiličasto spojeni; najprije bjelkasti ili žućkasti, poslije ružičasto-smeđi do crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične do kuglaste, kvrgave, 9-13.5 x 6.5-9.5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Sivkasto, smećkasto ili žućkasto-smeđe, u stručku oker-smeđe, vodenasto, vlaknasto; dugo vremena je karakteristično intenzivnog mirisa na cvijet naranče ili je blago kiselkasto, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u crnogoričnim šumama na travnatim čistinama i u mahovini, te po livadama i travnjacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Klinasta rudoliska nije česta pa se malo spominje u literaturi, karakterističnog je izgleda, klobuk je vrlo nepravilan i valovit, a stručak se spontano uzdužno rapucava.

Entoloma cyanulum - created in Finland by Päivi Saikkonen

PATULJASTA RUDOLISKA

Entoloma cyanulum (Lasch) Noordel.

Klobuk: 0.5-1 (2) cm širok, sitan, isprva zvonast ili stožast, ispupčen na sredini, poslije izravnato-konveksan, sjajan; smeđ ili sivo-smeđ, središte je crno, rub je svjetliji, radijalno crtast i sitno čehast na sredini.

Stručak: 1.5-7 cm visok, 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gladak, često zadebljan na bazi; siv ili sivo-crn s varijacijama plave boje, baza je bjelkasta od micelija.

Listići: Bjelkasti, s ružičastom nijansom, prirasli i silaze po stručku.

Spore: Višekutne, 11-15 x 7-11 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, plavkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla na travnjacima bogatim mahovinom i na mahovini na vlažnim mjestima i močvarnim tresetištima, a u nizinama u šikarama trske. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, acidofilnog creta Lepenice u Gorskom Kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po ružičastim listićima i plavkastoj nijansi stručka.

Entoloma euchroum - created in Estonia by Vello Liiv

LIJEPA RUDOLISKA

Entoloma euchroum (Pers.) Donk

Etimologija: eu (gr.) = dobro, lijepo, pravedno + chroa (gr.) = boja. Po boji.

Engleski naziv: Stump Pinkgill

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, stožasto-zvonolik pa se otvori i spljošti, često je izraženo ispupčen na sredini, svilenast; sivkast, ljubičast ili sivo-ljubičast, često je malo smećkast na sredini, radijalno vlaknasto-čehast.

Stručak: 1-6 (8) cm visok i 3-7 (9) mm debeo, valjkast je ili nešto češće stisnut i brazdast, zadebljava se prema bazi; boje je klobuka i listića, bjelkast, ljubičast ili sivo-ljubičast, kasnije je smeđ, vlaknast, sitno čehast, nije vodenast.

Listići: Nisu gusti, trbušasti, izrezani su uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem; ljubičasti ili plavi, oštrica je često intenzivnije plave boje.

Spore: Duguljaste, višekutne, 8.6-10.8 x 6.2-7.6 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bjelkasto s plavičastom nijansom, gotovo da i ne postoji; miris je ugodan voćni ili cvijetni, poput ljubičica, u starosti pomalo užegli, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće breze, johe, jasena i lijeske.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po ljubičasto-plavoj boji svih dijelova plodnog tijela.

MALJAVA RUDOLISKA

Entoloma hirtipes (Schumach.) M.M.Moser

Etimologija: hirtus (lat.) = kosmat, čekinjast, kuštrav, bodljast + pes (lat.) = noga. Po stručku prekrivenom čekinjicama.

Klobuk: 2-10 cm širok, slabo mesnat, skoro opnast, stožasto-zvonolikog oblika, uzdignut ili s grbicom na sredini, krhak, kožica se guli skoro do sredine, žuto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ ili tamnosmeđ, s tendencijom da pocrni, vodenast, po vlažnom vremenu je sitno radijalno narebran, po suhom vremenu je sivkast i blistavo-svilenkast, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 6-10 cm visok i 3-10 mm debeo, čvrst, zadebljan je na bazi, ponekad je kao stisnut, šupalj, uzdužno vlaknast, nešto je svjetlije boje klobuka, sivo-smeđ, na bazi je s pamučastim bijelim micelijskim nitima.

Listići: Izrezani su uz stručak, slobodni, pomiješani su s lemelulama, blijedosivkasti ili krem-sivkasti, kasnije ružičasto-smeđi, oštrica je valovita.

Spore: eliptične, višekutne, s 5-7 stranica, nepravilne, površina je zrnasta, 10-15 x 7.5-9.5 µm, cheilocistide su valjkaste do batinaste, često su glavičaste, s 1-2 suženja poput vrata, 30-70 x 5.5-14 µm (cromushrooms: spore su (10.2) 10.5 - 13 (15.4) × (6.8) 7.2 - 9.1 (9.4) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.7), N = 50, Me = 12 × 8.1 µm, Qe = 1.5, bazidije su 4-sporne, batinaste, 33 - 53 × 11 - 13 µm, N = 10, cheilocistide su 33 - 52 × 8 - 13 µm, N = 6); otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Sivkasto, tanko, vlaknasto u stručku; miriše na haringe, a okus je užegli.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma, najčešće po crnogoričnim šumama, po parkovima, šumskim stazama i travnjacima bogatim hranjivim tvarima. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, polovicom ožujka, četvrtu i petu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Borovljani pokraj Koprivnice, a sedma, osma i deveta su snimljene početkom travnja, na lokalitetu, Oštrica, u Parku prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je bradavičasta rudoliska (Entoloma mammosum) koja ima smeđo-sivkastu boju klobuka, dok su listići sivi s ružičastom nijansom i ne mirišu po krastavcima kao naša vrsta. Paziti da se ne zamijeni s mišjom vitezovkom (Tricholoma terreum).

Referentni izvori: Læssøe, Thomas, Petersen H., Jens, Guldberg Frøslev, Tobias, Heilmann-Clausen, Jacob. 2024. Danmarks basidiesvampe. Svampetryk. Tilst. – 262 str. kegle-rødblad (Entoloma hirtipes)

Entoloma huijsmanii - created in Spain by Luis García Bona

HUIJSMANOVA RUDOLISKA

Entoloma huijsmanii Noordel.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije polukuglasto-konveksan, poslije raširen i blago udubljen; po vlažnom vremenu malo narebran, rub tanak, svijetloružičast do sivo-smeđ.

Stručak: 3-8 cm visok, valjkast, pun, poslije šupalj, elastičan, gladak; sivo-ljubičast, prema osnovi bjelkasto maljav, pri vrhu bjelkasto brašnjav.

Listići: Najprije su bjelkasti, a poslije sivo-ružičasti, prirasli, oštrica je glatka.

Spore: Kuglaste, višekutne, 8.5-14 x 6-8 µm; otrusina je crvenkasto-oker.

Meso: Tanko, sivkasto-smeđe, poslije sivo-ružičasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, na neplodnim livadama i pašnjacima te po čistinama u bjelogoričnim šumama viših predjela.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Slična joj je Entoloma lividocyanulum koja također ima modroplavi stručak, sivo-smeđi do žuto-smeđi klobuk i tamnije središte. Međutim, ima okruglastije i manje spore (8-12 x 7-11 µm) i raste na pašnjacima na kojima pasu krave. Također je slična smeđa rudoliska (Entoloma sodale) koja ima čehavu tamnosmeđu sredinu klobuka, stručak je po cijeloj dužini bjelkasto vlaknasto-maljav i spore su okruglastije (8.5-13 x 6.5-8 µm).

SMEĐOZELENA RUDOLISKA

Entoloma incanum (Fr.) Hesler

Etimologija: incanum (lat.) = siv, sivkast. Po boji klobuka koja izblijedi.

Engleski naziv: Mousepee Pinkgill

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, zvonoliko-konveksan, kasnije je ulegnut na sredini, lijevkast, vlažan; žućkasto-zelen ili maslinasto-smeđ, sredina je tamnija, prozirno radijalno crtast.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 2-3 mm debeo, krhak, svugdje je iste debljine, šupalj, gol, gladak, malo je zadebljan na bazi; zelenkast, žuto-zelenkast ili zelenkasto-plavkast prema bazi, baza je bijela.

Listići: Rijeki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, široki; bjelkasti ili blijedozelenkasti, kasnije ružičasti ili ružičasto-smeđi.

Spore: Višekutne, sa 6-8 kuteva, s jakim grlićem, 9.5-14 x 7.5-10 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Zelenkasto ili žuto-zelenkasto, na mjestu dodira postane zeleno-plavkasto; miriše na sir, a okus je neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama, uz putove, uglavnom na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Pripada skupini malih vrsta roda Entoloma s ružičastim sporama, malim dimenzijama i živim bojama.

Entoloma lepidissimum - created on October 2010 in Кирово-Чепецк, Кировская обл., Russian Federation by Vladimir Bryukhov

DIVNA RUDOLISKA

Entoloma lepidissimum (Svrček) Noordel.

Klobuk: 1-3 cm širok, najprije zvonoliko-koničan, poslije konveksan i malo ispupčen; divne tamnoljubičaste boje, radijalno vlaknasto-maljav, rub je često nepravilan i valovit.

Stručak: 3-4 cm visok, gladak, često stisnut; tamnoplav, tamniji od klobuka, osnova bijelo maljava, sitno brašnjavo-zrnast.

Listići: Najprije su bjelkasto-plavkasti, poslije su ružičasto-sivi, rijetki, prirasli, oštrica je glatka i nikada nije plava.

Spore: Kuglaste, višekutne, 8.5-11 x 5.7-6.5 µm; otrusina je crvenkasto-oker.

Meso: Tanko, sivo-bijelo i ljubičaste nijanse; miriše na travu, a okus je blag i neodređen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama u mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Divnoj rudoliski po boji može sličiti lijepa rudoliska (Entoloma euchroum), ali ona ima guste i uvijek plave listiće te raste na trulim drvnim ostacima i panjevima u bjelogoričnim šumama.

OLOVNOBIJELA RUDOLISKA

Entoloma lividoalbum (Kühner & Romagn.) Kubička

Etimologija: lividus (lat.) = masnica, modrica + albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 5-10 cm širok, nepravilno poluloptast, u mladosti je tupo ispupčen, zatim više spljošten, rub je tanak; sivo-smećkast, na sredini je nešto tamniji, nije vlaknast, sa svilenastom sjajnom površinom, rub je poslije zrakasto ispucan.

Stručak: 4-8 cm visok i 6-8 mm debeo, vitak, valjkast, ponekad je donekle zakrivljen, šupljikav, zrnast, bijel.

Listići: Široki, osrednje su gusti, razgranati, uz stručak su slobodni, zaokruženi su s kukicom tako da tvore ovratnik, u mladosti su dugo vremena bijeli pa poslije ružičasti.

Spore: Kuglaste, višekutne, 8-10 x 6-9 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bijelo, tvrdo; okus i miris su na brašnu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po parkovima i livadama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće kestenom, ali ponekad i s borom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta, ali treba biti posebno oprezan da se ne zamijeni s nekom otrovnom rudoliskom. Neki je autori navode kao otrovnu vrstu.

Napomena: Dosta je interesantna gljiva i teško se zamijeni s nekom drugom vrstom. Po veličini i mirisu pripada skupini rudoliski u kojoj se nalazi sivkasta šljivovača (Entoloma clypeatum) koja je izrazita proljetna gljiva. Neki je autori smatraju jesenskim oblikom šljivovače. Jako miriše po brašnu kao i sve proljetne rudoliske, dok ova vrsta raste samo u jesen. Raste ispod bjelogoričnog drveća, najčešće kestena, ali se može pronaći i ispod crnogoričnog drveća (bor). Ima dosta tipičnu boju listića koji su najprije bijeli pa ružičastog tona u starosti zbog sazrijevanja spora. U određenim se slučajevima može zamijeniti sa peharastom grlašicom (Pseudoclitocybe cyathiformis) koja ima istu boju klobuka i listića. U mladosti miriše na brašno, dok zadrugarka nema gotovo nikakvi miris.

VLAŽNOPLAVA RUDOLISKA

Entoloma madidum Gillet

Engleski naziv: Brightsky Pingkill

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije koničan, poslije otvoren i blago tupo ispupčen, gladak, po vlažnom vremenu mazav, sjajan; mjestimice pjegav, na sredini sitno bijelo zrnast (pjegav), sivo-plav do sivo-smeđ, sredina je tamnija, rub klobuka tanak i samo u mladosti podvijen, iste je dužine kao i listići.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, pun, uzdužno vlaknast, osnova šiljata; bijel ili malo sivo-plav.

Listići: Prirasli, oštrica je izrazito nepravilno pilasta, najprije su bjelkasti, poslije su oker-ružičasti do oker-ružičasto-smećkasti.

Spore: Kuglaste, višekutne, 6-9 x 6-8 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Bijelo, prilično debelo, vlaknasto; miris i okus na svježe brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen pojedinačno na suhim livadama i pašnjacima viših predjela (Žumberak kod Zagreba), poljima, šumskim čistinama, šumskim putovima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Vjerojatno nije otrovna vrsta, a po nekim je autorima jestiva.

Napomena: Vrlo je slična ljubičastoplavoj rudoliski (Entoloma bloxamii) pa ih mnogi autori izjednačuju. Međutim vlažnoplava rudoliska je manja, ima svjetliji sivoplavi klobuk, gladak, mazav, rub klobuka nije dugo podvijen i ne prelazi dužinu listića. Listići su nepravilno pilasti, a stručak je uvijek pun, bijel ili blago sivo-plav poput klobuka te šiljat.

Nolanea mammosa - created on July 2009 in Novof, Canada by Northdot9

BRADAVIČASTA RUDOLISKA

Entoloma mammosum (L.) Hesler

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije koničan, zatim konveksan pa raširen i oštro ispupčen poput bradavice; po suhom vremenu je svijetlosmeđ, po vlažnom je tamnosmeđ i zrakasto crtast, gladak ili uzdužno naboran, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-15 cm visok, valjkast, tanak, šupalj, zadebljan na bazi; po suhom je vremenu svijetlosmeđ, po vlažnom je tamnosmeđ, uzdužno vlaknast, pri vrhu je sitno bjelkasto čehast, baza je bijelo paučinasta.

Listići: Slobodni, nejednako su dugi, najprije su svijetlosivi, poslije su prljavo crveni.

Spore: Višekutne, 9-12 x 6-8 µm; otrusina je narančasto-smeđa.

Meso: Blijedo, po vlažnom je vremenu sivo-smeđe, vodenasto, tanko; miris je neugodan užegli.

Stanište: Raste u rano proljeće na travnatim mjestima u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a i sumnjiva je kao otrovna.

Napomena: U proljeće po pašnjacima i crnogoričnim šumama raste vrlo slična bljedolika rudoliska (Entoloma pallescens) koja se od ostalih proljetnih rudoliski razlikuje po tome što ne posjeduje gotovo nikakav miris, stručak je redovito stisnut i najčešće raste busenasto.

TANAŠNA RUDOLISKA

Entoloma mougeotii (Fr.) Hesler

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 1-3.5 (5) cm širok, tankomesnat, konveksan, sa sitnom grbicom na sredini; ljubičasto-plave, svijetle ljubičasto-sive ili ljubičasto-crne boje, maljavo-baršunast, kasnije sitno čehast, rub je dugo vremena podvijen i nije crtast.

Stručak: 3-4 (5) cm visok, 2-5 (7) mm debeo, šupalj, gladak je i sjajan; sivkast ili sivo-plav, bjelkasto prošaran, na gornjem dijelu je prekriven sitnim smeđim dlačicama, vlaknast, ponekad sa sitnim smeđim čehicama.

Listići: Prirasli su i najčešće se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, razmaknuti; bjelkasti su ili bjelkasto-krem, kasnije su  ružičasti ili smećkasto-crveni, nisu plavkasti ni ljubičasti.

Spore: Duguljaste, višekutne, s 5-8 kutova, 8.8-11.3 x 5-6.9 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Veoma je tanko, bjelkasto, sivkasto, uz kožicu je klobuka i stručka sivo-ljubičasto; miris nije izražen ili je blago voćni, a okus je blag ili ponekad na užeglo brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po livadama, parkovima, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom, voli više nadmorske visine.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a dio autora navodi da je otrovna ili smrtno otrovna pa je bolje izbjegavati ovu vrstu.

Napomena: Ova vrsta je od mnogih autora opisana pod nazivom Entoloma ardosiacum, ali se ipak radi o zasebnoj vrsti.

Entoloma nitens - created in Spain by Emilio López Barchino

SJAJNA RUDOLISKA

Entoloma nitens (Velen.) Noordel.

Klobuk: 1-2 cm širok, najprije polukuglasto-konveksan, poslije konveksan pa otvoren i blago ispupčen, gladak; sivo-smeđ, jako je vodenast, po vlažnom je vremenu ispod kožice malo narebran, a u starosti vlaknasto-maljav i bez vidljive narebranosti.

Stručak: 3-4 cm visok, valjkast, malo je zadebljan na bazi, najprije je pun pa šupalj, lomljiv, gladak; tamnosivo-smeđ, bjelkasto vlaknast, baza je bijelo maljava.

Listići: Zaokruženi uz stručak, prirasli, oštrica je glatka, najprije su bjelkasti, ubrzo ružičasti do ružičasto-smeđi.

Spore: Kuglaste, višekutne, 7.5-10 x 7.5-9.8 µm; otrusina je narančasto-smeđa.

Meso: Svijetlosmeđe do tamnosmeđe, tanko; miriše na travu ili rotkvicu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, često u blizini smreke.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Veoma joj je slična nejestiva rudoliska Entoloma juncinum koja miriše na brašno, klobuk je znatno tamnije crveno-smeđe boje i nije po suhom sivo-smeđe svilenast. Raste samo po rubovima bjelogoričnih šuma.

Entoloma pallescens - created in Finland by Tapio Kekki

BLJEDOLIKA RUDOLISKA

Entoloma pallescens (P.Karst.) Noordel.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, najprije konično-zvonolik, poslije raširen i blago ispupčen, gladak, malo narebran; sivo-smeđ, vodenast, po suhom izblijedi, ispupčenje ubrzo izbiljedi i postane bjelkasto-krem, rub je tanak i pravilan.

Stručak: Valjkast, vlaknast, često torziono zavijen, gladak, šupalj, lomljiv, sivo-smećkast, osnova je bijelo maljava.

Listići: Oštrica mjestimice nazubljena, u mladosti su bjelkasti, ubrzo postanu ružičasto-smećkasti.

Spore: Kuglaste, višekutne, 10-16 x 7-9 µm; otrusina je narančasto-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, blijedo-oker, u stručku je vlaknasto; miris je ugodan na lubenicu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u crnogoričnim šumama između mahovine i iglica, na humusnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Slična joj je maljava rudoliska (Entoloma hirtipes) i bradavičasta rudoliska (Entoloma mammosum) pa ih mnogi autori poistovjećuju. Međutim, obje vrste imaju izrazito oštro ispopčen klobuk, tamnije su boje i rastu u proljeće u crnogoričnim šumama.

Entoloma plebeioides - created in Estonia by Vello Liiv

SLAVONSKA RUDOLISKA

Entoloma plebeioides (Schulzer) Noordel.

Klobuk: 2-8 cm širok, koničan, zvonolik ili poluloptast, kasnije konveksan ili izravnat, obično tupo ispupčen; tamno sivo-smeđe ili crnkasto-smeđe boje, ujednačeno je obojen ili samo malo svjetliji na rubu, sa sitnim uzdignutim čehicama, prošaran je mrljama, lagano blijedi tijekom sušenja, rub je podvijen pa izravnat, valovit, nije crtast.

Stručak: 2-7 cm visok i 0.3-1 cm debeo, valjkast, često zakrivljen prema bazi; bjelkast je do tamnosmeđ, vlaknasto crtast, vrh je ponekad brašnjav.

Listići: Osrednje su gusti, izrezani su uz stručak, prirasli; sivkasto-kremasti, zatim su prljavo sivo-ružičasti.

Spore: Višekutne, 8-12 x 7-9 µm; bazidiji su s 4 spore.

Meso: Sivkasto do sivo-smeđe; miris nije izražen, a okus je neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na travnjacima i u vlažnim bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je nađena na pašnjaku, na samo jednom lokalitetu, u okolici Vinkovaca. Dosta je rijetka vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po tamnom sivo smeđem čehastom klobuku i ružičastom tonu listića.

Entoloma politum - created on August 2016 in Harskallen, Levanger, Norway by Balint Dima

ČISTA RUDOLISKA

Entoloma politum (Pers.) Noordel.

Engleski naziv: Nitrous Pinkgill

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi i blago ispupči, gladak; po vlažnom vremenu tamnosmeđ do svijetlo sivo-smeđ, vodenast, malo narebran.

Stručak: 3-7 cm visok, valjkast, gladak, lomljiv; bjelkast do sivo-smeđ, uzdužno vlaknast, baza je svjetlija.

Listići: Prirasli su sa zupcem, oštrica je sitno pilasta, najprije su bjelkasti, kasnije su ružičasti do ružičasto-smeđi.

Spore: Kuglaste, višekutne, kvrgave, 7.5-9.5 x 6.5-8 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Tanko, vodenasto smeđe; neugodnog je i jakog dušičnog mirisa koji poslije nestane, a okus je na brašno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, izvan bjelogoričnih šuma, u blizini vrba ili breza, na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Izdvaja se od sličnih vrsta po tome što ima vrlo jak i neugodan dušični miris koji poslije nestane. Donekle joj je slična tresetna rudoliska (Entocybe turbida) koja ima nešto manje spore i raste u crnogoričnim šumama viših predjela. Također se smatra otrovnom vrstom.

Entoloma porphyrophaeum - created on September 2021 in Žilinský, Slovakia by Filip Fuljer

GRIMIZNOSMEĐA RUDOLISKA

Entoloma porphyrophaeum (Fr.) P.Karst.

Etimologija: porphyras (gr.) = purpurno + phaios (gr.) = smeđe. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Pinkgill

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, stožasto-zvonolik pa se otvori i spljošti, rub je nepravilno izvrnut i vijugav, na sredini je uvijek karakteristično oštro ispupčen, tankomesnat, suh, malo je blistav; smećkast, crvenkasto-smeđ, te je više-manje svjetlijeg ljubičastog tona, u starosti je sivo-smeđ, vlaknast, sitno je zrnasto-dlakav do dlakavo-čehast pa skoro gladak, rub je često rascijepljen.

Stručak: Vitak, valjkast, zadebljava se prema bazi, često je malo uvijen, na kraju je šupalj, svilenast; baza je je bijelo čehasta, a ostali dio je smećkast, sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, bjelkasto sitnozrnasto-hrapav.

Listići: Nisu gusti, široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro slobodni, najprije su bjelkasti pa sivkasti i na kraju ružičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, lagano višekutne, 10-13 x 5-7 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Debelo u klobuku, prljavobijelo ispod kožice klobuka i stručka svijetlosmećkasto, lomljivo; miris je slab na voće, a okus je neugodno slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, parkovima i šumskim čistinama, rijetko u svijetlim šumama. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, dva u Gorskom kotaru i jedan na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Većina je autora smatra otrovnom vrstom, a manji je dio, među kojima je i Romano Božac, navodi kao jestivu.

Napomena: Ova rudoliska je vitka i relativno velikih dimenzija, od većine sličnih vrsta razlikuje se po postojanom ljubičastom tonu stručka.

Entoloma pseudoexcentricum - created in Spain by Luis García Bona

NASTRANA RUDOLISKA

Entoloma pseudoexcentricum (Romagn.) Zschiesch.

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije konveksan, poslije raširen i tupo ispupčen; sivo-smećkast, po suhom vremenu izblijedi, malo narebran.

Stručak: 4-9 cm visok, redovito je svijetlo svilenast, zakrivljen, osnova je katkad zadebljana ili šiljata; bijel, uzdužno vlaknast, brazdast, na bazi bijelo maljav od micelija.

Listići: Prirasli sa zupcem ili katkad kao odmaknuti, srednje gusti, oštrica je nepravilno pilasta; najprije su bjelkasti, a kasnije ružičasti.

Spore: Kuglaste, višekutne, kvrgave, 9.5-11 x 6-8 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu određeni ili su malo neugodni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po grmlju, živicama i uz rubove bjelogoričnih šuma.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEPOZNATA - Jestivost je nepoznata.

Napomena: Ovoj je rudoliski slična vrsta Entoloma platyphylloides koja ima sivo-smeđi klobuk koji po suhom vremenu postane sitno brašnjav, a po vlažnom rub je narebran, stručak je također sivo-smeđ, ali nešto svjetliji od klobuka. Uvelike podsjeća na raspucanu širokolisku (Megacollybia platyphylla). Najčešće raste u bjelogoričnim šumama (hrast, grab, klen, breza) potkraj ljeta i smatra se otrovnom vrstom.

Entoloma reinwaldii - created on January 2017 in Sinnai CA, Italy by Davide Puddu

LJUPKA RUDOLISKA

Entoloma reinwaldii Noordel. & Hauskn.

Klobuk: 2-5 cm širok, blago konveksan, ulegnut, jasno pupčast; ružičast, u starosti crven do crvenkasto-smeđ, čehast na sredini, vlaknast prema rubu, crtast.

Stručak: 5.5-7.5 cm visok i 1.5-2 mm debeo, vitak; gornji je dio vrlo slabo dlakav, gotovo gladak, a ostatak gol, osim na bazi koja je obavijena bijelim micelijskim nitima, najprije je bjelkast pa kasnije tamnoružičast.

Listići: Bijeli, ružičasti pa crvenkasto-smeđi, suženi su uz stručak, prirasli.

Spore: Kuglaste, višekutne, 9-12.5 x 7-8.5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do prosinca, kao saprofit tla u sredozemnoj makiji, kao i u kontinentalnim bjelogoričnim šumama s topolama, javorima i lješnjacima, na zemlji, biljnim ostacima i mahovini. U Hrvatskoj je nađena samo na jednom lokalitetu, na poluotoku Premanturi kod Pule u zajednici s nekoliko vrsta bušina (Cistus spp.).

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

POKUNJENA RUDOLISKA

Entoloma rhodopolium (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: rhodon (gr.) = ružičasto + polios (gr.) = blistavo bijelo. Po boji.

Engleski naziv: Wood Pinkgill

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, slabo mesnat, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ispupčen ili pupčasto-ulegnut raširen, svilenkast, sjajan; oker-smeđ ili sivo-smeđ, ponekad je s maslinastom nijansom, vodenast, po suhom je vremenu svjetliji, često ekscentrično postavljen u odnosu na stručak, rub je valovit, nepravilan, po vlažnom vremenu je narebran, a u starosti je raspucan.

Stručak: 5-12 cm visok i 0.3-1.5 cm debeo, valjkast je i često zašiljen na bazi, često je kao stisnut i svilenasto sjajan, lomljiv, šupalj; bijel, ponekad je sa sivkastom ili sivkasto-smeđom nijansom, vlaknast, prema vrhu je lagano bjelkasto pahuljast.

Listići: Gusti, široki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, oštrica je neravna; u mladosti su bjelkasti, kasnije su ružičasti i na kraju crvenkasto-smećkasti od poispadalih zrelih spora.

Spore: Višekutne, nepravilne, s 5-6 tupih kutova, (10) 10.1 - 12.3 (13.3) × (6) 7.3 - 9 (10.1) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.5 (1.7), N = 100, Me = 11.1 × 8.1 µm, Qav = 1.4; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, nježno, krhko, vodenasto bijelo; miris nije izražen ili lagano miriše na brašno, varikinu ili petrolej, u starosti može biti i dosta neugodan, a okus je neugodno slatkast, na brašno ili petrolej.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postane prljavoplavkasto-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama (ne busenasto), a ponekad raste u krugovima ili linijama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, te ponekad se pronađe i po poljima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer uzrokuje gastrointestinalne smetnje.

Napomena: Neodoljivo podsjeća na sivkastu šljivovaču (Entoloma clypeatum) koja ima pravilniji i uvijek ispupčen klobuk. Nema opasnosti, jer niska rudoliska raste samo po šumama i to krajem ljeta i u jesen, za razliku od šljivovače koja raste u proljeće po voćnjacima.

Entoloma rhombisporum - created in Finland by Tapio Kekki

ROMBOSPORNA RUDOLISKA

Entoloma rhombisporum (Kühner & Boursier) E.Horak

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, sredina blago ulegnuta ili blago ispupčena; sivo-smeđ, malo vodenast, površina sa sivim vlakancima.

Stručak: Siv ili sivo-smeđ, s bijelim vlakancima, baza baršunasta od bijelog micelija.

Listići: Bjelkasti, kasnije su ružičasti, zupčasto su prirasli, oštrica je valovita i nazubljena.

Spore: Višekutne, 8-10.3 x 6.9-9.7 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Sivo-smeđe, vlaknasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla na travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, na vlažnim travnjacima i tresetištima te u svim tipovima šuma, po parkovima i u grmlju. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na cretu Tršću u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Teško je prepuznatljiva zbog mnoštva sličnih vrsta pa je potrebna mikroskopska analiza spora.

Entoloma roseum - created in Finland by Tapio Kekki

RUŽIČASTA RUDOLISKA

Entoloma roseum (Longyear) Hesler

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je polukuglasto-konveksan, poslije je raširen i blago udubljen; ružičast ili ružičasto-smeđ, sredina je tamnija, tamnoružičasto čehast, radijalno vlaknasto-maljav, rub je malo svjetliji i narebran.

Stručak: 2-6 cm visok, valjkast, šupalj; najprije je bjelkast, kasnije smećkast, vlaknast i često izbrazdan, osnova je bijelo maljava od micelija.

Listići: Prirasli ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, oštrica je glatka, izmiješani s lamelulama, najprije su bjelkasti, kasnije su ružičasti.

Spore: Kuglaste, višekutne, 8.5-11 x 7-8 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bijelo, u stručku, ispod kožice klobuka je s laganom ružičastom nijansom, u stručku je svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, u miješanim i svijetlim crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, uz rubove šuma, po parkovima, poljima, pašnjacima i livadama, uz rijeke, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena s katalonskom rudoliskom (Entoloma catalaunicum), koja je na rubu klobuka i osnovi stručka s ljubičastom nijansom, klobuk je u sredini čehast i nije po vlažnom vremenu narebran te se smatra otrovnom vrstom. Donekle je slična i Entoloma queletii, koja je oker-krem boje, samo je u sredini klobuka nešto tamnija i vlaknasto-čehasta. Raste u zajednici s johom, brezom i drugim bjelogoričnim drvećem i također je otrovna.

SMEĐA RUDOLISKA

Entoloma rusticoides (Gillet) Noordel.

Etimologija: Po sličnosti sa seoskom poštarovkom (Arrhenia rustica).

Klobuk: 0.8-1.2 cm širok, polukuglasto-izravnat, konveksan, ulegnut je na sredini; tamnosmeđ, na sredini je smeđo-crnkast, prema rubu je nešto svjetlije smeđe boje, vodenast, rub je malo crtast pa ubrzo postane gladak, površina je potpuno vunasto-baršunasta, prirašteno baršunast, sitno čehast na sredini, rub je tup.

Stručak: 1-1.2 cm visok i 1 mm debeo, površina je lagano bez sjaja, nije glatka, jedva je nešto svjetlije boje od klobuka.

Listići: Silazeći, razmaknuti, široki, ružičasto-sivkasti, oštrica je iste boje.

Spore: Višekutne, s tupim su kutovima, 7.3-9.5 x 6.3-9.5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Sivo-smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po suhim livadama, pustarama, te uz rubove putova bez vegetacije. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po rastu na istom staništu slična je vrsta Entoloma phaeocyathum. Inače se od lažne seoske poštarovke potpuno razlikuje po prisutnosti cheilocistida i nešto tamnijoj boji. Pojasasta rudoliska (Entoloma undatum) ima nešto veće plodno tijelo, a spore nisu okruglasto-višekutne, već uvijek heterodiametrične.

OŽUJSKA RUDOLISKA

Entoloma saundersii (Fr.) Sacc.

Klobuk: 4-14 (16) cm širok, grbav; olovnosiv, maslinasto-smeđ, sivo-smeđ ili ružičasto-siv, malo vodenast, radijalno vlaknast.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 4-9 (13) mm debeo, valjkast, zakrivljen na bazi; bjelkast ili sivkast, uzdužno vlaknast.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli, kratko se spuštaju sa zupcem, prvo su bjelkasti do krem-sivkasti, ubrzo postanu blijedo ružičasti, oštrica je iste boje, malo su valoviti i često nazubljeni.

Spore: Kuglaste, višekutne, 9.9-12.6 x 9.2-11.3 µm; bazidiji su s 2 ili 4 spore, 40-55 x 12-20 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bijelo, čvrsto; miriše na gljive, također manje-više na brašno, a okus je ugodan na gljive.

Stanište: Raste od prosinca do svibnja u bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima i po nasipima, najčešće u simbiozi sa brijestom. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u okolici Zagreba i u Hrvatskom zagorju. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici ožujka, ispod jasena, na močvarnom zemljištu u blizini rijeke.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po sivo vlaknastom klobuku i ružičastim listićima.

Entoloma scabrosum - created in Norway by Reidun Braathen

ČEHAVA RUDOLISKA

Entoloma scabrosum (Fr.) Noordel.

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je polukuglast do konično-konveksan, poslije je konveksan pa raširen, sredina je često ispupčena; sivo-smeđ, radijalno vlaknasto-čehast, rub je dugo vremena podvijen, valovit i tanak.

Stručak: 4-9 cm visok, valjkast, prema bazi je nešto deblji, najprije je pun pa poslije šupalj, lomljiv, gladak; uzdužno bjelkasto vlaknast, sivo-smeđ i s ljubičastom nijansom, baza je bijela i maljava od micelija.

Listići: Oštrica je glatka, u mladosti su bjelkasti, kasnije su sivkasti i u starosti su ružičasto-sivi, izrezani su uz stručak, slobodni.

Spore: Kuglaste, višekutne, 9-13 x 6.5-9 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bjelkasto, ispod kožice klobuka je smećkasto, tanko; miris je aromatičan, a okus blag i neodređen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama u travi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Za ovu je rudolisku tipičan nešto robusniji rast, klobuk nikada nije narebran, vlaknasto je čehav i stručak je s ljubičasto-plavom nijansom. Slična je Entoloma scabiosum koja ima tamniji i gotovo crno čehasti klobuk, sivo-smeđi stručak, nešto je manja i raste na humusnom tlu (lišću i iglicama) u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.

BIJELA ŠLJIVOVAČA

Entoloma sepium (Noulet & Dass.) Richon & Roze

Etimologija: sepia (lat.) = sipa. Po boji.

Klobuk: 2-10 (12) cm širok, prvo je stožasto-zvonolik pa raširen i uočljivo ispupčen, mesnat, po vlažnom vremenu je ljepljiv i mazav; bjelkast, krem-žućkast do sivo-smećkast, slabo vodenast, po suhom vremenu skoro potpuno bijel s crvenkastim odsjajem ili sivkasto-smeđ, površina je radijalno urašteno vlaknast, rub je valovit i skoro uvijek okrenut prema dolje.

Stručak: 3-8 (15) cm visok i 0.5-1.8 (3) cm debeo, ako raste u dubokoj travi može narasti i do 15 cm visoko, valjkast, uglavnom se zadebljava prema bazi, sjajan; bjelkast do kremasto-žut, u starosti je smeđ ili ponekad ružičast od poispadalih zrelih spora, prekriven je sa sitnim i jedva uočljivim uzdužnim crvenim vlakancima, na oštećenim ili nagriženim mjestima od crva je narančasto-smeđ.

Listići: U mladosti su bijeli pa ubrzo ružičasti, a u starosti su ružičasto-smeđi, ponekad s ružičastim pjegama, izmiješani s lamelulama, ponekad račvasti, prirasli.

Spore: Kuglaste, višekutne, s 5-7 kutova, glatke, 7.5-11 x 7-10 µm; otrusina je ružičasta, svijetlo ružičasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa.

Meso: Bijelo do bjelkasto, poslije lagano crvenkasto-smeđe i narančasto-smeđe, mekano, na ozlijeđenim mjestima crvenkasto; miris je slatkast na voće ili na ozlijeđenim mjestima na brašno, a okus je također na brašno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom polako poplavi.

Stanište: Raste u proljeće i rano ljeto, u velikim skupinama, u blizini šljiva i drugih voćaka, te uz putove, po vrtovima, parkovima, uz rubove šuma, ne raste u šumi.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Pri determinaciji ove vrste osobito obratiti pozornost na miris i okus na brašno, miris ponekad više podsjeća na kokosove orahe, osobito na prerezu, okus je slatkast i u određenoj mjeri malo neugodan. Pri upotrebi se obično miješa s drugim gljivama. Varijacija je sivkaste šljivovače (Entoloma clypeatum) koja je skoro istih obilježja. Slična je otrovna pokunjena rudoliska (Entoloma rhodopolium) koja raste potkraj ljeta i u jesen, najčešće po bjelogoričnim šumama, a ima vrlo neugodan miris pa zato nema opasnosti od zamjene.