Russula pubescens - created on August 2010 in Kuusamo, Finland by Federico Calledda

DLAKAVA KRASNICA

Russula pubescens A.Blytt

Etimologija: pubescere (lat.) = početi imati dlačice, maljav, pahuljast, paperjast. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 5-13 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, nekad je režnjast, ljepljiv i sjajan po vlažnom vremenu, kožica se guli do 1/2 promjera, dosta je promjenjive boje, vinskicrven, crveno-smeđ, narančasto-smeđ do smeđ, često je s oker ili žuto-narančastim područjima prema sredini, također može biti u potpunosti oker-maslinasto-smeđ ili maslinastozelen, tipično je sa bijelim dlačicama zadebljanim uz rub, rub nije narebran.

Stručak: 5-10 cm visok i 1.8-3 cm debeo, više je ili manje ekscentričan, valjkast do batinast, bijel, sa hrđastosmeđim je mrljama na donjoj trećini, vremenom jasno posivi, naboran.

Listići: Gusti, široki su 6-10 mm, prirasli ili zaokruženi uz stručak, lomljivi, bijeli do žućkasti, s nejasnim su sivo-zelenkastim odsjajem, na oštećenim dijelovima posive.

Spore: Široko su eliptične, sa stožastim su bradavicama ili tankim bodljama, visokim do 0.8 µm, povezanim tankim grebenima i tankim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, nekad su bez mrežastog uzorka, amiloidne, 8.4-12 x 6.7-9.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 42-55 x 9-15 µm, cheilocistide su s dužim ili kraćim vršnim produžetkom, 53.5-86 x 8-13 µm, kožica klobuka sastoji se od tupih, valjkastih dlačica širokih 3-5 µm i vrlo dugih primordijalnih hifa; otrusina je na granici između oker i žute (IIIc do IVa).

Meso: Čvrsto, debelo, bijelo, na prerezu polako sivi, a zatim crni; miris je ugodan na voće, a okus je slatkast i blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, sa formalinom ružičasto, zatim postane izraženo ružičasto-narančasto, a reakcija sa gvajakolom je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u hladnim bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim vrstama breza (Betula pubescens, Betula nana), te možda sa vrbom, najčešće na suhom tlu, ne previše bogatom hranjivim tvarima, uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Karakteristična je po klobuku koji nije narebran, oker-smeđe, narančasto-smeđe do vinskicrvene boje, ponekad je prošaran maslinasto-oker na sredini, površina je s bijelim dlačicama zadebljanim uz rub, zreli listići su sa žućkastim odsjajem, a meso u dodiru sa zrakom polako crni. Po primordijalnim hifama, oker otrusini i mesu koje u dodiru sa zrakom pocrni slična je vinskicrvena krasnica (Russula vinosa), koja raste na drugačijem staništu.

Russula puellaris - created in Norway by Bente Rian

DJEVOJAČKA KRASNICA

Russula puellaris Fr.

Etimologija: puella (lat.) = cura, djevojka. Po promjeni boje.

Engleski naziv: Yellowing Brittlegill

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, kožica se lako guli do sredine, dugo je vremena vlažan i sjajan, malo je mazav, žut, žuto-smeđ, crvenkast, vinskicrven, purpurnocrven, ružičast, crveno-smeđ, crveno-ljubičast do ljubičasto-smeđ, također je s maslinastozelenim tonovima, dosta je tamniji na sredini, često je s žutim ili hrđastosmeđim mrljama, vremenom postaje žuto-smeđ, malo je naboran, rub je kasnije jako narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, na vrhu je također proširen, lagano je batinast, ubrzo je spužvasto šupalj, nježan, vrlo je lomljiv, prvo je bijel, kasnije je žućkast, na bazi je žuto-smeđ do crvenkasto-smeđ, prljav i zamrljan, na ozlijeđenim mjestima ili na dodir požuti, površina je naborana.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli su, zaokruženi su uz stručak, prirasli, vrlo su nježni i lomjivi, široki su od 4-6 mm, poneki su račvasti, u starosti su na bazi su povezani s mnogo poprečnih žilica, bijeli, krem, žuti, do žuto-narančasti, u starosti su hrđastosmeđi.

Spore: Široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 1.2 µm, slabo povezanim spojnim linijama, 7-9 x 5.5-7 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Čvrsto, kasnije je vrlo mekano i lomljivo, u klobuku je 2-3 mm debelo, najprije je bijelo, kasnije je žućkasto, na prerezu brzo požuti; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom postane crveno ili tamno vinskocrveno, sa željeznim sulfatom blijedoružičasto, dok s alfanaftolom poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, najčešće u svim tipovima šumama, te parkovima i močvarnim područjima u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, najčešće borom, brezom ili bukvom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Osrednje je velika krasnica, dosta je promjenljive boje, prepoznatljiva je najviše po tome što na dodir jasno požuti, meso postane žuto-oker, također postane mekano i lomljivo, kada se gljiva razvije po stručku i klobuku se stvore mrlje tamnije boje, a najčešće raste ispod borova. Zbog ovih se značajki ne može zamijeniti drugim vrstama. Slična je johina krasnica (Russula alnetorum), koja je ljutog okusa i raste ispod johe, ljepljiva krasnica (Russula viscida), koja je smeđe boje, većih dimenzija i čvršće konzistencije mesa, te šarolika krasnica (Russula versicolor), koja raste ispod breze i kojoj stručak žuti.

Russula puellula - created on June 2017 in Sorgenfri Slotspark, Denmark by Tobias Bøllingtoft

BLAGA KRASNICA

Russula puellula Ebbesen, F.H.Møller & Jul.Schäff.

Etimologija: puella (lat.) = djevojka, umanjenica puellula znači djevojčica. Po nježnom i gracioznom izgledu.

Klobuk: 3–8 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, gol, po vlažnom je vremenu sjajan i mazav, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se guli do 1/2 promjera, cinobercrven, karmincrven, krvavocrven do ljubičast, na sredini je tamniji do gotovo crn, na ozlijeđenim mjestima i mjestima oštećenim od puževa blago požuti, pomalo je vodenast, rub je zaobljen i narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, nešto je sužen na bazi, u početku je spužvast, kasnije je šupljikav do šupalj, vrlo je lomljiv, bijel, u starosti je žuto-oker na bazi.

Listići: Osrednje gusti, prirasli, isprva su bijeli, kasnije su krem, u starosti su sa žut-oker mrljama, račvasti, s rijetkim je lamelulama.

Spore: Eliptične, s niskim je bradavicama, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 6.5-8 x 5-7 µm, bazidije su 25-50 x 9-13 µm, cheilocistide su 40-65 x 5.5-10 µm, pleurocistide su duge i vitke, eliptične, vretenaste do batinaste, vrh je tup i blago izdužen, 50-75 x 8-12 µm, pileocistide su blago batinaste, vitke s 2-3 segmenta, 30-70 x 3.5-8.5 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Lomljivo, bijelo, promočeno je sivo, u starosti je blago žućkasto, ispod kožice klobuka je crvenkasto; miris je slab, protrljani listići na voće ili ribu, slično kao kod modrolisne krasnice (Russula delica), a okus je blag, malo je ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, sa gvajakolom tamnozeleno, a sa fenolom (karbolnom kiselinom) vinski crveno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, parkovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Pripada u podsekciju Chamaeleontinae, a slične su djevojačka krasnica (Russula puellaris), koja nije ljutkasta uz listiće i raste u crnogoričnim šumama, te mekana krasnica (Russula nauseosa), koja također raste u crnogoričnim šumama, a obje slične vrste nemaju crvenkasto meso ispod kožice klobuka.

QUELETOVA KRASNICA

Russula queletii Fr.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Luciena Queleta.

Engleski naziv: Fruity Brittlegill

Klobuk: 3.5-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, nepravilan, nekad je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera ili nešto manje, vlažan i sjajan kada se ubere, više je ili manje valovit na srednjem dijelu, vinski crveno-ljubičast, tamnoljubičast, često je tamnije, crnkaste boje na sredini, ponekad je ljubičasto-smeđ, djelomično smećkast, mjestimično ili čitav zeleno-siv, može biti i svijetloružičast na rubu, rub je tanak i gladak, kasnije je kratko narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, ponekad je malo sužen na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana i spužvasta, naboran, bijel na dnu, ostali dio je karmincrven, iznad je sa bijelim pahuljastim slojem koji se lako uklanja, ponekad je potpuno bijel, malo posivi zbog upijanja vode.

Listići: Široki su 4-8 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, rijetko su račvasti, suženi su ili blago zaokruženi uz stručak, prirasli, lomljivi, bjelkasti, zatim su krem, u određenim se uvjetima mogu obojiti u zeleno.

Spore: Skoro su kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim, tupim, stožastim bodljama visokim 0.8-1.2 µm, rijetko su po dvije spojene zajedno, 7.3-9.8 x 6-8.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-56 x 9.5-13 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim produžetkom, 60-120 x 10-15 μm, kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, širokih 2-4 μm, te brojnih valjkastih dermatocistida ili su zadebljane na krajevima, bez ili sa segtmentima, uglavnom bez vržnog dodataka, širokih 4.5-9 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).

Meso: Umjereno je debelo i čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je ljubičasto, kasnije je blago sivkasto zbog upijanja vode; miriše na kompot od voća, na zrele kruške, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna, spora, i ponekad vrlo slaba.

Stanište: Raste od ljeta do kasne jeseni u crnogoričnim šumama u simbiozi s crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rjeđe s jelom, arišem ili borom, na vapnenastom i ne previše vlažnom tlu. Primjerak na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: U usporedbi sa srodnim vrstama, ističe se vrlo prosječnom veličinom, izrazito ljutim okusom, jakim mirisom na kompot od voća i staništem u šumama smreke na vapnenastom tlu. Uz uobičajene forme s vinsko crveno-ljubičastim ili ljubičasto-smeđim klobukom, ova vrsta iz podsekcije Sardoninae također ima formu koja je u potpunosti žuta ili žuto-zelena, Russula queletii f. flavovirens. Unatoč relativnoj lomljivosti i navedenoj maloj veličini, postoji i veliki varijetet, kao šro Russula queletii var. procera. Meso i listići mogu promijeniti boju na dva različita načina, meso blago posivi zbog upijanja vode, dok listići mogu postati zeleni kod naglog zahlađenja ili promjena boje može biti povezana sa suhim vremenom. U smrekovim šumama na kiselom tlu može se zamijeniti sa vrlo sličnom Russula fuscorubroides, koja je mesnatija i kompaktnija, obično s tamnijim bojama, slabim mirisom, umjerenom ljutinom i  sporama s kratkim grebenima. Od srodnih vrsta, sardoniks krasnica (Russula sardonia) se čini dosta različitom. raste tipično u borovim šumama na pjeskovitom tlu, miris mesa je slab ili nije izražen, listići su limunastožuti, meso u dodiru sa amonijakom pocrveni, a slična se debela krasnica (Russula torulosa) lako prepoznaje po staništu ispod bora, većih je dimenzija, slabog mirisa, umjereno ljutog okusa i sporama sa djelomično mrežastim uzorkom. Minijaturni dvojnik je graciozna krasnica (Russula gracillima), koja je karakteristična po rastu ispod breze, vrlo malim dimenzijama, slabom mirisu i sporama s kratkim grebenima.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 875. Queletova krasnica (Russula queletii Fries);  Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 640. str., Russula queletii Fries

Russula quercilicis - created on September 2021, in Lluçà, Spain by Jordi Clavell

CRNIKINA KRASNICA

Russula quercilicis Sarnari

Etimologija: Quercus (lat.) = hrast + ilicis (lat.) = genitiv jednine od ilex, hrast crnika. Po staništu.

Klobuk: 4-11 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i umjereno ulegnut na sredini, najčešće je nepravilan, valovit, režnjast, kožica je polusraštena, guli se do 1/4 promjera, rjeđe do 1/3, vlažan ili malo sluzav kada se ubere, ubrzo se osuši, hrapav, dosta je promjenjivih boja, svijetložut, svijetlosmeđ, sivkasto-smeđ, sivkasto-zelenkast, krem-ružičast, ružičasto-ljubičast, ljubičasto-smeđ, vinskicrven, izblijedi do oker ili krem-smeđih tonova, ujednačenih ili sa laganom zelenkastom nijansom, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.5-2.7 cm debeo, često je ekscentričan, obično je batinast u mladosti, zatim je postupno sve više valjkast, jasno je proširen na vrhu, bijel, sa hrđastosmeđim mrljama na dnu, nerijetko je s ružičasto-crvenom nijansom na jednom dijelu, kod odraslih se primjeraka taj pigment obično skuplja u gornjem dijelu, kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea).

Listići: Gusti, s rijetkim su lamelulama, u zrelosti su prilično razmaknuti, 3-4/cm na rubu klobuka, široki su 5-15 mm, tanki, prirasli, često su račvasti, lomljivi, žućkasti, ponekad su sa hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su sa bodljama visokim najviše 0.65 µm, povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8-10.4 x 6.8-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-64 x 11-18 μm, cheilocistide su vrlo brojne, valjkaste do batinaste, često su zašiljene na vrhu, 60-115 x 8-12 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od pomalo čvorastih i valovitih dlačica, te jednosegmentnih, valjkastih ili djelomično batinastih dermatocistida, s dugim i tankim vršnim produžetkom, širokih 5.5-18 μm; otrusina je žuta (IVc).

Meso: Osrednje je debelo, isprva je više ili manje tvrdo, kasnije je lomljivo, bijelo, prošarano je sa hrđastosmeđim mrljama; miris je slab na cedrovinu, odsutan je tijekom branja, ali prilično izražen i nekoliko sati kasnije, snažnog je ljutog okusa koji se razvija tek nakon 10-20 sekundi.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa gvajakolom je negativna ili vrlo slaba, sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, sa fenolom vrlo sporo smećkasto, a reakcija listića u dodiru s anilinom je negativna, dok sa formalinom postanu jedva uočljivo svijetloružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi sa hrastom crnikom, obično na vapnenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po srednjoj veličini, žućkastim listićima, ljutom okusu i višebojnom klobuku. Kod determinacije se stoga se moraju uzeti u obzir druge karakteristike kao što su stanište, tvrdoća mesa, svijetlosmeđa do crveno-ljubičasta boja klobuka, glatki rub klobuka, dosta prošireni stručak na vrhu, zaokruženi i gotovo slobodni listići uz stručak, žuta otrusina, negativna reakcija mesa s gvajakovom tinkturom, vrlo ljuti okus mesa tek nakon 10-20 sekundi, te slabi miris na cedrovinu, koji se osjeti i nekoliko sati nakon sakupljanja. Najvažnija mikroskopska značajka su brojne inkrustirane dermatocistide po čemu je slična srodnoj žutocrvenoj krasnici (Russula rutila), drugoj ljutoj krasnici neosjetljivoj na gvajakovu tinkturu, koja se razlikuje po lomljivijem mesu i ružičasto-crvenom do narančasto-crvenom klobuku. Naknadni vrlo ljuti okus i miris na cedrovinu podsjećaju na cedrovu krasnicu (Russula badia), prepoznatljivu po staništu u crnogoričnim šumama, prosječno vrlo zasićenim ljubičasto-smeđim nijansama, tamnooker do svijetložutoj otrusini, te velikim, višesegmentnim i neinkrustiranim dermatocistidama. Među vrstama koje rastu ispod hrasta crnike slična je bakrena krasnica (Russula cuprea), koja je prepoznatljiva po umjerenoj mesnatosti i čvrstoći mesa, izrazito narebranom rubu klobuka i vrlo tamnoj otrusini koja daju žuto-narančastu nijansu zrelim listićima. Kada je s crvenkasto-ljubičastim klobukom, najsličnija je varljiva krasnica (Russula decipiens), koja je glinenastosmeđa, sa slabim ili umjereno ljutim okusom, površinom stručka koja poplavi u dodiru sa gvajakovom tinkturom, malo tamnijom otrusinom, te stručkom koji je malo ili nimalo proširen na vrhu, a konzistencija mesa je također prosječno mekša, iako se ponekad događa da primjerci pronađeni ispod hrasta crnike budu gotovo tvrdi.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 783. str., Russula quercilis Sarnari

Russula raoultii - created on September 2004 in Södermanland, Hellasgården, Sweden by Santos, Juan

RAULTOVA KRASNICA

Russula raoultii Quél.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Pallid Brittlegill

Klobuk: 2-7 cm širok, najprije je polukuglast, ubrzo zatim se izravna, u starosti je prilično nepravilan i ponekad dosta ulegnut na sredini, pomalo je sjajan, kožica se lako guli, u mladosti je limunastožut, kasnije je žuto-oker, u starosti često potpuno izblijedi, rub je nešto svjetliji, jako je valovit i iskrzan.

Stručak: 2-7 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, vretenast, relativno je mekan, prvo je pun, ubrzo postane šupljikav, bijel, na dnu je sivo-oker, mjestimično je s crvenkastim do oker mrljama, sitno je naboran.

Listići: Osrednje su gusti i prilično razmaknuti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli, kasnije su krem.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 0.8 µm, prilično povezanim spojnim lijama koje tvore mrežasti uzorak, 7-8.5 x 5.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u klobuku je prilično lomljivo, nepromjenjive je boje; miriše lagano na voće, a okus je uvijek ljut, isti kao kod paprene krasnice (Russula emetica).

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u stručku u dodiru s formolom poružičaste.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim vrstama bjelogoričnog drveća, obično bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je gljiva zbog ljutog okusa mesa, a po nekim je autorima i malo otrovna.

Napomena: I sunčana je krasnica (Russula solaris) također žutog tona, sa žestokim okusom mesa i raste na sličnom staništu, ali se naša vrsta razlikuje po izostanku mirisa, nešto tamnijoj otrusini i sporama s djelomično izoliranim šiljcima. Po dosta tipičnoj boji otrusine pripada skupini s paprenom krasnicom koja se razlikuje po crvenom klobuku. Slična se žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca) razlikuje po žućkastoj otrusini.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 538. str., Russula raoultii Quélet

Russula recondita - created on September 2020 in Hietaniemi, Finland by Allar Antson

OČEŠLJANA KRASNICA

Russula recondita Melera & Ostellari

Etimologija: recondita (lat.) = skrivena, nepoznata, tajna. Po neupadljivom izgledu.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat, kasnije je ulegnut, kožica je u mladosti ljepljiva, zatim postaje suha, lako se guli od mesa do oko 1/3 promjera, oker, svijetlosmeđ, svijetlonarančast, sivkasto-narančast do sivkasto-smeđ, ponekad je sa tamnonarančastim mrljama, na sredini je tamnosmeđ.

Stručak: 3–8 cm visok i 1–2 cm debeo, valjkast, hrapav, svijetao, u mladosti je bijel, u starosti postaje svijetlosiv, ponekad je sa crvenkasto-smeđim do smeđim mrljama u donjoj polovici.

Listići: Gusti, široki su do 3 mm, prirasli do zupčasti uz stručak, debeli, bjelkasti, krem, svijetlonarančasti do narančasto-sivi, kasnije su povremeno sa narančasto-smeđim do žuto-smeđim mrljama, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Jajolike do široko eliptične, prozirne, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.8–1.3 µm, donekle povezanim spojnim linijama, amiloidne, 7-8.5 x 6-7 µm, Me = 7.5 x 6 µm, Q= 1.15–1.35; Qav= 1.25; N = 22, bazidije su 4-sporne, batinaste, 43–46 × 9–11 µm, cheilocistide su vretenaste, rijetko su cilindrične, na vrhu su tupe, sa dodatkom dugim 5–9 µm, 30-70 x 5-8 μm, pileocistide blizu ruba klobuka su vretenaste do oblika uske boce, tankih stijenki, 38–50 × 3–5 µm, pileocistide blizu sredine klobuka su vretenaste do oblika uske boce, tankih stijenki, 25–40 × 4–5 µm; otrusina je krem.

Meso: Debelo, lomljivo, na sredini klobuka je debljine do 8 mm, bjelkasto do narančasto; miriše na voće, gumu ili ribu, a okus je blag do gorak, neugodan, podsjeća na užeglo ulje.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa KOH i amonijakom je negativna, a stručka i listića sa gvajakolom pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u svim tipovima šuma i parkovima, obično u simbiozi sa hrastom ili borom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Slične su upadljiva krasnica (Russula insignis), kojoj donji dio stručka u dodiru sa KOH pocrveni i češljolika krasnica (Russula pectinatoides), ali potrebna su daljnja morfološka istraživanja i molekularne analize kako bi se potvrdio njihov identitet i srodstvo. Druge slične krasnice obično mirišu drugačije (npr. na gorke bademe, voće, užeglo ulje ili sir camembert) i obično su neugodnijeg okusa. Opisana je vrsta dio sekcije Foetentinae, a trenutno je uključena u podrod Heterophyllidae.

Russula renidens - created on August 2023 in Kielce County, Poland by luisrubio85

NASMIJEŠENA KRASNICA

Russula renidens Ruots., Sarnari & Vauras

Etimologija: renidens (lat.) = koji se ponovo smiješi, opet se smiješi. Po izgledu.

Klobuk: 3.5-10 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, zatim je stožast i s jedva vidljivom, brzo prolaznom grbicom, kasnije se raširi i blago ulegne na sredini, rijetko je režnjast, nepravilan, može biti malo naboran, kožica se guli do 2/3 promjera, ponekad gotovo do sredine, mazav, vlažan i sjajan čak i dan nakon što se ubere, lijepe je i zasićene boje trešnje kao kod crvenonoge krasnice (Russula rhodopus), može biti tamniji na sredini, te ljubičasto-smeđ, bakrenocrven kao kod močvarne krasnice (Russula paludosa) do tamno crveno-ljubičast, također s maslinastim nijansama ili crn na sredini, ponekad je prošaran većim ili manjim žutim mrljama pri čemu se pigment može miješati s crvenim, što rezultira djelomično narančastim ili bakrenocrvenim nijansama, rub je tanak, dugo je vremena podvijen, kasnije je izravnat i kratko narebran, ponekad je i gladak.

Stručak: 2.5-13 cm visok i 1-2.2 cm debeo, prilično je dug, tipično je batinast, ponekad je malo uvijen i
vretenast, pun, srž kasnije omekša, naboran, fino je baršunast na vrhu, površina se često raspucava na polja, s više je ili manje izraženom crveno-ružičastom nijansom, često do samih listića, ponekad je potpuno bijel, posivi zbog upijanja vode, može biti hrđastosmeđ na bazi.

Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s različito dugim lamelulama, ponekad su račvasti, usko su prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, lomljivi, bijeli, zatim su kremasti.

Spore: Široko su eliptične, sa grupiranim ili gotovo izoliranim bradavicama visokim do 0.5 µm, donekle povezanim grebenima, 7.2-8.8 x 5.4-7 µm, bazidije su 4-sporne do rijetko 2-sporne, s vrlo dugim sterigmama, 37-50 x 10-13 μm, cheilocistide su nepravilno batinaste, više su ili manje trbušaste, 65-108 x 8-14 μrn, nitasta kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, širokih 3-4 μm, te nepravilnih dermatocistida, neke su nejasno valjkaste, druge su više ili manje batinaste, s ponekad dobro razvijenim vršnim produžetkom, široke su 4.5-12 μrn, s 0-2 segmenta, bez inkrustacija; otrusina je krem do tamnokrem (IIb-d).

Meso: Čvrsto, elastično, bijelo, ispod kožice klobuka je karmincrveno, promočeno posivi; miris nije izražen, trljanjem podsjeća na kompot od voća, a okus je umjereno ljut, ponekad nakon nekoliko sekundi.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna, sa formalinom negativna, a listići sa anilinom polako požute.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, na vlažnim padinama i u depresijama, na rubovima potoka u simbiozi s brezom, a ponekad i crnogoričnim drvećem, smrekom ili borom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Raste uglavnom na sjeveru Europe ispod breze na istim lokacijama kao i tresetna krasnica (Russula robertii) i sjajnožuta krasnica (Russula claroflava), a preferira vlažne depresije i padine, tresetnu mahovinu, gotovo močvarno tlo ili male potoke. Ljutim okusom podsjeća na vrste iz podsekcije  Sardoninae. Klobuk i stručak su uglavnom crvene boje, unutar iznad navedenih nijansi, otrusina je krem do tamnokrem, a kožica klobuka sastoji se od dermatocistida s malo ili bez segmenata. Međutim, povezanost s brezama, a ne s crnogoričnim drvećem podsjeća na vrste iz linije Exalbicans, od kojih se prilično razlikuje. Među njima su izblijedjela krasnica (Russula exalbicans), koja se razlikuje po većim dimenzijama i čvrstoći, promijenjivoj boji klobuka, tamnijoj otrusini i nešto većim sporama s jasnijim mrežastim uzorkom, te graciozna krasnica (Russula gracillima), kojoj je klobuk s manje izraženim crvenim pigmentom, meso jedva primjetno ljutkasto, a spore s izraženijim i izoliranijim bradavicama. Među srodnim vrstama izvan linije Exalbicans, podsjeća na netaknutu krasnicu (Russula persicina), koja je prepoznatljiva po relativno velikim dimenzijama, krutosti i čisto crvenom klobuku, a njezin varijetet Russula persicina var. intactior trebao bi biti bliži, zbog rasta na vlažnim mjestima ispod breza.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 656. str., Russula renidens Routsalainen, Sarnari & Vauras sp. nov.

Russula rhodomelanea - created on August 2023 in Bartenslebener Forst, Sachsen-Anhalt, Germany by Eike Heinemann

CRVENOCRNA KRASNICA

Russula rhodomelanea Sarnari

Etimologija: rhodo (gr.) = ruža, ružičasto, crvenkasto + melanea (gr.) = crn. Po boji.

Klobuk: 2.5-9 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, valovit, više je ili manje režnjast, kožica se guli 1/3 promjera, vlažan i sjajan, lijepe je crvene boje koja je više ili manje zasićena kao kod netaknute krasnice (Russula persicina), cinobercrven kao kod cinober krasnice (Russula pseudointegra), krvavocrven, ponekad je više karmincrven, ponekad je nešto tamniji na sredini, nisu neuobičajene iznenadne promjene boje u sivkasto-oker na nagnječenim ili oštećenim dijelovima, rub je gladak, na kraju je slabo narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, više je ili manje valjkast, pun, srž ubrzo postane mekana i spužvasta, svilenkast, pahuljast na vrhu, čitav je bijel, kasnije često posivi ili pocrni, proporcionalno temperaturi i rukovanju nekoliko sati nakon ubiranja.

Listići: Prilično su gusti, tanki, izmiješani su sa rijetkim lamelulama, rijetko su račvasti, prirasli, bijeli kada se gljiva ubere, na ozlijeđenom mjestu ili trljanjem nakon nekoliko sati posive, lomljivi, oštrica je iste boje.

Spore: Široko su eliptične ili jajolike, s tupim, stožastim bradavicama visokim do 1.2 μm, dobro povezanim tankim spojnim linijama koje tvore razvijeni i gusti mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.5 x 6-7.8 μm, bazidije su 4-sporne, batinaste, duljine 36-56 x 9-12 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste ili batinaste, uglavnom bez vršnog produžetka, 50-115 x 6-14 μm, kožica klobuka sastoji se od suženih, ali ne oštrih, čvorastih, valovitih i mjestimično zadebljanih dlačica, širokih 3-4.2 μm, te brojnih dermatocistida, koje su jednosegmentne i batinaste ili s 3-4 segmenta i nepravilno valjkaste, često su sužene u vrat ili glavičaste na vrhu, ponekad su račvaste, široke su 5.5-10 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Osrednje je debelo, lomljivo, isprva je bijelo, zatim neravnomjerno i nepravilno posivi ili pocrni, ovino o vremenskim uvjetima i rukovanju; miris je na amil acetat ili kolače, kao kod lomljive krasnice (Russula fragilis), čak i izraženiji, a okus je u ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, sa formalinom naknadno svijetloružičasto, reakcija sa gvajakovom tinkturom je negativna ili vrlo slaba, a listići sa anilinom polako postanu narančasti s plavom aureolom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili u skupinama, u bjelogoričnim šumama, parkovima, uz šumske staze, obično u simbiozi sa hrastom ili grabom, na golom, glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a neki autori navode da je možda i otrovna.

Napomena: Predstavnica je linije Emetica zbog svoje male veličine, bijelih listića, otrusine i stručka, snažnog je paprenog okusa, klobuk je više ili manje ujednačene i sjajne crvene boje (povremene karmincrvene nijanse mogle bi opravdati svrstavanje u liniju Atropurpurea). Kriteriji značajni za prepoznavanje su rast u toplim šumama hrasta, obično uz staze, na više ili manje golom i glinenastom tlu, miris mesa na kolače kao kod lomljive krasnice, spora reakcija sa gvajakovom tinkturom, meso koje kasnije postane crnkasto-sivo, a intenzitet promjene boje je ponekad vrlo slab, pojačava se rukovanjem i atmosferskom toplinom, odnosno čimbenicima koji ubrzavaju oslobađanje vode iz tkiva. Slične su paprena krasnica (Russula emetica), koja se razlikuje po nepromjenjivom mesu, slabom mirisu, staništu u močvarnim crnogoričnim šumama, većim i jače dekoriranim sporama, posivjela krasnica (Russula grisescens), koja raste po tresetištima ili močvarama, kojoj meso tamni zbog upijanja vode, a ne pocrni zbog oslobađanja vode, reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna, više ili manje brza, a dermatocistide su rjeđe, žutopjegava krasnica (Russula luteotacta), koja je tvrđa i kompaktnija, listići se kratko spuštaju niz stručak i općenito su dobro razmaknuti, izlučuju vodene kapljice po vlažnom vremnenu, stručak može biti s ružičastom nijansom, a ozlijeđeni dijelovi požute, Maireijeva krasnica (Russula nobilis), koja raste u svježim bjelogoričnim šumama, obično ispod bukve, kojoj meso može požutjeti, ali samo malo, te gorska paprena krasnica (Russula silvestris), kojoj mesu ne posivi zbog gubljenja vode, reakcija sa gvajakovom tinkturom je negativna ili minimalna, raste u mahovini ispod bukve, kestena ili bora, a spore su dekorirane velikim bodljama, kao kod paprene krasnice.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 580. str., Russula rhodomelanea Sarnari

Russula rhodopus - created on August 2006 in Piani Formighe, Sover, Italy by Marco Floriani

CRVENONOGA KRASNICA

Russula rhodopus Zvára

Etimologija: rhodon (gr.) = ružičast, ruža + pous (gr.) = stopalo, noga. Po boji stručka.

Klobuk: 4-10.5 cm širok, najprije je kuglast, kasnije se raširi i umjereno ulegne na sredini, nepravilan, često je režnjast, gladak, valovit, kožica se guli do 1/2 promjera, mazav i sjajan, kao lakiran čak i po suhom vremenu, crvene boje trešnje do krvavocrvene boje, na sredini je tamniji, ponekad crnkast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, kratko je narebran tek u starosti.

Stručak: 4-6.5 cm visok i 1-3 cm debeo, često je ekscentričan, relativno je robustan, batinast ili blago zadebljan pri dnu, gladak, pun, kasnije je više ili manje spužvast, bijel, s ružičasto-crvenom je nijansom na velikoj površini osim na vrhu, ponekad je potpuno bijel, na dnu je hrđastosmeđ.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, tanki, prilično su niski, oko 4 mm, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, lomljivi, bijeli, u starosti su krem, sa slabim oker odsjajem.

Spore: Gotovo su kuglaste, sa stožastim do polukuglastim su bradavicama visokim do 0.6 µm ili malo višim, prilično povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7.2-9 x 6.3-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-50 x 9-11,5 μm, cheilocistide su vretenaste, s različitim vršnim produžetkom, 50-100 x 8-11 μm, kožica klobuka sastoji se od dlačica, širokih 2.2-4.6 μm, vrlo tupih ili nejasno glavičastih, s refraktilnom stijenkom, te brojnih, jednosegmentnih, nepravilno valjkastih ili batinastih dermatocistida, ponekad su naglo zadebljane, rijetko su račvaste, siroke su 3.8-8 μm; otrusina je krem do oker (IIc-IIIb), čuvanjem izblijedi.

Meso: Debelo, prilično je čvrsto čak i u zrelosti, bijelo, na prerezu vrlo slabo promijeni boju ili mjestimično blago požuti, ispod kožice klobuka je ružičasto-crveno; miriše lagano na voće, a okus je ljut u listićima, nešto je slabiji u stručku, ponekad je izraženo gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa fenolom postane smećkasto, reakcija sa gvajakovom tinkturom je trenutna i intenzivna, sa željeznim sulfatom (FeSO4) normalnog intenziteta, a sa amonijakom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u vlažnim ili čak močvarnim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, na tresetnoj mahovini (Sphagnum), na kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu u kiselim, planinskim crnogoričnim šumama, srednje je veličine, površina klobuka je mazava i sjajna, kao da je lakirana, prilično je ujednačene krvavocrvene boje, stručak je više ili manje zdepast ili ekscentričan, sa crvenom nijansom, rijetko je potpuno bijel (Russula rhodopus f. leucopoda). Gorki okusa mesa (kojem prethodi umjerena trpkost) se teško osjeti, ponekad nakon duljeg žvakanja pa je stoga nepouzdana osobina. Međutim, po toj je karakteristici slična raskošna krasnica (Russula intermedia), koja ima slične male i kuglaste spore, ali drugačiju kožicu klobuka, s polimorfnim  dermatocistidama, s malo ili bez segmenata. Pripada podsekciji Sardoninae koju karakterizira čisto crvena boja stručka i klobuka. Unutar ove podsekcije, slične su krvava krasnica (Russula sanguinea), koja je prepoznatljiva po rastu ispod borova, listićima koji se kratko spuštaju po stručku, valovitoj površini klobuka, koja je malo ili nimalo sjajna, te sporama s relativno visokim i izoliranim, stožastim bradavicama, barska krasnica (Russula helodes), koja raste tipično u močvarnim crnogoričnim šumama u tresetnoj mahovini, meso joj posivi, klobuk nije sjajan, otrusina je krem (IIb), spore su veće i sa izraženim mrežastim uzorkom, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je slaba, te sardoniks krasnica (Russula sardonia), koja je u mnogim aspektima drugačijeg izgleda, ali njezina forma Russula sardonia f. pseudorhodopoda može izgledati isto zbog prekrasne crvene boje, listića bez limunastožutih nijansi i negativne reakcije sa amonijakom, a prepoznatljiva je po manje čistom crvenom klobuku, izrazito ljutom okusu i staništu isključivo ispod borova, na suhom i vapnenastom tlu.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 622. str., Russula rhodopus Zvara

ŽUMANJČANA KRASNICA

Russula risigallina (Batsch) Sacc.

Engleski naziv: Golden Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je skoro polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut na sredini ili je tupo ispupčen, kožica se lako guli do polovice promjera, vrlo je lomljiv, gladak, blistav, po vlažnom je vremenu mazav, dosta je promjenjive boje, u mladosti je žućkast, limunastožut, zlatnožut ili žumanjčanožut, kasnije je žuto-krem, nježno narančast, ružičast, crven ili crvenkasto-smeđ, na sredini je obično svjetlije žućkaste boje, rub je često s crvenkastom nijansom, u starosti je lagano narebran i često iscijepan.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, lagano je batinast, vrlo često je zakrivljen, spužvasto šupalj, mekan je i vrlo lomljiv, bijel, vrlo je rijetko malo ružičast, uzdužno je hrapav i crtast.

Listići: Gusti, široki, prirasli, kasnije izgledaju gotovo slobodno, račvasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, lomljivi, krem-žućkasti, žuto-oker do žuto-narančasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim je bodljama visokim oko 1 µm, 7.5-9 x 6-7.5 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Tanko, vrlo je mekano, ubrzo postane lomljivo, bijelo, na prerezu lagano požuti, po vlažnom vremenu posivi; miris kod mladih gljiva nije izražen, kasnije je ugodan na voće, šljive, neki autori navode da u starosti miriše na osušene ruže, a okus je ugodan i blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postaje crvenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u prilično vlažnim miješanim i bjelogoričnim šumama, te parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, a nešto se rjeđe pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali slabe vrijednosti zbog malih dimenzija.

Napomena: Najvažnije su karakteristike limunasta boja klobuka, krhka građa i kiselkast miris mesa. Slične dimenzije i boju otrusine imaju mekana krasnica (Russula nauseosa), koja raste ispod smreke i mirisna krasnica (Russula odorata), koja raste ispod hrasta. Melzerova krasnica (Russula melzeri) također raste ispod bukve, ali ima crveni klobuk, koji je bez sjaja i često malo raspucan.

Russula rivulicola - created on August 2011 in Rovaniemi, Finland by Federico Calledda

POTOČNA KRASNICA

Russula rivulicola Ruots. & Vauras

Etimologija: rivulus (lat.) = potok, mali tok vode + colere (lat.) = nastanjivati, živjeti, biti stanovnik. Po staništu.

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, vlažan i sjajan kada se ubere, kožica se guli do 1/2 promjera ili nešto više, više je ili manje intenzivne bakrenocrvene, bakreno-smeđe ili žuto-smeđe boje, na sredini može biti tamnocrven ili čak crnkast, ponekad je svijetlocrven ili crveno-ljubičast, rijetko je prošaran svijetlozeleno, ali ponekad s vrlo jasnim zelenim crticama prema sredini, rub je narebran u dužini od 5-8 mm.

Stručak: 3.5-5 cm visok i 1.5-2.3 cm debeo, valjkast, uglavnom je batinast, bijel, više je ili manje žuto-smeđ na dnu, vremenom postaje siv, naboran.

Listići: Gusti, prirasli, bez lamelula, nekad su račvasti, lomljivi, žuti.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, prekrivene su bradavicama visokim do 0.8 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.3-8.8 x 6-7.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 37-54 x 8-12 μm, cheilocistide su vretenaste, sa većim ili manjim produžetkom na vrhu, 40-80 x 9-14 μm; otrusina je oker.

Meso: Osrednje je čvrsto, bijelo, po vlažnom vremenu ili vremenom postane sivkasto; miris nije izražen, a okus je slatkast ili jedva primjetno ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivkasto-ružičasto, sa formolom ružičasto, a reakcija sa gvajakolom je prilično brza i pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u šumama breze, sa ili bez smreke, u simbiozi sa brezom, na močvarnom tlu u tresetnoj mahovini (Sfagnum) i drugim vrstama mahovina, uz patuljaste breze (Betula nana) ili vrbe, često po depresijama uz male vodotoke, uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Po bojama, boji mesa, malim sporama sa djelomičnim mrežastim uzorkom, oker otrusini, kožici s velikim, neinkrustiranim dermatocistidama i rastu ispod breze slična je prljavocrvena krasnica (Russula vinososordida), koja ne preferira previše vlažna mjesta, meso joj ne posivi u prisutnosti vode, intenzivnije reagira u dodiru sa formalinim i ima nešto manje spore. Među ostalim vrstama koje rastu u tresetnoj mahovini slična je tresetna krasnica (Russula robertii), kojoj meso ne posivi kada je promočeno.

Russula robertii - created on July 2018 in Kolistimenmäki, kolistimensyrjä, Finland by Martti Moisander

TRESETNA KRASNICA

Russula robertii J.Blum

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 4–8 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, kožica se guli do 1/3 promjera, dosta je promjenjive boje, žut, žumanjčanožut, žuto-smeđ, smećkast, ružičasto-crven, vinskicrven, ljubičast, na sredini je obično tamnija, rub je neravan i izraženo narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.7-1.2 cm debeo, valjkast, bijel ili sivkast, često je s ružičastim odsjajem na bazi.

Listići: Osrednje su gusti, relativno su široko razmaknuti, prirasli, bjelkasti do svijetložuti, povezani su s poprečnim žilicama na bazi.

Spore: Kuglaste, s izoliranim su bodljama visokim 0.6-1 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore manje su ili više izraženi mrežasti uzorak, amiloidne, 8-9.5 x 6.5-8 µm; otrusina je tamnokrem.

Meso: Lomljivo, bijelo, vodenasto, bez mrlja; miriše na voće, a okus je blag, malo je ljutkast u listićima u mladosti.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, sa gvajakolom plavo-zeleno, a sa fenolom (karbolnom kiselinom) vinski crvenkasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim i miješanim šumama, parkovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično brezom ili smrekom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum) na kiselom močvarnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Pripada u podsekciju Chamaeleontinae, a slične su mahovinska krasnica (Russula sphagnophila), koja je možda sinonim opisane vrste, ali su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo da li se radi o istoj vrsti, mekana krasnica (Russula nauseosa), koja također raste u crnogoričnim šumama, ali ne u tresetnoj mahovini, te češljolika krasnica (Russula pectinatoides), koja ima drugačiji neugodni miris i također ne raste u tresetnoj mahovini.

ROMELLIJEVA KRASNICA

Russula romellii Maire

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Larsa Rommela (1854.-1927.), nekadašnjeg suradnika urednika časopisa Mycologia.

Klobuk: 4-16 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, pravilan, kožica se lako guli skoro do 1/3 promjera, po vlažnom je vremenu mazav, sjajan, gladak, smeđ, vinskicrven, mesnatoružičast, crveno-smeđ ili crveno-ljubičast, na sredini je često oker, zelenkast ili maslinast, rijetko je čitav potpuno svijetlozelen, mjestimično je sa smeđim mrljama, rub je dugo vremena podvijen, gladak, u starosti je narebran.

Stručak: 4-11 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, zadebljava se od sredine prema bazi, najprije je pun, kasnije je spužvasto šupljikav, bijel, nikada nije sa crvenkastom nijansom ili žut, kasnije je često smećkast na bazi.

Listići: Gusti, do stručka i uz rub klobuka su račvasti, vrlo su široki (10 mm), prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, vrlo su lomljivi, gotovo su bez lamelula, najprije su krem ili oker, kasnije su žuti ili skoro narančasti, oštrica je često crvenkasta.

Spore: Eliptične, sa izoliranim je bodljama visokim oko 0.6-0.7 µm, prilično povezanim grebenima koji tvore mrežasti uzorak, nisu amiloidne, 6.5-9 x 5.5-7 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Prilično je debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je malo limunastožuto do zelenkasto; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag, na lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane blijedo-narančasto, a s fenolom čokoladnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom ili grabom, na tlu bogatom hranjivim tvarima, gotovo redovito zajedno s maslinastom krasnicom (Russula olivacea).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su maslinasta krasnica, koja ima tamniji klobuk, a stručak je sa crvenom nijansom i obično s crvenim ovratnikom na vrhu, kratkonoga krasnica (Russula curtipes) ima znatno svjetliji klobuka, na sredini je uglavnom skoro svijetlosmeđ, te izrazito kratak stručak. Obje se slične vrste mogu pojaviti ispod bukve. Ljepljiva krasnica (Russula viscida) i tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea) imaju sjajne klobuke i vrlo su slične boje, ali obje imaju svjetliju, žućkasto-smeđu otrusinu i pomalo ljut okus.

TVRDA KRASNICA

Russula rosea Pers.

Engleski naziv: Rosy Brittlegill

Klobuk: 5-14 cm širok, vrlo je tvrd, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se više ili manje otvori, nije ulegnut na sredini, bez sjaja, kožica je priraštena, ne guli se, u mladosti je često gotovo bjelkast s prepoznatljivim crvenim nijansama, krasne je crvene, ružičaste ili ružičasto-crvene boje, ponekad je izblijeđen ili s bjelkastim pjegama, sredina je rijetko bijela, baršunast, raspucan je kada se osuši, rub je najprije podvijen i tup, kasnije se izravna, pravilan, lagano je iskrivljen.

Stručak: 5-13 cm visok i 1-5 cm debeo, tvrd, pun, uglavnom je kratak, manje ili više je valjkast, prema dnu je malo sužen, bijel, obično je s ružičastom do crvenkastom nijansom, rijetko je čisto bijel, uzdužno je naboran, sitno je ljuskav.

Listići: Gusti, lomljivi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, bijeli, kremasti, kasnije su više žućkasti, oštrica je često krvavocrvena, osobito blizu ruba klobuka.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s gustim, izoliranim bradavicama visokim oko 0.5 µm, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 8-9 x 7-8 µm (cromushrooms: (7) 7.2 - 9 (10.1) × (5.8) 6.8 - 8.3 (8.9) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 8.1 × 7.4 µm, Qav = 1.1); otrusina je svijetlokrem.

Meso: Debelo, izuzetno je tvrdo, lomljivo, bijelo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag, na drvo olovke ili cedrovinu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili u skupinama po nekoliko plodnih tijela zajedno, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete zbog smolaste konzistencije i gorkastog okusa. Smolasti se okus gubi tijekom pripreme, a meso ostaje tvrdo i hrskavo.

Napomena: Nekoliko drugih vrsta, kao primjerice ljubičastonoga krasnica (Russula violeipes), imaju također vrlo tvrdo meso, ali su drugačijih boja.

Russula roseipes - created on September 2021 in Halkjärvi E, Finland by Stefan Jakobsson

SMRČINA KRASNICA

Russula roseipes Secr. ex Bres.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto + pes (lat.) = noga. Po boji stručka.

Klobuk: 4-9 cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, malo je mazav, kasnije je suh, gol, kožica se lako guli do polovine promjera, mesnatoružičast, ružičasto-oker ili je ružičasto-narančast, s blijedim je mrljama, vodenast, ubrzo potpuno izblijedi, rub je tanak i u starosti narebran.

Stručak: 2-9 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, malo se zadebljava prema bazi, komorasto-šupalj, u starosti je šupalj, lomljiv, bijel, na donjem je dijelu prekriven ružičastim pahuljama, više je ili manje crveno prošaran poput zmijske kože.

Listići: Nisu gusti, račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, ponekad se čini da su slobodni, svijetložuti, žuto-oker, po suhom vremenu teže prema žuto-narančastoj do narančasto-smeđoj boji.

Spore: Kuglaste su do eliptične, bradavičave, izbrazdane, 7-10 x 6-9 µm; otrusina je žumanjčanožuta do žuto-oker.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo je do lagano žućkasto; miris je ugodan na voće ili gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, na sunčanim i travnatim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Dio je skupine neuglednih krasnica malih rastom, blagog okusa mesa i žutom otrusinom. Po krhkosti i morfološkim karakteristikama je slična žumanjčana krasnica (Russula risigallina) koja se nalazi u istoj skupini, a od nje se razlikuje po ružičastom i pahuljastom stručku, boji i ukrašenoj opni spora.

Russula roseoaurantia - created on july 2003 in Sandefjord Midtåsen, Sandefjord, Norway by Perry Gunnar Larsen

RUŽIČASTONARANČASTA KRASNICA

Russula roseoaurantia Sarnari

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast, boje ruže + aurantius (lat.) = narančast. Po boji.

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je izravnat i ulegnut na sredini, površina je suha, po suhom je vremenu fino ispucana, kožica se guli do 1/2 promjera, bjelkast, krem, svijetlo krem-oker do žućkasto-narančast, često je sa ružičastom nijansom, rub je sa slabom žućkasto-zelenom nijansom, od sredine teži da postane bijel, ponekad je potpuno bijel, zrnast (vidljivo pomoću ručnog povećala), rub je kratko narebran samo u starosti.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast ili blago batinasto zadebljan na bazi, naborano-zrnast, bijel, površina je suha i plitko brazdasta.

Listići: Gusti, prirasli, lomljivi, bijeli do svijetlokrem.

Spore: Široko su eliptične do jajolike, sa sitnim, izoliranim bradavicama visokim oko 0.6 μm, slabo povezanim spojnim linijama, amiloidne, 7-9 x 6.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Nježno, lomljivo, bijelo; miris je slab na voće, a okus je ugodan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, reakcija sa gvajakolom je pozitivna, a sa sulfovanilinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili kestenom, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Pripada podsekciji Lilacinae. Boja ove vrste je vrlo varijabilna i kreće se od mliječnobijele do mareličnonarančaste. Male dimenzije, kožica klobuka prekrivena ljuskavim granulama, bijeli listići i stručak, blagi okus mesa i pozitivna reakcija sa gvajakolom mogu biti korisni u determinaciji opisane vrste. Druge vrste u ovoj skupini su otrovnocrvena krasnica (Russula emeticicolor), koja ima crveni ili ružičasto-crveni klobuk i raste u šumama bukve, lilasta krasnica (Russula lilacea), koja ima vinskicrveni klobuk i raste uglavnom u šumama graba, stručak je često ružičast na donjem dijelu, a spore imaju gotovo izolirane bodlje visoke oko 1 μm ili više, te plavetna krasnica (Russula azurea), koja ima plavkasto-ljubičasti klobuk i raste u crnogoričnim šumama. Ružičasta krasnica (Russula aurora) i sitna krasnica (Russula minutula) imaju ružičaste klobuke i meso koje nije ljuto, a meso im reagira sa sulfovanilinom (kristalni vanilin otopljen u koncentriranoj sumpornoj kiselini) i postaje tamnoružičasto.

Russula roseonigra - Stop black and white thinking: Russula subgenus Compactae (Russulaceae, Russulales) in Europe revised by R. De Lange, J. Kleine, F. Hampe, P. Asselman, C. Manz, E. De Crop, L. Delgat, S. Adamčík, A. Verbeken

RUŽIČASTOCRNA KRASNICA

Russula roseonigra Pidlich-Aigner

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast + nigra (lat.) = crna. Po promjeni boje mesa na prerezu.

Klobuk: 4-10.5 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se izravna, u starosti je ulegnut, gladak, po vlažniom je vremenu ljepljiv, kožica se jedva guli, često je sa svjetlijim sivkastim rubnim pojasom, prema sredini je tamniji, narančasto-sivkast, svijetlosmeđ, žućkasto-smeđ, sivo-smeđ, narančasto-smeđ do tamnosmeđ, trljanjem pocrveni, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast ili se blago sužava prema dolje, pun, površina je glatka ili neravna, bijel, vremenom smeđi, trljanjem pocrveni.

Listići: Do 5 mm široki, usko su prirasli, s brojnim su lamelulama različitih duljina u više ili manje pravilnom uzorku, ponekad se račvaju, bijeli do kremasti, oštrica je ravna i iste boje.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, sa niskim, vrlo gustim, izoliranim bradavicama visokim 0.2-0.8 μm, povezanim kratkim, tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti do zebrasti uzorak, 7.5-8.5 x 6-7 µm, Q = 1.19-1.3, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 39-56 x 9-12 μm, cheilocistide su valjkaste do usko vretenaste, na vrhu su s jednim dodatkom ili suženjem, rijetko su s dvostrulim dodatkom ili donekle račvaste, tankih stijenki, 55-98 x 6-9 μm, pleurocistide su valjkaste do usko vretenaste ili usko batinaste, 33-55 x 5-9 μm, pileocistide blizu ruba klobuka su raspršene, rijetke, valjkaste do šiljaste, blago savitljive, s 1–3 ekscentrična dodatka ili jednim i dvostrukim ekscentričnim dodatkom na vrhu, ponekad se sužavaju prema vrhu ili čak račvaju, 36-123 x 5-8 μm, pileocistide blizu središta klobuka su sličnog oblika, s 1-2 ekscentrična dodatka, 35-85 x 4-6 μm; otrusina je bijela.

Meso: Do oko 1 cm debelo na sredini klobuka, umjereno čvrsto, bijelo, na prerezu polako crveni, kasnije polako sivi pa pocrni; miris je blag na voće, a okus je blago ljut, osobito u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) polako postaje prljavo narančasto, sa KOH-om blago žućkasto, s gvajakolom odmah tamnoplavo, a sa fenolom relativno brzo posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, obično u simbiozi sa hrastom, grabom, borom ili smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete pa se smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Blisko je povezana sa ljutolisnom krasnicom (Russula acrifolia), koja je sličnog izgleda s karakterističnom ljepljivom kožicom klobuka, izraženim crvenjenjem mesa na prerezu i ljutim okusom barem u listićima. Od ostalih sličnih vrsta iz skupine ljutolisne krasnice razlikuje se po izraženije dekoriranim sporama.

Russula rubra - created on August 2005 in Provincia di Pavia, Italy by Federico Calledda

CRVENA KRASNICA

Russula rubra (Lam.) Fr.

Etimologija: rubra (lat.) = crvena. Po boji klobuka.

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, nepravilan, režnjast, kožica se teško guli samo na rubu, najviše do 1/3 promjera, suh i bez sjaja, sitno je baršunast, izraženije na rubu, karmincrven kao kod tvrde krasnice (Russula rosea), obično je svjetliji na rubu, može biti i lijepe, nježne ružičaste boje, osušen je s ljubičastom nijansom, izblijedi do kremaste boje na većim ili manjim područjima, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 4-9 cm visok i 1.2-2 cm debeo, valjkast ili batinast, malo je sužen na bazi, proširen je na vrhu, osobito kod razvijenih primjeraka, pun, srž je kasnije omekšana i grudvasta, bjelkast, kasnije često posivi zbog upijanja vode, nikada nije sa crvenkastom nijansom.

Listići: Gusti, prilično su široki, tanki, rijetko su račvasti, suženi su uz stručak, prirasli, nekad izgledaju gotovo slobodni, lomljivi, krem, kasnije su oker i sa slabim sivkastim odsjajem, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Gotovo su kuglaste, sa polukuglastim, ponekad gotovo izoliranim bradavicama visokim 0.4-0.5 µm, donekle povezanim ponekad dugim i razgranatim grebenima koji tvore zebrasti do djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.4-9 x 6.5-7.6 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-54 x 9-11.5 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste, s vršnim produžetkom, široke do 13 μm, kožica kolobuka sastoji se od često tankih dlačica, širokih 2.6-6.3 μm, te brojnih višesegmentnih, uglavnom tupo valjkastih ili djelomično batinastih, inkrustiranih dermatocistida, prilično varijabilne veličine i oblika, s trbuhom širokim 5.5-10 μm; otrusina je oker do tamnooker (IIIb-c).

Meso: Debelo, čvrsto, kasnije je nešto mekše, bijelo, ispod kožice klobuka je crvenkasto, ubrzo postane sivkasto zbog vlage, osobito u stručku, a u srži oker; miriše na med kao kod krhke krasnice (Russula veternosa), a okus je dosta ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je varijabilna, često je pozitivna, a ponekad vrlo slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Raste u bjelogoričnim šumama hrasta, kestena i hrasta crnike, te u svijetlim šumama bukve. Prepoznatljiva je po fino baršunastoj površini klobuka, prekrivenoj bijelim pahuljama kao kod tvrde krasnice. Klobuk je više ili manje žive crvene boje, ali relativno neujednačene, ponekad blijedi do ružičasto-crvenih tonova, rub nije narebran, otrusina je oker, što je uočljivo na listićima zrelih primjeraka, meso posivi kada je promočeno, okus je izrazito ljut, miris ugodan na med kao kod krhke krasnice, a spore su gotovo kuglaste, s niskim i rijetko grebenastim bradavicama, te velikim inkrustiranim dermatocistidama. Slična je tvrda krasnica, koja nema ljuto meso, stručak je često s ružičasto-crvenom nijansom, otrusina je vrlo svijetla, svijetlokrem (IIa), meso je tvrdo, ne posivi ili malo požuti, a boje klobuka ponekad teže prema crveno-narančastoj ili žutoj boji, što se nikada ne događa kod opisane vrste. Po priraštenoj kožici klobuka, živoj crvenoj boji i žućkastom odsjaju zrelih listića može biti sličan varijetet netaknute krasnice Russula persicina var. rubrata, međutim otrusina je krem, a ne oker boje, miris je slab, a okus ljut kao kod linije Emetica, površina je malo ili nimalo baršunasta, bez pahulja, dok je stručak često s ružičasto-crvenom nijansom. Slična žutocrvena krasnica (Russula rutila) ima žutu otrusinu, meso je nepromjenjivo, miris nije izražen, a površina klobuka je bez pahulja.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 771. str., Russula rubra (Lamarck ex Fries : Fr.) Fries

CRVENO-BIJELA KRASNICA

Russula rubroalba (Singer) Romagn.

Etimologija: ruber (lat.) = crveno + albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 5-8 (10) cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, često je malo nepravilan, gotovo je sjajan, bez sjaja je kad se osuši, kožica se slabo guli; osnova je crvena, ružičasto-crvena do crveno-narančasta, no s raznim je primjesama ili oblačastim žućkastim mrljama, gubi boju, osobito na sredini gdje može biti bijele do kremaste boje, rub je žućkast ili narančasto-crven, zaobljen je prema dolje, dosta je tanak, tup, nije narebran.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, čvrst, dosta je pravilno valjkast, malo je širi ispod listića, sužava se prema bazi, najprije je pun, kasnije je šupljikavo spužvast; čitav je bijel, kasnije je lagano sivkast, rijetko je mjestimice s crvenom ili ružičastom nijansom, manje je ili više izraženo uzdužno naboran ili žiličast, na bazi je u starosti žuto-smeđ.

Listići: Prilično su gusti, dosta su široki, vrlo su lomljivi, zbog debljine djeluju zbijeno, izmiješani su s lamelulama, često su račvasti i anostomozirajući, suženi su uz stručak, prirasli; u mladosti su bijeli, kasnije su krem-žuti ili žuto-oker.

Spore: Eliptične, s djelomično mrežasto povezanim bradavicama visokim do 0.5 µm, 7.5-9 x 5.7-8 µm; otrusina je žuta do žuto-oker.

Meso: Mekano, bijelo, na ozlijeđenim je mjestima sivkasto, u starosti je sa žutim ili smeđim mrljama; miriše na voće, na marelice, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane prljavocrveno, s fenolom specifično slabo i sporo tamnosmeđe, s kalijevom lužinom žuto, a kožica ponarančasti.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, po jedna ili dvije zajedno, u bjelogoričnim šumama i parkovima, najčešće u simbiozi s hrastom, na vapnenastom ili glinenastom, češća je u sredozemnom području; nije rijetka vrsta.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po boji klobuka sliči većem broju krasnica. Slična je zlatna krasnica (Russula aurea) koja ima crveniju, krvavu boju klobuka i zagasitije žute, zlatne listiće, te također žuti stručak, nema žute mrlje po klobuku. Veoma je slična i romellijeva krasnica (Russula romellii) koja ima svjetliji klobuk.

Russula rutila - created on November 2015 in Provincia di Nuoro, Italy by Federico Calledda

ŽUTOCRVENA KRASNICA

Russula rutila Romagn.

Etimologija: rutilus (lat.) = sjajno crven, vatreno crven, zlatno-crvenkast. Po živoj boji.

Engleski naziv: Ruddy Brittlegill

Klobuk: 3-12.5 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ljevkasto ulegnut na sredini, valovit, ponekad režnjast, kožica se guli do 1/3 ili 2/5 promjera, nije sjajan po vlažnom vremenu, uglavnom je bez sjaja, rijetko je baršunast, svijetle je i ujednačene crvene boje, ponekad je s blagom bakrenosmeđom ili ljubičasto-smeđom nijansom, ružičasto-crven, narančasto-crven, marelično narančast, svijetlo krem-narančast, na sredini je najčešće izblijeđen s oker tonovima, rub je gladak, samo je u starosti kratko narebran, ali ne uvijek.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 cm debeo, čvrst, valjkast ili se lagano sužava prema dnu, ponekad je blago batinast, više je ili manje proširen na vrhu, pun, srž je u starosti mekana i šupljikava, naboran, bijel, rijetko je s ružičastom nijansom na donjem dijelu, može biti s mjestimičnim oker mrljama, s nejasnim je sivkastim odsjajem na vrhu nabora zbog upijanja vlage.

Listići: Relativno su gusti, široki su 4-12 mm široki, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, više su ili manje račvasti, bez lamelula, lomljivi, krem, u zrelosti su žućkasti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Široko su eliptične, sa stožastim su bodljama visokim do 1 µm, sporadično povezanim grebenima i tankim spojnim linijama, slabo su amiloidne, 7.5-10 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-53 x 11-14 µm, cheilocistide su manje ili više vretenaste i sa vršnim produžetkom, 60-100 x 11-14 µm, nitasta kožica klobuka sastoji se od jednostavnih, više ili manje valjkastih, tupih ili kljunastih dlačica, širokih 2-5 μm, te brojnih, valjkastih ili kratko batinastih, inkrustiranih dermatocistida, višesegmentnih, s trbuhom širokim 4.5-10 μm; otrusina je žuta (IVc).

Meso: Debelo, čvrsto, ponekad je mekano, bijelo, gotovo je nepromjenjivo; miris je slab na voće kao kod vesele krasnice (Russula laeta), a okus je vrlo ljut, izraženije u listićima, može biti i malo trpak.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) je prilično slaba, a sa gvajakovom tinkturom negativna, ali pozitivna kod forme Russula rutila f. oxydabilis.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastovima, listopadnim i zimzelenim, na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Nešto je većih dimenzija, površina klobuka je općenito bez sjaja, od žive crvene do narančasto-crvene boje, nikada smeđe, sredina često izblijedi u oker tonove, otrusina je žuta, meso je gotovo nepromjenjivo, s laganim mirisom na voće i vrlo ljutim okusom. Uz tipičnu formu, koju karakterizira negativna reakcija mesa sa gvajakovom tinkturom, Romagnesi navodi da meso brzo poplavi kod forme Russula rutila f. oxydabilis. Konačno, vrijedno je spomenuti kožicu klobuka s inkrustiranim dermatocistidama, što je ključna značajka koja omogućuje da isključimo ostale krasnice s više ili manje crvenim klobukom i žutom otrusinom koje Romagnesi uvrštava u svoju sekciju Maculatinae, unutar podroda Insidiosula. Raste ispod raznog bjelogoričnog drveća, pokazujući izraženu sklonost prema svim vrstama hrastova. Dosta je slična vesela krasnica, kojoj je meso blagog okusa i koje u dodiru sa gvajakovom tinkturom lagano poplavi.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 777. str., Russula rutila Romagnesi

Russula saliceticola - created on August 2012 in Lom, Norway by Federico Calledda

VRBOVA KRASNICA

Russula saliceticola (Singer) Kühner ex Knudsen & T.Borgen

Etimologija: salicetum (lat.) = šikara ili šuma vrba, vrbik. Po staništu.

Klobuk: 1-5-4 cm širok, prvo je polukuglast ili jajolik, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut, kožica se lako guli gotovo do sredine, gol, tamnoljubičast, tamno crveno-ljubičast, crveno-smeđ, ljubičasto-smeđ do crno-ljubičast, na sredini je tamniji, crnkast, ponekad je svjetliji ili ujednačeno obojen na sredini, ponekad je sa oker ili žućkasto-smeđim područjima, naboran, rub je tanak, isprva je gladak, u starosti je više ili manje narebran i često valovit.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-2.5 cm debeo, kratak, valjkast ili batinasto zadebljan na dnu, bijel, bjelkast, krem do žut s ljubičastim ili ružičastim nijansama, u starosti je žućkasto-smeđ, u mladosti je zrnast blizu baze.

Listići: Gusti, 64-84 ih dopire do stručka, do 5 mm široki, trbušasti, prirasli, skoro su slobodni, račvasti, nisu lomljivi, bjelkasti, kasnije su krem do oker, oštrica od ruba klobuka prema stručku postaje smeđa do crveno-ljubičasta.

Spore: Široko eliptične, sa gustim, izoliranim ili pomalo sraslim bradavicama visokim 0.5-1 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore više ili manje jasni mrežasti uzorak, amiloidne, 8-11 x 7-9 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.23, bazidije su 4-sporne, 38-66 x 7.6-14.3 µm, cheilocistide su rijetke, vretenaste do valjkaste, 55-147 x 6-12.7 µm, pileocistide su obično s jednim segmentom, valjkaste, 58-221 x 3.8-7.6 µm; otrusina je krem do svijetlooker.

Meso: Čvrsto, u stručku je spužvasto, bijelo, prema bazi stručka je smećkasto, ispod kožice klobuka je crveno do crveno-ljubičasto; miris nije izražen, a okus je blag ili ponekad malo ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) brzo postane žuto-smeđe, tamnoružičasto do crveno-smeđe, rijetko sa zelenom nijansom, sa gvajakolom zeleno-plavo, a sa 2% fenolom nema reakcije ili ponekad postane svijetlosmeđe ili smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po planinskim livadama, te pješčanim nanosima i močvarama u simbiozi sa vrbom (Salix herbacea).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Morfološki su slične breganka (Russula nitida) i mahovinska krasnica (Russula sphagnophila), od kojih se razlikuje po obično tamnijem, slabije barebranom klobuku i povezanosti sa vrbom na višim nadmorskim visinama, dok su slične vrste povezane s brezom. Nadalje, mahovinska krasnica se često nalazi u tresetnoj mahovini i ima krhkiji klobuk, blagu ružičastu nijansu na vrhu stručka i izraženije mrežaste spore.

Russula sanguinea - created in Finland by Allar Antson

KRVAVA KRASNICA

Russula sanguinea Fr.

Etimologija: sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po crvenoj boji.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je nepravilno spljošten i ulegnut na sredini, često je režnjast, valovit, kožica se vrlo kratko ili nimalo ne guli, slabo je mazav po vlažnom vremenu, brzo je suh i bez sjaja, gotovo je ujednačeno krvavocrven, ružičasto-crven do sivkasto-crven, mjestimično je druge boje, čak i oštro ograničeno, rijetko potpuno izblijedi do kremaste, sivkaste ili žućkaste nijanse, rub je tanak, na kraju je malo narebran, a žljebovi su široki i kratki.

Stručak: 3-8 cm visok i 1.3-2.8 cm debeo, često je ekscentričan, robustan, valjkast ili sužen na vrhu, naboran, pun, kasnije je pregradasto šupalj, bijel, tipično je s ružičasto-crvenom nijansom, rijetko je sa mjestimičnim žutim mrljama, po vlažnom je vremenu malo sivkast.

Listići: Gusti, tanki, uski, prirasli su ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su ili nimalo račvasti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, ponekad su na bazi povezani s malo poprečnih žilica, lomljivi, oštrica je glatka, svijetlokrem, rijetko su žuti na oštećenim mjestima.

Spore: Jajolike do široko eliptične, sa bodljama visokim do 0.8 µm, donekle povezanim grebenima i spojnim linijama koje tvore zebrasti uzorak, amiloidne, 6.6-9.6 x 5.6-7.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-54 x 9-12 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim produžetkom, s trbuhom širokim do 16 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tupih, tankih dlačica, širokih do 2.2-3.4 μm, te vrlo dugih, valjkastih, često u obliku boce ili glavičastih, jednosegmentnih dermatocistida, od kojih su najveće višesegmentne, široke 4-8 μm; otrusina je tamnokrem (IId).

Meso: Debelo, čvrsto, kasnije je lomljivo, bijelo, ispod intenzivnije obojenih dijelova je ružučasto-crveno, ponekad je žuto po suhom vremenu (na oštećenim dijelovima), provodnjeno je malo sivkasto; miris je slab na voće, a okus je izrazito ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) poružičasti, reakcija sa amonijakom je negativna, a sa gvajakovom tinkturom brza i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i u jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, smrekom ili arišem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa. Iako se krasnice paprenog okusa smatraju otrovnim, konzumacija ove vrste uglavnom ne izaziva nikakve probavne probleme.

Napomena: Jedna je od najkarakterističnijih simbionta borova. Karakteristična je po srednjoj veličini, više ili manje hrapavoj, brzo neprozirnoj površini klobuka, prekrasnoj krvavocrvenoj boji, koja s vremenom blijedi u ružičaste tonove, kožici klobuka koja se teško guli, tankom rubu, glatkom ili slabo narebranom u starosti, listićima koji se vrlo kratko spuštaju po stručku, tamnokrem sporama, stručku koji je često sa ružičasto-crvenom nijansom, jakom paprenom okusu i slabom mirisu. Površinski dijelovi mogu izraženo požutjeti u vrlo suhim uvjetima, osobito listići, počevši od ozlijeđenih dijelova (Russula sanguinea subsp. rosacea). Ovaj fenomen je uočen osobito kod nezrelih plodnih tijela, ostavljenih neko vrijeme na tlu nakon berbe. Meso može znatno posivjeti kod primjeraka koji su rasli na glinenastom tlu ili nakon obilnih kiša. Može se zamijeniti s netaknutom krasnicom (Russula persicina), žutopjegavom krasnicom (Russula luteotacta) i s raznim drugim vrstama iz podsekcije Sardoninae sa crvenim klobukom, kao što je crvenonoga krasnica (Russula rhodopus), koja je prepoznatljiva po glatkijoj i sjajnijoj, kao lakiranoj površini klobuka, zaokruženim i ponekad slobodnim listićima uz struča, te staništu u hladnim crnogoričnim šumama (obje vrste mogu rasti ispod bora, a rjeđe ispod smreke ili ariša). Barska krasnica (Russula helodes) razlikuje se po izraženom sivljenju mesa i rastu na močvarnom terenu. Druga slična vrsta je netaknuta krasnica (Russula persicina) (osobito Russula persicina var. rubrata), koja raste ispod bjelogoričnog drveća.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 827. Krvava krasnica (Russula sanguinea (Bull. ex St.Amans) Fries); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 616. str., Russula sanguinea Fries

Russula sapinea - created on August 2015 in Kuusamo, Finland by Federico Calledda

CRNOGORIČNA KRASNICA

Russula sapinea Sarnari

Etimologija: sapinea, laricis (lat.) = borov, koja je vezana uz bor, koja raste uz bor. Po staništu.

Klobuk: 3-9.5 cm širok, najprije je kuglast, zatim je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, često je deformiran ili režnjast, vlažan i sjajan kada se ubere, kožica se lako guli, vrlo je promjenjive boje, mesnatoružičast, ružičasto-ljubičast crveno-ljubičast do ljubičast, s velikom je oker-smeđom mrljom na sredini, blijedi do sivkasto-smeđe ili maslinaste boje, vanjski dijelovi teže zadržavaju ljubičasti pigment, rjeđe je ružičasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, površina je naborana, rub je slabo narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2.8 cm debeo, valjkast ili je batinasto zadebljan na bazi, više je ili manje proširen na vrhu, ispunjen mekanom, spužvastom srži, bijel, u starosti je sa opsežnim hrđastožutim mrljama.

Listići: Gusti, kasnije ih je 6/cm na rubu klobuka kod odraslih primjeraka, prirasli ili zaokruženi uz stručak, rijetko su račvasti, lomljivi, oker do žućkasti, u starosti su hrđastosmeđi.

Spore: Široko su eliptične, sa gotovo izoliranim bradavicama visokim do 1.2 µm, djelomično povezanim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 8.5-11 x 6.7-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, vrlo glomazne, 38-64 x 12-16 µm, cheilocistide su rijetke, vretenaste, 55-76 x 9.5-12 µm, kožica klobuka sastoji se od valovitih dlačica širokih 2.5-5 µm i valjkastim dermatocistidama, podijeljenih na više segmenta, širokim 5-8 µm; otrusina je na granici između oker i žute (oko IIIc).

Meso: Vrlo je lomljivo, bijelo, na prerezu postane žuto-smeđe; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, sa fenolom svijetlosmeđe, a reakcija u dodiru s gvajakolom je brzo pozitivna i prilično intenzivna, a sa formalinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, crnogoričnim šumama na relativno velikim nadmorskim visinama, u simbiozi sa smrekom, na tlu prekrivenom mahovinom ili na tepihu od iglica.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Karakteristična je po staništu, promjenjivoj boji klobuka, boji otrusine i prilično velikim sporama. po oker otrusini i žućenju mesa slična je šarolika krasnica (Russula versicolor), koja raste ispod bjelogoričnog drveća, obično breze ili topole trepetljike i ima ljutkast okus listića. Mladi su primjerci savršeni dvojnici mekane krasnice (Russula nauseosa) i arišove krasnice (Russula laricina), kojoj meso posivi u starosti.

SARDONIKS KRASNICA

Russula sardonia Fr.

Etimologija: sardonion (gr.) = biljka s reskim okusom. Po okusu.

Engleski naziv: Primrose Brittlegill

Klobuk: 4-9.5 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, kasnije se otvori i blago ulegne na sredini, isprva je ponekad sa središnjom grbicom koja se kasnije najčešće spljošti, kožica je priraštena i vrlo kratko se guli, malo je naboran, vlažan kada se ubere, brzo se osuši i postane bez sjaja, lijepe je crveno-ljubičaste ili ružičasto-crvene boje, može biti ujednačeno obojen, ali je češće s nejasnim mrljama na svijetlo sivo-zelenoj ili ružičasto-sivoj pozadini, ponekad je opsežnije sivo-zelen, s laganim ljubičastim tonom, rijetko je potpuno žut (Russula sardonia var. mellina) ili čak maslinastozelen (Russula sardonia f. viridis), rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast do gotovo vretenast, nije proširen na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana i šupljikava, bijel, kasnije je tipično sa ružičasto-ljubičastom nijansom (pigment je posvijetljen bjelkastim pahuljama), nekad je sa limunastožutom nijansom.

Listići: Gusti, široki su 4-5 mm, tanki, rijetko su račvasti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, krem, sa limunastožutim su odsjajem, u mladosti izlučuju vodenaste kapljice.

Spore: Široko su eliptične, sa tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.7 µm, djelomično povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7.2-9 x 5.8-7.6 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-52 x 8-11.5 μm, cheilocistide su brojne, vrlo duge, vretenaste, s kraćim su ili dužim vršnim produžetkom, 8-12 μm, kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, širokih 2.8-4 μm, te nepravilno valjkastih, jednosegmentnih dermatocistida, širokih 3.3-6 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).

Meso: Debelo, polučvrsto, bijelo, ispod kore stručka je limunastožuto; miriše na voće, a okus je jako ljut.

Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru sa amonijakom ili KOH postanu ružičasti (reakcija je sporija na površini nego iznutra), a reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim šumama i u močvarnim područjima u simbiozi s borom, pronađe se i na višim nadmorskim visinama, na vapnenastom ili pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog jako ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu u šumama bora, mogućoj grbici na sredini klobuka, tvrdoći plodnog tijela, limunastožutim listićima i mesu ispod kore stručka, izrazito ljutom okusu i pozitivnoj ružičastoj reakciji s amonijakom. Izgledom je negdje između breganke (Russula nitida) i pupače (Russula caerulea). Ako se zanemare limunastožuti pigment, grbica na sredini klobuka ili kemijske reakcije lako se zamijeni sa debelom krasnicom (Russula torulosa), koja je gotovo ista i po mikroskopskim karakteristikama i staništu u šumama bora, a prepoznatljiv je po zdepastijem izgledu, nedostatku grbice na sredini klobuka, umjereno ljutom okusu mesa i listićima bez žutih nijansi koji reagiraju negativno u dodiru sa amonijakom. Romagnesi je također opisao sinonim Russula drimeia, koji se od tipične vrste razlikuje po crveno-ljubičastom klobuku, mesu bez limunastožutih nijansi i negativnoj reakciji sa amonijakom. Slične su i Queletova krasnica (Russula queletii), koja je relativno vitkija, obično raste ispod smreke ili jele, nema grbicu na sredini klobuka, a listići i meso su ujednačeno obojeni, te šupljonoga krasnica (Russula cavipes), koja je bez ljubičastog pigmenta na stručku i limunastožutog na listićima, miriše na pelargonije, stručak kasnije uočljivo požuti i raste ispod jele ili smreke, obično na vapnenastom tlu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 873. Sardoniks krasnica (Russula sardonia Fr. ss. Melz. & Zv.), Sinonim: Russula drimeia Cke.; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 631. str., Russula sardonia Fries

Russula seperina - created on September 2015 in Provincia di Oristano, Italy by Federico Calledda

PRIMORSKA KRASNICA

Russula seperina Dupain

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, gladak, mazav, kožica se lako guli do 2/3 promjera, karmincrven, crveno-siv, ljubičasto-crven, ružičasto-crven, narančasto-siv, prema sredini je sa svijetložitim do žuto-narančastim mrljama, izblijedi prema rubu, rub je dosta iskrzan.

Stručak: 2-10 cm visok i 2-5 cm debeo, valjkast, bjelkast, na ozlijeđenim mjestima ili u starosti od baze prema vrhu posivi, s blijedoružičastim pjegama prema dnu, na bazi je često žućkast ili žuto-smeđ.

Listići: Gusti, trbušasti, neki su račvasti, izmiješani su s lamelulama, na bazi su povezani poprečnim žilicama, prirasli, krem do žuto-oker, u starosti od ruba pocrnu.

Spore: Gotovo kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim do 1 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 8-10 x 6.5-8 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto je kao i kod ostalih vrsta iz skupine Nigricantinae, lomljivo, bijelo, na prerezu nakon 15 minuta pocrveni, kasnije nakon 1-2 sata uglavnom od dna stručka postaje tamnosivo, na kraju pocrni; miriše slabo na med, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom lužnjakom (Quercus cerris) i običnom kalinom (Ligustrum vulgare), isključivo u sredozemnom području, voli toplija područja, na kiselom, vapnenastom i ilovačastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Meso najprije pocrveni pa poslije posivi, otrusina je tamnožuta i raste na karakterističnom staništu što je dovoljno za sigurnu identifikaciju ove vrste. Po promjeni boje mesa pripada skupini Nigricantinae iz koje je najsličnija blijeda krasnica (Russula decolorans) od koje se razlikuje po boji klobuka, mesu koje najprije pocrveni, te po nešto manjim sporama.

Russula sericatula - created on September 2018 in Fløjstrup Strand, Denmark by Thomas Kehlet

SVILENKASTA KRASNICA

Russula sericatula Romagn.

Etimologija: sericeus (lat.) = svilenkast. Po izgledu klobuka.

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je gotovo kuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, bez sjaja, kožica se može guliti, ružičast, oker-smeđ, ružičasto-smeđ, crveno-smeđ, smeđ, tamnosmeđ, ljubičasto-smeđ do sivo-ljubičast, na sredini je žuto-smeđ, maslinastozelen ili maslinasto-smeđ, u starosti je baršunast ili sitnozrnast.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, pun, brzo je šupalj, bijel, baza je često žuto-sivo prošarana.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli sa zupcem, gotovo su slobodni, povezani su poprečnim žilicama na bazi, ponekad su račvasti, bjelkasti, žuti, kasnije su tamnožuti s narančastim odsjajem, oštrica je uglavnom svjetlija.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bodljama visokim 0.7-1 µm, 7-9 x 6-7 µm, bazidije su 4-sporne, 40-57 x 10-13 µm, cheilocistide su 67-120 x 7-11.5 μm, pleurocistide su vretenaste, najviše blago zašiljene, 78-105 x 6.5-12.2 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Mekano, bijelo, po vlažnom je vremenu sivkasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso stručka u dodiru sa fenolom postane crvenkasto, a kasnije tamnosmeđe do crno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) svijetloružičasto, sivo-ružičasto do ljubičasto, ponekad sa zelenkastom nijansom, sa fenolom crveno-smeđe, sa gvajakolom plavo-zeleno, sa KOH bjelkasto do svjetložuto, a sa sulfovanilinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično grabom ili bukvom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su jestiva krasnica (Russula vesca), koja ima malo manje spore, a kožica se guli samo do 1/3 promjera, vinskosmeđa krasnica (Russula vinosobrunnea), kojoj se kožica teško guli, Romellijeva krasnica (Russula romellii), kojoj se kožica guli samo do 1/3 promjera, te smeđokoža golubača (Russula integra) i lasičja krasnica (Russula mustelina), koje rastu ispod crnogoričnog drveća.

Russula emetica f. silvestris - created in Netherlands (Kingdom of the) by Albert Meek

GORSKA PAPRENA KRASNICA

Russula silvestris (Singer) Reumaux

Etimologija: silvaticus (lat.) = šumsko; meticus (lat.) = koji izaziva povraćanje. Po efektu kojeg izaziva.

Engleski naziv: Woodland Brittlegill

Klobuk: 2.5-5 cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je proširen i ulegnut na sredini, kožica se gotovo potpuno guli, gladak i sjajan kada se ubere, zatim je bez sjaja, lijepe je čiste crvene do ružičasto-crvene boje, kasnije više ili manje izblijedi, ponekad je krem-žućkast na sredini, rijetko je djelomično ili potpuno bjelkast, rub je gladak, kasnije je narebran.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 0.6-1.6 cm debeo, batinasto zadebljan u mladosti, zatim je valjkast, malo je proširen na vrhu, pun, kasnije je komorasto šupalj, naboran, svilenkast i sjajan, bijel, rukovanjem malo potamni.

Listići: Razmaknuti, tanki, nekad su račvasti, izmiješani su s nekoliko lamelula, najširi su uz rub klobuka gdje su široki oko 5 mm, lomljivi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica je cjelovita i iste boje, bijeli, u starosti su s blagim kremasto-sivkastim ili sivkasto-plavkastim odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, s velikim, stožastim bradavicama visokim 1-1.2 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 7.2-9.8 x 6.2-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 10-12 μm, cheilocistide su tupe ili s vršnim produžetkom, približno su iste debljine, kožica klobuka sastoji se od tankih, jednostavnih dlačica, širokih 2-4 μm, te valjkastih ili batinastih dermatocistid, s 0-1 segmentom, širokih 7-9 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Umjerene je debljine, veoma je lomljivo i lagano, bijelo, gotovo je nepromjenjivo, sušenjem lagano požuti; miris je ugodan na kokos kao kod paprene krasnice (Russula emetica), a okus je umjereno ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane srednje ružičasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je spora i slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma, obično u simbiozi sa kestenom ili hrastom, ali i borom, na mahovinama Leucobryum glaucum i Polytrichum formosum, na vapnenastom, manje ili više kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom, osobito sirova u većim količinama. Jedna gljiva u jelu obično ne uzrokuje nikakve simptome. Sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokuju proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Karakteristična je po staništu na suhim pjeskovitim mjestima ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično u jastučićima mahovina Leucobryum i Polytrichum, često blizu starih, trulih panjeva. Međutim, ne može se isključiti ni rast u vlažnim jelovim šumama na vapnenastom tlu. Mala je gljiva sa crvenim klobukom, koji više ili manje izbijeli, rub je narebran, kožica je sjajna, gotovo u potpunosti se guli, listići su bijeli, kasnije su relativno razmaknuti, oštrica je glatka, stručak je bijel i svilenkast, meso sušenjem polako žuti, gotovo uopće ne reagira na gvajakovu tinkturu, okus je ljut, a miris na kokos. Osim nešto manje veličine, spore su istog tipa kao kod paprene krasnice, a sličnost je jednako uočljiva i kod kožice klobuka koja se sastoji od višesegmentnih dermatocistida sa kratkim člancima. Vrlo su slične Maireijeva krasnica (Russula nobilis), kojoj se kožica klobuka teško guli, ima nešto manje razmaknute listiće, pozitivnu reakciju sa gvajakovom tinkturom i manje, fino dekorirane spore, paprena krasnica, koja je većih dimenzija, mesnatija, vitkija, listići su sa žućkastim odsjajem i raste u močvarnim crnogoričnim šumama u tresetnoj mahovini (Sphagnum), brezova paprena krasnica (Russula betularum), koja raste i u vlažnim područjima bogatim brezama, ima vrlo lomljivi klobuk, od crveno-ružičaste do bjelkaste boje (nikada čiste crvene), a oštrica listića je ponekad erodirana, te crvenocrna krasnica (Russula rhodomelanea), koja je najsličnija, a raste u šumama hrasta, meso je na prerezu dugo vremena bijelo, a zatim posivi ili pocrni zbog upijanja vode, a spore su manje i fino dekorirane, te podsjećaju na liniju Mairei, a ne Emetica.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 833. Gorska paprena krasnica (Russula emetica var. silvestris Sing.), Sinonim: Russula emetica var. longipes Singer; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 559. str., Russula silvestris (Singer) Reumaux

SUNČANA KRASNICA

Russula solaris Ferd. & Winge

Etimologija: solaris (lat.) = sunce. Po boji.

Engleski naziv: Sunny Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut na sredini, ljevkast, po suhom je vremenu bez sjaja, po vlažnom je vremenu mazav, u mladosti je gladak, kožica se guli samo do polovice promjera, bjelkast je do svijetložut, žut ili limunastožut, vrlo je rijetko i s crvenkastim ili crvenkasto-smećkastim tonom na sredini, sredina je tamnije žumanjčanožute boje, često izblijedi, skoro je bijel prema rubu i u kontrastu sa živom bojom na sredini, kasnije je izbrazdan, rub je tup i jako široko narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 cm debeo, skoro je valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, vrlo je lomljiv, ubrzo postane spužvasto šupalj, bijel, mjestimično je sa smećkastim pjegama, sitno je maljav.

Listići: Dosta su gusti, prirasli, dosta su široki, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, na bazi su povezani poprečnim žilicama, najprije su bijeli, kasnije su krem, kremasto-žuti ili svijetlooker.

Spore: Eliptične do gotovo kuglaste, s izoliranim je bodljama visokim 0.5-1 µm, 7-8 x 5-7 µm (cromushrooms: (7) 7.1 - 8.5 (9.2) × (5.4) 5.9 - 6.8 (7.8) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 7.7 × 6.4 µm, Qav = 1.2); otrusina je tamno kremasto-žuta.

Meso: Vrlo je lomljivo, bijelo; miriše kiselo, na senf, ocat ili kisele krastavce, a okus je izrazito papren, osobito uz listiće.

Kemijske reakcije: Meso pozitivno reagira s gvajakolom, ali s dosta velikim zakašnjenjem.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, rjeđe sa hrastom; prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Iste boje mogu biti žumanjčana krasnica (Russula risigallina), sjajnožuta krasnica, koje nemaju papreni okusa mesa, te Raultova krasnica (Russula raoultii), koja miriše na voće i ima bijelu otrusinu.

Russula sororia - created on November 2011 in Abba Fritta, Aggius, Italy by Marco Floriani

SESTRINSKA KRASNICA

Russula sororia (Fr.) Romell

Etimologija: sororius (lat.) = redovnica, sestra. Po sličnosti s mnogo drugih krasnica.

Engleski naziv: Sepia Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se izravna i pupčasto ulegne na sredini, režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera ili manje, ljepljiv, ubrzo je suh i ponegdje sjajan, smeđ, siv, na tamnijoj sredini može biti crnkast, može biti sa hrđastosmeđim mrljama, ponekad je prekriven sitnim bijelo-sivkastim pločicama koje su u izraženom kontrastu s tamnijom osnovom (Russula sororia f. pseudoaffinis), rub je tanak, valovit i duboko narebran.

Stručak: 4-7.5 cm visok i 1.4-2.5 cm debeo, nepravilno je valjkast ili zadebljan na sredini, često je zakrivljen ili sužen prema dnu, više je ili manje proširen i pahuljast na vrhu, srž je komorasta, na kraju je šupalj, relativno je sjajan, bjelkast, rijetko posivi, mjestimično je hrđastosmeđ.

Listići: Vrlo su gusti, široki su 4-8 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, prirasli, lomljivi, krem, s laganim su sivkastim odsjajem, na oštećenim dijelovima postanu crveno-smeđi.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, s niskim, tupim bradavicama visokim 0.3-0.45 µm, rijetko su povezane kratkim spojnim linijama, bez grebena, amiloidne, 7-8.8 x 5.7-7 µm, bazidija su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 8-10.5 μm, cheilocistide su vretenaste, s većim su ili manjim vršnim produžetkom, s trbuhom koji ne prelazi 10-11 μm, kožica klobuka sastoji se od nakupina tupih dlačica, širokih 3-4 μm, te stožastih dermatocistida, koje su često sa vršnim produžetkom, kraćim od 4-6 μm, sa slabo refrakcijskim sadržajem; otrusina je krem (IIc).

Meso: Prilično je čvrsto, bijelo, sa crvenkasto-smeđim mrljama, osobito u sredini stručka oko šupljine; miriše izraženo na spermu, a okus je jako ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) polako postane ružičasto-narančasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je vrlo slaba ili negativna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi isključivo s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, na otvorenim površinama, oko potoka, na više ili manje muljevitom, glinenastom ili vapnenastom tlu, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Od srodnih vrsta u svojoj podsekciji razlikuje se po relativno velikim dimenzijama, više ili manje tamnoj boji klobuka, od sivkasto-smeđe, čiste sive do oker boje, sklonosti mrljanju površine hrđastocrvenom bojom, vrlo ljutom okusu i mirisu mesa na spermu. Mikroskopski je najznačajnija značajka gotovo kuglaste ili ne baš izdužene spore, po kojima se razlikuje od vrlo slične kamember krasnice (Russula amoenolens). Raste u bjelogoričnim šumama, uglavnom hrasta, na više ili manje blatnjavom ili glinenastom tlu, uglavnom na otvorenim, sunčanim mjestima, posebno oko protoka. Po ljutom okusu mesa se može zamijeniti sa rebrastom krasnicom (Russula pectinata), koja ima oker boju klobuka, sličnu kao kod brašnjavonoge krasnice (Russula farinipes), relativno malu veličinu, zdepasti izgled i miris sličan kao kod smrdljive krasnice (Russula foetens), s naknadnim notama na voće. Puno se lakše zamijeni sa kamember krasnicom, koja je prepoznatljiva po manjim dimenzijama, odsutnosti hrđastocrvenih površinskih mrlja i početnom mirisu na kuhane rakove kao kod ljupke krasnice (Russula amoena) ili prijesne mliječnice (Lactifluus volemus), brzoj i intenzivnoj reakciji sa gvajakovom tinkturom, izrazito duguljastim sporama, te rastu na malo drugačijem staništu u pjeskovitim šumama bora i na rubu šikara, ali neke forme rastu i ispod hrasta plutnjaka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 872. Sestrinska krasnica (Russula sororia (Fr.) Romell ss. Boudier); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 456. str., Russula sororia Fries

Russula sphagnophila - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

MAHOVINSKA KRASNICA

Russula sphagnophila Kauffman

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav; žuto-smeđ, ružičasto-crven, vinskicrven, blijedoružičast ili je ružičasto-ljubičast, rub je izrazito široko narebran i često jako valovit.

Stručak: 4-9 visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, šupalj, ponekad je srašten s drugim plodnim tijelom, gladak, vrlo lomljiv; bijel, poslije je žućkast, na vrhu je često s ružičastom nijansom.

Listići: Vrlo su rijetki, jednako su dugi, gotovo su bez lamelula, prirasli sa zupcem; najprije su bjelkasti, kasnije su kremasti ili svijetložuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, jako bradavičave, 8.5-10.5 x 6.5-8.5 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bijelo; miris nije izražen, a okus je slatkast, voćni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i miješanim šuma breze i smreke, te u parkovima i na močvarnom tlu u mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Opisana je krasnica lako prepoznatljiva po močvarnom staništu, vrlo rijetkim i jednako dugim listićima te po široko narebranom rubu klobuka.

Russula stenotricha - created on August 2011 in Søndermarken, Denmark by David Boertmann

MASLINASTOZELENA KRASNICA

Russula stenotricha Romagn.

Etimologija: steno (gr.) = usko, tijesno+ tricha (gr.) = dlaka, vlas. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 4-9.5 cm širok, konveksan u mladosti, kasnije se izravna i više ili manje pupčasto ulegne u sredini, kožica je suha, neprozirna, guli se do 1/2 promjera, sivo-zelen, maslinastozelen, izblijedi u žutu do oker boju na sredini, djelomično je hrđastosmeđ, rub je gladak, u starosti je vrlo kratko narebran i raspucan.

Stručak: 4-6.5 cm visok i 1.8-2.2 cm debeo, valjkast do batinast, ponekad je sužen pri dnu, pun, kasnije je spužvast u sredini, bijel, pri dnu je oker, naboran.

Listići: Gusti, kasnije su malo razmaknuti, široki su 4-6 mm, tanki, prirasli ili suženo prirasli, rijetko se spuštaju po stručku, lomljivi, prvo su krem, zatim su oker, oštrica je iste boje.

Spore: Široko eliptične, sa bradavicama visokim do 0.75 µm, povezanim kratkim ili dugim, razgranatim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.4-8.5 x 5.4-6.5 µm, bazidije su 4-sporne, 35-55 x 8-9 μm, cheilocistide su vretenaste, široke 7-13 μm, kožica kolobuka sastoji se od blago suženih, valjkastih dlačica, sirokih 2.7-5.5 μm, te brojnim valjkastim ili gotovo batinastim dermatocistidama, s trbuhom od 5-10 μm, sa zašiljenim ili glavičastim vrhom; otrusina je krem (IIb).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, lagano požuti ili posmeđi na ozlijeđenim mjestima, ispod kožice klobuka je slabo zelenkasto; miris je slab na voće, a okus je blag, lagano je ljutkast u listićima kod mladih primjeraka.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi sa hrastom, lipom ili brezom, na glinenasto-vapnenastom tlu.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane tamno ružičasto-narančasto, a reakcija sa gvajakolom je pozitivna, ali vrlo slaba i spora.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je vrsta dosta slična zelenim formama sivomaslinaste krasnice (Russula pseudoaeruginea), zelene krasnice (Russula aeruginea) i sive krasnice (Russula grisea), kod kojih ni mikroskop, ni reakcija sa FeSO4, ni boja otrusine ne jamče sigurnu determinaciju. Slučaj je drugačiji kod onih s tipičnim bojama, koje su lako prepoznatljive po prekrasnim ružičasto-ljubičastim ili plavkasto-sivim tonovima. Zelena krasnica razlikuje se po izduženim sporama sa slabo povezanim bradavicama i dermatocistidama od oko 4-7 x 11 m. Sivomaslinasta krasnica prepoznaje se po razvijenom mrežnom uzorku na sporama i debelim dlačicama s kratkim, natečenim bazalnim segmentima. Slična crnozelena krasnica (Russula atroglauca) raste karakteristično ispod breze, ima tamnije, izrazito maslinaste ili sivkaste nijanse, potpuno slatkast okus mesa, gotovo negativno reagira sa FeSO4 i ima ogromne dlačice kožice klobuka. Među zelenim vrstama iz podsekcije Griseinae, priobalna krasnica (Russula monspeliensis) prepoznaje se prvenstveno po svom jedinstvenom staništu ispod bušina (Cistus) u mediteranskom području.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 296. str., Russula stenotricha Romagnesi

Russula straminea - created on November 2022, in Caraidanu, Calangianus, Italy by Marco Floriani

SLAMNATOŽUTA KRASNICA

Russula straminea Malençon

Etimologija: straminea (lat.) = slamnat, boje slame ili od slame. Po boji.

Klobuk: 3-9 cm širok, debeo, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i lagano ulegne na sredini, gladak, masav i sjajan po vlažnom vremenu, kožica se guli do 1/3 promjera, krem-smećkast, bakrenosmeđ, s ružičasto-crvenkastim je tonovima, narančasto-crvenkast, kasnije izblijedi u krem ​​tonove, s finim je hrđastosmeđim mrljama, rub je podvijen, kasnije je izravnat i narebran.

Stručak: Oko 3-7 cm visok i 0.7-2.5 cm debeo, valjkast ili blago batinast, isprva je pun, zatim je spužvast, s debelim je uzdužnim naborima, bijel, kasnije ili na oštećenim mjestima postaje hrđastosmeđ.

Listići: Gusti, široki su do 10 mm, usko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, prvo su bjelkasti, kasnije su žućkasto-oker, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, prekrivene su izoliranim, umjereno gustim bodljama, visokim do 1.2 µm, 9.5-12.5 x 8.5-11 µm, Q = 1.1-1.2, cheilocistide su sa kratkim produžetkom na vrhu, oko 100 x 15 μm; otrusina je žuta.

Meso: Debelo, čvrsto, bjelkasto, na prerezu za nekoliko minuta postaje žućkasto-oker; miriše na voće, a okus je slatkast ili blago ljut i smolast.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa sa gvajakolom je brza i pozitivna, sa željeznim sulfatom slaba i spora, siva do sivkasto-zelenkasta.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta prvenstveno po staništu, boji klobuka, promjeni boje mesa na prerezu, velikim sporama i žutoj otrusini.

Russula subazurea - created on November 2022 in Calangianus, Italy by Davide Puddu

PLAVKASTA KRASNICA

Russula subazurea Bon

Etimologija: sub (lat.) = ispod, skoro, nešto manje od + azureus (lat.) = nebeskoplav, plav. Po boji.

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je kuglast ili polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, često je nepravilan ili režnjast, suh, kožica se guli gotovo u potpunosti, plavkasto-ljubičast, obično je nešto tamniji na sredini gdje je crno-ljubičast, a ponekad sivo-ljubičast, zelen ili potpuno sivo-maslinast, rub je slabo narebran u starosti.

Stručak: 2.5-4 cm visok i 0.6-1.3 cm debeo, valjkast do batinast, ponekad je čak i gomoljast, proširen je na vrhu, prvo je s mekanom srži, kasnije je šupalj, bijel, gotovo uvijek je sa ružičasto-ljubičastom nijansom, jasno je pahuljast na gornje dvije trećine.

Listići: Gusti, prirasli ili su zaokruženi uz stručak, nekad su račvasti, lomljivi, bijeli ili bjelkasti, oštrica je iste boje.

Spore: Široko su eliptične, s bradavicama su visokim 0.5-0.75 µm, povezanim grebenima koje tvore djelomični mrežasti uzorak, 7.2-9.6 x 6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-48 x 10-12 µm, cheilocistide su vretenaste i sa vršnim produžetkom, 45-74 x 8-12.5 µm, kožica klobuka je sa tupim dlačicama širokim 2.8-4 µm; otrusina je bijela (Ia-b).

Meso: Mekano, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, sa sulfovanilinom crveno, a reakcija sa gvajakolom je slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercus ilex) i hrastom plutnjakom (Quercus suber), u mediteranskom području, na vapnenastom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je lilasta krasnica (Russula lilacea), koja raste na nešto hladnijim staništima, pokazujući određenu sklonost prema grabu. Po boji i izgledu su vrlo slične lomljiva krasnica (Russula fragilis), jasikina ljutica (Russula pelargonia) i bušinova krasnica (Russula cistoadelpha), koje također rastu ispod zimzelenih mediteranskih hrastova, ali se sve jasno razlikuju po ljutom okusu mesa, manje ili više glatkoj i sjajnoj kožici klobuka, a u nekim slučajevima i po mirisu ili promjeni boje mesa.

MEDNOŽUTA KRASNICA

Russula subfoetens W.G.Sm.

Etimologija: Po sličnosti sa smrdljivom krasnicom (Russula foetens).

Engleski naziv: Least Stinking Brittlegill

Klobuk: 5-14 cm širok, u početku je skoro kuglast, kasnije se izravna i ulegne na sredini, površina je nekad valovit, sluzav, osobito na rubu, obično nije ljepljiv, kasnije je suh, blistav, kožica se guli do 1/3 promjera, žuto-oker do žuto-smeđ, kasnije je više ili manje crvenkastosmeđ na sredini, vremenom tamni, rub je tipično tanak i umjereno narebran u starosti.

Stručak: 6-12 cm visok i 2-3.5 cm debeo, nije krupan, pravilno je valjkast do gotovo batinast, nikad nije jasno batinast, jasno je proširen na vrhu, pun, kasnije je potpuno šupalj, gladak, ili je na većem dijelu fragmentiran na sitne ljuske, bjelkast, na dnu je sa hrđastosmeđim mrljama, ubrzo smeđi od dna.

Listići: Osrednje su gusti, prilično su uski, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, prirasli sa zupcem, više ili manje su račvasti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, bjelkasti, kasnije su žućkasti do žuto-oker, u starosti ili na oštećenim mjestima posmeđe.

Spore: Široko su eliptične, sa više su ili manje izoliranim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, slabo povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični zebrasti uzorak, 7.2-9.6 x 6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-55 x 9-13 μm, cheilocistide su gotovo vretenaste, s različitim vršnim produžetkom, 80-120 x 7-14 μm, kožica klobuka sastoji se od vrlo tupih dlačica, širokih 3-5 μm, te više ili manje vretenastih dermatocistida, glavičastih, s trbuhom od 4-7 μm; otrusina je krem (IIb-c).

Meso: Debelo, čvrsto, prilično je elastično, bijelo, ispod kožice klobuka je žuto, vremenom žuti, na prerezu požuti; miris je pomalo na voće, neugodan kao kod smrdljive krasnice, a okus je blag do jedva uočljivo ljutkast, umjereno ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Stručak i meso u dodiru sa jakom 10% KOH brzo požute, sa željeznim sulfatom (FeSO4) postanu narančasto-smeđi, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je snažna i brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom brezom, lijeskom, hrastom ili grabom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori navode kao nejestivu gljivu, ali se smatra otrovnom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Osim što meso na prerezu požuti, ono kod mladih primjeraka ponekad može već biti žuto ispod kore stručka. Kao što je iznad navedeno, meso u dodiru sa KOH brzo postane zlatnožuto, međutim, na već žutim dijelovima postaje narančasto-smeđe. Slične su smrdljiva krasnica, koja se lako razlikuje po debljem i zdepastijem stručku i nepromjenjivom bijelom mesu, koje ne reagira sa KOH, te bademova krasnica (Russula grata), koja slabo reagira sa KOH i ima vrlo nisku dekoraciju na sporama, koja ne prelazi 0.5 μm. Među najsrodnijim vrstama je neprivlačna krasnica (Russula inamoena), koja se može prepoznati po malim, kuglastim sporama, dugim do 9 μm ili po velikim bradavicama i grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, reakcija mesa sa KOH je negativna ili vrlo slaba, a raste u toplim i suhim bjelogoričnim šumama, osobito šumama hrasta.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 428. str., Russula subfoetens W.G. Smith

Russula subrubens - created on October 2019 in Pinseskoven, Vestamager, Denmark by Benny T. Olsen

CRVENKASTA KRASNICA

Russula subrubens (J.E.Lange) Bon

Etimologija: sub (lat.) = ispod, blizu, ne sasvim + rubens (lat.) = crvenkast. Po boji.

Klobuk: 4–9 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi i ulegne na sredini, gotovo je ljevkast, kožica se vrlo kratko guli, vlažan i sjajan kada se ubere, zatim je bez sjaja, ali nije baršunast, promjenjivih je boja, crveno-smeđ, crven, bakrenocrven, narančasto-smeđ, ljubičasto-smeđ, može biti s tamnijim, crveno-ljubičastim područjima ili s mjestimičnim žutim do žuto-zelenim mrljama, osobito u sredini, ali ne isključivo, te se mrlje mogu spajati i širiti, a ponekad čitava površina izgleda žućkasto ili žuto-narančasto, rub je gladak, u starosti je umjereno narebran.

Stručak: 3–6 cm visok i 1-2 cm debeo, batinasto zadebljan na dnu, rijetko je gotovo valjkast, uglavnom nije proširen na vrhu, površina je neravna i pahuljasta, bijel, kasnije uočljivo smeđi, često je sa ružičasto-crvenkastom nijansom, uglavnom na donjem dijelu, trljanjem posmeđi.

Listići: Gusti, malo su trbušasti, široki, uglavnom su bez lamelula, debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su oker, na ozlijeđenim mjestima postanu smećkasti do hrđastosmeđi.

Spore: Široko su eliptične, s tankim, vrlo gustim bodljama visokim 0.6-0.8 µm, donekle povezanim grebenima i jedva uočljivim spojnim linijama, koje tvore zebrasti ili nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7.8-9.8 x 6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, vitke, 50-63 x 10-14 μm, cheilocistide su vretenaste do batinaste, ponekad su sa zaobljenim vrhom, rijetko su s papilom, 62-100 x 10-13.5 μm, kožica klobuka sastoji se od dlačica, širokih 3-6 μm, više ili manje valjkastih i tupih, ali nepravilno širokih, kratkih i razgranatih, zadebljanih do 8-10 μm, te valjkastih, 0-1-2-segmentnih, dermatocistida, širokih 5-8 μm, sa sitnim račvama i hrapavom stijenkom; otrusina je svijetlokrem do krem (IIa-b), a prema Romagnesiju krem do tamnoker (IIc-IIIc).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu postane žuto-smeđe; miris je slab na voće u mladosti, osušeno na haringe kao kod haringove krasnice (Russula xerampelina), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane zeleno, a listići sa anilinom pocrvene kod ostalih vrsta iz podskupine, dok je reakcija u dodiru sa gvajakovom tinkturom pozitivna, spora i slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, na planinskim močvarnim staništima u simbiozi sa patuljastom vrbom (Salix herbacea), na rubu močvara i tresetišta u tresetnoj mahovini (Sphagnum), te u depresijama uz vodotoke ispod johe, vrbe, jasena ili breze.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova vrsta iz podskupine Xerampelinae privlači pozornost ne toliko zbog makroskopskih značajki, relativno beznačajnih za njezinu skupinu, koliko zbog svog staništa, ispod johe i jasena na močvarnom tlu, blizu granice s trskom (Phragmites australis). Poslije Bon proširuje opseg simbiontnih partnera na vrbe (Salix), cretnu brezu (Betula pubescens), razne topole (Populus), trske (Phragmites), šaš (Carex) itd. Među ostalim vrstama iz podsekcije, haringova krasnica je prepoznatljiva po rastu ispod crnogoričnog drveća, prekrasnim, svijetlim i zasićenim ljubičasto-crvenim bojama klobuka, s mnogo manje izraženim žutim pigmentom, a purpurnocrvena krasnica (Russula graveolens) je jako polikromna vrsta, iako njezina forma Russula graveolens f. purpurata pokazuje djelomično preklapajuće gradacije boja, međutim lako se razlikuje, jer raste na različitom staništu, u suhim bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod hrastova.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 906 str. Russula subrubens (J.E. Lange) Bon.

Russula subterfurcata - created on June 2024 in Kaltenleutgeben, Austria by Christian Apschner

RAČVASTA KRASNICA

Russula subterfurcata Romagn.

Etimologija: subter (lat.) = ispod, donekle, malo + furcata (lat.) = račvasta. Po račvastim listićima.

Klobuk: 3-5 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i široko, pupčasto ulegnut na sredini, suh, kožica se guli do 1/3 promjera, dosta je ujednačeno obojen, sivo-zelen, oker-smećkast ili zeleno-smeđ na vrlo svijetloj osnovi, mjestimično je sa hrđastooker mrljama, baršunast, rub je nešto svjetliji, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-4 cm visok i 0.9-1.1 cm debeo, valjkast, u mladosti je pun, kasnije je sa spužvastom sredinom, bijel, u starosti je sa hrđastosmeđim mrljama na bazi, fino je uzdužno naboran, pahuljast na vrhu, baza je često izbrazdana ili deformirana.

Listići: Gusti, tanki, usko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, ponekad su račvasti i anastomozirani uz stručak, bez ili sa rijetkim lamelulama, nisu lako lomljivi, oštrica je glatka, bijeli, bjelkasti, kasnije su krem.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s dosta su razmaknutim, izoliranim bradavicama, slabo povezanim spojnim linijama, amiloidne, 5.4-7.7 x 4.6-5.7 µm, bazidije su uske, batinaste, 40-48 x 7-8 µm, cheilocistide su gotovo vretenaste, s većim ili manjim vršnim produžetkom, 55-100 x 8-12 µm, kožica klobuka sastoji se od dlačica širokih 5-9.5 μm, sa slabo diferenciranim završnim segmentom, te nejasno vretenastim dermatocistidama, širokih 5.3-7.5 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, mjestimično je sa hrđastosmeđim mrljama; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag, malo je ljutkast u listićima kod nerazvijenih primjeraka.

Kemijske reakcije: Mesa u dodiru sa FeSO4 postane ružičasto, sa gvajakolom sivo-zeleno do plavo-zeleno, a sa fenolom crvenkasto-smeđe ili vinski-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po maloj veličini, određenoj višebojnosti klobuka, krem otrusini i mogućim račvastim i anastomoziranim listićima uz stručak, sitnim i gusto dekoriranim sporama, najmanjim u svojoj skupini. Slična je Faustova krasnica (Russula faustiana), koja raste uz bukvu, kožica klobuka sastoji se od ogromnih dlačica, spore su veće (6.4-8 x 5.4-6.2 µm), a boje klobuka su vrlo isprane, žućkasto-smeđa, rijetko sivo-zelena.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 322. str., Russula subterfurcata Romagnesi

Russula taigarum - created on August 2014 in Lia Skodje, Ålesund, Mr, Norway by Perry Gunnar Larsen

BOREALNA KRASNICA

Russula taigarum Ruots. & Vauras

Etimologija: taigarum (lat.) = iz tajge, pripada tajgi, tajga je borealna šuma karakteristična za sjeverne predjele Azije, Europe i Sjeverne Amerike. Po staništu.

Klobuk: 4-11 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, suh, kožica se lako guli, vinskicrven, crveno-smed do više ili manje ljubičasto-smeđ, na sredini je iste boje ili tamno crnkasto-ljubičast, hrđastosmeđ ili brončanosmeđ, mjestimično je maslinasto-oker ili ružičasto-smeđ, sitno je baršunast, rub je narebran.

Stručak: 7-13 cm visok i 2-3.5 cm debeo, valjkast, batinast do vretenast, bijel, naboran, baršunast, kao da je pahuljast, s više je ili manje opsežnom crveno-ružičastom nijansom, na vrhu je bijel i malo hrđastooker.

Listići: Prirasli, izmiješani su s rijetkim lamelulama, lomljivi, krem do žućkasti.

Spore: Gotovo su kuglaste, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.7 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8-9.6 x 7.3-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-58 x 9-14 μm, cheilocistide su s različitim produžetkom na vrhu, široke su 8-16 μm, kožica klobuka je sa tankim dlačicama, sužene ili oštre na vrhu, širokim 4-7 μm i valjkastim dermatocistidama sa 1-2 segmenta; otrusina je oker (IIIb-c).

Meso: Vrlo je lomljivo, bjelkasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, s fenolom ljubičasto-smeđe, a s gvajakolom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u močvarnim crnogoričnim šumama, u simbiozi sa smrekom, u tresetnoj mahovini (Sfagnum), na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po velikim dimenzijama, suhoj, baršunastoj površini klobuka, lijepom crveno-ljubicastom do ljubičasto-smeđoj boji, visokom i batinasto zadebljanom stručku, baršunastom na dodir i gotovo u potpunosti sa ružičasto-ljubičastom nijansom, ponekad je neuobičajeno visok jer izrasta iz tresetne mahovine. Slična je breganka (Russula nitida), koja je manjih dimenzija i obično raste ispod breze.

Russula terenopus - created on November 2024 in Provincia dell'Aquila, Italy by matteo_bevilacqua

KRHKONOGA KRASNICA

Russula terenopus Romagn.

Etimologija: teren (gr.) = mekan, nježan + pous (gr.) = stopalo, stručak. Po konzistenciji stručka.

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi i lagano ulegne na sredini, ponekad je režnjast, vlažan i sjajan, kožica se guli do 1/3 promjera, vinski crveno-smeđ, crveno-ljubičast ili smeđ, ponekad je ružičasto-ljubičast, rijetko je s oker-maslinastim odsjajom, rub je oično svjetliji, a na sredini je trajno tamniji, ponekad crnosmeđ ili sa intenzivnije obojenim pojasom, rub je narebran.

Stručak: 2.5-4 cm visok i 4.5-9 mm debeo, valjkast ili se postepeno sužava prema dnu, blago je proširen na vrhu, lomljiv, pamučast u sredini, kasnije je šupalj, bijel, mjestimično uočljivo i rano žuti.

Listići: Gusti, široki su 3-5 mm, izmiješani su s lamelulama, prirasli, nisu račvasti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, lomljivi, bijeli, zatim su krem-oker, na kraju su žuto-smeđi.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim, tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, rijetko udvojenim ili povezanim spojnim linijama, 6.5-8.2 x 5.4-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 32-45 x 8-12 µm, cheilocistide su 50-70 x 6-14 µm, kožica klobuka je s tupim, valjkastim dlačicama širokim do 3 µm i sa valjkastim dermatocistidama širokim 3-7 µm, s razmaknutim segmenta; otrusina je krem.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijel, na prerezu postane žućkasto; miriše vrlo izraženo na pelargonije, a okus je slatkast, nakon pola minute je malo ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim oksidom (FeSO4) poružičasti, a reakcija s gvajakolom je pozitivna i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće lipom, lijeskom ili topolom trepetljikom (Populus tremula).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Po žućenju mesa i krem otrusini slična je djevojačka krasnica (Russula puellaris), koje ima nešto veće spore, sklonija je blijeđenju i ima gotovo neprimjetan miris.

Russula tinctipes - created on September 2005 in Provincia di Cuneo, Italy by Federico Calledda

OBOJENONOGA KRASNICA

Russula tinctipes J.Blum ex Bon

Etimologija: tictus (lat.) = obojen + pes, pedis (lat.) = noga, stopalo. Po obojenom stručku.

Klobuk: 4–11 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, kožica se guli do 1/2 promjera, narančasto-crven, karmincrven, krvavocrven do ciglastocrven, rijetko je sa žućkastim tonovima, češće je sa ružičasto-crvenim područjima, sredina je tamnija, više je ili manje ljubičasto prošarana, gladak ili naboran, rub nije narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 2-3.5 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, baza je na dnu zašiljena, često je zakrivljen, bijel, žućkast, s crvenkastim do ružičastim odsjajem, više je ili manje crveno pjegav.

Listići: Gusti, prirasli, ponekad su račvasti, izmiješani su s vrlo malo lamelula, bjelkasti, kasnije su žućkasti do svijetlooker, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.5 µm, ponekad povezanih spojnim linijama, amiloidne, 8-10.5 x 6.5-9 µm, Q = 1.1-1.4, pileocistide su batinaste, s 2-5 segmenta, široke su do 11 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miriše na voće, pekmez od kupina ili pelargonije, a okus je blag, nekad je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivkasto-ružičasto, sa gvajakolom intenzivno tamno plavo-zeleno, a sa fenolom (karbolnom kiselinom) tamnosmeđe do crveno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su vesela krasnica (Russula laeta), kojoj stručak nikad nije s ružičastim odsjajem, cinober krasnica (Russula pseudointegra), koja ima nešto manje spore, te crvena krasnica (Russula rubra), kojoj je meso ljutog okusa.

DEBELA KRASNICA

Russula torulosa Bres.

Etimologija: torus (lat.) = uzglavlje, jastuk. Po umanjenici navedene riječi.

Engleski naziv: Brawny Brittlegill

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je jasno konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, lagano je grbav, kožica se teško guli, malo je valovit, dugo je vremena mazav i sjajan, zatim je suh, dosta je promjenjivih boja, najčešće je ljubičast s crnkastom sredinom, crveno-ljubičast, mjestimično je sa žut, žuto-zelen ili je čak čitav te boje (Russula torulosa f. luteovirens), ponekad je zeleno-siv, ljubičasto-smeđ ili svijetloružičast na rubu, rijetko je miješane crvenkasto-smeđe, maslinasto-smeđe ili djelomično crnkasto-sive boje, rub je dosta pravilan, dugo je vremena podvijen, gladak, rijetko je kratko narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, valjkast ili malo batinast u mladosti, malo je ili nimalo proširen na vrhu, naboran, pun, srž je kasnije spužvasta, ljubičast ili ružičasto-ljubičast, samo je na bazi je bijelo pahuljast, dekoracija se lako uklanja, rijetko je potpuno izblijeđen ili s ograničenim ružičastim mrljama, rijetko je oker (forme sa smeđim klobukom).

Listići: Jako su gusti, izmiješani su s lamelulama ili ih uopće nema, tanki, više su ili manje račvasti, prirasli ili su zaokruženi uz stručak, izgledaju gotovo slobodni, lomljivi, kremasti, mogu biti sa vodenim kapljicama po vlažnom vremenu.

Spore: Široko su eliptične, sa niskim, polukuglastim bradavicama visokim oko 0.4-0.6 µm, povezanim grebenima koje tvore uglavnom djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.5 x 5.6-7.3 µm, bazidija su 4-sporne, batinaste, 40-50 x 8-11 μrn, cheilocistide su vretenaste i s vršnim produžetkom, vrlo su duge, s trbuhom od 7-10.5 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od jednostavnih, tupih dlačica, širokih 2.5-4 μm, te jednosegmentnih, valjkastih dermatocistida, širokih 3.7-10 μm; otrusina je tamnokrem (IId).

Meso: Debelo i gotovo čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je crvenkasto, ponekad posivi zbog upijanja vode na nižim temperaturama; miris je slab na kompot od voća, a okus je umjereno ljut, ponekad čak i jako ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, reakcija se gvajakovom tinkturom je pozitivna, sa fenolom gotovo negativna, a listića sa amonijakom negativna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s borovima, na vapnenastom, izrazito pjeskovitom ili čak vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Najčešća je krasnica koja se susreće kasno u sezoni u šumama bora, a prepoznatljiva je među vrstama iz podsekcije Sardoninae po svojoj robusnosti, tamnokrem otrusini, ne previše ljutom okusu mesa, laganom mirisu na voće, rastu tipično ispod borova, a spore su srednje veličine, s niskom dekoracijom i s djelomičnim mrežastim uzorkom. Pravilo za ovu vrstu. kao i za ostale vrste u podsekciji, je crveno-ljubičasta pigmentacija klobuka i stručka. Međutim, opisana vrsta može biti i drugačije obojena, kao primjerice forma Russula torulosa f. luteovirens, s pretežno bijelim stručkom i žućkastom površinom klobuka, a mnogo je rjeđe žuto-zelen. Ako se zanemare tamnokrem otrusina i povezanost s crnogoričnim drvećem, spomenuta se forma lako zamijeni s nekim predstavnicima linije Citrina. U tom je slučaju Queletiova krasnica (Russula queletii) prepoznatljiva po rastu u šumama jele na vapnenastom tlu, vitkijem plodnom tijelu, izrazito ljutom okusu i jakom mirisu na kompot od voća, a sardoniks krasnica (Russula sardonia) po jako paprenom okusu, limunastožutim listićima, koji pocrvene u dodiru sa amonijakom i mogućoj grbici na sredini klobuka. Međutim najsličnija bi bila varijacija Russula fuscorubra, koja se lako zamijeni s tamnim formama, a razlikuje se po vitkom izgledu, rastu ispod jele, a ne borova, vrlo slabom mirisu i izraženijoj dekoraciji spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 874. Debela krasnica (Russula torulosa Bresadola); 876. Tamnocrvena krasnica (Russula torulosa var. fuscorubra Bresadola);  Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 645. str., Russula torulosa Bresadola

TURCO-LAZZARIJEVA KRASNICA

Russula turci Bres.

Etimologija: Prema slikaru i gastronomu baronu Turco-Lazzariju.

Engleski naziv: Pirate Brittlegill

Klobuk: 3-10 cm širok, rijetko čvrst, prvo je konveksan, ubrzo se raširi i izraženo ulegne na sredini, uvijek je mazav na sredini ulegnuća, kožica se teško guli, dosta je promjenjive boje, može biti oker-smeđ, mesnatocrvenkast, tamnocrven, vinsko crveno-ljubičast, plavo-ljubičast, sivo-maslinast ili maslinasto-smeđ, sredina je tamnije crnkaste boje, nikad nije čiste crvene boje, često je pojasast, rub je u starosti tup i narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.5-2.5 cm debeo, dosta je mesnat, valjkast, blago je batinasto zadebljan na bazi, prvo je pun, kasnije je nepravilno šupalj, bijel, rjeđe je s ružičastim mrljicama.

Listići: Gusti, razmaknuti, suženi uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, žućkasti do žućkasto-oker.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, sa izoliranim su bradavicama visokim oko 0.8-1 µm, dobro poveznim grebenima koji tvore jasni mrežasti uzorak, 7.5-9 x 6.5-7.5 µm; otrusina je krem-žuta do žuto-narančasta.

Meso: Bijelo, teži da požuti, ispod kožice klobuka je ljubičasto, čvrsto, ali nije tvrdo; mirisom podsjeća na jod ili orahove ljuske, osobito u bazi stručka, a okus je blag, ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće jelom ili smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali male vrijednosti zbog tankog mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po karakteristično vrlo udubljenoj sredini klobuka koji je dijelom crtast i s ljepljivom sluzi, a meso miriše na jod, osobito u stručku. Slična je ametistna krasnica (Russula amethystina), koja ima samo djelomično povezane bradavice na sporama.

Russula tyrrhenica - created on November 2019 in Oristano, Sardegna, Italy by Federico Calledda

TIRENSKA KRASNICA

Russula tyrrhenica Sarnari

Etimologija: Tyrrhenus (lat.) = Tirensko more, priobalni dio Italije koji uključuje regije kao što su Toskana i Lacio. Po području.

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i široko ulegnut na sredini, više je ili manje valovit, gladak i ljepljiv kada se ubere, sluzav u ulegnutom dijelu, kožica se guli od 2/5 do 1/2 promjera, crveno-ružičast, crveno-ljubičast do izraženo smeđ, kasnije blijedi do oker-crvene ili oker-smeđe boje, rub je umjereno narebran.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 0.8-2 cm debeo, zdepast, nikad nije viši od promjera klobuka, često je ekscentričan, valjkast, malo je proširen na vrhu i zadebljan na dnu, bjelkast, nerijetko je s crvenom nijansom na vrhu, koja je nerijetko nezapažena zbog male veličine.

Listići: Prilično su gusti, trbušasti široki 5-10 mm, prirasli, izmiješani su s rijetkim lamelulama, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, zatim su krem, na kraju su hrđastosmeđi.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su stožastim ili polukuglastim bradavicama visokim do oko 0.6 µm, povezanim rijetkim do gustim grebenima koji tvore djelomični ili gusti mrežasti uzorak, amiloidne, 7-9.2 x 5.8-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 44-62 x 10-13.5 μm, sa sterigmama dugim 6-8 µm, cheilocistide su valjkaste do vretenaste, sa kratkim ili dužim suženim vršnim produžetkom, 50-72 x 7-12 μm, kožica klobuka je sa tupim, valjkastim dlačicama širokim 1.7-4 μm,  inkrustiranih, tupih, valjkastih dermatocistida širokih 4.5-7 μm, sa 5-7 segmenta, primordijalnih hifa širokih 3.3-6 µm, podijeljenih na 2-4 segmenta i članaka sličnih primordijalnim hifama; otrusina je na granici između krem i oker (IIc-d).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, sa žuto-smeđim mrljama u starosti; miris isprva nije izražen, kasnije je na voće, sličan kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), a okus nije izražen, umjereno je ljut u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, sa fenolom smećkasto, sa formaldehidom vrlo svijetloružičasto, sa sulfovanilinom smećkasto kada se osuši, reakcija sa gvajakolom je snažna, sa KOH i anilinom negativna, a mesa i listića s amonijakom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na rubovima šikara, u rijetkim šumama bora, u simbiozi sa borom izmiješanim sa ljepljivim bušinom (Cistus monspeliensis) i bijelim bušinom (Cistus salviifolius), na vapnenastom i pjeskovitom tlu, u priobalnim mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta po staništu, malim dimenzijama, uvijek ljepljivom ulegnuću na sredini klobuka nakon kiše, te boji klobuka. Isto stanište dijele samo dvije vrste, priobalna krasnica (Russula monspeliensis), koja se jasno razlikuje po zelenom klobuku i obliku, te bušinova krasnica (Russula cistoadelpha), koja je višebojnija, lomljiva i vitka, s mesom koje izraženo požuti.

Russula unicolor - created on October 1995 in Malga di Susà, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

JEDNOBOJNA KRASNICA

Russula unicolor Romagn.

Etimologija: unicolor (lat.) = jednobojan, jednoliko obojen. Po ujednačenoj boji klobuka.

Klobuk: 3-5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, kožica se lako guli, ružičast ili ljubičast, sredina je tamnija, crveno-ljubičasta ili čak crno-ljubičasta, rub je narebran.

Stručak: 3-4 cm visok i 5-6 mm debeo, valjkast, lomljiv, pun, ubrzo je šupalj, bijel.

Listići: Gusti, 4-5 mm široki, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, kremasti, kasnije su oker, oštrica je ponekad smećkasta.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim su bradavicama, povezanim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 6.5-8 x 5-6.5 µm; otrusina je krem-žuta.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo, na prerezu malo požuti; miris je slab na voće, okus je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slične su šarolika krasnica (Russula versicolor), kojoj stručak požuti, barem slijedeći dan, te jasikina krasnica (Russula pelargonia), koja karakteristično miriše na peralgonije.

Russula ustulata - created on September 2019 in Ekudden, Finland by Allar Antson

SPALJENA KRASNICA

Russula ustulata De Lange & Verbeken

Etimologija: ustulatus (lat.) = blago spaliti, opaliti, nagorjeti. Po izgledu.

Klobuk: 4-11 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i izravna, ulegnut u sredini do pupčastog ili ljevkastog oblika te do širokog V-oblika, površina je glatka, suha, sjajna, tamno crnkasto-smeđ do tamno sivo-smeđ bez svjetlijih smeđih nijansi, rub je ravan, gladak.

Stručak: 4.5-6.5 cm visok i 2.5-3 cm debeo, valjkast, površina je glatka ili neravna, suha, bijel, ali vrlo brzo postaje tamnosiv pa crn, a bijela boja ostaje samo na vrhu.

Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, uski, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, s brojnim su lamelulama različitih duljina, slabo su anastomizirajući, potpuno bijeli do žućkasti, brzo crne, oštrica je glatka, tanka, iste boje, vremenom brzo crni.

Spore: Široko eliptične do eliptične, s niskim, vrlo gustim, izoliranim bradavicama visokim 0.2 μm, povezanim kratkim, tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 8-9 x 6-6.5 µm, Q = 1.12-1.48, bazidije su 4-sporne, valjkaste do usko batinaste, 39-56 x 9-12 μm, cheilocistide su usko vretenaste do usko stožaste, ponekad su na vrhu s malim dodatkom ili se sužavaju prema vrhu, tankih stijenki, 60-111 x 7-14 μm, pleurocistide su valjkaste, usko batinaste do vretenaste, 14-39 x 4.9-10 μm, pileocistide blizu ruba klobuka su izuzetno rijetke, neupadljive, jedva prepoznatljive, valjkaste do usko batinaste, tupe na vrhu, 58.2-115 x 6-8 μm; otrusina je bijela.

Meso: 5-9 mm debelo na sredini klobuka, čvrsto, bijelo, na prerezu postaje sivo, a zatim crno sa smećkastom nijansom, uglavnom izravno crni bez prethodnog crvenjenja, ali može biti prisutna i blaga ružičasta nijansa, miris je neugodan na plijesan, a okus je blag, gorak, ponekad blago hladi poput mentola u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) polako postaje zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u nizinskim ili planinskim crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom i borom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Plodna tijela izgledaju kao spaljena. Razlikuje se od ostalih vrsta iz kompleksa bijelocrne krasnice (Russula albonigra) po odsutnosti (ili rijetkosti) pileocistida.

Russula velenovskyi - created in Finland by Jukka Vauras

VELENOVSKA KRASNICA

Russula velenovskyi Melzer & Zvára

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Coral Brittlegill

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je otvoren i često izvrnut i s malom grbicom na sredini, vlažan i mazav, više je ili manje sjajan, po suhom je vremenu raspucan, kožica se lako guli do polovice promjera, sredina se teško guli, narančast, narančasto-crven, svijetlocrven, tamnocrven ili je ciglastosmeđ, obično posvijetli na sredini, sa žućkastim do sivo-maslinastim mrljama, najčešće na sredini, rub je gladak ili u starosti lagano narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, često je malo nepravilan, iznutra je šupljikavo komorast, bijel je ili lagano žućkast, na bazi je s ružičastom nijansom, površina je često žiličasto naborana.

Listići: Prilično su gusti, pravilni, ujednačeno su račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama, bjelkasto-krem, kasnije su krem-žućkasti do žuti, oštrica je u starosti crvenkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim, do 0.8 µm visokim bodljama, 6.5-9 x 6-7 µm; otrusina je krem-žuta.

Meso: Čvrsto, debelo, kasnije je mekano do spužvasto, bijelo, ponekad je s laganim ružičastim odsjajem, malo požuti; miris nije izražen, nekad slab na riblje ulje, a okus je blag, pomalo na mentol.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane mesnatocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u većim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, hrastom crnikom ili bukvom, rijetko borom, voli pjeskovito tlo, u toplim i mediteranskim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Jedina sigurna metoda za determinaciju ove krasnice je mikroskopska analiza spora. Od makroskopskih osobina se ističe osrednjom veličinom i okusom mesa koje nije ljuto. Slične su vesela krasnica (Russula laeta) koja je više ciglastocrvena, ima potpuno bijeli stručak i nešto tamniju otrusinu, brezova krasnica (Russula fontqueri), koja ima stručak sa crvenom nijansom, tamniju, žuto-narančastu otrusinu i po sporama koje su s nekoliko povezanih bradavica, te ružičasta krasnica (Russula aurora), koja ima bijelu otrusinu, te prošireni i pahuljasti vrh stručka.

Russula versatilis - created on August 2012 by Gerhard Koller

PROMJENJIVA KRASNICA

Russula versatilis Romagn.

Etimologija: versatilis (lat.) = promjenjiv, svestran, prilagodljiv. Po promjenjivoj boji.

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je pulukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, kožica je mazava i sjajna, gotovo u potpunosti se guli, vinskicrven, crveno-ljubičast, ponekad je s maslinastim nijansama, sredina je tamnija, skoro crno-ljubičasta, malo je vodenast, blago je kvgast i naboran, rub je u mladosti gladak, kasnije je crtasto narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, pun, ubrzo je šupalj, bijel, lagano žućkast, kasnije je crvenkasto pjegav od baze.

Listići: 3-8 mm široki, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti do krem.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim su bodljama, rijetko povezanim spojnim linijama, 7-9 x 7-8 µm, cheilocistide su tupe na vrhu, 50-100 x 6-13 µm, pileocistide su široke 6-8 µm, sa 2-5 segmenata; otrusina je krem-žuta do žuto-narančasta.

Meso: Tanko, bijelo, vremenom lagano žuti; miriše na pelargonije ili kompot od jabuka ili je slatkast na voće, a okus je ljut, osobito u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom postane intenzivno plavo-zeleno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) slabo ili svijetloružičasto, a sa fenolom (karbolna kiselina) vinskicrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, osobito brezom, grabom, lijeskom ili jasikom, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slične su lomljiva krasnica (Russula fragilis), koja u zrelosti ima nazubljenu oštricu listića, te modrikasta krasnica (Russula parazurea), koja je prepoznatljiva po plavoj boji na čitavoj površini klobuka.

ŠAROLIKA KRASNICA

Russula versicolor Jul.Schäff.

Etimologija: versicolor (lat.) = promjenljive boje. Po boji.

Engleski naziv: Variable Brittlegill

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i lagano ulegnut na sredini, dosta je pravilan, gladak, mazav, ljepljiv, kožica se guli do 1/2 promjera, vrlo je promjenjive boje, uglavnom je izblijeđen, crven, vinskicrven, ljubičast ili nježno ružičasto, zeleno-smeđ ili sivo-smeđ, također je s oker mrljama, sredina je iste boje ili zelenkasta, najčešće je tamnija, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast je ili trbušast, na bazi je sužen, lomljiv, bijel, preko noći požuti, kasnije je žuto-oker, na bazi je sa žuto-smeđim mrljama, lagano je hrapav.

Listići: Gotovo su rijetki, prilično su široki, mekani, prirasli su za stručak, bijeli, kasnije su krem do oker, oštrica je oker.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim oko 0.4 µm, djelomično povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 6-9 x 5-6.5 µm (cromushrooms: (6) 6.2 - 7.6 (8.5) × (4.7) 5.2 - 6.5 (7.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.27 (1.3), N = 120, Me = 6.8 × 5.8 µm, Qav = 1.2); otrusina je tamnokrem do krem-žuta.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo ili samo malo požuti; miriše slabo na pelargonije, slično kao kristalna koprenka (Cortinarius flexipes), a okus je umjereno ljut, osobito uz listiće, u stručku je blago ljutkast ili ponekad gotovo blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom pocrveni poput mesa, s fenolom posmeđi, s fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim pocrni, dok s gvajakolovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima i travnjacima, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, uglavnom brezom ili jasikom (Populus tremula), na otvorenim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Raste pod brezama i vrlo je promjenjive boje klobuka. Relativno je mala rastom, ali dosta kompaktna gljiva, a ima zanimljivu osobinu da joj stručak preko noći malo požuti. Vrlo je slična pupača (Russula caerulea), ali ona ima ispupčen klobuk i raste u šumama bora. Po staništu, boji otrusine i okusu mesa slična je izbijeljena krasnica (Russula depallens), koja ima više ili manje sivkasti stručak i izraženo guste listiće. Slična je djevojačka krasnica (Russula puellaris), koja ima vrlo blag okus mesa.

JESTIVA KRASNICA

Russula vesca Fr.

Etimologija: vescus (lat.) = jestivo. Po jestivosti.

Engleski naziv: The Flirt

Klobuk: 4.5-14 cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je nepravilno spljošten i ulegnut na sredini, kožica se često povlači s s ruba otkrivajući bijelu zonu listića pa rub izgleda nazubljen, kožica se guli do 2/5 promjera, rano je suh i bez sjaja, iznimno je gotovo baršunast, prošaran je tamnijim prugama od osnove, osobito po suhom vremenu, sredina je sa šiljastim, smeđim dlačicama debelih stijenki (vidljivo pomoću mikroskopa), dosta je promjenjive boje, tipično je vinskicrven do vinski crveno-smeđ, ponekad je ružičasto-ljubičast, ponekad je s nejasnim nijansama zelene, sivo-zelene ili je čak u cjelosti te boje (Russula vesca f. viridata) ili čak svijetlosmeđ (Russula vesca f. avellanea), te eventualno siv s ružičasto-ljubičastom nijansom u sredini kao kod sive krasnice (Russula grisea) ili ne previše intenzivno i ujednačeno maslinastozelen ili izraženo bijel sa žućkastom nijansom (Russula vesca f. lactea), rub je gladak, tup, u starosti je slabo narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, skoro je valjkast, često se više ili manje izraženo sužava prema dnu, pun, u starosti je spužvast, bijel, rijetko je s ružičastom nijansom, na dnu je hrđastosmeđ, kasnije je uglavnom sa žuto-smeđim mrljama.

Listići: Gusti, relativno su uski, tanki, vrlo kratko se spuštaju po stručku, malo se račvaju na svim razinama, a posebno uz stručak, u mladosti su mekani elastični, bjelkasti, kasnije su sa hrđastosmeđim mrljama, na kraju su su žuti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s malim, izoliranim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim tankim i rijetkim spojnim linijama, 6.4-8 x 5.3-5.8 µm, bazidije su 4-sporne, slabo batinaste, 40-52 x 8-9 μm, cheilocistide su malobrojne, tupe, široke 8-10 μm, kožica klobuka se sastoji od dobro razgranatih i izraženih dlačica, širokih 3.5-6 μm, s potpornim elementom od 4-8 μm, te sporadičnim dermatocistidama širokim samo 4-5.5 μm, gotovo vretenastim ili blago batinastim, s malo sadržaja, prisutne su i karakteristične igličaste, inkrustirane dlačice s debelom stijenkom (cromushrooms: (5.6) 5.7 - 7.1 (8.3) × (4.2) 4.5 - 5.8 (7.1) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 60, Me = 6.7 × 5.5 µm, Qav = 1.2); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, najprije je bijelo, na prerezu jasno požuti i djelomično posmeđi; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane narančasto-crveno, s kalijevom lužinom požuti, s anilinom polako požuti, s fenolom posmeđi, dok s gvajakovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće hrastom, bukvom, grabom, smrekom ili jelom, na tlima siromašnim hranjivim tvarima, često na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ova vrsta je, zajedno sa crveno-bijelom krasnicom (Russula rubroalba), jedna od najranijih krasnica, koja se pojavljuje u toplim šumama hrasta početkom svibnja kada se druge rane vrste poput ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha), ružičaste krasnice (Russula aurora) i žumanjčane krasnice (Russula risigallina) još nisu pojavile ili tek usporeno počinju sa razvojem. U usporedbi sa sličnim vrstama, opisana je vrsta prepoznatljiva po svojoj osnovnoj mesnatoružičastoj ili crveno-smeđoj boji, te sklonosti stvaranju žuto-smeđih mrlja na oštećenim mjestima, potpuno slatkastom okusu, crveno-narančastoj reakciji mesa sa FeSO4 i bijeloj otrusini. Također je značajna tendencija povlačenja kožice klobuka sa ruba. Tipične su smeđe nijanse, međutim, složenost pigmenta nudi alternativna rješenja predstavljena malo poznatim zelenim formama (Russula vesca f. viridata), potpuno bjelkasto-kremastim (Russula vesca f. lactea) ili oker-smećkastim (Russula vesca f. avellanea). U slučaju zelene ili djelomično promijenjene boje, potpuno slatkasti okus mesa, bijela otrusina i snažna reakcija sa FeSO4 će isključiti nekoliko makroskopski sličnih vrsta iz podsekcije Griseinae. Ove forme treba prije svega razlikovati od smeđezelene krasnice (Russula heterophylla), koja je prepoznatljiva po općenito velikim dimenzijama, često tamnomaslinastoj ili brončanoj boji, listićima koji se sužavaju i račvaju na mjestu spoja sa stručkom, s manje ili više izraženim žuto-zelenim odsjajem i nešto manjim sporama. Sivozelenkasta krasnica (Russula anatina) može se prepoznati po manjim dimenzijama i mesnatosti, tamnokrem otrusini, ljutom okusu listića kod mladih primjeraka i mnogo slabijoj reakciji sa FeSO4. lste karakteristike koriste se za razlikovanje račvaste krasnice (Russula subterfurcata), izuzetno rijetke višebojne vrste, koja ponekad može izgledati isto kao opisana vrsta.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 847. Jestiva krasnica (Russula vesca Fries); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 260. str., Russula vesca Fries

Russula veternosa - created on October 2022 in LSG Vorweden, Lambrechtshagen, Germany by Konrad Schultz

KRHKA KRASNICA

Russula veternosa Fr.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, kožica se lako guli do 1/2 promjera, obično je gladak i vlažan, ali ponekad i bez sjaja i malo baršunast kada se ubere, mesnatoružičast do vinski crveno-ružičast, ponekad je ružičasto-oker pomiješanom s marelično narančastom, gotovo uvijek blijedi na sredini u krem tonove ili je s nježnom maslinastom nijansom, ujednačeno oker, zatim oker-smeđ ili izblijedi u svijetložuto, rub je gladak, samo je u starosti je vrlo kratko narebran.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast ili batinast, pun, srž ubrzo spužvasto omekša, u starosti je barem djelomično šuplja, kasnije je jasno naboran, bijel, trljanjem ma posivi.

Listići: Relativno su gusti, široki su 4-10 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, jedva su prirasli, gotovo su slobodni, lomljivi, najprije su kremasti, kasnije su oker ili blago žućkasti.

Spore: Široko su eliptične, prilično su male, s izoliranim su bodljama različite visine i gustoće, ponekad su razmaknute i visoke 1-1.5 µm, a ponekad guste i ne veće od 0.6-0.7 µm, nekad su grupirane ili kratko lančane, ali bez grebena, 6.4-8.6 x 5.8-6.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, uske i kratke, 33-42 x 9-11 μm, cheilocistide su blago vretenaste, 52-80 x 6-11 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tankih, tupih dlačica, širokih 2.2-4.5 μm, te brojnih, valjkastih ili vretenastih dermatocistida, višesegmmentnih, sa kratkim člancima ili s dosta razgranatim segmentima, širokih 4-10 μm, ponekad i debljih; otrusina je svijetložuta (IVb).

Meso: Promjenjive je konzistencije, ponekad je u početku vrlo čvrsto, kasnije je lomljivo, bijelo, nepromjenjivo; miriše na voće i pelargonije, u starosti lagano na med, izraženije kada odleži, a okus je ljut, izraženije u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane umjereno ružičasto-narančasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, a rjeđe hrastom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, prvenstveno zbog paprenog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, srednjim dimenzijama, klobuku koji varira od mesnatoružičaste do vinski crveno-ružičaste boje, ponekad sa glinenastooker ili maslinastom sredinom, žućkastom otrusinom, nepromjenjivom mesu, ljutom okusu, mirisu na voće i pelargonije, u starosti na med kao kod crvene krasnice (Russula rubra), dok su spore sitne i prekrivene bodljama, a kožica klobuka sa višesegmentnim dermatocistidama. Varijetet Russula veternosa var. duriuscula je većih dimenzija, svjetlije boje, sa baršunastom površinom i glatkim rubom klobuka. Opisana se vrsta uspoređuje s nekoliko vrsta s ljutim mesom, žutom otrusinom i više ili manje crvenkastim klobucima. Među njima je pjegava krasnica (Russula maculata), koja je prepoznatljiva po malo drugačijim bojama, a stručak je s prekrasnom ružičasto-crvenom nijansom. Slična je vinskocrvena krasnica (Russula vinosopurpurea), koja raste i ispod bukve, a boje klobuka su prosječno zasićenije i tamnije, meso je dosta debelo i čvrsto, miris nije izražen, otrusina je tamnožuta, a spore su veće i s višim bodljama. Konačno, među vrstama iz podsekcije Urentes sa svijetložutom otrusinom nalazi se Russula blumiana, koja je srednjih dimenzija, narančasto-crvenim klobukom bez sjaja, otrusinom u rasponu od IIIc do IVa, neizraženim mirisom mesa koje umjereno posmeđi i čija je reakcija sa gvajakovom tinkturom skoro negativna, sporama dugim 8-10 µm, prekrivenim s bodljama, povezanim s nekoliko kratkih grebena i 0-2-segmentnim dermatocistidama, širokim 6-10 µm.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 758. str., Russula veternosa Fries