Russula integriformis - created on August 2010 in Kuusamo, Porsanger, Tf, Finland by Federico Calledda

PLANINSKA KRASNICA

Russula integriformis Sarnari

Etimologija: integer (lat.) = čitav, neoštećen, nedjeljiv + -formis (lat.) = u obliku, oblika. Po izgledu.

Klobuk: 5-13 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, više je ili manje valovit, sjajan kada se ubere, kasnije je suh, kožica se guli do 1/2 promjera, smeđ, ružičasto-smeđ do oker-crven, na sredini je tamniji, ponekad poprimi bakrenocrvene, bakrenoljubičaste do crveno-ljubičaste nijanse, na sredini može biti zelenkasto-oker, rub je slabo narebran tek u starosti.

Stručak: 5-12 cm visok i 1.8-3 cm debeo, valjkast ili izraženo batinast, često je zakrivljen na dnu, bijel, ponekad je sa ružičasto-crvenom nijansom, površina postane mjestimično oker-smeđa, ali i sivkasta kod starijih primjeraka u vlažnim uvjetima, naboran.

Listići: Prilično su gusti, široki 5-7 mm, prirasli ili gotovo slobodni, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, lomljivi, žuti, na kraju su žuto-smeđi, a na oštećenim mjestima hrđastosmeđi.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su izoliranim, tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim rijetkim grebenima koji tvore kratki zebrasti uzorak, amiloidne, 6.6-8.8 x 5.8-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-54 x 10-14 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, 60-85 x 12-17.5 μm, kožica klobuka je sa tupim, valjkastim dlačicama širokim 2-4.2 μm i valjkastim dermatocistidama širokim 2.5-7 μm, sa 0-2 segmenta; otrusina je žuta (IVc-d).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu postupno postaje žuto-oker na erodiranim mjestima ili blago žuto-smeđe na oštećenim mjestima, ali i sivkasto kod starijih primjeraka u vlažnim uvjetima; miris nije izražen, a okus je slatkast, samo je prolazno ljut u nezrelim listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, a reakcija sa gvajakolom je blago pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u nizinskim crnogoričnim šumama, u simbiozi sa smrekom, na vapnenastom tlu, često na sjeveru Europe, a rjeđe u alpskom području na većim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Po obliku, boji klobuka, boji otrusine i staništu slična je smeđokoža golubača (Russula integra), od koje se razlikuje po mnogo manjim i rjeđe dekoriranim sporama.

Russula intermedia - created in Finland by Jarkko Korhonen

RASKOŠNA KRASNICA

Russula intermedia P.Karst.

Engleski naziv: Intermediate Brittlegill

Klobuk: 5-17 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, kasnije se lagano raširi i pupčasto ulegne na sredini, gladak, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, naboran, dugo je sjajan na udubljenoj sredini, kasnije je suh, bez sjaja i blago baršunast, crven, crveno-smećkast do narančasto-smeđ kao kod močvarne krasnice (Russula paludosa), te narančasto-crven, može biti s mjestimičnim malim, žutim mrljama ili je čitava sredina takvog pigmenta, rub je tanak, gladak, tek u starosti kratko narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.5-2.8 cm debeo, kratak, valjkast, zaobljen i sužen na bazi, blago ili nimalo proširen na vrhu, pun, kasnije je spužvast, bijel, kasnije malo posivi zbog upijanja vode.

Listići: Vrlo su gusti, široki su 8-11 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su žućkasti, s prilično su jasnom narančastom nijansom, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Gotovo su kuglaste, s prilično velikim su bradavicama ili bodljama visokim 0.6-0.8 µm, povezanim debelim, više ili manje razgranatim grebenima, slabo su amiloidne, 6.4-8.3 x 6.2-7 µm, Qav = 1.1, bazidijae su 4-sporne, batinaste, 40-50 x 9.5-12 μm, cheilocistide su batinaste ili sa tupim vrhom, široke 10-14 μm, kožica klobuka sastoji se od tankih dlačica, širokih samo 2-3.2 μm, malo čvorastim blizu spoja segmenata, s blago zadebljanim vrhom, stoga su glavičaste, te jednosegmentnih, valjkastih dermatocistida, ponekad stisnutih ispod vrha, širokih 4-8 μm; otrusina je tamnožuta (IVd).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, po nekim izvorima na prerezu lagano požuti; slabo miriše na voće i djelomično na kokos, kao kod vrsta u liniji Emetica, a okus je ljut, malo je gorkast i trpak na stražnjem dijelu jezika.

Kemijske reakcije: Rekacija mesa u dodiru sa gvajakovom tinkturom je pozitivna ili vrlo slaba, a sa željeznim sulfatom (FeSO4) vrlo slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, na otvorenim, travnatim područjima, obično u simbiozi s brezom, ali i sa drugim bjelogoričnim drvećem, na kiselom i ne previše vlažnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ova prekrasna krasnica karakteristična je po prilično zdepastom obliku i velikoj veličini, klobuk je od žive crvene do narančasto-crvene ili djelomično žućkaste boje, kožica je dugo vremena sjajna, osobito u pupčastoj udubini na sredini, međutim neprozirna je i čak gotovo baršunasta kada se osuši, listići su vrlo gusti, otrusina je tamnožuta, stručak je bijel, s nejasnim je sivkastim odsjajem po vlažnom vremenu, okus je više ili manje ljut i s gorkastom pozadinom, miris je slab na voće ili sličan kao kod paprene krasnice (Russula emetica), reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna, ponekad vrlo spora, sa FeSO4 je normalnog intenziteta, spore su male i kuglaste, bradavice su djelomično povezane lančano ili grebenima, kožica klobuka je sa dlačicama širokim 2-4 μm, često glavičastim, te s relativno tankim valjkastim dermatocistidama. Prilično je česta vrsta u travnatim područjima ispod breza. Među srodnim vrstama slične su pjegava krasnica (Russula maculata), koja je manjih dimenzija, meso na prerezu izraženije požuti, raste ispod hrastova, ima mnogo veće spore i drugačiju dekoraciju, te narančasta krasnica (Russula aurantioflammans), koja se razlikuje po općenito narančastijim bojama, nešto manje gustim listićima, mogućoj ružičasto-crvenoj nijansi na stručku, ljućem okusu mesa, nije gorko, relativno duguljastim sporama s djelomično mrežastim uzorkom i gotovo batinastim dermatocistidama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 843. Raskošna krasnica (Russula mesospora Singer); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 710. str., Russula lundellii Singer ex Konrad & Maublanc

PAPIGASTA KRASNICA

Russula ionochlora Romagn.

Engleski naziv: Oilslick Brittlegill

Klobuk: 4-8.5 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo je raširen i lagano pupčasto ulegnut na sredini, više je ili manje režnjast, kožica se guli 1/3 do 1/2 promjera, suh ili čak baršunast, ponekad je izraženo pahuljast, osobito kod tamnijih primjeraka prema sredini, karakteristična je povezanost dvaju pigmenata, ljubičastog i zelenog, raspoređenih u različitim omjerima i mjestima, može primjerice biti s ljubičastim rubom i velikom zelenom ili žuto-zelenom sredinom, ili plavkasto-ljubičast i tamniji do crnkast na sredini, sivo-zelen s tamnijom sredinom, maslinastozelen, ponekad je istovremeno plavkasto-ljubičast, zelen i ružičast, rub je često zrakasto raspucan, slabo je narebran u starosti, ali ne uvijek.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-2.2 cm debeo, valjkast, ponekad je batinast, na bazi je nešto tanji, malo je proširen i pahuljast na vrhu, fino hrapav, pun, u starosti je spužvast, bijel, često je s laganom ružičasto-ljubičastom nijansom, postupno posmeđi.

Listići: Gusti, s rijetkim su lamelulama, tanki, rijetko su račvasti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, prilično su lomljivi, bjelkasti do krem, u starosti su smeđi, oštrica je glatka, iste boje ili ružičasta uz rub klobuka kao kod sive krasnice (Russula grisea).

Spore: Široko su eliptične, s malim, manje ili više gustim, bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanim i grebene ili lance koji rijetko tvore zebrasti uzorak, 6.4-8 x 4.7-6 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-45 x 7-9 μm, cheilocistide su vretenaste, s više su ili manje izraženim vršnim produžetkom, oko 50-80 x 6,5-11 μm, kožica klobuka sastoji se od robusnih, dobro razgranatih dlačica, bazalni segmenti su kratki i široki 5-10 μm, dok je terminalni segment relativno izdužen, blago stožast ili šiljast, te dermatocistida koje su manje iii više brojne, valjkaste do lagano batinaste, općenito bez vršnog produžetka, segmenti su 5.5-8.5 μm; otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso:  Prilično je čvrsto i tvrdo, bijelo, na prerezu blago požuti, ispod kožice klobuka je ružičasto-ljubičasto; miris je slab, blago kiselkast, a okus je blag, malo je ljutkast u listićima kod mladih primjeraka.

Kemijske reakcije:  Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane umjereno ružičasto-narančasto, a reakcija sa gvajakolom je spora i umjerena.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u vlažnim miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom, grabom ili lipom, rijetko smrekom, preferira lagana, pjeskovita, umjereno kisela tla, vjerojatno ne raste u mediteranskom području. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Srdinac pokraj Novigrada Podravskog, u šumi bukve i hrasta.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva među drugim vrstama u podsekciji Griseinae po maloj veličini, kožici klobuka koja je barem djelomično baršunasta ili pahuljasta (ne uvijek), sadrži dva pigmenta sličnog intenziteta, ljubičasti i zeleni, pomiješana u različitim omjerima, stručku koji je ponekad za ružičasto-ljubičastom nijansom, ljutkastom okusu listića, slaboj reakciji sa FeSO4 i bjelkastim listićima. Mikroskopski su karakteristične vrlo male spore prekrivene bradavicama ne višim od 0.5 x 11 µm i kožica klobuka koja se sastoji od velikih, dobro razgranatih dlačica širokih 8-10 μm. Na sličnom staništu ispod bukve i općenito kontinentalnim bjelogoričnim šumama raste siva krasnica (Russula grisea), koja je slična po ljubičastoj ili djelomično zelenoj boji klobuka, a može biti sa ružičasto-ljubičastom nijansom na stručku i oštrici listića uz rub klobuka i u erodiranim dijelovima mesa, ali se razlikuje po tamnijoj otrusini, oko IIe, narančastoj reakciji sa FeSO4 i nešto većim dimenzijama. Slična je i priobalna krasnica (Russula monspeliensis), koja je nešto manjih dimenzija, vrlo ujednačeno zelena, drugačijeg mirisa, s relativno tamnijom otrusinom (IIb-d) i raste na drugačijem staništu u mediteranskom području. Primjerci s tamnijim klobukom mogu potpuno sličiti modrikastoj krasnici (Russula parazurea), koja ima gotovo istu boju otrusine, ali su spore s djelomičnim mrežastim uzorkom, a dlačice kožice klobuka sastoje se od užih i izduženijih članaka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 811. Papigasta krasnica (Russula ionochlora Romagnesi); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 284. str., Russula ionochlora Romagnesi

Russula laccata - created on August 2020 in Halikko, Märynummi, Finland by Jukka Vauras

LAKIRANA KRASNICA

Russula laccata Huijsman

Etimologija: laccatus (lat.) = lakiran, sjajan poput laka. Po izgledu.

Engleski naziv: Willow Brittlegill

Klobuk: 2.5-4 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi i malo ulegne na sredini, sjajan, u određenim uvjetima izgleda kao lakiran, lako se guli do oko 80% promjera, crvenkasto-smeđ sa slabom ljubičastom nijansom, crveno-ljubičast, često je crnkast na na sredini, ljubičast ili sa sivo-zelenim nijansama na rubu pa je stoga izrazito višebojan, rub je gladak, samo je u starosti kratko narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i oko 1 cm debeo, više je ili manje valjkast ili malo zadebljan na dnu, često je uvijen, nije proširen na vrhu, sjajan, svilenkast, isprva je pun, srž je kasnije mekana i spužvasta, bijel, vremenom je žuto-oker prema dnu, nekad je sa ružičasto-crvenim odsjajem.

Listići: Široki, razmaknuti, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, prirasli, vrlo su lomljivi, bijeli do bjelkasti, oštrica je više ili manje glatka.

Spore: Široko eliptične, sa stožastim je bradavicama visokim do 0.6 µm, prilično povezanim spojnim linijama ili rijetkim gremenima koji tvore gusti mrežasti uzorak, nisu amiloidne, 7-9 x 5.6-7.2 µm, cheilocistide su oko 85 x 13 µm, pileocistide su valjkaste do batinaste, široke su 10-12 µm, kožica klobuka sastoji od finih dlačica širokih 2-3 μm, nesto su deblji prema sredini klobuka, gdje ponekad dosežu do 4 μm, te batinastih ili djelomično valjkastih dermatocistida, koje su ponekad u obliku boce ili vršno sužene poput vrata, široke su 6-9 μm, rijetko su sa segmentom, nisu inkrustirane; otrusina je bjelkasta (Ib).

Meso: Vrlo je lomljivo, bijelo do lagano žućkasto; miris je miješan na voće i kokos, sličan kao kod paprene krasnice (Russula emetica), a okus je vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, a reakcija u dodiru sa gvajakolom je pozitivna, ali spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, po vlažnim dinama i močvarama, aluvijalnim šumama, parkovima, često blizu pašnjaka, obično u simbiozi sa raznim vrstama vrbe, na kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od srodnih je vrsta slična tamnocrvena krasnica (Russula atrorubens), koja je gotovo dvostruko većih dimenzija, miris je izražen na amil acetat ili kolače, kokos kao kod lomljive krasnice (Russula fragilis), koja ima znatno uže spore i raste ispod crnogoričnog drveća.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 518. str., Russula laccata Huijsman

Russula laeta - created on August 2019 in Tårbæk, Cottageparken, Burgos, Denmark by Jens H. Petersen

VESELA KRASNICA

Russula laeta Jul.Schäff.

Etimologija: laetus, laeta, laetum  (lat.) = sretan, veseo, živih boja. Po općem izgledu.

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je polukuglast, zartim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/3 promjera, manje je ili više sjajan, u mladosti je bjelkast s crvenkastim mrljama, prilično je ujednačeno crven, ružičast, ružičasto-crven, tamnocrven, ljubičasto-crven, ljubičasto-smeđ, kasnije je ciglastocrven ili svijetlonarančast, više je ili manje rupičast, rub je u starosti narebran.

Stručak: 4-11 cm visok i 2-3 cm debeo, valjkast, malo se sužava prema bazi, pun, brzo postane mekan i spužvast, bijel, sivkast, žućkast, nije crvenkast, mjestimično je smeđe pjegav, pomalo je vlaknasto-paperjast.

Listići: Prilično su gusti, prirasli, povezani su poprečnim žilicama na bazi, žućkasti do svijetlooker, kasnije su tamnooker.

Spore: Jajolike do eliptične, nepravilne, s izoliranim su bodljama visokim do 0.8 μm, amiloidne, 8-9 x 7-8 µm, cheilocistide su vretenaste, dermatocistide su komoraste, sa zadebljanjima širokim do 11 μm, hife u kožici klobuka su s inkrustiranim pigmentom; otrusina je tamno žuto-smeđa.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miris nije izražen ili je slab na voće ili malo drvenast pomijašan sa pelargonijama, a okus je blag, slatkast, u listićima je blag do blago trpak ili kiseo.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa fenolom postane vinskicrveno, stručak i listići u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postanu svijetloružičasti, ružičasti ili narančasti, a listići u dodiru sa gvajakolom polako pozelene.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u suhim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom sa bukvom, hrastom ili kestenom, na toplijim područjima, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su velenovska krasnica (Russula velenovskyi), koja je više narančasto-crvena, često sa crvenkastim nijansama na bazi stručka, u starosti ima crvenkastu oštricu listića i nešto svjetlije spore, cinober krasnica (Russula pseudointegra), koja ima jako gusto, uzdužno brazdasti stručak, a reakcija listića sa gvajakolom je negativna ili vrlo slaba, te crvena krasnica (Russula rubra), koja je prilično ljutog okusa.

Russula langei - created on August 2023 in Réserve Forestière de l’Arpille, Salvan, Switzerland by Phyllis Ma

LANGEOVA KRASNICA

Russula langei Bon

Klobuk: 4-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i ulegne u sredini, sjajan, gladak, po vlažnom je vremenu mazav, kožica se guli do 1/2 promjera, dosta je promjenljive boje, može biti ružičast, ružičasto-crven, crven, sivo-ljubičast, plavo-ljubičast do ljubičasto-smeđ, nema nikakvih zelenih nijansi, na sredini je najviše okerast do oker-smeđ, redovito je nagrižen od puževa pa meso postaje ljubičasto, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-2 cm debeo, nekad je ekscentričan, valjkast, malo je zadebljan na bazi, često je zakrivljen, pun, gladak, bijel, malo je žućkast, na donjem je dijelu s jasnom ružičasto-ljubičastom nijansom.

Listići: Vrlo su gusti, tanki, jednako su dugi, nisu račvasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, elastični, nisu masni, isprva su bijeli, ubrzo su krem.

Spore: Eliptične, s niskim su bradavicama, spojenim grebenima, 7.2-9 x 5.8-7 µm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Tvrdo, kompaktno, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano ljubičasto, nepromjenjive je boje, lomljivo; miris je ugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) ne mijenja boju, a zatim brzo postane zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom, kestenom, hrastom i jelom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Vrlo je slična ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha), od koje se razlikuje po krem listićima, ljubičastoj nijansi stručka, tvrdoj konzistenciji mesa, koje u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) brzo postane prljavo zeleno, te dekoraciji spora, koja je u rasponu od grebenaste do nejasnog mrežastog uzorka, što nije u skladu sa izoliranim bradavicama koje se navode u literaturi. Posebno obilježje opisane vrste je nagriženi klobuk nakon čega meso poprimi ljubičastu nijansu. 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 813. Langeova krasnica (Russula langei Bon); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 248. str., Russula langei Bon

Russula laricina - created on August 2020 in San Giacomo - Val di Vizze, Italy by Fabio Mauri

ARIŠOVA KRASNICA

Russula laricina Velen.

Etimologija: larix, laricis (lat.) = ariš. Po staništu.

Klobuk: 3.5-7 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, nepravilan ili režnjast, vlažan i sjajan kada se ubere, vrlo je rijetko suh, kožica se guli 1/2 promjera, vrlo je promjenjive boje, ružičasto-ljubičast, vinskicrven do crveno-ljubičast, sredina je ponekad crnkasta ili teži maslinastozelenim tonovima ili je potpuno smeđ ili sivo-smeđ, rub je valovit i jasno narebran.

Stručak: 3.5-6.5 cm visok i 0.8-1.4 cm debeo, valjkast ili batinast, ispunjen mekanom, pamučastom srži, bjelkast, u vlažnim uvjetima postaje pepeljastosiv, po suhom vremenu može biti sa oker-smeđim mrljama, naboran.

Listići: Gusti, trbušasti, prirasli ili zaokruženi uz stručak, lomljivi, žućkasti.

Spore: Široko su eliptične, sa tupim, stožastim su bradavicama visokim 0.8-1 µm, djelomično povezanim tankim spojnim linijama ili grebenima koji tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 6.5-9.5 x 6-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 36-50 x 10-13.5 µm, cheilocistide su vretenaste, sa zaobljenim produžetkom, 36-50 x 9-13 µm, kožica klobuka sastoji se od valovitih dlačica širokih oko 3-5 µm i relativno brojnim dermatocistidama, podijeljenih na 0-3 segmenta, najduži je valjkast i s više podsegmenata, a najkraći batinast, s truhom širokim 4-8 µm; otrusina je žuta (IVb-d).

Meso: Umjereno je čvrsto, bijelo, u vlažnim uvjetima postane sivkasto; miris nije izražen ili je blag na voće, a okus je slatkast ili jedva primjetno ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo sivkasto-ružičasto, sa formalinom svijetloružičasto, a reakcija u dodiru s gvajakolom je pozitivna, manje je ili više brza i intenzivna, ali je ponekad slaba i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično arišom, smrekom ili srebrnom jelom, obično na višim planinskim predjelima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Na istom staništu raste gotovo identična mekana krasnica (Russula nauseosa), koja je nešto manjih dimenzija, a meso joj ne posivi tako izraženo. Crnogorična krasnica (Russula sapinea), vremenom postaje upadljivo žuto-smeđa i ima mnogo svjetliju otrusinu.

Russula lepidicolor - created on September 2006 in Auritz, Spain by Luis García Bona

ČVRSTA KRASNICA

Russula lepidicolor Romagn.

Etimologija: lepidus (lat.) = šaren, graciozan, elegantan, veseo + color (lat.) = boja. Po boji.

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je kuglast ili polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, gladak, vlažan, kožica se guli 2/3 promjera, ružičast, crven, crveno-smeđ, sivkasto-crven do sivkasto-smeđ, rub je slabo narebran i raspucan u starosti.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.9 cm debeo, valjkast do batinast, bijel, s crvenkastom je nijansom.

Listići: Gusti, do 17/cm uz stručak, široki su do 8 mm, prirasli, račvasti uz stručak, na bazi su poprečno povezani žilicama, lomljivi, bijeli do žućkasti, s ružičastim su odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, s tupim su bradavicama, visokim 0.75-1.5 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.7-8.2 x 6-6.7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-47 x 9-14.7 µm, sterigme su duge 4.5-7.5 µm, cheilocistide su batinaste i sa kratkim vršnim produžetkom, 43.5-64 x 10.5-12 µm, pleurocistide su batinaste, s kratkim valjkastim vršnim produžetkom, 52.5-79 x 7.5-13.5 µm, kožica klobuka sastoji se od horizontalno isprepletenih hifa širine do 3.7 µm, sa segmentima i dermatocistida širine do 7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo, nepromjenjivo, ispod kožice klobuka je tamnoljubičasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, sa sulfovanilinom crveno, sa sulfovanilinom pocrveni, sa gvajakolom posmeđi, a reakcija sa fenolom je pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, često na višim nadmorskim visinama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom cedrom ili borom, na humusnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Karakteristična je po staništu, boji klobuka i tamnoljubičastoj nijansi ispod kožice klobuka.

Russula lilacea - created on August 2023 in Malga di Susà, Pergine Valsugana, Marselisborg, Italy by Marco Floriani

LILASTA KRASNICA

Russula lilacea Quél.

Etimologija: lilacea (lat.) = ljubičast, boje jorgovana. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, kožica se guli gotovo u potpunosti, po vlažnom je vremenu mazav, po suhom je mjestimično zrnast (vidljivo pomoću ručnog povećala), vrlo je promjenjive boje, crvenkast, ljubičast, plavkasto-ružičast, mesnatoružičast, tamnoljubičast, vinskicrven, ljubičasto-crven, ljubičasto-smeđ, zelenkast, te čak i sa žuto-zelenkastom nijansom, na sredini je tamniji, blijedi do smeđe boje, gotovo je baršunast, rub je lagano brazdast i radijalno narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.6-2.5 cm debeo, bijel, gomoljast, pun, u starosti je komorasto-šupalj, dijelom je s ružičastim odsjajem.

Listići: Vrlo su gusti, usko su prirasli, ponekad izgledaju slobodno, bijeli, u starosti su krem, brojni su račvasti, kasnije su povezani poprečnim žilicama na bazi.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bodljama visokim do 1 µm, 7-8.5 x 5.5-7 µm, bazidije su 4-sporne, 30-50 x 8-13 µm, cheilocistide su 50-60 x 6.7-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, u starosti je lagano žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, sa gvajakolom maslinastozeleno, a sa fenolom vinskismeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom ili grabom, voli vlažna i sjenovita mjesta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su modrikasta krasnica (Russula parazurea), koja je sa karakterističnom zelenkastom bojom na sredini klobuka, a spore su nešto veće, te papigasta krasnica (Russula ionochlora), kojoj je meso uz listiće malo ljutkasto, a kožica klobuka se guli do 1/2 promjera.

Russula livescens - created on November 2011 in Łopień, Beskid Wyspowy, Poland by Jerzy Opioła

OLOVASTA KRASNICA

Russula livescens (Batsch) Bataille

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo je raširen i udubljen, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav, kožica se guli do 1/3 promjera, krem-smeđ, oker-smeđ do sivo-smeđ, sredina je tamnije sivo-smeđe boje, mjestimično s mrljama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je vrlo kratko narebran.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-5 cm debeo, valjkast, ispod listića je malo proširen, u mladosti je pun, zatim je šupljikav, bijel, bjelkast do sivkast, također je lagano ružičast, na bazi je  žuto do limunastožuto pjegav, brašnjav, uzdužno je hrapav.

Listići: Gusti, poneki se račvaju do stručka, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka, bijeli, zatim su krem, u starosti su žuto-smeđi ili s mrljama.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, mrežasto su bradavičave, 6.5-9 x 5-6.5 µm; otrusina je svijetložuta do svijetlokrem.

Meso: Prilično čvrsto, lomljivo, bijelo; miriše na voće, jabuke ili ogrozd, a okus je blag i ugodan, nije ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom ili hrastom, a rjeđe u crnogoričnim šumama s borom, te uz puteve, šumske puteljke, na vlažnim travnato-mahovinskim površinama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Olovasta krasnica pripada skupini rebrastih krasnica sličnih rebrastoj krasnici (Russula pectinata). Međutim, opisana krasnica ima blagi okus mesa, klobuk je gladak, sjajan i vrlo kratko narebran, a stručak je uzdužno sitno brašnjav.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 868. Olovasta krasnica (Russula livescens Batsch ss. Bres.)

Russula luteotacta - created on August 2021 in Unter-Olberndorf, Glockenberg, Austria by Christian Apschner

ŽUTOPJEGAVA KRASNICA

Russula luteotacta Rea

Etimologija: luteus (lat.) = žuto + tactus (lat.) = dodirnuto, taknuto. Po žutim mrljama po površini klobuka.

Engleski naziv: Yellowstaining Brittlegill

Klobuk: 4-9 cm širok, najprije je konveksan, brzo je raširen i široko ulegnut na sredini, nepravilan, režnjast, kožica je priraštena, guli se samo na krajnjem rubu, sjajan po vlažnom vremenu, bez sjaja po suhom vremenu, čiste je crvene boje, ponekad je samo ružičast, jako izblijedi, s večim je ili manjim i oštro ograničenim kremastim područjima, ponekad cijela površina izblijedi i na kraju postane žuto-smeđ do oker, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, kasnije je malo narebran i valovit.

Stručak: 2.5-8 cm visok i 0.8-2.3 cm debeo, često je ekscentričan, varijabilnog je oblika, nejasno je valjkast ili malo trbušast, gotovo vretenast, a isprva čak i batinast, pun, srž je kasnije spužvasta i djelomično šuplja, bijel, može biti s ružičastom nijansom, na oštećenim mjestima je sa žutim mrljama (ne uvijek), a u rijetkim slučajevima čitava površina požuti već u mladosti.

Listići: Ponekad su gusti, a ponekad prilično razmaknuti, široki su 4-5 mm, izmiješani su s promjenjivim brojem lamelula, osrednje su debeli, prirasli su ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, bijeli, na kraju jasno požute, oštrica je cjelovita, rijetko je erodirana kao kod Russula luteotacta var. serrulata), koja je potvrđena kao zasebna vrsta.

Spore: Široko su eliptične, sa gotovo su izoliranim bradavicama visokim 0.6-0.7 µm, međusobno povezanim kratkim grebenima koji tvore djelomični zebrasti uzorak, 7-9 x 6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-50 x 8-12 μm, cheilocistide su vretenaste ili cilindrične, sa zaobljenim vrhom, široke 8-14 μm, kožica klobuka sastoji se od tankih, tupih, valjkastih dlačica, širokih 2-4 μm, te dugih, nepravilno oblikovanih dermatocistida, koji su mjestimično sužene poput vrata, široke 4-8 μm, s rijetkim ili bez segmenata; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Isprva je gotovo čvrsto, zatim je mekano, bijelo, na oštećenim mjestima i na prerezu sporo i izraženo požuti; miriše slabo na voće ili kokos, a okus je jako ljut, ali može biti i blag, gorkast i trpak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane umjereno ružičasto-narančasto, reakcija sa gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna, listića sa amonijakom negativna, a požutjeli djelovi sa KOH pocrvene.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, grabom ili kestenom, na glinenasto-vapnenastom i vlažnom tlu na blatnjavim putevima i sl.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori navode kao nejestivu vrstu, zbog ljutog okusa, ali se smatra otrovnom, jer sadrži određene nepoznate toksine, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Prepoznatljiva je po maloj ili srednjoj veličini, krutoj konzistenciji, krvavocrvenom klobuku koji lako mijenja boju na kiši, više je ili manje ekscentričan ili režnjast, s dugo zakrivljenim, glatkim ili kratko narebranim  rubom, kožicom koja se teško guli, dosta razmaknutim listićima koji se spuštaju po stručku kod tipične vrste, izlučivanju vodenastih kapljica po vlažnom vremenu, često ekscentričnom, bijelom stručku s ružičastom nijansom, ljutom okusu mesa, laganom mirisu na voće, te skupnom ili ponekad busenastom rastu ispod bjelogoričnog drveća, uglavnom graba ili hrasta. Najvažnija je značajka sporo žućenje ozlijeđenih dijelova. Lako se zamijeni različitim vrstama s ljutim mesom, crvenkastim klobukom i bijelom ili krem otrusinom, a među njima su jedine vrste sklone žućenju krvava krasnica (Russula sanguinea), koja raste ispod borova, ima tamnokrem otrusinu, a žute mrlje su moguće na izloženim dijelovima, osobito na listićima (Russula sanguinea var. pseudorosacea), iako se ponekad, po suhom vremenu, intenzivna promjena boje širi na cijelo plodno tijelo, te netaknuta krasnica (Russula persicina), koja je prepoznatljiva po listićima koji prosječno nisu toliko razmaknuti i ne spuštaju se po stručku, ima krem, a ne bijelu otrusinu, te povremeno slabije ili ograničeno požuti. Slična Maireijeva krasnica (Russula nobilis) raste tipično ispod bukve, ima prilično guste listiće, koji su zaokruženi uz stručak i s više je ili manje jasnim sivkastim odsjajem u mladosti. Od varijeteta Russula luteotacta var semitalis je slične veličine, ima guste i prirasle listiće, a meso malo ili uopće ne požuti.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 840. Žutopjegava krasnica (Russula luteotacta Rea); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 672. str., Russula luteotacta Rea

Russula maculata - created on October 2022 in Bocairente, Valencia, Spain by toniconca

PJEGAVA KRASNICA

Russula maculata Quél.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po mrljama na klobuku.

Klobuk: 4.5-13 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, kasnije je otvoren i široko i blago ulegnut na sredini, nije previše valovit, rijetko je režnjast, kožica se guli do oko 1/3 promjera, mazav i sjajan kada se ubere, narančasto-crven, narančasto-oker, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, rijetko je crvene boje trešnje ili cinobercrven, sredima može izbijediti u različitoj mjeri ili postati oker, mjestimično je s laganim plavkastim nijansama, izblijeđeni primjerci su s obilnim hrđastosmeđim mrljama i pjegama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, samo na kraju može biti slabo, kratko i nejasno narebran.

Stručak: 4-9 cm visok i 1.5-3 cm debeo, isprva je često batinast, zatim je valjkast, više je ili manje proširen na vrhu, zaobljen i hrđastosmeđ na bazi, pun, naboran, bijel, ponekad je dijelom s ružičasto-crvenom nijansom, kasnije je sa sve opsežnijim smeđim mrljama.

Listići: Gusti, 6-12 mm široki, debeli, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi uz stručak, prirasli, račvasti su uz stručak, lomljivi, dogo su vremena kremasti, žućkasti kad sazriju, ubrzo su hrđastosmeđi.

Spore: Gotovo su kuglaste, s tupim, stožastim bradavicama visokim 0.8-1 µm, slabo povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 8-10.4 x 7-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 10-14 μm, cheilocistide su vretenaste i sa vršnim produžetkom, 70-100 x 7-16 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tankih, tupih, valovitih dlačica, sa čvorovima, širokih 2-3.7 μm, te brojnih, valjkastih ili batinastih dermatocistida, djelomično nejasno vretenastih, širokih 4.2-15 μm, s 0-2 segmenta; otrusina je žuta do tamnožuta (IVc-d).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu postane krem-žuto do smeđe; miriše ugodno na voće, a okus je naknadno jasno papren u listićima, ali može biti i gotovo blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) je vrlo slaba, a sa gvajakovom tinkturom pozitivna, ali spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u suhim, toplim bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, uglavnom hrastom crnikom (Quercus ilex) u mediteranskom području, ali i pod drugim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Poznata je vrsta koja raste tipično u toplim, suhim šumama hrasta crnike na vapnenastom tlu, a možda i isključivo. Dio autora navodi da raste i ispod drugog bjelogoričnog drveća, a dio čak i ispod crnogoričnog drveća. Karakteristična je po crveno-narančastom pigmentu bez ljubičastih nijansi, međutim nekad može biti s laganim plavkastim pigmentom. Također je prepoznatljiva po srednjoj veličini, dobroj mesnatosti i kompaktnosti, vlažnoj i sjajnoj površini klobuka, od crvene boje trešnje do narančasto-oker boje, dugom stručku koji je ponekad s ružičasto-crvenom nijansom, žutoj otrusini, mesu koje polako postaje žuto-smeđe, različito ljutom okusu mesa, koji je ponekad gotovo blag, složenom mirisu s notama na cedrovinu, gotovo kuglastim, grebenastim sporama s djelomičnim mrežastim uzorkom i kožicu klobuka s velikim dermatocistidama sa ili bez segmenata. Smeđenje je ključna karakteristika za determinaciju ove vrste po čemu se razlikuje od pjegave krasnice (Russula maculata) i velike skupine sličnih vrsta, kao što su raskošna krasnica (Russula intermedia) i narančasta krasnica (Russula aurantioflammans), koje karakteristično rastu ispod breza i imaju male spore, vinskoljubičasta krasnica (Russula vinosopurpurea), koja je s tamnim bojama, često vinskicrvenom ili djelomično smeđom i umjereno ljutim mesom, krhka krasnica (Russula veternosa), koja je manja i lomljivija, s ružičastim klobukom i mirisom sličnom medu, te bakrena krasnica (Russula cuprea), koja je s nepromjenjivim mesom, neizraženim mirisom i zasićeno crvenim klobukom, a samo je ponekad crveno-narančast.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 822. Pjegava krasnica (Russula maculata Quélet); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 695. str., Russula maculata Quélet & Roze

Russula medullata - created on September 2018 in the Cemetery, Pohjois-Savo, Rautalampi, Finland by Vauras, Jukka

SIVOZELENA KRASNICA

Russula medullata Romagn.

Etimologija: medulla  (lat.) = srž, moždina, unutrašnjost. Po boji.

Klobuk: 4-13 cm širok, prvo je polukuglast, zartim je konveksan, kasnije se izravna i pupčasto ulegne na sredini, gotovo je ljevkast, kožica se guli do 1/2 promjera, dugo je vremena vlažan i sjajan, zelen ili tipično blijedi, sivo-zelen, sivo-smeđ, ponekad je s ružičasto-ljubičastim ili ružičasto-smeđim mjestimičnim, velikim ili obrubljenim mrljama, izblijedi u krem-oker boju, može biti i sa zasićenim maslinastozelenim ili tamnozelenim tonovima koji  podsjećaju na modrikastu krasnicu (Russula parazurea), te ružičasto-ljubičast sa sivo-zelenom sredinom, površina je praškasta, rub je dugo vremena podvijen, gladak, kasnije je izravnat i malo narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, može biti blago proširen na vrhu, gol, bijel, na kraju je oker, sivo-smeđ, baza je sa hrđastosmeđim mrljama, u starosti je brazdast.

Listići: Gusti, široki su 6-12 mm, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, neki su povezani poprečnim žilicama na bazi, lomljivi, bijeli, kremasti, kasnije su izraženo oker, na pritisak požute.

Spore: Široko su eliptične, sa niskim, izoliranim bradavicama, mjestimično povezanim spojnim linijama, amiloidne, 6.6-8.8 x 5-6.4 µm, bazidije su 30-50 x 7-10 µm, cheilocistide su brojne, batinaste s tupim, 2.5-6 µm širokim vratom, 60-110 x 7-12.5 µm, pleurocistide su pomalo gomoljastog oblika, vrhovi su s malim, oštrim kljunom ili izbočinom, 80-100 x 5-7 µm, kožica klobuka sastoji se od tupih, razgranatih, ali relativno uskih dlačica širokih 3-5 μm, te rijetkih, valjkastih do vretenastih dermatocistida širokih 4-8 μm, koje su slabo uočljive zbog osrednje refrakcije sadržaja; otrusina je svijetlooker do oker (IIIa-b).

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, na oštećenim mjestima postane žuto-smeđe; miris nije izražen ili je ugodan na voće, a okus je blag, čak i u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane polako narančasto do svijetlo narančasto-ružičasto, a sa gvajakolom plavo-zeleno do plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u hladnim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično topolom, brezom, vrbom ili biljkom osinicom (Dryas), ali i smrekom, na kiselim, manje ili više vlažnim, a ponekad i močvarnim tlima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po srednjoj veličini i dobroj mesnatosti, sjajnoj površini klobukai, žućkastoj nijansi zrelih listića, što ukazuje na neobično tamnu otrusinu za podsekciju Griseinae, oko IIIb, slatkastom okusu i neizraženom mirisu mesa. Boje su uglavnom svjetliji sivo-zeleni tonovi, ali i sa ružičasto-ljubičastom nijansom, kao kod ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha). Može biti s maslinastim ili više ili manje zasićenim zeleno-smeđimk klobukom, slično kao kod modrikaste krasnice. Slične sive ili ponekad zelene boje može biti sivozelenkasta krasnica (Russula anatina), koja je manjih dimenzija, ima suhu, neprozirnu kožicu klobuka, koja je više ili manje rasspucana na rubu, te preferira staništa hrasta. Po rastu ispod breza i potpuno slatkom okusu mesa je slična crnozelena krasnica (Russula atroglauca), međutim boja otrusine ne prelazi IId, površina klobuka je neprozirna, boje su tamnije, a reakcija sa FeSO4 slaba. Slična priobalna krasnica (Russula monspeliensis) također je dosta prepoznatljiva po rastu uz bušine (Cistus), prilično ujednačeno zelenom klobuku, boji otrusine oko IIc i ljutom okusu mesa.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 347. str., Russula medullata Romagnesi

Russula melitodes - created on August 2012 in Sandbjerg Gods, Denmark by Jens H. Petersen

CRVENOSMEĐA KRASNICA

Russula melitodes Romagn.

Etimologija: melitōdēs (gr.) = sličan medu. Po mirisu.

Engleski naziv: Rosewood Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je gotovo kuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica je čvrsta, guli se do 1/2 promjera, vlažna i mazava, dosta je promjenjive boje, žuto-smeđ, oker-smeđ, vinskicrven, crvenkasto-smeđ, maslinasto-smeđ, ljubičast do ljubičasto-smeđ, često izblijedi u oker ili zelenkaste tonove, rub je u slabo i kratko narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, kratak, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, pun, bijel, baza vremenom postaje hrđastosmeđa, ponekad je s ljubičastim odsjajem.

Listići: Vrlo su gusti, relativno su široki, prirasli sa zupcem, povezani su poprečnim žilicama na bazi, često su račvasti, svijetložuti, ubrzo su tamnožuti, žuto-oker do žumanjčanožuti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bodljama visokim do 1.4 µm, 8.5-10 x 7-9 µm, cheilocistide su tupe na vrhu, 70-100 x 10-14 μm, pileocistide su batinaste, s više segmenata; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, bijelo, u starosti ili osušeno požuti ili posmeđi, ispod kožice klobuka je žućkasto sa ružičasto-ljubičastim odsjajem; miris nije izražen ili je blag na voće ili med kada se osuši, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso stručka u dodiru sa fenolom postane maslinasto-crveno do crveno-ljubičasto ili tamnocrveno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) samo blago ružičasto, a sa gvajakolom plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, lipom ili bukvom, uglavnom na vapnenasto-glinenastom tlu, voli toplija područja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su smeđokoža golubača (Russula integra), koja je nešto većih dimenzija, a meso stručka joj u dodiru sa željeznim sulfatom postane maslinastozeleno, vinskosmeđa krasnica (Russula vinosobrunnea), kojoj se kožica klobuka teško guli, a stručak je kasnije obično s ružičastom ili crvenkastom nijansom, Romellijeva krasnica (Russula romellii), kojoj se kožica guli do 1/3 promjera, a stručak nikada nije crvenkast, te uštavljena krasnica (Russula alutacea), kojoj se kožica klobuka teško guli, a klobuk je u donjem dijelu s ružičastom nijansom.

Russula melliolens - created in Spain by Josep Roma Casanovas

MEDNA KRASNICA

Russula melliolens Quél.

Etimologija: mel (lat.) = med + olere (lat.) = miris ruke. Po mirisu.

Klobuk: 4-13 cm visok, prvo je izraženo konveksan, kasnije je raširen i zdjelasto ulegnut na sredini, vrlo nepravilan, više je ili manje režnjast, kožica se guli barem do 1/2 promjera ili malo dalje, vlažan i sjajan, gotovo je gladak ili djelomično valovit, promjenjivih je boja, od crvene do crveno-ljubičaste, više ili manje izblijedi prema rubu ili je s crnkastom sredinom (Russula meliolens f. atropurpurea, koja je priznata kao zasebna vrsta), također vinskicrven, bakrenocrven, bakrenosmeđ, crvenkasto-smeđ kao kod određenih vrsta iz podsekcije Foetentinae, s tamnijim dijelovima, ponekad više ili manje svijetloružičast ili marelično narančast, s oker područjima, često je sa hrđastosmeđim i žutim mrljama, te izrazito limunastožut ili limunasto-okerast kao kod brašnjavonoge krasnice (Russula farinipes) i ljubičasto-smeđ sa žućkastom sredinom, kao kod Romelijeve krasnice (Russula romellii), rub je podvijen, gladak, kasnije se raširi, jedva je uočljivo narebran u starosti.

Stručak: 4-12 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast i češće batinast, rijetko je malo sužen na dnu, proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta, bijel, mjestimično je žućkast, kasnije je s hrđastosmeđim mrljama na dnu, ponekad je s ružičasto-crvenom nijansom na jednom dijelu, žuti prije nego trljanjem ili vremenom potamni.

Listići: Gusti, široki su do 12 mm, debeli, izmiješani su s lamelulama, ponekad su zaokruženi uz stručak, usko su prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, lomljivi, bjelkasti, kasnije su jasno žuti, s hrđastosmeđim su mrljama, zatim smeđe počevši od ozlijeđenih dijelova, oštrica je rijetko crvena nekoliko milimetara uz rub klobuka.

Spore: Gotovo su kuglaste, s vrlo niskim, gotovo nevidljivim bradavicama visokim 0.2-0.4 µm, povezanim tankim spojnim linijama koje tvore dobro razvijeni mrežasti uzorak, 9-11 x 7.7-9.8 µm, nekad su 8-9.8 x 7-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-60 x 9-15 μm, cheilocistide su gotovo vretenaste, relativno uske, s trbuhom širokim 8-12 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tupih, valjkastih dlačica ili su s blago suženim vrhom, širokim 1.8-5 μm, s valjkastim dermatocistidama s prilično dugim segmentima, širokih 5-12 μm; otrusina je krem (IIb).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je crveno, na prerezu izraženo žuti, počevši od površine, a zatim posmeđi, promjena je ponekad relativno slaba i spora; miris je slabo izražen u mladosti, u starosti ili sušenjem sve jače podsjeća na med, osobito u bazi stručka, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa fenolom postane ružičasto-smeđe, sa željeznim sulfatom (FeSO4) sivo, površina stručka postane sivo-ružičasta, a na donjem dijelu siva, a sa KOH ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, grabom, kestenom ili bukvom, uglavnom u kolonijama po vanjskom rubu šume, na umjereno pjeskovitom i kiselom tlu, voli toplija staništa, osobito u blizini hrasta medunca i plutnjaka, vrlo često u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Može se i sušiti.

Napomena: Ova dobro poznata vrsta nalazi se gotovo posvuda ispod bjelogoričnog drveća (po Romagnesiju čak i ispod crnogoričnog drveća), obično u umjereno pjeskovitim i kiselim tlima. Mikroskopski je vrlo prepoznatljiva po višesegmentnim dermatocistidama, s ponekad izraženim spojnim suženjem hifa, koje izgledaju poput lanca kobasica, te po velikim, kuglastim sporama, čija se veličina ističe naspram vrlo sitne mrežaste dekoracije, jedva vidljive pod mikroskopom, koju neki autori uspoređuju s paukovom mrežom. Ističe se među vrstama iz sekcije Polychromae po srednjoj veličini, jakom žućenju, vrlo svijetloj otrusini (druge vrste sličnog oblika i s blagim okusom mesa obično imaju žutu otrusinu), bojama klobuka od ružičaste, crvene, bakrenocrvene ili djelomično marelično narančaste, ponekad čak i ljubičaste s crnkastom sredinom, a jedan uzorak je bio ujednačene žućkaste boje. Relativno visoka koncentracija žute nijanse rezultira formama s bakrenosmeđim ili žućkasto-smeđim klobukom, koje podsjećaju na lasičju krasnicu (Russula mustelina) ili vrste iz podsekcije Foetentinae. Intenzitet promjene boje dragocjen su trag za prepoznavanje na terenu, jer većina žutih krasnica pripada podsekciji Puellarinae, a prepoznatljive su po lomljivosti mesa i prilično maloj veličini. Kako je ovaj fenomen izraz normalnog procesa starenja, determinacija nezrelih primjeraka mora prvenstveno uzeti u obzir druge karakteristike. Međutim, čak i kod takvih primjeraka, prvi znakovi početne promjene boje mogu se uočiti po eroziji prerano požutjelog mesa ili po intenzivnijoj hrđastosmeđoj boji nego inače na dnu stručka. Druga važna značajka, bitna za razlikovanje od ostalih vrsta unutar sekcije Polychromae, su izraženi i trajno svijetli listići, uz otrusinu koja je jedva krem (IIa-b). Ovu bljedoću treba tražiti na licu listića, a ne na oštrici, koja je više izložena atmosferskom utjecaju ili traumama, te stoga lako žuti iz razloga koji nisu povezani sa sazrijevanjem spora. Što se tiče mirisa nalik medu, bilo bi pogrešno osloniti se njegovu prisutnost u svrhu determinacije, jer se ne pojavljuje prije nego što se gljiva počne sušiti. Srednja veličina, smeđenje i krem otrusina su karakteristike po kojima se razlikuje od ljepljive krasnice (Russula viscida), koju, ne iznenađuje, Romagnesi, Bon i Singer svrstavaju u podsekciju Melliolentinae. Čini se da ova glomazna vrsta, koja raste ispod bukve ili smreke kasno u sezoni, voli i nizinske šume hrasta, a prepoznatljiva je po blago ljutom okusu i bazi stručka prekrivenoj hrđastožutim priraslim ovojem koji u dodiru sa KOH odmah pocrveni. Russula annae je mediteranska vrsta koja raste ispod hrastova, sa žutom otrusinom (IV), klobukom koji je uglavnom oker, bakreno-smeđ ili djelomično ružičast, a plodno tijelo je prosječno manje i lomljivije. Russula dryophila je srednje veličine, zdepastog izgleda, suhe kožice klobuka bez sjaja, vrlo ujednačene vinskicrvene boje i s mesom koje posmeđi, bez prethodnog žućenja, a raste ispod listopadnih ili zimzelenih hrastova. Među ostalim vrstama iz sekcije Polychromae, koje se mijenjaju sličnim intenzitetom, ističe se grabova krasnica (Russula carpini) po izrazito polikromnim i šarenim bojama, često ljubičastim, djelomično zelenim ili smeđim, žućkastom otrusinom i rastom isključivo ispod graba. Tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea) razlikuje se od slično obojenih formi opisane vrste po mesu koje promočeno posivi, a ne požuti, te po ljutom okusu mesa.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 917 str. Russula melliolens Quél.

Russula melzeri - created on July 2014 in Le Rive, Caldonazzo, Italy by Marco Floriani

MELZEROVA KRASNICA

Russula melzeri Zvára

Etimologija: U čast češkog mikologa Václava Melzera (1878.–1968.), koji je bio posebno poznat po svom doprinosu proučavanju roda Russula, te po izumu Melzerovog reagensa 1924. godine, koji je kombinacija joda, kalijeva jodida i kloral-hidrata, a izuzetno je koristan u mikroskopiji, jer otkriva amiloidne i dekstrinoidne reakcije spora. Po imenu.

Engleski naziv: Scurfy Brittlegill

Klobuk: 2-4 cm širok, prvo je gotovo polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, karmincrven, ciglastocrven, ponekad s laganom ljubičastom nijansom, površina je neravna, fino baršunasta, raspucana, rub je gladak ili slabo narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-2 cm debeo, lomljiv, valjkast, pun, u starosti komorasto-spužvast, bijel, uzdužno je brazdast.

Listići: Široki, malo su razmaknuti, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, povezani su poprečnim žilicama na bazi, nisu račvasti, bijeli, kasnije su žućkasti, oštrica je više ili manje svjetlija.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 1.2 μm, djelomično povezanim kratkim spojnim linijama ili grebenima, 6.5-8.5 x 5.5-7 µm, cheilocistide su 42-76 x 8-13 μm, pileocistide su sa kratkim segmentima; otrusina je tamno krem-žuta do žuto-narančasta.

Meso: Lomljivo, bijelo, ne požuti; miris je blag na voće, o okus je blag, ugodan.

Kemijske reakcije: Meso stručka u dodiru sa fenolom postane crveno-smeđe, sa željeznim sulfatom (FeSO4) svijetlo crveno-smeđe, a sa gvajakolom plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, a najčešće sa bukvom ili hrastom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Svrstava se u podsekciju Chamaeleontinae. Slične su brezova paprena krasnica (Russula betularum), Maireijeva krasnica (Russula nobilis) i sivonoga krasnica (Russula hydrophila), kojima je okus mesa izrazito ljut.

Russula messapica - created on November 2018 in Provincia di Lecce, Italy by Nicolò Oppicelli

MESSAPIJSKA KRASNICA

Russula messapica Sarnari

Etimologija: Messapis = iz Messapije, povezana s Messapijom. Antičko ime za jugoistočni dio Italije, današnju Apuliju (Puglia), koja je bila naseljena starim talijanskim narodom zvanim Messapi. Po geografskom području.

Klobuk: 2-5.2 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, više je ili manje nepravilan ili režnjast, suh, kožica se guli do 3/4 promjera, pretežno je žutih nijansi, ponekad je s jedva uočljivom narančasto-oker nijansom ili marelično narančast, rijetko je s prilično izraženim crvenim mrljama, površina je zrnasta, ispod povećala izgleda baršunasta, zatim se zgušnjava u sitne pahuljice koje su sve više razmaknute i uzdignute prema rubu, rub je slabo narebran.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 0.7-1.2 cm debeo, valjkast, rijetko je batinast, prvo je s mekanom srži, kasnije je šupalj, bijel, na donje 2/3 je žut, vrlo rijetko je čitav žut, trljanjem postane hrđasto-oker.

Listići: Osrednje su gusti, 6/cm na rubu klobuka, široki su 5-7 mm, prirasli ili su zaokruženi uz stručak, lomljivi, bjelkasti, zatim su krem i s više ili manje izraženim ružičastim odsjajem, na kraju su žućkasti.

Spore: Široko su eliptične, s bradavicama su visokim do 1 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 8.2-10.4 x 6.9-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, batinaste, 31-54 x 12-16 µm, s velikim su i dugim sterigmama, cheilocistide su rijetke, batinaste ili češće vretenaste, obično su bez vršnog produžetka, 60-85 x 9-13 µm, kožica klobuka je sa tupim, valjkastim dlačicama širokim 2.7-4 µm; otrusina je žućkasta (IVc).

Meso: Mekano, bijelo, često je žućkasto na erodiranim dijelovima; miris prvo nije izražen, kasnije nakon skladištenja postaje vrlo jak, na pečene dunje ili na voće, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivkasto-ružičasto, s fenolom sivo-smeđe, sa KOH crveno na žutim dijelovima klobuka i stručka, a reakcija sa gvajakolom je umjereno intenzivna.

Stanište: Raste u jesen, u bjelogoričnim šumarcima, u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercus ilex) i hrastom oštrikom (Quercus coccifera), na pjeskovitom tlu, u obalnom mediteranskom području.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: S obzirom na žuto pigmentirani klobuk i stručak grubo se može usporediti s minijaturnom zlatnom krasnicom (Russula aurea), koja je većih dimenzija i rast6e na drugačijem staništu.

Russula minutula - created on July 2023 in Mariano Comense - Brughiera - Cascina Amata (CO), Italy by Fabio Mauri

SITNA KRASNICA

Russula minutula Velen.

Etimologija: minutula (lat.) = izuzetno mala, najmanja. Po minimalnim dimenzijama.

Engleski naziv: Minute Brittlegill

Klobuk: 1.5-4 cm širok, dosta je malen, prvo je nepravilno je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, kožica se lako guli u dugim trakama do 2/3 promjera, svijetle je crvene, ružičaste ili ružičasto-crvene boje kao kod gorske paprene krasnice (Russula silvestris), na sredini je žut ili žućkasto-oker, pomalo je baršunast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je lagano narebran i često raspucan.

Stručak: 1-6 cm visok i 4-10 mm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, kasnije je spužvasto šupalj, jako je lomljiv, bijel, često je s crvenkastom ili ružičastom nijansom, sušenjem postaje žut, naboran, prilično je brašnast, ali ubrzo postane gladak.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, usko su zaokruženi uz stručak, prirasli, često su s poprežnim žilicama na bazi, račvasti, lomljivi, oštrica je malo nepravilna, bijeli.

Spore: Široko eliptične, sa niskim, izoliranim bradavicama, slabo povezanim spojnim linijama koje tvore zebrasti ili mrežasti uzorak, 6.5-8 x 5.5-6.5 µm; otrusina je bijela, kasnije postane žućkasta.

Meso: Ubrzo postane lomljivo, bijelo; ugodno miriše na gljive, slično kao kod ispucane krumpirače (Scleroderma citrinum), a okus je blag, u starosti je često i pomalo neugodan, nije papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom pocrveni, osobito kada je suho.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, lijeskom ili hrastom, najčešće na vapnenasto-glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po mesu koje nema papreni okus i po reakciji sa sulfovanilinom, koja je drugačija nego kod ružičaste krasnice (Russula aurora).

Russula monspeliensis - created on November 2023 in Oristano, Sardegna, Italy by Federico Calledda

PRIOBALNA KRASNICA

Russula monspeliensis Sarnari

Etimologija: Cistus monspeliensis (lat.) = ljepljivi bušin. Po biljci.

Klobuk: 2-8 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i široko ulegne na sredini, nekad je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo manje, malo je vlažan kada se ubere, svijetlozelen do zelen, više je ili manje svjetliji ili tamniji na sredini, rijetko je s blagom ljubičastom nijansom na sredini ili sa slabim ljubičastim mrljama, slabo je hrapav, rub je kasnije kratko i slabo narebran, te fino nazubljen.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 0.8-1.8 cm debeo, valjkast ili se blago sužava prema dnu, više je ili manje proširen i pahuljast na vrhu (koristiti ručno povećalo), pun, kasnije je spužvast u sredini, bijel, na vrhu je sa smeđom nijansom, također je hrđastosmeđ na erodiranim dijelovima.

Listići: Gusti, 6-8/cm na rubu klobuka, široki su 4-6 mm, tanki, vrlo se kratko spuštaju po stručku, račvasti na spoju sa stručkom, lomljivi, kremasti.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su brojnim izoliranim bradavicama, visokim 0.4-0.6 µm, povezanim najviše po dvije zajedno kratkim grebenima, slabo su amiloidne, 7.2-9 x 5.6-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 44-64 x 9-10.4 µm, cheilocistide su vretenaste, bez produžetka, 60-90 x 8.5-14 µm, kožica klobuka je sa izraženim dlačicama, s bazalnim elementom širokim 4-9 μm i tupim završnim elementom, te brojnim dermatocistidama, širokim 5-9 μm, rijetko su sa vršnim produžetkom ili glavičaste, relativno su kratke i gotovo vretenaste, a dijelom valjkaste i duže; otrusina je kremasta (IIb-d).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na oštećenim je mjestima lagano požuti ili posmeđi; miris je nježan i aromatičan, s notom voća pomiješanog s pelargonijama ili borovicama, a okus je slatkast, malo je ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasta, a sa gvajakolom sporo poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, uglavnom po čistinama u šumama hrasta plutnjaka, osobito u opožarenim područjima, također u svijetlim priobalnim šumama bora, često po rubovima šikarama u blizini bušina (Cistus), na pjeskovitom ili vapnenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po mirisu mesa, više ili manje zasićenoj i ujednačenoj zelenoj boji klobuka, nikada nije sivkast ili svijetlo sivo-zelen kao kod sivozelene krasnice (Russula medullata), malim dimenzijama, krem otrusini, vrlo krupnim i relativno rijetkim dlačicama kožice klobuka, te isključivoj povezanosti s bušinima. Zbog karakterističnog staništa na kojem raste ne bi trebalo biti problema sa determinacijom ove vrste, jer se bitno razlikuje od tirenske krasnice (Russula tyrrhenica) i bušinove krasnice (Russula cistoadelpha), jedinih srodnih vrsta koje rastu uz bušine. Međutim, mogu se pojaviti poteškoće kada se pronađe na rubu šikara s bušinima, gdje bogata mikoflora hrasta crnike stvara situaciju koja je nerazumljiva s mikoriznog gledišta. U tom je slučaju vrlo visok rizik od zabune sa sivomaslinastom krasnicom (Russula pseudoaeruginea), koja je prepoznatljiva po većim dimenzijama, slabom ili neizraženom mirisu mesa i rastu na vapnenastom tlu. Veličina je u toj jednadžbi ograničeno pouzdana, jer opisana vrsta ponekad u pjeskovitim obalnim šumama bora može dostići neobičnu veličinu, usporedivu s onom od sivomaslinaste krasnice. Stoga svi primjerci pronađeni na drugim staništima, a ne uz bušine, zahtijevaju mikroskopsku analizu. Ovo bi trebalo riješiti sve nedoumice, budući da spore sa djelomičnim mrežastim uzorkom i dlačice kožice klobuka s kratkim bazalnim i izduženim terminalnim člancima kod sivomaslinaste krasnice rezultiraju bitno drugačijom mikroskopskom slikom. Uz rub staništa sa bušinom ponekad se susreće varijetet Russula monspeliensis var. sejuncta, prepoznatljiv po nešto većim dimenzijama, pahuljastoj i ispucaloj površini klobuka te dlačicama širokim 6-12 µm. Također je slična i račvasta krasnica (Russula subterfurcata), koja ima više ili manje ujednačeno obojen klobuk, ponekad dosta svjetliji, miris mesa nije izražen, spore su bitno manje i raste u šumama.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 305. str., Russula monspeliensis var. monspeliensis Sarnari

Russula mustelina - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

LASIČJA KRASNICA

Russula mustelina Fr.

Etimologija: mustela (lat.) = lasica. Po boji sličnoj krznu navedene životinje.

Engleski naziv: Russet Brittlegill

Klobuk: 5-10 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, više je ili manje režnjast, nepravilan i kvrgav, valovit, gladak, vlažan i malo mazav po vlažnom je vremenu, na kraju je suh, više je ili manje sjajan, rijetko je bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera, mednosmeđ, smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, nekad je maslinast, nešto je tamniji na sredini, s nešto je svjetlijim mrljama od tamnije osnove, rub je oštar, dugo je vremena podvijen, često je nepravilan i iskrivljen, obično je gladak, rijetko je kratko narebran.

Stručak: 5-10 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast do batinast, valovit, ponekad je zakrivljen na dnu, pun, u starosti je komorasto-spužvast, bjelkasto-krem, zatim je sa hrđastosmeđim mrljama ili opsežno oker-smećkast.

Listići: Gusti, široki su 5-8 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, slabo su račvasti, prirasli, zaokruženi uz stručak, gotovo su elastični, krem do žućkasti, oštrica je kasnije smeđa.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.45 µm, slabo povezanim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 7-9.7 x 5.8-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 50-70 x 6-10 μm, cheilocistide su vretenaste, s više su ili manje izraženim vršnim produžetkom, 70-100 x 8-12 μm, kožica klobuka sastoji se od dlačica, vrlo tankih stijenki, s blago zadebljanim bazalnim segmentima, širokih 7-8 μm, te dermatocistida koje je teško uočiti zbog slabo refrakcijskog sadržaja, nepravilno su valjkaste, s jednim segmentom i široke 4-6 μm; otrusina je krem (IIb).

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, umjereno je elastično, bijelo, ispod kožice klobuka je do žućkasto, vremenom ili u dodiru sa zrakom postane oker-smeđe; miris nije izražen, u starosti je izražen i neugodan na pokvarenu ribu ili na pečenu koru krumpira, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane narančasto, s fenolom crveno-smeđe do vinskicrveno, meso i kora stručka u dodiru s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno postanu plavo-zeleni, a listići u dodiru s anilinom polako požute.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, obično jelom ili smrekom, a rijetko bukvom, voli pjeskovito-vapnenasto i kiselo tlo, siromašno hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva po srednjoj veličini, ne previše sjajnoj površini klobuka, kod mladih primjeraka je čak i zrnast, boja varira od žućkasto-smeđe, mednosmeđe do brončane, krem otrusini, gotovo čvrstom mesu, koje posmeđi u dodiru sa zrakom, sa slatkastim okusom i neizraženim mirisom mesa i narančastoj reakciji sa FeSO4.
Osim spora, koje su prilično različito dekorirane, kožica klobuka je sa karakterističnim velikim dlačicama, s vrlo tankom stijenkom, te sa slabo uočljivim dermatocistidama (kao kod raznih vrsta iz podsekcije Heterophyllae). Po boji je slična smrdljiva krasnica (Russula foetens) od koje se razlikuje po izostanku mirisa i glatkom rubu klobuka. Sumračnica (Russula consobrina) koja raste na istom staništu je mnogo manjih dimenzija, slična je po boji, ali ima jako ljuto meso, meso i stručak su joj ponekad crvenkasto obojeni, a i lagano je narebrana na rubu klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 815. Lasičja krasnica (Russula mustelina Fries), Sinonim: Russula elaphantina Fr.; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 266. str., Russula mustelina Fries

Russula nana - created on August 2021 in Passo Gavia - Valfurva, Italy by Fabio Mauri

PLANINSKA BLJUVARA

Russula nana Killerm.

Etimologija: nanus (lat.) = patuljak, mali. Po veličini.

Engleski naziv: Alpine Brittlegill 

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je kuglast do nepravilno eliptičan, zatim je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, kožica se lako guli do 1/2 promjera, ljepljiv i sjajan, valovit, više je ili manje kvržičast na sredini, crven, cinobercrven, može biti nešto tamniji ili crnkast na sredini, ponekad mjestimično ili čitava površina naglo izblijedi u krem-sivkastu boju, rub je gladak, narebran je samo u starosti.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.5-1.1 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast do gotovo batinast, više je ili manje proširen na vrhu, najprije je pun, kasnije je spužvasto šupalj, naboran, bijel, vremenom jasno posivi zbog upijanja vode.

Listići: Razmaknuti, tanki, ujednačene su dužine ili su izmiješani s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, bijeli, kasnije su sa slabim sivkastim odsjajem ili jasno sivkasti.

Spore: Široko su eliptične do jajolike, sa bradavicama su visokim do 0.5 µm, djelomično povezanih grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore uglavnom zatvoreni mrežasti uzorak, 7.2-9.7 x 6-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-52 x 9-12 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim produžetkom, 50-90 x 7-10.5 μm, kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, dijelom s blago zadebljanim krajevima, širokih 3.5-5.5 μm, te brojnim, uglavnom valjkastim dermatocistidama, s 0-2 segmenta, širokim 4-8.5 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Nije debelo, lomljiv, bijelo, ispod kožice klobuka je s tankim crvenim slojem; miris nije izražen ili je slab na voćni kompot, a okus je nakon nekoliko sekundi ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) odmah postane ružičasto, sa anilonom žućkasto, sa slabim plavičastom aureolom na listićima, a reakcije sa gvajakovom tinkturom je pozitivna, ali spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po planinskim livadama i manjim šumama, u simbiozi sa zeljastom vrbom (Salix herbacea) i gospinim plaštem (Alchemilla pentaphyllea), te na tepisima drijasa (Dryas octopetala) na vapnenastom tlu, također u nizinskim šumama smreke i breze na sjeveru Europe.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Podjednako raste u nizinskim i planinskim područjima u zajednici s patuljastim vrbama i drijasom. Prepoznatljiva je po potpuno bijelim i razmaknutim listićima, ljutom okusu mesa i ujednačeno crvenom klobuku, malim dimenzijama, lomljivosti, mesu koje blago posivi zbog upijanja vode, pozitivnoj reakciji sa gvajakovom tinkturom, slabom mirisu na voće i staništu. Ima fino dekorirane spore (važna karakteristika koja isključuje cijelu liniju Emetica) i kožicu klobuka koja se sastoji od ne previše debelih valjkastih dlačica i dermatocistida. Vrlo je slična posivjela krasnica (Russula grisescens), kojoj se listići prosječno duže spuštaju po stručku, izraženije bradavičave spore, batinaste, dermatocistide i nešto uže dlačice.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 570. str., Russula nana Killerman

MEKANA KRASNICA

Russula nauseosa (Pers.) Fr.

Etimologija: nauseosus (lat.) = slabo ugodnog okusa.

Engleski naziv: Nauseous Brittlegill

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, lijevkast, gladak, tanak, gol, bez sjaja, malo je sjajan i ljepljiv na sredini, kožica se gotovo potpuno guli, vrlo je promjenjive boje, smećkast, crvenkast, crveno-smeđ, ljubičast, ružičasto-ljubičast, maslinastozelen do maslinasto-smeđ, na sredini je tamniji, rub je svjetliji i jako narebran.

Stručak: 2-9 cm visok i 0.6-2 cm debeo, batinast, najprije je pun, u starosti je spužvast i šupalj, gladak, lomljiv, bijel, ne požuti, kasnije od baze postaje oker pjegav.

Listići: Osrednje su gusti, lomljivi, relativno su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, u mladosti su krem, u starosti su žuto-oker.

Spore: Eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim do 1.2 µm, donekle povezanim spojnim linijama, 7-10 x 6-8 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Bijelo, lomljivo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag do lagano ljutkast, osobito uz listiće, ljutina brzo nestane.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito smrekom ili jelom, na tlu bogatom hranjivim tvarima. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, na lokalitetima Glogovac i Jagnjedovec pokraj Koprivnice, ispod smreke (Picea excelsa).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slične su borova krasnica (Russula cessans), koja je nešto većih dimenzija i raste ispod bora, djevojačka krasnica (Russula puellaris), koja ima svjetliju otrusinu i žuto-smeđe mrlje na stručku i listićima, šarolika krasnica, koja ima svjetliju otrusinu i umjereno ljuti okus mesa, te žumanjčana krasnica (Russula risigallina), koja raste ispod bjelogoričnog drveća.

CRNA KRASNICA

Russula nigricans (Pers.) Fr.

Etimologija: nigricans (lat.) = koji potamni ili pocrni. Po boji.

Engleski naziv: Blackening Brittlegill

Klobuk: 5-20 cm širok, u početku je polukuglast do konveksan, nepravilan, kasnije je raširen i ljevkasto ulegnut na sredini, ljevkast, kožica je prirasla, vrlo se kratko guli, gladak, suh, sjajan u udubljenju, u početku je bjelkast do kremast, kasnije je žućkasto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ do potpuno crn, po suhom vremenu čitava površina može biti izgledati kao gravirana i prošarana pukotinama, rub je obično valovit, nije narebran, ponekad je rascijepljen.

Stručak: 4-7 cm visok i 1.6-3.4 cm debeo, tvrd, često je ekscentričan, relativno je kratak i debeo, valjkast, nekad je zakrivljen na dnu, više je ili manje proširen na vrhu, pun, kasnije je komorasto šupalj, gladak, bijel, kasnije je siv ili sivo-crn, smeđi od baze, na pritisak postane ružičast, kasnije posivi ili čak pocrni.

Listići: Široki su 8-13 mm, 4-5/cm na rubu klobuka, debeli, jasno su razmaknuti, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, vrlo su lomljivi, po vlažnom vremenu izlučuju vodenaste kapljice, bjelkasti, krem ili oker, u starosti su svijetlo oker-narančasti, smeđi, sivi do crni, na pritisak blago pocrvene.

Spore: Jajolike do široko eliptične, s niskim su bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore gusti mrežasti uzorak, 7.2-9.2 x 6-7.5 µm, Qav = 1.2, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, batinaste, 38-55 x 6-8 µm, sterigme su duge 8-10 µm, cheilocistide su valjkaste do batinaste, 40-70 x 5-7 µm, pleurocistide su 30-55 x 3.4-7 µm, kožica klobuka sastoji se od dlačica koje dosežu ili prelaze širinu od 10 μm, promjenjivog su oblika, s ujednačenim ili suženim krajnjim člankom; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, tvrdo, bijelo, na prerezu polako pocrveni, kasnije postupno posivi pa pocrni; miriše na gljive ili blago na voće, a okus je slatkast, u listićima je ljut, ali ne uvijek.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane prvo svijetloružičasto do sivo-ružičasto, a kasnije zeleno do tamnomaslinasto, sa gvajakolom plavo do zeleno-plavo, sa formolom, narančasto-ružičasto, a sa fenolom crveno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće sa bukvom, ali i sa hrastom, borom ili smrekom, na pjeskovitom i kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada dok je meso mekano.

Napomena: Pripadnica je sekcije Compactae, koja doseže najveće dimenzije, s klobukom koji može biti širok i do 20 cm ili više. Njezino meso je s tipičnom dvostrukom promjenom boje, na prerezi više ili manje pocrveni, a zatim polako pocrni. U šumama se često pronađu primjerci iz prethodne sezone, jer se stara plodna tijela potpuno osuše i izgledaju pougljenisano. Druge karakteristike uključuju više ili manje suhu površinu klobuka, slatkasti ili jedva primjetno ljutkasti okus te prepoznatljivu mesnatost i tvrdoću. Ali ono što je najvažnije za determinaciju su široki, široko razmaknuti listići, oker ili svijetle oker-narančaste boje s prljavim sivkastim odsjajem, koji skrivaju čistu bijelu otrusinu. Takav razmak je pravi rekord za rod krasnica, kao i kod nekih vrsta iz sekcije Archaeinae, od kojih se dosta razlikuju po mikroskopskim značajkama i boji stručka, koji je sa smeđim, a ne crnim mrljama. Skupina crnih krasnica ima lamelule, dok su one kod obojenih krasnica rijetke ili potpuno izostaju. Slične su bijelocrna krasnica (Russula albonigra), koja ima nešto gušće listiće, meso na prerezu izravno pocrni bez prethodnog crvenjenja, te ima osvježavajući, mentolni okus, ljutolisna krasnica (Russula acrifolia), koja je prepoznatljiva po mazavoj, sjajnoj površini klobuka, više ili manje gustim listićima i vrlo ljutom okusu mesa, te gustolistićava krasnica (Russula densifolia), koja slično mijenja boju na prerezu, ali se razlikuje po mnogo manjim dimenzijama i gusto zbijenim listićima. Literatura obično ne priznaje ovu vrstu. Einhellinger (1985.) je dobar primjer, jer je odbacuje pozivajuci se na izjavu J. Schaeffera (1952.), prema kojem se radi o krasnici "lako prepoznatljivoj po ogromnom razmaku širokih listića i vrlo žilavom mesu, koje prvo pocrveni, a zatim pocrni". Takav komformizam ne čini se u potpunosti opravdanim s obzirom na brojne uočene anomalije kod ove vrste. Prva se iznimka odnosi na crvenjenje mesa, koje je ponekad vrlo slabo ili gotovo nepostojeće, nakon čega je slijedio jednako nejasan prijelaz u sivu ili sivo-crnkastu boju. Razmak listića također je pokazao neke zanimljive varijacije, a bio je značajno manji kod primjeraka iz šuma kestena na pjeskovitom tlu. Također su zabilježene prilično polimorfne velike dlačice, s proširenjima do 18 μm. Međutim, najzanimljiviji slučaj predstavlja kožica klobuka s još relativno brojnim i dobro izraženim dermatocistidama. Europska, američka i azijska literatura prilično je jednoglasna u karakterizaciji ove vrste kao vrste s homogenom kožicom klobuka, te se nakon uočavanja razmaka listića manjeg od prosjeka počela stvarati ideja o zasebnom entitetu. Tek je s vremenom konačno prevladalo uvjerenje da je opisana vrsta, suprotno konvencionalnom mišljenju, zasebna vrsta. Doista, jedina naknadna varijacija uočena u strukturi kožice klobuka odnosila se na gustoću i stupanj diferencijacije pileocistida. Mnoge iznimke nesumnjivo kompliciraju usporedbe sa susjednim taksonima. lz te perspektive, proces identifikacije mora uzeti u obzir sve značajke, a osobito fizionomiju himenija, koja je bitna za prepoznavanje vrste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 849. Crna krasnica (Russula nigriscans (Bull.) Fries); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 154. str., Russula nigricans Fries

Russula nigrifacta - created on August 2024 in Somerniemi, Kirkkomäki, hautausmaa, Finland by Stefan Jakobsson

POCRNJELA KRASNICA

Russula nigrifacta De Lange & Adamčík

Etimologija: niger (lat.) = crn + facere (lat.) = učiniti, postati, praviti. Po tendenciji da pocrni.

Klobuk: 5-10.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se izravna, na sredini je ulegnut do pupčast, u starosti postaje više ljevkast, gladak, ponekad je blago ispucan na rubu, suh, po vlažnom je vremenu zagasit do pomalo ljepljiv, bjelkast do krem, boje pijeska, bijelo-žućkast, s tamnijim je svijetlosmeđim, sivkasto-narančastim, žućkasto-smeđim do tamnosmeđim mrljama, rub je u mladosti blago podvijen, kasnije se izravna, trljanjem lagano pocrveni pa pocrni.

Stručak: 3-6 cm visok i 1.9-3 cm debeo, valjkast, čvrst, gladak, bijel, vremenom postaje narančasto-smeđ, trljanjem lagano pocrveni pa pocrni.

Listići: Uski, široki su 2–4 mm, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, s brojnim su lamelulama različitih duljina bez jasnog pravilnog uzorka, rijetko su račvasti, oštrica je iste boje, bijeli do žućkasti, rijetko su sa slabim plavkastim odsjajem, vremenom crne.

Spore: Široko su eliptične do eliptične, s niskim, gustim, izoliranim bradavicama visokim 0.2–0.4 μm, povezanim kratkim, tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 7.5-8.5 x 5.5-6.5 µm, Q = 1.18-1.51, N = 30, Me = 8.12 x 6.03 µm, Qe = 1.35, bazidije su 4-sporne, valjkaste, usko vretenaste do usko batinaste, 50-79 x 8-11 μm, cheilocistide su valjkaste do usko vretenaste, ponekad su usko batinaste, na vrhu su s tupim dodatkom ili se sužavaju prema vrhu, tankih stijenki, 37-119 x 7-11 μm, pleurocistide su valjkaste do usko batinaste, 15-30 x 4-10 μm, pileocistide blizu ruba klobuka su raspršene, s 1-4 segmenta, vrlo duge, bez dodataka i račvanja na vrhu, 41-235 x 5-9 μm, pileocistide blizu središta klobuka su valjkaste, na vrhu su tupe ili s blagim suženjem, s 1-2 segmenta, 64-220 x 4-7 μm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, oko 6-7 mm debelo na sredini klobuka, bijelo, na prerezu pocrni, ne pocrveni; miris voćni, sladak, a okus je blag, često blago hladi poput mentola.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfato (FeSO4) postaje zelenkasto, sa KOH-om žućkasto, a sa gvajakolom odmah tamnoplav.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercis ilex), hrastom lužnjakom (Quercus robur), hrastom plutnjakom (Quercus suber) ili običnim grabom (Carpinus betulus), voli toplija staništa, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa.

Napomena: Karakteristična je po bogatije dekoriranim sporama (nepotpuna mrežica), tankoj kožici klobuka i staništu ispod raznih vrsta hrastova i graba, uglavnom na mediteranskom području. Ove značajke dijeli sa bijelocrnom krasnicom (Russula albonigra), koja se lako razlikuje od ostalih vrsta u kompleksu po sadržaju uljnih kapljica u cistidama.

Russula nitida - created on August 2023 in Resenbro, Denmark by Uffe Nygaard

BREGANKA

Russula nitida (Pers.) Fr.

Etimologija: nitidus (lat.) = blistavo, briljantno, sjajno, blještavo. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Purple Swamp Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, često je izraženo bradavičasto ispupčen, površina je malo vlažna i mazava, po suhom je vremenu je sjajan, kožica se lako guli više od 1/2 promjera, crven, sivo-ružičast, ljubičast, ljubičasto-crven, crvenkasto-smeđ ili je tamnocrven, skoro je crnkast na sredini, često je radijalno naboran, rub je tanak, malo valovit, proziran i obično jako narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.3-2.5 cm debeo, valjkast, nešto je uži na vrhu, često je lagano zadebljan na bazi, vretenast, prvo je pun, kasnije je šupalj, nije jako žilav, bijel, na dnu je ponekad s ružičastom nijansom.

Listići: Prilično su razmaknuti zbog lamelula, često su račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, kasnije su žućkasti do žuti, oštrica je uz rub klobuka često boje klobuka.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim je bodljama visokim 0.7-1.5 µm, 7-10 x 6.5-8 µm; otrusina je krem-žuta.

Meso: Jako je lomljivo, bijelo, u stručku je sa žućkastim mrljama, na prerezu ne mijenja boju; miris je slatkast na voće, a okus je prilično blag, malo je ljutkast uz listiće.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru sa gvajakolom brzo postanu tamno zelenkasto-plavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, parkovima, travnjacima i po vlažnom močvarnom tlu, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, na kiselom tlu siromašnom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je mahovinska krasnica (Russula sphagnophila), koja je nešto svjetlije boje, ima kremastu otrusinu, dobro povezane bodlje na sporama i uvijek raste isključivo na mahovini.

MAIREIJEVA KRASNICA

Russula nobilis Velen.

Engleski naziv: Beechwood Sickener

Klobuk: 4-7.5 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen i lagano ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, vlažan i trajno sjajan, rijetko je suh i bez sjaja čak i po vlažnom vremenu, uglavnom je mjestimično valovit, prekrasne je čiste i zasićene crvene, svijetlocrvene ili ružičaste boje, nekad je sa ljubičastom nijansom, a ponekad je sa bjelkasto-kremastim mrljama, rub je gladak, u starosti je malo narebran.

Stručak: 3.5-8 cm visok i 1-2 cm debeo, relativno je robustan, valjkast ili je blago batinast, malo je ili nimalo proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta i grudvasta, površina je malo svilenkasta, bijel, kasnije je oker prema dnu, nikad nije s crvenom nijansom.

Listići: Gusti, široki su 4-8 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, prirasli, rijetko su račvasti, lomljivi, oštrica je cjelovita ili rijetko malo nazubljena, bijeli, sa sivkastim su odsjajem, osobito u mladosti, ali ne uvijek.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa sitnim, stožastim bradavicama visokim  do 0.6 µm, donekle povezanih rijetkim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore različito razvijen mrežasti uzorak, 6-9.2 x 5.6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-45 x 8-12 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim produžetkom, 48-90 x 7-12 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od dlačica s vrlo tankim stijenkama, širokim 4-6 μm, zaobljene ili zašiljene na vrhu, te valjkastih dermatocistida, bez vršnog produžetka, širokih 6-8.5 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Čvrsto, gotovo je tvrdo u mladosti, bijelo, rijetko blago požuti, a zatim sušenjem lagano posivi; miris je slab na kokos kao kod paprene krasnice (Russula emetica), a okus je izuzetno ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom brzo postane zelenkasto-plavo, listići sa anilinom prvo postanu narančasti, zatim hrđastosmeđi, postupno se stvara plavkasta aureola, a reakcija sa amonijakom je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drveće, najčešće bukvom, na različitim tipovima tla. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta koja uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja, osobito kada se konzumira sirova i u većim količinama.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimenzijama, prilično gustim, bijelim listićima s više ili manje izraženim sivo-zelenim odsjajem kod mladih primjeraka, obično pozitivnoj reakciji sa gvajakovom tinkturom i rastu u svježim bjelogoričnim šumama. Najsličnija je gorska paprena krasnica (Russula silvestris), koja raste u simbiozi sa kestenom ili hrastom, ali i borom, u mahovini, reakcija sa gvajakovom tinkturom je spora i slaba, a slaba plavkasta nijansa i manji razmak listića nisu uvijek pouzdane karakteristike. Slične su netaknuta krasnica (Russula persicina), koja je prepoznatljiva po stručku, koji je ponekad sa ružičasto-crvenkastom nijansom i tvrđi, te krem otrusinom koja listićima kod zrelih primjeraka daje slabi žućkasti odsjaj, žutopjegava krasnica (Russula luteotacta), koja ima obično prilično razmaknute listiće koji se kratko spuštaju po stručku, a meso na oštećenim dijelovima požuti, te crvenocrna krasnica (Russula rhodomelanea), koja je vrlo slična po vanjskom izgledu, a raste u toplim šumama hrasta, obično uz staze, listići su razmaknutiji, a meso polako postaje crno-sivo zbog upijanja vode.

Referentni izvori: Josipović, Matija. 2019. Gljive. Leo-commerce d.o.o. Rijeka. – 271. str. Mairejeva krasnica (Russula nobilis Velen.), Sinonim: Russula mairei Singer; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 563. str., Russula mairei Singer

Russula nuragica - created on November 2023 in Nueno, Huesca, Spain by Javier Garcia Arregui

NURAGIJSKA KRASNICA

Russula nuragica Sarnari

Etimologija: nuraghe (lat.) = drevne kamene građevine karakteristične za Sardiniju (Italija), a potječu iz nuragijske civilizacije (oko 1900. – 730. pr. Kr.). Po kulturno-prirodnoj baštini otoka.

Klobuk: 4-8.5 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, nekad je režnjast, ljepljiv i sjajan, kožica se guli 1/2 do 2/3 promjera, tipična forma je je lijepe vinskicrvene boje ili je djelomično ružičasto-ljubičast, ponekad je hrđastosmeđe prošaran, ali pigment je češće djelomično ili potpuno ispran pa je sa krem-žućkastim ili bjelkasto-sivkastim mrljama, ponekad je žitav žućkast (Russula nuragica f. holoxantha), površina je glatka ili žiličasta i fino hrapava, rub je tek u starosti kratko i slabo narebran.

Stručak: 5-11 cm visok i 1.5-2.3 cm debeo, valjkast, batinast, na samoj je bazi sužen i blago zašiljen pa je stoga nejasno vretenast, više je ili manje proširen na vrhu, kod razvijenih je primjeraka uočljivo valovit, bijel, može biti hrđastosmeđ na dnu, izraženo posivi u dovoljno vlažnim uvjetima.

Listići: Široki su 3.5-6 mm, prirasli, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su žuti.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim, stožastim bradavicama visokim do 1 µm, djelomično povezanim grebenima koje tvore djelomični ili potpuni mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 7-10.4 x 6.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-65 x 11-14.5 μm, cheilocistide su vretenaste, trbušaste, na vrhu su sa suženim produžetkom dugim 10-14 μm, 60-120 x 11.5-16.5 μm; otrusina je svijetložuta (IVb-c).

Meso: Čvrsto, kasnije omekša, bijelo, razmočeno je sivkasto, osobito u stručku i kod dobro razvijenih primjeraka; miriše lagano na voće, okus je slatkast ili jedva primjetno ljutkast, ali nakon nekog vremena i samo trenutno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane slabo ružičasto-narančasto, s gvajakolom je reakcija spora i pozitivna, sa formalinom je negativna, a sa fenolom vrlo sporo posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercus ilex), a vrlo rijetko sa hrastom plutnjakom (Quercus suber) ili drugim vrstama hrastova (Quercus ceris, Quercus pubescens), na vapnenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po prosječnim dimenzijama i vitkom obliku, glatkom rubu klobuka, sjajnoj kožici, vinskicrvenom ili potpuno žutom klobuku, žućkastim listićima i otrusini, a meso po vlažnom vremenu postaje sivo, okus listića je slatkast ili jedva primjetno ljutkast, miris nije izražen, a reakcije na FeSO4 i gvajakolom su slabe. Mikroskopske značajke su velike spore povezane grebenima koji tvore mrežasti uzorak i velike jednostavne dermatocistide.

Russula nympharum - created on September 2024 in Provincia di Pisa, Italy by alessiopierotti

NIMFINA KRASNICA

Russula nympharum F.Hampe & Marxm.

Etimologija: Odnosi se na mjesto prikupljanja dviju kolekcija, Val des Nymphes u Francuskoj. Po mjestu.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast ili jajolik, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, gol, sjajan, kožica se guli do 1/3 promjera, krem ​​sa svijetloužičastim do svijetlonarančastim zonama ili narančasto-crvenkast do ružičasto-crven ili tamnocrven, često bljeđi do krem ​​na sredini, uglavnom je više ili manje prekriven malim, smeđim ili crvenkastim mrljama, rub je nazubljen i narebran u starosti.

Stručak: 3-12 cm visok i 1-3.5 cm debeo, čvrst, valjkast do blago batinast sa zaobljenom bazom, bjelkast, trljanjem ili vremenom postane žuto-smeđ do smeđ, osobito prema bazi, površina je sitno naborana.

Listići: Gusti, prirasli, više su ili manje račvasti, lomljivi, kremasti, zatim su žućkasti, vremenom ili na ozlijeđenim mjestima sa žutosmeđim ili smeđim mrljama, oštrica je glatka, iste boje ili malo crvenkasta prema rubu klobuka.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, s izoliranim su bradavicama visokim 0.3-0.6 μm, povezane su s rijetkim do čestim kratkim ili duljim, tankim spojnim linijama, koje su često srasle u kratke lance ili grebene, koji su često razgranati, ali rijetko tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 8-10.8 x 6.5–7.9 µm, Me = 9.2 x 7.3 µm, Q = 1.14-1.27, Qav = 1.19, bazidije su 4-sporne, batinaste, 39-62 x 9-14 µm, cheilocistide su batinaste do valjkaste, s tupim vrhovima, s produžetkom dugim 1-10 µm, 15-33 x 3-9 µm, pleurocistide su vretenaste ili rijetko batinaste, s oštrim do oštro zašiljenim vrhovima i s 2-11 µm dugim dodatkom, tankih stijenki, 60-140 x 8-15 µm, pileocistide blizu ruba klobuka su brojne, usko do široko batinaste ili vretenaste, uglavnom s jednim segmentom, ponekad su s 2-3 segmenta, terminali je segment 26-132 x 4-15.5 µm, pileocistide blizu središta klobuka se vrlo brojne, često su u grozdovima, vrlo su varijabilnog oblika i veličine, dijelom su uske i valjkaste, dijelom slične onima blizu ruba klobuka (batinaste ili vretenaste), ali obično su manje, terminalni je segment 18-119 x 3-10.5 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, na prerezu postane žuto-smeđe do smeđe; miriše na voće ili na drvo cedra, a okus je ljut, osobito u listićima.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa gvajakolom i željeznim sulfatom (FeSO4) je negativna ili vrlo slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercus ilex) i planikom (Arbutus unedo), u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste i negativnom reakcijom mesa sa gvajakolom i željeznim sulfatom (FeSO4).

Russula ochroleuca - created on October 2019 in Hameln-Pyrmont, Niedersachsen, Germany by jsfoto

ŽUĆKASTOBIJELA KRASNICA

Russula ochroleuca Fr.

Etimologija: ochros (gr.) = oker boje + leukos (gr.) = bijelo. Po blijedoj oker boji.

Engleski naziv: Ochre Brittlegill

Klobuk: 5-11.5 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i pupčasto ulegne na sredini, više je ili manje nepravilan, često je režnjast, kožica se guli do polovice promjera, blago je naboran, sjajan po vlažnom vremenu, češće je suh i bez sjaja, više je ili manje zasićene limunastožute ili žuto-oker boje, žućkasto-smeđ na sredini, vrlo rijetko je s blagom svijetlozelenom nijansom, ponekad na rubu, a ponekad na sredini, rub je izvrnut, valovit, gladak, samo je u starosti kratko narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, često je ekscentričan, u mladosti je jasno batinast, ali ne uvijek, kasnije je više ili manje valjkast, slabo je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije grudvasta, bijel, kasnije dosta posivi zbog upijanja vode, pri dnu je s oker-smeđim zrnasto-baršunastim ostacima ovoja, koji su u nekim slučajevima izraženiji i visoko postavljeni (Russula ochroleuca var. granulosa).

Listići: Prilično su gusti, široki su 5-6 mm, tanki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, bijeli, bjelkast, zatim su kremasti, kasnije su hrđastosmeđi na ozlijeđenim mjestima.

Spore: Široko su eliptične, sa brojnim, stožastim, ponekad tupim bradavicama, a ponekad tankim i šiljastim bodljama visokim do 1 µm, dobro povezanim tankim spojnim linijama koje tvore jasan mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.8 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-56 x 8-13 μm, cheilocistide su vretenaste, s dužim su ili kraćim vršnim produžetkom, s trbuhom koji ne prelazi 10 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica širokih 2-5.7 μm, vrlo dugih i razgranatih, neke od njih prepoznatljive su po finom zlatnožutom pigmentu inkrustacije, također drugim hifama širokim 5-6 μm, s debelim i pomalo zrnatim stijenkama, koje izgledaju poput nejasnih primordijalnih hifa, te rijetkim dermatocistidama, širokim 5-7 μm; otrusina je bijela, ali nije kodirana po Romagnesiju.

Meso: Čvrsto, ponekad je tvrdo u mladosti, kasnije je mekano i lomljivo, bijelo, kasnije je lagano posivi zbog promočenosti; miris nije izražen, a okus je ljut u svim dijelovima, osobito u listićima.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru s KOH odmah pocrveni, a meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, s alfa-naftolom poplavi, dok s fenolom najprije pocrveni pa zatim posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, bukvom ili kestenom, voli kiselo tlo, uglavnom u kontinentalnom području.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ova krasnica raste ispod raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, sve rjeđe kako se krećemo prema mediteranskoj regiji. Umjereno je mesnata i čvrsta gljiva, sa žućkastim klobukom, ponekad sa smeđim ili nejasnim maslinastim nijansama, i, s izuzetkom jedne zelene forme u nijansama zelene krasnice (Russula aeruginea), s bijelim listićima i otrusinom, mesom koje blago posivi zbog vlage, neizraženim mirisom, umjereno ljutim okusom, sporama srednje veličine dekoriranim bodljama povezanim tankim spojnim linijama koje tvre gusti mrežasti uzorak, te rijetkim malim dermatocistidama, prekrivenim finim žutim pigmentom koji inkrustira. S ove točke gledišta, hrđastooker područja na dnu stručka su od velike važnosti i smatraju se ostacima ovoja, osobito zato što u dodiru sa KOH trenutno pocrvene, kao kod ljepljive krasnice (Russula viscida). Po izgledu su slične žučna krasnica (Russula fellea), koja raste ispod bukve, meso joj na prerezu postane žuto-oker, okus je jako ljut, miris je karakterističan na voće i pelargonije, a na dnu stručka nema ostatke ovoja i koji sa KOH ne pocrveni. Žute forme ljepljive krasnice se razlikuju po većoj mesnatosti, robusnosti i tvrdoći plodnih tijela, manje ili više gomoljastom stručku i mesu koje na prerezu polako posmeđi, ali nikada ne posivi. Žute forme tamnopurpurne krasnice (Russula viscida var. dissidens) identične su po izgledu, veličini i boji, mese koje posivi, bijelom otrusinom i ljutim okusom, ali rastu na drugačijem staništu, u toplim šumama mediteranskog područja.

Russula odorata - created on November 2011 in Abba Fritta, Aggius, Italy by Marco Floriani

MIRISNA KRASNICA

Russula odorata Romagn.

Etimologija: odoratus (lat.) = mirisno, mirisavo. Po mirisu.

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu prilično vlažan i mazav, kožica se lako guli, oker, crvenkasto-oker, žuto-maslinast, crven, ljubičast, crveno-ljubičast, crveno-smeđ, ljubičasto-smeđ ili je maslinasto-smeđ, na sredini je tamnije crveno-smeđe boje, često izblijedi u dosta svjetliji ton, rub je široko narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, lomljiv, nepravilno se zadebljava od vrha prema bazi, skoro je batinast, prvo je pun, kasnije je šupljikavo komorast, površina je naborana, bijel, kasnije požuti, baza je u starosti sa žutim do smeđim pjegama.

Listići: Gusti su ili osrednje gusti, lomljivi, često su račvasti, prirasli, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno spojeni žilicama, bijeli, u starosti su svijetložuti do žumanjčanožuti.

Spore: Eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 1 µm, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 6.5-8.5 x 5.5-7 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Vrlo je lomljivo, bijelo, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu teži da požuti; miriše tipično na pelargonije, a okus je blag, malo je ljutkast samo uz listiće.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili grabom, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Po dimenzijama i boji otrusine su slične žumanjčana krasnica (Russula risigallina) i Melzerova krasnica (Russula melzeri), koje rastu ispod bukve i nemaju svijetloružičaste klobuke. Veoma je slična mekana krasnica (Russula nauseosa) koja raste ispod crnogoričnog drveća, osobito smreke i ariša, a meso joj nema ugodan miris. Meso teži da požuti po čemu sliči i djevojačkoj krasnici (Russula puellaris).

MASLINASTA KRASNICA

Russula olivacea (Schaeff.) Fr.

Etimologija: olivaceus (lat.) = maslinaste boje. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Olive Brittlegill

Klobuk: 5-15 cm širok, čvrst, ali nije tvrd, veoma je velik, prvo je skoro okruglast, zatim je otvoren i nekad ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav, inače je suh, kožica se teško guli, eventualno samo malo na rubu, dosta je promjenjive boje, može biti maslinastozelen, crvenkast, ružičast, narančasto-crven, crven, narančasto-smeđ, crveno-smeđ ili ljubičasto-smeđ, često je zrnasto-brazdast ili skoro hrapav, rub je gladak, te manje ili više valovit.

Stručak: 2-10 cm visok i 1.5-5 cm debeo, debeo, valjkast, pod klobukom je malo proširen, ali ne uvijek, bijel, s crvenom je do ružičastom nijansom, od baze blijedi i postaje bjelkast, u starosti je sa crvenim ili ružičastim pojasom samo na vrhu, ako je u cijelosti crven, onda je sa intenzivnijim pojasom na vrhu, često je zrnasto ispucan kao i klobuk.

Listići: Gusti, debeli, lako su lomljivi, vrlo su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, račvasti; najprije su blijedožuti, kasnije su žumanjčanožuti, oštrica je kasnije crvenkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa izoliranim je bodljama visokim do 1.2 µm, 8-11 x 7-9 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Bijelo, kasnije je žućkasto, tvrdo, čvrsto, lomljivo, debelo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag, na lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom postane vinskocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, u velikim skupinama, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili hrastom, rijetko u planinskim crnogoričnim šumama, obično sa smrekom, voli vapnenačko tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo temeljito termički obrađena, jer sirova ili nedovoljno kuhana uzrokuje ozbiljni gastrointestinalni sindrom trovanja. Nisu poznati slučajevi trovanja kod gljiva koje su bile dovoljno kuhane (najmanje 10 minuta). U ovom se slučaju radi o tzv. lažnom trovanju gljivama uzrokovanom prekomjernim uživanjem pokvarenih gljiva, sirrovih gljiva ili zbog netolerancije na ovu vrstu gljive koja uzrokuje umjerene do teške želučane i crijevne smetnje, mučninu, povraćanje, osjećaj punoće i pritisak u želucu, a vrijeme latencije je 5 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična je uštavljena krasnica (Russula alutacea) koja je nešto manja rastom, nema brazdasti klobuk, kožica se može guliti skoro do polovice klobuka i na rubu je tipično rebrasta. Također sliče haringova krasnica (Russula xerampelina) i vrsta Russula olivascens. Sve su navedene vrste jestive.

Russula olivascens - created on August 2021 in Innlandet, Norway by Andreas Svensen

ŽUTOZELENA KRASNICA

Russula olivascens Fr.s.Romagnesi

Etimologija: olivascens (lat.) = maslinasto obojen, koji postaje maslinastozelen. Po boji.

Klobuk: 4-7 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, često je režnjast, obično je sjajan kada se ubere, gladak, kožica se lako guli, maslinastozelenkast, sivo-zelen do žuto-zelenkast, može biti sa ljubičastim ili crveno-smeđim mrljama, može biti i potpuno ljubičastih tonova, rub je jasno narebran u starosti.

Stručak: 3-6 cm visok i 1.3-2 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast do batinast, bjelkast, lagano je oker-smećkast na vrhu, ispunjen je spužvastom srži, na kraju je šupalj, naboran.

Listići: Gusti, prirasli ili zaokruženi uz stručak, lomljivi, prvo su krem, zatim su žuti, s narančastom su nijansom.

Spore: Široko su eliptične, sa stožastim su bradavicama, visokim do 1 µm, slabo povezanim kratkim grebenima, nisu uvijek potpuno amiloidne, 8-10.2 x 7-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-58 x 9.5-14 µm, cheilocistide su vretenaste, 60-90 x 7-12 µm, kožica klobuka sastoji se od dlačica širokih 3-6 µm i tupih primordijlnih hifa, širokih 4-6 µm; otrusina je tamnožuta (IVd-e).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris nije izražen ili je ponekad slab aromatičan, podsjeća na voće i ružmarin, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa sa gvajakolom je osrednjeg inteziteta i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično smreke, srebrne jele ili bora, ali ponekad i bukve, voli svjetla, travnata mjesta, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su ametistna krasnica (Russula amethystina) i Turco-Lazzarijeva krasnica (Russula turci), koje su pravilnijeg i simetričnijeg oblika, sa baršunastom i zrnastom površinom klobuka, često pojasasto obojene, meso je gotovo potpuno neosjetljivo na gvajakol, a otrusina je svjetlija.

Russula olivobrunnea - created on August 2024 in Provincia autonoma di Trento, Italy by matteo_bevilacqua

MASLINASTOSMEĐA KRASNICA

Russula olivobrunnea Ruots. & Vauras

Etimologija: olivo (lat.) = maslinast + brunnea (lat.) = smeđa, tamnosmeđa. Po boji.

Klobuk: 4-10 cm širok (prema Ruotsalaineu i Vaurasu 3-18 cm), najprije je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, ljepljiv i sjajan kada se ubere, nekad je i sluzav, kasnije je suh, kožica se guli do 1/2 promjera, smeđ, ružičasto-smeđ, zelenkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, često je maslinastozelen na sredini, gdje ponekad može poprimiti i tamnije, čak i crnkaste nijanse, rub je jasno narebran.

Stručak: 5-9.5 cm visok i 1-2.2 cm debeo, valjkast, batinast do vretenast, nekad je malo proširen na vrhu, bjelkast, naboran.

Listići: Široki su 8-13 mm, više su ili manje prirasli, izmiješani su s rijetkim lamelulama, mogu biti slabo račvasti, lomljivi, žuti.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim, stožastim bradavicama visokim do 1.6 µm, jako su amiloidne, 9-11.2 x 7.2-9.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 37-71 x 13-20 μm, cheilocistide su 65-105 x 10-19 μm, kožica klobuka je sa dlačicama širine 1.5-4 μm; otrusina je tamnožuta (IVb).

Meso: Osrednje je debelo, lomljivo, bijelo; miris je jedva primjetan na spaljeni rog, osobito slijedeći dan, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, a s gvajakolom je reakcija snažna i brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, često u močvarnim područjima, u simbiozi sa smrekom, na vapnenastom tlu, najčešće na sjeveru Europe.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je smeđokoža golubača (Russula integra), koja je južnija vrsta, ima deblje i čvršće meso, glatki rub klobuka i kožicu klobuka sa izmiješanim primordijalnim hifama i inkrustiranim dermatocistidama.

Russula pallescens - created on August 2023 in Snjodalen, Voss, Ve, Norway by Perry Gunnar Larsen

PJEŠČANA KRASNICA

Russula pallescens P.Karst.

Etimologija: pallescere (lat.) = blijedjeti, postajati blijed. Po boji.

Engleski naziv: Mountain Brittlegill

Klobuk: 1.5-3 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i široko ulegnut na sredini, kožica je prirasla i teško se guli, oker, na sredini je blago smeđe pjegav, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: oko 2 cm visok i 6 mm debeo, valjkast, pun, u starosti je malo komorasto šupalj, bijel.

Listići: Malo su razmaknuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, bijeli, zatim su krem.

Spore: Široko su eliptične do gotovo kuglaste, sa niskim su bradavicama visokim do 0.5 µm, slabo povezanim grebenima koji tvore zebrasti uzorak, 7.2-9 x 6.4-7.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-58 x 8.5-10.5 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste, sa papilom na vrhu, 70-120 x 6-12 μm, kožica klobuka sastoji se od glomaznih, tupih dlačica, širokih 3-8 μm, te brojnih, više ili manje vretenastih dermatocistida, širokih 6-8 μm, često glavičastih na vrhu; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris je ugodan na voće kao kod brašnjavonoge krasnice (Russula farinipes), a okus je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u planinskim crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na sjeveru Europe.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema podataka o jestivosti ove vrste i nema nikakve vrijednosti pa je smatramo nejestivom vrstom.

Napomena: Pripada u podsekciju Farinipedes i vrlo je bliska brašnjavonogoj krasnici, koja ima žuto-okern klobuk, ugodan miris na voće, bijelu otrusinu i brojne, vretenaste dermatocistide. Opisana se vrsta dosta razlikuje po većim, gotovo kuglastim, bradavičavim i djelomično grebenastim sporama i rastu ispod crnogoričnog drveća.

Russula pallidospora - created on October 2023 in Castellón, Spain by jorgemartin71

LAŽNA MODROLISNA KRASNICA

Russula pallidospora J.Blum ex Romagn.

Etimologija: pallidus (lat.) = blijedo + spora (gr.) = spora, sjeme. Po otrusini koju ispušta.

Klobuk: 5-13 cm širok, najprije je konveksan, zatim se nepravilno raširi i izraženo ulegne na sredini, ljevkast, suh, kožica se kratko guli, uglavnom je bijel, kasnije je oker, zatim polako postaje hrđastosmeđ, dlakav na rubu i fino baršunast na sredini (vidljivo ručnim povećalom), gladak i naboran kod starijih primjeraka, rub je tanak, oštar, dugo je vremena podvijen, kasnije je često valovit, nije narebran.

Stručak: 4-4.5 cm visok i 1.8-2.8 cm debeo, kratak, valjkast, sužen je na bazi, proširen je na vrhu, često je nepravilnog oblika, vrlo je tvrd, pun, bez sjaja, bijel, u starosti je sa hrđastosmeđim mrljama, s bazalnim je jamicama i pukotinama.

Listići: Prilično su razmaknuti, široki su 5-6 mm, tanki, izmiješani su s lamelulama, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, najprije su bijeli, kasnije su gotovo oker i sa karakterističnim narančastim odsjajem, na oštećenim dijelovima su smeđi, oštrica je glatka i smećkasta u starosti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa sitnim, izoliranim bradavicama visokim do 0.7 µm, povezanim uskim spojnim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 8-10.5 x 6.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 48-62 x 8-11 μm, cheiloistide su vretenaste, vrlo izdužene, s trbuhom širokim 7-10.5 μm, kožica klobuka se sastoji od dlačica širokom samo 1.3-2.5 μm, vrlo su duge i srasle u snopove i valjkastih, tupih, vrlo dugih dermatocistida sirokih 5-7 μm; otrusina je krem (IIc-d).

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, u bazi stručka je oker, na erodiranim ili ozlijeđenim mjestima postaje oker pa zatim smeđe; miris je složen, manje ili više intenzivno na voće, a okus je blag, možda je malo osvježavajući, zatim je tipično gorak i trpak, na kraju je u grlo malo kiseo, nije ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom postane ljubičasto-smeđe, sa željeznim sulfatom (FeSO4) poružičasti, reakcija sa gvajakolom je snažna i brza, a sa formalinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u dosta velikim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, grmlju, te u parkovima, duboko ukopana u zemlji, u simbiozi sa određenim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom crnikom, na vapnenastom i manje ili više pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: lako Romagnesi navodi da raste u šumama bukve, u kontinentalnom se dijelu uglavnom pronalazi ispod kestena i hrasta, a u mediteranskom području ispod hrasta crnike, hrasta plutnjaka i u grmlju. Duboko je ukopana u tlu, a raste u skupinama ili čak u krugovima. Prepoznatljiva je po razmaknutim listićima i po boji koju poprimi od otrusine po površini, nešto je tamnijeg tona od slične modrolisne krasnice (Russula delica), kojoj su listići sa laganim plavkastim, a ne narančastim odsjajem, te zelenkaste krasnice (Russula chloroides), koja ima guste i uske listiće.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 204. str., Russula pallidospora Blum ex Romagnesi

Russula paludosa - created on September 2011 in between Kurista and Alaküla, Estonia by Vello Liiv

MOČVARNA KRASNICA

Russula paludosa Britzelm.

Etimologija: paludosus (lat.) = močvarni. Po staništu po vlažnim terenima.

Engleski naziv: Hintapink

Klobuk: 5-18 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je u mladosti ispupčen, kasnije se manje ili više otvori i ponekad ulegne na sredini, lijevkast, ljepljiv, sjajan, kožica se lako guli do 1/2 promjera, lijepe je crvenkaste, narančasto-crvene, krvavocrvene ili crvenkasto-smeđe boje, na sredini je malo tamniji, u starosti izblijedi u žućkastu do blijedonarančastu boju, mjestimice s velikim kremastim ili krem-okerastim pjegama, rub je tup, dugo je vremena gladak, u starosti je blago narebran.

Stručak: 3-12 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, pun, kasnije je pamučasto šupalj, valjkast je ili malo sužen na vrhu, obično je malo zadebljan na bazi, batinast, bijel, obično je s crvenkastom ili ružičastom nijansom, u starosti može posivjeti od baze, naboran.

Listići: Isprva su gusti, kasnije su razmaknuti, tanki, elastični, različito su dugački, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s brojnim lamelulama, bijeli, kasnije su žućkasti, oštrica je ponekad crvenkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa sitnim, izoliranim bodljama visokim do 1 µm, prilično povezanim finim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 8-11 x 7-9 µm; otrusina je žućkasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je crvenkasto, nakon određenog vremena blago posivi; miris je neodređen do ugodan na gljive, pri sušenju miriše na sušene kriške jabuke, a okus je prvih 10-20 sekundi malo papren ili čak malo gorkast, zatim je blag do blago kiselkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s određenim crnogoričnim drvećem, osobito borom, smrekom ili crnom mirtom, u višim, močvarnim i mahovinom bogatim predjelima, gotovo je odsutna u nizinskim predjelima, na vlažnom i kiselom tlu, često raste zajedno s blijedom krasnicom (Russula decolorans).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po crnogoričnim šumama raste više vrsta krasnica s crvenim klobukom među kojima su neke veoma ljute i nejestive, primjerice cedrova krasnica (Russula badia), koja miriše po cedrovini i krvava krasnica (Russula sanguinea). Dio je skupine krasnica kojima meso posivi. Tendencija promjene boje je mnogo izraženija kod ljupke krasnice (Russula amoena), koja ima vinskicrvenu boju klobuka i žućkaste listiće. Može biti dominanta gljiva tijekom ljeta u nasadima bora, gdje se može zamijeniti sa blijedom krasnicom i vinskicrvenom krasnicom (Russula vinosa), kojima meso na prerezu i listići na oštećenom mjestu posive. Smeđokoža golubača (Russula integra) je također velika, crvena i raste ispod crnogoričnog drveća, ali ima bijeli stručak i dosta tamnije listiće koji su obojeni od zrelih žuto-narančastih spora. Može biti slična i raskošna krasnica (Russula intermedia), koja ima nešto ljući okus mesa, obično bijeli stručak, tamniju, žuto-narančastu otrusinu i raste ispod breze.

MODRIKASTA KRASNICA

Russula parazurea Jul.Schäff.

Etimologija: Po sličnosti s plavetnom krasnicom (Russula azurea).

Engleski naziv: Powdery Brittlegill

Klobuk: 4-11 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se spljošti i izraženo ulegne na sredini, nekad je pupčast, kožica se kratko guli, rijetko do 1/2 promjera, bez sjaja, bez sjaja, sjajan u određenim je uvjetima, barem u završnim fazama razvoja, siv-zelen, maslinasto-plav, maslinastozelen do crnkasto-zelen, često je tamniji na sredini, rjeđe je crvenkasto-smeđ, ljubičasto-smeđ, sivo-smeđ, a vrlo rijetko djelomično crveno-ljubičast ili ružičasto-ljubičast u nijansama jestive krasnice (Russula vesca), površina je brašnjava ili čak baršunasta, rub je dugo vremena podvijen, prilično je tanak, slabo je narebran u starosti.

Stručak: 3-5.5 cm visok i 1.2-2.2 cm debeo, valjkast do batinast, ponekad je sužen na bazi, više je ili manje proširen na vrhu, pun, bijel, u starosti je prošaran smećkastim mrljama, osobito na bazi, može biti i sa maslinasto-sivom nijansom, na vrhu je pahuljast, ostali dio je gladak.

Listići: Osrednje su gusti, tanki, izmiješani su s lamelulama, suženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, jednako su dugi, prilično su široki, lomljivi, najprije su bijeli ili bjelkasti, zatim krem.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa niskim su bradavicama visokim do 0.7 µm, slabo povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 6-8.5 x 5-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, 34-50 x 7-10 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, često su s vršnim produžetkom, 50-100 x 8-12.5 μm, kožica klobuka sastoji se od dlačica sa člancima, širokih 3.5-8 μm, terminalni element dug je do 4 μm, te dermatocistida koje su brojne, s jednim segmentom, uglavnom vretenaste, široke do 5-9 μm; otrusina je krem (IIb).

Meso: Dosta je čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je sivkasto-plavo; miris nije izražen, u starosti je neugodan na sir, a okus je blag, malo je ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasta, a reakcija sa gvajakolom je spora i pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, od srpnja do listopada, najčešće u vlažnim bjelogoričnim šumama i parkovima, te u priobalnim šumama bora, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito hrastom, kestenom, brezom, lijekom ili grabom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović, sredinom kolovoza.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po tamnim bojama, od sivozelene do žućkasto-maslinast, brončano-zelene, čak i
crnkasto-zelene, ponekad je s ljubičastim nijansama, ali i s plavkasto-sivim, perutast poput sivozelenkaste krasnice (Russula anatina), te ružičasto-crven poput jestive krasnice. Sivo-zelene nijanse su najčešće i najkarakterističnije što olakšava prepoznavanje kada je boja slabo zasićena ili dosta isprana. Medu vrstama iz podsekcije Griseinae, koje karakteriziraju zasićenije boje su crnozelena krasnica (Russula atroglauca), koja je prepoznatljiva po staništu ispod breze, potpuno slatkastom okusu mesa i nešto tamnijoj otrusini, sivozelena krasnica (Russula pseudoaeruginea), koja je prepoznatljiva po tamnokrem otrusini (oko IId), svijetlozelenom klobuku, nikada nije tamnozelen ili brončano-zelen, vrsta Russula ochrospora, koja je velikih dimenzija, raste ispod hrastova ili lipa u urbanim područjima. Od mikroskopskih značajki, opisanu vrstu karakterizira kožica klobuka koja se sastoji od relativno izduženih dlačica, u usporedbi sa srodnim vrstama, koje tvore relativno izduženi članci, a spore su značajne po dekoraciji sa grebenima koji tvore djelomično mrežasti uzorak, slično kao kod nekoliko drugih vrsta iz podsekcije Griseinae, koje su sve makroskopski dobro diferencirane. Medu njima je mliječna krasnica (Russula galochroides), koja je prepoznatljiva po maloj veličini, sivkasto-zelenom nijansi klobuka na kremastoj osnovi i rastu ispod hrasta crnike i drvolikog vrijesa, te česvinka (Russula ilicis) iz podsekcije Illicinae, koja se razlikuje po svom zdepastom izgledu i vrlo svijetloj boji. Prepoznavanje opisane vrste je prilično laka u uobičajenim uvjetima, međutim postaje teško kod primjeraka sa sivo-zelenim ili ljubičasto-smeđim klobucima, koji podsjećaju na sivozelenkastu i jestivu krasnicu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 887. Modrikasta krasnica (Russula parazurea J.Schäffer); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 279. str., Russula parazurea J. Schaeffer

Russula parodorata - created on October 2012 in Dosso San Rocco, Trento, Italy by Marco Floriani

LAŽNA MIRISNA KRASNICA

Russula parodorata Sarnari

Etimologija: para (gr.) = pored, blizu, slično, lažno + odorata (lat) = mirisna, mirisava. Po mirisu.

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi i široko ulegne na sredini, suh, kožica se više ili manje guli, ružičasto-ljubičast do ljubičast, rjeđe je crveno-ljubičast, više ili manje izblijedi do oker boje na sredini, ponekad je smeđ, fino je baršunast, rub je slabo narebran i ispucan u starosti.

Stručak: 3-7 cm visok i 1.2-1.8 cm debeo, valjkast ili lagano batinast u mladosti, više je ili manje proširen na vrhu, bijel, mjestimično je smećkast, naboran.

Listići: Osrednje su gusti, vrlo su lomljivi, prirasli ili zaokruženi uz stručak i slobodni, na bazi su poprečno spojeni žilicama, žuti, bez narančastog odsjaja.

Spore: Široko su eliptične, s tupim, stožastim ili polukuglastim su bradavicama visokim 0.6-0.8 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7.3-9.4 x 6.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-52 x 12-16 µm, cheilocistide su gotovo vretenaste, zaobljene na vrhu, rjeđe su sa produžetkom, 55-90 x 8-13 µm, kožica klobuka je s tupim dlačicama širokim 3-6 µm i sa valjkastim ili batinastim dermatocistidama širine 5-10 µm, s 1-3 segmenta; otrusina je svijetložuta (IVa-b).

Meso: Čvrsto, bijelo; miriše na voće, osobito pri truljenju, nikada na pelargonije, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim oksidom (FeSO4) poružičasti, a reakcija s gvajakolom je pozitivna i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom crnikom ili hrastom plutnjakom, kao i ispod listopadnih hrastova, na vapnenastom ili neutralnom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slična je mirisna krasnica (Russula odorata), koja je nešto manjih dimenzija, kožica klobuka je vlažna i mazava, meso miriše tipično na pelargonije, a spore su nešto manje.

Russula pascua - created on August 2018 in Larche, Val-d'Oronaye, France by Nicolò Oppicelli

PAŠNJAČKA KRASNICA

Russula pascua (F.H.Møller & Jul.Schäff.) Kühner

Etimologija: pascuum (lat.) = pašnjak, ispaša. Po staništu.

Engleski naziv: Pasture Brittlegill

Klobuk: 2-5.5 cm širok, najprije je konveksan, brzo je raširen i široko i plitko ulegnut na sredini, valovit, više je ili manje režnjast, valovit, kožica se guli do 1/2 promjera, suh i bez sjaja, malo je sjajan samo po vlažnom vremenu, ponekad je raspucan, promjenjivih je boja, uglavnom je crveno-smeđ, ružičasto-smeđ, vinski crveno-ljubičast, vinski crveno-smeđ kao kod jestive krasnice (Russula vesca), ljubičasto-smeđ, tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ, crvenkasto-narančast, s oker do oker-maslinastim područjima, ponekad je veći dio ili čitava površina izblijedjela u sivkasto-oker boju, rijetko je žućkast ili s primjesama zelene na sredini kao kod nekih formi žućkastobijele krasnice (Russula ochroleuca) (Russula felleaecolor), može biti s mjestimičnim ružičasto-narančastim mrljama, ali pigmenti ponekad mogu biti izmiješani pa je tada boje teško definirati, rub je gladak, kasnije je kratko narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.6-1.8 cm debeo, više je ili manje ekscentričan, u početku je batinast, kasnije je više valjkast, više je ili manje žiličast na spoju sa listićima, pun, srž je kasnije pamučasta i djelomično šuplja, pahuljast, najprije je bijel, kasnije je sa oker-smeđim mrljama na dnu, na kraju čitava površina potamni, rijetko je s ružičastom nijansom na jednom dijelu.

Listići: Gusti, bez ili s rijetkim lamelulama, tanki, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli ili prirasli sa zupcem, skoro su slobodni, rijetko su račvasti, lomljivi, krem, u zrelosti su oker, oštrica je cjelovita i iste boje, trljanjem posmeđe, na kraju čitava površina potamni.

Spore: Široko su eliptične, sa prilično tankim, uglavnom izoliranim i nepravilno raspoređenim bodljama visokim 0.6-0.8 µm, donekle grupiranih u zonama, povezanim rijetkim kratkim grebenima ili tankim spojnim linijama, amiloidne, 7.2-9.8 x 5.3-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 44-56 x 10-12.5 μm, cheilocistide su vretenaste, 70-95 x 9-11 μm, prilično debela kožica klobuka sastoji se od tupih, valjkastih dlačica širokih 3.5-5 μm, te višesegmentnih i blago račvastim dermatocistidama, s trbuhom širokim 5-8 μm, sa srednje dugim segmentima, ponekad proširenim u posljednjem članku, nisu inkrustirane; otrusina je oker do tamnooker (IIIb-c), rijetko je svijetložuta (IVa).

Meso: Tanko, bijelo, na prerezu posmeđi; miris je slabo voće u mladosti, kasnije je neugodan na trimetilamin ili haringe, čak i intenzivnije kada se osuši, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) pozeleni, reakcija sa gvajakovom tinkturom je intenzivna i prilično brza, a listići sa anilinom pocrvene.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na suhim planinskim pašnjacima, obično u simbiozi sa planinskom patuljastom vrbom (Salix arbuscula) i raznim planinskim biljkama, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu uglavnom su blagog okusa i stoga jestive, a miris na ribu nestaje tijekom pripreme jela.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, sitnim dimenzijama, baršunastoj kožici klobuka bez sjaja, ponekad djelomično sjajnoj po vlažnom vremenu, izraženoj višebojnosti, s nijansama najčešće u rasponu od ljubičaste do smeđe, blagom okusu mesa, mirisu na trimetilamin, koje na prerezu posmeđi, s FeSO4 pozeleni, s anilinom pocrveni i oker otrusini. Prema Kühneru, koji je objavio detaljnu analizu simbiontnih partnera, povezana je s raznim zeljastim biljkama koje se nalaze na većim nadmorskim visinama, kao što su planinski koprenjak (Ligusticum mutellina), sit (Juncus jacquinii), planinska krizantema (Chrysanthemum alpinum), patuljasta vrba (Salix herbacea) i vrsta lišaja (Solorina crocea), pokazujući sklonost prema vapnenastom tlu bogatom mahovinom i lišajima. Favre je pronalazi na tepisima puzave azeleje (Loiseleuria) i patuljastih vrba, ponekad čak i na planinskim livadama ispod crnogorične šume. Nijanse pokrivaju cijeli raspon karmin ružičaste, vinskicrvene, vinski crveno-smeđe ili žućkasto-narančaste, s mogućim maslinastim nijansama. Također su poznate forme sa žuto-oker bojom, gotovo ujednačenom ili s primjesama zelene, točno kao kod žućkastobijele krasnice. Slična planinska forma crvenkaste krasnice (Russula subrubens) (Russula chamiteae) raste u snježnim dolinama na srednje visokim nadmorskim visinama, u zajednici s patuljastim vrbama, a prepoznatljiva je po prosječno većim dimenzijama, dominantnom crvenom pigmentu na klobuku i ljutkastom okusu u listićima. Favreova krasnica (Russula favrei) raste u planinskim crnogoričnim šumama smreke i bora, a klobuk je širok do 11 cm.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 901 str. Russula pascua (Möller & Jul. Schäff.) Kühner.

Russula pectinata - created in Spain by Luis García Bona

REBRASTA KRASNICA

Russula pectinata Fr.

Etimologija: pecten-pectinis (lat.) = češalj. Po crtastom rubu klobuka.

Klobuk: 3.5-8.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se teško guli do polovice promjera, žuto-oker, oker-siv do maslinasto-smeđ, na sredini je tamniji, smeđ u starosti je često s crvenim točkastim mrljama, rub je svjetlije krem boje s ili bez ružičastog tona, narebran do polovice promjera.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-2 cm debeo, batinasto je zadebljan na bazi, najprije je spužvasto šupljikav, zatim je šupalj, lomljiv, bijel, na bazi je sivo-smećkast, kasnije je žuto-oker.

Listići: Osrednje su gusti, lomljivi, prirasli su ili se poneki vrlo kratko spušta po stručku, poneki su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli, kasnije su kremasti do žuto-oker, ponekad su sa smećkastim mrljicama.

Spore: Eliptične do lagano valjkaste, sa izoliranim su bradavicama, slabo povezanim spojnim linijama, amiloidne, 7-9 x 5.5-6.5 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Bijelo je ili lagano okerasto, u starosti je s hrđastosmeđim mrljama; miriše malo neugodno na voće, poput šljive, u starosti je neugodan, a okus je vrlo ljut, osobito uz listiće, toliko oštar da nakon kušanja navodi na povraćanje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, te u parkovima i uz rubove cesta u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Potpada u skupinu krasnica s ljutim okusom mesa. Slične su sestrinska krasnica (Russula sororia) i brašnjavonoga krasnica (Russula farinipes) koje nemaju narebrani rub klobuka, te žučna krasnica (Russula fellea) koja je ljutog okusa, te više žute boje, a na rubu je mnogo kraće narebrana.

Russula pectinatoides - created on August 2021 in Norway by Tove Jacobsen

ČEŠLJOLIKA KRASNICA

Russula pectinatoides Peck

Etimologija: Po sličnosti s rebrastom krasnicom (Russula pectinata).

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, skoro je lijevkast, vlažan, mazav, sjajan, kožica se guli od 1/2 - 2/3 promjera; žut, krem-smeđ, smeđ do oker-smeđ, u starosti je s crvenim ili hrđastosmeđim mrljama, mrlje su u starosti obično samo s vanjske strane, na sredini je tamnije maslinasto-smeđe boje, sitno je hrapav, kasnije je gladak, rub je krem boje, podijeljen je na režnjeve, napadno je dugo narebran.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, kratak, čvrst, nekad je tvrd, valjkast, ujednačene je debljine, samo je ispod klobuka malo tanji, pun, kasnije je izdubljen i nepravilno šupalj; bijel, kasnije je sivkast do sivkasto-smeđ, na dodir postaje lagano sivo-smeđ, često je sa hrđastosmeđim mrljama na dnu, lagano je pahuljast.

Listići: Prilično su gusti, tanki, nejednaki su i anastomozirajući, poneki su račvasti, tupi, ponekad su malo trbušasti, prilično su široki (do 5 mm), prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama; prvo su bijeli, kasnije su kremasto-žuti, u starosti su ponekad i pomalo crvenkasto do hrđastosmeđe točkasti, na dodir postanu smećkasto-pjegavi.

Spore: Eliptične, s izoliranim tupim bradavicama visokim do 1.2 µm, mrežaste, 6.4-9 x 5.2-7.5 µm; otrusina je krem do žuto-oker.

Meso: Više je ili manje je čvrsto, lomljivo, bijelo, ma prerezu ne mijenja boju; slatkastog je mirisa na voće, poput šljive, gorke bademe ili spaljenu gumu, sličan kao kod rebraste krasnice, u starosti može biti neugodan na haringe ili pokvareni sir, a okus je blag i malo ljut, kasnije je više ili manje gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, rijetko u crnogoričnim šumama, te u parkovima u simbiozi s određenim vrstama drveća, često borom, na travi i na vlažnim staništima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer pripada skupini međusobno vrlo sličnih krasnica izuzetno neugodnog mirisa i ljutog okusa mesa.

Napomena: Slična je rebrasta krasnica neugodnog mirisa, a stručak joj na bazi nikada ne postane crven. Vrlo je slična i kamember krasnica (Russula amoenolens), te sestrinska krasnica (Russula sororia) koja je ljutog i žestokog okusa mesa, obje vrste su također nejestive. Sumračnica (Russula consobrina) raste po planinskim crnogoričnim šumama, meso joj je vrlo ljutog okusa, nema mirisa, a rub klobuka joj je djelomično gladak.

Russula pelargonia - created on August 2023 in Kolárovice, Slovakia by Filip Fuljer

JASIKINA LJUTICA

Russula pelargonia Niolle

Etimologija: pelargonius (lat.) = pelargonia (jasika). Po mirisu.

Engleski naziv: Pelargonium Brittlegill

Klobuk: 2.5-7 cm širok, prvo je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, kožica se lako guli do 1/2 promjera ili malo više, gotovo je gladak, ponekad je vlažan i sjajan, kao i bez sjaja, čak i gotovo  baršunast, svijetlo sivkasto-ljubičast ili ljubičasto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ, mjestimično je krem-sivkast, rjeđe je vinskicrven, plavkasto-ljubičast, često je sa svjetlijim mrljama i oker na sredini, može biti zeleno-siv, rijetko je limunastožut ili zelenkast (Russula pelargonija var. citrinovirens), rub je gladak, kasnije je uočljivo narebran i raspucan.

Stručak: 2-7 cm visok i 0.5-1.3 cm debeo, valjkast ili umjereno batinast, blago je proširen na vrhu, naboran, prvo je pun, kasnije je srž mekana i grudvasta, bijel, po vlažnom je vremenu sivkast.

Listići: Prilično su gusti, široki su 3-5 mm, tanki, trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, bjelkasti, sa sivkasto-krem odsjajem, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Široko su eliptične, s više ili manje šiljastim, stožastim bradavicama visokim do 1 µm, prilično povezanim spojnim grebenima koji tvore djelomični ili nejasni mrežasti uzorak, amiloidne, 7-9 x 5.7-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 32-44 x 9-12 μm, cheilocistide su vretenaste, 40-65 x 9-12,5 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od jednostavnih, tupih dlačica, širokih 2.5-4.6 μm, te valjkastih, jednosegmentnih ili višesegmentnih dermatocistida, širokih 6-9 μm; otrusina je svijetlokrem do krem (IIa-b).

Meso: Osrednje je debljine i čvrstoće, lomljivo, bijelo, provodnjeno je sivkasto; karakterističnog je dosta izraženog mirisa na pelargonije, starenjem se razvijaju arome na usoljene inćune ili sušeni bakalar, a okus je umjereno ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je manje ili više brza i intenzivna, ponekad je vrlo slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u svijetlim bjelogoričnim šumama, rubovima šuma i po močvarama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće topolom, jasikom (Populus tremula) ili bijelom topolom (Populus alba), hrastom, kestenom, grabom, ali i drugim bjelogoričnim vrstama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Miris koji mikolozi definiraju kao protrljano lišće pelargonije relativno je čest u rodu Russula, ali samo kod opisane vrste i kod nekih drugih vrsta u podsekciji Violaceinae pojavljuje se s takvom čistoćom i intenzitetom da se lako prepoznaje. Međutim, stara plodna tijela, zbog dehidracije i truljenja, vrlo rano razvijaju različite intenzivne mirise koji podsjećaju na haringe ili usoljene inćune. Opisana je vrsta malih dimenzija i lomljiva, s više ili manje svijetloljubičastim ili ljubičasto-sivkasto-smeđim klobukom, ponekad je zelenih nijansi (potpuno žućkast ili žuto-zelen kod Russula pelargonija var. citrinovirens). Kako bi se izbjegla zamjena sa sličnim vrstama iz sekcije Tenellae, treba obratiti pozornost na već opisani miris, ljuti okus, meso koje posivi zbog vlage, bjelkaste listiće, kasnije sa sivkasto-krem odsjajem, svijetlokrem otrusinu i promjenjivu reakciju s gvajakovom tinkturom. Varijetet Russula pelargonia var. intermedia raste ispod topola na pjeskovitom tlu, miriše na cedar, ima gotovo blag okus i gotovo grebenaste spore. Slične su lomljiva krasnica (Russula fragilis), koja ima nepromjenjivo meso, miris na kolače i fino erodiranu oštricu listića, Russula clariana, koja je većih dimenzija, rub klobuka je samo blago narebran, meso izraženije posivi, spore su gotovo kuglaste, sa nižom je dekoracijom i razvijenijim mrežastim uzorkom, reakcija sa gvajakovom tinkturom je brza i raste isključivo ispod bijele topole, te ljubičasta krasnica (Russula violacea), koja je prepoznatljiva po dominaciji zelenog pigmenta, mesu koje blago požuti i sporama s izoliranim bradavicama.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 587. str., Russula pelargonia Niolle

Russula persicina - created on September 2017 in Trento, Trentino-Alto Adige, Italy by aiardi_andrea

NETAKNUTA KRASNICA

Russula persicina Krombh.

Etimologija: persicon melon (gr.) = perzijska jabuka, breskva. Po boji.

Klobuk: 4-11 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i malo ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, površina je hrapava i sa sitnim izbočinama, osobito na sredini, kožica je priraštena, teško se guli samo na kraju ruba, vlažan i sjajan, zatim je suh, ponekad je čim se ubere bez sjaja i malo baršunast kada se ubere, prekrasne je čiste ružičasto-crvene do krvavocrvene boje kao kod krvave krasnice (Russula sanguinea), sa svijetlooker mrljama ili uglavnom mijenja boju od središta prema rubu, cijela površina može biti krem ili prljavo bijela, a ponekad i žuta (Russula persicina f. alboflavella), rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna tanak, uglavnom je gladak, rijetko je vrlo kratko narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-2.5 cm debeo, ponekad je ekscentričan, varijabilnog je oblika, više je ili manje valjkast, sužen ili malo batinast na bazi, pun, pahuljast, osobito na gornjem dijelu, bijel, veći ili manji dio je sa ružičasto-crvenom nijansom, malo posivi zbog upijanja vode, malo požuti kada se osuši.

Listići: Gusti, široki su 4-6 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, slabo su povezani na bazi s poprečnim žilicama, lomljivi, bjelkasti, zatim su izraženo kremasti.

Spore: Široko su eliptične, s tupim, stožastim bradavicama visokim 0.4-0.8 µm, donekle lančano povezanim kratkim grebenima i rijetkim spojnim linijama koji tvore zebrasti uzorak, amiloidne, 6.6-8.6 x 5.4-7 µm, bazidija su 4-sporne, batinaste, 40-52 x 7,5-11 μm, cheilocistide su brojne, glomazne, 50-140 x 10-13 μm, kožica klobuka sastoji se od jednostavnih, tupih dlačica, širokih 2-4 μm, te brojnih, valjkastih ili batinastih dermatocistida, mjestimično stisnutih poput vrata, širokih 4-12 μm; otrusina je krem (IIc).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka i na erodiranim mjestima je crveno, promočeno blago posivi, osobito u kori stručka, osušeno postane žuto-smeđe; miriše blago na kokos kao kod paprene krasnice (Russula emetica), a okus je ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, sa fenolom polako svijetlosmeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna, brza i intenzivna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom crnikom, hrastom plutnjakom, ali i listopadnim hrastovima, kestenom ili grabom, na vapnenastom tlu, često u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Determinira se po rastu ispod bjelogoričnog drveća, čisto crvenoj boji klobuka, mogućoj prisutnosti istog pigmenta na stručku, tvrdoj konzistenciji, ljutom okusu, krem otrusini, malim bradavičastim ili umjereno grebenastim sporama i velikim jednosegmentnim dermatocistidama. U kompleksu opisane vrste zabilježena je određena varijabilnost u kompaktnosti plodnog tijela, razmaku i spoju listića sa stručkom, zasićenosti boja, promjeni boje mesa, ovisno o vremenskim uvjetima, neprozirnosti ili sjaju i guljenju kožice klobuka, obliku, veličini i dekoraciji spora te sastavu kožice klobuka. Stoga je vrsta podijeljena na nekoliko različitih varijeteta ili formi, od kojih su najpoznatiji Russula persicina var. rubrata, koji se prepoznaje po neprozirnoj i hrapavoj površini klobuka, koji je žive crvene boje, kožici koja se teško guli i crvenkastom mesu ispod kožice, te Russula persicina var. intactior, koji raste tipično na vlažnim staništima ispod breze, ima izrazito promjenjivu boju klobuka te mekše meso koje više posivi. Ključ za razumijevanje posljednjeg varijeteta je u staništu, budući da je riječ o vrsti koja raste tipično na vlažnom tlu, gdje bi hidratacija, uz pojavu sivljenja, olakšala blijeđenje boja i omekšavanje tkiva, kao primjerice kod varijeteta tamnopurpurne krasnice Russula depallens var. atropurpurea. Russula persicina f. alba, koja raste ispod vrbe na pjeskovitom tlu, razlikuje se po bjelkastoj ili svijetloružičastoj boji. Slične su određene forme izblijedjele krasnice (Russula exalbicans) i žutopjegave krasnice (Russula luteotacta), određene vrste sa crvenim klobukom iz podsekcije Sardoninae, Maireijeva krasnica (Russula nobilis), te druge predstavnice linije Emetica. Srodna krvava krasnica prepoznatljiva je po rastu ispod crnogoričnog, a ne bjelogoričnog drveća, te po nešto tamnijoj otrusini. Žutopjegava krasnica razlikuje se po bijeloj otrusini, razmaknutim listićima koji se jasno spuštaju po stručku i koji uglavnom požute na oštećenim mjestima. Barska krasnica (Russula helodes) je karakteristična za kisele crnogorične šume sa tresetnom mahovinom, nešto je većih dimenzija, izrazito posivi i ima neprozirnu, čak i baršunastu površinu klobuka kada se osuši. Izblijedjela je krasnica po mesu i stručku koji posive, te rastu u vlažnim staništima ispod breza slična varijetetu Russula persicina var. intactior. Kompleks opisane vrste sastoji se od više formi, koje nisu sve poznate i njihov taksonomski status tek treba razjasniti.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 841. Netaknuta krasnica (Russula persicina var. intactior (J.Schff.) Romagnesi); 881. Malopjegava krasnica (Russula persicina var. rubrata Romagnesi); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 667. str., Russula persicina Krombholz

Russula postiana - created on August 2023 in Madise küla, Estonia by Allar Antson

ŠARENA KRASNICA

Russula postiana Romell

Klobuk: 4-7 cm širok, prvo je gotovo kuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica se može guliti, žuto-zelen, maslinastozelen, rijetko je sa vinskicrvenim, ljubičastim ili smeđim nijansama, često se sa crnkastim mrljama, rub je u starosti zakrivljen i narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, sužava se prema bazi, pun, kasnije je šupalj, bijel, kasnije je žućkast, svilenkast.

Listići: Gusti, usko su prirasli, povezani su poprečnim žilicama na bazi, račvasti, žuti, kasnije su oker-narančasti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama, 7-12 x 6-10 µm, cheilocistide vretenaste i uglavnom šiljaste na vrhu, 70-85 x 10-12 μm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Mekano, kasnije je spužvasto, bijelo, kasnije lagano požuti; miris je na voće ili mošt ili mažuran, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso stručka u dodiru sa fenolom postane crvenkasto, a kasnije tamnosmeđe do crno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) svijetlo ružičasto-sivo, a sa gvajakolom plavo-zeleno, a kasnije zeleno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično sa smrekom ili jelom, a ponekad i sa bukvom, često u mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slične su batinastonoga krasnica (Russula clavipes), kojoj meso miriše na haringe, a stručak je mjestimično ružičast do potpuno ružičasto-ljubičast, smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), kojoj se kožica klobuka teško guli, a spore su manje, te lomljiva krasnica (Russula fragilis) i pjegava krasnica (Russula maculata), kojima je meso izrazito ljuto.

Russula praetervisa - created on November 2021 in Casteddu di Sotto, Padru, Italy by Marco Floriani

ZAOBIĐENA KRASNICA

Russula praetervisa Sarnari

Etimologija: praetervisa (lat.) = previđen, zanemaren, propušten. Po neuočljivosti.

Klobuk: 3.5-7 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i duboko ulegne na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, ljepljiv i sjajan, fino je hrapav, oker, oker-smeđ, s nejasnim je maslinastim nijansama, tamniji je na sredini, nekad je krem, rijetko je sivog tona, kasnije je sa hrđastocrvenim mrljama, ali ne uvijek, rub je nepravilan, valovit, narebran.

Stručak: 3-5.5 cm visok i 1-1.8 cm debeo, valjkast ili donekle proširen prije sužavanja na vrhu, ponekad je donekle raširen na vrhu, pun, kasnije je komorasto šupalj, kora je debela oko 1.5 mm, bjelkast, mjestimično je oker, oker-smeđ, rijetko je malo sivkast, tipično je sa crveno-ljubičastom nijansom pri dnu, ali ne uvijek.

Listići: Gusti, široki su 4-7 mm, izmiješani su s rijetkim lamelulama, često su račvasti, prirasli ili su zaokruženi uz stručak, ponekad se spuštaju po stručku, tanki, lomljivi, bijeli do krem, u starosti su sa hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Široko su eliptične, sa stožastim su bradavicama visokim do 1 µm, prilično povezanim više ili manje dugim i razgranatim grebenima i tankim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti ili zebrasti uzorak, 7-9.6 x 5.6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, 44-56 x 8-12 μm, cheilocistide su vretenaste, s različitim produžetkom, ponekad su malo deformirane ili promjenjive veličine, 60-86 x 8-10.5 μm, kožica klobuka sastoji se od tupih, valjkastih dlačica, širokih 2.5-5 μm, te dobro definiranim i razgranatim, stožastim dermatocistidama, često  sa vršnim produžetkom, širokih 5-7 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).

Meso: Čvrsto, vremenom postaje lomljivije, bijelo, mjestimično je hrđastosmeđe; miris je neugodan na ribu ili gumu, a okus je sličan, ponekad je gorak, ali nije ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, rubu šikara i uz rudnike drvenog ugljena, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na vapnenastom ili pjeskovitom tlu, češće u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Raste ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično na toplim, sunčanim mjestima. U mediteranskom okružju preferira rijetke šikare hrasta plutnjaka, travnate čistine i kamenjare koji graniče s grmljem. U usporedbi sa srodnim vrstama, prepoznatljiva po uglavnom oker-smeđoj boji klobuka, odsutnosti ljutine, neugodnom okusu i mirisu mesa, mogućoj crveno-ljubičastoj nijansi na dnu stručka, te grebenastim i barem djelomično mrežastim sporama. Može biti u potpunosti krem boje, a od slične vrste Russula pallescens razlikuje se po blagom okusu i neugodnom mirisu na ribu. Nesumnjivo je, barem makroskopski, identična češljolika krasnica (Russula pectinatoides)m koja je karakteristična po blagom, ali neugodnom i ponekad vrlo izraženom gorkom okusu mesa, neugodnom mirisu na ribu ili gumu, izraženijem kada se meso protrlja, uglavnom oker-smeđem klobuku i često hrđastocrvenoj bazi stručka.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 463. str., Russula praetervisa Sarnari sp. nov.

Russula prinophila - created on November 2008 in Provincia di Grosseto, Italy by Federico Calledda

ZIMZELENA KRASNICA

Russula prinophila Sarnari

Etimologija: prinos (gr.) = naziv koji su stari Grci koristili za zimzeleni hrast, osobito hrast oštriku (Quercus coccifera) + philos (gr.) = prijatelj, onaj koji voli. Po staništu.

Klobuk: 4-9.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, više je ili manje režnjast, nepravilan, valovit, suh, kožica se guli do 1/2 ili 2/3 promjera, karmincrven, ljubičast, vinski crveno-ljubičast do ružičasto-ljubičast, na sredini je tamniji, ponekad gotovo crnkast, na rubu je obično svjetliji, često ružičast, često je s hrđastosmeđim mrljama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, ponekad je nazubljen, nije narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2.5 cm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast do batinast, ponekad je stisnut, bijel, kasnije je hrđastosmeđ, osobito u određenim uvjetima (vjetar, kiša).

Listići: Gusti, 10/cm na rubu klobuka široki su 5-12 mm, prirasli, izmiješani su s rijetkim lamelulama, na bazi su povezani poprečnim žilicama, slabo su račvasti, lomljivi, žuti, slijedeći dan nakon branja mogu biti s narančastim odsjajem, oštrica je nazubljena.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 1 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti ili rjeđe zebrasti uzorak, amiloidne, 8-10.4 x 7.2-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, vrlo su trbušaste, 37-54 x 13-18 μm, cheilocistide su vretenaste, 50-75 x 6.5-11 μm, kožica klobuka je sa izduženim, vijugavim dlačicama širine 4-6 μm i valjkastim dermatocistidama; otrusina je tamnožuta (IVb-c).

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, na prerezu i na površini smeđi; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) isprva ne mijenja boju, a zatim postupno postane sivo-zeleno, s gvajakolom postane plavkasto, sa fenolom polako posmeđi, a rekacija mesa i listića s formolom i anilinom je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercus ilex), na vapnenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, prosječnoj veličini, crveno-ljubičastom do ružičasto-ljubičastom klobuku, nazubljenom i nenarebranom rubu, širokim i nazubljenim listićima, žutoj otrusini i mesu bez mirisa.

Russula pseudoaeruginea - created on October 2015 in Alessandria, Piemonte, Italy by federicocalledda

SIVOMASLINASTA KRASNICA

Russula pseudoaeruginea (Romagn.) Kuyper & Vuure

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je kuglast do konveksan, zatim se raširi i pupčasto ulegne na sredini, nepravilan ili režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, bez sjaja, sjajan po vlažnom vremenu, obično je svijetlozelen do tamno zelen, ponekad je djelomično izblijeđen, s oker mrljama, osobito na sredini gdje može biti slabo pahuljast, također može biti više ili manje ujednačeno plavkast ili zelenkasto-plav, rub je gladak, više je ili manje valovit, kasnije je slabo narebran.

Stručak: 3-4.5 cm visok i 1.3-2.2 cm debeo, valjkast, blago je proširen na vrhu, bijel, u određenim je uvjetima smećkast, prema dnu je često sa hrđastosmeđim mrljama.

Listići: Gusti, relativno su uski, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, mogu biti račvasti uz stručak, toliko da podsjećaju na smeđezelenu krasnicu (Russula heterophylla), lomljivi, bjelkasti, na kraju su krem.

Spore: Široko eliptične, s relativno je velikim bradavicama visokim do 0.7 µm, prilično povezanim grebenima koji tvore nepotpuni mrežasti ili zebrasti uzorak, 6.3-8.5 x 5.6-7 µm, bazidije su 4-sporne, 35-55 x 7-10,5 μm, cheilocistide su vretenaste sa vršnim produžetkom, 60-90 x 7-13 μm, kožica klobuka sastoji se od krupnih dlačica, bazalni članci su kratki, zadebljani ili ekscentrični, široki 4-10 µm, terminalni članci su izduženi i tanji, ponekad su nejasno šiljasti, te jednostavnih dermatocistida, više ili manje kratkih, širokih 5-9 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).

Meso: Lomljivo, bijelo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus blag, ljutkast u listićima kod nezrelih primjeraka.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje svijetlo ružičasto-narančasto, a reakcija sa gvajakolom je umjerena i prilično spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, karakteristično hrastom, na suhom glinenasto-vapnenastom tlu, vrlo rijetko ispod hrasta plutnjaka, bukve, breze ili trepetljike (Populus tremula) na močvarnom i kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su zelene vrste iz podsekcije Griseinae, kao što su priobalna krasnica (Russula monspeliensis), koja se razlikuje po povezanosti sa bušinom (Cistus) na vapnenastom tlu, maslinastozelena krasnica (Russula stenotricha), koja je izvana gotovo identična, ali prilično različita po veličini i obliku dlačica kožice klobuka, crnozelena krasnica (Russula atroglauca), koja je prepoznatljiva po rastu ispod breze, prosječno tamnijoj plavkasto-zelenoj boji klobuka i vrlo slaboj reakciji sa FeSO4, te zelena krasnica (Russula aeruginea), iz podsekcije Ilicinae, koja raste ispod breze i planinskog crnogoričnog drveća, za razliku od opisane vrste koja raste ispod hrasta. Zelene vrste iz podsekcije Heterophyllae, kao što su smeđezelana krasnica (Russula heterophylla) i Russula vesca f. viridata, prepoznaju se po većim dimenzijama, bijeloj otrusini, snažnoj reakciji sa FeSO4 i potpuno slatkastom okusu.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 299. str., Russula pseudoaeruginea (Romagnesi) Kuyper & Vuure

Russula pseudodelica - created on October 2023 in Agios Nikolaos Anapausas, Greece by Anne Storgaard

LAŽNA MODROLISNA KRASNICA

Russula pseudodelica J.E.Lange

Klobuk: 4-11 cm širok, u najranijoj je mladosti konveksno ulegnut, poslije je nepravilno raširen, često je prekriven ostacima zemlje ili lišća, tvrd, bez sjaja, kožica se teško ili vrlo malo guli, bijel, kremast, kasnije je prljavo oker ili gotovo narančast, rub je valovit.

Stručak: 3-4.5 cm visok i 2-3 cm debeo, vrlo je tvrd, prema bazi je sve tanji, pun, bez sjaja, bijel je ili oker, pahuljast.

Listići: Gusti, na rubu klobuka ih je manje od 10/cm, nejednako su dugi, na rubu se lamelule gotovo pravilno izmjenjuju, po obrascu dvije kraće pa jedna duža, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su krem do žućkasto-crvenkasti, nisu sa modro-zelenkastom nijansom.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa rijetkim, niskim, izoliranim bradavicama, povezanim tankim spojnim linijama, nisu mrežaste, 8-9.5 x 6-6.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Kompaktno, tvrdo, u klobuku je debelo od 7-12 mm, bijelo, na bazi stručka je smećkasto; miris je jak i podsjeća na voće, a okus je blag, samo su listići ljutkasti.

Kemijske reakcije: Meso se s fenolom oboji ljubičasto-smeđe, a sa željeznim sulfatom postane narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u mikorizi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na tlu bogatom hranjivim tvarima, najčešće ukopana u tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Najlakše se prepozna po tome što je duboko ukopana u tlo, a raste skupno ili čak u krugovima. Slične su modrolisna krasnica (Russula delica), koja ima svjetliju otrusinu i žućkasto-crvenkaste listiće na kojima se ne primjećuje modro-zelenkasti odsjaj, te zelenkasta krasnica (Russula chloroides), koja također ima svjetlije spore i svjetlije, guste i uske listiće. Lažna modrolisna krasnica (Russula pallidospora) može biti slična, a po literaturi bi se trebala razlikovati po mrežastoj dekoraciji spora. Sve su spomenute vrste jestive.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 845. Lažna modrolisna krasnica (Russula pseudodelica Lge. ss. J.Schff.), Sinonim: Russula pallidospora (Blum. in Romagn.) Romagn.

Russula pseudoimpolita - created on October 2022 in Città Metropolitana di Milano, Italy by Federico Calledda

LAŽNA BREZOVA KRASNICA

Russula pseudoimpolita Sarnari

Etimologija: pseudes (gr.) = lažan, nalik, neistinit + impolita (lat.) = neuglađen, grub, neobrađen. Po sličnosti sa brezovom krasnicom (Russula fontqueri), odnosno njezinim sinonimom Russula impolita.

Klobuk: 2-6.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i lagano ulegnut na sredini, često je režnjast, kožica se guli između 1/3 i 2/3 promjera, žučkasto-ružičast, crveno-smeđ do crveno-ljubičast, kasnije obično blijedi, obično je s neujednačenim ili šarenim gradacijama, često je karakteristično pojasast, primjerice s crveno-smeđim pojasom na ružičasto-smeđoj pozadini, često je zrnast na sredini, ponekad se raspucava, rub je više ili manje valovit, kasnije je kratko je narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast ili izraženo batinast, ispunjen mekanom, grudvastom srži, kasnije je šupalj, bijel, ne mijenja boju, nekad je s laganom crvenkastom nijansom na donjem dijelu, na vrhu je pahuljast.

Listići: Gusti, prirasli ili zaokruženi uz stručak, izmiješani su s lamelulama, lomljivi, žućkasti.

Spore: Široko su eliptične, sa stožastim su bradavicama visokim 0.6-1.2 µm, djelomično povezanim grebenima koji tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 7-8.8 x 6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-46 x 10-14 µm, cheilocistide su vretenaste do batinaste, rijetko su sa vršnim produžetkom, 48-74 x 7-13 µm; otrusina je svijetložuta (oko IVb).

Meso: Čvrsto, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u rijetkom raslinju, uz staze, na kamenjaru, u simbiozi sa hrastom crnikom ili hrastom plutnjakom ili drugim listopadnim hrastovima, na više ili manje pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slične su Melzerova krasnica (Russula melzeri), koja je manjih dimenzija, ima izolirane bradavičave spore, oker otrusinu i raste u kontinentalnim bjelogoričnim šumama, te brezova krasnica koja ima suhu, ali ni baršunastu niti zrnastu kožicu klobuka i nešto veće spore.

CINOBER KRASNICA

Russula pseudointegra Arnaud & Goris

Etimologija: pseudos (gr.) = lažno, dvolično, neistinito. Jer je slična smeđokožoj golubači (Russula integra).

Engleski naziv: Scarlet Brittlegill

Klobuk: 4-14 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi, kožica je po vlažnom vremenu mazava i ljepljiva, po suhom je vremenu bez sjaja, gladak, gol, kožica se lako guli do polovice promjera, svijetlocrven, crven, ružičast ili je ružičasto-crven, vodenast, ponekad mjestimično izblijedi u bjelkastu, žutu ili narančastu boju, ponekad je s okerastim pjegicama, samo je u mladosti prošaran prolaznim bijelim ljuskicama, baršunast, nagrižena mjesta na površini kasnije zarastu i ponovo poprime istu boju kao i kožica klobuka, rub je gladak, često je valovit, nije narebran.

Stručak: 2-13 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, dugo je vremena pun, kasnije je spužvast, bijel, kasnije je sivkast, rijetko je s ružičastom nijansom, ako jest onda samo pri dnu, brašnjav, naboran.

Listići: Gusti, široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, gotovo su slobodni, ponekad su račvasti, najprije su bjelkasti, kasnije su krem-žućkasti, u starosti su žuti i s narančastim odsjajem.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa sitnim, izoliranim bradavicama visokim oko 0.7 µm, povezanim s finim spojnim linijama i kratkim grebenima koji tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 7-8.5 x 6.5-8 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Veoma je čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo, u dodiru sa zrakom postane sivkasto; miriše prilično slabo na voće, na marmeladu od kupina, mentol ili pelargonije, a okus je jedva malo gorkast, trpak u grlu poput mentola.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom ne mijenja boju ili je neznatno promijeni, u dodiru sa željeznim sulfatom postane sivo-ružičasto, u dodiru s fenolom čokoladnosmeđe, a ne regira na amonijak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, u travi, voli glinenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Jedna je od lakše prepoznatljivih krasnica po trobojnom izgledu i prepoznatljivom okusu. Razlikuje se od crvene krasnice (Russula rubra) po izostanku mirisa, okusu koji nije ljut, listićima koji nisu bijeli ili bjelkasti, jako gusto crtastom stručku, te po sjajnoj kožici na klobuku.