ZELENKASTA KRASNICA

Russula chloroides (Krombh.) Bres.

Etimologija: chloros (gr.) = zeleno, žućkasto-zeleno.

Engleski naziv: Blue Band Brittlegill

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je konveksan,  kasnije je otvoren i duboko ulegnut na sredini, ljevkast, više je ili manje nepravilan, režnjast, površina je suha i naborana, praškasta, kožica se guli vrlo kratko, u početku je bijel, kasnije postaje krem, s hrđastosmeđim pjegama i mrljama, postupno postaje sve tamniji, rub je tanak i dugo vremena podvijen, zatim se izravna i izvrne prema gore, nije narebran.

Stručak: 2.5-5.8 cm visok i 2-3 cm debeo, tvrd, vrlo je kratak, valjkast, sužava se prema bazi ili je proširen na vrhu, najprije je pun, kasnije je šupalj, bijel, nekad je sa zelenkastim pojasom na vrhu, a taj pojas nije uvijek cjelovit, kasnije postaje oker ili smeđ, površina je žiličasta i fino hrapava, blago baršunasta.

Listići: Veoma su gusti, 8-16 po centimetru, vrlo su uski, široki 4-5 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, račvasti su uz stručak, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, linearno se sužavaju na krajevima, spuštaju se po stručku, samo su malo lomljivi, čak su i pomalo elastični, bijeli do krem, poslije su sa sivkasto-zelenim odsjajem, po suhom jasno pozelene, kasnije postaju smeđi, počevši od oštrice.

Spore: Široko su eliptične, s prilično su izoliranim velikim, stožastim ili pravokutnim bodljama visokim 1.3-1.6 µm povezanim vrlo tankim spojnim linijama koje tvore u djelomični mrežasti uzorak, 8-11.2 x 7.2-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, velike, 48-70 x 10-15 μm, cheilocistide su vretenaste, široke su 7-13 μm i jasno duže od 100 μm, kožica klobuka sastoji se od velikih dlačica, širokih 4.5-8 μm i valjkastih dermatocistida približno iste širine; otrusina je bijala (nije tamnija od Ib).

Meso: Tvrdo, čvrsto, lomljivo, bjelkasto, u dodiru sa zrakom posmeđi i mjestimično blago pozeleni; miris je neugodan na ribu s voćnim notama, izraženiji u mladosti, a okus je umjereno ljut u listićima i traje oko 10 sekundi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma, češća je u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na vapnenastom ili glinenastom tlu, ali i na kiselijim tlima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete neugodnom okusu mesa.

Napomena: Pripada sekciji Lactaroides u kojoj se nalazi slična modrolisna krasnica (Russula delica), od koje se razlikuje po relativno tankom stručku, duboko udubljenom ili ljevkastom klobuku, gustim i uskim listićima te prilično živopisnoj crveno-narančastoj reakciji mesa sa željeznim sulfatom (FeSO4), koja se smatra značajnom, ali se rijetko opaža). Mikroskopski je karakteristična po sporama sa istaknutim bodljama i sporadičnim, tankim spojnim linijama, međutim, njihove dimenzije znatno variraju, od 7-11 x 6-8.7 µm do 6.5-8 x 6.6.7 11 µm kod sinonima Russula chloroides var. parvispora. 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 848. Zelenkasta krasnica (Russula chloroides Krbh.); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 196. str., Russula chloroides (Krombholz) Bresadola var. chloroides Bresadola 1900

Russula cistoadelpha - created on November 2012 in Ourense, Spain by julian_alonso

BUŠINOVA KRASNICA

Russula cistoadelpha Jul.Schäff.

Etimologija: Cistus (gr.) = bušin + -adelphos (gr.) = brat, sestra, srodna. Po staništu.

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i uglavnom ulegnut na sredini, često je režnjast, nepravilan, ljepljiv, kožica se guli do 1/2 promjera, ružičasto-ljubičast do vinskicrven, sredina je je s više ili manje izblijeđenom oker-maslinastom bojom i hrđastosmeđim mrljama, ponekad je sa bakrenosmeđim ili sivkasto-smeđim tonovima, na kraju je cijela površina žuto-oker, a sredina ponekad s ljubičastom nijansom, rub je kvrgav i narebran.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, valjkast, rijetko je batinast, više je ili manje proširen na vrhu, bijel, na kraju požuti.

Listići: Osrednje su gusti, široki su 4-7 mm, prirasli, nekad izgledaju gotovo slobodni, lomljivi, izmiješani su s rijetkim lamelulama, bijeli, kasnije su krem do oker-smećkasti.

Spore: Široko eliptične, s malim su bradavicama visokim 0.4-0.5 µm, povezanim grebenima i rijetkim spojnim linijama koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7-9 x 5.5-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-45 x 8-10.5 µm, cheilocistide su vretenaste sa tupim ili glavičastim vrhom, 50-80 x 9-11 µm, kožica je sa tupim dlačicama širokim 2.5-5.5 µm sa valjkastim dermatocistidama širokim 4-9 µm, sa više segmenata; otrusina je oker (oko IIIa).

Meso: Umjerene je debljine i čvrstoće, lomljivo, bijelo, na prerezu izraženo žuti, osobito u stručku; miriše slabo na voće, a okus je nakon 5-7 sekundi umjereno ljut, ponekad je potpuno slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane ružičasto-narančasto, reakcija s gvajakolovom je brza i snažna, a sa formalinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, po šikarama, u grmlju, rubovima šuma ili čistinama, u simbiozi s različitim vrstama bušina, bijelim bušinom (Cistus salviifolius) i ljepljivim bušinom (Cisus monspeliensis), na vapnenastom i manje ili više pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta po staništu u blizini bušina, boji klobuka, mesu koje žuti, s umjereno ljutim okusom. Ako je s vinskicrvenim klobukom može se zamijeniti sa jednobojnom krasnicom (Russula unicolor), koja manje intenzivno požuti i ima nešto manje, gotovo kuglaste spore. 

Russula citrinochlora - created on September 2016 in Lunder, Våler (Øs), Øs, Norway by Per Marstad

OKERZELENKASTA KRASNICA

Russula citrinochlora (Krombh.) Britzelm.

Etimologija: citrinus (lat.) = limunastožut + choloros (gr.) = zelenkast, svjež. Po boji klobuka.

Klobuk: 3-5.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se proširi i malo ulegne na sredini, cjelovit, ponekad je nepravilno režnjast, fino je pahuljast u mladosti, ubrzo je gladak, malo je mazav i sjajan po vlažnom vremenu, bez sjaja, kožica se guli do 1/2 promjera, u mladosti je rub ili čitava površina tamnosmeđa, također sivkasto-smeđ do narančasto-smećkast, narančasto-crven, prema sredini prelazi u čistu žutu ili izblijedi, ponekad je potpuno bez smeđe i žuto-zelenkaste boje na rubu ili čitavoj površini, svijetložut, žućkasto-smeđ, zelenkast ili sivkasto-crvenkast, izblijedi u sredini do žućkaste nijanse, a u starosti sivkaste ili žućkasto-sive, s ružičasto-narančastim ili maslinasto-smeđim odsjajem, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 0.7-1.9 cm debeo, često je isti ili kraći od širine klobuka, valjkast ili blago batinast, bijel, može biti sa žutom, smeđom ili zelenom nijansom klobuka, pahuljast, gladak, kasnije jasno posivi u kao kod žućkastobijele krasnice (Russula ochroleuca).

Listići: Prilično su gusti, oko 10/cm na rubu klobuka, 3-5 mm široki, ponekad su izmiješani s rijetkim lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, tanki, lomljivi, bjelkasti, na kraju su krem sa sivkastim odsjajem.

Spore: Uglavnom su široko eliptične, sa bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanim tankim spojnim linijama koje tvore uglavnom potpuni ili rjeđe nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 8-9.5 x 6.5-8 µm, Q = 1.2-1.3, bazidije su 2-4-sporne, batinaste, 35-50 x 8-10 μm, cheilocistide su batinaste, s tupim vrhom, rjeđe su sužene ili s kratkim produžetkom, 50-70 x 8-12 μm, kožica klobuka sastoji se od vrlo tupih valjkastih dlačica, širokih 3-6 μm, te dermatocistidama, koje su vrlo neupadljive zbog malih dimenzija i slabo refraktilnog sadržaja, valjkaste ili donekle batinaste, široke su 5-7 μm, ponekad su proširene do 10 μm, s jednim su ili više segmenata; otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso: Čvrsto, u sredini stručka je mekano, bijelo, na prerezu postane lagano sivkasto; miris je slab i neodređen, a okus je blag ili malo ljutkasto u listićima kod mladih primjeraka.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane svijetlo ružičasto-narančasto, a sa fenolom tamnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, u prijelaznim područjima s travnatim površinama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično vrbom ili brezom, na suhim ili vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po bjelkastim listićima, ljutkastom okusu, mesu koje posivi i žuto-zelenom klobuku slična je žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca), koja je većih dimenzija, sa debljim i čvršćim mesom, bijelim stručkom s oker bazom koja u dodiru sa KOH pocrveni. Istih je karakteristika i Russula atropurpurea var. dissidens, koja je prilično česta u mediteranskom području, a prepoznatljiva je po većim dimenzijama i čisto bijeloj, a ne svijetlokrem otrusini.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 545. str., Russula citrinochlora Singer

Russula clariana - created on November 2012 in Ciudad de Oviedo, Spain by Marián Alvarez Fidalgo

TOPOLOVA KRASNICA

Russula clariana R.Heim ex Kuyper & Vuure

Etimologija: clarus (lat.) = jasan, sjajan, svijetao, bistar. Po boji.

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se proširi i široko ulegne na sredini, često je režnjast, valovit, kožica se guli do 2/3 promjera ili malo kraće, sjajan po vlažnom vremenu, zatim je bez sjaja i fino raspucan (koristiti ručno povećalo), ponekad je gotovo baršunast, prekrasne je gotovo ujednačene tamnoljubičaste boje, kao kod postojane krasnice (Russula firmula), ili je vinskicrven sa crnkastom sredinom, s crveno-ljubičastim do ružičasto-ljubičastim pjegama kao kod jestive krasnice (Russula vesca), također može biti oker na sredini, nekad je mjestimično maslinastozelen ili sivo-zelen, djelomično smećkast, rijetko žućkasto-smeđ, ponekad je gotovo u potpunosti žut, rub je gladak, ponekad je kratko narebran u starosti, ali ne uvijek.

Stručak: 4-7.5 cm visok i 1.2-2.8 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast ili tipično batinast, više je ili manje zakrivljen i ponekad napuknut pri dnu, pun, srž je kasnije mekana i grudvasta, naboran, bijel, kasnije izraženo posivi zbog vlage.

Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s lamelulama, trbušasti, prirasli, lomljivi, bjelkasti, kasnije su s jasnim sivkastim odsjajem, na ozlijeđenim su mjestima sivo-zeleni.

Spore: Kuglaste, sa stožastim su bradavicama visokim do 0.7 µm, povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore potpuni ili nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-10.5 x 6.4-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 10-13 μm, cheilocistide su gotovo batinaste, s dužim ili kraćim vršnim produžetkom, 40-75 x 8-12 μm, kožica klobuka sastoji se od krupnih dlačica, širokih 4-5.7 μm, te višesegmentnih, nepravilnih ili blago batinastih dermatocistida, širokih 5.8-12 μm; otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, promočeno je sivkasto, kasnije je s mjestimičnim zelenkasto-sivim mrljama; miris je isprva jak na pelargonije, u starosti je poput usoljenih inćuna ili sušenog bakalara, a okus je ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, sa formalinom ružičasto nakon nekoliko minuta, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je varijabilna, vrlo slaba i spora, a ponekad brza i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom plutnjakom, hrastom crnikom ili bijelom vtopolom (Populus alba), u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristične značajke uključuju ne previše svijetli, višebojni i neprozirni klobuk, vrlo svijetle listiće koji talože krem otrusinu prema bazi stručka, meso koje posivi zbog vlage, okus je ljut, a miris je dvostruk, isprva na pelargonije, u starosti na usoljene inćune, spore su gotovo kuglaste, sa gustim mrežastrim uzorkom, a kožica klobuka sastoji se od prilično krupnih, polimorfnih dlačica, valjkastih ili vijugavih, mjestimično suženih, te velikih, višesegmentnih dermatocistida. Od brojnih sličnih vrsta s bijelim sporama i višebojnim klobucima iz linije Atropurpurea, razlikuje se po jakom mirisu na pelargonije, zatim na usoljene inćune, te svijetlokrem otrusini. Izraženo sivljenje može podsjećati na sličnu tamnopurpurnu krasnicu (Russula atropurpurea), koja je prepoznatljiva po blagom mirisu na voće, umjerenoj ljutini mesa i čisto bijeloj otrusini. Većina vrsta iz podsekcije Sardoninae prepoznatljiva je po rastu ispod crnogoričnog drveća i prisutnosti crvenkasto-ljubičastog pigmenta na stručku. Među njima, samo se šupljonoga krasnica (Russula cavipes) može usporediti sa vrstama iz posekcije Violaceinae, zbog osrednje kompaktnosti, odsutnosti pigmenta na stručku i mirisu na pelargonije. Međutim, listići postaju žuti, a ne sivkasti i raste u crnogoričnim šumama smreke ili jele. Nuragijska je krasnicea (Russula nuragica) slična po ljutkastim listićima, rastu ispod hrasta crnike, veličini, sivkastom i plavkastom ili djelomično ljubičastom klobuku, ali se razlikuje po svijetložutoj otrusini i listićima u zrelosti, odsutnosti mirisa i jedva primjetnoj ljutini mesa. Ostaje pitanje razlikovanja od jasikine ljutice (Russula pelargonia), koja je minijaturni dvojnik opisan vrste, od koje se ne može uvijek jasno razlikovati. Romagnesi je odredio karakteristike za razlikovanje dviju vrsta, a one su manja veličina i veća lomljivost, manje izražena ekscentričnost stručka, uočljivo narebrani rub u zrelosti, ujednačenije boje, umjereno sivljenje, više i šiljastije bradavice spora, slaba reakcija sa gvajakovom tinkturom i manje ograničeno stanište.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 604. str., Russula clariana Heim ex Kuyper & Vuure

Russula claroflava - created in Finland by Esa Borén

SJAJNOŽUTA KRASNICA

Russula claroflava Grove (1888)

Etimologija: clarus (lat.) = svijetlo, sjajno, blistavo + flavus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Swamp Brittlegill

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je otvoren i malo ulegnut na sredini, s dosta je debelom kožicom, tvrd, po vlažnom je vremenu sjajan i malo mazav, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se guli do polovice promjera, žut, limunastožut do žuto-narančast, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 4-11 cm visok i 1-3 cm debeo, prilično je dug, valjkast, tvrd, pun, ponekad je samo malo šupljikav, bijel, kasnije je prošaran sivim do crnkasto-smeđim mramoriranim crtežom, na dodir pocrveni.

Listići: Prilično su široki, prirasli su na stručak, gusti, bjelkasti, žućkasti do žućkasto-smeđi, vremenom postupno tamne i postanu sivkasti do crnkasti, često su sa žućkastom oštricom.

Spore: Široko su eliptične, sa uskim, izoliranim bradavicama visokim do 1 µm, prilično povezanim kratkim grebenima ili spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, 8-9.5 x 6.5-7.5 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Čvrsto, bijelo, na ozlijeđenim mjestima uglavnom prvo pocrveni, kasnije postane sivo, crnkasto-smeđe do crno; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag ili malo ljutkast.

Kemijske reakcije: Slabo reagira u dodiru s gvajakolom, dok meso u bazi stručka u dodiru sa sulfovanilinom postane karmincrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, skupno, u bjelogoričnim i aluvijalnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, jasikom ili johom, na vlažnim mjestima, na kiselom tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Dio je skupine krasnica kojima meso posivi, otrusina je krem boje, a meso je blagog okusa. Slične su žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca), koja je prljavijih boja i sa bijelom otrusinom. Meso kod vinskicrvene krasnice (Russula vinosa) i blijede krasnice (Russula decolorans) na prerezu također posivi, ali im je klobuk vinskicrven, odnosno narančast.

Russula clavipes - created on September 2017 in Ketunpesävaara, Finland by Tero Taipale

BATINASTONOGA KRASNICA

Russula clavipes Velen.

Etimologija: clava (lat.) = palica, toljaga + pes, pedis (lat.) = stopalo, noga. Po obliku stručka.

Klobuk: 5–15 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se guli di 1/2 promjera, dosta je promjenjive boje, smeđ, žuto-zelen, maslinastozelen, zeleno-smeđ, rub je često s ružičastom nijansom, na sredini je obično tamniji, rub je slabo narebran u starosti.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, upadljivo je batinasto zadebljan na dnu, pun, vremenom postaje spužvast i šupalj, bijel, mjestimično je ružičastom nijansom do potpuno ružičasto-ljubičast, s vremenom ili trljanjem postaje smeđ.

Listići: Gusti, prirasli, često se račvaju uz stručak, bjelkaste, krem, svijetložute do oker, u starosti su posmeđe.

Spore: Eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim 0.4-0.8 µm, rijetko povezanim spojnim linijama, amiloidne, 8-9 x 6.5–7 µm; otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu požuti ili posmeđi; miriše na haringe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Stručak u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane tamno maslinastozelen, a sa anilinom pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, arišem ili borom, u mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Pripada podsekciji Xerampelinae. Slična je zelena krasnica (Russula aeruginea), koja ima malo papreno meso, osobito listići, te smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), koja raste u bjelogoričnim šumama i ima manje spore.

Russula consobrina - created on July 2019 in Pullola, Finland by Tarja Siuvatti

SUMRAČNICA

Russula consobrina (Fr.) Fr.

Etimologija: consobrinus (lat.) = bratić. Po sličnosti sa krasnicama iz skupine sa smrdljivom krasnicom (Russula foetens).

Klobuk: 5-18 cm širok, mesnat, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je proširen i pupčasto ulegnut na sredini, ponekad je valovit, kožica se guli do oko 2/5 promjera, sjajan, ljepljiv ili čak mazav po vlažnom vremenu, pepeljastosiv, sivo-smeđ, tamnosmeđ ili blago crvenkast, ponekad je s više ili manje jasnom zelenom nijansom, rub je postupno sve svjetliji, fino je crtast, a crtice su tamnije od osnove, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 4-13 cm visok i 1.5-3.2 cm debeo, robustan, često je deformiran, valjkast, malo je zadebljan na sredini ili prema dnu, pun, srž je na kraju omekšana i šupljikava, isprva je bijel, kasnije posivi ili postane sivo-smećkast, ali ne uvijek.

Listići: Gusti, široki su 4-6 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama različite duljine, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, bjelkasti ili s blagim ružičastim odsjajem, na kraju su kremasti, oštrica je nazubljena i smeđa u starosti.

Spore: Široko su eliptične, s sitnim su bradavicama visokim do 0.6 µm, dobro povezanim tankim spojnim linijama koje tvore gusti mrežasti uzorak, 8-10.2 x 6.8-8.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 46-58 x 11-14 μm, cheilocistide su vretenaste, s relativno malo sadržaja, 54-85 x 10-14 μm, kožica klobuka sastoji se od krupnih, valjkastih ili nepravilnih dlačica, širokih 3-7.5 μm, te brojnih dermatocistida širokih 5-12)μm, s više ili manje segmenata, batinaste ili glavičaste na vrhu, višestruko sužene poput vrata ili ekscentrične, bez inkrustacija; otrusina je krem (IIb-c).

Meso: Čvrsto, bijelo, zatim je sivkasto, na prerezu postane sivkasto-ružičasto, međutim provodnjeno je sivkasto; miris je slab na voće, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje svijetlo ružičasto-sivo, sa formalinom ili anilinom ružičasto, reakcija sa gvajakovom tinkturom je slaba i spora, a listića i mesa sa amonijakom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili borom, samo u močvarnim ili jako vlažnim područjima, češća je na sjeveru Europe.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo ljutog okusa.

Napomena: Raste karakteristično u močvarnim crnogoričnim šumama u tresetnoj mahovini (Sphagnum) ili drugim vrstama mahovine. Međutim, ne bi trebala biti vrsta koja striktno raste u tresetnoj mahovini, jer je pronađena i po višim planinskim predjelima, na tepihu od iglica crnogoričnog drveća, u blizini mahovine, poput lasičje krasnice (Russula mustelina). Prepoznatljiva je po klobuku koji je sluzav, tamno sivo-smeđ, bijelo-sivkast ili krem-maslinast, stručak je često mjestimično sivo-smeđ, meso na prerezu postane sivkasto-ružičasto, okus je ljut, miris blag na voće, otrusina krem, IIb ili IIc, spore su prilično krupne, gotovo kuglaste i sa gustim mrežastim uzorkom, a kožica klobuka sastoji se od velikih, vijugavih dlačica, te višesegmentnih i višestruko suženih dermatocistida. Kemijske reakcije su jedinstvene, meso u dodiru sa formalinom postaje ružičasto, a reakcija sa FeSO4 i s gvajakovom tinkturom je slaba. Među vrstama s kojima bi se mogla zamijeniti, posebnu pozornost obratiti na neke vrste iz podsekcije Foetentine, iz linije Pectinata. U tom smislu bi jako ljuti okus mesa, sivo-smeđa nijansa stručka i crvenjejenje u dodiru sa formalinom mogli podsjećati na kamember krasnicu (Russula amoenolens), koja se razlikuje po izraženo narebranom rubu klobuka, rastu u suhim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, čak i u mediteranskom području. Isti obrazac koristi se za razlikovanje od sestrinske krasnice (Russula sororia), koja je nešto veća i koju Fries nije slučajno prepoznao kao sestru opisane vrste.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 587. str., Russula consobrina (Fries : Fr.) Fries

Russula cremeoavellanea - created on August 2024 in Nurme küla, Estonia by Allar Antson

KREMASTOSMEĐA KRASNICA

Russula cremeoavellanea Singer

Etimologija: cremeus, cremeo (lat.) = kremast, boje kreme + avellaneus (lat) = boje lješnjaka, smećkast. Po boji.

Engleski naziv: Cream Brittlegill

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica je zagasita, dosta je promjenjive boje, bjelkast, krem, žučkast, ponekad je ružičast, rijetko je narančast, u starosti je krem-oker, žuto-smeđ do svijetlosmeđ, često je svjetlijih nijansi i ispran, na sredini je ružičast, sa ili bez zelenih tonova, rub je kvrgav i narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, lomljiv, bijel, kasnije je blago sivkast, naboran.

Listići: Gusti, relativno su široki, usko su prirasli, račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, u mladosti su bjelkasti, zatim su svijetložuti ili kremasti, u starosti su žuto-oker.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim je bodljama, amiloidne, 7-8.5 x 6-7 µm, pleurocistide su sa 1-5 segmenata, 50-85 x 7.5-12.5 µm, pileocistide su oko 3-8 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Lomljivo, bijelo, u starosti je sivkasto-žuto; miris nije izražen ili je na voće, a okus je blag, orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje ružičasto, s gvajakolom sivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima, bjelogoričnim šumama i vrtovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično sa brezom, lijeskom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su sitna krasnica (Russula minutula), koja je nešto manjih dimenzija i ima nešto manje spore, ljupka krasnica (Russula amoena), koja miriše na ribu, smeđeljubičasta krasnica (Russula brunneoviolacea), kojoj meso u dodiru sa gvajakom postane tamnocrveno, te mekana krasnica (Russula nauseosa), koja raste ispod crnogoričnog drveća i u početku ima malo ljutkasto meso uz listiće.

Russula cuprea - created on July 2017 in Tårbæk, Cottageparken, Denmark by Thomas Kehlet

BAKRENA KRASNICA

Russula cuprea Krombh.

Etimologija: cupreus (lat.) = bakreno. Po boji.

Engleski naziv: Gnarled Brittlegill

Klobuk: 3-10.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, vlažan i sjajan, na kraju je bez sjaja, prilično je promjenjivih boja, bakrenosmeđ, smeđ, tamnosmeđ do ružičasto-ljubičast kod najtipičnijih formi, rijetko je više žućkasto-narančast, ljubičast ili u potpunosti žut, na sredini je tamniji ili izblijeđen, također može biti djelomično ili čitav maslinastozelen, rub je gladak, kasnije je više ili manje jasno narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.7-2 cm debeo, više je ili manje valjkast ili blago batinast, uglavnom je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije mekana i spužvasta, naboran, bjelkast, trljanjem blago potamni.

Listići: Gusti, prilično su debeli kod većih primjeraka, uglavnom su naizmjenično izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su ili izrezani uz stručak, prirasli, nisu račvasti, vrlo su lomljivi, limunastožuti, zatim su žućkasti, kasnije su jasno žuto-narančasti.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bodljama visokim 0.7-1.2 µm, jedva povezane spojnim linijama koje ne tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 8.4-11 x 6.7-8.5 µm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tankih, tupih, račvastih dlačica, širokih 2-3.5 μm, te nepravilno valjkastim dermatocistida s brojnim račvama, višesegmentnim, širokim 4-10 μm; otrusina je tamnožuta (IVe).

Meso: Osrednje je debelo, čvrsto samo u mladosti, zatim omekša i postane lomljivo, bjelkasto, promočeno postane blago sivkasto, starenjem nekad požuti; miris nije izražen, a okus je jako ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane lagano ružičasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna na nižim temperaturama.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće grabom, kestenom ili hrastom, ali i ispod hrasta crnike i hrasta plutnjaka u mediteranskom području, na umjereno vlažnim i sjenovitim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva po maloj ili srednjoj veličini, sjajnoj površini klobuka i narebranom rubu, prilično promjenjivim bojama, žuto-narančastim listićima kada sazriju, tamnožutoj otrusini, nepromjenjivom mesu, osrednjoj čvrstoći, ljutom okusu i neizraženom mirisu, rastu ispod bjelogoričnog drveća (ali neki autori dovode u pitanje ovo ograničenje) i negativnoj reakciji mesa sa gvajakovom tinkturom. Unatoč dobro poznatoj polikromiji, bakrenosmeđe (Russula urens) ili ružičasto-ljubičaste (Russula cuprea f. pseudofirmula) nijanse daleko su najčešće kod ove vrste. Među najzanimljivijim formama ističemo vrlo rijetku Russula cuprea f. griseinoides i potpuno zelenu formu (Russula urens). Gotovo je ista Russula gigasperma, koja je prepoznatljiva po znatno većim sporama, te Russula picrea, koja je slična po lomljivosti, obliku i bojama, a razlikuje se po gorkastom, a ne ljutom okusu mesa, te brzoj i intenzivnoj reakciji sa gvajakovom tinkturom. Također je slična crnikina krasnica (Russula quercilicis), koja raste isključivo ispod hrasta crnike, ima smeđi do ružičasto-ljubičasti klobuk, glatki rub, čvrsto meso, listiće koji mirišu na cedrovinu i žutu otrusinu (IVc).

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 722. str., Russula cuprea Krombholz

Russula curtipes - created on August 2021 in Lellinge Skovhusvænge, Denmark by Thomas Kehlet

KRATKONOGA KRASNICA

Russula curtipes F.H.Møller & Jul.Schäff.

Etimologija: curtus (lat.) = skraćen, smanjen + pes (lat.) = noga. Po kratkom stručku.

Klobuk: 4-15 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu sluzav, po suhom je vremenu suh i bez sjaja, kožica se vrlo slabo guli, ružičast, vinskicrven, crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili maslinasto-smeđ, rjeđe je ljubičasto-crn, na sredini je često krem, žućkasto-oker, svijetlo ružičasto-smeđ ili maslinasto-oker, nikad nije intenzivno zelen, više je ili manje sitnozrnast, rub je lagano narebran i malo pojasast.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-4 cm debeo, kratak, zdepast, obično je kraći od širine klobuka, čvrst, tvrd, sužen je na bazi, u starosti je pamučasto-šupalj, bjelkast, na bazi je oker-smeđ, kasnije je sa žućkast ili žućkasto-smeđe pjegav, nikada nije s crvenom nijansom.

Listići: U mladosti su zbijeni, široki, često su račvasti uz stručak, na bazi su povezani poprečnim žilicama, malo prelaze rub klobuka, uvijek su kratko zaokruženi uz stručak, prirasli, krem-žuti, kasnije su žuto-oker.

Spore: Kuglaste ili široko eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim oko 0.6-0.8 µm, djelomično povezanim grebenima koje tvore mrežasti ili zebrasti uzorak, 7-9.5 x 6-7.5 µm; otrusina je krem-žuta do žuto-narančasta.

Meso: Tanko, čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo; miris nije izražen ili je ugodan na voće, u starosti neugodan na sir, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane mesnatocrveno, s gvajakolom nakon određenog vremena pozeleni, s naftolom veoma brzo i izrazito tamnoplavo, a s fenolom crveno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, voli vapnenačko tlo bogato hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su maslinasta krasnica (Russula olivacea), koja ima stručak sa crvenom nijansom i obično s crvenim ovratnikom na vrhu, relativno dugi stručak i nema sjajan klobuk, te Romellijeva krasnica (Russula romellii), koja ima sjajan, pomalo mazav i pjegaviji vinskicrveni klobuk, duži stručak i nešto mekšu konzistenciju mesa. Obje vrste se mogu pojaviti ispod bukve.

LJUBIČASTOZELENA KRASNICA

Russula cyanoxantha (Schaeff.) Fr.

Etimologija: kyanos (gr.) = tursko staklo, tamnomodro, zagasitomodro, plavičasto + xanthos (gr.) = žut. Po boji.

Engleski naziv: Charcoal Burner

Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i pupčasto ulegnut na sredini, režnjast, uglavnom je bez sjaja, kožica se guli do 1/2 promjera ili manje, vlažan i sjajan, mazav po vlažnom vremenu, izvanredno je promjenljive boje, ljubičast, plavkasto-ljubičast, ljubičasto-crn, sivo-ljubičast, više ili manje zelen, sivo-zelen, maslinasto-smeđ, malo izblijedi u oker na sredini ili tamniji, ponekad crnkast, ponekad je potpuno ružičast (Russula lilacina), potpuno maslinastozelen ili svjetlije zelene boje (Russula cyanoxantha f. peltereaui), može biti smećkast, ujednačeno obojen ili samo raspucan na rubu (Russula cyanoxantha f. cutefracta), rub je najprije podvijen, zatim se izravna, dosta je pravilan, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, valjkast, zadebljan ili sužen na donjem dijelu, čvrst, pun, u starosti je spužvast, bijel ili s ružičasto-ljubičastom nijansom na jednom dijelu, nekad je blago sivkast zbog upijanja vode, rijetko je smeđ, sitno je naboran.

Listići: Gusti, uski, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, nejednako su dugi, s brojnim su lamelulama, rijetko su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, elastični, savitljivi, nisu lomljivi, potpuno zakrivljeni se ne lome, samo u starosti mogu biti lomljivi, na dodir su masni, bjelkasti, ponekad su krem, na kraju su oker-smeđi u određenim uvjetima.

Spore: Kuglaste do eliptične, s prilično su niskim, polukuglastim, izoliranim bradavicama, visokim 0.4-0.5 μm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore zebrasti uzorak, 7.2-9.5 x 5.8-7 µm, ponekad su nešto kraće, 6.4-8.5 x 5.5-7 μm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 7-10 μm, cheilocistide su nejasno valjkaste, uske, široke do 8 μm, povrsinski sloj je slabo diferenciran, sastoji se od vrlo tankih dlačica širokih samo 2-3 μm i valjkastih ili nejasno vretenastih dermatocistida, djelomično glavičastih, s 0-(1) segmentom, širokim 2.2-4 μm; otrusina je bijela (Ia). (cromushrooms: spore su (7.8) 8.1 - 9.3 (9.6) × (6.6) 6.8 - 7.8 (8.2) µm, Q = (1.1) 1.11 - 1.3 (1.4), N = 60, Me = 8.7 × 7.3 µm, Qav = 1.2)

Meso: Vrlo je čvrsto, ponekad je gotovo tvrdo, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je ljubičasto, ali ne uvijek, ne mijenja boju, nakon dužeg vremena postane sivkasto; miris nije izražen, trljanjem listića se može osjetiti malo neugodna metalna nota, a okus je općenito blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, s fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim pocrni, dok listići sa sulfovanilinom postanu ljubičasti, a meso pocrveni, ovo je jedina poznata krasnica koja u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) ne mijenja boju, a zatim polako postane sivo-zelenkasto, a reakcija sa gvajakolom je snažna i brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, skupno ili pojedinačno, u svim tipovima šuma i parkovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom. Petu sliku snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Prepoznatljiva po znatnoj veličini i mesnatosti, mazavoj i sjajnoj površini klobuka, koja je s dva pigmenta, zelenim i ljubičastim, odvojenim ili pomiješanim u različitim omjerima, više ili manje masnim listićima, bjelkastim ili s vrlo jasnim krem ​​odsjajem, čisto bijeloj otrusini, slatkastom i bezmirisnom mesu, koje blago posivi zbog ovlaživanja, koje dvostruko reagira u dodiru sa FeSO4, prvo negativno, a zatim naknadno postane sivo-zeleno. Zelene forme (Russula cyanoxantha f. peltereaui) mogu se zamijeniti sa smeđezelenom krasnicom (Russula heterophylla) R. heterophylla, koja je s grubljom, suhom i neprozirnom kožicom klobuka, klobuk je žuto-smeđ, s relativno je lomljivim listićima, meso u dodiru sa FeSO4 postane narančasto-crveno. Forme s ujednačenom ružičasto-ljubičastom bojom (Russula lilacina) mogu sličiti sivoj krasnici (Russula grisea), koja se razlikuje po kremastoj otrusini, lomljivim i ljutkastim  listićima, te narančasto-crbenoj reakciji sa FeSO4. Malo je teže razlikovati papigastu krasnicu (Russula ionochlora), koja je vrlo slična po boji listića i otrusine, ima prilično slabu, iako pozitivnu, reakciju sa FeSO4, površina klobuka je neprozirna ili čak fino baršunasta, listići su lomljivi i blago ljutkastog okusa (biti na oprezu s ljutim formama opisane vrste, osobito sa Russula cyanoxantha var. variata), a u slučaju sumnje, ključan je pregled kožice klobuka, jer se veličina dlačica i dermatocistida znatno razlikuju kod dvije vrste. Na kraju, ističemo mogućnost zabune s određenim formama tamnopurpurne krasnice (Russula atropurpurea) sa svijetlozelenim i žućkasto-zelenim pjegavim klobucima, koje se zapravo prilično razlikuju po lomljivim listićima, zaokruženim uz stručak, koji izraženo posivi, a okus je ljut.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 805. Raspucana krasnica (Russula cutefracta Cooke); 812. Ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha Schff. ex Fr.); 814. Pelterova krasnica (Russula cyanoxantha var. peltereaui R.Maire); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 233. str., Russula cyanoxantha (Schaeffer) Fries var. cyanoxantha Fries 1863

Russula cyanoxantha f. cutefracta - created on June 2020 in Anue, Spain by Luis García Bona

RASPUCANA KRASNICA

Russula cyanoxantha f. cutefracta Cooke

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, kožica je uglavnom bez sjaja, kasnije se karakteristično raspucava od ruba prema unutra, promjenljive je boje, od ljubičaste, maslinastozelene, smeđe do plave, s mrljama druge boje, rub je gladak.

Stručak: 3-7.5 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, pun, u starosti je spužvast, bijel, može biti sa laganom ljubičastom nijansom.

Listići: Gusti, tanki, mekani, prirasli ili gotovo slobodni, često su račvasti, nisu lomljivi, bijeli.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa prilično su niskim, stožastim, izoliranim bradavicama, donekle povezanim kratkim grebenima, a ponekad i finim spojnim linijama, 6.5-10 x 6-7.5 µm, kožica je sa tankim pileocistidama; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je ljubičasto; miris nije izražen, a okus je ugodan, orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) ne mijenja boju ili nakon nekog vremena postane blago zelenkast, a potpuno zelen tek nakon nekoliko sati, reakcija sa gvajakolom je pozitivna za 15-30 sekundi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, skupno ili pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, češća je u planinskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Zbog velike promjenljivosti boje klobuka moguća je zamjena sa brojnim drugim zelenim i ljubičastim krasnicama, a najvažnija značajka ove vrste je raspucana kožica klobuka. Po raspucanoj kožici je slična krastava krasnica (Russula virescens), koja ispod kožice klobuka nije s ljubičastom nijansom, stručak također nikad nije sa ljubičastom nijansom, klobuk je svjetliji i drugačije zelene nijanse.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 805. Raspucana krasnica (Russula cutefracta Cooke); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 237. str., Russula cyanoxantha fo. cutefracta (Cooke) Sarnari

VARLJIVA KRASNICA

Russula decipiens (Singer) Bon

Etimologija: decipiens (lat.) = lažan, varav, varljiv. Po teškoj determinaciji.

Klobuk: 4-14 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i više ili manje ulegne na sredini, rijetko je režnjast ili valovit, kožica se guli 1/2 promjera, mazav i sjajan, kasnije je suh i bez sjaja, fino je hrapav, ponekad je malo baršunast kada se ubere, vinskicrven, karmincrven, ljubičasto-smeđ, krem-ružičast, rijetko je življe i čiste crvene boje, smeđ, iznimno je narančasto-oker ili potpuno bijel, rub je gladak, u starosti je kratko narebran.

Stručak: 3-14 cm visok i 1-2.5 cm debeo, uglavnom je vitak, valjkast ili blago zadebljan na bazi, blago je proširen na vrhu, pun, kasnije je omekšan, grudvast ili šupalj, bijel, pri dnu je sa smeđim mrljama, kasnije postepeno dosta posivi zbog upijanja vlage, nikada ne požuti, malo je naboran.

Listići: Gusti, tanki, izrezani su uz stručak, prirasli, lomljivi, prvo su svijetložuti, u starosti su s jasnom narančastom nijansom.

Spore: Široko su eliptične, s rijetko izoliranim, tupim, stožastim bodljama visokim 0.7-1 µm, donekle povezanim različito dugim i više ili manje razgranatim grebenima koji ponekad tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.6 x 6.6-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 44-57 x 9-14 μm, cheilocistide su vise ili manje vretenaste, glomazne, s trbuhom širokim do 17 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tankih dlačica, širokih 2.3-4 μm, te velikih i batinastih dermatocistida, obično jednosegmentnih, širokih 6-13 μm (cromushrooms: (7.1) 7.8 - 9.5 (9.6) × (6.3) 7 - 8.8 (9.0) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 8.4 × 7.7 µm, Qav = 1.1); otrusina je tamnožuta (IVe).

Meso: U početku je vrlo čvrsto, čak i tvrdo, kasnije je mekano i lomljivo, bijelo, kasnije posivi kada se navlaži; miris nije izražen, ispod kožice je kao kod vrsta iz linije Emetica, a okus je više ili manje papren ili blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, reakcija sa gvajakovom tinkturom, kora stručka sa formalinom svijetloružičasta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično s listopadnim i zimzelenim hrastovima, rjeđe kestenom ili grabom, na raznim vrstama tla, često u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po mesu koje posivi, ljutom okusu, tamnožutoj otrusini i staništu ispod hrasta. Tipična je forma po umjereno lijevastom klobuku u starosti, tankom rubu, stručku koji se blago sužava prema dnu i širi na vrhu slična jestivoj krasnici (Russula vesca), koja je prepoznatljiva po vinskicrvenom, crvenom do svijetlo crveno-smeđem klobuku, koji je više ili manje mazav i sjajan, uglavnom nije bez sjaja i fino baršunast, žumanjčanožutim listićima u zrelosti, tamnožutoj otrusini, sivljenju mesa, sporama s više ili manje razgranatim grebenima i kožicom klobuka sa ogromnim, jednosegmentnim, batinastim dermatocistidama. Po izgledu je nasličnija vrsta iz podsekcije Urentes, vinskoljubičasta krasnica (Russula vinosopurpurea), koja je lako prepoznatljiva po sporama s izoliranim bodljama i vrlo dugim, valjkastim, višesegmentnim dermatocistidama, dok su makroskopski kriteriji za razlikovanje prilično nejasni, poput svjetlije otrusine, djelomično smeđe boje i određene sklonosti prema bukvi. Crnikina krasnica (Russula quercilicis) se može pojaviti sa sličnim vinskicrvenim klobukom, ali je prepoznatljiva po rastu isključivo ispod hrasta crnike (Quercus ilex), dosta proširenom stručku na vrhu, mesu koje ne posivi zbog ovlaživanja, gotovo negativnoj reakciji s gvajakovom tinkturom, slabom i naknadnom mirisu na cedrovinu i svjetlijoj, te žutoj otrusini (IVc). Po mesu koje posivi zbog ovlaživanja slična je Nuragijska krasnica (Russula nuragica), koja je malih dimenzija, s dosta razmaknutim listićima, bez narančastog odsjaja, svijetložutom otrusinom (IVb) i općenito blagim okusom mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 844. Varljiva krasnica (Russula decipiens (Sing.) Kuhn. & Romagn.); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 690. str., Russula decipiens (Singer) Svrček

Russula decolorans - created on August 2014 in Huuhanvuoret, Finland by Joona Saraste

BLIJEDA KRASNICA

Russula decolorans (Fr.) Fr.

Etimologija: decolorans (lat.) = promjenljive boje. Po promjeni boje mesa prema sivoj boji.

Engleski naziv: Copper Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je poluloptast, kasnije se raširi i malo ulegne na sredini, kožica se lako guli sve do sredine, žuto-narančast do narančasto-crven, ponekad dosta izblijedi pa je crveno-smeđ, rub je gladak i nepravilan, ponekad je podijeljen na režnjeve.

Stručak: 5-13 cm visok i 1-3.5 cm čvrst, prvo je pun, kasnije je spužvast, manje je ili više zadebljan na bazi, uzdužno je brazdast, bijel, na pritisak ili na ozlijeđenom mjestu najprije pocrveni, kasnije posivi.

Listići: Osrednje su gusti, tanki, prirasli, bjelkasti, kremasti do svijetlooker, oštrica je žuta, na ozlijeđenom mjestu najprije pocrvene, kasnije posive.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bodljama visokim do 1.5 µm, često povezanim spojnim linijama, 9-14 x 8-11 µm; otrusina je krem do krem-žuta.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu prvo pocrveni, kasnije posivi; miris nije izražen, a okus je malo ljutkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u crnogoričnim šumama i obalnim pješčanim nanosima, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, jelom, smrekom i crnom mirtom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Spada u skupinu krasnica kojima meso posivi ili pocrni, a slične boje je močvarna krasnica (Russula paludosa), koja raste na istom staništu, ali joj meso na prerezu ne posivi. Stručak i listići kod vinskicrvene krasnice (Russula vinosa) i sjajnožute krasnice (Russula claroflava) također posive, ali im je klobuk vinskicrven, odnosno žut.

MODROLISNA KRASNICA

Russula delica Fr.

Engleski naziv: Milk White Brittlegill

Klobuk: 5-18.5 cm širok, dosta je nepravilan, prvo je konveksan, na kraju je ekscentrično i duboko pupčast, ljevkast, nepravilan, ponekad je valovit ili režnjast, suh, kožica je polusraštena, vrlo malo ili nimalo se ne guli, bijel, bjelkast (često prljav jer je prekriven ostacima zemlje ili lišća), ubrzo je oker-smećkast, zatim postaje hrđastosmeđ, ubrzo je upadljivo sitno hrapav ili mjestimično pjegav, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je iskrivljen, nije narebran.

Stručak: 2.5-4.8 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, debeo, uglavnom je pun, čvrst, srž je samo na kraju malo omekšana i crvena, vrlo je kratak i zdepast, raširen je na vrhu, valjkast, ponekad je malo zadebljan pri dnu, površina je gotovo glatka ili fino valovita, žućkasto-smeđ, bijel, zatim postaje hrđastosmeđ, rijetko je sa sivo-smeđim pojasom na vrhu.

Listići: Gusti, na rubu ih je manje od 10/cm, široki su 6-9 mm, prilično su debeli, pomiješani su s lamelulama, u starosti su malo razmaknuti, rijetko su račvasti, lomljivi, kratko se spuštaju po stručku, na bazi su poprečno spojeni žilicama, u mladosti su ponekad orošeni vodenastim kapljicama, bijeli, s laganim su plavkastim odsjajem, osobito prema stručku.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, s izoliranim su s tupim bodljama visokim 0.8-1 µm, djelomično povezanim grebenima i lancima, 8.5-11.2 x 7-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 46-70 x 10.5-14 μm, cheilocistide su valjkaste ili vretenaste, s vršnim produžetkom, 78-150 x 9-13 μm, kožica klobuka sastoji se od valjkastih dlačica, koje su ponekad glavičaste na vrhu, široke 2.5-4 μm, mogu biti proširene do 6-8 μm, te sa tupim  valjkastim dermatocistidama, širokim 3-4 μm (cromushrooms: (6.8) 7.3 - 9.1 (10.4) × (5.4) 6.2 - 7.7 (8.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 8.2 × 7 µm, Qav = 1.2); otrusina je bjelkasta do krem (oko Ib).

Meso: Debelo, tvrdo, lomljivo, zrnasto, bijelo, ne mijenja boju; miris je jak i neugodan na ribu ili voće, a okus je malo ljutkast u listićima, a često i u stručku.

Kemijske reakcije: Meso i površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postanu svijetloružičasti, a reakcija sa gvajakolom je jaka i brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom ili borom, osobito na vapnenastom ili neutralnom tlu, često je ukopana u tlu. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, jer ima dosta tvrdo meso koje nije baš najboljeg mirisa i okusa. Bijele su krasnice dosta nekvalitetne jestive gljive.

Napomena: U usporedbi sa sličnim vrstama, prepoznatljiva je po velikim dimenzijama i prilično zdepastom izgledu, nepravilnijem i asimetričnijem klobuku, relativno širokim i široko razmaknutim listićima, vrlo svijetloj otrusini (Ib-IIa) i umjereno ljutom okusu. Mikroskopski su značajne velike, slabo dekorirane spore, uglavnom s grebenima i lancima. Klobuk se razvije već u zemlji i tek kasnije probija tlo koje poslije ostane na klobuku, isto kao i kod baršunaste mliječnice (Lactifluus vellereus). Ova krasnica dosta sliči mliječnicama iz skupine u kojoj je tipična vrsta paprena mliječnica (Lactifluus piperatus), koja se razlikuje po izlučivanju mlijeka i jako ljutom okusu. Zelenkasta krasnica (Russula chloroides) ima gušće listiće, listiće ili vrh stručka sa zekenkastim nijansama i spore s bodljama visokim do 1.5 µm. Druge, rjeđe ljevkaste krasnice imaju tamniju otrusinu. Lažna modrolisna krasnica (Russula pallidospora) je lako prepoznatljiva po osvježavajućem, gorkom okusu mesa, nikada nije trpak, oker listićima sa narančastim odsjajem i tamnokrem otrusini (IId).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 846. Modrolisna krasnica (Russula delica Fries), Sinonim: Lactarius exsuccus Otto; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 188. str., Russula delica Fries var. delica Fries 1838

Russula densifolia - created on August 2021 in St. Corona am Wechsel, Austria by Christian Apschner

GUSTOLISTIĆAVA KRASNICA

Russula densifolia Secr. ex Gillet

Etimologija: densi (lat.) = gusto + folium (lat.) = list, listić. Po gustim listićima.

Engleski naziv: Crowded Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se nešto otvori i ulegne na sredini, ljevkast, više je ili manje režnjast, nepravilan, gladak, vlažan, ubrzo je suh i bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera ili malo više, krem-smećkast, smećkast do žućkasto-oker, može biti s maslinastim nijansama, osnova je bjelkasta do krem, mjestimično je sa hrđastosmeđim mrljama, polako crni, ali rub dugo ostaje bjelkast, površina je barem djelomično naborana, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna ili izvrne prema gore, valovit, nikad nije narebran.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1-2.8 cm debeo, valjkast ili malo zadebljan na dnu, malo je proširen na vrhu, ostali dio je blago naboran, bijel, postupno postaje smeđ, crvenkasto-smeđ, kasnije je sivo-crn.

Listići: Vrlo su gusti, 12-14/cm na rubu klobuka, s prisutnim su lamelulama, dosta su pravilni, vrlo su uski i tanki, zakrivljeni, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, relativno su lomljivi, krem-žućkasti, kasnije su sa hrđavosmeđim mrljama, na dodir polako postaju sivkasto-smeđi, a zatim crni.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim, stožastim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični do putpuni mrežasti uzorak, 6.5-8.2 x 5.6-7 µm, Q = 1.18-1.3, Qav = 1.25, bazidije su 4-sporne, uske, batinaste, 32-50 x 7-9 µm, cheilocistide su valjkaste, sa više segmenata sa suženjima, 50-100 x 5-7 µm, kožica klobuka se sastoji od velikih dlačica, formiranih od više ili manje zadebljanih članka, s zadebljanjima koja mogu doseći do 18 μm, dermatocistide nisu rijetke, široke su 4-6 μm, vršno su sa račvastim produžecima, sferocistide blizu ruba klobuka široke su preko 7.5 µm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo, sivkasto, na prerezu polako pocrveni, kasnije pocrni; miris je karakteristično voćno-kiseli, a okus je slatkast, malo ljutkast u listićima, ali naknadan i prolazan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane ružičasto pa zeleno, sa gvajakolom brzo i intenziv plavo, zeleno-plavo do crno-plavo, stručak sa anilinom narančasto-ružičast, sa fenolom smeđ do tamno narančasto-crven, a sa formolom narančast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, uglavnom bukvom, borom ili smrekom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), na kiselom tlu i manje ili više pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je među vrstama iz sekcije Compactae po maloj ili srednjoj veličini, klobuku koji se brzo suši, krem-smeckastoj nijansi, nikada nije crvenkasto-smeđ kao kod ljutolisne krasnice (Russula acrifolia), vrlo gustim, kremastim listićima, praktički slatkastom okusu i mesu koje na prerezu postaje izraženo ružičasto-crveno prije nego što pocrni. Najvažnija mikroskopska karakteristika je što se kožica klobuka sastoji od rijetkih dermatocistida s račvastim vrhom i velikim dlačicama sa zadebljanim bazalnim elementima i nejasno šiljastim završnim segmentom, koje Romagnesi uspoređuje s dlačicama kod određenih vrsta iz podsekcije Griseinae. Među srodnim vrstama slične su ljutolisna krasnica, koja je nešto većih dimenzija, klobuk je izraženo sluzav i pretežno crvenkasto-smeđ, listići su nešto rjeđi, a okus je jako ljut, najgušća krasnica (Russula densissima), koja na prerezu izravno pocrni bez crvenjenja (ili samo malo pocrveni) i koja ima čistije bijele listiće, Russula fuliginosa, koja općenito nešto većih dimenzija, kožica klobuka je vlažna i sjajna, listići su bjelkasti, okus je nešto ljući i raste ispod hrastova, te pepeljasta krasnica (Russula atramentosa), koja ima suhi ili čak baršunasti klobuk, a meso na prerezu izravno i brže pocrni, kao i površinski dijelovi trljanjem.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 853. Gustolistićava krasnica (Russula densifolia Secr. (ss. Romagn.)); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 164. str., Russula densifolia Secretan ex Gillet

Russula densissima - created on September 2024 in Videløkke Dam, Denmark by Kirsten Bjørnsson

NAJGUŠĆA KRASNICA

Russula densissima Romagn.

Etimologija: densus (lat.) = gust, zbijen, čvrst, a densissima je augmentativ i znači najgušći. Po gustim listićima.

Klobuk: 3-8 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se raširi i udubi na sredini, površina je glatka, rijetko je pomalo naborana, po vlažnom je vremenu ljepljiv, prilično je sjajan, bijelo-žućkast, žućkasto-smeđ do tamnosmeđ, često je s maslinasto-smeđim mrljama, trljanjem pocrni, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-3 cm visok i 0.5-1.6 cm debeo, valjkast ili je blago sužen prema gore, pun, gladak, bijel, u starosti posmeđi ili pocrni, trljanjem pocrni.

Listići: Vrlo su gusti, uski do vrlo uski, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama različite dužine, rijetko su račvasti, bijeli, bjelkasti do kremasti, na pritisak pocrnu, oštrica je iste boje ili ponekad crna.

Spore: Široko su eliptične, s niskim, vrlo gustim, izoliranm bradavicama visokim 0.1-0.5 μm, dobro povezanim kratkim, tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 6.5-7.5 x 5-6 μm, Q = 1.18-1.28, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 41-55 x 8-11 μm, cheilocistide su šiljaste do usko vretenaste, sužavaju se prema vrhu ili su s jednim ili dvostrukim suženjem ili dodatkom, tankih stijenki, ponekad su ispunjene smeđim pigmentom, 37-80 x 5-10 μm, pleurocistide su sličnog oblika kao cheilocistide, 38-75 x 7-14 μm, pileocistide blizu ruba klobuka su raspršene, jednostanične, valjkaste do šiljaste, sužavaju se prema vrhu ili su s malim suženjem ili s 1-2 ekscentrična dodatka, 35-168 x 5.8-8 μm, pileocistide blizu središta klobuka su raspršene, sličnog oblika i sadržaja, na vrhu su ponekad s dvostrukim suženjem ili jednim dvostrukim ekscentričnim dodacima, 30-88 x 4-9 μm, sferocistide kožice klobuka blizu ruba su široke manje od 7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, oko 6 mm debelo na sredini klobuka, bijelo, na prerezu posivi pa zatim pocrni, ne pocrveni; miris nije izražen, a okus je blag, u listićima je ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom odmah posta tamnoplavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s hrastom ili bukvom, rjeđe sa smrekom, voli toplija staništa, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa.

Napomena: Slična je antracitna krasnica (Russula anthracina), koja ima slabije mrežasto povezane bradavice na sporama.

Russula depallens - created on September 2024 in Esbønderup Kohave, Denmark by Ella Buck

IZBIJELJENA KRASNICA

Russula depallens (Pers.) Fr.

Etimologija: depallere (lat.) = izblijedjeti, izgubiti boju. Po izblijedjeloj boji klobuka.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat, uglavnom je sjaja, po vlažnom je vremenu mazav, kožica se guli do 1/4 promjera, svijetloružičast, sivkasto-ljubičast, maslinasto-narančast do tamnosiv, na sredini je tamniji, kada izblijedi može postati žućkast, krem ili bjelkast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, nije narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 0.6-2 cm debeo, valjkast, bijel, po vlažnom vremenu posivi, može biti s crvenom nijansom, obično je jako naboran.

Listići: Gusti, prirasli, račvasti, bjelkasti, ubrzo su sivkasti.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.3 µm, djelomično povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 8-9.5 x 6-7 µm, Q = 1.3-1.4, cheilocistide su brojne, valjkaste, često su sužene na vrhu, pleurocistide su brojne, slične cheilocistidama, pileocistide su batinaste, s 0-3 segmenta; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Mekano, lomljivo, bjelkasto, u starosti je lagano sivkasto; miris je ugodan, a okus je umjereno ljut, izrazito u listićima u mladosti, ali ljutina ubrzo nestane.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane oker-ružičasto do crvenkasto-sivo, sa gvajakolom maslinastozeleno, sa fenolom (karbolnom kiselinom) ružičasto, s KOH-om na klobuku svijetlosmeđe, crveno do svijetlo crvenkasto-smeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u bjelogoričnim šumama i na otvorenim područjima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično brezom, hrastom, bukvom ili grabom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Dijeli stanište, boju otrusine i okus mesa sa šarolikom krasnicom (Russula versicolor), koja je obično manjih dimenzija, ima žućkasti stručak i manje guste listiće. Slična je i izblijedjela krasnica (Russula exalbicans), koja ima žućkastu do oker otrusinu i nema naboran stručak.

Russula dryadicola - created on August 2021, in Villar-Saint-Pancrace, France by Guinberteau Jacques

DRIJASOVA KRASNICA

Russula dryadicola R.Fellner & Landa

Etimologija: Dryas (lat.) = fresinica, osinica, rod biljaka iz porodice ruža (Rosaceae), među kojima je najpoznatiji osmerolatični drijas (Dryas octopetala), biljka koja raste u alpskom i arktičkom području + -cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi uz. Po staništu.

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je konveksno-izravnat, pomalo je valovit, gladak, kožica se može guliti, lagano je mazav, žućkast, narančasto-smeđ do crvenkasto smeđ, rub je s ružičastom nijansom, kasnije uglavnom blijedi do žuto-oker boje, mjestimično je hrđastosmeđ, rub je gladak, kasnije je slabo narebran.

Stručak: Oko 3 cm visok i 1.5 cm debeo, valjkast, blago je zakrivljen, pun, bijel, kasnije na bazi postaje hrđastosmeđ, slabo je pahuljast.

Listići: Gusti, široki su 4-5 mm, tanki, prirasli, račvasti, lomljivi, oker do žućkasti, sazrijevanjem postupno žute, oštrica je iste boje.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, prekrivene su sa izoliranim bradavicama ili tupim bodljama visokim 0.9-1.3 µm, bez spojnih su linija, 8.5-11.5 x 7.5-10 µm, Me = 9.5 x 8.2, Qav = 1.16, bazidije su 4-sporne, ponekad su 2-sporne, 50-62 x 10.5-18 μm, cheilocistide su 75-130 x 9.5-16.5 μm, kožica klobuka je sa pileocistidama koje su slabo batinaste, sa segmentima, 50-125 x 4.5-8 μm, dlačice su sužene na vrhu, tupe, široke 3-7.5 μm; otrusina je žuta.

Meso: Debelo, čvrsto, slabo je lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je prljavo smeđe, na oštećenim dijelovima postaje žuto-oker; miris je slab na voće, a okus je isprva blag, ubrzo je malo ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, sa alfanaftolom ljubičasto do crno, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično na višim planinskim predjelima u simbiozi sa brezom (Salix reticulata) i u blizini osmerolatičnog drijasa.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Raste u zajednici s Dryasom na višim nadmorskim visinama. Nastanak ove vrste pratila su dosta različita tumačenja raznih autora pa su potrebna daljnja istraživanja kako bi se razjasnile sve dvojbe.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 706. str., Russula dryadicola Singer → Fellner & Landa

PAPRENA KRASNICA (BLJUVARA)

Russula emetica (Schaeff.) Pers.

Etimologija: emetikos (gr.) = koji povraća. Po efektu koji izaziva trovanje.

Engleski naziv: Sickener

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije se spljošti i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, gladak, mazav i sjajan, prekrasne je svijetle i zasićene crvene do krvavocrvene boje, ponekad je s crnkastim primjesama na sredini ili oštro ograničenim bjelkastim zonama, rijetko je čitav bjelkast, rub je gladak, pravilan ili malo valovit, u starosti je slabo i kratko narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-2 cm debeo, blago je batinast u mladosti, kasnije je valjkast, nije raširen na vrhu, ponekad je čak malo sužen, pun, srž je ubrzo mekana i spužvasta, bijel, bez crvenih je nijansi, u određenim je uvjetima mjestimično žuto-smeđ, ostatak je fino crtast i malo svilenkast.

Listići: Relativno su gusti, široki su 6-9 mm, tanki, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, bijeli, ponekad su bjelkasti, s vrlo su jasnim krem-žutim odsjajem, ali ne uvijek, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Široko su eliptične, sa tupim, stožastim bradavicama oko 1.2 x 0.9 µm, povezanim tankim spojnim linijama i s nekoliko grebena koji tvore mrežasti uzorak, izraženo su amiloidne, 8.8-10.5 x 7.4-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 42-60 x 11-14 μm, sa sterigmama dugim 8 μm, cistide su brojne, vretenaste, tupe, sužene ili sa papilom na vrhu, 60-80 x (8) 11-16 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, malo vijugavih ili čvornatih, vitkih, s lokalnim zadebljanjima do 4 μm, te valjkastih dermatocistida, djelomično su gotovo batinaste, višesegmentne, široke 6-10 μm; otrusina je bjelkasta (Ib).

Meso: Umjereno je debelo, lomljivo, u starosti je vodenasto, bijelo, truljenjem lagano žuti; neprimjetno ili slabo miriše na voće, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s anilinom polagano postanu svijetlo limunastožuti, meso u stručku u dodiru sa sulfavanilinom postane tamnoplavo, a rekacija sa gvajakovom tinkturom je vrlo slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u manjim skupinama, u planinskim, močvarnim crnogoričnim šumama, šumskim putevima i tresetištima, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom ili jelom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum) ili drugim vrstama mahovine.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Među ljutim vrstama s crvenim klobukom i više ili manje bijelim listićima i stručkom, opisana se vrsta može zamijeniti s brojnim sličnim vrstama, kao što su Maireijeva krasnica (Russula nobilis), planinska bljuvara (Russula nana), posivjela krasnica (Russula grisescens), brezova paprena krasnica (Russula betularum) i crvenocrna krasnica (Russula rhodomelanea), ne isključujući moguće crvene vrste iz linije Atropurpurea. Kod determinacije najviše obratiti pozornost na stanište, odnosno simbiozu sa crnogoričnim drvećem. I u našoj je literaturi bilo određenih konfuznih navoda oko staništa paprene krasnice pa tako Romano Božac u Enciklopediji gljiva, 2. svezak (1008.) navodi da raste u šumama, što sugerira da raste u svim tipovima šuma, a ne samo u crnogoričnim šumama. Ta pogreška vjerojatno vuče korijene još od Bruna Cetta koji u I funghi dal vero (1976.) navodi da raste u bjelogoričnim šumama, a na istoj stranici u napomeni navodi da tipična vrsta raste najčešće ispod bukve, kao i Bona (1988.), koji navodi da raste ispod bukve. Od ostalih karakteristika korisnih za njezinu determinaciju su relativno male dimenzije unutar linije, zvonoliki klobuk u mladosti, listići sa slabom žućkastom nijansom, jedva uočljiva promjena boje mesa u starosti i vrlo slaba reakcija s gvajakovom tinkturom. Na sličnom staništu rastu posivjela krasnica (Russula grisescens), koja je gotovo upola manjih dimenzija, meso joj posivi od vlage, a spore su mnogo manje i sa nižom dekoracijom, hrenova krasnica (Russula aquosa), koja ima crveni klobuk s ljubičastom ili smeđom nijansom, okus joj je jedva primjetno ljutkast, a reakcija s gvajakovom tinkturom je spora, ali pozitivna, te planinska bljuvara, koja se razlikuje po malim dimezijama, zdepastom izgledu, dobro razmaknutim listićima i mesu koje blago posivi. Maireijeva krasnica često raste u hladnim bjelogoričnim šumama, osobito ispod bukve, ima općenito čvršći klobuk, u dodiru sa gvajakovom tinkturom poplavi, a listići su sa sivkastim odsjajem, što je karakteristična značajka, ali nije uvije prisutna, brezova paprena krasnica, koja je manja i krhkija vrsta, raste po močvarnim staništima ispod breze ili nekad ispod smreke, nježne ružičaste ili ljubičaste nijanse klobuka ponekad potpuno izblijede, a oštrica listića je fino nazubljena, te gorska paprena krasnica (Russula silvestris), koja raste na relativno suhim, vapnenastim tlima, preferirajući tepihe mahovine Polytrichum i Leucobryum u podnožju hrasta, kestena ili bora, nešto je manjih dimenzija i slabije mesnata, pigment klobuka je nešto manje zasićen ili djelomično ispran, a spore su nešto manje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 831. Paprena krasnica (bljuvara) (Russula emetica Fries); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 554. str., Russula emetica (Schaeffer : Fr.) Persoon

Russula emeticicolor - created on July 2011 in Thorskov, Marselisborg, Denmark by Flemming V. Larsen

OTROVNOCRVENA KRASNICA

Russula emeticicolor Jul.Schäff.

Etimologija: emetere (lat.) = povraćati + color (lat.) = boja. Po sličnosti sa bojom paprene krasnice (Russula emetica).

Klobuk: 3-5 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu ljepljiv i svilenkasto sjajan, kožica se guli do 1/2 promjera, ujednačeno je cinobercrven, bakrenocrven, krvavocrven do mesnatocrven, sredina je obično tamnija, s karmincrvenim vlakancima ili žuto-smeđim mrljama i manje ili više zrnasta (potrebno je ručno povećalo), kožica je prekrivena gustim i bjelkastim ljuskicama zbog širokih i jako dlakavih hifa, rub je brazdast do narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, pun, kasnije je spužvast i komorasto-šupalj, bijel, s manje ili više izraženom ružičastom ili crvenkastom nijansom pri dnu, na ozlijeđenim je mjestima sivkast ili smeđ.

Listići: Gusti, prirasli, bijeli, kasnije su krem, lomljivi i prilično razmaknuti, prilično su široki, snažno su zaobljeni sprijeda i straga.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, s 0.5-1 µm visokim, izoliranim bodljama, rijetko povezanim malim grebenima koje tvore gotovo mrežasti uzorak, amiloidne, 6-8.5 x 6-7 µm, bazidije su 4-sporne, 30-50 x 8-11 µm, cheilocistide su vretenaste, 35-55 x 8-10 µm, pleurocistide su 30-55 x 8-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je čvrsto, lomljivo, bijelo, u starosti je lagano oker do hrđastosmeđe; miris nije izražen ili je ugodan, a okus je blago trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, grabom ili hrastom, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slične su sitna krasnica (Russula minutula), koja je blagog okusa mesa, a u dodiru sa sulfovanilinom pocrveni, lilasta krasnica (Russula lilacea), koja ima manje ili više sivo-ružičasti klobuk, te ružičastonarančasta krasnica (Russula roseoaurantia), koja ima manje ili više krem klobuk s ružičastim nijansama.

Russula exalbicans - created in Germany by Th. Kuhnigk

IZBLIJEDJELA KRASNICA

Russula exalbicans (Pers.) Melzer & Zvára

Etimologija: ex-albesco (lat.) = blijediti, izblijediti. Po svijetloj boji.

Engleski naziv: Bleached Brittlegill

Klobuk: 3-11 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i pupčasto ulegnut na sredini, više je ili manje valovit, nepravilan, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, vlažan i sjajan, pomalo je svilenkast na izlijedjelim dijelovima, zatim je suh i bez sjaja, rijetko je lijepe ružičasto-crvene boje poput crveno-bijele krasnice (Russula rubroalba) ili netaknute krasnice (Russula persicina), češće je malo mramorirane ili ujednačene vinski crveno-ružičaste boje kao kod varljive krasnice (Russula decipiens), također je sa primjesama zelene na sredini ili oker-narančast s ružičastim rubom, međutim izraženo mijenja boju, sa kremasto-sivkastim ili oker-sivim varijantama, ravnomjerno izblijedi ili je s preostalim tragovima ružičaste, rub je tanak, dosta je vremena podvijen, kasnije je izravnat i kratko narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1.6-2.5 cm debeo, uglavnom je valjkast, blago je ili nimalo proširen na vrhu, pun, srž je kasnije grudvasta, naboran, bijel, na dnu je žuto-smeđ nakon duljeg upijanja vode, preostali dio posivi proporcionalno stupnju hidratacije, može biti sa ružičastom nijansom na jednom dijelu.

Listići: Prilično su gusti, tanki, izmiješani su s brojnim, različito dugim lamelulama, različito su spojeni sa stručkom, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, ali ponekad su zaokruženi uz stručak i gotovo slobodni, rijetko su račvasti, lomljivi, bijeli, kasnije su krem, na kraju su sa sivkastim odsjajem.

Spore: Eliptične, sa bradavicama visokim oko 0.4-0.75 µm, prilično spojenih malim grebenima koji su povezani u jedva uočljivi mrežasti uzorak, amiloidne, 7-9.6 x 5.4-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-52 x 9-12.5 μm, cheilocistide su brojne, batinaste ili vretenaste, neke su vrlo duge i utonule u srednji sloj listića, široke 7-13 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od vrlo tupih ili blago zadebljanih dlačica, širokih 3.5-4.6 μm, te dugih, valjkastih, jednosegmentnih dermatocistida, širokih 4.5-9 μm, bez inkrustacija; otrusina je svijetlooker do oker (IIIa-b).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo, kasnije izraženo posivi zbog upijanja vode, lagano požuti u bazi i srži stručka; miriše lagano na voće, a okus je malo ljutkast, ponekad je prilično blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-sivo, reakcija s gvajakovom tinkturom je slaba, a sa formalinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima, vrtovima, uz ulice i u bjelogoričnim šumarcima, na manje ili više travnatim i sunčanim područjima, u simbiozi s brezom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Vrsta je koja tipično raste uz breze, osobito, ako ne i isključivo na vapnenastom tlu. Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, listićima koji se često blago spuštaju po stručku, oker otrusini, kompaktnoj jezgri stručka koja dobro posivi zbog upijanja vode, slabom ili neizraženom mirisu, okusu koji se kreće od izrazito ljutog do potpuno blagog, te srednje velikim, izduženim sporama s jedva uočljivim mrežastim uzorkom i dugim, valjkastim dermatocistidama, koje su rijetko sa segmentom. Sposobnost blijeđenja, označena epitetom exalbicans, prilično je izražena kod ove vrste iz podsekcije Sardoninae, koja često ima kremasto-sivkasti klobuk sa svijetloružičastim rubom. Međutim, nijanse su ponekad intenzivnije i ujednačenije crvene, vinskicrvene boje ili je s maslinastim mrljama na sredini. Po makroskopskim i mikroskopskim karakteristikama najsličnija je netaknuta krasnica, osobito kada je opisana vrsta s crvenijim klobukom nego inače ili u slučaju vrlo čestih izblijedjelih formi, čija bi fizionomija mogla opravdati zamjenu s varijetetom netaknute krasnice Russula persicina var. intactior, koja je s mesom koje možda malo manje posivi i koje je samo krem ​​boje. Također su slične graciozna krasnica (Russula gracillima), koja često raste ispod breza na više ili manje tresetnom i vlažnom tlu, a prepoznatljiva je po maloj veličini i lomljivosti, nepromjenjivom mesu, blagom ili jedva primjetnom ljutkastom okusu i svijetlokrem otrusini, te krvava krasnica (Russula sanguinea), koja može rasti u miješanim šumama breze i bora i koja je gotovo ista sa svojim izblijedjelim formama, kod kojih se s nestankom krvavocrvenog pigmenta izgubi glavna karakteristika vrste, međutim listići su nešto svjetliji, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je izraženija, meso rijetko posivi, a spore su sa izoliranim bradavicama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 825. Izblijedjela krasnica (Russula pulchella Borszcow), Sinonim: Russula exalbicans (Pers.) Melz. & Zv.;  Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 651. str., Russula exalbicans (Persoon) Melzer & Zvara

Russula faginea - created on July 2021 in Vejlø Skov, Denmark by Thomas Kehlet

BUKOVA KRASNICA

Russula faginea Romagn.

Etimologija: fagus (lat.) = bukva + -ea (lat.) = povezana s bukvom ili se može pronaći u bukovim šumama. Po staništu.

Klobuk: 5-13 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, kasnije je nepravilno raširen, valovit, često je režnjast, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, suh i bez sjaja, lagano je baršunast, ponekad je djelomično sjajan, ponekad je pojasast i podsjeća na maslinastu krasnicu (Russula olivacea), vrlo je promjenjive boje, od ružičasto-ljubičaste, crveno-smeđe do vinskicrvene, može izblijediti do žuto-zelene, oker-smeđe, izrazito ružičaste, ružičasto-narančaste ili ružičasto-crvene boje, djelomično i smeđe, zelenkasto-oker, također može biti s narančasto-smeđim, žućkasto-smeđim ili maslinasto-oker pjegama, rub je dugo vremena podvijen, gladak, u normalnim uvjetima nije narebran.

Stručak: 6-10 cm visok i 2-4 cm debeo, valjkast ili batinast, blago je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije grudvasta i djelomično šuplja, pahuljast, najprije je bijel, kasnije je hrđastosmeđ na dnu, rijetko je s ružičastom nijansom na jednom dijelu, trljanjem potamni, površina može biti sa malim, razloženim oker-smeđim ljuskicama koje se ističu na bijeloj pozadini.

Listići: Gusti, bez lamelula, na kraju su trbušasti, široki su 6-14 mm, prilično su debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, ponekad su račvasti, lomljivi, bjelkasti, žućkasti, u zrelosti su oker, na kraju je oštrica hrđastosmeđa, zatim čitava površina, a ranije i intenzivnije na ozlijeđenim mjestima.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim 0.8-1 µm, donekle skupljenim ili slabo povezanim spojnim linijama, koje su malo ili nimalo razgranate, amiloidne, 8-11.2 x 6.8-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 8-12.5 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, često su s vršnim produžetkom, približno su iste širine, kožica klobuka sastoji se od glomaznih i polimorfnih dlačica, najtanje su fleksibilne i dugo stanjene, ostale su uočljivo zadebljane i s kratkim člancima, širokim 10-14 μm, te jednosegmentnih dermatocistida, dosta neupadljivim zbog homogenog sadržaja, male refraktivnosti i male veličine, širokim 4-6 μm; otrusina je tamnooker do svijetložuta (IIIc-IVa), na pola puta između crvene krasnice (Russula rubra) i cedrove krasnice (Russula badia).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu ili trljanjem vanjske površine posmeđi; miriše tipično na trimetilamin ili haringe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Stručak u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) pozeleni, a sa anilinom pocrveni, kao i kod ostalih vrsta iz podsekcije.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama simbiozi samo s bukvom, na različitim vrstama tla.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu uglavnom su blagog okusa i stoga jestive, a miris na ribu nestaje tijekom pripreme jela.

Napomena: Tipična forma opisane vrste lako je prepoznatljiva po karakterističnom staništu u sjenovitim bukovim šumama u društvu s Faustovom krasnicim (Russula faustiana), maslinastom krasnicom i Romellijevom krasnicom (Russula romellii), velikim dimenzijama i mesnatosti, suhom, gotovo baršunastom ili blago pojasastom pokrovu klobuka, kao kod vrsta iz podsekcije Olivaceinae, vinskicrvenom do narančasto-smeđem klobuku, više ili manje prošaranom žutim ili maslinastozelenim tonovima, relativno tamnoj otrusini, koja graniči s oker i žutom, blagom okusu, mirisu na haringe u starosti i pozitivnim reakcijama s kemijskim reagensima. Stručak može biti sa slabom ružičastom nijansom. Često je i sa sitnim smeđim ljuskama na stručku, koje nastaju fragmentacijom i istodobnim smeđenjem kore stručka. Ova je karakteristika ovisna o ekološkim uvjetima, osobito brzim izmjenama kiše i vjetra. Može se zamijeniti s različitim vrstama koje rastu ispod bukve, koje su mesnate, sa žućkastim listićima, blagim okusom, kožicom klobuka uglavnom bez sjaja i crveno-ljubičastom bojom. To uključuje kratkonogu krasnicu (Russula curtipes), maslinastu krasnicu i vrlo rijetku Russula pseudoromellii. Razlikovanje je uvijek lako, prvenstveno zahvaljujući smeđenju, mirisu i reakciji površine stručka s FeSO4, koja kod ove, kao i kod drugih vrsta iz podsekcije Xerampelinae, nepogrešivo pozeleni. Kemijski test daje bolje rezultate kod zrelih primjeraka, dok mladi primjerci prvo postanu prolazno svijetlo ružičasto-narančasti. Pašnjačka krasnica (Russula pascua) je minijaturna dvojnica, ograničena na visoke planinske pašnjake. Otrusina je općenito oker, ali može biti i žuta. Malo je vjerojatno da opisana vrsta raste isključivo ispod bukve, jer neki izvori navode i grab, a neki su uzorci pronađeni i ispod drugog bjelogoričnog drveća, kao što su zimzeleni mediteranski hrastovi.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 896 str. Russula faginea Romagn.

BRAŠNJAVONOGA KRASNICA

Russula farinipes Romell

Etimologija: farina (lat.) = brašno + pes (lat.) = noga. Po dekoraciji stručka.

Engleski naziv: Floury Brittlegill

Klobuk: 3.5-8.7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i jasno ulegnut na sredini, pupčast, nepravilan ili režnjast, valovit i vijugav, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, po suhom je vremenu sitno ljuskav do bradavičav, hrapav, kožica je prirasla i teško se guli, ujednačene je oker boje, često je sa smećkastim mrljama u starosti, rub je u mladosti podvijen, kasnije je izravnat, zakrivljen, manje je ili više narebran.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-3 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast, na bazi je više ili manje zašiljen i zakrivljen, nije proširen na vrhu, pun, u starosti je komorasto šupalj, bjelkast, kasnije je okerast, na vrhu je uglavnom sitno pahuljast, u starosti je sa smeđim pjegama, ponekad je odmah na početku žut na bazi, a kasnije je hrđastosmeđ, trljanjem postane oker.

Listići: Dosta su razmaknuti, uski, tanki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, često izgledaju voštano, nisu jako lomljivi, izmiješani su s lamelulama, račvasti, bijeli, zatim su krem, po vlažnom vremenu izlučuju vodenaste kapljice.

Spore: Široko su eliptične, rjeđe su kuglaste, sa niskim, šiljastim, stožastim, izoliranim bradavicama visokim do 0.6 µm, slabo povezanim spojnim linijama, amiloidne, 6.4-8 x 5.8-6.7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 7-11 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, duge i uske, široke su 8-11 μm, caulocistide su s djelomično zlatnožutim sadržajem, kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, širokih 3-5 μm, te brojnih jednosegmentnih dermatocistida, relativno velikih, s trbuhom širokim od 6-11 μm, račvastim, često sa 1-2 suženja prije vršnog produžetka (cromushrooms: (6.2) 6.6 - 7.9 (8.7) × (5) 5.4 - 6.4 (6.8) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 7.2 × 5.9 µm, Qav = 1.2); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Čvrsto, blago je elastično, bijelo, ispod kožice klobuka je žućkasto; miris je ugodan na voće, a okus je vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, reakcija sa gvajakolom i KOH je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, na travnatim površinama u rijetkim bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, uglavnom na vlažnim mjestima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer određeni njemački izvori navode da sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji nakon konzumacije veće količine uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Prepoznatljiva je po srednje maloj veličini, klobuk je prilično ujednačene oker boje, rub je tanak i narebran, listići se spuštaju po stručku, po vlažnom vremenu izlučuju bjelkaste vodenaste kapljice, meso je umjereno elastično, miris je ugodan na voće, a okus je jako ljut. Reakcija mesa na gvajakovu tinkturu je negativna, otrusina je bijela. Prisutnost zlatnožutog pigmenta u caulocistidama može obojiti bazu stručka u oker. Ova vrsta je dobro karakterizirana čak i mikroskopski, zbog svojih malih, fino šiljasto dekriranih spora i ogromnih, vretenastih ili višestruko suženih dermatocistida, po kojima se razlikuje od vrsta iz podsekcije Foetentinae. Slična zaobiđena krasnica (Russula praetervisa) razlikuje se po pretežno oker-smeđem ili sivo-smeđem klobuku, krem otrusini, nedostatku ljutine mesa i neugodnom mirisu na ribu ili gumu. Po mirisu se razlikuje od rebraste krasnice (Russula pectinata), dok se sestrinska krasnica (Russula sororia) i kamember krasnica (Russula amoenolens) prepoznaju prvenstveno po svojim vrlo tamnim bojama, od smeđe do sive. Po bijeloj otrusini i jako ljutom okusu je slična žučna krasnica (Russula fellea), kojoj meso slabo reagira sa gvajakovom tinkturom, klobuk je oker, nešto je većih dimenzija, rub klobuka je gladak i samo blago narebran, a reakcija sa FeSO4 je negativna. Žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca) je prepoznatljiva po glatkom rubu klobuka, koji je malo ili nimalo narebran, odsutnosti mirisa i jedva primjetnom ljutom okusu. Sunčana krasnica (Russula solaris) raste isključivo ispod bukve, a prepoznatljiva je po prekrasnom žutom ili djelomično narančastom klobuku, tankom i lomljivom mesu, otrusini koja je na granici između krem i oker, te neobičnom mirisu.

Russula faustiana - created on August 2006 in Provincia di Pavia, Italy by Federico Calledda

FAUSTOVA KRASNICA

Russula faustiana Romagn.

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 3.5-12 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, nepravilan, često je režnjast, rjeđe je ljevkast, kožica se guli 1/3 do 2/5 promjera, vlažan, ponekad je sa sjajnim područjima, uglavnom nije homogeno obojen, tipično je sivkasto-smeđ, oker-smeđ, svijetlo crvenkasto-smeđ, na sredini je često svjetliji, krem-oker ili je cijela površina te boje, sa hrđastosmeđim mrljama, vrlo je rijetko zelen ili maslinasto-sivo-smeđ, nikad nije sa ljubičastim nijansama, u određenim je uvjetima fino baršunast, rub je gladak, slabo je narebran samo u starosti.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 0.9-2.2 cm debeo, valjkast, malo je proširen na vrhu, pun, kasnije je spužvast u sredini, lagano je naboran, potpuno bijel ili sa mjestimičnim oker-smeđim mrljama.

Listići: Osrednje su gusti, tanki, 6-8/cm na rubu klobuka, široki su 3-6 mm, prirasli, izmiješani su s lamelulama različite dužine, rijetko su račvasti, lomljivi u zrelosti, bjelkasti do krem, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 0.65 µm, slabo povezanim grebenima ili lancima koji tvore djelomični zebrasti uzorak, slabo su amiloidne, 6.4-8 x 5.4-6.2 µm, Q = 1-1.6, N = 120, Me = 7.6 x 6 µm, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 46-63 x 8-11.5 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste ili valjkaste s tupim, glavičastim ili šiljastim vrhom, 50-94 x 8-13 μm, kožica klobuka sastoji se od ogromnih dlačica, širokih 8-15 μm, te uglavnom vrlo kratkim dermatoeistidama, širokim 7-10-12 μm, često su sa sitnim vršnim produžetkom; otrusina je krem (IIb-c).

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu nakon dužeg vremena postane okerasto, na oštećenim mjestima posmeđi; miris nije izražen, a okus je blag, malo je ljutkast u listićima kod mladih primjeraka.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, reakcija sa gvajakolom je pozitivna, ali slaba i spora, a listići sa anilinom malo požute.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po srednjim dimenzijama, s blijedim i tamnim bojama klobuka, tipično je sivkasto-smeđ, oker-smeđ, svijetlo crvenkasto-smeđ na kremastoj osnovi poput račvaste krasnice (Russula subterfurcata). Samo je u iznimnim slučajevima sa maslinasto-sivim nijansama, kao sivozelenkasta krasnica (Russula anatina). Nikada nje sa ružičasto-ljubičastim nijansama. Mikroskopski je slična sivomaslinasta krasnica (Russula pseudoaeruginea), zbog malih grebenastih spora i krupnih dlačica kožice klobuka, ali ona rijetko raste ispod bukve, klobuk je više ili manje s tamnijim zelenim tonovima. Mogu biti slične svjetlije forme jestive krasnice (Russula vesca) i smeđezelene krasnice (Russula heterophylla), koje imaju bijelu otrusinu, potpuno slatkast okus i narančastu reakciju sa FeSO4.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 326. str., Russula faustiana Sarnari

Russula favrei - created on August 2012 in Nilsiä, Tahkovuori, Huutavanholma, Finland by Ville Kälviäinen

FAVREOVA KRASNICA

Russula favrei M.M.Moser

Etimologija: U čast Švicarskom mikologu i ljekarniku Henriju Favreu (1872–1935), koji je bio istaknuti istraživač gljiva, osobito onih u Alpskom području. Bavio se floristikom i taksonomijom gljiva. Po imenu.

Klobuk: 5-10.5 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, kasnije je raširen i uglavnom ulegnut na sredini, više je ili manje režnjast, nepravilan, često neravan s izbočinama na sredini, kožica se lako guli, bez sjaja i baršunasta po suhom vremenu, vlažna i relativno sjajna po vlažnom vremenu, ponekad je pahuljast prema sredini, promjenjive je boje, najčešće je smećkast, ljubičasto-smeđ do tamnosmeđ, u tonovima smeđokože golubače (Russula integra), na sredini može biti crnkast, ponekad je s zelenim nijansama, općenito je malo ružičast barem na rubu, s oker mrljama, može biti maslinasto-oker, potpuno izblijeđen u krem-oker tonovima, izblijedjele zelene ili posebno sivo-zelene boje, s crnkastom sredinom, točno kao kod određenih formi modrikaste krasnice (Russula parazurea) ili pojasast kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea), rub je gladak, kasnije je jasno narebran.

Stručak: 5-10 cm visok i 1.6-2.3 cm debeo, nepravilno je valjkast ili blago zadebljan na bazi, lomljiv, naboran, srž je kasnije mekana i grudvasta, bijel, nakon berbe lagano posmeđi, u svakom slučaju uočljivo i opsežno kao i kod ostalih vrsta iz podsekcije, ponekad je s blijedoružičastom nijansom na donjem dijelu ili po cijeloj površini.

Listići: Relativno su gusti u mladosti, izmiješani su s lamelulama, široki su 8-13 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, zatim su razmaknuti, lomljivi, krem, kasnije su oker, na kraju su smeđi, brže na ozlijeđenim mjestima.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim bradavicama visokim do 1 µm, ponekad povezanim kratkim grebenima, amiloidne, 8.5-11.2 x 6.6-9 µm ili manje,  6.6-9 x 5.5-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 10.5-15 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, često su s vršnim produžetkom, prozirne, 50-100 x 11-16.5 μm, kožica klobuka sastoji se od nepravilno valjkastih, tupih ili valjkasto-batinastih dlačica, širokih 4-7 μm, proširenih u sporadične ampule koje mogu biti široke do 10 μm, te malobrojnih, nepravilno valjkastih ili gotovo vretenastih, 1-2-3-segmentnih dermatocistida, s trbuhom širokim 6-10 μm; otrusina je tamnooker do svijetložuta (IIIc-IVa).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu postane oker, a trljanjem postane oker-smeđe; tipično miriše na trimetilamin ili haringe u starosti, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa gvajakovom tinkturom je pozitivna i prilično brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim vrstama crnogoričnog drveća, uglavnom smrekom, arišem ili borom, na vapnenastom tlu, često na većim nadmorskim visinama, ali podjednako i u nizinskim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu uglavnom su blage i jestive gljive, a miris nestaje tijekom pripreme.

Napomena: Malo je poznata vrsta iz podsekcije Xerampelinae, koja često raste ispod smreke, bora ili ariša. Prepoznatljiva je po staništu, klobuku oker-smeđe do svijetlo crvenkasto-smeđe, te ružičasto-smeđe do više ili manje maslinaste boje, ponekad s vrlo tamnom sredinom, crnkasto-sivom, kožici koja je bez sjaja ili fino baršunasta, tamnooker do svijetložutoj otrusini, stručku s ružičastom nijansom, šiljastim i kratko grebenastim sporama, te višesegmentnim dermatocistidama. Po staništu se razlikuje od slične pašnjačke krasnice (Russula pascua), koja raste na većim nadmorskim visinama. Vrlo je bliska Russula abietum, čiji se raspon boja kreće od crvenkasto-smeđe do vinskicrvene, raste ispod jele ili smreke, otrusina je još tamnija, IVb-c, a kožica klobuka je sa višesegmentnim dermatocistidama. Druge vrste iz podsekcije Xerampelinae sa smeđim klobucima uglavnom rastu u bjelogoričnim šumama.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 883 str., Russula favrei M.M. Moser

Russula fellea - created on October 2022 in Bulle, Switzerland by Nicolas Schwab

ŽUČNA KRASNICA

Russula fellea (Fr.) Fr.

Etimologija: felleus (lat.) = odnosi se na žuč, žučno. Po paprenom okusu.

Engleski naziv: Geranium Brittlegill

Klobuk: 5-11 cm širok, u mladosti je kuglast, zatim je polukuglast, kasnije se raširi i ulegne na sredini, nepravilno je grbav, često je režnjast, ljepljiv i sjajan, zatim je suh i bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera, krem-oker do žućkasto-oker, ponekad je izraženo žuto-smeđ, malo je tamniji na sredini, rub je prvo gladak, kasnije je kratko narebran, u starosti se rascijepa.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 1.4-2.5 cm debeo, valjkast do batinast, osobito u mladosti, proširen i pahuljast na vrhu, najprije je pun, u starosti je šupalj, bijel, bjelkast, kasnije je kremast ili okerast, osobito prema dnu.

Listići: Gusti, široki su 6-8 mm, tanki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, često su malo račvasti, lomljivi, u mladosti su bijeli, bjelkasti, zatim su kremasti, kasnije su oker, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Široko su eliptične, sa stožastim su bradavicama visokim 0.5-0.8 µm, kratko povezanim tankim spojnim linijama koje tvore dobro razvijeni, gusti, ali nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7.8-9.6 x 6-7.2 µm, bazidija su 4-sporne, batinaste, 34-50 x 8-11 μm, cheilocistide su vrlo brojne, čisto su vretenaste, 50-95 x 7-10 μm, kožica klobuka sastoji se od relativno krupnih dlačica, širokih 3-6 μm, nepravilno širokih zbog čvorića ili zadebljanja, te brojnim, valjkastih, višesegmentnih dermatocistida, širokih 6-10 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Isprva je vrlo čvrsto, bijelo, provodnjeno je sivkasto, na prerezu postane žuto-oker; miris je složen, na kompot od voća i na pelargonije, a okus je vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom najprije postane vinskicrveno pa zatim ljubičasto i na kraju purpurno-crno, dok je reakcija sa željeznim sulfatom (FeSO4) i gvajakovom tinkturom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma, u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom ili grabom, vrlo rijetko smrekom ili borom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, jer je okus mesa vrlo ljut.

Napomena: Opisanoj se vrsti pripisuju relativno široke mikorizne sposobnosti, koje bi trebale uključivati različito bjelogorično i crnogorično drveće, uključujući smreku, srebrnu jelu, a prema J. Schaefferu čak i borove. Najčešće se pronađe u šumama bukve, s očitom sklonošću prema hladnijoj i vlažnijoj kontinentalnoj klimi bez obzira na vrstu supstrata. Prepoznatljiva po srednjoj veličini, gotovo ujednačenom oker do oker-smeđem klobuku, kremastim listićima, bijelom stručku, jako ljutom okusu mesa, relativno intenzivnom mirisu na voće i na pelargonije, te negativnoj reakciji sa gvajakovom tinkturom i FeSO4. Najvažnije makroskopske karakteristike za determinaciju su uglavnom stanište, obično ispod bukve, oker boja cijelog plodnog tijela, te organoleptičke i kemijske karakteristike mesa. Slične su žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca), koja ima svijetložuti klobuk, slabije ljut okus, nepostojeći miris i bijeli stručak, sa oker bazom, koji blago posivi zbog vlažnosti, a u dodiru s KOH pocrveni, te brašnjavonoga krasnica (Russula farinipes), koja ima oštar i duboko narebrani rub klobuka, trajno bijele listiće, koje ispuštaju vodenaste kapljice po vlažnom vremenu, te elastičnu i blago vodenastu strukturu.

Russula firmula - created in Finland by Allar Antson

POSTOJANA KRASNICA

Russula firmula Jul.Schäff.

Etimologija: firmus (lat.) = čvrst, jak, stabilan. Po po konzistenciji mesa.

Klobuk: 3-13 cm širok, najprije je kuglast do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, nepravilan ili režnjast, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, gladak i sjajan, zatim je suh i više ili manje bez sjaja, ružičasto-ljubičast ili plavkasto-ljubičast, te vinskicrven, vinski crveno-smeđ kao kod jestive krasnice (Russula vesca), ljubičasto-smeđ u nijansama cedrove krasnice (Russula badia), sredina može izblijediti do oker boje, rub je gladak, kasnije je slabo je narebran.

Stručak: 3-11 cm visok i 1.2-3 cm debeo, tvrd, valjkast, prošiten je na vrhu, pun, srž je u starosti omekšana, bijel, vrlo je rijetko s ružičastom nijansom na donjem dijelu, često je hrđastosmeđ na bazi, trljanjem i starenjem se stvaraju smećkaste mrlje.

Listići: Gusti, široki su 5-8 mm, relativno su tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, mjestimično su račvasti, češće uz stručak, lomljivi, bjelkasti, zatim su žuti, slijedeći su dan sa narančastim odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bodljama visokim oko 1 µm, rijetko povezanim grebenima, amiloidne, 8-10.5 x 6.8-8.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 10-13.5 μm, cheilocistide su vretenaste, s većim su ili manjim vršnim produžetkom, vrlo su brojne, 60-90 x 8-14 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tankih, relativno kratkih dlačica, širokih 2-4 μm, te valjkastih ili vretenastih dermatocistida, višesegmentnih, s trbuhom širokim 4.4-9.5 μm; otrusina je tamnožuta (IVd-e).

Meso: Prilično je čvrsto, barem u mladosti, bijelo, ljubičasto ispod kožice klobuka, kasnije blago požuti; upadljivo miriše na pelargonije, a okus je blag do lagano ljutkast, nešto izraženije u listićima.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od srpnja do listopada, skupno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, jelom ili borom, često uz borovnice (Vaccinium myrtillus).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Raste u planinskim crnogoričnim šumama, obično ispod smreke na vapnenastom tlu i u blizini borovnica. Osim po staništu, prepoznatljiva je po kompaktnosti plodnog tijela, neuobičajenoj za relativno malu veličinu, plavkasto-ljubičastom klobuku, ljutom okusu, mirisu na pelargonije, vrlo tamnoj otrusini (IVe), koja daje vrlo jasan žuto-narančasti odsjaj zrelim listićima i prilično velikim sporama s visokim, izoliranim bodljama, povezanim s nekoliko kratkih grebena. Ističe se prilično velikim dimenzijama, klobukom širokim do 13 cm i bazom stručka sa ružičastom nijansom. Pripada podsekciji Urentes, koju Romagnesi s pravom smatra jednom od najtežih skupina krasnica za determinaciju. Prvo pravilo za raspetljavanje ove zamršene podsekcije je uzimanje u obzir staništa. To nam omogućuje da odvojimo skupinu na vrste koje rastu ispod crnogoričnog drveća, kao što su postojana krasnica (Russula firmula), nevjerna krasnica (Russula adulterina) i Russula urens, te ispod bjelogoričnog drveća, kao što su bakrena krasnica (Russula cuprea), Russula cristata i Russula subcristulata. U ovom slučaju, stanište ispod planinskog crnogoričnog drveća sužava raspon mogućnosti na prve tri vrste, čije razlikovanje na terenu ne bi trebalo biti previše teško, uzimajući u obzir razlike u boji, veličini i čvrstoći mesa. U tom smislu nevjerna krasnica je prepoznatljiva po srednjoj veličini i pretežno ljubičasto-smeđem ili crno-smeđem klobuku, kao kod smeđkože golubače (Russula integra). Slična cedrova krasnica razlikuje se po svijetložutoj otrusini (IVa), prilično tvrdom mesu, naknadnom mirisu na cedrovinu, crveno-ljubičastom do ljubičasto-smeđem klobuku i prilično velikim dimenzijama.

Russula flavispora - created on August 2014 in Maso Postel, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

ŽUTOSPORNA KRASNICA

Russula flavispora Romagn.

Etimologija: flavus (lat.) = žut, zlatnožut + spora (gr.) = spora, sjeme. Po boji otrusine.

Klobuk: 5-10.5 cm, isprva je često kuglast, kasnije je konveksan do raširen i ljevkasto udubljen na sredini, pupčast, režnjast, kožica je suha, samo se kratko guli, isprva je suha i blago baršunasta, kasnije je glatka, u mladosti je gotovo čisto bijel, ubrzo je bjelkast, krem ili oker-smećkast, mjestimično sa sa više ili manje širokim krem-oker mrljama, na kraju je sivkasto-oker, rub je kratko podvijen, ubrzo se izravna, oštar, često je valovit, nije narebran.

Stručak: 3-4 cm visok i 2.5-4 cm debeo, valjkast, robustan, uvijek je kraći od širine klobuka, često je sužen na bazi, kasnije je često ispucan, gladak, bijel, hrđastosmeđ na vrhu, na vrhu može biti sa sivo-zelenkastim pojasom, u starosti ili trljanjem posmeđi.

Listići: Relativno su razmaknuti, 4-6 mm široki, debeli, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, račvasti prema stručku, lomljivi, isprva su bjelkasti, kasnije su krem-oker i na kraju žućkasti, osušeni su tamno narančasto-smeđi.

Spore: Široko eliptične do jajolike, s izoliranim, tupim, stožastim bradavicama, rijetko povezanim kratkim grebenima koji tvore djelomični zebrasti uzorak, slabo su amiloidne, 6.4-8.6 x 5.5-6.8 μm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-62 x 9-11 µm, s brojnim je cheilocistidama, više ili manje su valjkaste do batinaste, sa zrnatim sadržajem, ponekad su zakrivljene, na vrhu su tupe ili završavaju suženim vratom, 70-140 × 6-8 µm, kožica je formirana od vrlo dugih i tankih dlačica širokih 1.5-3.5 μm i brojnih, valjkastih i vrlo dugih dermatocistida bez segmenata, sa dobro uočljivim su zrnatim sadržajem, širokih su 2.5-6 µm; otrusina je svijetložuta (oko IVb).

Meso: Debelo, žilavo, lomljivo, bjelkasto, na prerezu nakon duljeg izlaganja zraku postane lagano oker; miris je intenzivan i složen, neugodan na ribu s voćnim notama, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, sa fenolom polako posmeđi, reakcija s gvajakolom je snažna i brza, a mesa i listića sa amonijakom negativna.

Stanište: Raste u jesen, od lipnja do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na toplijim staništima, na glinenastom i blago vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Među drugim vrstama iz sekcije Lactarioides se identificira po žutoj otrusini, ljutom okusu, koji je jednakog intenziteta i u listićima i u stručku, te neobičnom mirisu, vrlo složenom i teškom odredivom (mješavina ribe, kuhanog bilja i drugih komponenti koje je tesko odrediti). Romagnesi navodi da je miris sličan kao kod rebraste krasnice (Russula pectinata) ili modrolisne krasnice (Russula delica), s voćnim notama u prvom planu. Dekoracija spora pokazuje određenu nestabilnost, varirajući od tipa s izoliranim bradavicama do jasno grebenastog, u svakom slučaju nemaju mrežasti uzorak. Sivo-zelenkasti pigment može se pojaviti na listićima i u gornjem dijelu stručka, barem kod osušenih primjeraka. Ova osobina, jednom kada se pokaže uočljivom, postaje jedinstvena karakteristika za skupinu delica-chloroides, što potvrđuje jedinstvo i homogenost sekcije. Ništa slično nije uoceno kod lažne modrolisne krasnice (Russula pallidospora), koja, unatoč krem otrusini, ostavlja dojam da je takson najotuđeniji od izvorne sekcije Lactarioides. Po izgledu su slične vrste iz sekcije Lactarioides, osobito zelenkasta krasnica (Russula chloroides), od koje se makroskopski razlikuje praktički samo po žućkastoj boji listića (zbog žute otrusine), te po najintenzivnijem, nepodnošljivo ljutom okusu. Slična je lažna modrolisna krasnica, koja se razlikuje po prilično karakterističnim narančastim odsjajem listića, blagom okusu i ugodnom voćnom mirisu, a podsjeća i na modrolisnu krasnicu, od koje se razlikuje po krem oker do žućkastim listićima. Također, ima mnogo tamniju otrusinu od svih drugih ljevkastih krasnica.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 209. str., Russula flavispora Blum ex Romagnesi

SMRDLJIVA KRASNICA (SMRDAČA)

Russula foetens Pers.

Etimologija: foetens (lat.) = smrdljiv, loš zadah. Po jakom i neugodnom mirisu.

Engleski naziv: Stinking Brittlegill

Klobuk: 5.5-14 cm širok, u početku je skoro kuglast, kasnije se izravna i ulegne na sredini, nekad je nepravilan, valovit, površina je hrapava, ljepljiv u sredini i sluzav na rubu, kasnije je suh i sjajan, kožica se guli do 1/3 promjera, žuto-smeđ, boje meda, na rubu je svjetliji, zatim je mjestimično žućkasto-smeđ, čak i crnkasto-smeđ na nagnječenim dijelovima, rub je tanak i narebran u dužini od 20-30 mm.

Stručak: 6-12 cm visok i 2-4 cm debeo, pravilno je valjkast ili blago zadebljan, sužen je na bazi, više je ili manje proširen na vrhu, u sredini je s 3-4 komore, kasnije je šupalj, gladak, bjelkast, u starosti je s karakterističnim hrđastosmeđim mrljama, ostali je dio sivkasto-smeđ.

Listići: Osrednje su gusti, široki su 8-16 mm, debeli, izmiješani su s rijetkim lamelulama, prirasli ili zaokruženi uz stručak, rijetko su račvasti, lomljivi, po vlažnom vremenu izlučuju vodenaste kapljice, bjelkasti do kremasti, kasnije posmeđe, u starosti su često sa smećkastim mrljama na oštećenim mjestima.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim, tupim bodljama visokim do 1.4 µm i širokim oko 0.8 µm, slabo su povezane spojnim linijama koje vrlo rijetko tvore zebrasti uzorak, slabo su amiloidne, 8-9.8 x 7-8.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-60 x 10-14 μm, cheilocistide su brojne, vrlo duge, široke do 12 μm, kožica klobuka sastoji se od nepravilnih, tupih dlačica, širokih 2-4 μm, te više iii manje vretenastim dermatocistidama s vršnim produžetkom, širokih 4.5-6 μm; otrusina je krem (IIc).

Meso: Tvrdo, lomljivo, bijelo, na prerezu ne požuti, već brzo posmeđi, osobito u sredini i kori stručka; miris je složen, teško se definira, neugodan, samo ponekad u pozadini s voćnim notama, a okus je izraženo ljut.

Kemijske reakcije: Reakcija meso u dodiru sa KOH je negativna, a sa gvajakovom tinkturom pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, osobito brezom, ali također i sa smrekom ili jelom, na vlažnim terenima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori navode kao nejestivu gljivu, ali se smatra otrovnom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Prepoznatljiva je po srednjim ili izrazito velikim dimenzijama (klobuk može biti širok do 18 cm), srpasto oblikovanim listićima, dugo narebranom rubu klobuka, površini klobuka sa sluzavim slojem koji nije uvijek vidljiv golim okom, ali ponekad kod mladih plodnih tijela i po vlažnom vremenu visi sa ruba, bijelom mesu, bez limunastožutih nijansi tipičnih za mednožutu krasnicu (Russula subfoetens), negativnoj reakciji sa KOH, jako ljutim okusom, te jakom i neugodnom mirisu. Spore su prilično velike i općenito kuglaste, prekrivene su više ili manje izoliranim bodljama. Raste u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito kestenom, bukvom, brezom ili grabom, ali i s crnogoričnim drvećem, osobito planinskim crnogoričnim drvećem. Rijetko se pronađe ispod zimzelenih mediteranskih hrastova. Slična je bademova krasnica (Russula grata) srednjih dimenzija, nije sluzava, meso jako miriše na gorke bademe, a kuglaste spore su sa spektakularnim krilatim grebenima po čemu je lako prepoznatljiva. Prljava krasnica (Russula illota) također miriše na gorke bademe, iako manje izraženo, ali sa izraženijim neugodnim notama od opisane vrste, dok su stručak i rubovi listića sa karakterističnim crno-smeđim točkicama. Najsličnija je mednožuta krasnica, koja je nešto manjih dimenzija, obično bez sluzi na površini klobuka, mesu koje na prerezu požuti, osobito u srži i kori stručka, a reakcija u dodiru sa KOH je pozitivna.

Russula fontqueri - created on August 2020 in Salo, Varsinais-Suomi, Finland by Jukka Vauras

BREZOVA KRASNICA

Russula fontqueri Singer

Engleski naziv: Beautiful Brittlegill

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je raširen i manje ili više ulegnut na sredini, sredina je ponekad i tupo ispupčena, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan, mazav i ljepljiv, kožica se lako guli, često u potpunosti, a najmanje 2/3, u mladosti je žut, kasnije je crven ili narančasto-crven, mjestimično je sa svjetlijim zonama, sredina je često tamnije crvenkasto-oker boje, sitno je zrnast.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.7-2.2 cm debeo, valjkast, često se vretenasto sužava prema bazi, u mladosti je pun, kasnije je spužvasto šupalj, bijel, s ružičastom je ili crvenkastom nijansom na donjem dijelu, uzdužno je izbrazdan.

Listići: Gusti, prirasli, račvasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli, kasnije su krem ili žućkasti, oštrica je glatka i crvenkasta.

Spore: Eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 1 µm, djelomično povezanim spojnim linijama, 7-8.5 x 6.5-7.5 µm; otrusina je krem-žuta žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, bijelo, također je lagano žućkasto; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag i malo odbojan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama i po močvarama u u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom i vjerojatno bukvom, na toplijim područjima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Rijetka je vrsta i ima dosta promjenljive makroskopske i mikroskopske karakteristike. Vrlo je slična vrsta Russula elegans, koja raste u crnogoričnim šumama, Velenovska krasnica (Russula velenovskyi), koja ima obično potpuno bijeli stručak, svjetlije, žućkasto-smeđe spore sa više ili manje izoliranim bodljama, te vesela krasnica (Russula laeta), koja ima bijeli stručak, a raste ispod bukve i hrasta.

LOMLJIVA KRASNICA

Russula fragilis Fr.

Etimologija: fragilis (lat.) = krhko, lomljivo, slabo. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Fragile Brittlegill

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je polukuglast, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, gladak, mazav je i sjajan u normalnim uvjetima, osušen je crtast, a crtice su ispod kožice su tamnije od osnove, kožica se lako guli do 3/4 promjera, promjenjive je boje, ružičasto-ljubičast, crveno-ljubičast, čak i ljubičast, ponekad tamniji ili crnkast na sredini, sa sivo-zelenom ili rijetko maslinastom nijansom, iznimno je potpuno žut (Russula fragilis var. gilva) ili žućkasto-zelen (Russula fragilis f. viridilutea), rub je gladak, kasnije je narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast ili blago batinast, blago je proširen na vrhu, naboran, pun, u starosti je mekan i grudvast, bjelkast, kasnije je kremast zbog promočenosti vodom, trljanjem malo potamni.

Listići: Gusti, široki su 5-10 mm, tanki, izmiješani su s nježnim lamelulama, na bazi su poprečno povezani s žilicama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, zatim su krem, oštrica je tipično erodirana i nazubljena (koristiti ručno povećalo).

Spore: Kuglaste do eliptične, sa polukuglastim ili gotovo stožastim bradavicama visokim do 0.7 µm, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore jasni mrežasti uzorak, 7.2-10.4 x 6.4-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 36-56 x 10-14 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim produžetkom, široke su 8-14 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, širokih 2.5-4 μm, sa slabim suženjima na spoju segmenata, te sa više ili manje valjkastim, tupim ili batinastim, višesegmentnim dermatocistidama, širokim 6-14 μm; otrusina je bjelkasta (Ib), a nakon dužeg vremena krem.

Meso: Prvo je više ili manje čvrsto, zatim je lomljivo i relativno mekano, u klobuku je vrlo tanko, skoro nepostojeće na rubu klobuka, bijelo, na oštećenim je mjestima žućkasto; miriše ugodno na amil acetat ili kolače, kokos, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili smrekom, voli pjeskovito ili kiselo tlo, mnogo je češća u kasnoj sezoni. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović, u drugoj polovici kolovoza.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba može izazvati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Karakteristično raste u kasnu jesen, gotovo posvuda ispod bjelogoričnog i crnogoričnog
drveća, čak i u mediteranskom području. Često se pronađe u podnožju drveća ili u račvama velikog korijenja, kao i slične Nuragijska krasnica (Russula nuragica), primorska krasnica (Russula seperina) pa čak i gorska paprena krasnica (Russula silvestris). Po bjelkastim listićima i otrusini, ljutom mesu i višebojnom klobuku razlikuje se od linije Atropurpurea. Osim toga je male veličine (nekad u pjeskovitom tlu, ispod hrasta plutnjaka ili bora klobuk može biti širok i do 10 cm), klobuk je ispod kožice fino crtast, oštrica listića je nazubljena, meso je lomljivo, bijelo i gotovo nepromjenjivo, miriše na amil acetat (kolači), a reakcija s gvajakovom tinkturom je negativna. Ova posljednja karakteristika je dosta stabilna. Nazubljenu oštricu listića imaju samo brezova paprena krasnica (Russula betularum), varijetet žutopjegave krasnice (Russula luteotacta var. serrulata) i jedan varijetet paprene krasnice (Russula clusii). Spore su gotovo kuglaste i s jasnim mrežastim uzorkom. Slične su tamnocrvena krasnica (Russula atrorubens), koja ima glatku oštricu listića, pozitivnu reakciju sa gvajakovom tinkturojm i raste u vlažnim, planinskim crnogoričnim šumama, te Russula poikilochroa, koja ima čvršće meso, slabo narebran rub klobuka, glatku oštricu listića, jedva primjetan ljutkasti okus mesa i pozitivnu reakciju sa gvajakovom tinkturom. Po izgledu i boji je gotovo ista jasikina ljutica (Russula pelargonia), koja se razlikuje se po izraženom mirisu na pelargonije i mesu koje posivi. Moguća je zamjena i s ljubičastom krasnicom (Russula violacea), koja je prepoznatljiva po mesu koje požuti. Mnogi varijeteti i forme opisane vrste temelje se na boji, Russula fragilis f. fumosa je pretežno sivkasta, Russula fragilis f. nivea je potpuno bijela, Russula fragilis f. fallax je tamnoružičasta s maslinasto-smeđom sredinom, a Russula fragilis f. violascens i Russula fragilis f. griseoviolacea su ljubičaste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 842. Lomljiva krasnica (Russula fragilis (Pers. ex Fr.) Fries); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 503. str., Russula fragilis (Pers. : Fr.) Fries

Russula fragrantissima - created on August 2020 in Provincia di Piacenza, Italy by Federico Calledda

MEDNOMIRISNA KRASNICA

Russula fragrantissima Romagn.

Klobuk: 5-17 cm širok, isprva je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, nepravilan, pupčast, grbav, režnjast, mazav, kožica se kratko guli, nije ljepljiv, ubrzo je suh, žuto-oker do žuto-smeđ, na kraju je s crvenkasto-smeđom nijansom, često je sa hrđastosmeđim mrljama, po kišnom vremenu postaje izraženije ljubičasto-smeđe boje, rub je dugo vremena svjetliji, kratko je narebran u starosti, do oko 2 cm.

Stručak: 5-15 cm visok i 1.5-3 cm debeo, često je ekscentričan, kratak do relativno vitak, valjkast, malo je sužen na bazi, proširen je na vrhu, pun, u starosti je komorasto šupalj, bijel, u starosti ili trljanjem posmeđi, na donjem je dijelu hrđastosmeđ.

Listići: Gusti, široki su 6-8 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, rijetko su račvasti ili anostomizirani, prirasli, relativno su lomljivi, bijeli do krem, sa slabim su ružičastim odsjajem, kasnije su smeđi.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, sa velikim, tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8-1.4 µm, prilično povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, nisu amiloidne, 8-9.8 x 7.3-8.8 µm, bazidije su 60-65 x 10-11.5 μm (po Romagnesiju), cheilocistidije su 82-130 x 8.7-14 μm (po Romagnesiju), kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, širokih 3-4.5 μm, te rijetkim, tupim, valjkastim do vretenastim dermatocistidama, zaobljenim ili s vršnim produžetkom širokim 4-8 μm; otrusina je krem (IIb).

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, smećkasto na dnu stručka i ispod kore, na prerezu ne mijenja boju; miriše na anis ili tijesto, dosta postojano čak i kada je osušeno, a okus je ljut u listićima, u stručku je ljut s malim zakašnjenjem.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom postane ružičasta, sa KOH požuti, reakcija sa gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna, a sa formalinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, u sjenovitim i vlažnim područjima, na tlu bogatom hranjivim tvarima, česta je u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Potpuno je nespecifično povezana s bjelogoričnim drvećem, jer raste ispod hrasta crnike, hrasta plutnjaka, listopadnih hrastova, čistog graba, bukve ili kestena. Glavni uvjet za determinaciju je prepoznavanje snažnog mirisa na anis, koji je apsolutno jedinstven u rodu krasnica, ugodan, intenzivan i postojan. U svakom slučaju, to je miris koji se dugo zadržava na rukama nakon diranja gljive. Lako se razlikuje od slične bademove krasnice (Russula grata), prvenstveno po većim dimenzijama, mesnatošću i čvrstoćom, nepravilnijim i ekscentričnim klobukom, glatkim i gotovo nenarebranim rubom, dosta priraštenom kožicom klobuka, prilično čistim mirisom na anis i mnogo slabije dekoriranim sporama. Osim toga raste na drugačijem staništu, odnosno ispod zimzelenih mediteranskih hrastova. Prljava krasnica (Russula illota) prepoznatljiva je po crnosmeđim točkicama na stručku i oštrici listića, te po mirisu na gorke bademe pomiješanim s neugodnim mirisima kao kod smrdljive krasnice (Russula foetens), a smrdljiva krasnica ima klobuk prekriven glutenom, barem kod mladih primjeraka i po vlažnom vremenu, duboko narebrani rub i neugodan miris na spaljeno meso ili izbjeljivač.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 871. Mednomirisna krasnica (Russula fragrantisima Romagnesi); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 447. str., Russula fragrantissima Romagnesi

Russula galochroides - created on November 2012 in Tordera, Barcelona, Spain by Josep Roma Casanovas

MLIJEČNA KRASNICA

Russula galochroides Sarnari

Etimologija: galachros (gr.) = blijed, mliječan + -oides (gr.) = sličan, nalik na. Po boji.

Klobuk: 3.5-7 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, suh, kožica se guli najviše do 2/5 promjera ili malo više, bjelkast, s primjesama je sivkastih ili sivkasto-zelenih nijansi, nikada nije sa ljubičastim nijansama, na kraju je hrđastosmeđ, fino je baršunast po suhom vremenu, ponekad je raspucan na rubu kao kod sivozelenkaste krasnice (Russula anatina), rub je kasnije slabo i kratko narebran.

Stručak: 2-3.6 cm visok i 0.9-1.4 cm debeo, relativno je kratak, valjkast, često je blago sužen i zakrivljen na dnu, blago je raširen na vrhu, pun, kasnije omekšava u sredini, bjelkast, na vrhu je hrđastosmeđ, s oker-smeđim mrljama po određenim vremenskim uvjetima (vjetar, kiša).

Listići: Gusti, 6-8/cm, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, široki su 4-6 mm, rijetko su račvasti, prilično su lomljivi, bjelkasti, zatim su kremasti, na kraju su hrđastosmeđi.

Spore: Široko su eliptične, s brojnim bradavicama, visokim do 0.65 µm, povezanim srednje dugim i tankim grebenima koji tvore gusti, isprekidani i djelomični mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 6.4-8.8 x 5.4-6.8 µm, bazidije su 4-sporne, 42-68 x 8-12 µm, cheilocistide su vretenaste, tupe, 70-110 x 8-10 µm, kožica na klobuku je s dlačicama sa člancima, širokim 3.3-7 µm; otrusina je kremasta (IIb-c).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, s nekoliko je hrđastosmeđih mrlja, na prerezu nakon dužeg vremena postane blago oker; miris nije izražen ili je nejasan na voće, a okus je blag, malo je ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasta, sa gvajakolom brzo ali ne intenzivno poplavi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s hrastom crnikom, obično u sastojinama sa drvolikim vrijesom (Erica arborea) i planikom (Arbutus unedo), te ispod hrasta plutnjaka i bora, na glinenasto-vapnenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom osrednje kvalitete.

Napomena: Karakteristična je po specifičnom stanistu, maloj veličini, bjelkastoj osnovi klobuka s više ili manje uočljivom sivo-zelenom nijansom (bez tragova ljubičaste), zdepastom stručku, čvrstoj konzistenciji mesa, ljutkastom okusu mesa (otrusina je IIa-b). Mikroskopski je sa karakterističnim sporama sa sitnim i vrlo nepotpunim mrežastim uzorkom i kožici klobuka koja se sastoji od ne previše velikih dlačica. Po svijetloj boji klobuka i staništu na kojem raste bi se mogla zamijeniti sa više vrsta iz podroda podroda Heterophyllidia, kao što su smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), česvinka (Russula ilicis), Wernerova krasnica (Russula werneri), sivomaslinasta krasnica (Russula pseudoaeruginea), koje su gotovo dvostruko većih dimenzija, s izraženije dekoriranim sporama i ogromnim dlačicama kožice klobuka sa zadebljanim bazalnim člancima. 

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 313. str., Russula galochroides Sarnari

Russula gracillima - created in Finland by Jukka Vauras

GRACIOZNA KRASNICA

Russula gracillima Jul.Schäff.

Etimologija: gracilis (lat.) = slabašan, suhonjav, tanak. Po izgledu.

Engleski naziv: Slender Brittlegill

Klobuk: 2-6 cm širok, nije velik, prvo je konveksan, brzo se proširi i malo ulegne na sredini, može biti sa nejasnom grbicom na sredini, kožica je glatka i malo sjajna, guli se do 1/3 promjera, vlažan i sjajan, karmincrven, vinski crveno-ljubičast, također je tamniji i crn na sredini, međutim češće blijedi do maslinasto-sivih nijansi, sa ili bez ružičasto-ljubučastog ruba, čak može biti čiste i zasićene crvene boje koja podsjeća na gorsku paprenu krasnicu (Russula silvestris), rub je gladak, tanak, proziran, kasnije je više ili manje jasno narebran.

Stručak: 4-7.5 cm visok i 0.5-1.8 cm debeo, valjkast ili se blago sužava prema dnu, uglavnom nije proširen na vrhu, pun, srž je kasnije mekana i spužvasta, naboran, pahuljast, ponekad je čitav bjelkast, češće je s crveno-ružičastom nijansom, kasnije sivi zbog upijanja vode.

Listići: Gusti, uski, široki su do 4 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, rijetko su račvasti, usko su prirasli, lomljivi, bjelkasti, zatim su sa svijetlokrem odsjajem, oštrica je uz rub klobuka crvenkasta.

Spore: Široko su eliptične, s tupim, stožastim, izoliranim bradavicama visokim do 0.7 µm, povezanim najviše po 2-3 zajedno, 7.2-8.8 x 5.2-6.6 µm, amiloidne, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-50 x 8-11 μm, cheilocistide su gotovo vretenaste, s vršnim produžetkom, 50-100 x 9-13 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tankih, tupih dlačica, širokih 2-3.6 μm, te uglavnom batinastih, jednosegmentnih dermatocistida, rijetko su sa segmentom, širokih 5-10 μm; otrusina je krem (IIb).

Meso: Mekano, lomljivo, bijelo, lagano posivi zbog promočenosti; miris je slab i neodređen, a okus je ljutkast u listićima kod mladih primjeraka, ponekad je potpuno blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa gvajakovom tinkturom je slaba i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima uvijek u simbiozi s brezom, na kiselom i vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je među vrstama iz podsekcije Sardoninae po rastu ispod breza na umjereno vlažnom, ali ne i močvarnom tlu, izrazito je male veličine, okus listića samo je malo ljutkast ili čak potpuno blag, otrusina je krem, a spore su sa izoliranim bradavicama. Veći primjerci s tamnijim klobukom i mikroskopske karakteristike podsjećaju na Queletovu krasnicu (Russula queletii), koja je prilično različita, ima izrazito ljuti okus, jak miris na kompot od voća, krem do tamnokrem otrusinu, a spore su znatno veće. Romagnesi navodi sličnost sa vrstama iz podsekcije Puellarinae, osobito sa šarolikom krasnicom (Russula versicolor), kojoj meso i stručak izraženo požute, a stručak nikada nije pigmentiran s ružičasto-crvenom nijansom, te tresetna krasnica (Russula robertii), koja je ima duže narebran rub klobuka, mekše i vodenastije meso, te bijeli stručak, međutim može biti s tragovima ružičaste nijanse na površini stručka i s blago ljutkastim mesom pa je u nekim slučajevima neophodna mikroskopska analiza.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 826. Graciozna krasnica (Russula gracillima J.Schff.);  Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 656. str., Russula gracillima J. Schaeffer

BADEMOVA KRASNICA

Russula grata Britzelm.

Engleski naziv: Bitter Almond Brittlegill

Klobuk: 4-8 cm širok, mesnat, u mladosti je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i jako ulegnut na sredini, naboran na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, mazav, žuto-oker, postupno s crvenkastim pjegama, u starosti tamni, rub je zakrivljen, narebran je u dužini od 10-15 mm.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.5-2.8 cm debeo, valjkasti ili malo zadebljan na donjoj polovici, na vrhu nije uvijek proširen, prvo je pun, kasnije je komorasto šupalj, bijel, pri dnu je sa hrđastosmeđim mrljama, na ostalom dijelu sa sivkasto-smeđim, a na kraju postaje smeđ, naboran.

Listići: Prilično su gusti, pomiješani su s brojnim lamelulama, široki su 4-6 mm, tanki, rijetko su račvasti, uglavnom uz stručak, lomljivi, prirasli, krem, u starosti su često sa hrđastosmeđim pjegama, na oštećenim mjestima ne mijenjaju boju, kasnije potamne.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, s nejasnim, rijetko izoliranim bradavicama visokim 1.6-2 µm, povezanim grubim krilatim grebenima koji tvore mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 7.2-10.5 x 7-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-64 x 9-13 μm, cheilocistide su 75-130 x 8.4-13.2 µm, kožica klobuka sastoji se od dobro razgranatih, tupih dlačica, širokih 3-5.7 μm, te malih, rijetkih, valjkastih dermatocistida, koje su relativno izdužene ili kratke i glavičaste na vrhu, široke 3.8-5.5 μm; otrusina je krem (IIb).

Meso: Umjereno je debelo, lomljivo, bijelo, kasnije posmeđi; miriše veoma jako i neugodno na gorke bademe, osobito kada se protrljaju listići, pomiješan je s neugodnim notama koje podsjećaju na smrdljivu krasnicu (Russula foetens), sljedećeg dana je uglavnom na voće, a okus je malo trpak, u stručku je uvijek blag, u listićima je umjereno ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje svijetloružičasto, a sa gvajakovom tinkturom brzo postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće sa bukvom, brezom, hrastom ili grabom, na vlažnim mjestima, na tlu bogatom hranjivim tvarima, uglavnom ne raste u mediteranskom području ispod hrasta crnike ili hrasta plutnjaka.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih ljudi mogu uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive. 

Napomena: Unutar svoje podsekcije se prepoznaje po maloj ili srednjoj veličini, više ili manje sjajnoj, ali ne ljepljivoj površini klobuka, dugo narebranom rubu, umjereno trpkom okusu, ali slatkastom u stručku i mirisu na cijanovodičnu kiselinu. Miris na gorke bademe ima i prljava krasnica (Russula illota), koja je jasno prepoznatljiva po smeđim mrljama na stručku i tamnijoj oštrici. Osim prepoznatljivog mirisa na anis, mednomirisna krasnica (Russula fragrantissima) se lako prepoznaje po većoj mesnatosti i robusnosti, te glatkom rubu klobuka.

Russula graveolens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PURPURNOCRVENA KRASNICA

Russula graveolens Romell

Etimologija: gravis (lat.) = težak, jak + oleo (lat.) = miris, mirisati. Po jakom mirisu.

Engleski naziv: Oldcrab Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, više je ili manje lijevkast, suh i bez sjaja, samo je u određenim uvjetima mjestimično sjajna, rijetko je pahuljast ili malo baršunast, lako se guli skoro do 1/2 promjera, vrlo je promjenjive boje, vinski crveno-ljubičast do vinskicrven, vinski crveno-smeđ, također potpuno smećkast ili sa zelenkastim nijansama na sredini, potpuno maslinastozelen, ponekad pojasast kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea) (Russula graveolens f. cicatricata), eventualno crveno-ljubičast (Russula graveolens f. purpurata), može biti crnkast na sredini, te čistije crvene boje (Russula purpurata var. rubida), ponekad izblijedi u ružičastu, a ponekad u oker tonove po cijeloj površini, rub je gladak, samo je u starosti slabo narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast ili gotovo batinast, proširen na vrhu gdje se mogu razviti spojne žile na spoju s listićima, pun, srž je kasnije malo grudvasta i djelomično šuplja, bijel, ponekad je s karmincrvenom nijansom na donjem dijelu ili na velikoj površini, trljanjem brzo posmeđi.

Listići: Gusti, eventualno su izmiješani s rijetkim lamelulama, široki su 4-10 mm, tanki, trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, lomljivi, u mladosti su bjelkasti, ponekad su sa slabim žućkasto-zelenkastim odsjajem, više su ili manje oker kad sazriju, oštrica je kasnije smeđa, a smeđa boja se širi na čitavu površinu.

Spore: Široko su eliptične, s tupim ili šiljastim stožastim, uglavnom izoliranim bradavicama visokim do 1 µm, ponekad grupiranih ili slabo povezanih s nekoliko tankih spojnih linija, rijetko s grebenima, amiloidne, 7.7-10 x 6.2-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 10-13.5 μm, cheilocistide su više ili manje  vretenaste ili s vršnim produžetkom, 70-110 x 7-12 μm, kožica klobuka sastoji se od dlačica širokih 3.5-5 μm, nepravilno širokih, ponekad stanjenih, ali ponekad i jasno zadebljanih, 6-10 μm, te malih, valjkastih, višesegmentnih dermatocistida, širokih 5-8 μm, nekad su djelomično vretenaste; otrusina je svijetlooker do oker (IIIa-b).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano crvenkasto, na prerezu brzo posmeđi; karakteristično jako miriše na haringe, ali samo u starosti, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane prljavo zeleno, s anilinom polako pocrveni, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, parkovima, uz putove ili na rubu šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, grabom ili brezom, na vapnenastom ili pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu obično su blagog okusa i stoga jestive, dok miris nestaje tijekom pripreme.

Napomena: Pripada u podsekciju Xerampelinae, raste ispod bjelogoričnog drveća, osobito hrastova, izrazito je polikromatska vrsta, iako se epitet graveolens odnosi na formu s vinskicrvenim klobukom, poput jestive krasnice (Russula vesca), srednje je veličine, s kožicom klobuka bez sjaja ili samo djelomično sjajnom, često gotovo baršunastom, oker otrusinom, sporama prilično promjenjive veličine, ali ne pretjerano velikim, s više ili manje izoliranim bodljama, kožicom klobuka s relativno širokim i polimorfnim dlačicama i višesegmentnim dermatocistidama. U potpunosti se uklapa u podsekciju Xerampelinae, zbog smeđe boje, kemijskog sastava i organoleptičkih karakteristika mesa. Obično raste na otvorenim ili graničnim područjima na vapnenastom tlu, često u kamenjaru u mediteranskom području. Postoji čitav niz slabo opisanih, sličnih vrsta koje navodimo u nastavku. Russula graveolens var. megacantha razlikuje se po velikim bodljama na sporama koje su više od 1 μm. Russula graveolens f. cicatricata je po valovitoj površini klobuka slična maslinastoj krasnici, a razlikuje se po različito obojenim pojasevima i izraženom zelenom pigmentu, te kožici klobuka s dlačicama zadebljanim poput ampule. Russula amoenoides ima ljubičasti, baršunasti i pahuljasti klobuka i stručak s ružičastom nijansom, koji podsjećaju na ljupku krasnicu (Russula amoena). Russula gilvescens je ljubičaste boje, koja se polako pretvara u žuto-okerastu. Russula amoenoides var. gracilipes ima široke listiće, tanki stručak s crvenom nijansom i ljubičasti klobuk. Russula cretata ima ljubičasti ili djelomično maslinasti klobuk, prekriven vrlo finim pahuljama, kao kod crvene krasnice (Russula rubra), te otrusinu na granici između krem ​​i oker boje. Russula purpurissata ima ljubičasti klobuk, koji je ponekad crnkast na sredini. Russula quercetorum ima crveno-ljubičasti klobuk i raste ispod hrasta, a mikroskopski je usporediva s opisanom vrstom. Russula brunneoalba ima blijedi rub klobuka bjelkastih tonova, krem otrusinu i raste ispod hrasta. Russula barlae var. pseudomelliolens ima bakrenocrveni klobuk širok do 7 cm, spore s bodljama visokim do 1.5 μm, dlačice kožice klobuka široke 3-7 μm i raste ispod bjelogoričnog drveća. Zaključno, moguće je da većina spomenutih vrsta predstavlja forme jednog entiteta sa slabo definiranim karakteristikama, kojeg bismo mogli definirati kao Russula graveolens sensu lato.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 889 str. Russula graveolens Romell

SIVA KRASNICA

Russula grisea Fr.

Etimologija: griseus (lat.) = sivo. Po boji klobuka.

Engleski naziv: False Charcoal Burner

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut na sredini, kožica se guli 1/3 do 2/3 promjera, vlažan i sjajan kada se ubere, malo je valovit, prekrasne je nebeskoplave, sivo-plave do svijetloplave boje, s ružičasto-ljubičastim je nijansama, koje su češće prema sredini ili s nepravilnim mrljama iste boje uz rub, osobito po vlažnom vremenu, te sivo-zelen, rijetko je potpuno tamnozelen, rub je tanak, gladak, u starosti je malo narebran.

Stručak: 3.5-6 cm visok i 1.4-2.2 cm, tvrd, kratak, valjkast do gotovo batinast, nešto je proširen na vrhu, bijel, može biti sa ružičasto-ljubičastom nijansom u gornjoj polovici i zelenom na donjem dijelu (Russula grisea var. pictipes), kasnije je mjestimično sa smeđim mrljama.

Listići: Gusti, tanki, prirasli ili malo zaokruženi uz stručak, rijetko su račvasti, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, bijeli, kasnije su krem, oštrica je glatka i često ružičasta po vlažnom vremenu.

Spore: Eliptične, sa niskim, sa tupo stožastim, četverokutnim su bradavicama visokim 0.6-1 µm, povezanih grebenima ili lancima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 6.5-8.5 x 5.4-6.5 µm, bazidije su dosta izdužene, široke oko 7.5-10 μm, cheilocistide su velike, vretenaste, 70-115 x 8-13 μm, tupe na vrhu ili ponekad sužene ispod vrha, kožica klobuka sastoji se od uskih ili više ili manje zašiljenih dlačica, širokih 3.5-5.5 μm, bazalni članci su izraženo zadebljani, oko 5-8 μm, te dermatocistidama, s jednim segmentom, valjkaste do jako batinaste, široke 4-7 μm, rijetko su zadebljane do 5-11 μm; otrusina je krem (IIc).

Meso: Čvrsto u mladosti, bijelo, ispod kožice klobuka i na oštećenim mjestima je više ili manje ružičasto-ljubičasto, na prerezu mjestimično posmeđi; miris nije izražen, pri sušenju je na voće, a okus je blag, u listićima je ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) polako postane narančasto, a sa gvajakolom postene intenzivno zelenkasto-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, grmlju, po livadama i uz rubove šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, osobito hrastom, bukvom ili brezom, u mediteranskom području ispod hrasta crnike (Quercus ilex), na svim vrstama tla, češće na vapnenastom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, sredinom rujna na lokalitetu Subotica Podravska kod Koprivnice

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: U podsekciji Griseinae je prepoznatljiva po krem otrusini (oko IIc), prekrasnim ružičasto-ljubičastim ili plavkastim bojama (relativno rijetko je sa zelenim pigmentom), narančastoj reakciji sa FeSO4 i mesu koje spontano postaje ružičasto-ljubičasto na oštećenim mjestima. Listići po vlažnom vremenu također mogu biti iste boje, barem oštrica. Medu srodnim vrstama iste mikroskopske karakteristike, reakcije sa kemijskim reagensima i boju otrusine ima maslinastozelena krasnica (Russula stenotricha), koja se razlikuje samo po boji klobuka pa je moguća zamjena s vrlo rijetkim zelenim primjercima opisane vrste. Površnim pregledom bi se mogla zamijeniti sa smeđezelenom krasnicom (Russula heterophylla), čije meso snažno reagira sa FeSO4 i čiji su listići dovoljno žuti da pomislimo da ima krem otrusinu, medutim nešto je većih dimenzija, okus mesa je potpuno slatkast, a otrusina je bijela. Ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha) i njezine forme sa ljubičasto nijansiranim stručkom, osobito Langeova krasnica (Russula langei) razlikuju se po bijeloj otrusini, potpuno slatkastom okusu mesa, mazavoj i sjajnoj površini klobuka te prvo negativnoj reakciji sa FeSO4, a zatim postaje sivkasto-zelena. Najsličnija je vjerojatno papigasta krasnica (Russula ionochlora), koja ima svijetlokrem otrusinu (IIa) i slabu reakciju sa FeSO4. Kod forme Russula grisea var. pictipes dominira zeleni pigment na stručku i većem dijelu klobuka i u tom je slučaju pravilo da je površina stručka trobojna, ljubičasta na vrhu, zelena u podnožju i bijela u srednjem pigmentiranom području.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 808. Siva krasnica (Russula grisea (Pers. ex Secr.) Fries), Sinonim: Russula palumbina Quél.; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 289. str., Russula grisea Persoon ex Fries

Russula grisescens - created on August 2018 in Saitta, Kutuselkä, Finland by Seppo Huhmarniemi

POSIVJELA KRASNICA

Russula grisescens (Bon & Gaugué) Marti

Etimologija: grisescere (lat.) = postajati siv, sivkast + -escens (lat.) = tendencija prema nečemu. Po mesu koje posivi.

Klobuk: 3-6.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, mazav, sjajan, kožica se lako guli od 2/5 do 3/5 promjera, nekad je čitav ili samo na sredini fino hrapav, prekrasne je čiste crvene boje kao kod paprene krasnice (Russula emetica), više ili manje blijedi do ružičastih tonova počevši od ruba, ponekad izblijedi do kremaste ili sivkaste boje na većoj ili manjoj površini, rijetko je sa žuto-zelenom nijansom na sredini, rub je jasno narebran i malo raspucan u starosti.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, valjkast, ponekad je lagano proširen na vrhu, pun, kasnije je u sredini mekan i grudvast, bijel, po vlažnom vremenu ili u starosti posivi.

Listići: Gusti, široki su 3-5 mm, tanki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, lomljivi, bijeli, sa sivkasto-crvenkastim odsjajem, oštrica je nekad nazubljena.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim 0.6-0.7 µm, povezanih kratkim grebenima koji tvore prilično razvijeni mrežasti uzorak, 7-9 x 5.7-7.3 µm, bazidija su 4-sporne, batinaste, 30-40 x 10-13 μm, cheilocistide su vretenaste, 45-75 x 8-14 μm, kožica klobuka sastoji se od tupih, valjkastih dlačica, širokih 2.5-4 μm, s relativno izduženim pojedinačnim člancima, te brojnim valjkastim do više ili manje batinastim dermatocistidama, s 0-2 segmenta, širokih 6-11 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Vodenasto i lomljivo, bijelo, kasnije posivi kada je promočeno, osobito u stručku, gdje može biti i blago žućkasto; miriše slabo na voće ili kokos poput paprene krasnice, a okus je veoma ljut.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s amonijakom ne mijenjaju boju, a površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasta, sa gvajakolom sporo poplavi, a sa formalinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u močvarnim miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, borom ili brezom, osobito u tresetnoj mahovini (Sphagnum) ili drugim vrstama mahovine, rjeđa je na suhom tlu bez mahovine.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po maloj veličini i lomljivosti, klobuku koji je više ili manje ujednačene i zasićene crvene boje, bijelim listićima, stručku koji nikada nije sa ružičasto-crvenom nijansom, mesu koje posivi kada se navlaži, ljutom okusu i pozitivnoj reakciji sa gvajakovom tinkturom. Često se pronađe u zajednici sa paprenom krasnicom (Russula emetica), koja je prepoznatljiva po većim dimenzijama i mesnatosti, stručak ne posivi, reakcija s gvajakovom tinkturom je minimalna, a spore su nešto veće i sa višom dekoracijom. Druga vrsta koja također raste u tresetnoj mahovini i ima bijelu otrusinu je hrenova krasnica (Russula aquosa), koja se razlikuje po nešto većim prosječnim dimenzijama, češćim ljubičastim ili smeđim nijansama i samo blago paprenom okusu mesa, dok su karakteristike spora i kožice klobuka gotovo identične kao kod opisane vrste.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 575. str., Russula grisescens (Bon & Gaugué) Marti

Russula helios - created on November 2022 in Berchidda, Sardegna, Italy by Davide Puddu

SUNČANOŽUTA KRASNICA

Russula helios Malençon ex Sarnari

Etimologija: helios (gr.) = sunce. Po boji.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, suh, kožica se guli, lijepe je limunastožute do zlatnožute boje, najčešće je ujednačeno obojen, ponekad je svjetliji uz rub ili sa slabim narančastim nijansama, rub je narebran u dužini 5-8 mm.

Stručak: 5-8.8 cm visok i 1.8-2.3 cm debeo, valjkast do batinast, više je ili manje raširen na vrhu, bijel, ne žut, nekad je s nejasnim sivkastim odsjajem po vlažnom vremenu, ispunjen je mekom, spužvastom srži, na kraju je šupalj, naboran.

Listići: Gusti, široki su 6-9 mm, prirasli ili zaokruženi uz stručak, više su ili manje račvasti, lomljivi, žuti, na kraju su izraženo žuto-narančasti.

Spore: Široko su eliptične, sa brojnim, tupim, stožastim bradavicama, visokim do 1 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, nisu uvijek potpuno amiloidne, 8-9.5 x 6.3-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-58 x 11.5-16 µm, cheilocistide su gotovo vretenaste, uglavnom bez vršnih produžetaka, 48-74 x 7-12 µm, kožica klobuka sastoji se od dlačica širokih do 7.5 µm i vrlo uskih primordijalnih hifa, širokih 2.5-4 µm; otrusina je žuta (IVe-d).

Meso: Osrednje je čvrsto i debelo, bijelo, na prerezu malo promijeni boju; miris je blag na voće, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa sa gvajakolom je negativna.

Stanište: Raste u jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa hrastom crnikom ili hrastom plutnjakom, ali i listopadnih hrastova, voli svjetlija mjesta u prisutnosti bušina (Cistus), vapnenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je žumanjčana krasnica (Russula risigallina), od koje se razlikuje po nešto većim dimenzijama, nedostatku ili niskoj koncentraciji crvenog pigmenta i gusto bradavičavim sporama, koje se dijelom spajaju kratkim grebenima, te nešto tamnijoj otrusini.

Russula helodes - created on September 2008 in Järve, Estonia by Mall Vaasma

BARSKA KRASNICA

Russula helodes Melzer

Etimologija: helos (gr.) = močvara, bara, močvarno tlo. Po staništu.

Klobuk: 4.5-10 cm širok, prvo je konveksan, brzo se raširi i ulegne na sredini, nepravilan, valovit, režnjast, vlažan, ponekad je sjajan kada se ubere, uglavnom je bez sjaja i suh, kožica se vrlo kratko guli do 1/5 promjera, lijepe je više ili manje zasićene crvene boje kao kod crveno-bijele krasnice (Russula rubroalba), nešto je tamniji na sredini, crno-crven i s tragovima žuto-oker boje, rub je tanak, dugo je vremena podvijen, kasnije se izravna, nije narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-3.5 cm debeo, često je ekscentričan i malo zakrivljen, valjkast, blago je proširen na vrhu, ispod proširenja je često sužen, pun, zatim je mekan i malo ili nimalo šupalj, bjelkast, obično je sa ružičastom nijansom osim na bazi, koja je sa hrđastosmeđim mrljama, hrapav, vrhovi nabora posive.

Listići: Prilično su gusti, široki su 4-6 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, račvasti i anastomozirajući, izmiješani su s lamelulama, lomljivi, krem, kasnije su sa oker odsjajem.

Spore: Široko su eliptične do jajolike, sa tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, dobro povezanim tankim spojnim linijama i rijetkim, kratkim lančastim grebenima koji tvore potpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 8-10.5 x 6.6–8.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-58 x 8-13 µm, sterigme su duge oko 5-6 µm, cheilocistide su vretenaste, 60-110 x 6-12 µm, kožica klobuka sastoji se od tupih, relativno krupnih dlačica, širokih 4-5 μm, te nepravilno valjkastih dermatocistida, širokih 4-7 μm, vrh je varijabilnog oblika, tup, naglo se sužava u dugi vrat, sa rijetkim su i vrlo razmaknutim segmentima; otrusina je svijetlooker do oker (IIIa-b).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je crvenkasto, na prerezu i na oštećenim mjestima posivi, čak i kod mladih primjeraka koji nisu natopljeni vodom; miris je slab, nije izražen, a okus je blago ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivkasto-ružičasto, sa fenolom posmeđi, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je vrlo spora i slaba. a sa formalinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim i močvarnim crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili borom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je kao vrsta koja raste na kiselim tresetištima, srednje je velika i kompaktna, sa suhim i neprozirnim klobukom prekrasne krvavocrvene boje, krem otrusinom oko IIIb, mesom koje posivi, bez mirisa, umjereno ljutog okusa i slaboj reakciji sa gvajakovom tinkturom, velikim sporama i potpunim mrežastim uzorkom, te jednosegmentnim dermalocistidama, ne širim od 3-5 µm. Pripada skupini vrsta s ljutim mesom koje rastu ispod crnogoričnog drveća i imaju tipično crveni klobuk i stručak. Mladi primjerci, koji su manje natopljeni vodom i slabije uočljivo posive, lako se zamijene sa crvenonogom krasnicom (Russula rhodopus), a slična krvava krasnica (Russula sanguinea) preferira suhe šume bora, a meso joj teško posivi.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 626. str., Russula helodes Melzer

SMEĐEZELENA KRASNICA

Russula heterophylla (Fr.) Fr.

Etimologija: eteros (gr.) = drugačiji, različit + phyllon (gr.) = listić. Po nepravilnim, račvastim listićima.

Engleski naziv: Greasy Green Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je skoro kuglast pa otvoren, zatim je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, režnjast, suh, po suhom se vremenu često raspucava na polja, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, uglavnom je maslinastozelen (Russula heterophylla f. heterophylla), ponekad je sa smeđim ili crnkastim nijansama u sredini ili oštro ograničenim narančastim mrljama (Russula heterophylla f. laeticolor), ponekad je potpuno smeđ (Russula heterophylla f. adusta), oker (Russula heterophylla f. pseudo-ochroleuca), čisto limunastožut, sa svjetlijom zelenom nijansom (Russula heterophylla var. chloridicolor) ili potpuno bjelkast s uočljivim hrđastosmeđim mrljama (Russula heterophylla var. virginea), naboran, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, prvo gladak, često je malo povučen pa listići vire iz ruba, nije narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-3 cm debeo, zdepast, čvrst je čak i u starosti, nekad je ekscentričan, valjkast, skoro uvijek je sužen i ponekad malo zakrivljen na bazi, pun, najprije je bijel, zatim je prošaran žuto-smeđim mrljama prema dnu, naboran.

Listići: Gusti, široki su 5-9 mm, tanki, s rijetkim su lamelulama, vrlo kratko se spuštaju po stručku, uz stručak se spajaju u gustu mrežu poprečnih žilica ili račva, anastomozirajući, prilično su mekani i elastični, u starosti su lomljivi, bjelkasti do krem, kasnije su s žućkastim odsjajem, na kraju su uočljivo hrđastosmeđe prošarani, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim 0.2-0.4 µm, djelomično povezanim rijetkim spojnim linijama ili tankim grebenima, 5.3-7 x 4.2-5.6 µm, bazidije su vrlo tanke, 4-sporne, 35-66 x 7-8,5 μm, cheilocistide su vretenaste, duge do 94 μm, često su sa kvrgom ili drugim vršnim produžetkom, kožica klobuka sastoji se od vrlo izraženih dlačica, formiranih od kratkih i zadebljanih bazalnih elemenata, širokih 5-8 μm, te igličastim inkrustiranim dlačicama s debelom stijenkom prema sredini klobuka i neupadljivim dermatocistidama zbog minimalne veličine i rijetkosti, valjkastim, kratko batinastim ili stožastim, djelomično glavičastim, 18-42 x 3.4-7 μm, s oskudnim i slabo refrakcijskim sadržajem (cromushrooms: spore su (5.2) 5.5 - 6.7 (7.4) × (4.1) 4.4 - 5.5 (6) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.3 (1.5), N = 90, Me = 6.1 × 4.9 µm, Qe = 1.2, bazidije su 40.7 - 46.8 × 5.4 - 8.4 µm, N = 4, cheilocistide su 43.3 - 62.5 × 5.3 - 9.1 µm, N = 6, sferocistides su 17.4 - 23.5 × 12.3 - 17.5 µm, N = 7, dlačice kožice klobuka su široke 5.3 - 7.3 µm); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, čvrsto čak i u starosti, bijelo, u starosti je sa žuto-smeđim mrljama, na oštećenim mjestima požuti ili posmeđi; miris je nije izražen, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Površina stručka ili meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postanu narančasto-crveni, sa anilinom požute za nekoliko minuta, a reakcija sa gvajakolom je snažna i brza.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom ili johom, a vrlo rijetko borom, na umjereno kiselim tlima, voli topla i suha mjesta, u mediteranskom području. Drugu sliku snimio je Neven Ferenčak, u prvoj polovici lipnja, a ostale su snimljene početkom kolovoza, na lokalitetu Pila kod Zagreba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva.

Napomena: Prepoznatljiva je po vrlo velikim dimenzijama i tvrdoći, suhoj i neprozirnoj površini klobuka, rijetko baršunastom sredinom klobuka (Russula heterophylla var. livida), kratkom i masivnom stručku, gusto račvastim listićima koji se kratko spuštaju po stručku, bjelkastim, sa slabim žuto-zelenkastim odsjajem, koji se donekle lome pod pritiskom, bijeloj otrusini, mesu koje je u starosti sa žuto-smedim mrljama, narančastoj reakciji sa FeSO4 i listićima koji požute sa anilinom, neizraženom mirisu i slatkastom okusu. Također je karakteristična po mikroskopskim značajkama, ima sitne, fino bradavičave spore i kožicu koja se sastoji od dlačica sa zadebljanim bazalnim člancima, dermatocistidama koje su neupadljive zbog rijetkosti, male veličine i slabo refraktivnog sadržaja, te sporadičnih dlačica prema sredini klobuka. Može sličiti zelenim formama ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha), jesive krasnice (Russula vesca), te nekih vrsta iz podsekcije Griseinae i podroda Amoenula. Zelene forme ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha f. peltereaui) prepoznatljive su po mazavoj i sjajnoj kožici klobuka, elastičnim listićima, mesu koje blago posivi u određenim uvjetima i sporoj zeleno-sivoj reakciji sa FeSO4. Rijetke zelene forme jestive krasnice (Russula vesca f. viridata) imaju listiće koji se ne spuštaju po stručku i ne račvaju na mjestu spoja, nemaju žuto-zeleni odsjaj, u prosjeku su manje zdepasti, imaju manje zasićenu pigmentaciju i nisu zamućeni tamnosmeđom bojom prema sredini klobuka. Spore su također nešto veće, a dlačice kožice klobuka su sa bazalnim člancima koji nisu tako kratki. U svakom slučaju, dvije navedene krasnice su vrlo slične, što pokazuje identična gustoća dlačica s dugim, igličastim zglobovima s debelim stijenkama u pokrovu na sredini klobuka. Medu ostalim vrstama koje se mogu usporediti sa opisanom vrstom su zelena forma suljupke (Russula amoenicolor f. olivacea), posebno zato što crveni pigment, karakterističan za ovu formu, često zahvaća stručak, ali se razlikuje po baršunastom klobuku i stručku, mirisu mesa na kuhane rakove, kremastoj otrusini i slaboj reakciji sa FeSO4. Razlikovanje brojnih vrsta s više ili manje zelenim klobukom iz podsekcije Ilicinae i najvećim dijelom iz podsekcije Griseinae, kao što su sivomaslinasta krasnica (Russula pseudoaeruginea), crnozelena krasnica (Russula atroglauca), maslinastozelena krasnica (Russula stenotricha), modrikasta krasnica (Russula parazurea) itd.) temelji se na krem, a ne bijeloj otrusini, ljutom okusu listića te slaboj reakciji sa FeSO4. Krem otrusinu ima samo rijetka zelena forma sive krasnice (Russula grisea), koja ima ljutkast okus listića, a površina stručka u dodiru sa FeSO4 polako postane narančasta.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 809. Smeđastozelena krasnica (Russula heterophylla (Fr.) Fries), Sinonim: Russula furcata (Gemelin ex Fr.) Fr. (ss. Ricken); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 252. str., Russula heterophylla (Fries : Fr.) Fries

Russula hortensis - created on November 2011, in Madrid, Spain by Juan Carlos Campos Casabòn

VRTNA KRASNICA

Russula hortensis Sarnari

Etimologija: hortensis (lat.) = vrtni. Po staništu.

Klobuk: 5-10 cm širok, prvo je polukuglast, ponekad je bubrežast, zatim je raširen i ulegnut na sredini, nepravilan, valovit, sredina je ponekad okružena nepravilnim grbicama, nekad je režnjast, kožica se guli gotovo do 1/2 promjera, sjajan po vlažnom vremenu, krem-sivkast, svijetlo sivo-smeđ kao kod upadljive krasnice (Russula insignis), ponekad je svjetliji, a ponekad tamniji na sredini, tamnosiv do tamnosmeđ, ponekad je s hrđastosmeđim mrljama, rub je duboko je narebran, žlijebovi su duboki 5-6 mm, kod dobro razvijenih primjeraka čak i više.

Stručak: 3.2-6 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, nepravilno je valjkast, blago je sužen ili gotovo batinasto zadebljan na bazi, uglavnom nije proširen na vrhu, ponekad je zakrivljen, najprije je komorasto šupljikav, zatim je šupalj, bijel, ponekad posivi kao kod kamember krasnice (Russula amoenolens), blago je oker na dnu, nije crveno-ljubičast na bazi kao kod zaobiđene krasnice (Russula praetervisa) ili sa žutim ostacima ovoja kao kod upadljive krasnice (Russula insignis).

Listići: 5/cm na rubu klobuka, široki su 4-7 mm, tanki, nisu jako lomljivi, prirasli ili su blago zaokruženi uz stručak, bjelkasti, zatim su svijetlokrem, na kraju su smeđi do sivkasto-smeđi.

Spore: Eliptične do jajolike, rijetko su gotovo kuglaste, sa bradavicama, povezanim grebenima koji tvore uglavnom potpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-10.2 x 6.2-9.6 µm, bazidije su 4-sporne, ponekad su 2-sporne, batinaste, s kratkim su stapkama, 42 x 58 x 8-14 µm, cheilocistide su nepravilno vretenaste, često su lagano sužene poput vrata na vrhu, 54-74 x 8-12 µm, kožica klobuka sastoji se od uglavnom kratkih  i razgranatih dlačica, širokih 3.5-6 µm, te tupim dermatocistidama; otrusina je svijetlokrem do krem (IIa-b).

Meso: Lomljivo, slabo je elastično, bijelo, mjestimično je sa mrljama, sivkasto-smeđe uz površinu stručka, osobito u srži; miris je više ili manje na ribu (nije na gumu), osobito na prerezu ili trljanjem, slab kod mladih primjeraka, jako izražen u starosti, kada podsjeća na usoljene inćune ili bakalar (kao kod određenih vrsta iz podsekcije Violaceinae), osobito intenzivno i jasno od osušenih primjeraka, čak i nakon nekoliko tjedana poslije, a okus je potpuno blag, čak i u listićima mladih primjeraka.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima i vrtovima u urbanim područjima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: U usporedbi sa srodnim vrstama, ističe se po sivkastom ili sivkasto-smeđem klobuku, okus mesa je potpuno blag, nije neugodan, a miris je slab, podsjeća na ribu, zatim na usoljene inćune ili pokvareni bakalar. Ova posljednja komponenta je posebno intenzivna i izražena u osušenoj gljivi, ostajući jasna čak i nakon tjedana poslije. Stručak je bez ostataka žutog ovoja i crveno-ljubičastih mrlja, prve karakteristike kod upadljive krasnice (Russula insignis), kao i kod zaobiđene krasnice (Russula praetervisa). Spore po dekoraciji koja tvroi izraženi mrešasti uzorak i gotovo kuglastom obliku mogu biti slične kao kod ljubičastonoge krasnice (Russula violeipes).

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 469. str., Russula hortensis Sarnari sp. nov.

Russula hydrophila - created on August 2024 in Provincia autonoma di Trento, Italy by matteo_bevilacqua

SIVONOGA KRASNICA

Russula hydrophila Horniček

Etimologija: hydro (gr.) = voda + phyla (gr.) = ljubav, privlačnost. Po staništu.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, sjajan, vlažan i ljepljiv, gladak, kožica se lako guli do 2/3 promjera, promjenljive je boje, može biti bjelkast, krem-okerast, okerast, crvenkast, crven, sivkasto-ružičast ili ružičast, bjelkasto izbljeđuje.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, najprije je pun, kasnije je spužvasto šupalj, lomljiv, bijel, vremenom jasno posivi, kožica je fino žiličasta.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, ujednačene su dužine, rijetko su račvasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, vrlo su lomljivi, oštrica je glatka, bijeli, bjelkasti, kasnije su kremasti, s blagom su sivkastom nijansom.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim 0.3-0.7 µm, povezanih spojnim linijama koje tvore nepravilni mrežasti uzorak, 7-9.5 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, lomljivo, bijelo, kasnije je sivkasto, osobito u stručku, često je jako crvljivo; miris nije izražen ili upadljivo miriše na voće ili slabo na kokos, a okus je veoma ljut.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s anilinom polako postanu blijedo limunastožuti, a meso u stručku sa sulfavanilinom postane tamnoplavo, a sa gvajakolom umjereno zelenkasto-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen na vlažnim i močvarnim staništima, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće brezom ili bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve vrste u skupini bljuvara, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba može izazvati proljev, mučninu i povraćanje dok jedan primjerak kuhan u mješavini s drugim vrstama jestivih gljiva kod većine ljudi obično neće uzrokovati nikakve probavne tegobe. Ljute ili gorke krasnice su nejestive.

Napomena: Tipična paprena krasnica (Russula emetica) razlikuje se po nešto robusnijem rastu i u mladosti je nešto izraženije jarkocrvene boje.

Russula ilicis - created on November 2019 in Provincia di Savona, Italy by Federico Calledda

ČESVINKA

Russula ilicis Romagn., Chevassut & Privat

Etimologija: Quercus ilex (lat.) = česvina. Po staništu.

Klobuk: 4-16 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je otvoren, potpuno spljošten i malo ulegnut na sredini, često je prilično nepravilan, ponekad režnjast, po vlažnom je vremenu mazav, najprije je blistav, kasnije je suh i bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera, svijetle je boje, sivkasto-plavkast, djelomično je svijetloplav do tamnozelen, sa svijetloružičastom ili sivkastom nijansom, s velikim je krem područjima, cijela je površina često bezbojna, bjelkasta, rjeđe je sa svijetlozelenim ili zeleno-smeđim područjima, ponekad je u cijelosti te boje, s više je ili manje opsežnim hrđastosmeđim mrljama u starosti, rub je najprije podvijen, kasnije se izravna, gladak, ponekad je vrlo kratko narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 2-4 cm debeo, zdepast i robustan, valjkast, rijetko je malo zadebljan na bazi, na dnu je usko zaobljen, pun, kasnije je s mekšom jezgrom, bijel, nikad nije crvenkast, u starosti je s više ili manje izraženim smeđim mrljama, na vrhu je pahuljast, prilično je naboran, na bazi je malo ukorijenjen s čuperkom micelija.

Listići: Vrlo su gusti, relativno su niski, tanki, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, široki su do 8 mm, prirasli, zaokruženi su uz stručak, ujednačeno su dugi, elastični u mladosti, kasnije su lomljivi, bijeli, zatim su krem, oštrica je iste boje.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa sitnim, gustim bradavicama visokim do 0.4 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 6-8.6 x 5.2-6.5 µm, bazidije su vitke, 38-64 x 8-10 μm, cheilocistide su vretenaste, s većim su ili manjim vršnim produžetkom ili su višestruko sužene poput vrata, 60-120 x 9-13 μm, kožica klobuka sastoji se od tankih trakastih dlačica, s vrlo udaljenim i dosta razgranatim segmentima, širokih 1.8-3.3 μm, te brojnih valjkastih dermatocistida, najtanje često završavaju s manje ili više uočljivim zadebljanjem, širokih 3-6 μm; otrusina je tamnokrem (IId).

Meso: Debelo, izdašno, čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo; miriše ugodno na voće, a okus je blag, malo je ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) isprva ne mijenja boju, nakon nekog vremena postaje zelenkasto-sivo, sa fenolom postane crveno-smeđe, reakcija sa gvajakolom je pozitivna i spora, a listića sa anilinom negativna.

Stanište: Raste u jesen među prvim gljivama nakon ljetnih suša u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće česvinom, crnikom ili božikovinom, ali i alepskim borom ili hrastom, kada se nalazi u dubljoj sjeni raste u kolonijama po 10-ak primjeraka, voli vapnenačko tlo, najmasovnija je duž Jadrana uz samo more, na obali i po otocima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Jedna je od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Karakteristična je po povezanosti sa hrastom crnikom (Quercus ilex), srednjoj veličini, klobuku koji lako doseže 15 cm, zdepastom i masivnom stručku, mazavoj i sjajnoj kožici klobuka, svijetloj boji, ružičasto-ljubičastoj, sivo-zelenoj ili svijetlopavoj, na bjelkastoj osnovi, čvrstom i debelom mesu, tamnokrem otrusini (oko  IId), ljutkastom okusu nezrelih listića, neizraženom mirisu mesa i vrlo slaboj reakciji mesa sa FeSO4. Po negativnoj reakciji listića sa anilinom slična je Wernerova krasnica (Russula werneri), za razliku od ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha), čiji listići naknadno postanu hrđasto-narancasti, te od različitih vrsta iz podsekcije Heterophyllae, čija plodna tijela pod istim uvjetima požute. Mikroskopski su značajni niska dekoracija spora, djelomični mrežasti uzorak i kožica klobuka koja se sastoji od šilastih dlačica, te jednako dugih i tankih dermatocistida bez segmenata. Wernerova krasnica je srodna zbog rasta ispod mediteranskih zimzelenih hrastova, reakciji s kemijskim reagensima i kožici klobuka koja se sastoji od dlačica i sličnih dermatocistida, ali se razlikuje po rastu ispod hrasta plutnjaka na vapnenastom tlu, tamnooker otrusini, oko IIIc, te sa još sitnijim bradavicama na sporama, koje je gotovo nemoguće vidjeti pod mikroskopom. Po mesnatosti, boji listića i svijetloj boji klobuka, koja je od sivo-zelene do djelomično ljubičaste, može biti slična sivozelena krasnica (Russula medullata), koja je izgledom manje zdepasta i glomazna, s oker otrusinom, potpuno slatkastim okusom mesa, slabim reakcijama s kemijskim reagensima i raste u hladnim bjelogoričnim ili crnogoričnim šumama. Test sa  FeSO4 koristan je za razlikovanje nekih svijetlih vrsta iz podsekcije Griseinae, koje obično rastu ispod hrasta crnike, kao sto su sivozelena krasnica i račvasta krasnica (Russula subterfurcata), a još važnija bi trebala biti provjera okusa mesa i boje otrusine.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 361. str., Russula ilicis Romagnesi, Chevassut & Privat

PRLJAVA KRASNICA

Russula illota Romagn.

Etimologija: illotus (lat.) = prljavo, neoprano. Po mrljama na klobuku.

Engleski naziv: Freckled Brittlegill

Klobuk: 4-13 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, kožica se teško guli, ljepljiv na rubu, ponekad sluz visi 2-5 mm s ruba, hrapav, krem, žuto-oker do žuto-smeđ, ponekad je sa slabom ljubičastom nijansom, zatim je crvenkasto-smeđ, u određenim uvjetima je čak i sivo-crnkast, po suhom je vremenu radijalno crtast, rub je narebran u starosti, u dužini 15-22 mm.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.8-3 cm debeo, valjkast ili vretenast, nije proširen na vrhu, prvo je komorasto šupalj, zatim je spužvasto šupalj, površina je hrapava, prošarana je tamnosmeđim točkicama, bjelkast, na donjem je dijelu hrđastosmeđ, a ponekad je više ili manje opsežno sivo-smeđ.

Listići: Prilično su gusti, široki su 6-8 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim kratkim lamelulama, prirasli ili zaokruženi uz stručak, na bazi su povezani poprečnim žilicama, lomljivi, bjelkasti, zatim su krem, u starosti su smeđi, oštrica je sa karakterističnim crnkastim točkicama.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, sa bradavicama visokim do 1.3 µm, povezanim krupnim grebenima koji tvore nepotpuni mrežasti ili zebrasti uzorak, amiloidne, 7-9.2 x 6.8-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-62 x 9-13 μm, cheilocistide su gotovo valjkaste, 50-85 x 10-13 μm, kožica klobuka sastoji se od gustih nakupina tupih, elastičnih dlačica, širokih 2-4.5 μm, te valjkastih ili vretenastih dermatocistida, širokih 4-7.5 μm, uglavnom s kratkim vršnim produžetkom; otrusina je krem (IIb).

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, u starosti je smećkasto ili hrđastosmeđe, uglavnom pri dnu i u sredini stručka; miris je jak i složen, na gorke bademe i kao kod smrdljive krasnice (Russula foetens), a okus je ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, uglavnom bukvom ili hrastom, ponekad se pronađe i u planinskim crnogoričnim šumama, voli toplija staništa i tla bogata hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori navode kao nejestivu vrstu, zbog neugodnog zadaha i ljutog okusa, ali se smatra otrovnom vrstom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba izazvati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Srednje je velika vrsta iz podsekcije Foetentinae, karakteristična je po više ili manje vitkom izgledu, duboko narebranom rubu klobuka, prljavo oker boji klobuka, često prošaranom kremastom bojom, koja se kasnije neujednačeno mijenja u hrđastosmeđu, te sa složenim, smrdljivim mirisom na gorke bademe, a oštrica listića i površina stručka su prošarani crnosmeđim točkicama po čemu je i dobila engleski naziv freckled, što znači pjegava. Druga osobina odnosi se na gluten na kožici klobuka koji bi, pod odgovarajućim uvjetima, trebao pokazivati karakterističnu sivo-ljubičastu prozirnost, što često nije uočljivo. Po mirisu na gorke bademe može se zamijeniti sa bademovom krasnicom (Russula grata), koja se prepoznaje po općenito ujednačenijoj boji, klobuku bez glutena i oštrici listića bez točkica. Smrdljiva krasnica (Russula foetens) je zdepasta i velika vrsta koja razvija složeni, neugodni, ali vrlo teško definirajući miris, ali isto tako nema točkastu oštricu listića i stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 864. Prljava krasnica (Russula illota Romagnesi); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 443. str., Russula illota Romagnesi

Russula inamoena - created on November 2022 in Caraidanu, Calangianus, Italy by Marco Floriani

NEPRIVLAČNA KRASNICA

Russula inamoena Sarnari

Klobuk: inamoenus (lat.) = neugodna, neprivlačna, ružna. Po izgledu. 

Klobuk: 3-11.5 cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, nepravilno je ljevkast, grbav, režnjast, kožica se guli do 1/3 promjera, sluzav i sjajan, nije uočljivo ljepljiv, osim po kišovitom vremenu, oker-smeđ do žuto-smeđ, tamnije je na sredini, mjestimično je žuto-oker, vremenom polako tamni, rub je duboko narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.2-2.2 cm debeo, često je ekscentričan, nepravilno je valjkast, više je ili manje izbrazdan ili kvrgav pri dnu, ponekad je prekriven smeđim ljuskama, osobito prema dnu i kod zrelih primjeraka zbog fragmentacije kožice, pun, kasnije je šupalj u sredini, bijel, mjestimično je sa hrđastosmeđim mrljama.

Listići: Prilično su gusti, 6/cm na rubu klobuka, srednje su debeli, slabo su račvasti, prirasli, izmiješani su s rijetkim lamelulama, slabo su povezani poprečnim žilicama na bazi, lomljivi, bjelkasti do krem, ponekad su sa žućkastim odsjajem, kasnije postepeno postaju hrđastosmeđi, po vlažnom vremenu izlučuju vodenaste kapljice.

Spore: Gotovo su kuglaste, sa debelim, tupim, stožastim bradavicama visokim do 1.4 µm, povezanim grebenima koji tvore više ili manje razvijeni mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 6.4-9 x 5.8-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 42-54 x 9-13 μm, cheilocistide su vretenaste, rijetko su sa vršnim produžetkom, 65-110 x 6-14 μm, vrlo su brojne, sa žućkastim su sadržajem, kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, širokih 2.3-4 μm, te šiljastim dermatocistidama, minimalni dio je valjkast, a dio je glavičast, s nehomogenim su žućkastim sadržajem, široke su 4-5 μm; otrusina je krem (IIb-c).

Meso: Nije previše debelo, lomljivo, bijelo, na prerezu odmah požuti u površinskim dijelovima, zatim postaje žuto-oker, mjestimično je sa hrđastosmeđim mrljama; miris je neugodan, s noćnom notom kao kod smrdljive krasnice (Russula foetens), a okus je ljut, osobito u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim fulfatom (FeSO4) postane ružičasto, sa KOH ne mijenja boju, blago žućkasto kod starih plodnih tijela, a dijelovi koji na prerezu požute postaju smeđi, sa anilinom narančasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u toplim, nizinskim i brdskim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po veličini, neljepljivom klobuku bez glutena i mesu koje na prerezu požuti podsjeća na mednožutu krasnicu (Russula subfoetens), kojoj stručak i meso u dodiru sa sa KOH izraženo požute.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 433. str., Russula inamoena Sarnari

Russula innocua - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

SMARAGDNA KRASNICA

Russula innocua (Singer) Romagn. ex Bon

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i blago ulegne na sredini, kožica se lako guli, gladak i sjajan po vlažnom vremenu, na kraju je suh i bez sjaja, fino je baršunast, više je ili manje svijetlo sivo-zelen, zelen, ponekad izblijedi do sivo-smeđe boje, barem na rubu ili je s nejasnim ružičasto-smeđim nijansama, rub je valovit i narebran.

Stručak: 2-3.8 cm visok i 4-10 mm debeo, valjkast ili batinast, blago je proširen na vrhu, pun, kasnije je pamučast i mekan, pahuljast na vrhu, bijel, bjelkast, poslije odozdo postaje sivkast, na vrhu dugo vremena ostane bijel, u starosti je žuto-smeđ.

Listići: Razmaknuti, oko 65 ih dopire do stručka, tanki, pomiješani su s lamelulama, nisu račvasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, najprije su bijeli ili bjelkasti, kasnije su svijetlokrem, na oštećenim mjestima su sa sivkastim odsjajem.

Spore: Široko su eliptične do jajolike, sa izoliranim su bodljama visokim do 1 µm ili malo više, amiloidne, 8-11 x 6.4-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-60 x 11-14 μm, cheilocistide su vretenaste i s vršnim produžetkom, 60-100 x 8-14 μm, kožica klobuka sastoji se od velikih, nepravilno širokih dlačica, s kratkim su člancima, široke 3.5-6 μm, te brojnih nepravilno valjkastih dermatocistida, širokih 7-10 μm, s 0-2 segmenta, rijetko su račvaste; otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso: Tanko, vrlo je lomljivo, bijelo, u vlažnim uvjetima posivi; miris je slab na pelargonije, a okus je slabo ljutkast u listićima i mesu klobuka, a nešto ljući u stručku.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa formalinom postane svijetloružičasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je vrlo spora i umjerenog intenziteta, a ponekad je pozitivna unutar nekoliko sekundi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim  drvećem, obično bukvom, brezom, kestenom, grabom ili lijeskom, na vlažnom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako većina izvora navodi da je nejestiva vrsta, smatramo je lagano otrovnom jer sadrži određene toksine koji uzrokuju alergijske reakcije, kao i neke druge nepoznate blage reakcije. Latencija traje od 30 minuta do 24 sata. Pojedinačni primjerci su sigurno bezopasni. Do sada nisu zabilježeni slučajevi ozbiljnijeg trovanja.

Napomena: Sitna je krasnica koja je dugo nosila naziv Russula smaragdina. Prepoznatljiva je po sitnim dimenzijama veličini, svijetlom sivo-zelenom klobuku, glatkom i sjajnom kada se ubere, bjelkastim, široko razmaknutim listićima, mesu koje posivi kada se navlaži, jedva primjetnom ljutkastom okusu i blagom, ali nepogrešivom mirisu na pelargonije. Također je s velikim, bodljikavo dekoriranim sporama i krupnim dlačicama kožice klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 855. Smaragdna krasnica (Russula smaragdina Quélet); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 600. str., Russula innocua (Singer) Singer

UPADLJIVA KRASNICA

Russula insignis Quél.

Etimologija: insignis (lat.) = izuzetna, upadljiva, istaknuta. Po prepoznatljivom izgledu.

Klobuk: 3.5-9 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je spljošten i ulegnut na sredini, kožica se lako guli, ljepljiv, sjajan, nakon nekoliko sati od sakupljanja je bez sjaja, sa tamnijim je crticama od osnove, kremast, oker, smeđ, siv do sivo-smeđ, tamniji ili svjetliji na sredini, može biti sa hrđastosmeđim mrljama, rub je tanak duboko je narebran, u žlijebovima je sa uvijek vidljivim ostacima žutog ovoja izraženim u obliku ljuskica.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, blago je proširen na vrhu, prvo je komorasto šupalj, u starosti je šupalj, bjelkast, provodnjen je sivkast i žućkast na donjoj četvrtini, bazalni je micelij zgusnut u tanke žućkaste rizoide.

Listići: Gusti, široki su 5-9 mm, tanki, izmiješani su s lamelulama, više su ili manje usko prirasli, često su račvasti, lomljivi, bjelkasti, zatim su kremasti, oštrica je na kraju hrđastosmeđa.

Spore: Široko su eliptične, sa stožastim su bradavicama visokim do 0.8 µm, slabo povezanim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 6.5-8.2 x 5.5-6.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-48 x 8-12 μm, cheilocistide su vretenaste, s dužim su ili kraćim vršnim produžetkom, široke do 10-11 μm, ovoj na stručku se sastoji od nakupina hifa koje se razlikuju po morfologiji terminalnog segmenta: a) inkrustirane hife, od rijetkih do više ili manje oštrih, primordijalnih hifa, koje su netipično umjereno otporne na kiseline, b) inkrustirane hife pravilnije širine, oko 4-5 μm, sa zaobljenim krajevima, c) hife sa srednjom morfološkom karakterizacijom, kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, širokih 2.5-6 μm, te sporadičnim gotovo zašiljenim hifama, širokih 5-7.5 μm, prekrivenih vrlo finom žutom granulacijom koja tvori inkrustaciju, kao i rijetkim i slabo diferenciranim tankim, igličastim dermatocistidama, koje se lako zamijene s inkrustiranim hifama ovojaa, koje takoder sadrže raspršenu sivkastu granulaciju; otrusina je svijetlokrem do krem (IIa-b).

Meso: Čvrsto, bijelo, sa sivo-smeđim mrljama u stručku; miriše slabo na voće ili je ponekad neugodan, a okus je blag u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, s gvajakovom tinkturom lagano i srednje intenzivno zeleno-plavo, s fenolanilinom vinskicrveno, dok kožica na dnu stručka sa KOH ili amonijakom izraženo crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom crnikom, ali i listopadnim hrastovima, na glinenastom ili vapnenastom tlu, čak i kamentom i slabo vlažnom tlu, često u mediteranskom području. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom kolovoza.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Često raste u mediteranskom području, na toplim, suhim mjestima, osobito ispod hrasta crnike, međutim sposobna se razvijati s jednakom lakoćom u šumskim područjima i na ruderalnim ili urbanim područjima, povezana s raznim bjelogoričnim drvećem (prvenstveno hrastovima). Ova vrsta dijeli isti opći izgled i karakteristike kao i vrste iz linije Pectinata, a razlikuje se po ovoju, koji je izražen u obliku žućkaste naslage u podnožju stručka i kao minimalno, istobojnim ljuskicama u žlijebovima ruba klobuka (koristiti ručno povećalo). Ova karakteristika, prisutna na početku kod nezrelih primjeraka, stoga ne ukazuje na promjenu boje mesa, kako se pogrešno tumači u nekim mikološkim radovima. Bazalni micelij, sam po sebi žut, može pokazivati znakove stvaranja tankih rizoida, koji u dodiru sa KOH trenutno pocrvene. Sličan rezultat, iako manjeg intenziteta, dobiva se i s amonijakom.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 475. str., Russula insignis Quélet

Russula integra - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

SMEĐOKOŽA GOLUBAČA

Russula integra (L.) Fr.

Etimologija: integer (lat.) = cjelovit, netaknut. Po listićima koji su neprekinuti.

Engleski naziv: Nutty Brittlegill

Klobuk: 5-15 cm širok, najprije je okruglast, zatim je konveksan i nepravilan, kasnije je otvoren i u obliku zdjelice ili tipično jako ulegnut na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu vlažan, mazav i ljepljiv, sjajan, kožica se guli do 1/2 promjera, dosta je promjenjive boje, tipično je smeđ, ali može varirati od žuto-smeđe, oker-smeđe, maslinasto-smeđe, vinskicrvene, crveno-smeđe, tamnosmeđe do ljubičasto-crne boje, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 4-13 cm visok i 1-3 cm debeo, čvrst, valjkast, nepravilan, pun, u starosti je pamučasto šupalj, gladak, najprije je bijel, kasnije je hrđastosmeđ na bazi, u starosti posmeđi, nikad nije crvenkast, u starosti ili na dodir se stvaraju žute pjege, manje ili više je naboran.

Listići: Gusti, izmiješani su s ponekom lamelulom, ponekad su na bazi poprečno spojeni žilicama, često su račvasti, prirasli su sa zupcem, gotovo su slobodni, najprije su bijeli, kasnije su svijetložuti do žuto-oker, oštrica je bijela.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim 1.5-1.7 µm, često u snopovima, 8-11 x 7-9 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Tvrdo, čvrsto, bijelo je ili lagano žućkasto; miris nije izražen ili je ugodan na voće, rijetko na jod, ponekad na med, a okus je blag na lješnjake ili bademe, a nakon dužeg žvakanja može imati okus na papir.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom ponarančasti, dok meso u stručku u dodiru sa željeznim sulfatom postane prljavomaslinasto, a meso s fenolom postane prljavo crvenkasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, od srpnja do listopada, u miješanim i crnogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće na vapnenastom tlu ili glinenastom, te u velikim skupinama po planinskim predjelima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Podsjeća na močvarnu krasnicu (Russula paludosa), koja ima svjetlije listiće i otrusinu, više crvenu boju i duži, crvenkasti stručak. Sličnu boju i stanište imaju mekana krasnica (Russula nauseosa) i borova krasnica (Russula cessans), ali su puno manjih dimenzija i imaju nižu dekoraciju na sporama.