Lactarius subumbonatus - created in Spain by endika ussia apraiz

NEISPUPČENA MLIJEČNICA

Lactarius subumbonatus Lindgr.

Etimologija: sub (lat.) = skoro + umbonatus = grbav. Po jedva uočljivoj grbici.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, prilično je malen, ubrzo se otvori i ulegne na sredini; tamnocrven, smeđo-crvenkast, tamnosmeđ ili crno-smeđ, površina je malo naborana i valovita, rub je kružno podvijen i s jasno široko narebran.

Stručak: 2-5 cm visok, nepravilno je valjkast ili zadebljan na bazi, obično je blago zakrivljen, pun; žućkast, žuto-smeđ, žuto-narančast ili žuto-crven, vrh je svjetliji, lagano je vlaknasto-pahuljast, na vrhu su uočljive uzdužne brazdice u nastavku listića.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; blijedožućkasti, žuto-okerasti ili žuto-smeđi, na kraju su skoro narančasti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, mrežaste, 6-7.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Okerasto do narančasto-smećkasto, tamnije je u stručku; miriše neugodno na lisne uši kao hrastova mliječnica (Lactarius quietus), a kada se osuši na cikoriju, okus je blag; mlijeko je bjelkasto, vodenasto, okus nije papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, vrtovima, parkovima i uz rubove putova, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, voli vlažnije terene.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Dekoracija po rubu klobuka i tipična boja površine klobuka su dovoljne karakteristike za determinaciju ove vrste.

ŽUTOMLIJEČNA MLIJEČNICA

Lactarius tabidus Fr.

Etimologija: tabidus (lat.) = otopiti. Po raspadanju?

Engleski naziv: Birch Milkcap

Klobuk: 3-6 (7) cm širok, raširen, malo je ulegnut i ponekad s malim ispupčenjem na sredini; okerast, narančasto-crvenkast ili crvenkasto-smeđ, vremenom blijedi, naboran, rub je ponekad prozirno narebran.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, postepeno se iskrivi, ubrzo postane šupalj, gladak; boje je klobuka, okerast, svijetlosmeđ, narančasto-crvenkast, crvenkasto-smeđ, mjestimično s crvenkastim pjegicama, na dnu su vidljivi ostaci micelija.

Listići: Prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, prilično su razmaknuti, izmiješani su s brojnim lamelulama, račvasti; blijedooker i s narančasto-crvenim odsjajem.

Spore: Široko eliptične, bradavičave, bradavice do 1.2 µm visoke, uglavnom izolirane, ali je nekoliko njih povezano krestama, 8-10 x 6-8 µm; otrusina je blijedokrem s narančasto-ružičastom nijansom.

Meso: Tanko, blijedocrvenkasto; miris nije izražen, a okus je malo gorkast i smolast; mlijeko je bijelo, a nakon nekoliko sekundi na rupčiću postane malo sumporastožuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s brezom, na mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkastog mesa.

Napomena: Pripada skupini mliječnica malih rastom, a koje rastu na mahovini, te na travnatim i vlažnim terenima. Ova vrsta najlakše se prepoznaje pomoću testa tkiva. Nakon samo nekoliko sekundi, inače bijelo mlijeko na rupčiću postaje lagano sumporastožuto.

RUNJAVA MLIJEČNICA

Lactarius torminosus (Schaeff.) Gray

Etimologija: torminosus (lat.) = izmučena, uzrokovati grčeve. Jer izaziva probavne smetnje.

Engleski naziv: Woolly Milkcap

Klobuk: 4-10 (14) cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini, lijevkast; krem-narančast, mesnatoružičast ili narančasto-crven, osnova je svjetlija, s jasno je uočljivim koncentričnim krugovima, čitava je površina prekrivena s često nepravilno postavljenim isprepletenim nitima što je najuočljivije na rubu, rub je jako podvijen i s gustim dlačicama dodiruje stručak.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.8-2 cm debeo, čvrst, pod klobukom je debeo, a prema dolje je sve tanji, ponekad je valjkast, malo je šupljikav; bjelkast, žuto-smeđ, ružičast ili ružičasto-smeđ, sitno je pahuljast.

Listići: Prilično su gusti, čvrsti, izmiješani su s mnogo lamelula, račvasti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; bjelkasti, krem, na kraju su s mesnatoružičastom nijansom.

Spore: Eliptične, 8-10.2 x 5.8-6.6 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Izdašno, čvrsto, blijedoružičasto, vodenasto; miriše neugodno na voće ili terpentin, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta prilično ljuto mlijeko bijele boje, u dodiru sa zrakom požuti kada se nanese na rupčić.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru  s gvajakovom tinkturom trenutno postane sivo-zeleno, zatim jako zeleno, dok s fenolom posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama te po parkovima i vinogradima, skoro uvijek u simbiozi isključivo s brezom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Ako se nepromišljeno konzumira, ova vrsta može uzrokovati vrlo neugodne gastrointestinalne tegobe. Dio autora navodi da je ova mliječnica jestiva nakon što je prethodno posoli i ukiseli, dok mnogi drugi tvrde da je treba tretirati kao otrovnu vrstu, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Po morfološkim je značajkama vrlo slična jestivim mliječnicama, međutim, zbog staništa, dosta ljutog bijelog mlijeka i iznad svega zamršeno dlakavog klobuka se ne može zamijeniti jestivim mliječnicama. Sličan izgled, ali nešto svjetlije boje i bez koncentričnih pojaseva po površini klobuka ima maljava mliječnica (Lactarius pubescens) koja je rjeđa, manjih dimenzija i bijele boje. Također je otrovna vrsta.

Lactarius trivialis - created in Finland by Allar Antson

PROSTA MLIJEČNICA

Lactarius trivialis (Fr.) Fr.

Etimologija: trivialis (lat.) = prosto, obično, trivijalno. Po rasprostranjenosti.

Engleski naziv: Tacked Milkcap

Klobuk: 4-15 (25) cm širok, spljošteno-konveksan, zatim je ulegnut na sredini, poslije je lijevkast, mesnat, kožica se lako guli, po vlažnom je vremenu jako mazav i sluzav, a po suhom je vremenu srebrnasto svilenast; sivo-smeđe do ljubičasto-smeđe boje, prema rubu izblijedi, na kraju je s mješavinom tonova ljubičaste, oker i mesnatocrvene boje, nejasno je pojasast i često je s koncentrično raspoređenim vodenastim mrljama ili pjegama, rub je podvijen i pahuljkast.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, malo je batinasto zadebljan na bazi, robustan je i lomljiv, najprije je pun, na kraju je šupalj, mazav je i sluzav; bjelkast je ili svijetlosmeđ, s tamnijim je pjegama kao i po klobuku, čitava je površina s malim plitkim jamicama.

Listići: Skoro su gusti, nejednako su dugi, do stručka su račvasti, tanki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; najprije su blijedožuti ili krem-žuti, kasnije su žuto-ružičasti, na pritisak i na ozlijeđeni mjestu nastaju zelenkasto-sive mrlje.

Spore: Eliptične, krupno bradavičave, nepravilno mrežaste, 8.3-8.9 x 6.7-7.1 µm; otrusina je svijetložuta do krem-žućkasta.

Meso: Lomljivo, bijelo, zatim je smećkasto, ispod kožice klobuka je sivo-ljubičasto; jako miriše na voće, miris je malo neugodan, a okus je prvo slatkast, poslije je jako ljut; na presjeku ispušta dosta bijelog mlijeka koje u dodiru sa zrakom kasnije postane sivo-zeleno do sumporastožuto.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane sivo-zelenkasto, listići sa sulfoformolom polako poplave, dok se meso sa sumpornom kiselinom najprije oboji žućkasto-maslinasto pa potom postane čokoladnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u močvarnim miješanim i crnogoričnim šumama te po tresetištima planinskih predjela, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, ali i s brezama; dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa, a i blago je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ova mliječnica se po izgledu ponekad može zamijeniti s borovom mliječnicom (Lactarius vietus) ili s mliječnicama iz skupine ljute mliječnice (Lactarius pyrogalus). Uzrok sličnosti je dosta promjenljiva boja. Boja može biti ljubičasta, ljubičasto-smeđa, ljubičasto-siva ili svjetlija do svijetle mesnatocrvenkaste boje, osobito kada se gljiva razvije. Prepoznatljiva je po staništu ispod crnogoričnog drveća, te po glatkom stručku i klobuku. Na listićima se mogu uočiti sitne kapljice mlijeka od kojih poprime sivo-zelenu boju. Prosta mliječnica može dosta sličiti viskoznoj mliječnici (Lactarius blennius) koja raste samo po šumama bukve, zbog čega je mogućnost zamjene isključena.

BLIJEDOŽUTA MLIJEČNICA

Lactarius tuomikoskii Kytöv.

Etimologija: U čast finskog mikologa i biologa. Risto Tuomikoski (1911-1989) bio je poznat po svom radu na proučavanju gljiva, a njegovo ime se često povezuje s opisom i klasifikacijom različitih vrsta gljiva, posebno onih iz roda Lactarius.

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i tupo ispupči na sredini, na kraju je ulegnut; blijedožut, krem-žut do žut, nije pojasast, više je ili manje dlakav, rub je vunasto-dlakav, dugo je vremena podvijen.

Stručak: 3.510 cm visok i 1.5-3 cm debeo, valjkast, na bazi je zašiljen, pun, ubrzo postane šupalj; bjelkast, žućkast do žuto-smeđ, mjestimično je s malim udubinama po površini, osobito na donjem dijelu.

Listići: Vrlo su gusti, uz stručak su često račvasti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bjelkasti ili krem; mlijeko je bijelo, ubrzo postane sumpornožuto.

Spore: Eliptične, s razbacanim bradavicama, 7.5-10 x 6-7.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Izdašno, čvrsto, bijelo do blijedo žućkasto, na ozlijeđenim mjestima postane žuto-oker; miriše na voće, a okus je prvo blag, brzo postane gorak i lagano ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s KOH veoma postaje narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama i parkovima, skoro uvijek u simbiozi sa smrekom, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer uzrokuje teške gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Sličan izgled, ali nešto svjetlije boje i bez koncentričnih pojaseva po površini klobuka ima maljava mliječnica (Lactarius pubescens) koja je rjeđa, manjih dimenzija i bijele boje.

Lactarius turpis - created in Finland by Martti Moisander

RUŽNA MLIJEČNICA

Lactarius turpis (Weinm.) Fr.

Etimologija: turpis (lat.) = sramotan, ružan. Po prljavoj boji.

Engleski naziv: Ugly Milkcap

Klobuk: 3-15 (18) cm širok, prvo je konveksan, zatim je spljošten i jasno ulegnut na sredini, lijevkast, prilično je mazav, mesnat, tvrd; promjenljive je boje, žuto-maslinaste, prljavomaslinaste, tamnosmeđe ili crnkaste; koncentrični krugovi su uočljivi samo u mladosti, površina je dlakavo-baršunasta, rub je jako podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-3 cm debeo, zdepast je ili valjkast, tvrd, prvo je pun, kasnije je šupalj, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv; nešto je svjetliji od klobuka, žućkasto-smeđ do maslinast, često je s tamnijim pjegama i jamicama.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli ili krem, samo na dodir ispuštaju bijelo mlijeko koje u dodiru sa zrakom posmeđi, oštrica je često smeđa.

Spore: Kuglaste, mrežaste, 5.9-8.4 x 5-6.5 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Vrlo čvrsto, debelo, bijelo do blijedožuto, na presjeku posmeđi ili se oboji sivo-ljubičasto; miris nije izražen ili je lagan na smolu, a okus je vrlo ljut; mlijeko je bijele boje, okus je gorak i ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru  sa sumpornom i dušičnom kiselinom polako postane maslinasto-sivo, s amonijakom ljubičasto, dok meso u dodiru s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postanei svijetlosivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Na granici je jestivosti zbog ljutog okusa mesa. U nekim je sjevernoeuropskim zemljama postojala tradicija kuhanja ove mliječnice, koju su koristiti za začinjavanje drugih jela od gljiva. Međutim, postoje zabrinjavajući dokazi da je ova gljiva kancerogena, pa se stoga treba smatrati smrtno otrovnom. Otkriveno je da sadrži mutageni nekatorin (=7-hidroksikumaro(5,6-c)cinolin), te se stoga nikako ne smije konzumirati. Kuhanje smanjuje koncentraciju ovog spoja, ali ga ne eliminira u potpunosti.

Napomena: Vrlo je upadljiva vrsta i po svom izgledu daleko odskače od ostalih mliječnica tako da nije moguća zamjena s nijednom vrstom. Karakteristične je tamnozelene boje. Slična je viskozna mliječnica (Lactarius blennius) čija je zelenkasta forma uvijek djelomično žućkasta. Ružna mliječnica miriše po amonijaku i lijepe je intenzivne ljubičaste boje po čemu je uvijek prepoznatljiva.

Lactarius uvidus - created on October 2022 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

POKISLA MLIJEČNICA

Lactarius uvidus (Fr.) Fr.

Etimologija: uvidus (lat.) = mokro. Po staništu koje najviše voli.

Engleski naziv: Shiner Milkcap

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne na sredini, nekad je slabo ispupčen, gladak, prilično je mesnat, vlažan je i blago mazav; kremast, blijedoljubičast, sivkast, oker ili sivo-smeđ, na ozlijeđenim mjestima postane ljubičast, vrlo je rijetko sa ljubičasto-smeđim koncentričnim krugovima ili uopće ne postoje, rub je tanak, gladak i dugo podvijen.

Stručak: 6-8 cm visok i 0.6-1.2 cm debeo, valjkast, ubrzo postane šupalj, ljepljiv je i sluzav; bjelkast, kremast, krem-sivkast ili okerast, s ljubičastim je mrljama po površini, cijelom je dužinom manje ili više jamičast.

Listići: Prilično su gusti, tanki, lagano se spuštaju po stručku, uz stručak su poneki rašljasti; bjelkasti ili krem, samo na lagani pritisak ili na ozlijeđenom mjestu ispuštaju bijelo mlijeko i oboje se ljubičasto.

Spore: Lagano eliptične do kuglaste, mrežaste, bradavičave, na jednoj strani završavaju šiljato, 8-11 x 6-9 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Mekano, lomljivo, bjelkasto do žućkasto, na prerezu brzo postane ljubičasto; miris je na voće, a okus je gorak i trpak; na presjeku ispušta obilno bijelo mlijeko koje u dodiru sa zrakom ubrzo poljubičasti, okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u sjenovitim i vlažnim bjelogoričnim, crnogoričnim i miješanim šumama smreke i breze, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog gorkog i trpkog okusa mesa, a i blago je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ima još mliječnica koje na presjeku postanu ljubičaste. Ljubičasta mliječnica (Lactarius violascens) je nešto tamnija, ima koncentrične krugove po površini klobuka i raste po crnogoričnim šumama. Rasprostranjena mliječnica (Lactarius repraesentaneus) puno je veća rastom, rub klobuka je zamršeno-dlakav, pronađe se i u bjelogoričnim šumama. Skoro je ista jamičasta mliječnica (Lactarius scrobiculatus) kojoj mlijeko u dodiru sa zrakom požuti. Sve su navedene vrste jestive, osim jamičaste mliječnice i rasprostranjene mliječnice koje se smatraju otrovnim vrstama.

Lactarius vinosus - created on December 2004 in Torre Grande, Oristano, Italy by Marco Floriani

VINSKA RUJNICA

Lactarius vinosus Quél.

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori i ulegne u sredini; najprije je narančast, ubrzo je vinskicrven s blagom ljubičastom nijansom, vrlo često je koncentrično pojasast, sitno je maljav, rub je valovit.

Stručak: 2-4.5 cm visok, kratak, valjkast, prema bazi se sužava, prašnjav, pjegav, najprije je pun, poslije je komorasto šupalj; iste je boje kao klobuk.

Listići: Gusti, uski, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; ljubičasti su do sivo-zelenkasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, kružno bradavičave, 7.5-8.7 x 6.2-7.2 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Čvrsto, lomljivo, blijedokremasto, kremasto-žuto, ispod kožice klobuka i stručka je vinskicrveno; miris je ugodan na gljive ili voće, a okus blag do malo trpak; na presjeku ispušta tamnu krvavocrvenu  do vinskicrvenu tekućinu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, ispod raznih varijeteta primorskog bora (Pinus pinaster) uz obale Jadrana i po otocima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sve vrste mliječnica s crvenim mlijekom su jestive. Nemojte se bojati krvavocrvene boje mokraće nakon konzumacije. Boja ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna i podsjeća nas na pretjerani unos cikle. Također uzrokuje i bezopasnu crvenkastu nijansu stolice.

Napomena: Postoji velika sličnost s krvnom rujnicom (Lactarius sanguifluus) koja raste na istim staništima. Razlikuje se uglavnom po vinskicrvenoj boji klobuka i stručka koji imaju najčešće blagu ljubičastu nijansu.

Lactarius violascens - created on October 2007 in Izki, Álava, Spain by Felipe Hidalgo

LJUBIČASTA MLIJEČNICA

Lactarius violascens (J.Otto) Fr.

Etimologija: violascens (lat.) = postane ljubičasto, poljubičasti. Po boji.

Engleski naziv: Violet Milkcap

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, prilično je mesnat, prvo je konveksan, zatim se raširi i manje ili više izraženo ulegne na sredini; sive, sivo-smeđe, te tamne oker-smeđe ili ljubičasto-smeđe boje, sredina je nešto tamnija, sa slabo je uočljivim koncentričnim pojasevima, kožica je glatka i malo maljava na rubu.

Stručak: Pun, gladak; blijedosivkast, krem-sivkast ili okerast, gol ili s izoliranim oker jamicama.

Listići: Prilično su gusti i široki, prirasli se ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti i krem, teže ka smeđoj boji, na oštećenim mjestima s ljubičastim mrljama.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, krestaste, skoro mrežaste, 9-11 x 7-9 µm; otrusina je krem.

Meso: Bjelkasto ili blago žućkasto, na prerezu brzo postaje ljubičasto, što je najizraženije u klobuku, u stručku je žućkasto; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je gorak i trpak, nakon nekog vremena postaje ljut; bijelo mlijeko je obilno, u dodiru sa zrakom nakon nekog vremena  postane ljubičasto, gorkog je okusa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog i trpkog okusa mesa, a također je i blago otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po ljubičastoj promjeni boje na ozlijeđenim mjestima i smeđem klobuku. Ova se mliječnica razlikuje od pokisle mliječnice (Lactarius uvidus) po pojasastom i mesnatijem klobuku. Vrsta Lactarius luridus također nema pojasasti klobuk.

POJASASTA MLIJEČNICA

Lactarius zonarius (Bull.) Fr.

Etimologija: zona (lat.) = svitak, svežanj, trak, pojas. Po pojasevima.

Klobuk: 4-15 (19) cm širok, ubrzo se spljošti, zatim se široko ulegne na sredini, bez sjaja, površina je prilično mazava; krem, blijedožut, narančast, oker-smeđ ili narančasto-smeđ, vodenast, često jedva uočljivo, nešto upadljivije prema vanjskom dijelu, u mladosti je sitno dlakav (koristiti povećalo), čehast, s koncentričnim je pojasevima, rub je podvijen i često valovit.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, sužava se od vrha prema bazi, teži da postane valjkast, u mladosti je pun, kasnije je šupljikav; najprije je bjelkast, kasnije je krem, blijedožut ili žuto-oker, mjestimično je s oker-smeđim jamicama, na bazi su uvijek prisutni ostaci žutih micelijskih hifa.

Listići: Gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, stisnuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, račvasti su uz stručak; bjelkasti su do žućkasti, kasnije su oker-smeđi.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, nepravilno mrežasto-bradavičave, (6) 6.5 - 7.7 (8.1) × (5.8) 6.2 - 7.2 (7.7) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 120, Me = 7.1 × 6.7 µm, Qav = 1.1; otrusina je blijedooker.

Meso: Tvrdo je i kompaktno, bijelo, na prerezu postane blijedoružičasto, kasnije malo posmeđi, osobito u stručku; prilično je jakog i dosta karakterističnog mirisa na voće ili je kiselkast, a okus je vrlo ljut; mlijeko je bijele, nepromjenljive je boje, a okus mu je jako ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, te u parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili grabom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, ali se smatra blago otrovnom, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Mliječnice s ljutim okusom mlijeka nisu jestive gljive.

Napomena: Slične su Breadolova mliječnica (Lactarius zonarioides) i trpka mliječnica (Lactarius acerrimus) od kojih se razlikuje po nešto svjetlijoj boji klobuka koji nije narančasto-crvene boje.

Lactifluus bertillonii - created on August 2023 in Provincia di Sondrio, Italy by gianni_giana

BERTILONIJEVA MLIJEČNICA

Lactifluus bertillonii (Neuhoff ex Z.Schaef.) Verbeken

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Burning Milkcap

Klobuk: 5-12 (18) cm širok, ubrzo se spljošti, zatim se izravna i ulegne na sredini, bez sjaja, kožica se teško guli i prelazi preko ruba; bijel ili kremast, na dodir ili u starosti sa oker ili smećkastim mrljama, kožica se raspucava, sitno je baršunast, rub je zaokružen i uvijek karakteristično podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok, kratak je i dosta krupan, valjkast je ili se lagano sužava prema bazi, nije uvijek centralan; bjelkast ili žućkast, na dodir posmeđi, najprije je pahuljast, a kasnije je gladak.

Listići: Relativno su razmaknuti, nisu široki, oštrica se često širi do mesa klobuka, prisutne su i lamelule koje su ponekad račvaste uz stručak, zakrivljeni, spuštaju se po stručku; bijeli, kasnije su krem, na ozlijeđenim mjestima ili na dodir postanu smećkasti ili ružičasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7-8 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Izdašno, kompaktno, tvrdo, bijelo, na prerezu postane žućkasto do prljavocrvenkasto; miris je neugodan na mrtvu ribu, a okus je vrlo ljut; mlijeko je bijelo, u dodiru sa zrakom postane žućkasto, vrlo je ljuto.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, osobito kestenom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, ali se smatra lagano otrovnom, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Dio je skupine u kojoj je tipična vrsta baršunasta mliječnica (Lactifluus vellereus) koja ima nešto manji klobuk i uvijek je s prema unutra kružno podvijenim rubom klobuka. Skoro je ista modrolisna krasnica (Russula delica) kojoj površina klobuka nije zaprljana zemljom. Kemijska reakcija je najsigurnija za determinaciju ove vrste.

ŽUĆKASTA MLIJEČNICA

Lactifluus luteolus (Peck) Verbeken

Etimologija: luteolus (lat.) = žućkasto. Po boji.

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, u ranoj je mladosti konveksan, ubrzo se raširi i manje ili više ulegne na sredini, površina je suha; bjelkast, kasnije je blijedooker do oker-smeđ, na oštećenim mjestima posmeđi, maljav je i baršunast, rub je do kraja jako podvijen, oštar, često valovito iskrzan i nije crtast.

Stručak: 3.5-6 cm visok i 1.8-2.5 cm debeo, valjkast, ponekad je proširen na bazi, čvrst, kratak je u odnosu na stručak, pun; bjelkast je ili krem, na ozlijeđenim mjestima i na dodir posmeđi, lagano je pahuljast, baršunast.

Listići: Gotovo su rijetki, nejednako su dugi, ponekad su račvasti, široki su do 5 mm, zaokruženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; u mladosti su bijeli ili krem, a kasnije slamnatožuti, u starosti i na pritisak postanu posmeđe.

Spore: Eliptične, stožasto bradavičave, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je okerasta.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, na prerezu najprije požuti, kasnije posmeđi; miriše poput prijesne mliječnice (Lactifluus volemus), podsjeća na haringe, a okus je gorak; na presjeku ispušta dosta bijelog mlijeka koje u dodir sa zrakom nakon 15 minuta posmeđi.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom ubrzo postane zeleno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, osobito hrastom, voli toplija staništa, pronađe se i u mediteranskom i u kontinentalnom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog dosta gorkog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Rijetka je vrsta. Lako se determinira po maljavo-baršunastom klobuku, do kraja podvijenom rubu, te po mesu, listićima i bijelom mlijeku koji na presjeku ili na dodir jako posmeđe. Skoro je bijele boje. Po više osobina je slična prijesna mliječnica kojoj na prerezu curi obilno mlijeko krem boje, istog je mirisa i posmeđi. Od navedene se vrste razlikuje po nepostojanju cistida koje su kod presnaca brojne. Smatra se sličnom naboranoj mliječnici (Lactifluus rugatus).

PERGAMENTNA MLIJEČNICA

Lactifluus pergamenus (Sw.) Kuntze

Etimologija: Po boji pergamenta s mrljama.

Klobuk: 5-12 cm širok, u mladosti je ravan, zatim se raširi i ulegne na sredini, lijevkast, nije mazav, suh, bez sjaja; bijel je ili bjelkast, često je mjestimično prljavo žut, na ozlijeđenim je mjestima žuto-smeđ, na dodir posmeđi, nije pojasast, površina je često mrežasto naborana, neravna i s plitkim jamicama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-9 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, vrlo je promjenljivog oblika, valjkast, ponekad je sužen na bazi, pun, tvrd, gladak, pjegav, često je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, bijel.

Listići: Veoma su uski i gusti, nejednaki, lagano se spuštaju po stručku, ponekad su račvasti; blijedi su pa kremasti, na ozlijeđenom mjestu požute.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, vrlo sitno bradavičave, gotovo točkaste, samo djelomično međusobno crtasto povezane, nisu amiloidne, 8-9.5 x 5.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Elastično, tvrdo, lomljivo, debelo, bijelo, na prijelomu je zrnasto, miris nije izražen, a okus je ljut i gorak; mlijeko je obilno, bijelo, veoma je ljutog okusa.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s formolom postane intenzivno ljubičasto-plavo, a mlijeko s kalijevom lužinom sumporastožuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen (javlja se i u sušnim mjesecima kada raste malo drugih gljiva), u raštrkanim skupinama, u bjelogoričnim šumama nižih predjela, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom ili grabom, rijetko raste ispod crnogoričnog drveća; jedna je od najmasovnijih vrsta gljiva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali ima gorko i neprobavljivo meso zbog gumaste konzistencije. Najbolja je osušena i samljevena.

Napomena: Slične su druge dvije mliječnice, to su paprena mliječnica (Lactifluus piperatus) i zelenomrljasta mliječnica (Lactifluus glaucescens), zadnja je i najrjeđa, a ozlijeđena mjesta i mlijeko joj ne postanu zelenkasti, već žuti. Paprena mliječnica na ozlijeđenim mjestima postaje zelenkasto-plava, dok opisana vrsta posmeđi. Paprena mliječnica se zaprlja smeđe i ima stručak duži od širine klobuka, te ravne listiće. Naša je vrsta manja rastom i vitkijeg izgleda.

PAPRENA MLIJEČNICA

Lactifluus piperatus (L.) Roussel

Etimologija: piperatus (lat.) = papreno. Po okusu.

Engleski naziv: Peppery Milkcap

Klobuk: 3-13 (16) cm širok; najprije je konveksan, kasnije je lijevkast, vrlo je mesnat i suh; potpuno je bijel, u starosti je oker-smeđe išaran, kožica je uglavnom poprečno naborana, površina se nakon dužeg suhog razdoblja raspuca, rub je podvijen i valovit.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-3 cm debeo, pun, tvrd, gol je i gladak, prilično je kratak, prema dnu je nešto uži, bijel, mjestimično s točkastim oker-smeđim mrljicama.

Listići: Neobično su gusti, uski, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku; bjelkasti su ili kremasto-žuti, mjestimično su sa sivo-zelenkastim ili plavičastim mrljama.

Spore: Eliptične, lagano bradavičave, 7-10 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bijelo, u bazi stručka je žućkasto, na prerezu se stvaraju zelenkasto-plave mrlje; miris nije izražen, a okus je vrlo papreno ljut; na prerezu ispušta vrlo mnogo bijelog mlijeka izrazito ljutog okusa, ne postaje zelenkasto kao kod slične zelenomrljaste mliječnice (Lactifluus glaucescens).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, s fenolanilinom purpurno, dok s laktofenolom polako postane ljubičasto-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, linijama, krugovima ili pojedinačno, u svim tipovima šuma; česta je vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete i dvojbena delikatesa zbog jako ljutog okusa mesa.

Napomena: Ako ne pazimo na guste listiće, lako je moguća zamjena s nejestivom baršunastom mliječnicom (Lactifluus vellereus) kod koje su listići široki i prilično račvasti. Može se zamijeniti i s pergamentnom mliječnicom (Lactifluus pergamenus) koja je nešto vitkija i meso joj na ozlijeđenim mjestima posmeđi, a ne postaje zelenkasto-plavo kao kod opisane vrste. Opisana se vrsta razlikuje od sličnih vrsta i po koncentrično naboranoj rubnoj zoni klobuka.

BARŠUNASTA MLIJEČNICA

Lactifluus vellereus (Fr.) Kuntze

Etimologija: vellereus (lat.) = baršunasto. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Fleecy Milkcap

Klobuk: 6-20 (25) cm širok, mesnat, izdašan, tvrd, suh, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne u sredini, lijevkast; bijel ili bjelkast, u starosti je oker, s mrljama oker boje, površina je baršunasta (pod povećalom izgleda kao okrečen), rub je u mladosti jako podvijen, a u starosti je slabije podvijen ili ravan.

Stručak: 3-6 x 1-2.5 cm, pun, tvrd, debeo, sitno je baršunast kao i klobuk; bijel, boje je klobuka.

Listići: Gusti, lagano se spuštaju po stručku, često se račvaju; bijeli, kasnije su prošarani s blijedookerastim mrljama, u starosti su žuti.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 9-12 x 7-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, čvrsto, lomljivo, bijelo, na prerezu poprimi krem-žućkastu do krem-narančastu boju; miris je ugodan, u starosti je na ribu, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta malo bijelog mlijeka, osušeno je oker boje, okus je lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom trenutno trajno pozeleni, dok sa željeznim sulfatom odmah postane crvenkasto pa nakon 10-tak minuta poprimi prljavo jarkocrvenkastu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Svakako je nejestiva zbog paprenog okusa. Njezino je tanko bijelo meso čvrsto i vrlo ljutog i trpkog okusa što je prilično iznenađujuće, jer je mlijeko prilično blagog okusa, ali ljuto kad se kuša zajedno s mesom. Međutim, ovu je gljivu najbolje tretirati kao otrovnu, jer može uzrokovati ozbiljne gastrointestinalne probleme, a ta se preporuka uporno zanemaruje u nekim dijelovima istočne Europe gdje se ljute gljive tradicionalno sakupljaju za jelo. Smatra se otrovnom i zbog sadržaja terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična je paprenoj mliječnici (Lactifluus piperatus) koja je jestiva i isto tako ljutog okusa, ali s mnogo gušćim listićima i na prerezu ispušta mnogo bijelog mlijeka. Ako pazimo samo na široko smještene i račvaste listiće, ne možemo je zamijeniti s jestivom paprenom mliječnicom. Meso pergamentne mliječnice (Lactifluus pergamenus) požuti, dok kod paprene mliječnice postane zeleno-plavkasto. Topolova mliječnica (Lactarius controversus) je mnogo većih dimenzija, ali joj je boja ružičastog tona, osobito listića, dok je klobuk gladak. Sve se navedene vrste smatraju jestivim, ako su ljutog okusa i mogu se konzervirati.

PRIJESNA MLIJEČNICA (PRESNAC)

Lactifluus volemus (Fr.) Kuntze

Etimologija: pirum volemum (lat.) = svojstvo velike kruške koja ispuni šupljinu na ruci (skupljenih prstiju). Po načinu rasta.

Engleski naziv: Fishy Milkcap

Klobuk: 4-17 (23) cm širok, mesnat, pravilan, najprije je konveksan, zatim je izravnat i ulegnut na sredini, lijevkast, površina je suha i glatka; narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili crvenkasto-narančast, crvenkast je na sredini, u starosti je često raspucan, rub je u mladosti dosta podvijen.

Stručak: 5-12 (14) cm visok i 1.5-3 (3.5) cm debeo, mesnat, pun, valjkast, sužen je i zakrivljen na bazi; boje je klobuka, svijetlosmeđ, blijedooker-smećkast ili narančasto-smećkast, na pritisak posmeđi, površina je pahuljasta, ubrzo je naborana, a na dnu je redovito zakrivljen.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama; blijedožuti, žućkasto-oker ili oker, na pritisak više ili manje posmeđe.

Spore: Skoro potpuno pravilno kuglaste, mrežaste, (6.4) 7.4 - 9.2 (9.6) × (5.9) 7 - 8.3 (9.3) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 60, Me = 8.2 × 7.7 µm, Qav = 1.1; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tvrdo, bjelkasto, u starosti i na ozlijeđenim mjestima je hrđastosmeđe; miriše tipično na haringe, a okus je ugodan na gljive; na presjeku ispušta mnogo bijelog mlijeka, osušeno postane tamnosmeđe, ljepljivo, okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso i kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postanu prljavo-krem-žuti, dok meso s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postane sivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je čak i sirova. Kuhanjem se izgube neugodan miris i okus mesa.

Napomena: Slična je narančasta mliječnica (Lactarius aurantiacus) koja na sredini ima malo šiljato ispupčenje, tanje meso i vitki stručak. Ako prijesnu mliječnicu duže držimo u ruci, nakon nekog vremena ruka će nam mirisati na haringe. Nema opasnosti od zamjene s opasnim mliječnicama.

LJUTOLISNA KRASNICA

Russula acrifolia Romagn.

Etimologija: acer-acris (lat.) = resko, ljuto + folia (lat.) = list, listić. Po ljutom okusu listića.

Engleski naziv: Hotlips Brittlegill

Klobuk: 5-13 cm širok, prvo je lagano konveksan, zatim je raširen i ulegnut na sredini, duboko je ljevkast, nepravilan, gol, gladak, valovit ili režnjast, sluzav i sjajan, kožica se guli od 1/4 promjera, rjeđe do 1/3, može biti oker-smećkast, svijetlosmeđ, smeđ do narančasto-smeđ, na sredini je tamniji, tamnosmeđ, sa crveno-smeđim mrljama, rub je dugo podvijen, zatim je izravnat, nije narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1.2-2.5 cm debeo, valjkast do batinast, ponekad je sužen na dnu, pun, tvrd, relativno je kratak, uočljivo je jamičast i naboran, najprije je bijel, zatim je siv do sivo-smećkast, trljanjem pocrveni.

Listići: Umjereno su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, tanki, lomljivi, vrlo su ljutog okusa, krem, kasnije su sivkasto-oker, često su s narančastim odsjajem, na pritisak prvo pocrvene, kasnije lagano pocrne.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 0.4 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, prozirne, 7-9.4 x 6-7.4 µm, Q = 1.16-1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-50 x 6-9.5 µm, cheilocistide su s kraćim ili dužim vršnim produžetkom, 60-95 x 4.5-8 µm, kožica se sastoji od tupih, valjkastih dlačica širokih 3-6 µm i valjkastim dermatocistidama širokim 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, na presjeku umjereno crveni, zatim polako crni; miris nije izražen, a okus je jako ljut u listićima, a nešto slabiji u mesu.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane zelenkasto, a reakcija sa gvajakolom je brza i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, kestenom, brezom ili borom, na svim vrstama tla, vrlo dobro podnosi pjeskovita i kisela tla.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom osrednje kvalitete. Sve su krasnice u sekciji crnih krasnica (Compactae ili Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive.

Napomena: Raste ispod bjelogoričnog ili crnogoričnog drveća, a prepoznatljiva je po srednjoj veličini, sluzavoj i sjajnoj površini klobuka crvenkasto-smeđe boje, više ili manje gustim listićima, krem ili s narančastim odsjajem, jakom ljutom okusu, mesu koje na prerezu i na pritisak crveni prije nego što pocrni. Mikroskopski su karakteristične
duge valjkaste dlačice kožice klobuka. Slične su antracitna krasnica (Russula anthracina), kojoj se gusti listići nikada ne spuštaju niz stručak i na presjeku jako pocrni, gustolistićava krasnica (Russula densifolia), koja ima vrlo guste listiće, često s plavkastim odsjajem, crna krasnica (Russula adusta), kojoj meso nikada ne pocrni, te bijelocrna krasnica (Russula albonigra), kojoj meso odmah pocrni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 851. Ljutolisna krasnica (Russula acrifolia Romagnesi); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 149. str., Russula acrifolia Romagnesi

Russula adulterina - created by Amadej Trnkoczy

NEVJERNA KRASNICA

Russula adulterina Fr.

Klobuk: 5-11 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, gladak, valovit, relativno je sjajan i kada se osuši, uglavnom je smeđ, s maslinastozelenim primjesama na sredini, može biti tamnoljubičast, gotovo crnkast kada se osuši, rub je gladak, samo je u starosti blago narebran.

Stručak: 4-8.5 cm visok i 2-3 cm debeo, više je ili manje valjkast, malo je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta ili šuplja, bjelkast, s hrđastosmeđim mrljama na donjem dijelu, trljanjem malo potamni.

Listići: S rijetkim su lamelulama, široki su 8-11 mm, tanki, poneki se račvaju, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su poprečno spojeni žilicama, lomljivi, oštrica je glatka, najprije su bjelkasto-krem, kasnije su tamnožuti, slijedećeg su dana s prilično jasnom narančastom nijansom.

Spore: Široko su eliptične, vrlo velike, sa izoliranim, stožastim, rjeđe valjkastim bodljama visokim 1.6-2 µm, amiloidne, 7.5-12 x 7-9.5 µm, nitasta kožica klobuka sastoji se od dugih, tankih dlačica, više ili manje zašiljenih, širokih 2.7-3.6 μm, te valjkastih ili batinastih dermatocistida, višesegmentnih, s trbuhom od 4.5-10 μm, nisu inkrustirane; otrusina je tamnožuta (IVe).

Meso: Prilično je debelo, bijelo, na prerezu postupno postaje sivo-smeđe; miris je složen, na voće i na pelargonije kao kod žučne krasnice (Russula fellea), a okus je u početku blag, ali nakon nekoliko sekundi postane vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa gvajakovom tinkturom je intenzivna i prilično brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Klobuk je po nekim autorima mnogo polikromniji: ljubičast, ljubičasto-smeđ, žuto-smeđ, s maslinastozelenim mrljama, sivo-smeđ ili potpuno žut. Prepoznatljiva je po staništu u planinskim crnogoričnim šumama smreke ili jele, na vapnenastom tlu, srednje je veličine, dosta promjenjivih boja, od ljubičasto-smeđe, crno-ljubičaste do maslinasto-oker, listići i otrusina su lijepe tamnožute boje, oko IVe, stručak kasnije postaje sivkasto-smeđ, okus je papren, a miris na voće kao kod žučne krasnice, što je osobito izraženo na prerezu. Spore su dosta velike, po Romagnesiju (7.5) 8-10.7 (13-15) x 7-9.2 (11.5) µm, međutim njegove dimenzije, u usporedbi s onima u literaturi, ističu uznemirujuću varijabilnost. Slične su smeđokoža golubača (Russula integra), koja se razlikuje po blagom okusu, neizraženom mirisu, glatkijem stručku i većoj čvrstoći plodnog tijela, cedrova krasnica (Russula badia), koja ima mnogo svjetlije zrele listiće i otrusinu, stručak sa često ružičasto-crvenom nijansom, miris mesa na cedrovinu, gotovo tvrdo meso koje sporo reagira u dodiru sa gvajakovom tinkturom, te postojana krasnica (Russula firmula), koja je gotovo dvostruko manjih dimenzija, više je ljubičaste nego ljubičasto-smeđe boje, meso lagano žuti i to samo kada truli, a ne postane sivo-smeđe. Po staništu, vrlo tamnoj otrusini i mirisu na pelargonije je slična Russula urens, a izgledi za razlikovanje su upitni čak i uz mikroskop, s obzirom na određenu varijabilnost karakteristika spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 888. Nevjerna krasnica (Russula adulterina Fr. ss. Melz. & Zvara), Sinonim: Russula urens Romell; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 745. str., Russula adulterina Fries

NAGORJELA KRASNICA

Russula adusta (Pers.) Fr.

Etimologija: adustus (lat.) = spržen, zapečen, prepečen. Po boji.

Engleski naziv: Winecork Brittlegill

Klobuk: 5-16 cm širok, u početku je polukuglast do konveksan, nepravilan, kasnije je raširen i ljevkasto ulegnut na sredini, nepravilan, često je režnjast, kožica je priraštena, ne može se guliti ili se guli do oko 1/5 promjera, vlažan i sjajan, gladak, u početku je bjelkast, zatim je smećkast, kasnije je prošaran svijetlosmeđim, tamnosmeđim do sivo-smeđim nijansama, pjegav, na kraju je smećkasto-crn ili potpuno crn i vrlo sporo trune, hrapav, rub je obično svjetliji, više je ili manje narančasto-smeđ, valovit, nije narebran.

Stručak: 3.5-7.5 cm visok i 2-4 cm debeo, tvrd, relativno je kratak i debeo, često je ekscentričan, valjkast do gotovo batinast, često je zakrivljen na dnu, gladak, najprije je bijel, kasnije je siv, sivo pjegav, nikad potpuno crn, trljanjem poružičasti pa polako postane sivo-smeđ, baza je često s malim jamicama ili izbočinama, na vrhu je pahuljast, donja je polovica često izbrazdana.

Listići: Gusti, tanki, prirasli ili su blago zaokruženi uz stručak, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, krem, kasnije su sa sivkasto-plavim iii svijetlosmeđim odsjajem, nekad su sa laganom ružičastom nijansom, u starosti su smeđi, sivo-smeđi do sivo-crni, na pritisak blago pocrvene, oštrica vremenom postaje crnkasta.

Spore: Gotovo kuglaste do široko eliptične, s vrlo niskim, izoliranim su bradavicama visokim do 0.2 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 7.8-9.6 x 5.8-7.2 µm (cromushrooms: (6.2) 6.4 - 7.7 (8.3) × (5.3) 5.6 - 6.6 (7.1) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 7.1 × 6.2 µm, Qav = 1.2), bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, batinaste, 40-60 x 8-11 µm, sterigme su duge do 7 µm, cheilocistide su vretenaste, s različitim vršnim produžetkom, 60-96 x 6-8 µm, pleurocistide su 50-100 x 11 µm, kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica širokih 3-10 μm i rijetkim dermatocistidama približno iste debljine, koje se vršno se granaju na 2-3 dijela; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Tvrdo, lomljivo, bijelo do sivkasto-smeđe, u stručku je svijetlosmeđe, na prerezu polako poružičasti, kasnije polako postaje sivo, sivo-smeđe do tamnosivo, prijelaz kroz ružičaste nijanse uočljiviji je u gornjim slojevima; miris je karakterističan, podsjeća na stare vinske bačve, a okus je blag ili ljutkast u listićima kod mladih primjeraka.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane prvo narančasto, zatim ružčasto pa sivo-maslinasto, sa formolom narančasto-ružičasto, sa fenolom tamnosmeđe, a reakcija sa gvajakolom je često slaba, a kod mladih primjeraka brzo postaje intenzivno tamno zeleno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, najčešće u planinskim crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom jelom, borom ili smrekom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, ali samo mlada dok je meso mekano.

Napomena: Prepoznatljiva po velikim dimenzijama, mazavoj i sjajnoj prirasloj kožici, žilavom mesu, manje osjetljivom na oksidaciju nego kod drugih vrsta iz sekcije Compactae, polako postaje sivkasto-ružičasto i crni samo prilikom sušenja, razmaknutim, krem listićima, koji su dugo vremena bez mrlja i obično zakrivljenom i hrapavom stručku pri dnu. Okus je potpuno slatkast, a miris neobičan, bolje je izražen kod malo starijih primjeraka (prema J. Schaefferu na stare vinske bačve). Kožica klobuka sastoji se od relativno tankih, valjkastih dlačica sa jednako uskim dermatocistidama, koje se vršno se granaju na 2-3 dijela. Baza stručka je sitno jamičasta. Pojavljuje se dosta kasno u sezoni. Slične su crna krasnica (Russula nigricans), koja je ima još šire i razmaknutije listiće te na prerezu brđe mijenja boju, ljutolisna krasnica (Russula acrifolia), koja je prosječno manjih dimenzija, slabije je mesnata i izraženo je ljuta u listićima, kada se prereže, meso i površinski dijelovi pocrvene, a zatim prilično brzo pocrne, spore su s relativno grubom dekoracijom. S obzirom na široku rasprostranjenost ove vrste u obalnim zajednicama hrasta crnike i borova, ne može se isključiti da se neki mediteranski nalazi odnose na gotovo slatkaste ili slabo crneće primjerke ljutolisne krasnice.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – Nagorjela krasnica (Russula adusta (Pers.) Fries); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 159. str., Russula adusta (Pers. : Fr.) Fries

ZELENA KRASNICA

Russula aeruginea Lindblad ex Fr.

Etimologija: aerugo-aeruginis (lat.) = bakarna rđa. Po zelenkastoj boji.

Engleski naziv: Green Brittlegill

Klobuk: 4-11.5 cm širok, masnat, u mladosti je skoro polukuglast, zatim je raširen i pupčasto ulegnut na sredini, nekad je režnjast, vlažan i sjajan, kasnije je suh, kožica se lako guli do 1/2 promjera, obično je ujednačene zelene ili sivo-zelene boje, nekad tamniji na sredini ili izblijedi u krem tonove, rijetko je sa narančastim ili ružičastim nijansama, više je ili manje sa sitnim hrđastosmeđim mrljama, rub je gladak, slabo je narebran samo u starosti.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.2-2 cm debeo, kratak, prilično je tvrd, valjkast, proširen je na vrhu i blago sužen na dnu, ali ne uvijek, pun, kasnije je spužvast, bjelkast, teži da postane oker-smeđ, uzdužno je crtast.

Listići: Prilično su gusti, široki su 4-7 mm, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, više su ili manje zaokruženi uz stručak, račvasti, lomljivi, najprije su bijeli, kasnije krem do okerasti i sa hrđastosmeđim pjegama.

Spore: Eliptične, sa sitnim bradavicama visokim do 0.6 µm, slabo povezane tankim spojnim linijama s malo ili nimalo grananja, koje tvore djelomični mrežasti uzorak, 7-8.8 x 4.8-6.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, vitke, 38-50 x 7-8.7 μm, cheilocistide su valjkaste do vretenaste, 50-90 x 7-11.5 μm, kožica klobuka sastoji se od valjkastih, tupih dlačica, širokih 2.5-4.5 μm, te nepravilnim valjkasto-tupim ili vretenasto-glavičastim dermatocistidama, 100-130 μm x 4-6 μm; otrusina je krem (IIc).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, mjestimično blago posmeđi ili požuti; miris nije izražen, a okus je blag, samo je u listićima malo ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, sa fenolom smeđe, sa fenolanilinom najprije crveno pa zatim crno, reakcija sa gvajakolom je brza i pozitivna, a listići sa sulfoformolom poplave.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično sa brezom, a u crnogoričnim šumama sa smrekom ili borom, na svijetlim mjestima i blago kiselom, malo vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. U velikim je količinama navodno uzrokovala gastrointestinalne tegobe, ali to nije potvrđeno. Za sada nije poznat nijedan slučaj trovanja, ali za svaki slučaj treba biti na oprezu s ovom vrstom.

Napomena: Srednje je velika krasnica sa mazavom i sjajnom površinom klobuka u normalnim uvjetima. Klobuk je više je ili manje u potpunosti zelen, ponekad je smeđ na sredini, ali bez ikakvih tragova ljubičastog pigmenta koji se nalazi kod većine vrsta iz podroda Heterophyllidia. Po boji klobuka, mesu koje na prerezu posmeđi, kremastim listićima, krem otrusini, čvrstom mesu bez mirisa, ljutkastom okusu nezrelih listića i pozitivnoj reakciji sa FeSO4 je kao tipična vrsta iz podsekcije Griseinae. Najbolje se determinira mikroskopski, zbog tankih i valjkastih dlačica kožice klobuka koje su uvjerile Romagnesija da je prebaci u skupinu sa česvinkom (Russula ilicis), pozicija je bila na pola puta između podsekcija Griseinae i Ilicinae, iako kožica klobuka podsjeća na posljednju. Međutim, čak su i izdužene eliptične spore, sa slabo povezanim bradavicama, dobra značajka za determinaciju. Na sličnom staništu raste crnozelena krasnica (Russula atroglauca), koja je s prosječno tamnijim ili plavičastim nijansama klobuka, neprozirnom kožicom klobuka, potpuno slatkastim okusom mesa i negativnom reakcijom sa FeSO4. Mogu biti slične maslinastozelena krasnica (Russula stenotricha), koja snažno reagira sa FeSO4 i raste samo ispod bjelogoričnog drveća, te priobalna krasnica (Russula monspeliensis), koja je sitna mediteranska vrsta koja raste uz bušine (Cistus), sa izraženijim zelenim pigmentom na klobuku i nježnim aromatičnim mirisom mesa.

Russula albonigra - created in Finland by Allar Antson

BIJELOCRNA KRASNICA

Russula albonigra (Krombh.) Fr.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + niger (lat.) = crno. Po kontrastu između boje listića i boje klobuka.

Engleski naziv: Menthol Brittlegill

Klobuk: 5-14.5 cm širok, pravilan, najprije je konveksan, zatim se proširi i pupčasto ulegne na sredini, lijevkast, nepravilan ili režnjast, malo je kvrgav, suh, bez sjaja, gladak, kožica je priraštena, guli se samo 1/8 promjera, u početku je bjelkast, sivo-smeđ, kasnije je žuto-smeđ, crno-smeđ do crn, trljanjem odmah pocrni, rub je rascijepljen, valovit i zakrivljen, nije narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-4 cm debeo, kratak, zdepast, često je ekscentričan, u mladosti je malo zadebljan na bazi, zatim je valjkast ili malo zašiljen na bazi, tvrd, pun, suh, gladak, bijel, trljnjem brzo pocrni, ponekad je naboran i hrapav na dnu.

Listići: Gusti, tvrdi, voštani, nejednaki, rijetko su račvasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, debeli i lomljivi, bjelkasti, krem ili okerasti, vremenom ili na ozlijeđenim mjestima pocrne, dosta su kontrastni u odnosu na ostali dio plodnog tijela.

Spore: Široko su eliptične, ponekad su izdužene, sa niskim, izoliranim bradavicama visokim 0.1-0.2 µm, vrlo fino povezanim spojnim linijama koje uglavnom tvore potpuni mrežasti uzorak, 7.5-9.4 x 5.8-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, lagano batinaste, 50-66 x 7-9 μm, cheilocistide su brojne, tupo valjkaste, s mnogu uljnih kapljica, široke 6-8 µm, kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, vrlo tankih stijenki, širokih 4-8 μm, s više ili manje razmaknutih segmenata, te ponekad dugih, valjkastih ili malo batinastih dermatocistida s 0-2 segmenta, širokih 6-8 μm, a ponekad čak i debljih, do 10 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na ozlijeđenom mjestu pocrni, na prerezu nakon 1-3 minute postaje ljubičasto-crno, a iznad listića lagano pocrveni; miris je voćni ili malo na kuhano mlijeko, sličan kao kod suhe puževice (Hygrophorus penarius), a okus je blag, čak i u listićima, gdje je karakteristično osvježavajući poput mentola.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane zelenkasto-plavo, sa formalinom brzo pocrveni, a reakcija sa gvajakolom je pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u dosta velikim skupinama, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično na na umjereno pjeskovitim i kiselim tlima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sve krasnice u sekciji crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu su jestive.

Napomena: Ako uzmemo u obzir sveukupne makroskopske, mikroskopske i kemijske karakteristike, opisana se vrsta čini kao najbolje identificirana vrsta unutar sekcije Compactae. Prepoznatljiva je po osvježavajućem okusu listića, intenzivnoj promjeni boje u sivo-crnu, izravnoj ili onoj kojoj prethodi crvenjenje (Russula albonigra f. pseudonigricans), srednje razmaknutim listićima, gušćim nego kod crne krasnice (Russula nigricans) i nagorjele krasnice (Russula adusta), ali izraženo manje nego kod gustolitićave krasnice (Russula densifolia), antracitne krasnice (Russula anthracina) i srodnih vrsta. Mikroskopska slika je vrlo karakteristična, sa sporama s vrlo finim mrežastim uzorkom, jedva vidljivim pod mikroskopom, te prilično velikim dermatocistidama i refrakcijskoj prirodi njihovog sadržaja. Kao što joj i ime govori, postoji veliki kontrast između bijelih listića i tamne, skoro crne boje klobuka. Dosta su slične antracitna krasnica, koja se razlikuje po listićima sa ružičastim odsjajem i mesu koje teži da mnogo brže pocrni, ljutolisna krasnica (Russula acrifolia), koja se jasno razlikuje po izrazito ljutom okusu u listićima, sluzavoj i sjajnoj kožici klobuka i uglavnom crvenkasto-smeđem klobuku, te pepeljasta krasnica (Russula atramentosa), koja se lako prepoznaje po gotovo upola manjim dimenzijama, gušćim listićima, jedva primjetnom osvježavajućem okusu i mesu koje prije crnjenja nikada ne pocrveni, a najznačajnija razlika nalazi se u kožici klobuka bez dermatocistida.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 852. Bijelocrna krasnica (Russula albonigra Krombholz); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 177. str., Russula albonigra (Krombholz) Fries

Russula alnetorum - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

JOHINA KRASNICA

Russula alnetorum Romagn.

Klobuk: 2-5.3 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i malo ulegne na sredini, režnjast, vlažan i sjajan kada se ubere, ubrzo je suh i bez sjaja, guli se od 2/5 do 1/2 promjera, gladak, vinskicrven do intenzivo plavkasto-ljubičast, ponekad je svijetloplav kao kod Nuragijske krasnice (Russula nuragica), mjestimično izblijedi u krem nijanse, ponekad je ružičasto-ljubičast s oker ili maslinasto-oker sredinom, iznimno izblijedi u oker-sivkaste tonove kao kod jasikine ljutice (Russula pelargonia), rub je kasnije više ili manje narebran i vaovit.

Stručak: 2.8-5.5 cm visok i 0.7-1.6 cm debeo, valjkast ili izraženo batinast, uglavnom je sužen na bazi, naglo se širi na vrhu, pun, kasnije je srž mekana, šupljikava i grudvasta, pahuljast na vrhu, najprije je bijel, kasnije je hrđastooker na donjem dijelu, zatim postane sivkast i sivkasto-smeđ zbog omekšavanja i upijanja vode, u određenim uvjetima opsežno požuti.

Listići: Prilično su razmaknuti, tanki, izmiješani su s lamelulama, 3-8 mm široki, nisu ili su rijetko račvasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, trbušasti, vrlo su lomljivi, prirasli, bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične do jajolike, relativno su izdužene, s malim su bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore fini mrežasti uzorak, amiloidne, 8-10.4 x 6.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-52 x 10-13 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim produžetkom, 60-90 x 8-12 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od vrlo tupih dlačica, širokih 3.2-5.5 μm, formiranih od relativno kratkih članaka, te valjkastih dermatocistida s 0-4 više ili manje razmaknutih segmenata, barem prema bazi, neki su vrlo dugi, ali su uglavnom kratko batinaste i jednosegmentne, nisu inkrustirane; otrusina je bjelkasta (Ib).

Meso: Umjereno čvrsto, lomljivo, bijelo, jasno posivi zbog vlage, mjestimično lagano požuti, osobito u srži stručka; miris nije izražen, a okus je gotovo blag, samo su listići prolazno ljutkasti kod mladih primjeraka.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna, a sa formalinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u vlažnim šumama, grmlju, po livadama uz potoke i uz morsku obalu u simbiozi s crnom ili bijelom johom (Alnus glutinosa ili Alnus incana) te u planinskim područjima u simbiozi s planinskom johom (Alnus viridis). U Hrvatskoj je nađena uz crnu johu, samo na dva lokaliteta, u Hrvatskom zagorju i na otoku Krku.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu po planinama ispod planinske, crne ili bijele johe, maloj veličini, vlažnoj i sjajnoj površini klobuka, čija boja varira od plavo-zelene, ružičasto-ljubičaste do vinskicrvene, s tamnijom, crnkastom sredinom, bjelkastim, dobro razmaknutim listićima, stručku koji je ponekad odmah žut, ali više ili manje vremenom posivi, sve do sivo-smeđe nijanse tipične za stara, vodom natopljena plodna tijela, miris uglavnom nije izražen, a okus je blag ili jedva primjetno ljutkast. Od srodnih vrsta iz podsekcije Russula, kojima meso posivi su tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea), koja je prepoznatljiva prvenstveno po znatno većim diomenzijama i mesnatosti. Slične su lomljiva krasnica (Russula fragilis) i tamnocrvena krasnica (Russula atrorubens), kojima je meso vrlo ljutog okusa, miriše na amil acetat ili kolače, na prerezu malo promijeni boju i rastu na drugačijem staništu. Po mesu koje posivi, boji klobuka i vrlo svijetlim listićima slična je jasikina ljutica, koja se prepoznaje po mirisu na pelargonije, vrlo ljutom okusu mesa, krem otrusini i povezanosti s topolama, hrastovima, kestenima i bukvama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 891. Patuljasta krasnica (Russula pumila Rouzean & Massart); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Johina krasnica (Russula alnetorum Romagn.); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 531. str., Russula alnetorum Romagnesi

Russula alutacea - created on August 2014 in Provincia di Pavia, Italy by Federico Calledda

UŠTAVLJENA KRASNICA

Russula alutacea (Fr.) Fr.

Etimologija: alutaceus (lat.) = boje kože. Po boji.

Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je okruglast ili konveksan, zatim je otvoren i ulegnut na sredini, sjajan, kožica je priraštena i teško se guli, promjenjive je boje, smeđ, crvenkasto-smeđ, ljubičast, ljubičasto-crven, ljubičasto-smeđ, vinskicrvenkast do kasnije gotovo crvenkasto-smeđe boje bakra, sredina je često žućkasta, rub je tup.

Stručak: 2-12 cm visok i 1-4 cm debeo, tvrd, pun, kasnije je šupljikav, bijel, u donjem je dijelu s ružičastom nijansom.

Listići: Široki, račvasti, suženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, vrlo su lomljivi, krem do limunastožuti.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim do 1.3 µm, povezanim grebenima koji tvore rudimentarni mrežasti uzorak sa samo nekoliko očica, 8.5-11 x 8-9.5 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Bijelo, u sredini je žućkasto, čvrsto; miris nije izražen ili podsjeća na voće ili stari med, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je maslinasta krasnica (Russula olivacea), koja ima drugačiju boju i vinskosmeđa krasnica (Russula vinosobrunnea), koja je vinskocrvene boje.

Russula amarissima - created on August 2009 by Gerhard Koller

GORKA KRASNICA

Russula amarissima Romagn. & E.-J.Gilbert

Klobuk: 4-14 (17) cm širok, najprije je konveksan, poslije je raširen i ulegnut na sredini, suh; karmincrven, tamnocrven ili je crno-crven, sredina je često crnkasta ili oker-smeđa, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, pun, prilično je pravilan; bijel, mjestimice je ružičast ili žut, hrapav.

Listići: Gusti, račvaju se uz stručak, prirasli, svijetlokrem boje, oštrica je prema rubu klobuka često karmincrvena, u starosti su također rđasto pjagavi, slično kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea).

Spore: Kuglaste, s mrežasto povezanim bradavicama, 7.5-9 x 6-8 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je ružičasto do vinskicrveno, izrazito tvrdo, lomljivo, debelo, na prerezu žuti; miriše na voće, a okus je blago do dosta gorak.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, te uz rubove šuma hrasta, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanoj je vrsti vrlo slična ružičasta krasnica (Russula rosea) koja se bitno razlikuje po tome što nije toliko tvrda, kožica na klobuku se malo guli, listići se račvaju i meso ima prilično papren okus. Vrlo je česta u primorskim krajevima i po otocima.

AMETISTNA KRASNICA

Russula amethystina Quél.

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Amethyst Brittlegill

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, lijevkast, kožica se guli, često je mazav; dosta je promjenljive boje, tamnocrven, crveno-ljubičast, tamnoljubičast ili je ljubičasto-smeđ, sredina je obično tamnije žuto-ružičaste do maslinasto-ružičaste boje, baršunast, mjestimice se stvaraju žute mrlje od kišnih kapi ili vode, rub je dugo podvijen, svjetliji i slabo narebran, kasnije se jako narebra.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast ili je batinasto zadebljan na bazi, gladak, komorasto šupalj, u starosti je spužvast; bijel, vrlo je rijetko je ružičasto nahukan, mjestimično je sa smeđim mrljama.

Listići: Osrednje su gusti, prilično su razmaknuti, široki su 6-12 mm, do stručka zaokruženi, prirasli; najprije su bijeli, kasnije su kremasto-žuti do oker.

Spore: Široko eliptične, sa široko razmaknutim, izoliranim bradavicama visokim oko 0.6-1.1 µm, djelomično povezanim grebenima i spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, 7-10.5 x 6-8.5 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Mekano, lomljivo, bijelo do bjelkasto; oštro miriše na jod, osobito u dnu stručka, kao kod turco-lazzarijeve krasnice (Russula turci), a okus je blag na gljive.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane žućkasto, s fenolanilinom najprije crveno-smeđe pa zatim crveno i na kraju gotovo crno-crveno, s željeznim sulfatom postane blijedocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, osobito jelom i smrekom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Veoma slična vrsta je turco-lazzarijeva krasnica koja naraste manja, rub klobuka joj je samo u starosti narebran, a sa sigurnošću se mogu razlikovati samo uz pomoć mikroskopa. Naša vrsta ima bradavice po površini spora koje su združene u linije koje tvore mrežicu.

LJUPKA KRASNICA

Russula amoena Quél.

Etimologija: amoenus (lat.) = ugodno, dopadljivo. Po izgledu.

Klobuk: 2.5-4.5 cm širok, nije velik, prvo je konveksan, zatim se raširi i lagano pupčasto ulegne na sredini, ponekad je nepravilan, kožica se guli do 1/2 promjera, bez sjaja, suh i bez sjaja, lijepe je crveno-ljubičaste, ljubičaste, tamnoljubičaste, ljubičasto-crne ili plavkasto-ljubičaste boje, rijetko je sa maslinastozelenom ili plavkasto-zelenom nijansom u obliku ograničenih mrlja ili se širi na cijelu površinu (Russula amoena f. viridis), te zasićeno crven poput otrovnocrvene krasnice (Russula emeticicolor), jako je baršunast i malo bijelo pahuljast, vremenom postane izbrazdan, rub je gladak, nije narebran, tanak, kasnije je uzdignut i često vijugav.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.7-1.2 cm debeo, valjkast, zatim se postupno sužava prema dnu, pun, kasnije je komorasto šupalj, bjelkast, gotovo čitav je sa karmincrvenom ili ljubičastom nijansom, osim na samom vrhu, sitno je pahuljasto-baršunast.

Listići: Najprije su gusti, ubrzo zatim su razmaknuti, uski, široki su 2-4 mm, tanki, malo su trbušasti, uglavnom nisu račvasti, s rijetkim su lamelulama, prirasli, na osnovi su poprečno povezani žilicama, bjelkasti do oker, oštrica je iste boje ili crvenkasta, osobito prema rubu klobuka.

Spore: Jajolike do široko eliptične, sa polukuglastim, tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, povezani debelim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 6.4-8 x 5.5-6.4 µm, bazidije su blago batinaste, 60-70 x 9-12 μm, cistidiformne dlačice su više ili manje rijetke, uska, s trbuhom širokim samo 7.5-12 μm, kožica klobuka sastoji se od karakterističnih dlačica sa terminalnim segmentima u obliku sablje ili šila, dugih do 90 μm, postavljenim na kratkim bazalnim člancima, od kojih su neki zadebljani, a drugi nisu, široki su do 14 μm; otrusina je krem (IIb-c).

Meso: Relativno je debeleo i prilično čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka i kore stručka je malo crvenkasto-ljubičasto; miris je na haringe kao kod prijesne mliječnice (Lactifluus volemus) ili također po gusjenicama vrbotoča (Cossus cossus), odnosno krupnog leptira čije su gusjenice štetnici na vrbama i drugom bjelogoričnom drveću, te voćkama (kruški, jabuci, trešnji, dudu i dr.), kao kod gusjenične puževice (Hygrophorus cossus), a okus je blag.   

Kemijske reakcije: Kora stručka u dodiru s fenolom postane ružičasto-ljubičasto, reakcija sa željeznim sulfatom (FeSO4) je slaba, a sa gvajakolom pozitivna i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, uglavnom sa jelom, smrekom ili kestenom, a nešto rjeđe ispod hrasta, bukve ili breze, voli rubove šuma, raste ma kiselom ili malo vapnenastom tlu, rijetko u mediteranskom području. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva po malim dimenzijama, suhom i baršunastom klobuku, prekrasnoj crveno-ljubičastoj ili ljubičastoj boji kod tipične forme, rijetko je zeleno pjegav, ali i potpuno maslinastozelenom, svijetlim listićima, s istobojnom ili crvenom oštricom, krem otrusini, oko IIb, baršunastom stručku, gotovo uvijek djelomično ili opsežno obojenom karmincrvenom nijansom, potpuno blagom okusu i blagom, ali karakterističnom mirisu na haringe, kao kod prijesne mliječnice. Kora stručka u dodiru s fenolom polako postaje ljubičasta, za razliku od suljupke (Russula amoenicolor) i ljubičastonoge krasnice (Russula violeipes), kod kojih postaje tamnija, crveno-smeđa ili smeđa (osobito posljednja). Njezine zelene forme (Russula amoena f. viridis) nisu rjeđe od sličnih, nepoznatih zelenih formi suljupke (Russula amoenicolor f. olivacea). Od srodnih vrsta suljupka je vrlo česta u mediteranskom području, a dvostruko je većih dimenzija od opisane vrste, s tamnijom otrusinom (IId-IIIa), smećkastom reakcijom sa fenolom i cistidoformnim dlačicama na kožici klobuka, širokih 12-18 mm. Ljubičastonoga krasnica je prepoznatljiva po većim dimenzijama, prevladavajućoj limunastožutoj boji i smećkastoj reakciji sa fenolom. Miris mesa na kuhane rakove je isti kao kod haringove krasnice (Russula xerampelina), ali tek u starosti kao kod prijesne mliječnice.

Russula amoenicolor - created on May 2020 in Padru, Sardegna, Italy by salvatore_bacciu_paola_mereu

SULJUPKA

Russula amoenicolor Romagn.

Etimologija: Po sličnoj boji kao kod ljupke krasnice (Russula amoena).

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut na sredini, prilično je sjajan, kožica se može guliti, crvenkast, karmincrven, vinskicrven, ružičasto-smeđ, ljubičast, ljubičasto-smeđ, ljubičasto-crven do ljubičasto-siv, sa mjestimičnim je ljubičastim ili maslinastozelenim mrljama, često blijedi do zelenkaste boje, također je žućkast u mladosti kao kod ljubičastonoge krasnice (Russula violeipes), baršunast, sitno je ljuskav, rub je tup i u starosti malo narebran.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, relativno je kratak, često se sužava prema bazi, pun, kasnije je komorasto šupalj, osnova je bijela, sa vinskicrvenom je nijansom, fino je baršunast.

Listići: Vrlo su gusti, dosta su široki, tanki, izmiješani su s lamelulama, račvasti, prirasli su na stručak, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, svijetlokrem do okerasti, sa svijetlom su narančastom ili narančasto-crvenkastom nijansom, oštrica je ponekad s crvenkastim odsjajem.

Spore: Skoro su kuglaste ili široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 1 µm, dobro povezanih gremenima koji tvore mrežasti uzorak, 6.5-8 x 6-7 µm, bazalni segment hifa na kožici klobuka je najviše blago natečen; otrusina je kremasta.

Meso: Osrednje je čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice je lagano boje klobuka; miriše na kuhane rakove ili na haringe u mladosti, slično kao haringova krasnica (Russula xerampelina), a okus je blag, ugodan.

Kemijske reakcije: U dodiru s fenolom postane purpurno-smeđe, a sa željeznim sulfatom svijetlonarančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u simbiozi s različitim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, najčešće hrastom, javorom, grabom, ali i s borom, češće na vapnenačkom i pjeskovitom tlu, u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Miris na ribu i crvenkasta boja klobuka odlučujući su u identifikaciji. Ako miris nije odmah prepoznatljiv, pričekajte 1-2 sata i zatim pomirišite. Slična je ljupka krasnica koja se razlikuje po nešto izraženijoj boji, nema zelenkasti ton klobuka, a miris je skoro identičan. Ljubičastonoga krasnica je nešto svjetlije, limunastožuto-zelenkaste boje, klobuk je ujednačeno obojen, a miris nije izražen.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 389. str., Russula amoenicolor Romagnesi var. amoenicolor Romagnesi 1967

KAMEMBER KRASNICA

Russula amoenolens Romagn.

Etimologija: amoenus (lat.) = ugodno, dopadljivo + olere (lat.) = ispušta miris, mirisavo. Po mirisu.

Engleski naziv: Camembert Brittlegill

Klobuk: 3-6 cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, gotovo je ljevkast, često je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, vlažan i sjajan, lagano je mazav po vlažnom vremenu, siv do crno-smeđ, malo je svjetliji na rubu, žuto-smeđ do smeđ, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, tanak, ubrzo je izraženo narebran.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 1-1.4 cm debeo, dosta je pravilan, valjkast, malo je sužen na dnu i proširen na vrhu, ali ne uvijek, sjajan, najprije je komorasto šupalj, kasnije je šupalj, bijel, kasnije lagano posivi, baza stručka je ponekad lagano crveno-smeđa.

Listići: Osrednje su gusti, široki su 5-6 mm, tanki, s rijetkim su lamelulama, usko su prirasli, lomljivi, krem, na oštećenim mjestima posmeđe.

Spore: Široko su eliptične, sa vrlo tupim, stožastim ili djelomično polukuglastim bradavicama visokim do 0.8 µm, povezanim rijetkim, kratkim spojnim linijama, slabo su amiloidne, 6.5-8.5 x 5.2-6.4 µm, bazidija su 4-sporne, batinaste, ne šire od 10 μm, cheilocistide su vretenaste, s različitim su vršnim produžetkom, 90-120 x 8-10 μm, kožica klobuka se sastoji od tupih dlačica, širokih 2.5-4.2 μm, te od stožastih dermatocistida, često su sa vršnom papilom, široke su 4-6 μm (cromushrooms: spore su 7 - 8.7 (9.2) × (5) 5.4 - 6.6 (7.6) µm, Q = (1) 1.1 - 1.4 (1.6), N = 120, Me = 7.6 × 6 µm, Qav = 1.3); otrusina je krem (IIb).

Meso: Relativno je debelo, mekano, lomljivo, bijelo, na prerezu postane lagano sivkasto, osobito u stručku, mjestimično potamni; miris je složen, koji podsjeća na haringe, kao kod ljupke krasnice (Russula amoena), ali vremenom i po spermi ili drugim notama (po nekim autorima na pljesnivi sir camembert), a okus je izraženo ljut nekoliko sekundi nakon kušanja.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom postane tamno karmincrveno do plavo-crno, sa gvajakolom trenutno i intenzivno zelenkasto-plavo, sa fenolom zasićeno crveno, a sa formalinom sivkasto-ružičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po šumskim putevima, parkovima i na rubu šikara uz bušin (Cistus), u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom hrastom plutnjakom, ali i listopadnim hrastovima ili bukvom, a rjeđe s borom u obalnim crnogoričnim šumama, na glinenastom tlu i tlu siromašnom hranjivim tvarima, češće u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva po prilično malim dimenzijama, na donjoj granici u svojoj podsekciji, duboko narebranom rubu klobuka, srednje tamnim bojama, od žućkasto smeđe do smeđe, žućkasto-crnkaste, stručku koji lagano posivi, jakom ljutom okusu, krem otrusini, a u dodiru sa gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno pocrni. Miris je složen i teško ga je definirati, osobito kod mladih primjeraka može podsjećati na dimljene haringe, kao kod prijesne mliječnice (Lactifluus volemus) ili ljupke krasnice, ali se može pojaviti i nota na spermu. Najvažnija mikroskopska značajka odnosi se na spore, čiji izduženi oblik predstavlja dobar kriterij za razlikovanje od sestrinske krasnice (Russula sororia). Može se zamijeniti i sa brašnjavonogom krasnicom (Russula farinipes) i rebrastom krasnicom (Russula pectinata), koje se jasno razlikuju po žutim-oker boji klobuka, ili sa upadljivom krasnicom (Russula insignis) i zaobiđenom krasnicom (Russula praetervisa), koje imaju blagi okus mesa, a posljednja ima drugačiji miris, koji podsjeća na gumu i ribu, te klobuk sa pretežno oker nijansama. Sestrinska krasnica (Russula sororia) je prepoznatljiva po gotovo dvostrukoj visini, hrđastosmeđim mrljama na površinski klobuka i mirisu na spermu na prerezu, a nikada ne miriše na haringe.

Russula anatina - created on November 2022 in Calangianus, Italy by Davide Puddu

SIVOZELENKASTA KRASNICA

Russula anatina Romagn.

Etimologija: anas (lat.) = patka, plovka. Po boji.

Klobuk: 3-10 cm širok, osrednje je veličine, prvo je okruglast i ispupčen, zatim se otvori i malo ulegne na sredini, često je nepravilan ili režnjast, savitljiv, prvo je bez sjaja, zatim je gladak i sjajan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kasnije je suh i bez sjaja, kožica se guli do 1/2 promjera, promjenjive je boje, pepeljastosiv, ponekad je sa svijetlije do tamnije zelenim ili nejasnim ružičasto-ljubičastim nijansama, često je djelomično oker ili svijetlosmeđ, više je ili manje baršunast od ruba prema sredini (vidljivo ručnim povećalom), poslije se raspuca, osobito uz rub, rub je gladak, te je u starosti nejasno narebran.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 1-2.2 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast ili blago batinast, kasnije je više ili manje proširen na vrhu i donekle sužen na donjoj trećini, pun, kasnije je spužvast u sredini, bijel, baza je sa hrđastosmeđim mrljama, sitno je uzdužno žiličast ili naboran, u mladosti je pahuljast.

Listići: Gusti, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, u mladosti su elastični, kasnije su lomljivi, krem, kasnije su prošarani smeđim mrljama.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa niskim, izoliranim bradavicama visokim 0.5-0.7 µm, slabo povezanim kratkim grebenima, 5.5-7.8 x 4.8-5.8 µm, bazidije su 4-sporne, vitke, 38-50 x 7-8.8 μm, cheilocistide su vretenaste, s većim su ili manjim vršnim produžetkom, 60-110 x 8-12 μm, kožica klobuka sastoji se od krupnih dlačica, širokih 5-9 μm, s tupim završnim člankom, nejasno su šiljaste ili sužena u tanki vrat, te batinastih ili vretenasthm dermatocistida, jednosegmentnih, širokih 5-9 μm; otrusina je svijetlooker (IIIa).

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu postane lagano oker; miris nije izražen, starenjem sve više na voće, a okus je blag i malo ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasta, zatim ružičasto-narančasta, a nakon nekoliko desetaka minuta sivkasto-zeleno, a reakcija sa gvajakolom je brza i pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom, rijetko ispod drugog bjelogoričnog drveća, na vapnenastom ili glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je malo teže probavljiva.

Napomena: Prepoznatljiva je po maloj ili srednjoj veličini, suhoj, baršunastoj, pahuljastoj i više ili manje  raspucanoj kožici prema rubu, rijetko je glatka i sjajna, klobuk je pretežno sivkast ili zelen, može biti i sa ružičasto-ljubičastim nijansama, raste uglavnom na travnatim mjestima ispod hrastova, spore su sa malim i izoliranim bradavicama, a kožica klobuka sa ogromnim dlačicama. Kada kožica nije raspucana lako se zamijeni s drugim vrstama iz podsekcije Griseinae, kao što su crnozelena krasnica (Russula atroglauca), koja raste ispod breze, ima potpuno slatkasti okus mesa i slične spore, modrikasta krasnica (Russula parazurea), koja ima prosječno tamniji klobuk, bez pukotina u normalnim uvjetima i svijetlokrem otrusinu, te račvasta krasnica (Russula subterfurcata), koja ima manje i grebenaste spore, nešto uže dlačice kožice klobuka, a površina klobuka nije tako baršunasta.

Russula anthracina - created in Finland by Ville Kälviäinen

ANTRACITNA KRASNICA

Russula anthracina Romagn.

Etimologija: anthrax (gr.) = ugljen, ugljen za loženje, antracit. Po crnkastoj boji.

Engleski naziv: Coal Brittlegill

Klobuk: 4-11 cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, lijevkast, gladak, bez sjaja, dosta je taman, u mladosti je bijel, zatim je sivo-smeđ, kasnije je crno-smeđ do crn, osobito prema rubu, na sredini je često svjetliji, bjelkasto-kremast, djelomično je sitno zrnast, rub je često uzdignut i oštar, nije narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 cm debeo, tvrd, valjkast je ili malo zadebljan na bazi, bijel, ubrzo čađavosiv do potpuno crn, na ozlijeđenom mjestu pocrni, pahuljast, nepravilno naboran.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, često su anastomozirajući i nepravilno račvasti, u obliku su srpa, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti su ili kremasti i s ružičasto-smeđom nijansom, teže da se crno zamrljavaju, oštrica vremenom pocrni.

Spore: Gotovo kuglaste do široko eliptične, sa niskim, izoliranim bradavicama, povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti do djelomično mrežasti uzorak, 7-8 x 5.5-7 µm, Q = 1.2-1.35; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, lomljivo, bijelo, često je s ljubičasto-crnom nijansom, na prerezu odmah pocrni; miris je ugodan na gljive ili voće, a okus je trpak i ljut, osobito listići.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom lagano pozeleni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, uglavnom na vlažnim mjestima, na vapnenastom tlu, tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sve su krasnice u skupini crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive.

Napomena: Pripada skupini crnih krasnica koje imaju zajedničku osobinu da im listići ekstremno pocrnu.

Russula aquosa - created on August 2023 in Stoklund, Denmark by Jens H. Petersen

HRENOVA KRASNICA

Russula aquosa Leclair

Etimologija: aquosa (lat.) = vodena. Po staništu na vlažnim mjestima.

Engleski naziv: Red Swamp Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se izravna i više ili manje ulegne na sredini, nepravilan, valovit, ponekad je režnjast, gladak, vlažan i sjajan, hrapav, osobito na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, prilično je ujednačene boje, crvenkast, crveno-ljubičast do ružičasto-ljubičast, rub je gotovo uvijek svjetliji, na sredini je do crnkasto-ljubičast, krajnji uski dio ruba je ponekad tamniji, rub je tanak i gladak, kasnije je slabo narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-3 cm debeo, malo je nepravilan, valjkast, manje je ili više zadebljan na bazi, postepeno se sužava prema vrhu, srž je mekana, kasnije je šupalj u zadebljanom dijelu, naboran, prilično je sjajan, bijel, izuzetno je rijetko sa ružičastom nijansom, kasnije je sivkasto-smeđ, izraženije sivkast u starosti.

Listići: Gusti, osrednje su široki, tanki, izmiješani su s lamelulama, suženi su i račvasti uz stručak, prirasli, lomljivi, bijeli ili bjelkasti.

Spore: Široko su eliptične, s bradavicama su visokim 0.6-0.7 µm, prilično povezanim tankim spojnim linijama koje tvore dosta razvijeni mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 6-8.2 x 5.5-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-52 x 9-11 μm, cheilocistide su vretenaste, s dužim ili kraćim vršnim produžetkom, 50-95 x 8-12.5 μm, kožica klobuka sastoji se od tankih, tupih, valjkastih dlačica, širokih 1.8-3.5 μm, te prilično brojnim, batinastim, nepravilno valjkastim dermatocistidama, koje su ponekad stisnute poput vrata, rijetko su sa segmentima, široke su 7-10 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, najprije je dosta čvrsto, kasnije je lomljivo, bijelo, na prerezu i u starosti postane sivo i sivo-smeđe, intenzivnije nakon 24-36 sati; miris je slab i nedefiniran, a okus gotovo potpuno blag ili vrlo slabo ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama i močvarama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično jelom, ali ponekad i brezom, na vlažnom tlu obraslom tresetnom mahovinom (Sphagnum).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu u močvarnim crnogoričnim šumama sa tresetnom mahovinom ili drugim mahovinama, više ili manje crvenom klobuku, s karmincrvenim ili ponekad smećkastim primjesama, srednjoj veličini, vrlo lomljivom vodenastom mesu, koje je u starosti postane lagano sivkasto-smeđe, mekom stručku, suženom u gornjoj trećini, izuzetno rijetko s ružičastom nijansom, jedva primjetnom mirisu i gotovo blagom okusu. Reakcija u dodiru sa gvajakovom tinkturom je prilično nestabilna, obično se vrlo slabo oboji. Mnogo je češća u sjevernoj Europi, osobito u tresetnim močvarama. Slična su paprena krasnica (Russula emetica), koja je prepoznatljiva po nešto većim dimenzijama, svjetlijem i ujednačenije obojenom crvenom klobuku, nepromjenjivom mesu, gotovo neosjetljivom na gvajakovu tinkturu, te izrazito paprenom okusu, brezova paprena krasnica (Russula betularum), koja je manjih dimenzija i lomljivija, s ružičastim ili izblijeđenim klobukom, ponekad potpuno bezbojnim, s narebranim rubom klobuka, fino erodiranom oštricom listića kod tipične forme, izrazito ljutim okusom i minimalnom reakcijom u dodiru s gvajakovom tinkturom, posivjela krasnica (Russula grisescens), koja je umjereno mesnata, s više ili manje crvenim klobukom ili je s nejasnim bakrenim odsjajem, relativno razmaknutim listićima koji se vrlo kratko spuštaju po stručku, mesu koje promočeno vodom uočljivo posivi, a u dodiru s gvajakovom tinkturom postane plavkasto. Crvene forme tamnocrvene krasnice (Russula atrorubens) prepoznatljive su po jakom ljutom okusu i mirisu na amil acetat ili kokos, kao kod lomljive krasnice (Russula fragilis), intenzivnoj oksidacijskoj reakciji i varijabilnim bojama, a čisto crveni primjerci su prava rijetkost.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 499. str., Russula aquosa Leclair

Russula archaeosuberis - created on November 2020 in Santa Margherita Ligure GE, Italy by Nicolò Oppicelli

PLUTNJAKOVA KRASNICA

Russula archaeosuberis Sarnari

Etimologija: archaios (gr.) = star, drevan + suber (lat.) = hrast plutnjak (Quercus suber). Po staništu.

Klobuk: 3.5-11 cm širok, isprva je polukuglast do konveksan, ubrzo se izravna i ulegne na sredini, nepravilan, često je režnjast, suh, kožica je prirasla, guli se od 1/4-1/3 promjera, isprva je krem, ubrzo je oker do smećkast, kasnije je cimetastosmeđ, rijetko je ujednačene oker boje kao kod brašnjavonoge krasnice (Russula farinipes), kasnije izblijedi u sivkasto-oker do smećkastu boje bijele kave, male crvenkasto-smeđe mrlje, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2.8 cm debeo, robustan, nejasno je valjkast, ponekad je zakrivljen, više je ili manje proširen na vrhu, često je izdubljen žljebovima koji ukazuju na sklonost bifurkaciji ili spajanju dvaju stručaka, baza je često malo ukorijenjena, površina je pahuljasta na vrhu (koristiti ručno povećalo), bijel, na kraju je oker-smeđ.

Listići: 4-12/cm, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli ili zaokruženi uz stručak, vrlo su debeli (kod velikog primjerka do 1.2 mm), široki su 5-8 mm, rijetko su račvasti, s malo ili bez poprečnih žilica na bazi, lomljivi, kremasti sa sivkastim odsjajem, na kraju su hrđastosmeđi, osobito na oštećenim mjestima.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su sitnim četverokutnim ili polukuglastim bradavicama, visokim 0.2-0.3 µm, slabo su amiloidne, 5.3-7 x 4-5.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, tanke, široke 7-8 µm, cheilocistide su valjkaste, bez produžetka, široke su 4-6 µm, kožica klobuka se sastoji od hifa širokih 3-4.5 µm i rijetkih, valjkastih dermatocistida iste debljine; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bjelkasto, sivo u dnu stručka, na prerezu postane oker-smeđe; miris nije izražen u mladosti, kasnije je ponekad na voće, nakon 24-48 h nakon ubiranja može biti na haringe ili kuhane školjke, a okus je slatkast, ponekad je malo ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasta, sa gvajakolom trenutno i izraženo poplavi, sa fenolom postane smećkasta, sa KOH žućkasta, a meso klobuka sa formalinom postane sivkasto-ružičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u suhim bjelogoričnim šumama hrasta plutnjaka i miješanim šumama hrasta crnike i bora, na pjeskovitom ili više ili manje kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom loše kvalitete.

Napomena: Svrstava su u podrod Compacta zbog žilavog i debelog mesa, vrlo nejednakih listića, nedostatka pigmenta na klobuku i čisto bijele otrusine. U tom smislu, oker-smeđa promjena boje mogla bi opravdati zamjenu s vrstama iz sekcije Lactarioides, a posebno sa modrolisnom krasnicom (Russula delica), koja se razlikuje po pravilnijim listićima koji se spuštaju po stručku, kremastom, a ne bijelom otrusinom, većim klobukom i vrlo kratkim stručkom, bez bazalnih nabora. Zabuna sa vrstama iz sekcije
Compactae trebala bi biti praktički nemoguća, uzevši u obzir promjenu boje.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 217. str., Russula archaeosuberis Sarnari sp. nov.

Russula arpalices - created on October 2022 in Trento, Trentino-Alto Adige, Italy by Federico Calledda

MREŽASTOSPORNA KRASNICA

Russula arpalices Sarnari

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut, kožica je bez sjaja, guli se do 1/2 promjera, ponekad je fino raspucana, u mladosti je svijetloružičast do tamnoružičast, na sredini je tamniji, kasnije postaje oker pjegav, u starosti postaje oker-smeđ, rub je narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1.4 cm debeo, valjkast, širi se prema dnu i vrhu, bijel, kasnije može biti oker do oker-smeđ, gusto je uzdužno naboran.

Listići: Umjereno su razmaknuti, prirasli, u starosti su oko 10 mm široki, na bazi su poprečno povezani žilicama, ponekad su račvasti, svijetlokrem, kasnije su žućkasto-smeđi.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.7 µm, povezanim širokim gremenima koji tvore gusti, cjeloviti mrežasti uzorak, amiloidne, 7.5-9.5 x 6–7.5 µm, pileocistide su batinaste, obično su sa 0-2 segmenta, na vrhu su široke 5-10 µm; otrusina je žuta.

Meso: Čvrsto, bijelo; miris je prilično jak na voće ili pelargonije, a okus je blag, u listićima je blago gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) brzo postane žuto-smeđe, tamnoružičasto do crveno-smeđe, rijetko sa zelenom nijansom, sa gvajakolom zeleno-plavo, a sa 2% fenolom nema reakcije ili ponekad postane svijetlosmeđe ili smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili topolom, na dobro dreniranom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Smještena je u podsekciji Rhodellinae. Karakteristična je po dekoraciji spora. Morfološki se najvjerojatnije može zamijeniti s pripadnicama podsekcije Puellarinae, osobito sa djevojačkom krasnicom (Russula puellaris), koja se razlikuje po manje ili više izoliranim bradavicama spora, sitnijoj, krhkijoj građi i povezanosti sa hrastom, brezom i borom, te šarolikom krasnicom (Russula versicolor), koja ima manje, uže spore s djelomičnom mrežicom, kao i valjkaste pileocistide s mnogo više segmenata (4-6), a povezana je s brezom. Obje vrste imaju bljeđu otrusinu.

Russula atramentosa - created on September 2023 in Kalkstrand, Finland by Tapio Kekki

PEPELJASTA KRASNICA

Russula atramentosa Sarnari

Etimologija: atramentum (lat.) = mastilo, crnilo. Po boji.

Klobuk: 4-9.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se izravna, blago pupčasto ulegne na sredini, više je ili manje ljevkast, često je režnjast, kožica se guli do 2/5 promjera, površina je suha, glatka ili fino baršunasta, isprva je bijel do bjelkasto-kremast, kasnije je ujednačeno siv, na kraju je čitav sivo-crnkast, bez smeđe boje, na ozlijeđenim mjestima uočljivo pocrni, rub je tanak, dugo je podvijen, kasnije se izravna, malo je ili nimalo valovit, nije narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-1.8 cm debeo, zdepast, često je ekscentričan, valjkast, ponekad je malo zadebljan pri dnu, bijel do bjelkast, ljuskav, na ozlijeđenim mjestima ili u starosti pocrni, gotovo je gladak, naboran kod razvijenih primjeraka, na vrhu je pahuljast.

Listići: Gusti, 12-13/cm na rubu klobuka, široki su 2-5 mm, tanki, prirasli ili su blago zaokruženi uz stručak, izmiješani su s brojnim lamelulama, lomljivi, krem, zatim su oker-smećkasti, u starosti su sivi, na pritisak brzo pocrnu.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.5 µm, potpuno povezanim spojnim linijama koje tvore uglavnom potpuni mrežasti uzorak, 7-9 x 5.4-7 µm, bazidije su 4-sporne, 38-50 x 7-10 μm, cheilocistide su vretenaste, obično su bez dodatka, 57-100 x 6-10 μm, kožica klobuka se sastoji od velikih, tupih, valjkastih dlačica, tankih stijenki, širokih 4-8 μm (rijetko blago zadebljani članci mogu dosegnuti do 11 μm); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Tvrdo, debelo, bijelo, na prerezu odmah pocrni; miris je blag na voće nekoliko minuta nakon rezanja, okus je blag, čak i u listićima kod nezrelih primjeraka, pomalo osvježavajući i jedva primjetno gorkast na stražnjem rubu jezika.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa gvajakolom lagano postane plavo ili zelenkasto-plavo, sa željeznim sulfatom (FeSO4) ružičasto, zatim polako zelenkasto prije crnjenja, a listići i meso sa formalinom više ili manje pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u bjelogoričnim šumama i grmlju, u simbiozi s hrastom crnikom, rjeđe s hrastom plutnjakom ili listopadnim hrastovima, voli toplija staništa, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa.

Napomena: Razlikuje se od ostalih vrsta iz sekcije Nigricantinae po srednjim dimenzijama, suhoj, baršunastoj površini klobuka, meso na prerezu brzo postaje sivo-crno bez crvenjenja, listići su gusti, blago kremasti ili sa krem-okerastim odsjajem, okus mesa je osvježavajući i raste ispod hrasta crnike na vapnenastom tlu, a može se sporadično naći i u sumama hrasta plutnjaka i listopadnih hrastova. Najsličnija je bijelocrna krasnica (Russula albonigra), koja je većih dimenzija, s razmaknutijim listićima, meso na prerezu nakon 1-3 minute postaje ljubičasto-crno, a iznad listića lagano pocrveni, a okus nije osvježavajući na mentol, dok ljutolisna krasnica (Russula acrifolia) ima izrazito ljut okus mesa. Po vrlo gustim je listićima slična i antracitna krasnica (Russula anthracina) od koje se razlikuje po suhom i baršunastom klobuku, trenutnom crnjenju na dodir, kožici klobuka s velikim dlačicama, odsutnosti dermatocistida, dok se slična vrsta ističe ljutim mesom, odsutnošću osvježavajućeg okusa u listićima, relativno velikim sporama s djelomično mrežastim uzorkom i mnogo krupnijim bazidijama, 43-72 x 7-11.5 μm.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 173. str., Russula atramentosa Sarnari

Russula atroglauca - created on August 2023 in Artogne, Italy by Federico Calledda

CRNOZELENA KRASNICA

Russula atroglauca Einhell.

Etimologija: ater, atra, atrum (lat.) = crn + glauca (lat.) = sivkast, modro-zelenkast, blijedoplav. Po boji.

Klobuk: 4–12 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, više je ili manje ljevkast, suh, kožica se guli do 1/2 promjera, zelen, maslinastozelen, plavo-zelen do sivo-zelen, na sredini je tamniji, crnkasto-zelen, ponekad je mjestimično sa crvenkasto-smeđim nijansama, a rijetko ljubičastim, naboran, gotovo je baršunast ili blago ljuskav, ljuskice su u početku bjelkaste do kremaste, kasnije su smeđe, rub je fino nazubljen ili ljuskav, gladak, u starosti je kratko i slabo narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.2-2.5 cm debeo, valjkast, čvrst, pun, u starosti je spužvast u sredini, bjelkast, fino je naboran, sa hrđastosmeđim mrljama na bazi, ponekad požuti na ozlijeđenim mjestima, provodnjen je sa sivkasto-zelenom nijansom.

Listići: Umjereno gusti, oko 7/cm na rubu klobuka, na kraju su rijetki, tanki, prirasli, elastični, lomljivi, slabo su račvasti, bijeli do krem, kasnije su s oker odsjajem, kasnije posmeđe na oštećenim dijelovima.

Spore: Jajolike do eliptične, sa bradavicama visokim do 0.6 µm, djelomično povezanim niskim, tankim grebenima, amiloidne, 6.4-8 x 5.6-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 50-72 x 9.5-10.5 µm, cheilocistide su vretenaste, ponekad su sa produžetkom, 65-110 x 10.5-12 µm, kožica klobuka je sa krupnim dlačicama, širokim 5-10 μm, terminalni element je slabo diferenciran, te valjkastim, batinastim ili vretenastim dermatocistidama, 40-80 x 6-9 μm, bez vršnog produžetka; otrusina je krem (IIb).

Meso: Debelo, lomljivo, bijelo, na prerezu umjereno posmeđi, suženjem izraženo požuti; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) ne postane svijetloružičasto, sa gvajakolom se polako oboji sivo-zeleno, a sa fenolom ljubičasto-smeđe, a sa fenolom postane smećkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma, priobalnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično brezom, topolom ili smrekom, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Kada je tamnije boje klobuka slična je modrikasta krasnica (Russula parazurea), a ako je boja manje zasićena onda se lako zamijeni sa sivomaslinastom krasnicom (Russula pseudoaeruginea) ili sa zelenom krasnicom (Russula aeruginea), koja je slična po zelenom klobuku i staništu, a razlikuje se po izraženijem smeđem pigmentu, ljutkastom okusu, normalnoj reakciji sa FeSO4 i općenito bljeđim ili manje plavičastim tonovima. Na istom staništu raste i sivozelena krasnica (Russula medullata), koja je također sa slatkastim okusom mesa, ali se razlikuje po uobičajenoj bljedoći, prisutnosti ljubičastog ili sivo-zelenog pigmenta i oker otrusini.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 332. str., Russula atroglauca Einhellinger

TAMNOPURPURNA KRASNICA

Russula atropurpurea (Krombh.) Britzelm.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + purpureus (lat.) = purpurne boje. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Purple Brittlegill

Klobuk: 4.5-12 cm širok, najprije je gotovo kuglast, zatim je konveksan, kasnije se polako proširi i malo ulegne na sredini, nepravilan, valovit ili režnjast, ljepljiv i sjajan kada se ubere, zatim je suh i više ili manje bez sjaja, kožica se guli do 2/3 promjera, prilično je promjenjive boje, ljubičast s crnkastom sredinom kod tipične forme, ponekad je svijetloružičast do ružičasto-ljubičast sa sivkasto-bijelim dijelovima (Russula atropurpurea var. depallens), također može biti čitav žut ili žuto-zelen (Russula atropurpurea var. dissidens), iznimno je miješanih boja, djelomično smećkast (Russula atropurpurea f. pantherina) ili žuto-zelen i smeđ na ljubičastoj osnovi, može biti tamnoljubičast, te potpuno izblijeđen, sivkast, gotovo ujednačeno ružičast ili s preostalim ružičastim mrljama, može biti mjestimično hrđastooker, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, slabo je narebran samo u starosti.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.5-2.8 cm debeo, valjkast ili blago batinast, proširen je na vrhu, srž je mekana i spužvasta, bijel, natopljen vodom jako posivi, mjestimično je žuto-smeđ, osobito na bazi.

Listići: Prilično su gusti, 5-7 mm široki, na bazi su poprečno povezani žilicama, rijetko su račvasti, usko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, tanki, lomljivi, bjelkasti, sa žućkastim su odsjajem, malo su sivkasti po vlažnom vremenu, oštrica je glatka i iste boje, sa hrđastosmeđim mrljama u starosti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa stožastim su bradavicama visokim 0.6-0.7 µm, povezanim tankim spojnim linijama koje tvore različito razvijenu, uglavnom nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9 x 5.7-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-55 x 8.5-12 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, sa produžetkom, 70-100 x 7-13 μm, kožica klobuka sastoji se od razgranatih, tupih, relativno krupnih dlačica, širokih 4-6 μm, te brojnim, valjkastim dermatocistidama, s 0-2 segmenta, često su u obliku boce ili glavičaste, široke 6-9 μm, bez inkrustacija; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Isprva je čvrsto, u klobuku je debelo 8-10 mm, bijelo, promočeno je sivo; miriše slabo na voće, a okus je umjereno ljut nakon nekoliko sekundi.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane ružičasto-narančasto, sa fenolom postane ružičasto-smeđe, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, uz puteve, u parkovima i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom ili grabom, na vlažnim mjestima, po nekim autorima raste i u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali ne u velikoj količini, jer zbog svoje ljutine može izazvati iritaciju želuca. Nisu sve krasnice koje su u početku ljute nejestive ili otrovne, postoje i neke jestive vrste.

Napomena: Ova vrsta može biti u bezbroj kombinacija boja, ali se prepoznaje po srednjoj veličini, čisto bijelom stručku, slabom slamnatožutom nijansom listića, umjereno ljutom okusu, slabom mirisu na voće, sivkastom izgledu zbog upijanja vode i blagoj žuto-smeđoj nijansi po suhom vremenu, osobito na dnu stručka. Obično raste u šumama kestena, graba, te listopadnog ili zimzelenog hrasta. Po staništu, boji, okusu i boji listića je slična ljepljiva krasnica (Russula viscida), od koje se razlikuje po baršunastoj žuto-smeđoj dekoraciji na bazi stručka, koja u dodiru sa KOH odmah pocrveni. Slične su lomljiva krasnica (Russula fragilis), koja je prepoznatljiva po izrazito ljutom okusu, mirisu na kolače, lomljivijem i nepromjenjivom mesu, fino nazubljenoj oštrici listića i negativnoj reakciji s gvajakovom tinkturom, tamnocrvena krasnica (Russula atrorubens), koja je manjih dimenzija, okus i miris kao kod lomljive krasnice, te raste na vlažnim, mahovinom obraslim mjestima ispod planinskog crnogoričnog drveća. Postoji i malo poznati varijetet žute ili djelomično maslinaste boje (Russula atropurpurea var. dissidens), što je čest uzrok netočnih determinacija. Budući da je jedina karakteristika koja razdvaja linije Citrina i Atropurpurea višebojnost klobuka, neizbježno je da se navedeni varijetet zamijeni sa okerzelenkastom krasnicom (Russula citrinochlora), koja je upola manjih dimenzija, ima svijetlokrem otrusinu i spore sa potpunim mrežastim uzorkom.

Russula atrorubens - created in Finland by Allar Antson

TAMNOCRVENA KRASNICA

Russula atrorubens Quél.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + rubens (lat.) = crvenkasto. Po boji.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast ili konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, više je ili manje nepravilan, kožica se guli do 3/4 promjera ili nešto manje, ljepljiv i sjajan, osušen je bez sjaja, ispod kožice je fino crtast, prilično je promjenjivih boja, kod najtipičnije je forme crveno-ljubičast s crnkastom sredinom, ponekad je crveno-ružičast ili djelomično crveno-ljubičast sa zelenom ili ljubičasto-smeđom nijansom, može biti sivo-zelen ili čak potpuno maslinastozelen, često je tamniji ili čak crnkast na sredini, osobito kod mladih primjeraka, rub je kratko prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.8-1.7 cm debeo, valjkast ili batinasto zadebljan na bazi, najprije je pun, srž je kasnije mekana i grudvasta, kora je debela oko 1.5 mm, sjajan, naboran, bijel, rijetko je s ružičastim odsjajem, kasnije može biti s mjestimičnim žutim do žuto-smeđim mrljama.

Listići: Prilično su razmaknuti, nisu široki, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili gotovo slobodni, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, zatim su blago kremasti, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Eliptične, sa niskim, tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim spojnim linijama ili rijetkim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 6.4-8 x 5.2-6.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-48 x 8-10 μm, cheilocistide su vretenaste, obično su široke do 10 μm, kožica klobuka sastoji se od tupih, valjkastih dlačica, širokih 2.5-4.7 μm, te brojnih, višesegmentnih, često batinastim dermatocistidama, bez vršnog produžetka, s trbuhom širokim 5-10 μm; otrusina je bijela ili bjelkasta (Ia-b).

Meso: Osrednje je debelo, mekano, bijelo, starenjem lagano žuti, osobito u dnu stručka; miriše na amil acetat, na kolače ili kokos poput lomljive krasnice (Russula fragilis), a okus je izrazito ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rijetko jelom ili borom, a po nekim autorima također ispod bjelogoričnog drveća, kao što su vrba, breza jasen ili bukva, na relativno suhim ili vlažnim mjestima, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta kao i sve krasnice ljutog okusa, ali se smatra otrovnom jer sadrži različite nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji u većim količinama izaziva slabije probavne smetnje, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu na planinskim livadama, srednje je veličine, klobuk je višebojan, stručak je bijel i pomalo svilenkast, samo je ponekad s ružičastim odsjajem, listići su bijeli, a otrusina Ia-b, okus je ljut, miris na amil acetat kao kod lomljive krasnice, meso sa gvajakovom tinkturom brzo poplavi, a spore su sitne i mrežaste. Sličnih je karakteristika i lakirana krasnica (Russula laccata), koja raste na poplavljenim mjestima ispod bjelogoričnog drveća. Ne bi trebala rasti po obalnim, mediteranskim, šumama bora. S obzirom na hipotezu da raste ispod hrasta crnike (Quercus ilex), može se pomiješati sa lomljivom krasnicom, koja raste ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, reakcija mesa sa gvajakovom tinkturom je negativna, oštrica listića je nazubljena, a spore su veće. Tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea) je prepoznatljiva po većim dimenzijama i čvršćoj konzistenciji, okus nije tako papren, miris je blag na voće, meso posivi zbog provodnjenosti i raste na suhom tlu, uglavnom ispod bjelogoričnog drveća.

Russula aurantioflammans - created on August 2022, in Castelìr, Predazzo, Italy by Marco Floriani

NARANČASTA KRASNICA

Russula aurantioflammans Ruots., Sarnari & Vauras

Etimologija: aurantius (lat.) = narančast, boje naranče + flammare (lat.) = plamtjeti. Po boji.

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, rjeđe je tupo ispupčen, vlažan, sjajan, kožica je polusraštena, samo se kratko guli, kasnije je ponekad je hrapav, prekrasne je narančaste do narančasto-oker boje, blijedi do žućkasto-oker tonova na sredini, rub je ponekad malo crvenkast, vrlo je rijetko u potpunosti žut, rub je više ili manje valovit, gladak, nije narebran u normalnim uvjetima, eventualno je slabo narebran kod starih i osušenih plodnih tijela.

Stručak: 4-9 cm visok i 1.7-3 cm debeo, robustan, valjkast ili slabo batinast, više je ili manje raširen na vrhu, malo je sužen na sredini, nekad je malo uvijen na vrhu, bijel ili s ružičastim odsjajem s jedne strane, naboran.

Listići: Gusti, široki su do 11 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama ili ih nema, rijetko su račvasti, prirasli ili zaokruženi uz stručak, manje su ili više lomljivi, postupno postaju žućkasti, sljedeći dan su sa slabim narančastim odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, sa tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, povezane su grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7-9 x 6-8 µm, bazidije su 4-sporne, ponekad su 2-sporne, batinaste, 40-58 x 9-14 μm, cheilocistide su batinaste, zaobljene na vrhu, 40-80 x 9-15 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od vrlo tupih, nejasno glavičastih dlačica širokih 3-4 μm, te batinastih do nepravilno valjkastih, 1-4-segmentnih dermatocistida, širokih 4-6.5 μm; otrusina je žuta (IVb-c).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, nekad je sa slabim sivkastim odsjajem u određenim uvjetima, tanki sloj ispod kožice klobuka je ružičast ili narančasto-crven; slabo miriše na voće, a okus je jako ljut.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa sa gvajakolom je pozitivna, sa željeznim sulfatom slaba, a sa alfanaftolom postane purpurno do crno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uglavnom na sjeveru Europe u simbiozi sa brezom, a ponekad i sa smrekom, u više ili manje vapnenastom i vlažnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Široko je rasprostranjena u sjevernoj Europi, gdje se dugo vremena miješala sa raskošnom krasnicom (Russula intermedia) ili s njezinim sinonimom Russula mesospora, od kojih se razlikuje po prosječno manjoj veličini, stručku koji je ponekad s ružičasto-crvenom nijansom, ljutom, a ne gorkom okusu mesa, nešto svjetlijoj otrusini, duguljastim i eliptičnim sporama s izraženijim mrežastim uzorkom, te relativno kratkim i širokim dermalocistidama. Slična vrsta koja raste u parkovima i travnatim šumama breze je brezova krasnica (Russula fontqueri), koja je lako prepoznatljiva po manjoj veličini, lomljivosti i potpuno blagom okusu.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 717. str., Russula aurantioflammans Routsalainen, Sarnari & Vauras sp. nov.

ZLATNA KRASNICA

Russula aurea Pers.

Etimologija: auratus (lat.) = zlatne boje. Po boji.

Engleski naziv: Gilded Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, gladak, sjajan, ljepljiv, kožica se teško guli, guli se samo na rubu, lijepe je žive crvene, crveno-smeđe ili narančasto-crvene boje, najčešće nepravilno izbljeđuje i postaje zlatnožut ili limunastožut, mjestimično je sa žutim mrljama po površini, rub je dugo vremena podvijen, tup, u starosti je lagano narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, neujednačenog je oblika, valjkast, tvrd, najprije je pun, kasnije je spužvasto-šupljikav, bijel je s laganom žućkastom nijansom i sa smećkastim mrljama, jako je izbrazdan, manje je ili više naboran.

Listići: Prilično su gusti, međusobno su poprečno žiličasto povezani na bazi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, dugo su vremena žućkasti, kasnije su limunastožuti, na kraju su skoro okerasti, oštrica je zlatnožuta.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s prilično su udaljenim, izoliranim bodljama, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 7-10 x 6-8 µm; otrusina je krem-žuta do žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, prilično je tvrdo, kasnije lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je skoro uvijek limunastožuto; miris nije izražen, okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane svijetlooker, a s gvajakovom tinkturom maslinasto-smeđe.

Stanište: Raste od u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom ili smrekom, na glinenastom ili vapnenastom tlu. Četvrtu sliku snimila je Tihana Prcić.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ne bi trebalo biti problema oko determinacije ove vrste, pod uvjetom da se uoči zlatnožuta oštrica listića. Kombinacija boje klobuka i listića odgovara blagvi (Amanita caesarea) i niti jednoj drugoj vrsti, ali ona po morfološkim značajkama pripada u sasvim drugi rod.

Russula velutipes - created in Novof, Norway by Perry Gunnar Larsen

RUŽIČASTA KRASNICA

Russula aurora Krombh.

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po boji.

Engleski naziv: Dawn Brittlegill

Klobuk: 3-12 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, crven, ružičast, sivo-ružičast ili crvenkasto-smećkast, sredina je žuto-okerasta, teži da izbljeđuje, mjestimično je bijelo pjegav, površina je malo pahuljasta, po suhom je vremenu nepravilno raspucan, rub je često svjetliji, izgleda pojasasto.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-4 cm debeo, pun, skoro je pravilno valjkast ili je malo zadebljan na bazi, proširen je i pahuljast na vrhu (vidljivo ručnim povećalom), bijel, često je s ružičastom nijansom, žućkast.

Listići: Gusti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, neki su račvasti, lomljivi, bijeli, brzo su kremasti ili s laganom svijetloružičastom nijansom, u starosti su krem ili žućkasti.

Spore: Gotovo kuglaste, s izoliranim su bradavicama visokim oko 0.5 µm, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 6-8 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Debelo, bijelo, malo je porozno, lomljivo; miris je slab na voće, pomalo i orašast, a okus je blag, nije papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom karakteristično pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvom, smrekom, hrastom ili lipom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Jedinstvena je krasnica po proširenom i pahuljastom vrhu stručka. Slične su Velenovskja krasnica (Russula velenovskyi), koja ima tamniju otrusinu, te tvrda krasnica (Russula rosea), koja je čvršća, ima okus drveta olovke (cedar) i manje ili više izraženu crvenu nijansu stručka.

Russula azurea - created in Finland by Allar Antson

PLAVETNA KRASNICA

Russula azurea Bres.

Etimologija: azureus (lat.) = plavetno. Po boji klobuka.

Klobuk: 3-8 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i manje ili više ulegnut na sredini, kožica se lako guli, crvenkast, ljubičast, sivo-ljubičast, plavo-ljubičast ili siv, povremeno sa sivim ili maslinasto-sivim tonovima, sredina je uglavnom tamnija, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-2.2 cm debeo, batinasto je zadebljan na bazi, pun, ubrzo postane šupljikav i spužvast, gladak, bijel, malo je izbrazdan, nikad nije s crvenkastom nijansom.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, često su račvasti, vrlo su lomljivi, bijeli, u starosti su samo lagano krem, promjena boje je jedva uočljiva.

Spore: Kuglaste do eliptične, s niskim, izoliranim bradavicama, slabo povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, 8-10 x 7-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, vrlo je lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama kao simbionit s različitim vrstama crnogoričnog drveća, uglavnom smrekom, jelom ili arišem, na kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po snježnobijelim listićima čija je boja u kontrastu s plavkasto-ljubičastim klobukom. Slična je lilasta krasnica (Russula lilacea), kojoj je stručak često djelomično crven ili ružičast, a listići nisu snježnobijeli.

Russula badia - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

CEDROVA KRASNICA

Russula badia Quél.

Etimologija: badius (lat.) = smeđe, kestenjasto. Po boji.

Engleski naziv: Burning Brittlegill

Klobuk: 5-13 cm širok, pravilan, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, jasno je valovit kod tipične forme, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo manje, vlažan kada se ubere, brzo je suh i više ili manje bez sjaja, crveno-ljubičast do intenzivno ljubičasto-smeđ, obično je tamniji na sredini, gotovo crnkast ili je izblijeđen do oker, rijetko je smećkast u tonovima smeđokože golubače (Russula integra) ili smeđ kao kod crnikine krasnice (Russula quercilicis), rub je gladak, dugo je vremena podvijen, kasnije se izravna, u starosti je kratko narebran, u dužini od 0.5-1 cm, ali ne uvijek.

Stručak: 4.5-9 cm visok i 1.4-2.6 cm debeo, jako je robustan, tvrd, valjkast ili blago batinast, dosta je proširen i pahuljast na vrhu, pun, potpuno je bijel ili djelomično sa crvenom ili ružičastom nijansom, osobito na donjem dijelu, baza je s hrđastosmeđim mrljama i s bijelim micelijskim nitima.

Listići: Gusti, široki su 4-10 mm, najširi su uz rub klobuka, prilično su debeli na bazi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, izmiješani su s rijetkim lamelulama, lomljivi, krem, oker ili blago žućkasti kada su zreli, oštrica je crvenkasta.

Spore: Široko su eliptične, s brojnim, tankim i više ili manje šiljastim bradavicama visokim 0.6-1 µm, prilično povezanim krakim lančanim grebenima ili jednostavnim ili razgranatim spojnim linijama koji tvore nepotpuni mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 7.8-10.4 x 6.7-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-52 x 12-15 μm, cheilocistide su vrlo brojne, batinaste, s trbuhom širokim 10-20 μm, uglavnom su bez vršnog produžetka, nitasta kožica klobuka sastoji se od tupih ili skupljenih dlačica u terminalnom segmentu, te višesegmentnih valjkastih ili više ili manje batinastih dermatocistida, širokih 4.5-10 μm, bez inkrustacija; otrusina je tamnooker do svijetložuta (IIIc-IVa-b).

Meso: Debelo, čvrsto u mladosti, kasnije je samo kruto, bijelo, kasnije lagano žuti; miris je neprimjetan po vlažnom vremenu, suhi listići prilično izraženo mirišu na cedrovinu, poput kutije za cigare, a okus je jako ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4 postane ružičasto-narančasto, sa fenolom smećkasto, rekacija sa gvajakovom tinkturom je slaba i spora, a meso sa KOH-om postane okerasto, a površina stručka limunastožuta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u suhim crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, rijetko smrekom ili jelom, na pjeskovitom tlu, češća je u sredozemnom nego kontinentalnom području.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ova je prekrasna krasnica karakteristična po staništu u hladnim crnogoričnim šumama, srednjoj veličini i tvrdoći, manje ili više uočljivoj valovitoj površini klobuka, od crveno-ljubičaste, ljubičasto-smeđe do izrazito smeđe boje, čestoj prisutnosti crvenog pigmenta na stručku, jako ljutom okusu mesa, slabom mirisu na cedrovinu, bolje uočljivim kada se gljiva počne sušiti, slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom i oker do žutoj otrusinom. Klobuk može biti cinobercrven ili blago karmincrven, kao kod tvrde krasnice (Russula rosea), a nekad i potpuno bez mirisa, što ukazuje na nedostatak mirisa po vlažnom vremenu. Mikroskopski su karakteristične velike, gusto dekorirane spore i glomazne, višesegmentne dermatocistide. U crnogoričnim se šumama može zamijeniti sa nevjernom krasnicom (Russula adulterina), koja se razlikuje po zrelim listićima tamnije žute boje (otrusina je IVe) i mirisu na pelargonije, a ne na cedrovinu. Smeđokoža golubača raste na istim područjima ispod smreke ili bora i izgleda isto, međutim, okus mesa je blag, miris nije izražen, otrusina je barem dva stupnja tamnija, a mikroskopske karakteristike su općenito drugačije. Crnikina krasnica ima žutu otrusinu (lVc) i raste isključivo ispod bjelogoričnog drveća, osobito hrasta crnike (Quercus ilex).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 838. Cedrova krasnica (Russula badia Quélet); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 686. str., Russula badia Quélet

Russula betularum - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BREZOVA PAPRENA KRASNICA

Russula betularum Hora

Etimologija: betula (lat.) = breza. Po staništu.

Engleski naziv: Birch Brittlegill

Klobuk: 2-5.5 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, ubrzo se raširi i jasno ulegne na sredini, ponekad je režnjast, kožica se gotovo u potpunosti guli, gladak i sjajan po vlažnom vremenu, bez sjaja i fino crtast kada se osuši, obično je pastelno svijetloružičast, malo je tamniji na sredini, ali intenzivni crveni tonovi su izuzetno rijetki, kasnije često izblijedi i postane djelomično ili potpuno bjelkast, mjestimično je kremast, također može biti crveno-ružičast, ružičasto-ljubičast ili ljubičast, te s tamnijim mrljama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je jasno narebran.

Stručak: 3-5.5 cm visok i 0.7-1.1 cm debeo, vitak, ubrzo postane lomljiv, valjkast, ponekad je batinasto zadebljan na bazi, prvo je pun, zatim se ispod kore stvrdnjava u sivo-smeđe grudvice, bijel, provodnjeno je s blagim sivkastim odsjajem, jednako malo potamni kada se protrlja.

Listići: Pomiješani su s lamelulama, razmaknuti, široki su do 6 mm, tanki, malo su trbušasti, nisu račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, vrlo su lomljivi, oštrica je glatka ili sitno nazubljena, bjelkasti, često su s krem odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, sa tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični ili potpuni mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 8.8-11 x 7.3-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 42-56 x 11-15 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim su produžetkom, 60-120 x 8-13 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od jednostavnih, tupih dlačica, širokih 2.5-3.5 μm, tupa, te dermatocistida različitog oblika, od kratko batinastih do izduženo valjkastih, bez vršnog su produžetka, sa 0-1 segmenta, široke su 5.5-8 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Tanko, u klobuku je debljine 4-5 mm, lomljivo, bijelo, provodnjeno je lagano sivkasto; miris je slab na voće, u dnu stručka je s citrusnim notama, a okus je izrazito ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane umjereno ružičasto, a sa gvalakovom tinkturom polako postane lagano plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u vlažnim bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi s brezom, vrlo rijetko u crnogoričnim šumama smreke, nekad ispod pojedinačnih breza u crnogoričnim šumama ili po močvarama, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), ali nije strogo povezana s njom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, osobito ako se jede sirova i u većim količinama, a jedan primjerak kuhan u mješavini s drugim vrstama većini ljudi obično ne uzrokuje nikakve tegobe. Sadrži različite nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji u većim količinama izaziva slabije gastrointestinalne smetnje, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Mnogo je češća vrsta u sjevernoj Europi nego kod nas, raste u močvarnim područjima ispod breze i na tresetištima, ali se pronađe i u planinskim područjima ispod smreke. Prepoznatljiva je po nakošenim rastu, osrednjoj veličini i mesnatosti, svijetloružičastom klobuku, koji je ponekad s karmincrvenim ili ljubičastim nijansama (čak i maslinasto-smeđim), nerijetko je potpuno izblijeđen, kožica klobuka se gotovo u potpunosti guli, listići su razmaknuti, oštrica je općenito sitno nazubljena, otrusina je bijela, reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba, okus je ljut, a miris slab. Mikroskopski je karakteristična po velikim bradavičavim sporama, koje su s barem djelomičnim mrežastim uzorkom, čija tipologija dosta podsjeća na liniju Emetica. Moguće su zabune s malim ružičasto-crvenim formama iz linije Atropurpurea, počevši s lomljivom krasnicom (Russula fragilis), koja je ista po mesnatosti i veličini, izrazito ljutom okusu, gotovo negativnoj reakciji s gvajakovom tinkturom i nazubljenoj oštrici listića. Mikroskopski elementi su također slični, ima vrlo slične spore, iako nešto manje i kuglastog oblika. Međutim, izraženije je višebojna i miriše na kolače, raste na suhim mjestima ispod raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Također su slične paprena krasnica (Russula emetica), koja obično raste u planinskim, močvarnim, crnogoričnim šumama, većih je dimenzija i mesnatija, klobuk je ujadnačenije i zasićenije crvene boje, listići su sa slamnatožutim odsjajem, a kožica klobuka je uvijek glatka, te gorska paprena krasnica (Russula silvestris), koja raste na relativno suhim tlima, ispod kestena ili crnogoričnog drveća, općenito je zdepastija, boje su crvenije i zasićenije, a kožica klobuka se guli gotovo do 1/2 promjera.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 832. Brezova paprena krasnica (Russula emetica var. betularum (Hora) Romagn.); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 526. str., Russula betularum Hora

Russula brunneoviolacea - created in Norway by Bjørn Eidhammer

SMEĐELJUBIČASTA KRASNICA

Russula brunneoviolacea Crawshay

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe + violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji.

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je pravilno okrugao, kasnije je ulegnut je na sredini, skoro je lijevkast, kožica se guli do 80 % promjeram crven, ljubičast, ljubičasto-crven, ljubičasto-smeđ, plavo-ljubičast, zelen ili sivo-maslinast, maslinasto-smeđ s ljubičastim daškom, sredina je svijetlooker, često je s crnim mrljama, rub je često maslinast, obješen nadolje, u starosti je malo narebran, tanak.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.7-2.5 cm debeo, batinast, zadebljan je pri dnu, ispod zadebljanja je ponovo sužen, prvo je s tvrdom je korom, prvo je pun, kasnije je sredina mekana, spužvasta i komorasto šuplja, redovito je crvljiv, bijel, po vlažnom je vremenu sivkast, u starosti je vrlo blago svijetložut, na pritisak postaje limunastožut do smećkasto-oker.

Listići: Ravno su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, kao ravnalom su izvučeni, račvasti, izmiješani su s lamelulama, prilično su do veoma gusti, tanki, u mladosti su bijeli, ubrzo zatim su sve jače krem, kasnije su žuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim su bodljama visokim 1.2-2 µm, 7-9 x 6-7.5 µm; otrusina je krem do svijetlooker.

Meso: Tanko, bijelo, lagano postane žućkasto, elastično, lomljivo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom naglo postane ružičasto-crveno, a s vremenom prigušeno smeđe, a u dodiru sa gvajakom postane tamnocrveno, stručak u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, dok listići u dodiru sa sulfovanilinom postanu svijetloružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u kolonijama po više od 20-ak primjeraka, u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, kestenom, bukvom ili grabom, u nižim predjelima, voli mračnije dijelove šume s dubokim slojem lišća. Česta je gljiva u zagrebačkom parku Maksimir, te u Gorskom kotaru pokraj bukava, ali je tu nešto rjeđa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Srećom je dosta ukusna gljiva, jer se ubire u uvjerenju da se radi o ljubičastozelenoj krasnici (Russula cyanoxantha).

Napomena: I od ljubičastozelene krasnice i od jestive krasnice (Russula vesca) razlikuje se žućkastom otrusinom i žućkastim listićima.

Russula caerulea - created on September 2022 in Buse della Torba, Fornace, Italy by Marco Floriani

PUPAČA

Russula caerulea Fr.

Etimologija: caerulens (lat.) = plavičasto. Po boji.

Engleski naziv: Humpback Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je tupo stožast, kasnije se raširi i ulegne, skoro je uvijek grbavo ispupčen na sredini, grbica se kasnije spljošti, sjajan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se lako guli do polovice promjera, vinskicrven, ljubičast ili ljubičasto-smeđ, sredina je uglavnom tamnija i gotovo ljubičasto-crna, također je žuto-smeđe prošaran, rijetko je blijedoljubičastog tona, rub je u starosti najčešće malo narebran.

Stručak: 2-9 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, krut, često je dug, lagano je vretenasto zadebljan na bazi, prvo je pun, kasnije je komorasto šupljikav, gladak, bijel, sa žućkasto oker mrljama prema dnu.

Listići: Tanki, gusti, rijetko su račvasti, prirasli, oštrica je glatka, svijetložuti, kasnije su žuto-oker.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 1.3 µm, povezanim kratkim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 8-9 x 6.5-8 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Bijelo, u starosti i po vlažnom vremenu je malo sivkasto; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag ili malo ljutkast kod mladih primjeraka.

Kemijske reakcije: Slabo reagira s gvajakolom, meso u dodiru sa željeznim sulfatom ponarančasti, a meso u gornjem dijelu stručka u dodiru sa sulfovanilinom jasno poružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, uglavnom borom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Po izgledu je najprepoznatljivija po plavo-ljubičastoj ili ljubičasto-kestenjastosmeđoj boji te po malom ispupčenju na sredini klobuka i sjajnoj kožici.

Russula camarophylla - created on August 2008 in Provincia di Bergamo, Italy by Federico Calledda

LUČNA KRASNICA

Russula camarophylla Romagn.

Etimologija: kamara (gr.) = luk, svod + phyllon (gr.) = list, listić. Po obliku listića.

Klobuk: 3.5-7 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, često je blago ljevkast, suh, kožica se teško guli, žuto-oker, mednožut, žuto-smeđ,  kasnije žuti i smeđi, nekad je gotovo narančast, razvijajući male crvenkasto-smeđe mrlje, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, na bazi je malo sužen, bijel, prljavo bijel, kasnije lagano sivi ili postaje svijetložut, u starosti je smeđe do crvenkasto-smeđe pjegav, na dnu je s jamicama.

Listići: Široko su razmaknuti, debeli, u mladosti su lučno zaobljeni, kasnije su konveksni, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, često su povezani s poprečnim žilicama na bazi, slabo su račvasti, bijeli, krem do oker, u starosti su smeđe pjegavi.

Spore: Široko su eliptične, dekorirane su zaobljenim, više ili manje gustim bradavicama visokim do 1 µm, slabo su amiloidne, 4.8-6 x 3.8-4.4 µm, bazidije su 4-sporne, valjkaste, glavičasto proširene na vrhu, 35-52 x 5-8 µm, cheilocistide su valjkaste do vretenaste, 37-60 x 3.5-5 µm, neke su sa izraslinama, kožica klobuka je slabo diferencirana i sastoji se od debelih, krutih dlačica širokih 4-6 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Tvrdo, kompaktno, lomljivo, bijelo, malo posivi u dnu stručka, na prerezu postane oker, s hrđastosmeđim mrljama, na ozlijeđenim mjestima vrlo sporo postaje žuto-crvenkasto; miris je  vrlo slab, ugodan, osobito kod mladih primjeraka, a okus je blag, bez ikakvog traga gorčine.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom postane ružičasta, zatim polako crvena, a sa gvajakolom brzo i intenzivno postane plavo-zelena.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, a rjeđe s borom ili smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom loše kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po tvrdom mesu i nedostatku pigmenta na klobuku (karakteristike
koje ukazuju na pripadnost podrodu Compactae), pomalo račvastim i razmaknutim listićima, srednje maloj veličini, bijeloj otrusini, potpuno blagom okusu, jamičastom stručku na dnu, sporom, ali uočljivom smeđenju. Najvažnija karakteristika za determinaciju opisane vrste su vrlo male spore za rod krasnica, sa jedva vidljivom dekoracijom pod mikroskopom. Dlačice kožice klobuka, koje su djelomično batinaste,  odsutnost dermatocistida i uske cheilocistide široke samo 3-4.5 μm, također nepogrešivo karakteriziraju opisanu vrstu.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 223. str., Russula camarophylla Romagnesi

Russula carminipes - created on November 2016 in Oristano, Sardegna, Italy by Federico Calledda

KARMINCRVENONOGA KRASNICA

Russula carminipes J.Blum

Etimologija: carminus, carminium (lat.) = karmin, crvena boja + pes, pedis (lat.) = noga, drška. Po boji stručka.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, crveno-smeđ, tamno crveno-ljubičast do ljubičasto-smeđ, na sredini je često oker, izblijedi do maslinasto-oker boje.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, bijel, donji dio je obično ružičast ili crvenkast ili s crvenkastim pjegama, kasnije je žut do smeđ, pretežno na dnu.

Listići: Gusti, usko su prirasli, gotovo su slobodni, svijetlooker do žuto-oker.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.5 µm, nikada nisu sa mrežastim uzorkom, 8-10 x 6.5-8 µm, Qav = 1.2, cheilocistide su relativno rijetke, 50-95 x 7-13 µm, dermatocistide su debljine 2.5-10 µm; otrusina je svijetložuta do žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, kasnije je smećkasto i spužvasto; miriše ugodno na voće, a okus je blag, malo je ljutkast samo u mladosti.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) polako postaje narančasto-ružičasto, s gvajakolom intenzivno plavo-zeleno, a sa fenolom smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima, bjelogoričnim šumama i travnatim područjima, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su ametistna krasnica (Russula amethystina), koja raste u crnogoričnim šumama, a na prerezu izraženo miriše na jod, kratkonoga krasnica (Russula curtipes), koji nikada nije s crvenom nijansom na donjem dijelu stručka, te tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea), koja ima nešto veći koeficijent spora.

Russula carpini - created on June 2022 in Schierling, Germany by Elisabeth Mettler

GRABOVA KRASNICA

Russula carpini R.Girard & Heinem.

Etimologija: Carpinus (lat.) = grab. Po drvetu domaćinu s kojim je u mikoriznom odnosu.

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, sluzav, sjajan, kožica se guli do 1/2 promjera, dosta je promjenjive boje, smećkast, krem-žuto-crvenkast, svijetlozelen, maslinastozelen, maslinasto-smeđ do zelenkasto-ljubičast, više je ili manje crveno-ljubičast do ljubičasto pjegav ili šaren, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i narebran.

Stručak: 3-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, često je malo ekscentričan, često je blago zakrivljen, bijel, spužvasto-šupalj, na ozlijeđenim mjestima brzo požuti.

Listići: Gusti, široki, debeli, prirasli, u starosti izgledaju slobodni, račvasti uz stručak, žumanjčanožuti, kasnije su skoro žuto-narančasti.

Spore: Jajolike do eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim 1-1.5 µm, slabo povezanim spojnim linijama, često u parovima, 7.5-10 x 7-8 µm, cheilocistide su batinaste ili valjkaste, sužene i tupe na vrhu, u obliku dojke, 60-100 x 6-10 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Debelo, lomljivo, bijelo, u stručku je više ili manje krem-oker, kasnije je sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag ili blago orašast, malo je ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje mutno ružičasto, s gvajakolom plavo-zeleno, a reakcija sa fenolom je negativna ili slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama i na rubovima šuma, u simbiozi sa grabom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje do slabe kvalitete.

Napomena: Podsjeća na manju verziju Romellijeve krasnice (Russula romellii), koja raste ispod bukve i ima više ili manje središnje postavljen stručak. Vrlo slična svilenkasta krasnica (Russula sericatula) može rasti ispod graba, ali je uglavnom bez zelenkastih tonova na klobuku. Slične su lasičja krasnica (Russula mustelina), koja raste u crnogoričnim šumama i smrdljiva krasnica (Russula foetens), koja ima neugodan miris, u starosti na pokvarenu ribu, a okus je općenito izrazito ljut. 

Russula cavipes - created on September 2015 in Spiazzi di Gromo (BG), Italy by Fabio Mauri

ŠUPLJONOGA KRASNICA

Russula cavipes Britzelm.

Etimologija: cavus (lat.) = šupalj, udubljen + pes (lat.) = noga. Po šupljem stručku.

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, s grbicom na sredini, kasnije se raširi i malo ulegne na sredini, nepravilan, brazdast, često je valovit, kožica se lako guli do 2/3 promjera ili malo više, vlažan i sjajan, dosta je višebojan, ružičasto-ljubičast do sivkasto-ljubičast, na sredini je iste boje ili maslinastozelen, ljubičast s crnkastom sredinom, intenzivno plavkasto-ljubičast kao kod postojane krasnice (Russula firmula), te sivo-zelen, sivo-ljubičast, ljubičasto-smeđ ili maslinasto-crnkast kao kod modrikaste krasnice (Russula parazurea), ponekad je prošaran blijedim mrljama, rub je svjetliji, jasno narebran i valovit.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, gotovo je vretenast do lagano batinast, ponekad je i valjkast, općenito nije proširen na vrhu, pun, srž je ubrzo spužvasta i komorasta, naboran, svilenkast, bjelkast, više ili manje žuti od baze.

Listići: Razmaknuti, prilično su široki, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, često su račvasti uz stručak, lomljivi, bjelkasti do svijetlokrem, na kraju su žućkasti.

Spore: Široko su eliptične, s tupim bodljama visokim do 1.6 µm, prilično povezanim vrlo tankim spojnim linijama koje tvore zebrasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.5 x 6.5-8 µm, bazidija su 4-sporne, batinaste, 45-60 x 10-14 μm, cheilocistide su vretenaste, 70-140 x 9-18 μm, kožica klobuka sastoji se od tupih, tankih dlačica, širokih samo 2-4 μm, te uglavnom jednosegmentnih, valjkastih do gotovo vretenastih dermatocistida, tupih, šiljastih ili glavičastih na vrhu, produženi dio je više ili manje dug i tanak, a
trbuh je širok 6-11 μm; otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso: Vrlo je čvrsto, bijelo, na prerezu jako požuti; miriše na pelargonije, osušeno ponekad na usoljene inćune, kao kod vrsta iz podsekcije Violaceinae, a okus je ljut.

Kemijske reakcije: Reakcija u dodiru sa gvajakovom tinkturom je negativna, meso i listići u dodiru s amonijakom nakon određenog vremena lagano poružičaste, sa KOH također poružičaste, ali manje intenzivno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće jelom ili smrekom, na mahovini, na vlažnom i močvarnom tlu, često zajedno sa jelovom rujnicom (Lactarius salmonicolor).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu ispod jele, često zajedno sa jelovom rujnicom, rjeđe ispod smreke, te maloj veličini i lomljivosti, mogućoj grbici na sredini klobuka, vlažnoj i sjajnoj kožici, vrlo varijabilnim i šarenim bojama, uočljivo razmaknutim listićima, izvorno bjelkastim, koji talože svijetlokrem otrusinu i stručku koji nikada nije sa crveno-ljubičastom nijansom (značajka po kojoj se razlikuje od ostalih vrsta iz podsekcije Sardoninae). Organoleptička i kemijska svojstva mesa su dosta neobična, reakcija sa gvajakovom tinkturom je negativna, a sa amonijakom pozitivna, okus mesa je ljut, miris ugodan i intenzivan na pelargonije i na prerezu uočljivo požuti. Ista reakcija sa amonijakom susreće se samo kod sardoniks krasnice (Russula sardonia), koja se jasno ističe po gotovo tvrdom mesu, stručku koji je često sa ružičasto-ljubičastom nijansom, svijetložutim listićima, slabom mirisu i staništu u šumama bora. Queletova krasnica (Russula queletii) mnogo rjeđe raste ispod jele, a razlikuje se po ljubičastoj nijansi stručka, mesu koje ne požuti, pozitivnoj reakciji sa gvajakovom tinkturom, a negativnoj sa amonijakom. Lomljiva krasnica (Russula fragilis) je prepoznatljiva po odsutnosti grbice na sredini klobuka, fino nazubljenoj oštrici listića, nepromjenjivom mesu i mirisu mesa na kolače. Varijetet Russula cavipes vr. abietina se razlikuje od tipične vrste po rastu ispod smreke, na vapnenastom tlu, mnogo manjem klobuku, širokom 2-5 cm, izraženijem žućenju mesa na prerezu, izraženije dekoriranim sporama i višesegmentnim dermatocistidama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 884. Šupljonoga krasnica (Russula cavipes Britz.), Sinonim: Russula violacea ss J.Schaffer; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 636. str., Russula cavipes Britzmayr

Russula cessans - created on November 2006 in Cornudilla, Burgos, Spain by Felipe Hidalgo

BOROVA KRASNICA

Russula cessans A.Pearson

Engleski naziv: Tardy Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica se guli do 80% promjera, dosta je promjenjive boje, karmincrven, vinskicrven, bakrenocrven, crvenkasto-smeđ, maslinasto-crven, ljubičasto-smeđ do ružičasto-ljubičast, sredina brzo potamni do crveno-ljubičaste ili ljubičaste boje, na kraju može postati smećkast, rub je gladak, dugo je vremena podvijen, kasnije je izravnat i blago narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, lomljiv, bijel, svijetlo sivkasto-žut, kasnije je sivkast do žućkast, od baze više ili manje smeđi.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli, brojni su račvasti, svijetložuti, žuti do žumanjčanožuti.

Spore: Eliptične, sa bodljama visokim 0.5-0.8 µm, prilično povezanim kratkim grebenima koji tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 7.5-9 x 6.5-7.5 µm, bazidije su 30-50 x 10-12 µm, cheilocistide su 60-90 x 6-12 µm, pileocistide su valjkaste do batinaste, s prilično brojnim segmentima, 6-10 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Mekano, lomljivo, bijelo do bjelkasto, kasnije je lagano žućkasto, ispod kožice klobuka je blago crvenkasto; miris nije izražen ili je neugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje svijetloružičasto, s gvajakolom plavo-zeleno, a sa fenolom vinskicrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično sa borom, smrekom ili arišem, na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su mekana krasnica (Russula nauseosa), koja je manjih dimenzija, raste ispod smreke i ima ljutkasto meso, jestiva krasnica (Russula vesca), koja ima manje spore, a kožica se guli do 1/3 promjera, te vinskosmeđa krasnica (Russula vinosobrunnea), kojoj se kožica teško guli, a kod svih sličnih vrsta meso ispod kožice klobuka nije crvenkasto. Također je slična smeđokoža golubača (Russula integra), koja je većih dimenzija, a stručak je 1.5-3 cm debeo.