Peniophora piceae - created on April 2021 in Graz-Umgebung, Austria by gfriebes

JELOVA OPNATICA

Peniophora piceae (Pers.) J.Erikss.

Etimologija: picea (lat.) = smreka. Po staništu.

Plodno tijelo: 1-15 (25) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, debelo je do 300 µm; površina je glatka i mjestimice je malo bradavičava, po suhom je vremenu nepravilno ispuca, svijetloružičasta, narančasto-smeđa, kasnije je sivo-ljubičasta, ljubičasto-smećkasta ili sivkasta, rub se ubrzo izdigne s podloge.

Spore: Valjkaste, prozirne, slabo amiloidne, 5.8-8.8 x 2.3-3.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sivo, tvrdo, voštano; miris je kiselkast, na voće, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) različitog crnogoričnog drveća, osobito jele ili smreke.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je vrstu moguće zamijeniti sa sličnom sivom opnaticom (Peniophora cinerea), koja raste samo na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća. Osim toga, spomenuta vrsta ima duže bazidije (40-50 µm) i lamprocystide su smećkaste.

Peniophora quercina - created on November 2021 in Blickling, Norwich, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Richard Jacob

HRASTOVA OPNATICA

Peniophora quercina (Pers.) Cooke

Etimologija: quercus (lat.) = hrast. Po staništu.

Engleski naziv: Oak Crust

Plodno tijelo: 4-13 (50) cm široko i do 2 (3) mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, formira membranozne plahtice; površina je glatka, bradavičava ili grbava, po vlažnom je vremenu mesnatoružičasto, sivo-ljubičasto, ružičasto-ljubičasto do plavkasto-ljubičasto, po suhom vremenu postane sivo-ljubičasto, malo ispuca i rub se okrene prema gore i debelo samo 0.2-0.5 mm, ispod uzdignutog ruba je tamno do crno-smeđe, po vlažnom vremenu je voštanog izgleda.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, amiloidne, 9-12 x 3-4 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto do smećkasto, staklasto, mekano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, a rjeđe bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je vrstu moguće zamijeniti sa sličnom lipovom opnaticom (Peniophora rufomarginata), koja raste na krupnijim drvnim ostacima lipe. Međutim, spomenuta vrsta ima valjkaste lamprocystide i poneke bazidije imaju sekundarnu pregradu.

Peniophora rufomarginata - created in Netherlands by Jan Plaisier

LIPOVA OPNATICA

Peniophora rufomarginata (Pers.) Bourdot & Galzin

Etimologija: rufus (lat.) = crven, kestenjast + marginata (lat.) = rub, obrubljen. Po boji ruba.

Plodno tijelo: 1-5 (>10) cm široko i 0.3-0.4 (0.5) mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, formira krastave plahtice; površina je glatka i blago valovito-grbava, ružičasta ili siva s ljubičastom nijansom, po suhom je vremenu tamnosiva te jako raspucana i raskoljena na manje okruglaste krpice, neplodni je rub u mladosti maljavo-dlakav i bjelkast, poslije se izdigne i zakrivi prema gore, ispod je crnkast.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 8.2-11 x 2.5-3.5 µm; otrusina je crvenkasta.

Meso: Sivo-ružičasto do svijetloružičasto-plavo, tanko, voštano, žilavo, po suhom vremenu postane tvrdo i lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u grmlju i po živicama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) različitih vrsta bjelogoričnog drveća, osobito lipe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je vrstu moguće zamijeniti s hrastovom opnaticom (Peniophora quercina), koja najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima hrasta. Međutim, spomenuta se vrsta znatno razlikuje po mikrostrukturi jer njezine bazidije nemaju sekundarnu pregradu i lamprocystide su stožaste.

Scytinostroma odoratum - created in Norway by Tove Jacobsen

MIRISNA DRVOKOŠKA

Scytinostroma odoratum (Fr.) Donk

Plodno tijelo: 3-15 (30) cm široko, razrašteno, proviruje iz kore poput kore ili probija koru; u mladosti je bjelkasto do svijetložuto, kasnije je kremasto-sivo do žuto-smeđe, površina je s mnogo sitnih zrnastih mrlja ili bradavica, u starosti je ispucana.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 7-8.5 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Plutasto, kožasto, bjelkasto do smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (kora, grane, panjevi) crnogoričnog drveća, obično jele, vrlo rijetko bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Xenasma tulasnelloideum - created on October 2011 in Mørkvasslia, Vestfold og Telemark, Norway by University of Oslo (UiO)

SREBRNASTA VOSKOKORKA

Xenasma tulasnelloideum (Höhn. & Litsch.) Donk

Etimologija: Po sličnosti s vrstama iz roda Tullasnea.

Plodno tijelo: 1-2 (5) (99) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira tanke voštane plahtice; površina je neravna, i kvržičasta, bjelkasto-sivkasta do plavkasto-siva, u starosti je žuto-smeđa, rub je maljavo resast.

Spore: Široko eliptične, bradavičave, prozirne, 4.5-5.4 x 3.1-4.3 µm; otrusina je bjelkasta do žućkasta.

Meso: Po vlažnom je vremenu želatinozno, po suhom vremenu krastavo i tvrdo, bjelkasto-sivkasto, u starosti je žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen na krupnim drvnim ostacima (daske, grane, panjevi, trupci) različitog bjelogoričnog drveća, s donje strane drva.

Doba rasta:  5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najznačajnija karakteristika gljiva unutar rodova Xenasma i Xenasmatella po postojanju pleurobazidija koji mogu imati 2-6 sterigmi. Bradavičavi je ornament spora kod vrsta u rodu Xenasma topljiv u KOH, dok ornament spora kod vrsta u rodu Xenasmatella nije topljiv. Zajednička je karakteristika svih vrsta iz spomenutih rodova da imaju želatinozno plodno tijelo.

Xenasmatella vaga - created in Finland by Seppo Huhmarniemi

ŽUTA PAUČINARKA

Xenasmatella vaga (Fr.) Stalpers

Etimologija: vagus (lat.) = lutajući, putujući. Po načinu rasta.

Engleski naziv: Yellow Cobweb

Plodno tijelo: 1-4 (6) cm široko i 0.2-0.5 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je priraslo na podlogu, formira tanke membranozne ili čehasto-vlaknaste plahtice, poput pamuka; na sredini je gusto bradavičavo-zrnasto, žućkasto-sivkasto, žuto do žuto-smeđe, u starosti je smećkasto, na rubu je s dugim i razgranatim sumporastožutim rizomorfima koji su na samom kraju bijeli.

Spore: Eliptične, kratko bodljikave, prozirne, 3.8-5.6 x 2.9-3.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vlaknasto, bijelo je do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) različitog crnogoričnog drveća, uvijek s donje strane drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je raširena i lako prepoznatljiva zbog dugih granatih rizomorfa i sumporastožutog plodnog tijela. Raste isključivo ispod povaljenih trupaca pa je potreban napor uz prevrtanje ležećih stabala i trupaca da se otkrije. U pojedinom je razvojnom stadiju moguća zamjena s vrstom Piloderma bicolor, koja raste na mrtvom drvu crnogoričnog drveća i provlači se između iglica i lišća sa žumanjčanožutim micelijem. Međutim, spomenuta vrsta ima znatno manje spore (3-3.5 x 2.5-3 µm) koje su glatke i nemaju na površini šiljke.

GREBENASTA RUPIČAVKA (ZELENO VIME)

Laeticutis cristata (Schaeff.) Audet

Etimologija: cristatus (lat.) = s krestom, perjanicom, grebenom. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Crested Polypore

Klobuk: 4-12 (20) cm širok, jako je nepravilno iskrivljen, režnjast, često je po više klobuka zajedno zbijeno, valovit; žuto-smeđ, žuto-zelenkast ili maslinastozelen, može biti i tamnosmeđ, površina je lagano čehasto-baršunasta, kasnije se raspuca u ljuskava polja, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, ekscentrično je postavljen u odnosu na klobuk, vrlo je kratak, tvrd; bjelkast je do žuto-zelenkast.

Rupice/cjevčice: Višekutne, okruglaste, nepravilne, iskrzane, guste, 1-4/mm², najprije su bijele, kasnije su žućkaste; cjevčice su 1-4 mm duge, vrlo su kratke, spuštaju se po stručku gotovo do baze, bijele.

Spore: Eliptične, glatke, s jednom velikom uljnom kapljom, prozirne, slabo su amiloidne, (5) 5.6 - 6.5 (7) × (3.8) 4.1 - 4.8 (5.2) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 6 × 4.5 µm, Qav = 1.3; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Prilično je tvrdo, suho je žilavo i kožasto, u starosti omekša i postane krhko, u mladosti je bijelo, iznutra je zelenkasto, kasnije je žuto; miris je neugodan i smrdljiv, ponekad je ugodan na gljive, a okus je neugodan i gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom poljubičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na humusnom tlu u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, poput bukve, hrasta ili kestena, rjeđe s crnogoričnim drvećem, obično jelom, arišom ili smrekom, vrlo se rijetko pronađe na drvnim ostacima ili na korijenju pomiješanim sa zemljom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i žilave konzistencije mesa.

Napomena: Nije osobito česta gljiva, ali mjestimice raste u velikim količinama i prava je šteta što ima gorak okus, te tvrdo i žilavo meso. Može se zamijeniti s ovčjom rupičarkom (Albatrellus ovinus) kojoj je klobuk ujednačeno zelenkasto obojen i drugačije konzistencije, žilave, te je također nejestiva vrsta. Ako se ne pazi na stanište može se zamijeniti sa žutim johovcem (Gyrodon lividus) koji je dobre kvalitete.

Lactarius acerrimus - created in Estonia by Allar Antson

TRPKA MLIJEČNICA

Lactarius acerrimus Britzelm.

Etimologija: acerrimus (lat.) = vrlo resko. Po paprenom okusu mesa.

Engleski naziv: Two-Spored Milkcap

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, meso je čvrsto i kruto, najprije je konveksno-pupčast, zatim je lijevkast, po vlažnom je vremenu mazav; blijedožućkast, žuto-oker ili žućkasto-smeđ, s nešto je tamnijim pojasevima, rubna je zona često oker-ružičasta, po suhom je vremenu raspucan, rub je rascijepljen i zakrivljen, a na kraju je valovit.

Stručak: 2-4 cm visok i 1.5-3 cm debeo, kratak, sužen je prema bazi, skoro je stožast, najprije je pun, u starosti je šupalj, s tvrdim je mesom, lomljiv; bjelkast, kasnije je oker i mjestimično pjegav.

Listići: Gusti, na bazi su povezani žilicama, kratko se spuštaju po stručku, gusti; krem su do žuto-oker, na dodir posmeđe.

Spore: Kuglaste, krupno bradavičave, 12-14 x 10-13 µm; otrusina je žuto-oker s ružičastim odsjajem.

Meso: Bjelkasto, oker je u stručku, žilavo; miris je voćni na pekmez od dunja, a okus ljut i žestok; mlijeko je bijele nepromjenljive boje, najprije je obilno, a kasnije je oskudno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, kestenom ili hrastom, na brežuljkastom i planinskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko nisu jestive gljive. 

Napomena: Prepoznatljiva je po žuto-smećkastoj boji i po prisutnim dosta upadljivim pojasevima. Raste isključivo ispod bjelogoričnog drveća, za razliku od slične Breadolove mliječnice Lactarius zonarioides koja raste ispod smreke. Pojasasta mliječnica (Lactarius zonarius) je nešto tamnije boje, a pojasasta je samo na rubu klobuka.

OPORA MLIJEČNICA

Lactarius acris (Bolton) Gray

Etimologija: acer (lat.) = rezak. Po žarećem mlijeku.

Engleski naziv: Raspberry Milkcap

Klobuk: 3-11 (14) cm širok, ubrzo se spljošti ili izvrne, poprimi skoro lijevkast oblik, upadljivo je pupčast na sredini, izgleda blistavo ili prozirno, po vlažnom je vremenu mazav; smećkast ili krem-siv, kasnije je sivo-smeđ ili tamnosmeđ, ponekad je s jedva uočljivom maslinastom nijansom, već je od mladosti narebran ili naboran, veći dio površine je manje je ili više radijalan, nekad i bez osobitog reda, više je ili manje nejasno pojasast ili nepravilno zrnasto-pjegav, rub je tup, nepravilno je valovit i tanak.

Stručak: Valjkast, skoro je ujednačene debljine ili se sužava prema bazi, također je često zakrivljen, najprije je pun, u starosti je šupalj, površina je najprije mazava i ljepljiva, kasnije je suha; najprije je bjelkast, kasnije je nešto tamniji, sivkasto-oker, samo je u mladosti lagano pahuljast, gladak je ili malo naboran.

Listići: Prilično su gusti, s prisutnim su lamelulama različite dužine, nisu široki, osrednje su debeli, spuštaju se po stručku; blijedožuti, kasnije su svijetlooker, nešto su tamniji kod razvijenih gljiva zbog prisutnosti sazrelih spora, na oštećenom mjestu ili na mjestu uboda oštrim predmetom su prisutne kapljice bijelog mlijeka koje nakon određenog vremena, kada se mlijeko osuši, poružičaste.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 7-9 x 6.6-8.1 µm; otrusina je oker.

Meso: Bijelo, na prerezu odmah postane crvenkasto, kasnije crvenkasto-smeđe ili vinskicrvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je vrlo papren; mlijeko je obilno, bijelo, papreno, u dodiru sa zrakom oksidira i odmah postane ružičasto, a kasnije crvenkasto-smeđo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim vrstama, najčešće bukvom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko nisu jestive gljive.

Napomena: Dio je skupine s tipičnom smrekovom mliječnicom (Lactarius picinus) koja je slična našoj vrsti. Razlikuje se od bespojasne mliječnice (Lactarius azonites) koja je dosta slična po obilnom mlijeku koje ubrzo poružičasti, ali mlijeko nakon određenog vremena postane ružičasto, međutim ne odvojeno od mesa, odnosno i meso i mlijeko su iste boje. Nalazi se na listi zaštićenih vrsta.

Lactarius albocarneus - created on October 2022 in St. Corona am Wechsel, Austria by Christian Apschner

MAZAVOBLIJEDA MLIJEČNICA

Lactarius albocarneus Britzelm.

Klobuk: 3-7 (8) cm širok, najprije je konveksno-spljošten, ubrzo je lijevkast, na kraju je manje ili više nepravilan, blistav, prekriven je debelim slojem sluzi; blijede je sivo-ljubičaste i okeraste ili sivo-smeđe boje, mjestimično je s pjegama, po suhom je vremenu srebrnasto pahuljast, rub je najprije podvijen, s bjelkastim mrljama dužine 1-1.5 mm, po suhom je vremenu oštar i naboran.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.7-1.2 cm debeo, često je zakrivljen, stisnut, najprije je šupljikav, kasnije je šupalj, sluzav, po suhom je vremenu blistav; bjelkast je do svijetlosmećkast, sa žutim je pjegama, na bazi je dlakav od micelijskih je niti.

Listići: Prilično su rijetki, nejednaki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; bijeli do okerasto, na mjestima gdje se mlijeko osuši nastaju svijetložute mrlje.

Spore: Kuglaste, malo izdužene, bradavice tvore mrežicu, 9-10 x 7-9 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bjelkasto, na oštećenim mjestima požuti, spužvasto, elastično; miris nije izražen ili je na voće, a okus je vrlo rezak i gorak; mlijeko je bjelkasto, na ozlijeđenom mjestu požuti, najprije je gorko pa žestoko.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, u simbiozi s raznim crnogoričnim vrstama, najčešće u šumama smreke i jele.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Ima karakteristično jako mazav klobuk na kojem su najčešće zakačene iglice bijele jele s kojom raste u simbiozi.

NAKOSTRIJEŠENA MLIJEČNICA

Lactarius atlanticus Bon

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, najprije je konveksan i malo ispupčen, ubrzo se raširi, gladak je ili hrapav; oker-smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, po vlažnom je vremenu vodenast, sitno je maljav, rub je valovit i uzdignut.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, gladak; svijetlosmeđ, svijetlooker, narančast ili crveno-smeđ, na donjem je dijelu karakteristično bijelo dlakavo-čekinjast.

Listići: Gusti, pomiješani su s brojnim lamelulama, poneki se račvaju, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; svijetlosmeđi ili svijetlooker, kasnije postanu crveno-smeđe pjegavi.

Spore: Eliptične, mrežasto-bradavičave, 7-9 x 6.5-8.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Žućkasto ili krema, kasnije je crvenkasto-smeđe, u donjem dijelu stručka mnogo tamnije, lomljivo; miriše neugodno na lisne uši, slično kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus je blag; ispušta malo vodenastog, bjelkastoga mlijeka blagog okusa.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u mediteranskim krajevima u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, uglavnom hrastom, ali i borom, voli toplija staništa. Prvu je sliku snimio Neven Ferenčak, krajem studenog na otoku Krku, a ostale slike Tihana Prcić, na lokalitetu u blizini Rovinja, ispod hrasta crnike.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Karakteristična je prvenstveno po rastu u blizini mora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 803. Nakostriješena mliječnica (Lactarius atlanticus f. strigipes Bon)

NARANČASTA MLIJEČNICA

Lactarius aurantiacus (Pers.) Gray

Etimologija: aurantiacus (lat.) = narančaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Orange Milkcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, dosta mesnat, prvo je zvonolik, zatim se izravna i blago ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu mazav, nema koncentrične krugove; žućkasto-smeđ, narančast ili je tamnije crveno-narančaste boje, rub je najprije podvijen pa se izravna, nešto je svijetlije žućkasto-narančaste boje.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.4-1 cm debeo, gladak, skoro je vitak, stanjen je na bazi, lomljiv, u starosti je šupalj; boje je klobuka, narančasto-oker ili narančasto-smeđ, blago je izbrazdan.

Listići: Gusti, prirasli, rijetko se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; najprije su žućkasti, kasnije su žuto-crvenkasti ili narančasto-smećkasti, mjestimice su narančasto pjegavi, oštrica je glatka.

Spore: Kuglaste do eliptične, bradavičave, 8-10 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku je tanko, bijelo, žućkasto do blijedonarančasto, najprije je dosta čvrsto pa skoro spužvasto; miris je malo oštar, na ružmarin ili na lisne uši kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus je blag, ponekad je malo gorkast i smolast; mlijeko je bijelo, u dodiru sa zrakom ne mijenja boju, također može biti malo gorko.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i često usamljeno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće brezom ili smrekom; dosta je česta vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio je autora smatra nejestivom vrstom.

Napomena: Narančasta mliječnica i ariševa mliječnica (Lactarius porninsis) često rastu zajedno.

BESPOJASNA MLIJEČNICA

Lactarius azonites (Bull.) Fr.

Etimologija: a (gr.) = odricanje nečega + zonites = područje, pojas, zona. Po tome što nema pojasast klobuk.

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, mesnat, prvo je konveksan, ubrzo se raširi i jako tupo ispupči na sredini; skoro je bjelkast, blijedožućkast ili sivkasto-smećkast, s velikim sivkasto-smećkastim pjegama, često je ujednačeno obojen, smeđ, bez dekoracije, u starosti je ispucan, rub je tanak i žućkast, najprije je podvijen, zatim je izravnat, valovit i uzdignut.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, sužen je na vrhu, baza je zašiljena, tvrd, pun, lomljiv; bjelkast, u starosti ili na pritisak postane smećkast.

Listići: Gusti, zatim su nešto razmaknutiji, prirasli su ili se vrlo kratku spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su žućkasto-ružičasti, s ružičastim pjegama od mlijeka.

Spore: Skoro kuglaste, mrežasto-bradavičave, 8-8.6 x 7.4-7.9 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Bijelo do žuto-smećkasto, u dodiru sa zrakom postane ružičasto; miris je odbojan na voće ili sapun, a okus je u početku blag, a zatim je gorak; mlijeko je bijelo i obilno, u dodiru sa zrakom s ružičastim mrljama (ali samo u dodiru s mesom, inače ostaje bijelo), okus mu je najprije blag pa gorak, ali nije ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je vrlo loše kvalitete i malo otrovna. Sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Dio je skupine mliječnica s bijelim mlijekom koje u dodiru sa zrakom više ili manje poružičaste, nepojasasta mliječnica promijeni boju za oko 3 minute, dok grabova mliječnica (Lactarius pterosporus) i opora mliječnica (Lactarius acris) odmah promijene boju. Čađava mliječnica (Lactarius fuliginosus) promijeni boju u jednom sloju, a ima smeđi klobuk boje lješnjaka. Slične garava mliječnica (Lactarius lignyotus) i smrekova mliječnica (Lactarius picinus) su nešto tamnije boje, dok reska mliječnica raste isključivo na vapnenastom tlu. Naša mliječnica raste ispod hrasta i ima karakteristične spore po kojima je i dobila ime.

VISKOZNA MLIJEČNICA

Lactarius blennius (Fr.) Fr.

Etimologija: blenna (gr.) = viskozna. Po mazavoj kožici klobuka.

Engleski naziv: Beech Milkcap

Klobuk: 4-8 (11) cm širok, prvo je malo konveksan, zatim je otvoren i ulegnut na sredini, skoro je lijevkast, po vlažnom je vremenu dosta mazav i ljepljiv, zatim je suh; sivo-zelenkast, maslinastozelenkast, maslinasto-smeđ ili sivo-smeđ, s izraženim je tamnijim sivo-zelenkastim mrljama ili koncentričnim krugovima, rub je dugo vremena podvijen i nešto blijeđi, u mladosti je maljav.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, mazav, ljepljiv, gol, iznutra je spužvast, na kraju je šupalj; gotovo je bjelkast, sivkasto-zelenkast, blijedozelenkast, sivo-smeđ ili ružičasto-siv, površina je prošarana s mrljama koje ponekad podsjećaju na zmijsku kožu, na pritisak postaje maslinasto-siv ili sivo-smeđ.

Listići: Gusti, tanki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, krem ili krem-sivkasti, u starosti su tamnosmeđi, na dodir postanu smeđi, sivi, maslinasto-sivi ili sivo-smeđi.

Spore: Široko eliptične, rjeđe su kuglaste, ukrašene su s niskim su bradavicama spojenim grebenima i slabo mrežaste, (6.4) 6.6 - 7.8 (8.4) × (4.8) 5.2 - 6.1 (6.4) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.4 (1.5), N = 120, Me = 7.2 × 5.6 µm, Qav = 1.3; otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Mekano, krhko, vodenasto, bjelkasto, na presjeku samo malo promijeni boju u sivkastu; miris je ugodno oštar, a okus je najprije slatkast, zatim je gorak; na prerezu ispušta bijelo mlijeko koje kasnije u dodiru sa zrakom postane sivkasto do zelenkasto, kada se osuši je blijedozelenkasto.

Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru s gvajakovom tinkturom trenutno postanu sivo-zeleni, dok meso s laktofenolom i fenolom postane ljubičasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je vrlo loše kvalitete i malo otrovna. Sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Dosta sličnosti ima tekuća mliječnica (Lactarius fluens) koja na prerezu također ispušta bijelo mlijeko, ali nepromjenljive boje, na dodir postaje manje ili više crvenkasta, a klobuk je žive zelenkastomaslinaste boje i jako pojasast.

Lactarius blumii - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

ĆILIMASTA MLIJEČNICA

Lactarius blumii Bon

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, lijevkast, po suhom je vremenu sjajan, po vlažnom je vremenu malo mazav; bjelkast, bez uočljivih je koncentričnih krugova, čitava je površina prekrivena bijelim isprepletenim dlakama, što je osobito uočljivo na rubu, rub je u mladosti jako podvijen i sav isprepleten bijelim nitima, što je najuočljivija odlika ove vrste.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, kratak, valjkast, najčešće se sužava prema dnu; bjelkast, sa smeđim je mrljama, najprije je pahuljast, u starosti postaje gladak.

Listići: Gusti, nejednako su dugi, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, bjelkasto-crvenkasti, na pritisak postaju oker.

Spore: Kuglaste, sitno šiljate, 6.5-8.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je bijela do blijedožuta.

Meso: Tanko, bijelo; miriše na cvijeće pelargonije, a okus je papren; mlijeko je nepromjenjive bijele boje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u razbacanim skupinama, u vlažnim šumama, uvalama, uz potoke te u parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ovu ćete vrstu najlakše pronaći ako pretražite stanište ispod breza. U zagrebu raste u množini u svim parkovima gdje rastu breze. Velika je sličnost s otrovnom runjavom mliječnicom (Lactarius torminosus) koja također raste ispod breza, ali se bitno razlikuje po tome što na površini klobuka ima crvenkasto-smeđe koncentrične krugove. Maljava mliječnica (Lactarius pubescens) također je otrovna vrsta, potpuno je bijela i mnogo manja od ćilimaste mliječnice.

KAMFORNA MLIJEČNICA

Lactarius camphoratus (Bull.) Fr.

Etimologija: camphoratus (lat.) = poput kamfora. Po mirisu.

Engleski naziv: Curry Milkcap

Klobuk: 2-7 (9) cm, mesnat, lomljiv, prvo je konveksan, zatim se ulegne i često izboči na sredini, lijevkast; crvenkasto-smeđ, narančasto-smeđ ili tamnosmeđ, vodenast, rub je prvo lagano podvijen, zatim se uzravna, tanak, oštar, narebran.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, pun, valjkast je ili korjenasto sužen na dnu, često je iskrivljen, ponekad je i uzdužno naboran; smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, na vrhu je svjetliji.

Listići: Prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, gusti, izmiješani su s lamelulama različite duljine, ponekad su s njima i srasli tako da djeluju račvasto, zrnati su od mlijeka koje se zgrušava; crvenkasto-smeđi, mjestimično sa smeđim pjegama.

Spore: Eliptične, 6.8-8.5 x 5.9-7.5 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Tanko, lomljivo, crvenkasto-smećkasto, u stručku je tamnije; okus je slatkast, miriše na kamfor ili cikoriju, a okus je blag, više je ili manje smolast; mlijeko je bijelo, blago, slatkasto, malo je smolasto i gorko.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakom odmah postane ružičastosmeđe pa nakon 10-tak minuta zagasito smeđo-zeleno, a s kalijevom lužinom odmah postane sivo-maslinasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u nizinskim miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito hrastom, kestenom ili bukvom, nešto je rjeđa po crnogoričnim šumama, te po višim planinskim predjelima, voli jače kisela tla; jedna od naših najčešćih mliječnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvanredne kvalitete. Upotrebljava se u manjim količinama kao začinska gljiva. Gljive se osuše, istucaju u prah i pohrane u staklenkama, gdje mogu godinama zadržati svoj predivni miris. Sve bijele mliječnice, koje su blagog okusa, uglavnom su jestive, a neke su izvrsne kvalitete. Treba izbjegavati sve mliječnice koje imaju opor, smolast ili gorak okus. Mliječnice su djelomično otrovne kada se konzumiraju sirove. Sve mliječnice s crvenim mlijekom su stimulansi i uvijek su jestive.

Napomena: Može joj sličiti čitav niz manjih crveno-smeđih mliječnica od kojih se uglavnom razlikuje po karakterističnom mirisu. Dosta je malena rastom. Slična je pahuljičasta mliječnica (Lactarius glyciosmus) svjetlije boje, sivkasta, a miriše po mlijeku koje curi iz lista smokve ili po kokosovom orahu.

LAŽNA RUJNICA

Lactarius chrysorrheus Fr.

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno + rheo (gr.) strujati, teći. Po ispuštanju bijelog mlijeka koje postane zlatnožuto.

Engleski naziv: Yellowdrop Milkcap

Klobuk: 3-9 (13) cm širok, slabo je mesnat, najprije je polukuglast, zatim je konveksno-spljošten, ubrzo se ulegne na sredini, lijevkast, nije mazav; blijedooker, žuto-narančast, narančasto-crven ili mesnatocrven, prema rubu s nepravilnim tamnijim koncentričnim pojajasevima, bez dekoracije, rub je najprije podvijen, poslije je nepravilno ispupčen.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 0.7-1 (1.2) cm debeo, najprije je pun, zatim je šupalj, valjkast; bjelkast, s crvenkastom je ili narančastom nijansom, a kasnije je boje blobuka, na bazi je tamniji, najprije je pahuljast, poslije je gladak.

Listići: Blijedokrem, kasnije su narančasto-crvenkasti poput klobuka, gusti, račvasti, prirasli, izmiješani su s lamelulama.

Spore: Eliptične, sitno mrežasto-bradavičave, amiloidne, (6) 6.4 - 7.7 (8.6) × (4.8) 5.1 - 6.2 (7) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 7 × 5.6 µm, Qav = 1.2; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo, tvrdo, lomljivo, požuti od mlijeka; miris nije izražen, a okus je vrlo ljut; mlijeko je obilno, bijelo, nakon nekoliko minuta postane sumpornožuto, okus mu je najprije blag pa gorak, zatim gorak i na kraju izrazito trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim bjelogoričnim šumama bogatim mahovinom, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, bukvom ili pitomim kestenom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, prvenstveno zbog velike ljutine, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Bijelo mlijeko u dodiru sa zrakom požuti, a narančasti klobuk je nekad pojasast. Slična je jestiva plemenita rujnica (Lactarius deliciosus) koja se razlikuje po narančastom mlijeku. U našim šumama je toliko česta da je prava šteta što nije jestiva.

KOLOBARASTA MLIJEČNICA

Lactarius circellatus Fr.

Etimologija: Po pojasastoj dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Ringed Milkcap, Circled Milkcap

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, okruglast, uglavnom je dosta pravilan, malo je ulegnut na sredini, površina je vlažna i mazava; sivo-smećkast ili sivo-oker, s narančastom je ili ljubičastom nijansom, uglavnom s jasnim sivo-smeđim koncentričnim pojasevima, vodenast, u starosti blijedi, prema rubu je sitno čehast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2.5-5 (7) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, uglavnom je kratak, dužina mu je jednaka promjeru klobuka, valjkast, malo je zašiljen na bazi, u mladosti je pun, kasnije je šupalj; najprije je svijetlokrem, kasnije je sivo-smeđ, mesnatocrvenkast, sivkast, sivo-oker ili sivo-ružičast, više je sivo-oker na gornjoj trećini, donja je trećina crvenkasta, površina je uglavnom glatka do uzdužno sitno vlaknasta, ponekad je s malim nešto tamnijim jamicama (blago udubljene sivo-smeđe mrlje).

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, nisu široki, prirasli su ili se vrlo krako spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti, zatim su lagane smećkaste, oker ili sivo-smeđe boje.

Spore: Kuglaste do eliptične, bradavičave, 6-8 x 5-7 µm; otrusina je blijedooker.

Meso: Bijelo je ili sivkasto; miris je slab na voće i papren, a okus je u početku blag, kasnije je gorak i trpak; mlijeko je bijele boje, na prerezu polako postaje žućkasto do žutozeleno, paprenog je okusa.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po parkovima i grobljima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće grabom, hrastom, brijestom ili bukvom. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem svibnja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Jestiva je vrsta, ali ljutog okusa mesa i malo otrovna, pa je smatramo otrovnom vrstom. Sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Mnogi autori navode da dosta sliči ljutoj mliječnici (Lactarius pyrogalus), od koje se razlikuje po tipičnom obliku, nešto je mesnatija i s ljubičastom nijansom.

Lactarius cistophilus - created on November 2018 in Oristano, Sardegna, Italy by Federico Calledda

BUŠINOVA MLIJEČNICA

Lactarius cistophilus Bon & Trimbach

Etimologija: cistus (lat.) = bušin + phileo (gr.) amo, osobito voli. Po staništu ispod bušina (Cistus).

Klobuk: 3-7 cm širok, konveksno-izravnat, zatim se ulegne i izravna, rub je ponekad izvrnut pa je lijevkastog oblika, dosta je nepravilan, površina je bez sjaja, vlažan; ujednačeno je sivkasto-ljubičast i ljubičasto-smeđeg tona, često je nešto tamniji na sredini.

Stručak: Uglavnom je kratak, često je izdužen i nije centralno spojen s klobukom, pravilno je valjkast ili sužen i lagano zadebljan na bazi, ponekad je po više stručaka spojeno na bazi; bjelkast, teži da se okerasto i ljubičasto zaprljava, što na jednom dijelu može biti uočljivije nego na drugom, postepeno je uzdužno crtast i pahuljast.

Listići: Osrednje su gusti, relativno su dosta široki, prirasli su i vrlo kratko se spuštaju po stručku; bjelkasti, zatim su blijedookerasti, na dodir poljubičaste.

Spore: Eliptične, mrežaste, 12-13 x 7.5-8.5 µm.

Meso: Bijelo, porozno, u stručku je prilično spužvasto, na prerezu ujednačeno poljubičasti; mlijeko nije obilno, u dodiru sa zrakom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u jesen, od listopada do prosinca, na sredozemnom području, u simbiozi s ljepljivim bušinom (Cistus monospeliensis). U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, u okolici Pule te na otocima Braču i Lošinju.

Doba rasta: 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je slična pokisla mliječnica (Lactarius uvidus), kao i neke druge vrste koje na prerezu ili na oštećenom mjestu poljubičaste. Razlikuje se po tipičnom staništu, osrednjoj veličini, te po osobnom iskustvu i po tendenciji da se na svim djelovima okerasto zaprljava po čemu se najviše razlikuje od sličnih vrsta. Navedena slična vrsta poprimi više ružičastu, a ne ljubičastu boju.

Lactarius controversus - created on October 2004 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

TOPOLOVA MLIJEČNICA

Lactarius controversus Pers.

Etimologija: controversus (lat.) = zavrnut unatrag. Po rubu klobuka koji je skoro uvijek zavrnut.

Engleski naziv: Blushing Milkcap

Klobuk: 5-25 (30) cm širok, debeo, mesnat, kompaktan, prvo je spljošteno-konveksan, zatim se ulegne na sredini, nije lijevkast, često je nepravilan, tvrd i lomljiv, po vlažnom je vremenu ljepljiv i mazav, po suhom je vremenu sjajan; bjelkast, s jasnim je ružičastim, ružičasto-smeđim ili ružičasto-crvenim mrljama, nema koncentrične krugove, rub je najprije podvijen, poslije je izravnat, tanak, dlakav i krpast.

Stručak: 4-7 (9) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, kratak, zdepast, prema bazi je uvijek uži, tvrd, pun, bez dekoracije, često je ekscentrično ili lateralno postavljen u odnosu na klobuk, površina je mazava i ljepljiva; bjelkast, ponekad je s crvenkastom nijansom.

Listići: Gusti, uski, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, račvasti; najprije su krem boje i s ružičastom nijansom, kasnije su blijedonarančasti.

Spore: Kuglaste, s gustim šiljcima u obliku mrežice, 6-7.5 x 4.5-5 µm; otrusina je kremasto-žuta do kremasto-smećkasta.

Meso: Tvrdo, izdašno, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ubrzo postane ljut; na presjeku ispušta dosta bijelog mlijeka nepromjenljive boje, okus mu je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim krugovima ili po nekoliko primjeraka zajedno, u aluvijalnim bjelogoričnim šumama, parkovima i po rubovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito topolom, hrastom, lijeskom, vrbom ili brezom, voli glinenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa. Nije toksična.

Napomena: Neki je autori svrstavaju u skupinu s paprenom mliječnicom (Lactifluus piperatus) od koje se lako razlikuje po glatkom pojasastom klobuku koji je ružičasto nahukan, nekad je isti odjaj i na listićima. Mlijeko joj nije toliko papreno kao kod spomenute vrste zbog čega se gljiva ne može konzumirati. U starosti boja izblijedi i postane okerasto-ružičasta. Lako je prepoznatljiva po izvanredno velikom i mesnatom klobuku, ružičastim listićima, te po tome što pri rastu diže zemlju koja najčešće ostaje na površini klobuka. U vrijeme rasta prošećite ispod topola i gotovo je sigurno da ćete je pronaći i lako prepoznati.

Lactarius cremor - created on September 2022 in Pratond, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

VODENASTOMLIJEČNA MLIJEČNICA

Lactarius cremor Fr.

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, ubrzo se raširi i ispupči na sredini, uglavnom je s malo grbicom, ljepljiv, nema koncentrične krugove, pravilan; crvenkasto-smeđ, narančasto-smeđ, crveno-narančast ili tamnosmeđ, naboran, rub je dugo vremena podvijen i narebran.

Stručak: 2-4 cm visok, valjkast, lomljiv, na bazi je nešto uži, zavijen, pun, u starosti je šupalj; bjelkast, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, ispod klobuka svjetlije boje lososa, baza je tamnosmeđa i bijelo maljava.

Listići: Srednje su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti, kasnije su blijedooker, u starosti su narančasto-smeđi.

Spore: Kuglaste, krestaste, 6.8-7.2 x 6.1-6.5 µm; otrusina je bjelkasta do žuto-okerasta.

Meso: Tanko, lomljivo, svijetlosmeđe, oker do oker-narančasto, u stručku je tamnije; ima jak miris koji podsjeća na kamfor ili na lišće bršljana, sličan kao kod kamforne mliječnice (Lactarius camphoratus) ili hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus je najprije slatkast, ali nakon nekog vremena posta neugodno gorak; obično ispušta bijelu vodenastu tekućinu koja nakon nekog vremena postane gorka.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po nekoliko primjeraka zajedno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, na vlažnim mjestima obraslim mahovinom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Vrlo slična je grbavočađava mliječnica (Lactarius serifluus), čiji je klobuk veoma hrapav, a listići su joj vrlo gusto pomiješani s kraćim lamelulama. Također je slična kamforma mliječnica, koja također ispušta vodenasto mlijeko, ali je njezin rub klobuka narebran i listići su narančasto-smeđi.

ZAMJENJIVA MLIJEČNICA

Lactarius decipiens Quél.

Etimologija: decipiens (lat.) = lažan, varav, varljiv. Po tome što se po izgledu može zamijeniti drugim vrstama.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, prvo je konveksno-ulegnut, zatim se nešto otvori i ispupči na sredini, površina je malo blistava; blijede crvenkaste, ružičasto-oker do narančaste boje, nekad je boje ljudske kože, rub je gladak ili narebran.

Stručak: Malo je nepravilan, sužen je na bazi, najprije je pun, u starosti je šupalj; crvenkaste, ružičasto-oker do narančaste boje klobuka ili je nešto intenzivnije boje vinskicrvenog tona, pahuljast.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s lamelulamaprirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem; dosta su svijetli, žućkast-ružičasti do blijedonarančasti, mjestimično su s hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Kuglaste, mrežaste, 6-8 x 6-7 µm; otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Žućkasto, u bazi stručka je svijetlosmećkasto ili crvenkasto, prvo tipično miriše na voće, zatim na lišće pelargonije, a okus je vrlo trpak i gorak, te malo slankast; mlijeko je prilično obilno, ubrzo postane sumpornožuto, a okus je gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, voli kiselo tlo. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici lipnja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog gorkog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Dosta se lako determinira po karakterističnom mirisu, što nije osobina brojnih drugih vrsta kojima mlijeko također u dodiru sa zrakom požuti. Ovoj vrsti sliči žutomliječna mliječnica (Lactarius tabidus) koja se razlikuje po mikroskopskim osobinama. Lažna rujnica (Lactarius chrysorrheus) je mnogo rasprostranjenija vrsta, a razlikuje se po pojastastom klobuku.

PLEMENITA RUJNICA

Lactarius deliciosus (L.) Gray

Etimologija: deliciosus (lat.) = delikatesan. Po dobroj kvaliteti.

Engleski naziv: Saffron Milkcap

Klobuk: 4-10 (15) cm širok, manje je ili više mesnat, prvo je konveksan, široko ulegnut i često sa sitnom grbicom na sredini, mazav; narančast, narančasto-crven ili narančasto-smeđ, kasnije sa zelenim mrljicama, po površini su jasno uočljivi koncentrični krugovi koji su ponekad zelenkastog tona, u starosti su zelene mrlje uočljivije, rub je jako podvijen.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, prema dnu je malo tanji, najprije je pun, kasnije je šupalj; bjelkast do narančast, ponekad je s plosnatim i plitkim tamnonarančastim jamicama ili mrljama.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, kratko se spuštaju po stručku, blijedooker do narančasto-oker, na pritisak kasnije postaju blago zelenkasti.

Spore: Kuglaste do malo eliptične, mrežaste, 7-9 x 6-7 µm; otrusina je žućkasto-okerasta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, blijedo je u sredini pa sve obojenije do žuto-narančasto, ispod kožice je crvenkasto, na zraku postaje zelenkasto; miriše ugodno na voće, a okus je blag i jedva malo gorkast; na prerezu ispušta žuto-narančasto do narančasto-crveno mlijeko ugodnog voćnog mirisa i slatkastog okusa.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom za 20-tak minuta postane maslinastozeleno, a s fenolanilinom smeđo-ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama i po vlažnim travnjacima pored šuma, u simbiozi s borom, a često se pronađe i oko grmova borovice (Juniperus fructus).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Zbog jakog mirisa je najbolja pomiješana s drugim gljivama. Nemojte se bojati krvavocrvenog urina koji se može pojaviti nakon konzumacije ovih gljiva. Boja ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne tvari koje imaju antioksidativno, antihiperglikemijsko, imunostimulirajuće, antibakterijsko i antikancerogeno djelovanje (National Library of Medicine. 2024. Evaluation of metal concentration and antioxidant, antimicrobial, and anticancer potentials of two edible mushrooms Lactarius deliciosus and Macrolepiota procera; New Azulene-Type Sesquiterpenoids from the Fruiting Bodies of Lactarius deliciosus; Chemical Composition, Antioxidant and Antihyperglycemic Activities of the Wild Lactarius deliciosus from China; Immunostimulant Activity of a Novel Polysaccharide Isolated from Lactarius deliciosus (L. ex Fr.) Gray).

Napomena: Sve su mliječnice sa crvenim mlijekom jestive. Slična je jestiva polukrvna rujnica (Lactarius semisanguifluus) koja ima nešto crvenije mlijeko, u dodiru sa zrakom za nekoliko minuta postane crveno poput krvi. Krvna rujnica (Lactarius sanguifluus) ima izrazito crveno mlijeko (poput krvi). Runjava mliječnica (Lactarius torminosus) je otrovna, te s uočljivo dlakavim klobukom. Glavna je vrsta u skupini mliječnica s mlijekom boje mrkve, slične su još jelova rujnica (Lactarius salmonicolor) i smrekina rujnica (Lactarius deterrimus) čije je mlijeko gorko i nekad ljuto. Polukrvna i smrekina rujnica jako pozelene na prerezu u dodiru sa zrakom, osobito na listićima.

SMREKINA RUJNICA

Lactarius deterrimus Gröger

Engleski naziv: False Saffron Milkcap

Klobuk: 4-10 (15) cm širok, prvo je konveksno-ulegnut, malo lijevkast, po vlažnom je vremenu mazav i vrlo sluzav; najprije je narančast ili narančasto-crvenkast, u starosti blijedi u žuto-smeđu boju, kasnije jako zeleni, sa zelenkastim pjegama, osobito u sredini, također je s tamnijim zelenkastim koncentričnim krugovima, rub do kraja ostane narančast i u starosti je uzdignut.

Stručak: 5-15 (17) cm visok i 1-2.5 (3.5) cm debeo, valjkast, odmah je šupalj, prema dnu je malo tanji; crvenkasto-narančast, blago je bijelo pahuljast, vrh je svjetliji, površina nije jamičasta.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, lomljivi, u blizini stručka su račvasti; blijedonarančasti su ili narančasto-oker, boje klobuka, ubrzo postanu zelenkasto pjegavi.

Spore: Kuglaste do eliptične, bradavičave, 7.5-10 x 6-7.6 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Lomljivo, crvenkasto do svijetlonarančasto, bjelkasto je u stručku; miris je ugodan i jak na voće, a okus je blago gorkast i trpak; mlijeko na prerezu je najprije narančasto poput mrkve, a za desetak minuta postane tamnocrveno ili crveno-ljubičasto kao kod krvne rujnice (Lactarius sanguifluus).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, isključivo u simbiozi sa smrekama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je ipak nešto manje kvalitetna od plemenite rujnice (Lactarius deliciosus). Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće nakon konzumacije ove vrste. Boja koja se nalazi u mlijeku gljive uzrokuje crvenkastu nijansu urina i stolice. Ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da ehtrakt ove vrste ima antioksidativno i antidijabetičko djelovanje (National Library of Medicine. 2024. Protective Effects of the Mushroom Lactarius deterrimus Extract on Systemic Oxidative Stress and Pancreatic Islets in Streptozotocin-Induced Diabetic Rats; Evaluation of the Antioxidant and Antiglycation Effects of Lactarius deterrimus and Castanea sativa Extracts on Hepatorenal Injury in Streptozotocin-Induced Diabetic Rats)

Napomena: Sve su mliječnice s crvenim mlijekom jestive. Slična je i u skupini s plemenitom rujnicom i jelovom rujnicom (Lactarius salmonicolor) koja raste ispod jela, dok opisana vrsta raste ispod smreka kao što joj i ime govori. Potrebno je samo obratiti pozornost na narančasto mlijeko koje ispušta na presjeku. Smrekina rujnica je jedna od varijacija plemenite rujnice, a meso teži da pozeleni.

ŽUTA MLIJEČNICA

Lactarius flavidus Boud.

Etimologija: flavidus (lat.) = žuto. Po boji.

Klobuk: 3-6 (10) cm širok, konveksan, zatim se raširi, ulegne i ispupči na sredini, kožica je vlažna i blistava; žut, krem-oker, žućkasto-smeđ ili sivo-smeđ, sredina je uvijek tamnija, nema koncentrične pojaseve, s tendencijom da se stvaraju ljubičaste mrlje, sitno je vlaknast, rub je dugo vremena podvijen, gladak i tanak.

Stručak: Valjkast je i ujednačene debljine ili je malo zadebljan na bazi, kasnije je šupalj; bijel, žućkast ili krem-sivkast, prema dnu je s mjestimičnim oker mrljama, na pritisak postane ljubičastio-smeđ.

Listići: Gusti, stisnuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, račvasti su uz stručak; bjelkasti su ili krem, na pritisak ili ozlijeđenom mjestu brzo postanu vinskicrveni ili ljubičasti.

Spore: Eliptične, lagano bradavičave, 9-11 x 7-8 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Bjelkasto do blago žućkasto, na prerezu najprije brzo postane vinskicrveno do tamnoljubičasto, a na kraju je smećkasto; miriše na voće, a okus je gorak i trpak; mlijeko je obilno, bijelo, u dodiru sa zrakom poljubičasti kao i meso po kojemu curi, gorkog je okusa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće na vapnenastom tlu. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog i gorkog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po ljubičastoj boji na ozlijeđenim mjestima. Veoma je slična tipičnoj vrbinoj mliječnici (Lactarius aspideus) od koje se razlikuje po staništu ispod bjelogoričnog drveća i po mesu koje teži da upadljivije poljubičasti.

Lactarius fluens - created in Germany by Markus Pischel

TEKUĆA MLIJEČNICA

Lactarius fluens Boud.

Engleski naziv: Nimbus Milkcap

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, konveksno-spljošten, ponekad je ispupčen, na kraju je ulegnut na sredini i konkavan, po vlažnom je vremenu mazav, a po suhom je vremenu sjajan; žućkasto-maslinast, sivkast, maslinasto-smeđ ili siv, površina je s tamnosmeđim pjegama, s jasnim je maslinasto-smeđim koncentričnim pojasom prema rubu, na dodir postane tamnosmeđ, rub je najprije podvijen, kasnije je iskrivljen i valovit.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.8-2 cm debeo, šupljikav, na kraju je šupalj, proširen je na bazi, po vlažnom je vremenu mazav; bjelkast, na bazi je obično tamnosmeđ, na pritisak ili na ozlijeđenom mjestu je smeđe prošaran.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti, zatim su krem do blijedooker, na pritisak ili na oštećenom mjestu se stvaraju smeđe ili narančasto-smeđe mrlje.

Spore: Kuglaste, ponekad malo duguljaste, gusto bradavičave, skoro mrežaste, 7.5-8.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je blijedokrem.

Meso: Bijelo, na prerezu blago pocrveni; miris nije izražen, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta bijelo ili vodenasto mlijeko koje ne mijenja boju, na dodir postaje više ili manje smećkasto ili crvenkasto, okus mu je najprije blag pa trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u malim busenima, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito grabom i bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Veoma je slična viskozna mliječnica (Lactarius blennius) od koje se razlikuje po zelenkastoj boji i po mlijeku koje teži da postane smećkasto, a ne sivo.

ČAĐAVA MLIJEČNICA

Lactarius fuliginosus (Fr.) Fr.

Etimologija: fuliginosus (lat.) = gar, čađa. Po boji.

Engleski naziv: Sooty Milkcap

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, prvo je ispupčen, zatim je ulegnut i lijevkast, suh, bez sjaja; promjenljive je boje, žućkasto-smeđ, oker-smeđ, svijetlosmeđ ili smeđ, površina je fino baršunasta, rub je isprva usko podvijen, poslije je izravnat i tanak, u starosti je kratko narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.8-1.8 (2) cm debeo, valjkast je ili zadebljan na vrhu, zašiljen je na bazi, gol, gladak; svijetlosmeđ do tamnosmeđ, baza na prerezu brzo mijenja boju od bjelkaste do ružičaste.

Listići: Gusti, različito su dugački, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, dosta su račvasti u blizini stručka, izmiješani su s lamelulama, oštrica je glatka; najprije su kremasto-žućkasti, kasnije su kremasto-oker ili narančasto-oker, na dodir poružičaste.

Spore: Eliptične do gotovo kuglaste, s krestom, mrežaste, 8-8.5 x 7-7.5 µm; otrusina je svijetložuta do blijedooker.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, u dodiru sa zrakom postaje ružičasto; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je prvo blag, kasnije je ljut i gorak; ispušta oskudno bijelo mlijeko koje sušenjem postaje ružičasto, okus je prvo blag, a kasnije je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drveće, najčešće bukvom, hrastom ili grabom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična smrekova mliječnica (Lactarius picinus) ima tamnosmeđi baršunasti klobuk, guste žućkaste listiće i ljuto mlijeko, raste po višim planinskim predjelima pod smrekama, nije jestiva. Sliči i garava mliječnica (Lactarius lignyotus).

LISIČJESMEĐA MLIJEČNICA

Lactarius fulvissimus Romagn.

Etimologija: fulvus (lat.) = riđe, crvenkasto-žuto. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Tawny Milkcap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, dosta je mesnat, najprije je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini s malom grbicom, bez sjaja, vlažan i mazav; narančasto-smeđ, crven ili crvenkasto-smeđ, ujednačeno je naboran, pahuljast, rub je najprije tanko podvijen, kasnije je izvrnut.

Stručak: Sužava se od vrha prema bazi, pun, mazav; žuto-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, površina je uzdužno pahuljasta.

Listići: Gusti, s prisutnim su lamelulama, kratko se spuštaju po stručku; bjelkasti, kasnije su žuto-narančasti.

Spore: Široko su eliptične do skoro kuglaste, krestasto-mrežaste, (7) 7.1 - 8.2 (9.8) × (5.2) 5.7 - 6.9 (7.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 7.6 × 6.3 µm, Qav = 1.2: otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Slabo je kompaktno, blijedooker do žućkasto-narančasto, u stručku malo pocrveni; miriše na lisne uši poput hrastove mliječnice (Lactarius quietus), ali ne neugodno, a okus je blag, kasnije je gorak i ljut; mlijeko je bijelo, vodenasto, kasnije sušenjem postaje svijetložućkasto, okus je prvo blag, a kasnije gorak ili trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, a po nekim nepotvrđenim podacima i s crnogoričnim drvećem, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po jarkoj boji kakvu se može sresti kod narančaste mliječnice (Lactarius aurantiacus) i drugih mliječnica kojima mlijeko u dodiru sa zrakom teži da oksidira i požuti.

Lactarius glyciosmus - created in Finland by Jukka Vauras

PAHULJIČASTA MLIJEČNICA

Lactarius glyciosmus (Fr.) Fr.

Etimologija: glykys (gr.) = slatko + osme (gr.) = miris. Po karakterističnom mirisu.

Engleski naziv: Coconut Milkcap

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, slabo je mesnat, konveksan, ubrzo je raširen, ulegnut i s malom grbicom na sredini, kožica je sluzava i mazava; sivkasto-smećkast ili žućkasto-smeđ, siv ili sivo-smeđ, po suhom vremenu izblijedi, baršunast, često je s koncentričnim pojasevima, rub se brzo izravna i postane valovit.

Stručak: 4-7 (9) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, lomljiv, tanak, pun, kasnije je šupljikav, blistav; bjelkast, s žućkasto-ružičastom ili sivkasto-smećkastom je nijansom, također je s mjestimičnim sivo-smeđim mrljama.

Listići: Prirasli su i kratko se spuštaju po stručku, gusti, nejednaki; krem, blijedooker ili blijedoružičasti.

Spore: Skoro kuglaste, sitno bradavičave, 7-9 x 5-8 µm; otrusina je krem do blijedooker.

Meso: Bijelo je do svijetlosmećkasto, tanko, lomljivo; karakteristično miriše na kokosov orah ili anis, a okus je najprije blag, a kasnije podnošljivo ljut; mlijeko je bijelo, oskudno, okus je mu je najprije blag, zatim je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, najčešće u bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom brezama, na travnatim površinama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ova mala mliječnica je dosta sitna rastom, sivkaste je boje, karakteristično miriše na kokosov orah, a mlijeko miriše poput smokvinog mlijeka. Sličnog je mirisa kokosova mliječnica (Lactarius mammosus) koja je nešto tamnije boje i većih dimenzija.

Lactarius lacunarum - created on September 2013 in Królówka, Poland by Jerzy Opioła

MOČVARNA MLIJEČNICA

Lactarius lacunarum Romagn. ex Hora

Etimologija: lacuna (lat.) = jamičasto, udubljeno, rupičasto.

Klobuk: 1.5-6 (7) cm širok, najpriije je konveksan, zatim se rastegne i često ispupči na sredini, lijevkast, malo je blistav; narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili narančasto-crven, lagano je vodenast, kasnije izblijedi prema oker boji, ujednačeno je obojen, lagano je naboran, u starosti je više ili manje izbrazdan, rub je uzdignut.

Stručak: 2.5-5 (6) cm visok i 3-8 (10) mm debeo, prilično je pravilan, skoro je valjkast ili je malo zadebljan na bazi, skoro je gladak, pun, kasnije je šupalj; boje je klobuka, narančasto-smeđ.

Listići: Dosta su gusti, s prisutnim su lamelulama različite dužine, nisu široki, izrezani su i spuštaju se po stručku; najprije su bjelkasti, kasnije su kremasto-žuti ili žuto-oker, u starosti su narančasto-smeđi do crvenkasto-smeđi.

Spore: Kuglaste, ponekad malo izdužene, skoro mrežaste, 6.7-7.5 x 5.5-6.2 µm; otrusina je krem.

Meso: Čvrsto, kasnije je lomljivo, blijedooker; miris nije izražen, a okus je prvo blag, kasnije je ljut; mlijeko je prilično obilno, bijelo, teži da minimalno požuti što je dosta uočljivo zbog kontrasta s bijelom površinom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, često s brezom, johom ili topolom, na vlažnim mjestima. U Hrvatskoj je pronađena na dva creta uz prisutnost breze i vrbe, dok uz treći nalaz nije navedeno stanište, poznata je s tri lokaliteta, na cretu Lepenici u Gorskom kotaru, na cretu Vrhovinskom polju te na otoku Krku.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prilično je promjenljive boje, od tamne crveno-smećkaste do svijetle žuto-oker ili blijedožute boje. Mlijeko joj jedva uočljivo požuti po čemu se razlikuje od sličnih vrsta kod kojih mlijeko mnogo izrazitije požuti.

Lactarius lepidotus - created on August 2021 in Verbano-Cusio-Ossola, Italy by Federico Calledda

SIVOČEHAVA MLIJEČNICA

Lactarius lepidotus Hesler & A.H.Sm.

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne, često je ekscentrično postavljen u odnosu prema stručku, suh; siv je ili sivo-smeđ, poslije je baršunast i ispucan, prekriven je pojasasto postavljenim sitnim čehicama, rub je tanak  i valovit poput padobrana, nikad nije uzdignut.

Stručak: 2-4 (5) cm visok, valjkast, ispod klobuka je nešto deblji, baza je zakrivljena i šiljasta; sivkast, svijetlosmeđ ili crvenkasto-oker, baza je krem obojena i sitno bijelo maljava.

Listići: Gusti, poneki se uz stručak račvaju, kratko se spuštaju po stručku; najprije su bijeli, poslije su krem.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 6.7-9.1 x 5.6-7.4 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo je do svijetlosmećkasto; miris nije izražen, a okus je ljut; ispušta malo bijelog vodenastoga mlijeka, okus je najprije blag, zatim ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s johom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Sivočehava je mliječnica vrlo karakteristična po sivo-smeđoj boji klobuka, stručak je često ekscentrično postavljen u odnosu prema klobuku, bjelkast je i s blagom crvenkastom nijansom. Listići se spuštaju po stručku, poneki su račvasti i na mali pritisak ispuštaju vodenasto mlijeko koje ima najprije blagi okus, a zatim postane jako ljut.

Lactarius lignyotus - created in Finland by Sebastian Källman

GARAVA MLIJEČNICA

Lactarius lignyotus Fr.

Etimologija: lignys (gr.) = gar, čađa + ous-otos (gr.) = uho. Po tamnoj boji klobuka.

Engleski naziv: Velvet Milkcap

Klobuk: 2-10 (13) cm širok, slabo je mesnat, najprije je stožast pa spljošteno-ulegnut, poput bradavice šiljato ispupčen, s niskom grbicom, dosta smežuran, tvrdo-elastične konzistencije; crne ili crno-smeđe boje; suh i baršunast, površina je zrakasto naborana; rub je podvijen, crtast, na kraju se rastegne.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.4-1 cm debeo, vitak, proširen je na vrhu, na bazi je proširen ili lagano trbušast, gornjo dio jasno je uzdužno naboran; crn je i baršunaste površine, a na bazi je nešto svjetliji ili ponekad bjelkast; isprva je šupljikav pa na kraju šupalj.

Listići: Tanki, različito su dugački, rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bijeli, kasnije su žućkasto-oker, u starosti često potamne.

Spore: Kuglaste, mrežaste, bradavičave, 9-9.3 x 8.3-8.6 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Bijelo, u dodiru sa zrakom za nekoliko minuta malo poružičasti; miris nije izražen, a okus je blag, ugodan na gljive; u mladosti obilno curi bijelo vodenasto mlijeko koje u dodiru sa zrakom postane ružičasto-smeđe, lagano je gorkasto.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, pojedinačno, u starim crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova. Samo je nekoliko jestivih mliječnica koje se mogu jesti sirove, a među njima su najbolje prijesna mliječnica (Lactifluus volemus) i opisana vrsta.

Napomena: Prelijepa je mliječnica po kontrastu između snježnobijele boje listića i crnkaste boje baršunastog klobuka i stručka, elegantnog je i vitkog izgleda, klobuk je šiljato ispupčen, od smrekove mliječnice (Lactarius picinus) razlikuje se po karakteristično listićima koji se spuštaju po stručku koji je čitav dekoriran i crne boje, navedena vrsta isto tako raste po visinskim šumama smreke, ljuta je i nejestiva. Sličnih je karakteristika i vrsta Giacomia mirabilis.

Lactarius lilacinus - created in Finland by Tapio Kekki

LILASTA MLIJEČNICA

Lactarius lilacinus Fr.

Etimologija: lilaceus (lat.) = ružičasto, plavoljubičasto. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Milkcap

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne, lijevkast, često je jedva naglašeno ispupčen na sredini, suh; sivo-ljubičast, ružičast ili ružičasto-ljubičast, površina je s koncentrično postavljenim čehicama, ponekad je malo naboran.

Stručak: 7.5-8.5 cm visok, uglavnom je vitak, zadebljan je prema bazi, pun, kasnije je šupljikav, u starosti je šupalj; okerast, sivkasto-ljubičast ili ružičasto-ljubičast, pahuljast.

Listići: Spuštaju se po stručku, tanki, osrednje su gusti; blijedookerasti su ili mesnatoružičasti.

Spore: Kuglaste, ponekad malo duguljaste, s tankim bradavicama, 7.5-8.2 x 6-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u stručku je blijedooker; miriše na voće, a kada se osuši na cikoriju, okus je prvo blag, kasnije je ljut; mlijeko je bijelo do vodenasto, oskudno, osušeno postane sivo-zelenkasto, okus je najprije slatkast, zatim je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u aluvijalnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće johom. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, u okolici Skrada i Tršća u Gorskom kotaru te u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Slabo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Lijepa je mliječnica upadljive ružičasto-ljubičaste boje po kojoj je i najprepoznatljivija. Sličnu boju ima vrsta Lactarius spinosulus koja raste u sjevernoj Europi, a nešto je manjih dimenzija.

MAIREIJEVA MLIJEČNICA

Lactarius mairei Malençon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Rene Mairea.

Engleski naziv: Whiskery Milkcap

Klobuk: 4-11 (14) cm širok, okruglast, zatim je konveksan i nešto otvoren, uvijek je ulegnut na sredini; žuto-narančast, narančasto-okerast, mesnatocrvenkast ili smeđ, nije ružičast, rijetko je pojasast, vunasto-čehast, rub je dugo vremena podvijen i izraženo vunasto-dlakav.

Stručak: Pravilno je valjkast, sužava se prema bazi, pun, kasnije je pri dnu šupalj, skoro je gladak; žućkast je ili žuto-smeđ, nije ružičast, malo je jamičast.

Listići: Gusti, stisnuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; okerasto-narančasti.

Spore: Eliptične, mrežaste, 7-9 x 5-7 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, s crvenkastim je ili ružičastim tonom u bazi stručka; miris je neugodan, a okus je vrlo ljut; mlijeko je bijelo, obilno, u dodiru sa zrakom prvo postane blago crvenkasto ili ružičasto, kasnije posivi, okus je jako ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ova se mliječnica po upadljivoj dekoraciji površine klobuka može zamijeniti sa sličnom runjavom mliječnicom (Lactarius torminosus) od koje se razlikuje po klobuku koji nije ružičastog tona kao kod slične vrste. Runjava mliječnica je otrovna vrsta, a raste ispod breza i prisutna je samo na sredozemnom području. Vrsta Lactarius tesquorum raste tipično na sredozemnom području.

Lactarius omphaliiformis - created on October 2018 in Lombardia, Italy by Federico Calledda

LJEVKASTA MLIJEČNICA

Lactarius omphaliiformis Romagn.

Etimologija: omphalos (gr.) = pupak + forma (lat.) = oblik. Po ulegnutom obliku.

Engleski naziv: Cracking Milkcap

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, vrlo je sitan, najprije je skoro zvonolik, ubrzo se otvori, jasno je ulegnut i s malim ispupčenjem na sredini, skoro je opnast; krem-smećkast, narančasto-smećkast, mesnatocrvenkast ili crvenkasto-smeđ, povremeno s tamnomaslinastim tonom na sredini, kožica je prozirna, karakteristično je sitno zrnast, rub je karakteristično narebran, kasnije je uzdignut.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 1-3 (5) mm debeo, tanak, valjkast, često je zakrivljen na bazi, relativno je dug; narančasto-smećkast, mesnatocrvenkast ili crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji prema bazi gdje su prisutni baršunasti ostaci micelija.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, kratko se spuštaju po stručku; blijedonarančasti, kasnije su nešto tamnije blijedocrvenkaste boje.

Spore: Kuglaste, mrežasto-bradavičave, 7.5-9.5 x 6.5-8 µm; otrusina je blijedo-smećkasta do kremasto-žuta.

Meso: Blijedonarančasto; miriše na lisne uši, a okus je trpak i kiselkast, brzo nestaje; ispušta oskudno bijelo mlijeko koje je često skoro nepostojeće, a okus mu je blag do lagano kiselkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s johom, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom, često na cretovima. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, na cretu Dubravici u Hrvatskom zagorju i u okolici Siska.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Crvenkaste je boje i upadljivo narebranog klobuka zbog čega je moguća zamjena s crvenkastom gljivicom (Laccaria laccata). Najlakše se zamijeni navedenom vrstom u slučaju kada je mlijeko toliko oskudno da je skoro neuočljivo.

BLIJEDA MLIJEČNICA

Lactarius pallidus Pers.

Etimologija: Po blijedo-ružičastoj boji.

Engleski naziv: Pale Milkcap

Klobuk: 4-10 cm širok, mesnat, prvo je konveksan pa raširen i manje ili više ulegnut na sredini; prljave mesnatocrvenkasto-žućkaste boje; nije pojasast, mazav je po vlažnom vremenu, a sjajan po suhom vremenu, s ponekom nepravilno postavljenom jamicom ili s brazdama prema sredini, nije pojasast; rub je dugo vremena podvijen i maljav pa se rastegne i postane oštar.

Stručak: 3-8 x 0.6-2 cm, zdepast, nešto je kraći od promjera klobuka, proširen je na bazi, valjkast, šupljikav je pa ubrzo jasno šupalj, baza je maljava; nešto je svjetliji od klobuka, žućkasto-blijed.

Listići: Blijedi su ili svijetlooker-mesnatoružičasto nahukani, na povrijeđenim mjestima posmeđu; prilično su gusti, nisu viličasto rascijepljeni, nejednako su dugi, prirasli su ili se kratko spuštaju niz stručak.

Spore: Kuglaste ili lagano duguljaste, na jednom kraju bradavičave, 8-10 x 6.7-8 µm; otrusina je blijedo-oker boje.

Meso: Debelo, blijedo-žućkasto, elastično, na presjeku baze stručka postane rđasto-žuto; upadljivo miriše po voću, okus je malo ljut; mlijeko je nepromjenljive bijele boje, blagog okusa, nije gorko, ali ubrzo postane papreno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom odmah postane svijetlozelenkasto-sivo, s fenolanilinom za nekoliko minuta poružičasti pa nakon toga pocrveni.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom; česta je vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Jestivost ove vrste vrlo je kontroverzna, u nordijskim se zemljama smatra otrovnom, dok je dio autora navodi kao jestivu nakon što se termički obradi. Vjerojatno je lagano otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Zbog svega navedenog se smatra otrovnom vrstom.

Napomena: Ova mliječnica može dostići dosta velike dimenzije. Prepoznatljiva je po mesnatoružičastom tonu mesa u klobuku i stručku koji je uvijek šupalj, lomljiv i izvana brazdast. Raste samo ispod bjelogoričnog drveća, najčešće u blizini bukve. Budući da na klobuku nema nikakvih tragova koncentričnih krugova, te da klobuk može narasti prilično velik, nije problematična za determinaciju. Šteta je što se ne može koristiti, jer je po šumama bukve prilično česta gljiva.

SMREKOVA MLIJEČNICA

Lactarius picinus Fr.

Etimologija: picinus (lat.) = boja smreke. Po tamnoj boji.

Klobuk: 3-9 (13) cm širok, prvo je konveksan, zatim se izravna i vrlo slabo ispupči na sredini, nije ni kapast ni lijevkast, prilično je mesnat, čvrst, suh; promjenljive je tamne boje od sivo-okeraste, crveno-smeđe do crno-smeđe, ujednačeno je obojen ili je malo svjetliji na rubu, površina je pod povećalom glatka, baršunasta i zrnasta, ali nije naborana kao kod garave mliječnice (Lactarius lignyotus), rub je tup, najprije je pravilan, kasnije je valovit, iskrivljen i malo dlakav.

Stručak: 4-9 (12) cm visok i 1-3.5 (4.5) cm debeo, valjkast, tvrd, čvrst, prilično je nepravilan, najprije je pun, zatim je spužvasto šupalj; smećkast je poput klobuka, rijetko je sivo-smeđ, neposredno ispod klobuka je bjelkast, baza je sitno bijelo čehava.

Listići: Osrednje su gusti, u blizini stručka se mnogi račvaju, manje se ili više spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; najprije su svijetložuti, kasnije su kremasto-žućkasti ili kremasto-oker, na prijelazu na stručak su bjelkasti, na pritisak postanu crno-smećkasti.

Spore: Eliptične, mrežaste, amiloidne, (7.1) 7.5 - 8.7 (9.9) × (6) 6.3 - 7.5 (8.8) µm, Q = 1.1 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 8.1 × 6.9 µm, Qav = 1.2; otrusina je žućkasta do kremasto-oker.

Meso: Zrnasto, lomjivo poput školske krede, najprije je bijelo, a kada se gljiva razvije lagano žućkasto, na presjeku se stvaraju sitne ružičaste pjegice; miris nije izražen, a okus je u početku blag, kasnije je ljut i neugodno gorak; mlijeko je bijelo, poslije postane najprije žuto i na kraju ružičasto.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane blijedo-maslinasto-sivo, s gvajakovom tinkturom trenutno pocrveni pa zatim postane crveno-smeđe i konačno smeđo-crvenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, a rjeđe se pronađe ispod bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Mogla bi biti čak i jestiva, ali se smatra nejestivom zbog svoje ljutine i gorčine. U vrlo rijetkim slučajevima kod osjetljivih osoba može uzrokovati gastrointestinalne smetnje bez ozbiljnijih posljedica ili kod konzumacije većih količina. Također je malo otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična jestiva garava mliječnica koja raste istodobno na istom staništu i ima mnogo duži i gotovo crni stručak, listići se dosta dugo spuštaju po stručku tako da su na stručku djelomično crni, klobuk je jako smežuran i šiljato ispupčen poput bradavice. Bespojasna mliječnica (Lactarius azonites) je svjetlije boje, a grabova mliječnica (Lactarius pterosporus) je skoro ista, ali s drugačijim oblikom spora, dok opora mliječnica (Lactarius acris) raste ispod hrasta, te teži da postane ružičasta. Kod svih je navedenih mliječnica mlijeko bijelo, ali nakon određenog vremena u dodiru sa zrakom oksidira i postane manje ili više izraženo ružičasto. U skupini plemenite rujnice (Lactarius deliciosus) mlijeko ne oksidira i ne mijenja boju u dodiru sa zrakom.

Lactarius porninsis - created on September 2007 by Andreas Kunze

ARIŠEVA MLIJEČNICA

Lactarius porninsis Rolland

Etimologija: Po francuskom mikologu Porninu.

Engleski naziv: Larch Milkcap

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, u mladosti je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, kapastog je oblika, po vlažnom je vremenu vlažan, ljepljiv i sluzav, a po suhom je vremenu suh; lijepe je žuto-smeđe ili narančaste boje, ponekad je s tamnijim koncentričnim krugovima, rub je u mladosti odvijen, a u starosti nepravilno valovit.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-1.3 (1.5) cm debeo, u mladosti je valjkast i gladak, a kasnije neravan, u početku je pun, u starosti je šupalj; blijedonarančasto-crven ili narančasto-smeđ, baza je s bijelim micelijem.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama, malo se spuštaju po stručku; najprije su žućkasti, zatim su svijetlonarančasti, na kraju su narančasto-smeđi.

Spore: Eliptične do kuglaste, 6.3-11 x 5.2-8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo, žuto, žuto-narančasto ili blijedonarančasto, lomljivo; miris je ugodan voćni na koru od naranče, a okus je blag, ponekad je malo gorkast i smolast; mlijeko je bijelo do blijedonarančasto, ne mijenja boju.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom za nekoliko minuta postane crveno-žućkasto, a s gvajakolovom tinkturom odmah postane sivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s europskim arišem (Larix decidua), rjeđe u nasadima ariša. U Hrvatskoj je nađena uz ariše posađene u šumi hrasta kitnjaka (Quercus petraea) i šumskog kestena samo na jednom lokalitetu, u okolici Samobora.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži gorkasto-smolaste tvari koje kod nekih osoba mogu izazvati probavne smetnje.

Napomena: Na presjeku ispušta bijelo mlijeko. Po izgledu dosta sliči plemenitoj rujnici (Lactarius deliciosus) i jelovoj rujnici (Lactarius salmonicolor), ali one na presjeku ispuštaju narančasto mlijeko i rastu na drugačijem staništu.

Lactarius pubescens - created in Finland by Matti Kyröläinen

MALJAVA MLIJEČNICA

Lactarius pubescens Fr.

Etimologija: pubescens (lat.) = koji je prekriven vunicom ili dlačicama, dlakavo, maljavo. Po dlačicama po površini klobuka.

Engleski naziv: Bearded Milkcap

Klobuk: 2-8 (12) cm širok, prilično je malen, otvoren je i ulegnut na sredini, lijevkast, po vlažnom je vremenu malo mazav; bjelkast je ili kremast, u sredini je oker-narančast ili mesnatoružičast, obično nema koncentričnih krugova, cijela je površina bijelo vunasto-dlakava, rub je resast od kratkih vlaknastih dlačica, najprije je dosta dugo vremena podvijen, a poslije se izravna.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.4-1.2 cm debeo, prilično je vitak, valjkast, na donjem dijelu je malo sužen, zakrivljen, pun, poslije se prošuplji; bjelkast, blijedokremast, mesnatoružičast ili ljubičasto-smeđ, malo je pahuljast, u starosti je gol.

Listići: Gusti, različito su dugi, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka; najprije su bijeli, kasnije su oker, nekad su s ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične, mrežasto-krestaste, 5.4-7.4 x 4-5.2 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Bjelkasto, čvrsto, tanko; miris je blag voćni ili cvijetni na pelargonije, a okus je veoma ljut; mlijeko je bijele boje, u dodiru sa zrakom minimalno požuti, u mladosti je obilno, poslije slabije, veoma je ljutog okusa.

Stanište: Raste u ljeto i početkom jeseni u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi samo s brezom, tamnim mjestima, na vlažnom i kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice koje su ljute, gorke ili opore nisu jestive gljive. To također uključuje ljuto mlijeko. U istočnoeuropskim se zemljama ove mliječnice jedu ukiseljene unatoč njihovoj toksičnosti.

Napomena: Slična je runjava mliječnica (Lactarius torminosus) koja je veća rastom, dlakavija, tamnije boje i po klobuku ima koncentrične krugove. Ova je mliječnica vjerojatno u skupini s vrstom Lactarius scoticus.

LJUTA MLIJEČNICA

Lactarius pyrogalus (Bull.) Fr.

Etimologija: pyr-pyros (gr.) = oganj, vatra + gala (gr.) = mlijeko. Po žarećem mlijeku.

Engleski naziv: Fiery Milkcap

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, mesnat, konveksan do potpuno ravan, kasnije je ulegnut i lijevkast, po vlažnom je vremenu ljepljiv; žuto-siv, žuto-smeđ, sivo-smeđ, maslinast, sivo-maslinast do ljubičasto-smeđ, s koncentričnim jer krugovima, rub je dugo vremena podvijen i zupčast.

Stručak: 2.5-5 (7) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, vitak, baza je više ili manje zadebljana, na donjem dijelu je šupalj, a inače je pun; svjetliji je od klobuka, sivkasto-smećkast, ponekad je s malim žuto-smeđim do sivo-smeđim jamicama ili pjegama po površini kao kod kolobaraste mliječnice (Lactarius circellatus).

Listići: Rijetki, izrazito su razmaknuti, debeli, prirasli su na stručak; bjelkasti, krem-okerasti, žuto-okerasti ili žuto-narančasti.

Spore: Široko eliptične, bradavičave s nepotpunom mrežicom, prozirne, 7-9 x 5.5-7 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, žućkasto ili svijetlooker; miris nije izražen, a okus je vrlo trpak, gorak i blago kiselkast; na prerezu obilno istječe veoma ljuto bijelo mlijeko.

Kemijske reakcije: Mlijeko u dodiru s kalijevom lužinom veoma brzo postane zlatnožuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u simbiozi samo s lijeskom. Primjerke na slici snimio je Danijel Mulc, polovicom listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog vrlo ljutog okusa mesa i jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su toksične, a simptomi trovanja su teže probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Mliječnica je vrlo ljutog okusa mlijeka, jako žarećeg. Tipično raste ispod lješnjaka. Slična je kolobarasta mliječnica.

HRASTOVA MLIJEČNICA

Lactarius quietus (Fr.) Fr.

Etimologija: quietus (lat.) = mirno. Vjerojatno po okusu mlijeka koje nije papreno.

Engleski naziv: Oakbug Milkcap

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, prilično je mesnat, elastičan, spljošteno-konveksan, ubrzo je ulegnut i lijevkast, nikada nije ispupčen, samo je u mladosti malo mazav, ali je ubrzo suh i bez sjaja; svijetlosmeđ, narančasto-smeđ, ružičasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, po suhom je vremenu svjetliji; pojasast i s tamnijim vodenastim pjegama prema rubu, rub je najprije podvijen, kasnije je izvrnut i valovit.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, pun je ili šupljikav, valjkast, nešto je širi na vrhu i na bazi; boje je klobuka, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji na bazi, na pritisak pocrveni, često je pahuljast.

Listići: Osrednje su gusti, do stručka su račvasti, nejednaki, prilično su široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti s ružičastom nijansom, kasnije su smećkasti.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, prekrivene su finim, više ili manje izduženim bradavicama visokim 0.3-0.9 μm, spojene su finim linijama i niskim grebenima koji formiraju nepotpunu mrežicu, (7) 7.3 - 9 (9.8) × (5) 6 - 7.2 (8.1) µm, Q = (1.1) 1.11 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 8.1 × 6.7 µm, Qav = 1.2; otrusina je blijedožućkasta.

Meso: Svijetlosmeđe do crvenkasto-smeđe, u sredini stručka je bjelkasto, na pritisak postane crveno-smeđe; miriše neugodno na lisne uši, a okus je blag pa gorkast; na presjeku ispušta vrlo malo bijelog mlijeka koje teži da požuti, osušeno je žuto-zelenkasto, okus je najprije blag pa zatim gorkast.

Kemijske reakcije: Meso, listići i kožica klobuka u dodiru s gvajakovom tinkturom odmah postanu sivo-zeleni, meso s fenolanilinom najprije postane vinskocrveno pa zatim prelazi preko čokoladne i bordocrvene do tamnoljubičaste boje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u simbiozi samo s hrastom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete zbog okusa koji ne sviđa svima, ali je dobra u malim količinama za miješanje s drugim gljivama.

Napomena: Raste tipično ispod hrasta, ima slatkasto mlijeko kao i narančasta mliječnica (Lactarius aurantiacus). Dosta joj sliči sladunjava mliječnica (Lactarius subdulcis) koja je ispupčena na sredini klobuka, raste na kiselom tlu po bukovim i grabovim šumama, otrusina joj je bijele boje, te na klobuku nema koncentričnih krugova. Mirodijska mliječnica (Lactarius helvus) u mladosti ima ispupčen klobuk, te raste ispod breza i po crnogoričnim šumama.

Lactarius romagnesii - created in Norway by unknown

ROMAGNESIJEVA MLIJEČNICA

Lactarius romagnesii Bon

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, najprije je konveksan i ispupčen, poslije je raširen i naglašeno udubljen na sredini, suh; tamnosmeđ, tamnosivo-smeđ do crno-smeđ, s blagom svijetlijom crveno-smeđom nijansom, kao baršunast, površina je bez koncentričnih krugova, rub je trajno podvijen i obično s kvrgavim utorima.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast, zakrivljen, prvo je pun, kasnije je šupalj, često je kao stisnut, prema bazi je najčešće sužen; svijetlosmeđ do sivo-smeđ kao i klobuk, na vrhu je svjetliji, točkasto je prošaran poput zmijske kože.

Listići: Rijetki, poneki se račvaju, široki su do 5 mm, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bjelkasti, kremasto-žuti ili žuto-okerast.

Spore: Kuglaste, krestaste, 8-8.7 x 7-7.5 µm; otrusina je žuto-oker sa svijetloružičastom nijansom.

Meso: Čvrsto, bijelo, na presjeku za 10-15 minuta postane ružičasto do ružičasto-narančasto; miris je slab po lisnim ušima kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus blag, kasnije gorak i trpak; ispušta malo bijeloga mlijeka nepromjenljive boje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, osobito u šumama bukve, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jedva je jestiva gljiva, ali se smatra nejestivom vrstom zbog vrlo lošeg okusa mesa.

Napomena: Opisana mliječnica ima neke sličnosti sa smrekovom mliječnicom (Lactarius picinus) od koje se bitno razlikuje po staništu i rijetkim listićima. Donekle je bliska i garava mliječnica (Lactarius lignyotus), koja raste samo u crnogoričnim šumama, a klobuk joj je hrapav i znatno tamniji, kao i stručak.

Lactarius rubrocinctus - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

CRVENOPOJASNA MLIJEČNICA

Lactarius rubrocinctus Fr.

Etimologija: ruber (lat.) = crveno + cintus (lat.) = ograda, pojas. Po crvenim pramenovima koji dekoriraju stručak.

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, mesnat, lomljiv, najprije je spljošteno-konveksan, zatim je malo ulegnut, a rjeđe i lagano ispupčen; oker-smeđ, narančast do crvenkasto-smeđ, nešto je crvenkastiji na sredini, vodenast, kasnije blijedi u žuto-smeđu do svijetlosmeđu boju, površina je u mladosti glatka, kasnije je sve kvrgavija i radijalno naborana, naborana poput površine mozga, mjestimično je tamnosmeđe do crno-smeđe pjegav, rub je isprva ravan, kasnije je podijeljen na režnjeve.

Stručak: 4-5 cm visok i 1.2-1.4 cm debeo, valjkast, zašiljen je na bazi, u starosti je šupalj; uvijek je svjetliji od klobuka, s blijedožućkastim je pahuljama na gornjem dijelu, a ostatak je žuto-smeđ, narančast ili narančasto-smeđ, često je prošaran s tamnim crveno-smeđim mrljama, na vrhu je uvijek crvenkasti prstenasti pojas po čemu je ova vrsta i dobila ime, uzdužno je naboran i neravan.

Listići: Gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, dosta su račvasti, povezani su poprečnim žilicama; u mladosti su kremasti, kasnije su ružičasto-smeđi do crvenkasto-smeđi, na pritisak postanu ljubičasto-smeđi, s mrljama, oštrica je smeđo-maslinasta.

Spore: Kuglaste, bodljikave, mrežaste, 6.6-8.5 x 6-7.5 µm; otrusina je svijetložuta do kremasta.

Meso: Prilično je čvrsto, bjelkasto, na pritisak posmeđi; miris je neugodan na lisne uši kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus je gorak i trpak; mlijeko je bijelo, vodenasto i nepromjenljive boje, najprije je blago pa gorko i ljuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim drvećem, najčešće bukvom i hrastom, na mjestima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Po boji je slična prijesna mliječnica (Lactifluus volemus). Od navedene vrste se razlikuje po prstenastom pojasu po kojem je i dobila ime, te po nešto tamnijoj boji.

Lactarius rufus - created in Finland by Allar Antson

RIĐA MLIJEČNICA

Lactarius rufus (Scop.) Fr.

Etimologija: rufus (lat.) = crveno. Po boji

Engleski naziv: Rufous Milkcap

Klobuk: 2-9 (12) cm širok, dosta je konveksan i skoro stožast sa šiljatom postojanom grbicom na sredini, kasnije je otvoren i ulegnut na sredini te široko ispupčen, lijevkast, neravan; tamnocrven, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, s dosta je svjetlijim rubom, površina je sitno pahuljasta, osobito na rubu, nema koncentrične krugove.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 0.6-1.3 (1.6) cm debeo, valjkast, donekle je zakrivljen, najprije je pun, u starosti je šupalj, gladak; svjetliji je od klobuka, kod mladih gljiva je bjelkast s ružičastom ili crvenkasto-smeđom nijansom, kasnije sve više crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, na mjestu dodira postane više crvenkast ili smećkast, u donjem je dijelu obmotan micelijskim vlaknima.

Listići: Gusti, nejednako su dugi, vrlo se kratko spuštaju po stručku; u mladosti su krem boje, kasnije su crvenkasto-okerasti, kod starijih su gljiva prekriveni bijelim poispadalim sporama; oštrica je glatka.

Spore: Široko eliptične, mrežaste, 6.8-9.5 x 5.2-7.4 µm; otrusina je blijedokremasta s blagom ružičasto-narančastom nijansom.

Meso: Čvrsto, krhko, bjelkasto, u bazi stručka je crvenkasto-smeđe; miriše na smolu, a okus je u početku blag, nakon otprilike jedne minute postane vrlo ljut, navodi se da kod osjetljivih ljudi može izazvati herpes; mlijeko je bijelo, obilno, veoma je ljuto, ne mijenja boju u dodiru sa zrakom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikoj množini, u svim tipovima šuma, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, brezom i bukvom, na većim nadmorskim visinama, na kiselu tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Iako je ljutog okusa, u istočnoj se Europi nakon posebne pripreme konzerviraju u zaslađenom octu, slično kao i paprike. Vjerojatno je blago otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična Breadolova mliječnica (Lactarius zonarioides) raste po smrekovim šumama, po nizinama ispod bjelogoričnog drveća trpka mliječnica (Lactarius acerrimus), a pod borovima u nizinama u kasnu jesen rastu jetrena mliječnica (Lactarius hepaticus) i kamforna mliječnica (Lactarius camphoratus).

JELOVA RUJNICA

Lactarius salmonicolor R.Heim & Leclair

Etimologija: salmonicolor (lat.) = boja lososa. Po nešto svijetloj boji.

Klobuk: 4-10 (15) cm širok, prilično je mesnat, prvo je ispupčen, poslije je plitko ulegnut na sredini, lijevkast, kožica je mazava i sluzava; neujednačeno je narančasto-žut ili narančast, prošaran je bijelom bojom, lagano je pojasast sa zelenkastim tonom, na dodir pocrveni, rub je dugo vremena podvijen, blijedožut i oštar.

Stručak: 4-9 (12) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, čvrst, valjkast, šupalj; bjelkast, narančasto-žut ili narančast; s uraslom je vlaknatom mrežicom i duguljastim narančastim, crvenkastim ili narančasto-crvenkastim jamicama po površini, skoro je gladak, pri dnu je sa svijetlookerastim micelijskim vlaknima.

Listići: Gusti, tanki, lomljivi, različito su dugački, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su blijedookerasti, kasnije su narančasti ili narančasto-oker, mjesta koja se dodirnu postaju vinskicrvena.

Spore: Kuglaste, mrežaste, 8-10 x 6.7-7.5 µm; otrusina je blijedooker.

Meso: Bjelkasto, na prerezu je narančasto-crvenkasto od mlijeka; miriše ugodno na voće, a okus je malo gorkast; mlijeko je narančasto-crvene ili narančaste boje, za oko 2 sata na zraku postane narančasto-smeđe ili vinskicrveno. Na četvrtoj i šestoj slici se vidi promjena boje mlijeka za 30 minuta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom jelom; česta je vrsta. Prvih šest slika snimio je Neven Ferenčak, krajem rujna na lokalitetu Trakošćan, a sedmu sliku snimio je Danijel Mulc, sredinom listopada na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Malo je slabije kvalitete od plemenite rujnice (Lactarius deliciosus), a kvalitetnija od polukrvne mliječnice (Lactarius semisanguifluus). Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće. Boja sadržana u mlijeku ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna kao i crvenkasta nijansa stolice.

Napomena: Jedna je od 5 jestivih vrsta rujnica s narančastim mlijekom. Cijela gljiva je narančaste boje, krugovi na klobuku su uski i neizraziti; mlijeko ne pozeleni ili tek neznatno pozeleni. Razmjerno malo pozeleni plemenita rujnica koja ima narančasto mlijeko.

KRVNA RUJNICA

Lactarius sanguifluus (Paulet) Fr.

Etimologija: sanguifluus (lat.) = teče krv. Po boji mlijeka.

Engleski naziv: Bloody Milkcap

Klobuk: 5-12 (16) cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne na sredini, lijevkast, prilično je mesnat, gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav; krem-narančast, narančast, narančasto-smeđ, u starosti sa zelenkastim ili zelenkasto-plavkastim mrljama, često je bjelkasto prošaran, s manje ili više uočljivim koncentričnim krugovima, rub je u mladosti dosta podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, kratak, prvo je pun pa šupalj, tvrd, ujednačene je debljine ili je nešto tanji prema dnu; bjelkasto pahuljast na vinskicrvenoj osnovi, cijelom su dužinom uočljive plitke jajolike udubine ili jamice crvenkaste boje, na ozlijeđenim mjestima pocrveni.

Listići: Vrlo su gusti, račvasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku; najprije su blijedooker, narančasto-oker ili crvenkasto-smeđi, na ozlijeđenim su mjestima krvavocrvene boje, u starosti su sa zelenkastim mrljama.

Spore: Kuglaste do eliptične, zašiljene, prozirne, 8-10 x 7-9 µm; otrusina je žućkasto-okerasta.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, zrnaste je strukture, blijedokremasto, uz rubove je svijetlonarančasto i kremasto-žuto; miriše ugodno na gljive ili voće, a okus je malo ljutkast; na presjeku ispušta obilno krvavocrveno do vinskicrveno mlijeko, u dodiru sa zrakom nakon 20 minuta postane zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u šumama bora u simbiozi s borom, ponekad se može pronaći i izvan šume, češća je u mediteranskom području. Česta je po svim šumama bora u Istri i Hrvatskom primorju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Kvalitetnija je od plemenite rujnice (Lactarius deliciosus). Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće. Boja sadržana u mlijeku ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna kao i crvenkasta nijansa stolice.

Napomena: Slična je polukrvnoj rujnici (Lactarius semisanguifluus) koja ispušta narančasto mlijeko koje za nekoliko minuta postane crveno poput krvi, te rujnici koja ispušta narančasto mlijeko. Krvna rujnica odmah ispušta mlijeko crveno poput krvi.

JAMIČASTA MLIJEČNICA

Lactarius scrobiculatus (Scop.) Fr.

Etimologija: scrobis (lat.) = jama. Po jamicama na stručku.

Engleski naziv: Spotted Milkcap

Klobuk: 6-20 (25) cm širok, vrlo velik, u mladosti je masivan, prvo je izbočen, zatim se otvori i malo ulegne na sredini, lijevkast; žut, žuto-crvenkast ili svijetlosmećkast, na ozlijeđenim je mjestima žuto-okerast ili krem-okerast, lagano je čehasto-dlakav, pojasast, s tamnijim je koncentričnim krugovima koje tvore kratke crvenkaste dlačice i pjegice, rub je uglavnom ravan, prvo je malo podvijen, u starosti je redovito ravan, s tendencijom da se izobličava i rascjepljuje.

Stručak: 3.5-6 x 2-3.5 cm, tvrd, valjkast je ili tanji prema dnu, u mladosti je pun, kasnije je šupalj; bijel, s mnogo je žućkasto-smeđih jamica.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, lagano se spuštaju po stručku; blijedo-kremasti, nekad su sa smeđo-crvenim mrljama.

Spore: Široko eliptične, bradavičave, bradavice do 0.8 µm visoke, 9-11 x 7.5-9 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Lomljivo, bijelo, požuti oko šupljine u stručku; miriše na voće ili kiselkasto na limun, a okus je vrlo ljut i gorak; na pritisak ili na slomljenom mjestu ispušta mnogo bijelog ili kremastog mlijeka koje na zraku brzo postane sumporastožuto.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s laktofenolom postane ljubičasto-smeđe, a listići s gvajakolom postanu lagano ljubičasto-karmin.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u grmlju, uz rubove šuma i po šumskim čistinama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili jelom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog sadržaja toksičnih tvari i osobito ljutog okusa. Jedna je od rijetkih otrovnih mliječnica. Mliječnice s bijelim mlijekom koje je ljuto, gorko ili oporo nisu jestive gljive. Unatoč tome, ova gljiva se konzumira u istočnoj Europi gdje se smatra vrlo dobrom jestivom gljivom. Općenito je štetna jer sadrži iznimno visoke razine radioaktivnog cezija-137, kao i terpenoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi) koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slične jestiva plemenita rujnica (Lactarius deliciosus) ima narančasti klobuk i narančasto-crveno mlijeko, podvrnuta mliječnica (Lactarius resimus) i runjava mliječnica (Lactarius torminosus) nemaju jamice po stručku i dlakave su, rasprostranjena mliječnica (Lactarius repraesentaneus) ima ljubičasto mlijeko. Sve navedene mliječnice su otrovne. Limunasta mliječnica (Lactarius citriolens) je dosta slična vrsta, također joj mlijeko požuti na zraku, a nema jamičast stručak i sitne dlačice. Žuto mlijeko ima lažna rujnica (Lactarius chrysorrheus), ali joj mlijeko u dodiru sa zrakom postane narančasto.

POLUKRVNA RUJNICA

Lactarius semisanguifluus R.Heim & Leclair

Etimologija: semisanguifluus (lat.) = pulukrvno. Po boji mlijeka nakon oko 10 minuta.

Klobuk: 3-11 (13) cm širok, gladak, u mladosti je s rupicom na tjemenu, zatim je lijevkast; blijedooker, narančast ili narančasto-oker ili narančasto-crven, s tendencijom da pozeleni na rubnom dijelu, na pritisak nakon dužeg vremena pozeleni, pojasast, kožica se teško skida, rub je dugo vremena podvijen i oštar, često je valovit.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, kratak, na dnu je sužen, gladak, ubrzo postane šupalj; žućkast je ili okerast, u starosti teži da pozeleni, ponekad je crvenkasto zamrljan na bazi, na donjem je dijelu često zelenkast, površina je s narančastim ili crvenkastim jamicama.

Listići: Prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, gusti, veoma su različito dugi, uski, 3-4 mm; najprije su oker pa blijedonarančasti ili narančasto-oker, u starosti su s tamnozelenkastim ili zelenklasto-plavim odsjajem, na ozlijedenim ili pritisnutim mjestima stvaraju se tamnozelene mrlje.

Spore: Eliptične do skoro kuglaste, 8-10 x 7-8 µm; otrusina je blijedooker.

Meso: Vrlo je tanko, drobljivo, bjelkasto je ili malo žućkasto, na rubu je stručka crvenkasto, kasnije je tipično zelenkasto-plavo; miris je na voće, a okus je gorak i ljut; mlijeko je najprije narančasto ili narančasto-crveno pa za oko 10-ak minuta u dodiru sa zrakom postane krvavocrveno kao kod krvne rujnice (Lactarius sanguifluus).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom naglo postaje sivo-vinskicrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama, osobito na rubu šuma, u simbiozi s crnim borom (Pinus nigra). Naša je najmasovnija gljiva, brojnija je čak i od mliječnice, nema je jedino na sredozemnom području. Primjerke na slikama snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Gorkasto i ljutkasto meso gubi žestinu kada se ukiseli ili ispirja, nakon čega je dosta kvalitetna. Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće. Boja sadržana u mlijeku ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna kao i crvenkasta nijansa stolice.

Napomena: Slična smrekina rujnica (Lactarius deterrimus) ima izraženije mrlje zelene boje, raste tipično po šumama smreke i jele, a ne bora. Jelova je rujnica (Lactarius salmonicolor) sa svijetlonarančastom bojom mlijeka, boje mrkve, nije promjenljivo ni nakon određenog vremena, a meso joj je također nepromjenljive boje.

Lactarius serifluus - created in Finland by Minna Viljanen

GRBAVOČAĐAVA MLIJEČNICA

Lactarius serifluus (DC.) Fr.

Etimologija: serus (lat.) = sukrvica, surutka, djelomično vodenasto mlijeko + fluo (lat.) = teći, strujati. Po vodenastom mlijeku.

Engleski naziv: Watery Milkcap

Klobuk: 3-7 cm širok, ubrzo je otvoren i ulegnut na sredini; zagasite, tamnocrvene, tamnosmeđe ili smeđo-crnkaste boje, rub je prilično tanak.

Stručak: Skoro je boje klobuka, crvenkasto-smeđe boje, nešto je tamniji na bazi; valjkast.

Listići: Kratko se spuštaju po stručku, dosta su gusti, stisnuti; žuto-smeđi su i oker.

Spore: Kuglaste, mrežasto-bradavičave, 6-8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Okerasto; slabo miriše na lisne uši kao hrastova mliječnica (Lactarius quietus), a kada se osuši na cikoriju, okus je blag; mlijeko je bjelkasto, obilno, pomalo je vodenasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Mliječnica je kojoj sliči dosta vrsta iz skupine kamforne mliječnice (Lactarius camphoratus). Uvijek se može lako determinirati po tome što je krupnija rastom i nešto mesnatija od drugih sličnih mliječnica.

SLADUNJAVA MLIJEČNICA

Lactarius subdulcis (Pers.) Gray

Etimologija: sub (lat.) = skoro + dulcidulus = slatkasto. Po slatkastom i gorkom mlijeku.

Engleski naziv: Mild Milkcap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, nepravilno je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini; crvenkasto-smećkast, okerasto-smećkast, cimetastosmeđ ili tamnosmeđ, površina je najprije pahuljasta, sitno je zrnasta, nema koncentričnih krugova, rub je naglašeno uzdignut, tanak i kratko podvijen.

Stručak: Valjkast, sužen je na bazi, vijugav, zakrivljen, pun, kompaktan; blijede je crvenkasto-oker boje ili je blijedosmećkast, na vrhu je svjetliji, na bazi je često maljav od bjelkastog micelija, gusto je pahuljast.

Listići: Gusti, izmiješani su su lamelulama, stisnuti, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem; najprije su bjelkasti, kasnije su blijedooker ili oker, na kraju su smeđo-crvenkasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, bradavice do 1 µm visoke, 7.3-9.5 x 6.2-8 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Blijedosmećkasto, malo vodenasto; miriše neugodno po stjenicama ili po nečem sličnom kao hrastova mliječnica (Lactarius quietus), a okus je lagano gorkast, gotovo blag; ispušta bijelo mlijeko koje se brzo osuši, ne mijenja boju, na početku je slatkastog, a kasnije gorkog okusa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen tipično po šumama bukve, u simbiozi s bukvom, rijetko na krupnim drvnim ostacima, na kiselom i neutralnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog gorkosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po svijetloj blijedožutoj boji i po staništu ispod bukve. Slična je hrastova mliječnica.