Skeletocutis stellae - created in Finland by Teppo Helo

DUGOVJEČNA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis stellae (Pilát) Jean Keller

Plodno tijelo: 5-20 (80) cm široko, u mladosti je s bjelkastim do žućkasto-smeđim neravnim uzvisinama, zatim se razvije rupičasti bjelkasto-sivi himenij, kasnije se razvijaju oker-smeđi klobučići koji podsjećaju na crijepove na krovu kuće.

Rupice/cjevčice: Prvo su bjelkaste, kasnije su sivo-smeđe.

Spore: Eliptične do kobasičaste, umjereno zakrivljene, s tankim stijenkama, 7.5-11 x 3.6-8 µm; otrusina je žuta.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste po više godina u crnogoričnim i miješanim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke te u šumi šumskog bora i smreke, na trupcima smreke i jele na četiri lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su vrste Skeletocutis carneogrisea, bezoblična hrskavičarka (Skeletocutis amorpha) i Vitreoporus dichrous.

Tyromyces chioneus - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

SNJEŽNO-SOČNA RUPIČARKA

Tyromyces chioneus (Fr.) P.Karst.

Engleski naziv: White Cheese Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-11 (13) (20) cm široko, skoro je bubrežastog ili lepezastog oblika, jednim je krajem učvršćeno za podlogu, nekad je izravnato, trokutasto, površina je gola, nije pojasasta, bijela, rub je oštar, ravan i valovit, gladak.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 0.2-0.3 mm široke, bjelkaste; cjevčice su 2-5 mm duge, kratke, ujednačeno su duge.

Spore: Eliptične, 3-4 x 1.5-1.8 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Mekano, vodenasto, elastično, isušeno je kruto i lomljivo, prhko, nije vlaknasto, slabo je pojasasto, bjelkasto; miriše na voće s komponentom cimeta, a okus je blag do lagano ljutkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, često breze, rjeđe crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od trpke sočne rupičarke (Amaropostia stiptica) se razlikuje po okusu mesa koje nije ljuto, ali i po mikroskopskim karakteristikama. Bijelo-sočna rupičarka (Tyromyces lacteus) je sličnog izgleda, ali raste na crnogoričnom drveću.

NARANČASTO-SOČNA RUPIČARKA

Tyromyces kmetii (Bres.) Bondartsev & Singer

Etimologija: Po imenu.

Plodno tijelo: 4-10 (13) cm široko, u obliku je konzole, kapasto, bez stručka; bjelkasto-žuto do žuto-narančasto, sitno je dlakavo, s pramenovima, fino paperjasto, djelomično je pojasasto, rub je oštar i valovit.

Rupice/cjevčice: Guste, 3-4/mm², nazubljene, bijele, kasnije su žućkaste.

Spore: Eliptične, tankih stijenki, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 3.5-4.5 x 2.3-3 µm, Q = 1.3 - 1.7; otrusina je bijela.

Meso (trama): Žilavo, vlaknasto, mekano, elastično, bjelkasto, žuto-narančasto; miris je na voće, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s KOH postaje tamnocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.  

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična je narančasta zlatoporka (Aurantia aurulenta), koja nema plodno tijelo u obliku konzole, već je razrašteno i raste uglavnom na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

BIJELO-SOČNA RUPIČARKA

Tyromyces lacteus (Fr.) Murrill

Etimologija: lacteus (lat.) = mliječni. Po boji plodnog tijela.

Plodno tijelo: 4-10 (12) cm široko, do 6 cm promjera od supstrata i debelo do 3 cm, u obliku je konzole, kapasto, trokutasto, bez stručka; bijelo, sitno je dlakavo i crvenkasto vlaknasto, rub je oštar i valovit.

Rupice/cjevčice: Guste, uz supstrat su duguljaste, četverokutne, labirintne, nazubljene, bijele; cjevčice su duge.

Spore: Valjkaste do lagano kobasičaste, glatke, prozirne, 4-5.5 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Žilava, vlaknasta, mekana, bijela; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine u svim tipovima šuma kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće hrasta, vrbe ili bukve.  

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična vrsta Postia tephroleuca ima blagi okus mesa, klobuk je u mladosti sive boje i raste na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća. Neki autori smatraju da se radi o istoj vrsti.

Tyromyces odorus - created in Finland by Tapio Kekki

MIRISNA HRSKAVIČARKA

Tyromyces odorus (Sacc.) Zmitr.

Plodno tijelo: 4-30 cm široko, razrašteno, manja se plodna tijela međusobno spajaju, ravno ili (kada raste pod kutom ili na okomitim površinama) stepenasto; himenijalna je površina bijela, kremasta, svijetlosmeđa, često je sumporastožuta kada se osuši, ponekad je raspucano, sterilni je rub uzak, 1-3 mm.

Rupice/cjevčice: U početku su pravilne, kasnije su nepravilne, guste, 3-6/mm²; cjevčice su 5-6 mm duge, bijele, kremaste, lomljive su kada se osuše.

Spore: Glatke, 4-5 x 1-1.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, sočno, izdašno, drvenasto je i lomljivo kada se osuši, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnim drvnim ostacima (trupci, grane) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili jele, vrlo se rijetko pronađe na topoli. U Hrvatskoj je poznata sam s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu determinaciju ove vrste je potrebna mikroskopska analiza spora.

KOŽASTA KRASTOKORKA

Byssomerulius corium (Pers.) Parmasto

Etimologija: corium (lat.) = koža. Po konzistenciji plodnog tijela.

Engleski naziv: Netted Crust

Plodno tijelo: 3-12 (30) cm široko i 0.5-1 mm debelo, prileglo na supstrat, razrašteno ili ima poluklobučiće, formira membranozne plahtice; poluklobučići imaju polumjer do supstrata 0.5-2 cm, na vertikalnom supstratu klobučići su stupnjevano postavljeni, lako se odvaja od podloge; gornja je površina klobučića dlakavo-maljava i bjelkasta ili oker, rub je fino resast; himenij je kod mladih plodnih tijela gladak, poslije jako hrapavo bradavičav, najprije bjelkast, u starosti žućkast ili narančast.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, gumasto, kožasto ili žilavo, raspucava se kada se osuši; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, grančice, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom s donje strane grana i trupaca, a zatim raste prema gore; izaziva bijelu trulež drva. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u siječnju.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Iako je jestiva vrsta nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta vrlo lako može zamijeniti sa zrcalnom poličicom (Stereum reflexulum), koja također raste s donje strane polegnutih grana i grančica bjelogoričnog drveća. Međutim, ona ima gladak himenij koji poslije postane smeđo-narančast do oker-smeđ.

DLAKAVA KRASTOKORKA

Byssomerulius hirtellus (Burt) Parmasto

Etimologija: hirsutus (lat.) = dlakavo. Po izgledu.

Plodno tijelo: 3-15 cm široko i 0.6 mm debelo, vrlo tanko, prileglo na supstrat, razrašteno, rub je pamučast do baršunast, ponekad vlaknast, tanak, do 5 mm širok, himenijalna je površina bijela, krem ​​do ružičasto-smeđa, s relativno uskim naborima, dubokim gotovo 0.3 mm, često se granaju, anastomozirajući, tvore kružne, nasumično raspoređene jamice, dvije ili tri po milimetru.

Spore: Jajolike do Široko eliptične, glatke, prozirne, tankih stijenki, (3.5) 4 - 5 (6) x 2 - 2.5 (3) µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo, kožasto; miris je blago kiselkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grančice, grane, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća; izaziva bijelu trulež drva. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u drugoj polovici ožujka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po boji i finoj meruloidnoj površini plodnog tijela.

GRIMIZNA VOSKOPORKA

Ceriporia purpurea (Fr.) Donk

Etimologija: purpureus (lat.) = purpurne boje, purpurno. Po boji.

Engleski naziv: Bruising Porecrust

Plodno tijelo: 2-10 (20) cm široko, posve prilegnuto uz supstrat, razrašteno, za podlogu se drži labavo, formira plahtice; u mladosti je bjelkasto-ružičasto, kasnije ružičasto-crvenkasto, trljanjem potamni, rub je bjelkasto maljav, himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, izdužene, a katkad imaju izgled duguljaste pukotine, 3-5/mm², bjelkasto-ružičaste do mesnatoružičaste; cjevčice su 2-4 mm duge.

Spore: Eliptične, malo zakrivljene, glatke, bezbojne, 6.4-8.5 × 1.7-2.7 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso (trama): Vrlo je tanko, sočno, kada se isuši postane tvrdo i lomljivo, bjelkasto do žuto-crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) bjelogoričnog drveća, najčešće jasena i bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj je rupičarki slična vrsta Ceriporia excelsa, koja na dodir postane crvena, ali ona ima šire rupice (1-3/mm²) i kraće spore (3.5-4 µm).

Ceriporia reticulata - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

MREŽASTA VOSKOPORKA

Ceriporia reticulata (Hoffm.) Domański

Etimologija: reticulum (lat.) = mreža, mrežast. Po izgledu rupica na himenijalnoj površini.

Engleski naziv: Reticulate Porecrust

Plodno tijelo: 1-20(25) cm široko, posve prilegnuto na supstrat, razrašteno, labavo srašteno sa supstratom, formira hrpice; u mladosti bijelo, poslije svijetložuto ili bjelkasto-oker; rub je maljav i bjelkast.

Rupice/cjevčice: Višekutne ili sliče labirintu, nazubljene, guste, 3-5/mm², prirasle, subikul je bjelkast i vrlo tanak, rubni filamenti su staklasti ili bjelkasti; cjevčice su kratke.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-9 × 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bijelo, vrlo je tanko, u mladosti pahuljasto mekano, kasnije nešto čvršće, kada se isuši postane lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, u manjim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) crnogoričnog drveća te otpalih češera i iglica, obično smreke, rjeđe se pronađe na bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je rupičarka lako prepoznatljiva po mrežastom izgledu rupica na himeniju. Raste isključivo ispod ležećih komada mrtvog drva, a da se pronađe, moraju se prevrtati otpale grane. Osim toga, konzistencija mladog plodišta sočna je i vrlo mazava, te, ako je samo taknete prstom, rupice nestaju.

Ceriporia viridans - created in Finland by Hannu Lehtonen

ZELENKASTA VOSKOPORKA

Ceriporia viridans (Berk. & Broome) Donk

Etimologija: viridis (lat.) = zeleno. Po boji.

Engleski naziv: Greening Porecrust

Plodno tijelo: 5-15 (25) cm široko i 1-4 mm debelo, posve prileglo uz supstrat, razrašteno, čvrsto je priraslo za supstrat; vrlo je promjenjive boje, u početku bjelkasto, krem pa ružičasto-ljubičasto, zelenkasto, zelenkasto-sivo, sivo-ljubičasto, kasnije ružičasto-crveno, rub je mrežasto-porozan, a subikul je bjelkast.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, na okomitom supstratu duguljasto raspuknute, 3-5/mm², u početku ljubičaste, vinskicrvene, kasnije ružičasto-crvene; cjevčice su 1-2 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 3.5-5 × 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Vrlo tanko, ružičasto ili smeđe-ružičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, osobito bukve i jasena, rijetko na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj je rupičarki slična vrsta Ceriporia excelsa, ali ona raste češće na drvnim ostacima crnogoričnog drveća te ima nešto manje pore, a himenij na pritisak ili ozljedu ne mijenja boju. Pojedini autori smatraju da je spomenuta rupičarka samo sinonim našoj opisanoj vrsti. Međutim, bitno se razlikuju po širini spora, jer spomenuta rupičarka ima šire spore od 2 µm i plodno tijelo po suhom vremenu nije zelenkasto.

GMIZAJUĆA VOSKOKORKA

Crystallicutis serpens (Tode) El-Gharabawy, Leal-Dutra & G.W.Griff.

Etimologija: serpere (lat.) = gmizati, kliziti. Po širenju na supstratu.

Plodno tijelo: 3-20 (40) cm široko i oko 0.5 mm debelo, potpuno je prileglo na supstrat, razrašteno, poput kraste, himenij je porozan, površina je naborana, porozna ili labirintno porozna, meruloidna; u mladosti je bjelkasto, kremasto-oker do žućkasto-smeđe, nabori su na vrhu više slabog crvenkastog do narančastog tona, rub je također porozan.

Rupice/cjevčice: Labirintne, bijele do ružičaste.

Spore: Valjkaste, eliptične ili u obliku kapljice, glatke, prozirne, 3.3-4.8 x 1.7-2.9 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Vrlo tanko, mekano, bijelo, žuto do žuto-ružičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, a rjeđe se pronađe na bjelogoričnom drveću. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u drugoj polovici siječnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po rastu na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća i po meruloidnom himeniju.

Gloeoporus pannocinctus - created in Finland by Ossi Ryhänen

ZELENKASTA VOSKOPORKA

Gloeoporus pannocinctus (Romell) J.Erikss.

Etimologija: pannus (lat.) = tkivo, tkanina, vlaknasta struktura + cinctus (lat.) = okružen, opasan. Po izgledu.

Plodno tijelo: 5-20 (30) cm široko i 1-4 mm debelo, potpuno leži na supstratu, razrašteno, labavo se drži za supstrat; površina je porozna, bijela, svijetložuta, kada ostari postane sivkasto-okerasta do smećkasta; kod razvijenih plodnih tijela rub je bijel i sterilan, bez rupica, a u starosti rub posmeđi.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, vrlo sitne, 5-8/mm², najprije bijele, kasnije krem do svijetlooker; cjevčice su 1-2 mm duge, ispod cjevčica se nalazi tanki želatinozan sloj, a ispod njega je tanki ružičasti subiculum koji je izravno spojen za podlogu.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 2.9-5 x 0.5-1.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, do 3 mm debelo, voštano, mekano, u starosti tvrdo i kožasto, između cjevčica i subikuluma je fini, zeleno-žuti, želatinasti sloj; miris nije izražen, okus malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, grančice, lišće) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, ali i crnogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana se rupičarka vrlo lako može zamijeniti s bezobličnom hrskavičarkom (Skeletocutis amorpha), međutim, ona raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog raznog drveća. Osim toga, navedena vrsta ima sustav hifa u dva oblika i nema između subiculuma i sloja cjevčica želatinozan sloj.

MLIJEČNOBIJELA ZUBOPORKA

Irpex lacteus (Fr.) Fr.

Etimologija: lac (lat.) = mlijeko + -eus (lat.) = pripadnost ili karakteristike nečega. Po boji.

Engleski naziv: Milk-white Toothed Polypore

Plodno tijelo: 3-50 (70) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, može imati i djelomičan poluklobučić, gornja je površina poluklobučića čekinjasta te s uočljivim zonama, klobučići su 2-5 cm široki, polumjer od supstrata je 0.5-2 cm; himenij se sastoji od šiljaka ili je porozan u obliku nepravilnog labirinta; na početku je bijelo, ubrzo postane kremasto, žućkast, žućkasto-okerasto do blijedocrvenkasto, rub je sve tanji i bijelo maljav.

Šiljci/rupice: Bijeli, žućkasti ili blijedocrvenkasti; himenij se sastoji od šiljaka ili sitnih i labirintnih rupica, oko 1-3/mm².

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.2-3 µm (cromushrooms: (5.1) 5.14 - 6 (6.8) × (2) 2.3 - 2.9 (3.5) µm, Q = (1.8) 2 - 2.4 (3), N = 60, Me = 5.6 × 2.5 µm, Qe = 2.2); otrusina je prozirna, bjelkasta.

Meso: Opnasto, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, češće u kasnu jesen i zimu, kao parazit ili saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće johe, breze, lijeske, bukve, topole i hrasta, a rjeđe se pronađe na crnogoričnom drveću. Prva slika snimljena je sredinom lipnja na lokalitetu lovački dom Radoboj kod Krapine, na grani bukve, a ostale je snimio Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ako opisana vrsta raste na supstratu postrance, tada formira poluklobučiće, čija je gornja površina tada dlakavo-čekinjasta i vide se zone.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1416. Irpex lacteus (Fr. ex Fr.) Fries

Irpex latemarginatus - created on October 2020 in Житомирский район, Житомирская область, Ukraine by Oleg

PJENASTA KRASTOKORKA

Irpex latemarginatus (Durieu & Mont.) C.C.Chen & Sheng H.Wu

Etimologija: late (lat.) = široko, široko rasprostranjeno + marginatus (lat) = s rubom, označeno rubom. Po izgledu.

Engleski naziv: Frothy Porecrust

Plodno tijelo: 1-15 (20) cm široko i više od 1 cm debelo, potpuno je prilegnuto na supstrat, razrašteno, valovito, kvrgavo, rub je prilično debeo, bijelo je do žućkasto, u starosti je smećkasto, kasnije je s brojnim visećim cjevčicama, sloj između himenija i supstrata (subicolo) je bijel.

Rupice/cjevčice: Višekutne, a mogu biti čak i zupčaste i vrlo nepravilne, u starosti su jako viseće, 1-3/mm², bijele su ili kremasto-žute; cjevčice su do 7 mm duge, često su krhke i suhe.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-7 x 3-4.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žućkasto, kruto, čvrsto, mesnato, kada se posuši postane kožasto i tvrdo, debljine je oko 1 mm; miris je lagan na travu, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi, grane) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća s korom, osobito na vrbi, bukvi ili brijestu, a rjeđe na smreki, širi se i na stabljike biljaka; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Plodno je tijelo zamjetno debelo i kvrgavo. Vrlo je promjenljive boje, u mladosti je bjelkasto do krem, poslije je s laganom ružičastom nijansom i konačno postane smećkasto.

BOROVA VOSKOPORKA

Meruliopsis taxicola (Pers.) Bondartsev

Etimologija: taxus (lat.) = jela, tisa + cola (lat.) = koji živi. Po staništu.

Plodno tijelo: 4-15 (50) cm široko, potpuno je prileglo na supstrat, razrašteno, formira krpice, labavo je pričvršćeno za supstrat, himenij je porozan, površina je narebrana, porozna ili mrežasto-porozna, meruloidna; u mladosti je narančasto-oker, poslije narančasto-crveno, krvavocrveno, crveno-smeđe ili tamnocrveno-smeđe, rub je bjelkast i po suhom vremenu uzdignut.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste do žućkaste, sitne, nježne.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 4-5 x 0.75-1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, osobito bora i jele. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici siječnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrstu lako prepoznati jer raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća s korom i bez nje. Zbog meruloidnog izgleda himenija podsjeća na gljive roda Merulius, a, osim toga, ima tipičnu crveno-smeđu boju i bijeli rub. Možda je moguća zamjena s donekle sličnom glatkom voskokorkom (Phanerochaete laevis), međutim, ona nema mrežasto-poroznu površinu i bijeli rub, te raste na krupnim drvnim ostacima (grane) bjelogoričnog drveća, osobito bukve.

DVOBOJNA VOSKOPORKA

Vitreoporus dichrous (Fr.) Zmitr.

Etimologija: di (gr.) = dva, dvostruki + khroa (gr.) = dvobojan, s dvije različite boje. Po boji.

Engleski naziv: Bicoloured Bracket

Plodno tijelo: 4-12 (50) cm široko, u početku je razrašteno i formira hrskavu prljavo bijelu, bjelkasto-smeđu, žuto-smeđu koru, kasnije je s izdignutim klobučićima u obliku konzole, klobučići su 0.5-5 cm široki, do 10 cm promjera od supstrata i  do 5 mm debeli, gornja površina je smeđa do narančasto-smeđa, s bijelim rubnim pojasom, pojasasta, suha, dlakava do baršunasta, rub je ispupčen.

Rupice: Vrlo su sitne, 4-6/mm², okrugle su do višekutne, rubovi su bjelkasti i u jakom kontrastu s tamnim cjevčicama.

Cjevčice: Do 1 mm duge, mesnatocrvenkaste, ružičaste, ružičasto-ljubičaste, narančasto-smeđe do crvenkasto-smeđe, u starosti su tamnosmeđe, odvajaju se dok su svježe.

Spore: Kobasičaste, glatke, 3.5-5.5 x 0.7-1.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Gumasto, želatinozno, kasnije je žilavo, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, ali se razvija od kolovoza do listopada, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Dosta je tipična po gumenom i želatinoznom himeniju koji se lako odvaja od ostalog dijela plodnog tijela. 

Ceriporiopsis resinascens - created in Estonia by Urmas Ojango

SMOLASTA SMOLOPORKA

Resiniporus resinascens (Romell) Zmitr.

Etimologija: resinascens (lat.) = ispuštati smolu, stvarati smolu. Po značajki.

Plodno tijelo: 5-15 (25) cm široko i 1-6 (9) mm debelo, posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno; svijetložuto, žuto-smeđe do narančasto-smeđe, rub je bijel, kasnije je krem i jedva uočljivo maljav, subikul je debeo 2 mm, jasno je odvojen od sloja s rupicama.

Rupice/cjevčice: Najprije su bijele, kasnije su oker-smeđe, tamnosmeđe ili smećkasto-crvenkaste, višekutne, mrežaste, a na okomitom su supstratu duboko raspuknute, sitne, 3-4/mm²; cjevčice su do 6 mm duge.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 4-5 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Do 2 mm debelo, vlaknasto, mlado i sveže je mekano, suho postane tvrdo i mrvljivo, bjelkasto, krem-oker do svijetlosmećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće topole, vrbe, johe, breze ili voćaka (Prunus); izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Gljive rodova Resiniporus, Ceriporiopsis, Ceriporia, Oxyporus, Auriporia i Oligoporus su makroskopski vrlo slične i potreban je veliki oprez i obvezno mikroskopiranje za sigurnu determinaciju. Stanište može kod nekih vrsta poslužiti za eliminaciju sličnih vrsta. Međutim, velika varijabilnost izgleda himenija u odnosu na horizontalan ili vertikalan supstrat upućuje na temeljitost i veliki oprez.

JELENSKA RAZNOCIJEVKA

Trametopsis cervina (Schwein.) Tomšovský

Etimologija: cervus (lat.) = jelen. Po boji.

Plodno tijelo: 2-10 (25) cm široko i 2-5 mm debelo, u početku je razrašteno i spljošteno, zatim poprimi lepezasti ili klobučasti oblik, klobučići se naslažu poput crijepa na krovu kuće, na golom drvu ili kori drveta se i do 1 metra raširi; u početku je potpuno bijelo, kasnije je kremasto, svijetlosmeđe, sivo-smeđe do cimetastosmeđe, dlakavo, maljavo, slabo je pojasasto, rub je bijel, resast, vlaknast i oštar što je tipično za raznocijevke (Trametes).

Klobuk: Do 2.5 cm visok i 4-6 mm debeo, tanak, resast, nije pojasast, rub je tanak, valovit, spojen je s drugim plodnim tijelima; uvijek je nešto svjetliji od rupica.

Rupice/cjevčice: 0.5-1.5 mm široke, vrlo su široke, dosta su promjenljive, višekutne ili su labirintne, u obliku alveola, također su zupčaste, otrcane, bjelkaste su do žućkaste, kasnije su oker, smećkaste do smeđe; cjevčice su do 4 mm duge, spuštaju se po podlozi.

Spore: Valjkaste, blago su zakrivljene, s tankim stijenkama, 5.5-8 x 1.7-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, 0.1-3 mm, debelo, čvrsto, žilavo, blijedosmeđe do smeđe, osušeno sliči šećeru; miris je ugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, uvijek raste samo na bjelogoričnom drveću; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Dosta je rijetka i upadljiva rupičarka, pojavljuje se zimi, a prisutna je i iduće godine.

ŽUTI KRUH

Laetiporus sulphureus (Bull.) Murrill

Etimologija: sulphureus (lat.) = sumpor, boje sumpora, sumporasto. Po žuto-narančastoj boji.

Engleski naziv: Chicken of the Woods

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 (50) cm široko, 2-5 cm debelo i do 20 kg teško, iz iste baze može rasti po nekoliko klobuka jedan iznad drugoga ili su nagomilani, svaki pojedinačni je lepezastog oblika, velik, poslije se podstava lako odvaja od klobuka; žućkast, svijetložut, žuto-smeđ, žuto-narančast ili narančast, u starosti izblijedi, površina je baršunasta, rub je valovit i podijeljen u režnjeve.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste, sumporastožute, u starosti su bijele, iz rupica se izlučuje žućkasta vodenasta tekućina; cjevčice su kratke, sumporastožute.

Spore: Eliptične, prozirne, 5.5-7 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, žućkasto je kada se gljiva razvije, izdašno, mekano, sočno, elastično, kasnije je suho, žilavo i lomljivo; miris je aromatičan, kiselkast, na gljive ili voće, okus je kiselkast, u starosti na sir, na bukvi i hrastu je često gorak, a na vrbi i brezi blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom požuti, dok sa sulfovanilinom postane prolazno tamnoljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit ili naknadno kao saprofit na živom bjelogoričnom drveću, osobito voćkama i vrbama, a vrlo rijetko na crnogoričnom drveću; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo dok je mlada. Ima pomalo gorak okus i smolast miris, koji ovise o vrsti drveta na kojem raste. Povremeno izaziva gastrointestinalne tegobe ili alergijske reakcije. Izbjegavati sakupljanje u voćnjacima zbog korištenja raznih pesticida. Ako gljiva raste na otrovnom drvetu, treba je izbjegavati, jer može apsorbirati toksine iz drveta. Ako primjerice raste na tisi (Taxus baccata) ili žutom bagremu (Laburnum anagyroides), može doći do teškog trovanja. Također postoje zapažanja da je žuti kruh koji je rastao na hrastu ili bagremu uzrokovao proljev i povraćanje kod osjetljivih ljudi. Gljiva iz stabla izvlači taninsku kiselinu, koja također negativno utječe na okus. Prehrambena vrijednost ovisi o vrsti drveta na kojem raste.

Napomena: Raste kao parazit na stablima voćaka dok ih potpuno ne iscrpi. Ponekad raste i na mrtvom drveću. Nema opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama.

CRNOGORIČNI RUPIČAVAC

Phaeolus schweinitzii (Fr.) Pat.

Etimologija: U čast njemačko-američkog mikologa L. v. Schweinitza.

Engleski naziv: Velvet-top Fungus, Dyer's Polypore, Dyer's Mazegill, Pine Dye Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-20 (30) cm široko, u mladosti je debelo, grbavo, nekad je brazdasto, vijugavo, mekano, pojasasto, često su naslagana jedno iznad drugoga; najprije je žuto, kasnije je od sredine smeđe do crvenkasto-smeđe, rubni je pojas svjetliji, na lagani dodir postane smeđ ili rđasto-smeđ, sitno je baršunast ili maljav.

Stručak: Vrlo je kratak i veoma debeo ili gotovo da i ne postoji, centralan je ili ekscentričan.

Rupice/cjevčice: Sitne, 1-2/mm², okruglaste su ili poput nepravilnog labirinta, u mladosti su s gutacijskim kapljicama po površini, najprije su žućkaste, u starosti su sive do smeđe; cjevčice su kratke, žuto-sive su ili maslinaste, samo na mali dodir pocrnu.

Spore: Eliptične, prozirne, nisu amiloidne, 6-9 x 4.5-5 µm, Q = 1.6-1.7 (cromushrooms: (6) 6.2 - 7.4 (8.6) × 4 - 4.8 (5.5) µm, Q = (1.4) 1.44 - 1.66 (1.7), N = 63, Me = 6.7 × 4.4 µm, Qe = 1.6; otrusina je žućkasta.

Meso: 1-3 (4) cm debelo, u mladosti je mekano, sočno i spužvasto, poput pluta, a u starosti postane tvrdo i žilavo, lomljivo, žuto-smeđe je do smeđe boje, u starosti je hrđastosmeđe; miris nije izražen, a okus je malo kiselkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit uz panjeve, na zemlji ili na korijenju crnogoričnog drveća, najčešće smreke, rijetko izravno na drvetu, ponekad se pronađe čak i na stablima trešnje; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Raste na zemlji, na humusu ispod crnogoričnog drveća. Često izgleda skoro poput smeđeg, crvenog ili žutog cvijeta. Meso je dosta spužvasto i ponekad poput spužve natopljene vodom pa postane smećkasta i suha, vrlo lomljiva, ponekad raste uz borove, dosta je promjenljivog oblika i boje. Mlada je u obliku grumena žute boje, a kasnije se razvije u stepenasto postavljene klobuke. U starosti potpuno promijeni žuto-smeđu boju i postane hrđastosmeđa i prilično tvrda.

ŠKOLJKASTA BUSENJAČA

Panus conchatus (Bull.) Fr.

Engleski naziv: Lilac Oysterling

Klobuk: 3-15 (25) cm širok, školjkast, lijevkast ili je nepravilnog oblika, žilav, tvrd; najprije je ljubičast ili ružičasto-crven, kasnije blijedi do ružičasto-oker narančasto-smeđe ili žuto-smeđe boje, vlaknasto-čehast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, nepravilan, lateralno je postavljen u odnosu na klobuk, kratak, pun, zadebljan je na bazi, žilav; najprije je ljubičasto-crvenkast je ili žuto-oker, baza je čekinjasta i vunasto obrasla.

Listići: Vrlo su gusti, uski, žilavi, ponekad su račvasti, dugo se spuštaju po stručku, ponekad su anostomozirajući; oštrica je glatka; mesnatoružičasti, zatim su okerasti, crvenkasto-smeđi ili svijetloljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, prozirne, s tankim stijenkama, (3.5) 5.1 - 7.1 (8.2) × (2.3) 2.6 - 3.8 (4.2) µm, Q = (1.5) 1.6 - 2.2 (2.5), N = 100, Me = 6.1 × 3.2 µm, Qav = 1.9; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tanko, žilavo, kožasto, elastično, bijelo; miris je ugodan, a okus je blag, kiselkast i gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, breze, topole ili jabuke, ali i kao parazit na živom drveću; izazivaju bijelu trulež drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Taksonomijska pozicija ove vrste nije u potpunosti određena. Prepoznatljiva je prvenstveno po ružičasto-ljubičastom odsjaju, osobito na listićima, ima dosta sinonima. Na istom staništu raste i sličan trpki grudovac (Panellus stypticus), koji je dosta manji rastom, ima vrlo kratak stručak koji je do listića zadebljan, a listići se ne spuštaju niz stručak već su prirasli. Slična mirisna pilašica (Neofavolus suavissimus) miriše po anisu, a oštrica listića joj je lagano nazubljena.

ČEKINJASTA BUSENJAČA

Panus neostrigosus Drechsler-Santos & Wartchow

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, može biti lijevkasto udubljen ili školjkast; u mladosti žuto-oker, crvenkast do mesnatoružičast s blagom ljubičastom nijansom, poslije izblijedi, po cijeloj površini oštro čekinjast, rub je dugo vremena podvijen, uglavnom je intenzivno ružičast i dlakav.

Stručak: Vrlo je kratak, ponekad skoro ne postoji, najčešće je lateralno postavljen u odnosu na klobuk, pun, tvrd; žuto-oker, cijelom je dužinom oštro čekinjast, baza je žućkasto vunasta.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju po stručku, žuto-smeđi, oker, svijetlosmeđi ili mesnatoružičasti, oštrica je uglavnom intenzivno ružičasta i sitno nazubljena.

Spore: Valjkaste, prozirne, 5-6 x 2-3 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Tanko, čvrsto, kožasto, bijelo; miriše na brašno, a okus je trpak, gorkast i također na brašno.

Stanište: Raste tijekom godine, a najčešće u proljeće i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, hrasta ili kestena, a vrlo rijetko na crnogoričnom drveću. Primjerke na trećoj i četvrtoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po ružičastom tonu i dlakavom rubu klobuka. Dok je posve mlada, čekinjasta se busenjača lako može zamijeniti sa školjkastom busenjačom (Panus conchatus), koja raste u isto vrijeme i na istome mjestu. Slični su trpki grudovac (Panellus stypticus) i uskolisna pilašica (Neolentinus cyathiformis) od kojih se razlikuje prvenstveno po baršunasto-dlakavom klobuku i jasno dlakavom rubu klobuka. Na krupnim drvnim ostacima (panjevi, trupci) vrba raste mirisna pilašica (Neofavolus suavissimus), koja ima pravilan i malo ulegnut klobuk, gladak ili malo radijalno hrapav, a listići su vrlo rijetki, zbog čega nije moguća zamjena. Vrlo je rijetka i nema nikakvu kulinarsku vrijednost.

DVOGODIŠNJI RUPIČAR

Abortiporus biennis (Bull.) Singer

Etimologija: biennium (lat.) = dvogodišnji. Po vremenu rasta.

Engleski naziv: Blushing Rosette

Plodno tijelo (klobuk): 4-14 (17) cm široko, razdijeljeno je na režnjeve, često je u obliku cvijeta; površina nije pojasasta, sitno je baršunasta ili dlakavo-pamučasta, skoro je spužvasta, svijetlosmeđa, žuto-smeđa do sivo-smeđa, u starosti je s tendencijom da poružičasti, rub je bjelkast do oker.

Rupice: Nejednake, rastrganog su ruba, zupčaste, labirintne; bjelkaste, kasnije su žuto-ružičaste do ružičaste.

Spore: Eliptične, 5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Kožasto-vlaknasto, u klobuku je spužvasto, bijelo, s ružičastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima kao saprofit zakopanih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na tlu u blizini panjeva, na vlažnim mjestima. Primjerke na posljednje tri slike snimio je Neven Ferenčak, sredinom kolovoza na lokalitetu Žumberačka gora.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog kožaste i tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Sličnog su oblika u obliku rozete samo dvije vrste, crnogorični rupičavac (Phaeolus schweinitzii) i planinska rupičarka (Bondarzewia mesenterica), ali one nisu ružičaste nijanse i obje imaju izraženo pojasasti klobuk.

Najvažnije za determinaciju: 1. u obliku rozete cvijeta; 2. s ružičastom nijansom; 3. rub je svjetliji, bjelkast do oker; 4. raste na zemlji; 5. himenij je porozan

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1199. Dvogodišnji rupičar (Abortiporus biennis (Bull.; Fr.) Sing.), Sinonimi Daedalea biennis Bull. ex Fr., Heteroporus biennis (Bull. ex Fr.) Laz.

POJASASTA KOKICA

Podoscypha multizonata (Berk. & Broome) Pat.

Engleski naziv: Zoned Rosette

Plodno tijelo: 8-18 (20) cm široko, izgleda poput busena ili lepeze, formirano je od stručka koji se mnogostruko grana u tanke, široke, kožaste i plosnate nepravilne latičaste grančice; gornja je površina latičastih grančica glatka i s oker ili smeđim koncentričnim zonama, donja je himenijalna površina kvrgavo-brazdasta i svjetlija je od gornje površine, sivo-smeđa do sivo-ljubičasta, rubovi su u mladosti bjelkasti, a kasnije tamnosmeđi, valoviti i nazubljeni.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 4.8-6.2 x 3.8-4.8 µm; otrusina je bijela do sivo-ljubičasta.

Meso: Žilavo, elastično, tvrdo, kožasto, sivo-smeđe; miriše na gljive ili kvasac, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu u bjelogoričnim šumama na tlu, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Pojasasta je kokica vrlo rijetka vrsta. Plodno tijelo joj je vrlo lijepo i po obliku malo sliči hrastovoj kokici (Sparassis laminosa) ili velikom rascvjetanom cvijetu ruže.

SJAJNA PLAMENOPORKA

Pycnoporellus fulgens (Fr.) Donk

Plodno tijelo (klobuk): 3-8 (12) cm široko, u mladosti je okruglasto, kasnije se izravna, u obliku je konzole; narančasto-žuto ili je narančasto-crveno, pojasasto, u mladosti je glatko, kasnije je baršunasto, rub je svjetliji, na mjestu spoja sa supstratom je žuto do narančasto.

Rupice/cjevčice: 1-3 mm široke, okruglasto-višekutne do djelomično rastrgane, žućkaste, žuto-narančaste, na rubu su često svjetlije.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, s relativno debelim stijenkama, 6-9.4 x 2.5-4.4 µm; cistide 45-60 x 4-6 µm, pregrade bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, narančasto-crveno, žilavo, u mladosti je mekano, sočno; miris je malo kiselkast, a okus nije izražen ili je malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog, samo iznimno bjelogoričnog drveća, najčešće na drvnim ostacima smreke, jele ili bora, a pronađe se i na građevinskom drvu; izaziva smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena na jeli i boru na tri lokaliteta, sva tri u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po žuto-narančastom pojasastom plodnom tijelu i žućkastim do žuto-narančastim rupicama.

HRSKAVIČASTA RUPIČARKA

Sarcoporia polyspora P.Karst.

Etimologija: poly (gr.) = mnoge, više + spora (gr.) = spora. Po brojnim sporama.

Klobuk: 1-5 cm širok i do 1 cm visok, u bazi je 0.2-0.5 (1) cm debeo, široko je srašten za supstrat, najprije je slijepljen i razrašten, baršunast, bijel do blijedo smeđ i lagano crvenkast, u starosti je tamnosmeđ, na pritisak za nekoliko minuta postane crvenkasto-smeđe, poluklobučići su čehasti, vlaknasti, bjelkasti, krem do blijedo smeđi, na pritisak posmeđe.

Rupice/cjevčice: Okrugle do višekutne, 2-4/mm², bijele do kremaste, cjevčice se lako odvajaju od podnice, 1-3 (5) mm duge, na pritisak postanu crvenkasto-smeđe.

Spore: Eliptične do valjkaste, blago zakrivljene, glatke, prozirne, blago zadebljanih stijenki, amiloidne, 4-7 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Mekano, sloj uz cjevčice je hrskavičast do želatinozan, bijelo, prilično prozirno, osobito prema cjevčicama, sloj uz supstrat je mekan i vlaknast, na prerezu crveni, do 5 mm debelo; miris je dosta izražen, ugodan, a okus je blago kiselkast i gorak.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili skupno, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće bijelog bora, smreke i jele, ponekad trešnje ili hrasta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog kožaste konzistencije.

Napomena: Ovu rupičarku karakteriziraju razraštena do klobučasta plodna tijela. Slična je drugim vrstama koje posmeđuju i crvene, kao što je prašumska sočnosporka (Amylocystis lapponica), također s jakim mirisom, a razlikuje se po vrlo oštrom klobuku i rastu uglavnom u proljeće. Lomljiva sočna rupičarka (Fuscopostia fragilis) ima rupičastu površinu koja na pritisak postaje žuta prije nego što postane smećkasta do crvenkasto-smeđa, a u starosti i kada se osuši postaje vrlo kruta i lomljiva.

Loweomyces fractipes - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

LOMLJIVA RUPIČARKA

Loweomyces fractipes (Berk. & M.A.Curtis) Jülich

Etimologija: frangere (lat.) = lomiti, prelomiti, razbiti, probiti + pes (lat.) = noga, stručak. Po strukturi stručka.

Plodno tijelo (klobuk): 2-12 (16) cm široko, lijevkasto, jezičasto ili lepezasto, često je nepravilno; bijelo je ili bjelkasto, kasnije je žuto s bjelkastom primjesom, sitno je dlakavo ili baršunasto, rub je nepravilan, uglavnom je oštar, u starosti je valovit.

Stručak: 1-8 (10) cm visok i 8-10 mm debeo, nepravilno je valjkast ili stisnut, također je razdijeljen (po čemu je ova vrsta i dobila ime), ekscentričan je i lateralan; bijel, površina je baršunasta poput klobuka.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, uske, vrlo su sitne; u mladosti su bijele, kasnije su žute, osušene su krem ili oker; cjevčice su kratke, prirasle su ili se spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 4.5-6 x 4-5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo je do žućkasto, u mladosti je sočno, u klobuku je mekano, a u ostalim je dijelovima čvrsto i žilavo; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine u svim tipovima vlažnih šuma kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rijetka je vrsta, često raste skupno i dosta je promjenljivog oblika, kao i mnoge druge stručkolike vrste bijele boje iz roda Polyporus koje rastu na sličnom staništu.

Loweomyces wynneae - created on October 2023 in Brighton and Hove, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by shelbourne

SKROMNA RUPIČARKA

Loweomyces wynneae (Berk. & Broome) Jülich

Plodno tijelo (klobuk): 5-18 (30) cm široko i 1-4 cm debelo, polukružno je ili lepezasto, rijetko je razrašteno, često se drži za supstrat strukturom sličnom stručku; gornja je površina urašteno maljava, poslije je glatka, katkad je pojasasto, valovito, na sredini je žuto-smeđe do žućkasto-crvenkasto, prema rubu je svjetlije, odnosno blijedožućkasto, rub je bijel, valovit i čuperast.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 3-4/mm², najprije su bijele, poslije su krem ili žućkaste; cjevčice su bijele su do žućkaste, 1-6 mm duge.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 3-4.5 x 2.3-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto, elastično, u mladosti je sočno i mekano, debelo je 5-15 mm; miris je u mladosti jak i ugodan miris na voće i gljive, sušenjem gube taj miris, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća ili prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima, lišću, otpalim grančicama i uz panjeve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Skromna rupičarka, kako i ime kazuje, nije osobito zahtjevna u izboru staništa, jer raste na otpacima bjelogoričnog drveća. Sitna je i nema gotovo nikakve vrijednosti. Unutar roda Loweomyces (Tyromyces) lako je prepoznatljiva po sitnom rastu, urašteno maljavom klobučiću, elastičnoj konzistenciji i vrlo jakom mirisu na gljive.

Antrodiella romellii - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

ROMELLOVA DRVOPORKA

Antrodiella romellii (Donk) Niemelä

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Larsa Rommela (1854.-1927.), nekadašnjeg suradnika urednika časopisa Mycologia.

Engleski naziv: Straw Porecrust

Plodno tijelo: 2-15 cm široko i 1-2 mm debelo, posve prilegnuto na supstratu, razrašteno, okruglasto ili duguljasto; bjelkasto do svijetlooker, na pritisak postane crvenkasto, pod starost je smećkasto; rub je širok i do 5 mm, te sitno maljav.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, a mjestimice imaju oblik labirinta, 5-6/mm²; cjevčice su 0.5-2 mm duge.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 3.5-5 x 2.5-3 µm; bazidije slične toljazi, 7-12 µm duge i 3.5-5 µm debele, imaju 2 ili 4 sterigme; sustav hifa ima dva oblika, skeletne su hife 1.5-4 µm debele, prozirne, katkad se granaju, generativne su hife 2-4 µm debele, prozirne, imaju pregrade s kopčom.

Meso (trama): U punom rastu kožasta, kada se posuši, postane jako tvrda.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće johe, lijeske, bukve, topole, hrasta i vrbe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu i slične boje su bjelkasta drvoporka (Antrodia albida) i zelenkasta voskoporka (Gloeoporus pannocinctus), koje na pritisak ne crvene.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je slijepljeno, razrašteno; 2. površina je bjelkasta do oker; 3. himenijalna površina je rupičasta; 4. rubna zona je sitno maljava; 5. na pritisak ubrzo pocrrveni; 6. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

Antrodiella serpula - created in Estonia by Urmas Ojango

PUZAVA DRVOPORKA

Antrodiella serpula (P.Karst.) Spirin & Niemelä

Etimologija: serpula (lat.) = mala zmija, zmijica. Po valovitom rubu. 

Plodno tijelo: 1-3 (>30) cm široko, slično konzoli, polukružno, široko priraslo za supstrat, pojedinačni klobučići široki 2-5 cm, promjer od supstrata 1.5-2.5 cm, kod supstrata debelo oko 1 cm; gornja površina može imati koncentrične krugove, dlakavo-čupava, dok je plodno tijelo mlado, bijele je do krem boje, rub je valovit i krem-žut.

Rupice/cjevčice: Blijede do okeraste, nepravilne, višekutne, 3-5/mm²; cjevčice su 2-5 mm duge.

Spore: Valjkaste do usko eliptične, glatke, prozirne, 3-5 x 1.5-2.5 µm; bazidije slične toljazi, 30-55 µm duge i 6.5-10 µm debele, imaju 4 sterigme; sustav hifa ima dva oblika, skeletne su hife 3-6.5 µm debele, prozirne, mjestimice su deblje i ne granaju se, generativne su hife prozirne, 2-5 µm debele, imaju pregrade s kopčom; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bjelkasto, čvrsto, zbijeno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća (johe, breze, lijeske); izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i boji su slične plavkasta sočna rupičarka (Cyanosporus subcaesius), zelenkasta raznocijevka (Trametes gibbosa) i čekinjasta raznocijevka (Trametes hirsuta), ali nijedna od njih nema žuti rub klobuka.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo (klobuk) je u obliku polumjeseca ili konzole; 2. plodno tijelo je bijelo do krem; 3. rupice su bjelkaste do okeraste; 4. površina je dlakava i čupava; 5. rub je žut; 6. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

Butyrea luteoalba - created in Finland by Esa Borén

ŽUTOBIJELA POROKOŠKA

Butyrea luteoalba (P.Karst.) Miettinen

Etimologija: luteus (lat.) = žuto + albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Plodno tijelo: Posve prilegnuto na supstrat, razrašteno, labavo pričvršćeno, formira plahtice ili krpice nekoliko centimetara široke i 1-3 mm debele; mjestimice krem-bijelo ili žuto; rub je diskretno maljavo-pahuljičast, bijel i sterilan; himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: 4-5/mm², krem-bijele ili žute; cjevčice su 1-3 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 5-7 x 1.8-2.5 µm.

Meso: Vlaknaste i žilave konzistencije; miris nije izražen, a okus je neugodan ili gorak.

Stanište: Raste tijekom godine na krupnim drvnim ostatacima (grane, trupci) raznog crnogoričnog drveća, osobito bora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je rupičarku moguće naći samo ako se prevrću ležeće grane jer raste na donjoj površini. Mikroskopski se lako može zamijeniti i s gljivama iz roda Auriporia, kao što je narančasta zlatoporka (Auriporia aurulenta), međutim, mikroskopski se bitno razlikuje od vrsta iz spomenutog roda po hifama. Posebice se ističu jedinstvene skeletne cistide čiji su krajevi sastavni dio himenija te imaju dužinu veću od 100 µm. Spomenute cistide imaju izgled kao kod smrčaka (Morchella), ali ona ima crveno-smeđe ili operastocrveno plodno tijelo.

Flaviporus citrinellus - created in Estonia by Urmas Ojango

LIMUNASTA SMOLOCIJEVKA

Flaviporus citrinellus (Niemelä & Ryvarden) Ginns

Engleski naziv: Lemon-colored Antrodiella

Plodno tijelo: 2-20 (30) cm široko, razrašteno, obrubljeno, na rubu se izdignu klobučići; površina je bijela, žuta, svijetložuta do žumanjčanožuta, suho kremasto-oker; klobučići su žuti do žuto-smeđi ili oker-smeđi; rub je pahuljast, vlaknast, bjelkast do limunastožut.

Rupice/cjevčice: 3-4 (5)/mm², bijele, svijetložute, limunastožute, slamnatožute, osušene su kremasto-oker, sitne, okrugle, često nepravilne, relativno s tankim stijenkama.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 3-3.9 x 2-2.9 µm; skeletne hife su veličine 3-3.5 x 2-2.5 µm, prozirne, okruglaste; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo ili žućkasto, u starosti žuto do oker-smeđe, debelo, drvenasto, tvrdo kada je suho; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag i u starosti pomalo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, uglavnom smreke i jele, a rjeđe bora, breze i johe, često u zajedništvu s drugim rupičarima, najčešće sa smrekovom kopitarkom (Fomitopsis pinicola) ili čak na njoj, preferira veće nadmorske visine; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po limunastožutoj boji plodnog tijela.

Junghuhnia collabens - created in Norway by Erik Kagge

CIMETASTA POROKOŠKA

Junghuhnia collabens (Fr.) Ryvarden

Plodno tijelo: 2-20 cm široko i oko 1.5 mm debelo, razrašteno, tanko; himenijalna je površina narančasto-smeđa, cimetastosmeđa ili vinskicrveno-smeđa.

Rupice/cjevčice: Okrugle su do uglate, guste, 3-4/mm², narančasto-smeđa do vinskicrveno-smeđa; cjevčice su vinskicrvene, tamnije su od rupica, 1.2 mm duge.

Spore: Valjkaste, s tankim stijenkama, glatke, valjkaste, amiloidne, prozirne, 3.5-5 x 1-1.5 µm.

Meso: 0.3 mm debelo, tamnije je od rupica, žilavo, vlaknasto, tvrdo i plutasto kada se osuši; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena na jeli i smreki, a poznata je s pet nalazišta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po vinskicrvenim cjevčicama.

Junghuhnia nitida - created in Norway by Rune Zakariassen

LIJEPA POROKOŠKA

Junghuhnia nitida (Pers.) Ryvarden

Etimologija: nitidus (lat.) = sjajno, čisto, blistavo. Po izgledu.

Plodno tijelo: 2-20 (40) cm široko i 2-3 mm debelo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, formira plahtice; najprije je bijelo, zatim narančasto-oker do žuto-narančaste boje lososa, često je ružičasto, rub je diskretno pahuljičast, bijele je ili krem boje, uzdignut.

Rupice/cjevčice: Sitne, boje su plodnog tijela, s ružičastom su nijansom; cjevčice su 1-3 mm duge.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4-4.5 x 2-2.5 µm; otrusina je blijedoružičasta.

Meso: Bijelo, najprije je sočno, kada se osuši postane tvrdo, lomljivo i smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće ispod polegnutih grana bukve; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s nizom žutih rupičarki, kao što su rastrgana porokoška (Steccherinum lacerum) i narančasta zlatoporka (Auriporia aurulenta). Površnim promatranjem plodnog tijela moguća je zamjena s oker bodljaricom (Steccherinum ochraceum), međutim slična vrsta na himeniju ima šiljke.

MIRISNA SMOLOCIJEVKA

Metuloidea fragrans (A.David & Tortic) Miettinen

Plodno tijelo (klobuk): 1-8 (12) cm široko, ponekad su međusobno naslagana poput crijepova na krovu; svijetlosmeđe, sivo-žute, sivo-narančaste, ružičasto-sive ili crveno-smeđe boje, rubna je zona svjetlija.

Rupice/cjevčice: Sitne, sivo-smeđe su do sivo-narančaste, svjetlije su od klobuka.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, (3.2) 3.3 – 5.3 (5.5) × (1.9) 2.1 – 3.2 (3.6) µm, Q = (1.4) 1.42 – 1.8 (2.3), N = 30, Me = 4.1 × 2.6 µm, Qav = 1.6; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Sivo-smeđe, sivo-narančasto, žilavo, tvrdo; miriše na gorke bademe, kumarin ili zapaljenu travu, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine (najviše u kasnu jesen) u bjelogoričnim šumama kao saprofit na drvnim ostacima različitih vrsta drveća, uglavnom bukve, a također lijeske, graba, jasena i trešnje; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena samo u šumi hrasta lužnjaka na granama hrasta na samo jednom lokalitetu, u okolici Siska. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom kolovoza, na bukvi i grabu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po aromatičnom mirisu na kumarin ili zapaljenu travu.

BOURDOTOVA BODLJARICA

Steccherinum bourdotii Saliba & A.David

Etimologija: U čast francuskog mikologa Huberta Bourdota (1861-1937), koji je dao značajan doprinos proučavanju gljiva, osobito kortikoidnih. Sufiks -ii je uobičajeni latinski genitivni završetak koji se koristi za označavanje predanosti ili pripisivanja osobi. Po osobi.

Plodno tijelo: 3-10 (25) cm široko, posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno ili kasnije može imati oblik poluklobučića, čvrsto je srašteno s podlogom, pojedinačni se klobuci izdignu do oko 1 cm od podloge; površina je svijetlosmeđa, ružičasto-smeđa do oker-smeđa, u starosti je zelenkasta od alga, pojasasta, himenij je sa sitnim šiljcima različite dužine, rub je svjetliji, bjelkast, kasnije je sivkast do svijetlosmeđ.

Šiljci: Žućkasti, kasnije su narančasto do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, jajolike, glatke, prozirne, 4.5-6.5 x 3-4.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Bjelkasto do svijetložućkasto, žilavo, kožasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, rijetko panjevi) raznog bjelogoričnog drveća. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo su slične oker bodljarica (Steccherinum ochraceum), međutim, koja ima manje spore, te mliječnobijela zuboporka (Irpex lacteus), čiji se himenij sastoji od šiljaka i labirintnih rupica.

Steccherinum fimbriatellum - created in Estonia by Urmas Ojango

RESASTA POROKOŠKA

Steccherinum fimbriatellum (Peck) Miettinen

Etimologija: fimbria (lat.) = mali obrub, vlaknasti rub + -ellum (lat.) = sugerira da je to malo ili manje izdanak toga. Po vlaknastom rubu.

Plodno tijelo: 2-10 cm široko, razrašteno, lako se odvaja od podloge, ima prošireni bijeli do kremasti rub s jako razgranatim micelijskim vlaknima (rizomorfima), koja mu daju tipičan izgled, unutarnja je plodna himenijalna površina kremasta do blijedosmeđa, himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: Višekutne, sitne, 3-5/mm², u početku su tanko raspršene, u starosti su duboko razderane; cjevčice su do 2 mm duge, jednobojne, naslanjaju se na subikulum.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 3-3.5 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Donji sloj ili subikulum je debljine manje od 1 mm, mekan, vlaknast, krem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve ili jasena, rijetko crnogoričnog drveća, obično se razvija na donjoj strani drva, također se može razvijati na starim plodnim tijela rupičarki, kao što je primjerice plosnata sjajnica (Ganoderma applanatum); uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, oba u Nacionalnom parku Plitvička jezera, na trupcima bukve, u šumi bukve i u šumi bukve, jele i smreke.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Vrlo je prepoznatljiva po bijelom resastom rizomorfnom rubu.

Steccherinum fimbriatum - created on October 2022 in Storvatnet nord, Trøndelag, Norway by Norwegian University of Science and Technology

RESASTA BODLJARICA

Steccherinum fimbriatum (Pers.) J.Erikss.

Etimologija: fimbria (lat.) = vlakno, vlaknasti rub. Po vlaknastom rubu.

Plodno tijelo: 4-20 (50) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, labavo srašteno s podlogom, formira membranozne plahtice, ima prošireni bijelo-krem rub s micelijskim vlaknima (rizomorfima), koja mu daju tipičan izgled, unutarnja je plodna himenijalna površina neravna, grbavo naborana, kasnije je hrapava, bradavičava, bjelkasta, žućkasta, mesnatoružičasta, sivo-ljubičasta, crveno-smeđa do tamnosmeđa i u kontrastu s bjelkastim rubom, sredina je često sa zrnastim ispupčenjima, himenij je fino bradavičavo-šiljast i pomalo hrapav, bradavice su 0.2-0.3 mm duge.

Spore: Eliptične, glatke, s prozirnom glatkom membranom, prozirne, slabo amiloidne, 2.9-5.7 x 1.9-3.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, odvaja se od podloge, prilično je mekano, ali žilavo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično graba, bukve, hrasta, lipe, jasena ili jasike, rijetko crnogoričnog drveća, obično se razvija na donjoj strani drva, pronađe se i na biljnim ostacima. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, oba u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po sivo-ljubičastoj boji i jako izraženim rozomorfima. Kako raste ispod ležećih krupnih drvnih ostataka potreban je određeni napor da se pronađe pomoću poluge ili jake sjekire. Na Medvednici kraj Zagreba raste masovno.

Steccherinum lacerum - created in Estonia by Urmas Ojango

RASTRGANA POROKOŠKA

Steccherinum lacerum (P.Karst.) Kotir. & Saaren.

Etimologija: lacer (lat.) = rastrgan, pocijepan. Po izgledu.

Plodno tijelo: 2-5 (10) cm široko i do 2 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, nije čvrsto srašteno s podlogom i lako se odvaja, formira male plahtice na drvu bez kore, žuto-oker, rub je bijel s pahuljičastim rizomorfima, himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: Blijedoružičaste ili žuto-oker, višekutne ili duguljaste i raspuknute; cjevčice su 1-3 mm duge.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 3.5-5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, kada se posuši postane tvrdo i lomljivo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito breze, bukve i hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta raste ispod otpale grane bez kore, a ako i postoje dijelovi kore, tada raste ispod kore. Da se otkrije njezino lice, moraju se prevrtati ležeće grane na tlu. Vrlo je slična lijepa porokoška (Junghuhnia nitida) koja nema izrazito pahuljičast i bijeli rub, ali se mikroskopski bitno razlikuju.

OKER BODLJARICA

Steccherinum ochraceum (Pers. ex J.F.Gmel.) Gray

Etimologija: ochraceus (lat.) = oker boje, žućkasto-smeđe boje. Po boji.

Engleski naziv: Ochre Spreading Tooth

Plodno tijelo: 2-9 (30) cm široko, posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno ili kasnije može imati oblik poluklobučića naslaganih poput crijepa na krovu kuće, čvrsto je srašteno s podlogom, formira vrlo nepravilne plahtice; himenijalna je površina oker, blijedonarančasta, narančasta, kasnije smećkasta ili tamnosmeđa, rubna je zona bijela i paučinasto-resasta, kada je u obliku poluklobučića, tada je gornja površina baršunasta, a ponekad ima i narančasteo-oker zone, himenij je sa sitnim šiljcima.

Šiljci: 1-2.5 mm dugi, gusti, po suhom vremenu izblijede, žućkasti, kasnije su narančasti do smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, poneke s uljnom kapljom, prozirne, 3-5.8 x 1.7-3 µm; otrusina je bijela do svijetlosmeđa.

Meso: Bjelkasto, svijetložućkasto, oker, blijedonarančasto do narančasto, žilavo, kožasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, rijetko panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta i bukve; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta na ležećim trupcima i granama formira vrlo nepravilne plahtice koje posve prilegnu na supstrat. Međutim, ako raste na panjevima ili stojećim stablima, tada formira poluklobučiće čija je gornja površina sivo-narančasta i baršunasta. Po boji plodnog tijela je vrlo slična lijepa porokoška (Junghuhnia nitida), međutim, ona ima poroznu površinu himenija.

Steccherinum robustius - created in Estonia by Allar Antson

ROBUSTNA BODLJARICA

Steccherinum robustius (J.Erikss. & S.Lundell) J.Erikss.

Etimologija: robustus (lat.) = čvrst, snažan. Po konzistenciji.

Plodno tijelo: 2-20 (30) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno ili formira poluklobučiće, čvrsto je srašteno s podlogom; himenijalna je površina sa šiljcima, smeđa, žuto-smeđa do hrđastosmeđa, u starosti izblijedi u žućkasto-sivu boju, subiculum je bjelkast, rub je pamučast, gornja je površina klobučića sivkasto-ružičasta i baršunasta.

Šiljci: Oštri, 2-3 (4) mm dugi, teško se uklanjaju s površine, smećkasti su do crveni.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 3.5-4.4 x 2.2-3.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Smećkasto, žuto-narančasto do žuto-oker; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi, obrađeno drvo) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, s korom i bez nje.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rod Steccherinum ima šiljati himenij i cystide su na gornjem dijelu obložene krastavom masom. Opisana se vrsta ističe narančasto-crvenkastom bojom himenija, koja poslije izblijedi te po znatno dužim šiljcima (3 mm) u usporedbi s drugim sličnim vrstama spomenutog roda. U slučaju kada raste na okomitom supstratu, plodno tijelo je formirano u obliku poluklobučića.

TRPKA SOČNA RUPIČARKA

Amaropostia stiptica (Pers.) B.K.Cui, L.L.Shen & Y.C.Dai

Etimologija: stipticus (lat.) = koji steže. Po okusu.

Engleski naziv: Bitter Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-12 (18) cm širok i 2-3 cm debeo, najprije bjelkast, u starosti žućkast, često s tendencijom prema crvenkastoj boji, površina je fino baršunasta, kasnije i zrnato-bradavičava; nema stručak.

Rupice/cjevčice: 0.2-0.4 mm široke, okrugle su pa duguljaste, bijele; cjevčice su oko 6 mm duge.

Spore: Eliptične, lagano su lateralno ulegnute, prozirne, 3.9-5.3 x 1.7-2.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Najprije je mekano, sočno, žilavo i vlaknasto, kasnije plutasto i lomljivo; miris neugodan, a okus neugodno gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora, smreke i borovice. Dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa i tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Podlogu, odnosno drvo na kojem raste oboji u crveno. Okus je karakteristično gorak i uvijek raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća po čemu se lako razlikuje od sličnih vrsta iz ovog roda. Slične su lomljiva sočna rupičarka (Fuscopostia fragilis), koji ima sitno dlakava plodna tijela, na oštećenom mjestu ili na pritisak postane crvenkasto-smeđe, te valovita sočna rupičarka (Osteina undosa), koja je uvije u obliku kozole s valovitim rubom. Obje su slične mnogo manje gorke od opisane vrste.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo (klobuk) je u obliku polumjeseca ili konzole; 2. plodno tijelo je bjelkasto do žućkasto; 3. rupice su bijele; 4. površina je baršunasta; 5. meso je gorkog okusa; 6. raste na mrtvom crnogoričnom drveću, obično boru

Postia fragilis - created in Estonia by Urmas Ojango

LOMLJIVA SOČNA RUPIČARKA

Fuscopostia fragilis (Fr.) B.K.Cui, L.L.Shen & Y.C.Dai

Etimologija: fragilis (lat.) = krhko, lomljivo, slabo. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Brown-Staining Cheese Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 5-12 (15) cm široko i do 10 cm visoko, u obliku je polumjeseca ili konzole, ponekad je bulbozno, te je tada manje polumjesečasto, sastavljeno je od mnogobrojnih međusobno sraslih plodnih tijela, prilično su mesnati, trokutastog oblika, mekane konzistencije; površina je sitno sitno dlakava, nabrana, snježnobijela pa smećkasta, oštećena mjesta odmah posmeđe pa postanu crvenkasto-smeđa, rub je tanak.

Rupice/cjevčice: 2-4/mm², okruglaste su i labirintne, na dodir postaju crvenkasto-smeđe; cjevčice su 2-6 (8) mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, s uljnim kapljama, prozirne, 4-5 x 1.5-2 µm; hife su sa sponama, 2-4 µm; bazidije su veličine 15-25 x 4-5 µm, nose 6 spora, uske su i batinaste, sa sponama; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, vlaknasto, žilavo, bijelo; miris nije izražen, a okus je pomalo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke, bora i jele; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a eventualno se može konzumirati sasvim mlada dok je mekše konzistencije.

Napomena: Po makroskopskim je osobinama najkarakterističnija po tome što na prerezu veoma brzo posmeđi.

Postia leucomallella - created in Spain by Manuel Merino San Martín

BIJELOKREM SOČNA RUPIČARKA

Fuscopostia leucomallella (Murrill) B.K.Cui, L.L.Shen & Y.C.Dai

Plodno tijelo (klobuk): 1-5 cm široko, 1-7 mm debelo prema dnu, postrance srašteno, plodno tijelo je rijetko potpuno srašteno sa supstratom ili razrašteno, suho; površina je sitno dlakava, najprije bijela, poslije smećkasta, ubrzo sa zonama, rub je valovit i vrlo nepravilan, himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: Višekutne, labirintne, bijele, poslije su oker-krem; cjevčice su bijele, 6-7 mm duge.

Spore: Valjkaste, duguljaste, glatke, prozirne, 4.5-6 x 1-1.8 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Mekano, spužvasto, 1-2 mm debelo, kada se posuši postaje lomljivo, bijelo; miris je neodređen ili slab na anis, a okus je vrlo gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke, jele i bora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana rupičarka ima vrlo promjenljivi oblik plodnog tijela. Ako raste na donjoj strani povaljenog stabla, trupca ili grane, tada je plodno tijelo potpuno srašteno sa supstratom, razrašteno. Međutim, ako raste na gornjoj strani supstrata, tada plodno tijelo ima klobučiće sraštene postrance. Mijenjanje pozicije plodnog tijela na supstratu jest i razlog što je himenij različit i što može imati izgled labirinta.

Crustoderma corneum - created in Norway by Erik Kagge

ROŽNATA ŽILNICA

Crustoderma corneum (Bourdot & Galzin) Nakasone

Plodno tijelo: 4-10 (20) cm široko i 0.3-1 mm debelo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto prirašteno, formira plahtice, površina je nepravilno bradavičava; krem, krem-sivkasto, sivkasto-oker, žuto-smeđe ili sivo, rubna zona je bjelkasta i dlakavo-maljava.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, kao posute zrncima, 6-15 × 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto-sivo do sivo-žuto, malo želatinozno, hrskavičasto, voštano, mekano, kada se osuši žilavo i drvenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta po boji i bradavičavoj površini.

NEMECIJEVA KOKICA

Sparassis brevipes Krombh.

Plodno tijelo: 6-30 (100) cm široko, podsjeća na mozak ili spužvu, latičasti su završetci široko uvijeni, prvo su bjelkasti, kasnije su žućkasti, vrhovi su svjetliji, bjelkasti panj izbije iz zemlje i raste na drvu.

Spore: Eliptične, 4.5-7 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela do oker.

Meso: Elastično, žilavo, gumasto, bjelkasto-žućkasto; miris je ugodno aromatičan na gljive ili na praonice rublja (osobito pri kuhanju), a okus je blag, u starosti je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit, prividno na zemlji, ali je baza pričvršćena na korijenje bjelogoričnog drveća, rijetko crnogoričnog drveća. Primjerak na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Panj se ne konzumira, jer može uzrokovati alergijske reakcije kao što su mučnina i povraćanje. Kada se normalno priprema onda je nejestiva, jer je vrlo žilava i ima okus pjene. Postoje dva načina za čišćenje ove vrste. Prvi je da se gljiva nakratko uroni u kipuću vodu, jer tako postaje elastična i lako se ispire pod mlazom vode zbog odstranjivanja kukaca. Drugi je način da se gljive narežu na ploške od 2-3 cm i umoče u vodu kako bi se uklonile iglica, prljavština i kukci.

Napomena: Uvijek se miješa s kovrčastom kokicom (Sparassis crispa), koja ima uvijene listove koji se razvijaju iz razgranate mesnate baze.

KOVRČASTA KOKICA

Sparassis crispa (Wulfen) Fr.

Etimologija: crispus (lat.) = naborano, kovrčasto, namreškano. Po izgledu.

Engleski naziv: Wood Cauliflower

Plodno tijelo: 6-30 (50) cm široko, okruglasto, dosta je razgranato, izgledom podsjeća na cvjetaču, sastoji se od zajedničkog mesnatog panja (stručka) i isprepletenih i sraštenih grančica koje su na vrhovima jako kovrčave, panj je kratak i duboko ukopan u zemlji, grančice su na rubu vijugave, nazubljene i spljoštene, iste su boje kao i ostali dijelovi, najprije su bjelkasto-žućkaste ili krem, zatim su oker, kasnije su smećkaste, himenij se nalazi na donjoj strani grančica.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 4-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, svijetložuto, vlaknasto, elastično, žilavo, gumasto, lomljivo, u mladosti izgleda mramorirano; miris je ugodan, aromatičan, podsjeća na smilje, a okus je dobar, slatkast, na orase, u starosti je malo gorkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao parazit ili saprofit na starim stablima borova, prvenstveno šumskog bora, a rijetko smreki, dugalziji (Pseudostuga menziesii) ili ariši; razvija se na tlu uz bazu stabla. U Hrvatskoj je pronađena uz vajmutov bor (Pinus strobus), a poznata su samo dva lokaliteta, u Hrvatskom zagorju i u okolici Karlovca. Nekoliko drugih nalaza ove vrste u Hrvatskoj najvjerojatnije se odnosi na lopatastu kokicu (Sparassis spathulata). Petu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po izgledu je vrlo lijepa gljiva u obliku cvijeta. Dosta joj nalikuje nemecijeva kokica (Sparassis brevipes) koja je rjeđa vrsta, nema isprepletene grane već samo sraštene i dižu se ravno uvis, raste uglavnom ispod hrasta. Slična hrastova kokica (Sparassis laminosa) raste uz stabla i panjeve hrasta.

Sparassis laminosa - created in Spain by Luis García Bona

HRASTOVA KOKICA

Sparassis laminosa Fr.

Plodno tijelo: 6-30 (100) cm širok i 30 cm visok, busen u mladosti može biti okruglast i sličan spužvi, ubrzo postane rastresit, raste iz jednoga mesnatog panja koji se ubrzo račva na plosnate ili poput lista račvaste grančice, gornja površina listova ima blage zone i bliže rubu je sitno brazdasta, na donjoj se strani granatih listova nalazi himenij; najprije je bjelkasto, kasnije je krem, žućkasto do žućkasto-okerasto, vrhovi su listova svjetliji.

Spore: Eliptične, glatke, na jednom kraju šiljaste, prozirne, 4.5-7 x 3-4.5 µm; otrusina bijela do oker.

Meso: Elastično, žilavo, gumasto, bjelkasto-žućkasto; miris je aromatičan na gljive, a okus blag, u starosti je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, uvijek je povezana s bazom panja, stablom ili korijenjem hrasta ili bukve, rijetko crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Panj se ne konzumira, jer može uzrokovati alergijske reakcije kao što su mučnina i povraćanje. Kada se normalno priprema onda je nejestiva, jer je vrlo žilava i ima okus pjene. Postoje dva načina za čišćenje ove vrste. Prvi je da se gljiva nakratko uroni u kipuću vodu, jer tako postaje elastična i lako se ispire pod mlazom vode zbog odstranjivanja kukaca. Drugi je način da se gljive narežu na ploške od 2-3 cm i umoče u vodu kako bi se uklonile iglica, prljavština i kukci.

Napomena: Pojedini autori opisanu vrstu zamjenjuju s nemecijevom kokicom (Sparassis brevipes), koja raste uz panjeve i stabla jela i smreka. Osim toga, od hrastove kokice bitno se razlikuje po vrlo ugodnom i jakom mirisu koji podsjeća na svježi kvasac koji se upotrebljava u pekarskoj industriji.

Sparassis spathulata - created on August 2017 in Provincia di Cuneo, Italy by Nicolò Oppicelli

LOPATASTA KOKICA

Sparassis spathulata (Schwein.) Fr.

Engleski naziv: Eastern Cauliflower Mushroom

Plodno tijelo: 10-30 cm široko i 15 cm visoko, tvori kompaktnu rozetu od uspravnih, spljoštenih, zakrivljenih listićavih grana (tzv. flabela) s cjelovitim rubovima koje izrastaju iz ukopane, razgranate, mesnate središnje baze, podsjeća na veliku glavicu salate, mozak ili cvjetaču, listići su pojasasti, pojasevi su različitih boja, obično je najbljeđi na vrhu; bijelo, krem, blijedožuto do smeđe, u starosti je ponekad ružičasto.

Spore: Eliptične, glatke, 5-7 x 3-5 µm; otrusina bijela do oker.

Meso: Tanko, bjelkasto, na prerezu ne mijenja boju; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u šumama kao parazit starih stabala više vrsta crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, najčešće jele i hrastova, razvija se na tlu, uz bazu stabla ili uz glavne korijenove žile. U Hrvatskoj je poznata s osam precizno navedenih lokaliteta, sedam u Gorskom kotaru i jedan na Kvarneru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po izgledu je vrlo lijepa gljiva u obliku glavice salate. Dosta joj sliči nemecijeva kokica (Sparassis brevipes) koja nema pojasaste listiće i raste uglavnom ispod hrasta.

Amylocorticium subincarnatum - created on March 2012 in Mollram, Austria by Bezirk Neunkirchen

CRVENKASTA JODOKORKA

Amylocorticium subincarnatum (Peck) Pouzar

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, razrašteno, kao izliveno, poput paučine, u početku prilično mekano, kod starijih primjeraka čvršće i raspucano; bijelo do žućkasto, rub tanji, bjelkast i fino vlaknast.

Spore: Usko eliptične, 9-13.3 x 4.1-4.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijele do žute boje, skoro nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Pronađe se tijekom godine, a razvija se u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka smreke, jele i alepskog bora; izaziva bijelu trulež drva. Poznata su dva lokaliteta: u Nacionalnom parku Plitvička jezera i Nacionalnom parku Sjeverni Velebit.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične vrste s glatkom himenijalnom površinom i rubnom zonom s bijelim rizomorfima su glatka voskokorka (Phanerochaete laevis), žuta paučinarka (Xenasmatella vaga), obrubljena paučinarka (Amphinema byssoides), okruglosporna peruška (Athelia neuhoffii) i ružičasta kožičarka (Leptosporomyces roseus).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je slijepljeno, razrašteno; 2. površina je bijela do žućkasta; 3. površina je paučinasta; 4. rubna zona je fino vlaknasta sa sitnim bijelim rizomorfima; 5. raste na donjoj strani mrtvog crnogoričnog drveća