|
RUŽIČASTONARANČASTA KRASNICA
Russula roseoaurantia Sarnari
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula roseoaurantia Sarnari (GBIF ID 3359902)
Etimologija: roseus (lat.) = ružičast, boje ruže + aurantius (lat.) = narančast. Po boji. Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je izravnat i ulegnut na sredini, površina je suha, po suhom je vremenu fino ispucana, kožica se guli do 1/2 promjera, bjelkast, krem, svijetlo krem-oker do žućkasto-narančast, često je sa ružičastom nijansom, rub je sa slabom žućkasto-zelenom nijansom, od sredine teži da postane bijel, ponekad je potpuno bijel, zrnast (vidljivo pomoću ručnog povećala), rub je kratko narebran samo u starosti. Stručak: 2-5 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast ili blago batinasto zadebljan na bazi, naborano-zrnast, bijel, površina je suha i plitko brazdasta. Listići: Gusti, prirasli, lomljivi, bijeli do svijetlokrem. Spore: Široko su eliptične do jajolike, sa sitnim, izoliranim bradavicama visokim oko 0.6 μm, slabo povezanim spojnim linijama, amiloidne, 7-9 x 6.5-7 µm; otrusina je bijela. Meso: Nježno, lomljivo, bijelo; miris je slab na voće, a okus je ugodan. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, reakcija sa gvajakolom je pozitivna, a sa sulfovanilinom negativna. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili kestenom, na glinenastom tlu. Doba rasta: 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Napomena: Pripada podsekciji Lilacinae. Boja ove vrste je vrlo varijabilna i kreće se od mliječnobijele do mareličnonarančaste. Male dimenzije, kožica klobuka prekrivena ljuskavim granulama, bijeli listići i stručak, blagi okus mesa i pozitivna reakcija sa gvajakolom mogu biti korisni u determinaciji opisane vrste. Druge vrste u ovoj skupini su otrovnocrvena krasnica (Russula emeticicolor), koja ima crveni ili ružičasto-crveni klobuk i raste u šumama bukve, lilasta krasnica (Russula lilacea), koja ima vinskicrveni klobuk i raste uglavnom u šumama graba, stručak je često ružičast na donjem dijelu, a spore imaju gotovo izolirane bodlje visoke oko 1 μm ili više, te plavetna krasnica (Russula azurea), koja ima plavkasto-ljubičasti klobuk i raste u crnogoričnim šumama. Ružičasta krasnica (Russula aurora) i sitna krasnica (Russula minutula) imaju ružičaste klobuke i meso koje nije ljuto, a meso im reagira sa sulfovanilinom (kristalni vanilin otopljen u koncentriranoj sumpornoj kiselini) i postaje tamnoružičasto.
Prirodoslovni muzej - Split
