Russula ilicis - created on November 2019 in Provincia di Savona, Italy by Federico Calledda

ČESVINKA

Russula ilicis Romagn., Chevassut & Privat

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula ilicis Romagn., Chevassut & Privat (GBIF ID 3360022)

Etimologija: Quercus ilex (lat.) = česvina. Po staništu.

Klobuk: 4-16 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je otvoren, potpuno spljošten i malo ulegnut na sredini, često je prilično nepravilan, ponekad režnjast, po vlažnom je vremenu mazav, najprije je blistav, kasnije je suh i bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera, svijetle je boje, sivkasto-plavkast, djelomično je svijetloplav do tamnozelen, sa svijetloružičastom ili sivkastom nijansom, s velikim je krem područjima, cijela je površina često bezbojna, bjelkasta, rjeđe je sa svijetlozelenim ili zeleno-smeđim područjima, ponekad je u cijelosti te boje, s više je ili manje opsežnim hrđastosmeđim mrljama u starosti, rub je najprije podvijen, kasnije se izravna, gladak, ponekad je vrlo kratko narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 2-4 cm debeo, zdepast i robustan, valjkast, rijetko je malo zadebljan na bazi, na dnu je usko zaobljen, pun, kasnije je s mekšom jezgrom, bijel, nikad nije crvenkast, u starosti je s više ili manje izraženim smeđim mrljama, na vrhu je pahuljast, prilično je naboran, na bazi je malo ukorijenjen s čuperkom micelija.

Listići: Vrlo su gusti, relativno su niski, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, široki su do 8 mm, prirasli, zaokruženi su uz stručak, ujednačeno su dugi, elastični u mladosti, kasnije su lomljivi, bijeli, zatim su krem, oštrica je iste boje.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa sitnim, gustim bradavicama visokim do 0.4 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 6-8.6 x 5.2-6.5 µm, bazidije su vitke, 38-64 x 8-10 μm, cheilocistide su vretenaste, s većim su ili manjim vršnim produžetkom ili su višestruko sužene poput vrata, 60-120 x 9-13 μm, kožica klobuka sastoji se od tankih trakastih dlačica, s vrlo udaljenim i dosta razgranatim segmentima, širokih 1.8-3.3 μm, te brojnih valjkastih dermatocistida, najtanje često završavaju s manje ili više uočljivim zadebljanjem, širokih 3-6 μm; otrusina je tamnokrem (IId).

Meso: Debelo, izdašno, čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo; miriše ugodno na voće, a okus je blag, malo je ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) isprva ne mijenja boju, nakon nekog vremena postaje zelenkasto-sivo, sa fenolom postane crveno-smeđe, reakcija sa gvajakolom je pozitivna i spora, a listića sa anilinom negativna.

Stanište: Raste u jesen među prvim gljivama nakon ljetnih suša u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće česvinom, crnikom ili božikovinom, ali i alepskim borom ili hrastom, kada se nalazi u dubljoj sjeni raste u kolonijama po 10-ak primjeraka, voli vapnenačko tlo, najmasovnija je duž Jadrana uz samo more, na obali i po otocima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Jedna je od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Karakteristična je po povezanosti sa hrastom crnikom (Quercus ilex), srednjoj veličini, klobuku koji lako doseže 15 cm, zdepastom i masivnom stručku, mazavoj i sjajnoj kožici klobuka, svijetloj boji, ružičasto-ljubičastoj, sivo-zelenoj ili svijetlopavoj, na bjelkastoj osnovi, čvrstom i debelom mesu, tamnokrem otrusini (oko  IId), ljutkastom okusu nezrelih listića, neizraženom mirisu mesa i vrlo slaboj reakciji mesa sa FeSO4. Po negativnoj reakciji listića sa anilinom slična je Wernerova krasnica (Russula werneri), za razliku od ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha), čiji listići naknadno postanu hrđasto-narancasti, te od različitih vrsta iz podsekcije Heterophyllae, čija plodna tijela pod istim uvjetima požute. Mikroskopski su značajni niska dekoracija spora, djelomični mrežasti uzorak i kožica klobuka koja se sastoji od šilastih dlačica, te jednako dugih i tankih dermatocistida bez segmenata. Wernerova krasnica je srodna zbog rasta ispod mediteranskih zimzelenih hrastova, reakciji s kemijskim reagensima i kožici klobuka koja se sastoji od dlačica i sličnih dermatocistida, ali se razlikuje po rastu ispod hrasta plutnjaka na silikatnom tlu, tamnooker otrusini, oko IIIc, te sa još sitnijim bradavicama na sporama, koje je gotovo nemoguće vidjeti pod mikroskopom. Po mesnatosti, boji listića i svijetloj boji klobuka, koja je od sivo-zelene do djelomično ljubičaste, može biti slična sivozelena krasnica (Russula medullata), koja je izgledom manje zdepasta i glomazna, s oker otrusinom, potpuno slatkastim okusom mesa, slabim reakcijama s kemijskim reagensima i raste u hladnim bjelogoričnim ili crnogoričnim šumama. Test sa  FeSO4 koristan je za razlikovanje nekih svijetlih vrsta iz podsekcije Griseinae, koje obično rastu ispod hrasta crnike, kao sto su sivozelena krasnica i račvasta krasnica (Russula subterfurcata), a još važnija bi trebala biti provjera okusa mesa i boje otrusine.