Russula brunneoviolacea - created in Norway by Bjørn Eidhammer

SMEĐELJUBIČASTA KRASNICA

Russula brunneoviolacea Crawshay

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula brunneoviolacea Crawshay (GBIF ID 2551404)

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe + violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji.

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, prvo je pravilno okrugao, kasnije je ulegnut je na sredini, skoro je lijevkast, kožica se guli do 80 % promjera; crven, ljubičast, ljubičasto-crven, ljubičasto-smeđ, plavo-ljubičast, zelen ili sivo-maslinast, maslinasto-smeđ s ljubičastim daškom, sredina je svijetlooker, često je s crnim mrljama, rub je često maslinast, obješen nadolje, u starosti je malo narebran, tanak.

Stručak: 4-8 (10) cm visok i 0.7-2 (2.5) cm debeo, batinast, zadebljan je pri dnu, ispod zadebljanja je ponovo sužen, prvo je s tvrdom je korom, prvo je pun, kasnije je sredina mekana, spužvasta i komorasto šuplja, redovito je crvljiv; bijel, po vlažnom je vremenu sivkast, u starosti je vrlo blago svijetložut, na pritisak postaje limunastožut do smećkasto-oker.

Listići: Ravno su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, kao ravnalom su izvučeni, račvasti, izmiješani su s lamelulama, prilično su do veoma gusti, tanki; u mladosti su bijeli, ubrzo zatim su sve jače krem, kasnije su žuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim su 1.2-2 µm visokim šiljcima, 6.7-10 x 5.7-8.5 µm; otrusina je krem do svijetlooker.

Meso: Tanko, bijelo, lagano postane žućkasto, elastično, lomljivo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom naglo postane ružičasto-crveno, a s vremenom prigušeno smeđe, a u dodiru sa gvajakom postane tamnocrveno, stručak u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, dok listići u dodiru sa sulfovanilinom postanu svijetloružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u kolonijama po više od 20-ak primjeraka, u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, kestenom, bukvom ili grabom, u nižim predjelima, voli mračnije dijelove šume s dubokim slojem lišća. Česta je gljiva u zagrebačkom parku Maksimir, te u Gorskom kotaru pokraj bukava, ali je tu nešto rjeđa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Srećom je dosta ukusna gljiva, jer se ubire u uvjerenju da se radi o ljubičastozelenoj krasnici (Russula cyanoxantha).

Napomena: I od ljubičastozelene krasnice i od jestive krasnice (Russula vesca) razlikuje se žućkastom otrusinom i žućkastim listićima.