Ukupno vrsta gljiva: 2164

Rod: Tapinella E.-J.Gilbert

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Boletales

Porodica: Tapinellaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Tapinella atrotomentosa

Uvjetno jestiva gljiva     Na listi za determinatore

BARŠUNASTA UVIJAČA

Tapinella atrotomentosa (Batsch) Šutara

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + tomentosus (lat.) = baršunasto. Po izgledu.

Engleski naziv: Velvet Rollrim

Klobuk: 4-20 (40) cm širok, mesnat, najprije konveksan pa raširen, po suhom malo baršunast, nepravilan, promjenljivog je oblika, suh; svijetlosmeđ, smeđ ili je tamnosmeđ, rub je dugo vremena podvijen i valovit.

Stručak: 4-6 (8) cm visok i 3-4 (6) cm debeo, karakteristično je smeđe baršunast, debeo, trbušast, korjenast, ekscentričan je ili lateralan u odnosu na klobuk; kestenjastosmeđ je ili skoro crn.

Listići: Svijetložuti su ili tamnožućkasti, kasnije su oker, na dodir posmeđe, često su račvasti, spuštaju se po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka.

Spore: Valjkaste do široko eliptične, prozirne, 4.5-7 x 3.5-4.5 µm; otrusina je žuto-smeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, vlažno, kremasto je ili žućkasto, na prerezu postane smećkasto; miris je kiselkast, a okus je također kiselkast, a u starosti je gorak i pljesniv.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom trenutno postaje zelenkasto, dok s dušičnom kiselinom postane oker.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva. Primjerke na drugoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete, ali samo mlada. Uobičajeno pripremljena ova gljiva nije ukusna i ne smije se koristiti. Smatra se da konzumiranje sirove gljive uzrokuje razgradnju krvi i da dovodi do trovanja. Ti se toksini kuhanjem neutraliziraju i gljiva postaje bezopasna. Znanstveno, nisu pronađeni dokazi da sadrži druge otrovne tvari nakon termičke obrade. Starije, nedovoljno termički obrađene gljive su u vrlo rijetkim slučajevima uzrokovale želučane tegobe, ali ne i opasna trovanja. To se inače odnosi na sve vrste gljiva pa vrijedi pravilo da se uvijek izbjegava sakupljanje starih gljiva.

Napomena: Baršunasta je uvijača ranije pripadala rodu uvijača (Paxillus), a trenutno pripada rodu Tapinella. Prepoznatljiva je po karakterističnom baršunastom stručku crne boje, velikim dimenzijama i izdašnom mesu. Raste busenasto po više primjeraka zajedno, ima ekscentrični stručak, skoro je korjenast i urasta u supstrat. Ako se obrati pozornost na navedene osobine ove vrste teško se može zamijeniti nekim drugim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1064. Baršunasta uvijača (Paxillus atrotomentosus (Batsch) Fries), Sinonim: Agaricus jacobinus Scop.

Tapinella panuoides

Nejestiva gljiva

ŠKOLJKASTA UVIJAČA

Tapinella panuoides (Fr.) E.-J.Gilbert

Etimologija: Po sličnosti s vrstama iz roda Panus.

Engleski naziv: Oyster Rollrim

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, širok, prilično je izdužen, školjkastog je ili lopatastog oblika, veoma je promjenljivog oblika, bez sjaja, stručak ne postoji ili je slabo izražen samo kao produžetak klobuka; bjelkast, žućkast, žuto-oker ili svijetlosmeđ, najprije je sitno baršunast, kasnije je skoro gladak, rub je podvijen.

Stručak: Često ne postoji, nekad je izražen kao mali i suženi dio koji predstavlja produžetak klobuka i samo podsjeća na stručak, kada postoji onda je veoma kratak, lateralan; žut je ili svijetlooker.

Listići: Niski, dugi, višestruko se račvaju, spajaju se u nervaturu na bazi, obrastaju cijeli klobuk, odvajaju se od klobuka, spuštaju se po stručku; bijeli, žuti, svijetlooker do smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 3.5-5 x 2.5-4 µm; otrusina je svijetlosmeđa do ružičasta.

Meso: Tanko, mekano, malo je spužvasto, blijedožuto; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi, korijenje) raznog crnogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je gljiva, a po izvješćima o jestivosti je otrovna pa se u svakom slučaju ne preporučuje konzumiranje ove vrste.

Napomena: Dosta je lako prepoznatljiva vrsta. Po baršunastom klobuku slična je čekinjasta busenjača (Panus neostrigosus), gnijezdasti listar (Phyllotopsis nidulans) nema račvaste listiće, a školjkasta busenjača (Panus conchatus) ima ljubičasti ton.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1065. Školjkasta uvijača (Paxillus panuoides (Fr.) Fries), Sinonim: Paxillus acheruntius (Humb.) Schröt.

Izravno podređene niže takse: prikaži