Russula dryophila - created on May 2020 in Celle Ligure, Italy by nicolo_oppicelli

HRASTOVA KRASNICA

Russula dryophila Sarnari

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula dryophila Sarnari (GBIF ID 8135553)

Etimologija: drys (gr.) = hrast + philos (lat.) = prijatelj, koji voli, sklon. Po staništu.

Klobuk: 4-9 cm visok, prvo je kuglast do bubrežast, zatim je konveksan, kasnije je nepravilno spljošten i malo ili nimalu ulegnut na sredini, često je valoviti i režnjast, kožica se guli di 1/2 ili 2/3 promjera, ponekad je hrapav, suh i bez sjaja, sitno je raspucan po suhom vremenu, u određenim je uvjetima blago baršunast na dodir, vinskicrven do svijetloružičast, u nijansama jestive krasnice (Russula vesca), ponekad je crveno-ljubičast, sredina je crnkasta kod zasićenijeg pigmenta, inače izblijedi do oker i mjestimično hrđastosmeđe, koja na zasićenije obojenim dijelovima prelazi u ljubičaste tonove, rub je dugo vremena podvijen, gladak, kasnije se raširi, nikad nije narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-3 cm debeo, obično je ekscentričan, zdepast, valjkast, tipično je dobro proširen na vrhu gdje može biti s uzdužnim naborima ili žilama, dugo ostaje pun, ponekad je hrapav ili šupljikav, bjelkast, kasnije je s hrđastosmeđim mrljama, rijetko je s karmin ružičastom nijansom na jednom dijelu ili na čitavoj površini.

Listići: Gusti, široki su do 8-10 mm, 5-8/cm 10 mm od ruba klobuka, debeli, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili djelomično slobodni, račvasti uz stručak, lomljivi, bjelkasti, kasnije su krem kada sazriju, s uočljivim hrđastosmeđim mrljama u starosti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Široko su eliptične, sa stožastim bradavicama visokim 0.3-0.5 µm, povezanim tankim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore više ili manje razvijeni, gusti mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 6.6-9.4 x 5.8-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 8.5-12 μm, cheilocistide su gotovo batinaste do vretenaste, ponekad s papilom na vrhu, 50-80 x 8-12 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od kratkih i razgranatih dlačica, tupih ili naglo suženih na vrhu, širokim 2.4-5 μm, te neinkrustiranih dermatocistida, širokih do 18 μm, višesegmentnih, s 7-12-14 kratkih segmenata; otrusina je krem (IIc).

Meso: Tanko, čvrsto u mladosti, bijelo, na prerezu nakon dužeg vremena postane krem-žuto, mjestimično je s hrđastosmeđim mrljama; miris je slabo izražen u mladosti, u starosti ili sušenjem je slab na med, a okus je blag u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) prvo postane ružičasto, zatim za nekoliko minuta ružičasto-narančasto, reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna, a mesa i listića s anilinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u brdskim bjelogoričnim šumama hrasta u simbiozi s raznim vrstama hrastova, ispod hrasta medunca i plutnjaka u mediteranskom području, na vapnenastom i blago zakiseljenom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu ispod hrastova (Quercus spp.), glatkom rubu klobuka, blago baršunastoj kožici bez sjaja, karmin ružičastom ili vinskicrvenom klobuku, kratkom stručku, uočljivo proširenom na vrhu, zaokruženim i slobodnim listićima uz stručak, krem otrusini, čvrstom mesu, slabom mirisu i blagom okusu mesa, koje na prerezu nakon nekog vremena postane lagano hrđastooker. Važna značajka za prepoznavanje na terenu može biti izblijeđenost odraslih plodnih tijela. Ova značajka je zapravo kvalificira kao pripadnicu sekcije Polychromae sa svijetlom otrusinom, sužavajući raspon mogućih sličnih vrsta. Zbog malih bi dimenzija mogla sličiti nekim vrstama iz sekcije Tenellae, od kojih se razlikuje po zdepastoj građi, čvrstom mesu, debelim listićima i glatkom rubu klobuka. Male vrste iz podsekcije Xerampelinae razvijaju miris mesa na haringe, trljanjem brzo posmeđe i s FeSO4 pozelene. Daleko je najbliža medna krasnica (Russula melliolens), koja je gotovo dvostruko većih dimenzija, meso joj izrazito požuti, a kožica klobuka je vlažna, sjajna i promjenjivijih boja, od čisto crvene, karmin ružičaste do bakrenosmeđe, ponekad djelomično marelično narančaste. Opisana se vrsta svrstava u sekciju Polychromae zbog dermatocistida, zdepastog izgleda i vrlo čvrstog i blagog okusa mesa. Njezino članstvo u podsekciji Meliolentinae sugeriraju krem otrusina, smeđenje, sitno dekorirane spore i višesegmentne dermatocistide s kratkim elementima.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 922 str. Russula dryophila Quél.