Atheniella adonis - created on October 2019 in Svalhøje, Denmark by Jens Chr. Schou

GRIMIZNA ŠLJEMOVKA

Atheniella adonis (Bull.) Redhead, Moncalvo, Vilgalys, Desjardin & B.A.Perry

Etimologija: Po grčkom mitu o Adonisu, simbolu ljepote i mladosti, što se odnosi na upečatljive boje plodnih tijela.

Engleski naziv: Scarlet Bonnet

Klobuk: 0.3-2 cm širok, usko do široko stožast, kasnije se spljošti, više je ili manje tupo ispupčen na sredini, sjajan, gladak, slabo je prozirno crtast, svijetlo ružičasto-narančast, ružičast, crven ili narančasto crven, vremenom blijedi, rijetko je bijel.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0,5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, bijel ili ružičast, često je ružičast na vrhu, na bazi je obrastao sa bjelkastim, isprepletenim micelijskim vlakancima.

Listići: 11-24 ih dopire do stručka, lagano su trbušasti, usko do široko prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, ružičasti do bijeli, oštrica je bijela.

Spore: Široko su eliptične, glatke, neamiloidne, 7.2-9.5 x 5-5.5 μm, Q = 1.4-1.9, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su pomiješane su s bazidijama, vretenaste ili u obliku boce, zašiljene na vrhu, 35-45 x 12-14 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, narančasto do crvenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, skupno, kao saprofit u šumama, po travnjacima, u travi, mahovini, izravno na tlu ili na drvnim ostacima (grančicama) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična vrsta staklena šljemovka (Mycena floridula), koja ima 4-sporne bazidije.

Atheniella delectabilis - created on September 2024 in Kaukonen, Särestö, Finland by Tapio Kekki

VITKA ŠLJEMOVKA

Atheniella delectabilis (Peck) Lüderitz & H.Lehmann

Etimologija: delectabilis (lat.) = ugodan, prijatan. Po izgledu.

Klobuk: 0.4-1.6 cm širok, najprije je stožasto-zvonolik, kasnije se raširi, bijel do blago sivkast, kožica je s malim izraslinama, brazdast, prozirno crtast, rub je narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.5-2 mm debeo, tanak, valjkast, nešto je širi na vrhu, pun, proziran, bijel, malo je zrnast, na bazi je ljuskav.

Listići: Dobro su razvijeni, rijetki, široko su prirasli, spuštaju se po stručku, izmiješani su s mnogo lamelula, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, bijeli.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 7-9 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.7-1.9, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, cheilocistide su  u obliku boce s dugim vratom, ponekad su više ili manje jasno glavičaste na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris je iznenađujući jak na klor, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, skupno, kao saprofit po livadama, pašnjacima i u svim tipovima šuma na lišću, stabljikama raznog bilja ili drugim biljnim ostacima, ali se može pronaći i na sloju iglica ili na krupnijim drvnim ostacima, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična vrsta sitnodlakava šljemovka (Hemimycena mauretanica var. mauretanica), koja ima sitno dlakavi klobuk.

ŽUTOBIJELA ŠLJEMOVKA

Atheniella flavoalba (Fr.) Redhead, Moncalvo, Vilgalys, Desjardin & B.A.Perry

Etimologija: flavus (lat.) = žuto + albus (lat.) = bijelo. Po žuto-bijeloj boji.

Engleski naziv: Ivory Bonnet

Klobuk: 0.5-3 cm širok, stožast, zatim je polukuglast, konveksan do gotovo izravnat, ponekad je lagano tupo ispupčen na sredini, ulegnut, prozirno crtast, bjelkast do bijelo-žućkast, ponekad je sredina više žućkasta.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-2 mm, valjkast, šupalj, gol, na vrhu je pahuljast, bijel, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 20-24 ih dopire do stručka, usko su prirasli, sa ili bez zupca kojim se vrlo kratko spuštaju po stručku, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, neamiloidne, 6.5-9 x 3-4.5 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su izmiješane s bazidijama, vretenaste ili u obliku boce, 30-60 x 5.5-12.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do prosinca, skupno, kao saprofit uglavnom na otvorenim travnjacima, te u svim tipovima šuma na otpalom lišću ili otpalim iglicama. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac pokraj Đurđevca.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Neke vrste iz roda Hemimycena mogu biti slične, a najbolje ih je razlikovati po mikroskopskim značajkama, jer sve imaju tendenciju da postanu potpuno bijele. Slične su kukuljasta šljemovka (Hemimycena cucullata), koja ima kratke, šiljaste cheilocistide, delikatna šljemovka (Hemimycena lactea), čije su cheilocistide na vrhu glavičaste.

Atheniella leptophylla - created on September 2006 in Châteauguay, Canada by McNeil, Raymond

MARELIČNA ŠLJEMOVKA

Atheniella leptophylla (Peck) Gminder & Böhning

Etimologija: leptos (gr.) = tanak, delikatan + phyllon (gr.) = list, latica. Po izgledu listića.

Klobuk: 0.4-3 cm širok, stožast do zvonolik, zatim je konveksan, više je ili manje tupo ispupčen na sredini, suh, sjajan, lagano je pahuljast, prozirno crtast, žuto-narančast, narančaste boje marelice ili narančasto-smeđ, vodenast, rub je svjetliji, na sredini je tamnije narančaste do smeđe boje.

Stručak: 1-8.3 cm visok i 0.5-3 mm debeo, valjkast, šupalj, potpuno je bjelkasto pahuljast do sitno dlakav, isprva je vodenasto bijel, na bazi je sivkasto-smeđ do tamnosmeđ, koja se većinom produžuje u dugački, tamni, korijen, gusto je prekriven bjelkastim vlakancima, trljanjem ili na pritisak posmeđi.

Listići: 20-26 ih doseže stručak, usko su prirasli, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno spojeni žilicama, krem ​​do okerasti ili sa crvenkastim odsjajem, oštrica je svjetlija do bjelkasta.

Spore: Široko su eliptične, limunaste do skoro kuglaste, glatke, neamiloidne, 6.8-10.5 x 5.5-7.2 um, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do vretenaste, 16-48 x 4-14.5 um, na vrhu su široko zaobljene; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od kolovoza do listopada, pojedinačno ili skupno, kao saprofit u blizini drveća u svim tipovima šuma ili na mahovinom obraslim srušenim trupcima, tipično na bukvi, ali također i boru, uglavnom na vlažnim mjestima, pronađe se i na travnjacima, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po narančastom klobuku i ukorijenjenom stručku, koji je tamniji na bazi, te po gotovo kuglastim do široko eliptičnim sporama, a bazidije s 2 i 4 spore na istom listiću. Važna je karakteristika i što stručak trljanjem posmeđi.