Ukupno vrsta gljiva: 2280
Mycetinis alliaceus

Uvjetno jestiva gljiva

DUGONOGI KLINČAC

Mycetinis alliaceus (Jacq.) Earle ex A.W.Wilson & Desjardin

Etimologija: allium (lat.) = češnjak. Po mirisu.

Engleski naziv: Garlic Parachute

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, skoro je stožast i konveksan; svijetlosmeđ, smeđ ili je sivo-oker, ponekad je gotovo bijel, naboran, rub je lagano prozirno narebran.

Stručak: 6-15 (20) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, tanak, dosta je dug, valjkast, šupalj, krut, često je ukorijenjen u trulom drvu, savijen je poput žice na gitari; crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili je crn, u mladosti je manje ili više svjetliji prema vrhu, kasnije potamni, na bazi je svilenast i sa sivim micelijem.

Listići: Prilično su gusti, uski, prirasli su na stručak, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, krem ili su svijetložuti, u starosti su sivo-smeđi, oštrica je glatka, u starosti je nazubljena i valovita.

Spore: Bademaste do široko eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, (7.4) 8.8 - 10.9 (12.1) × (4.9) 6 - 7.2 (8.3) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 9.8 × 6.6 µm, Qav = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, sivkasto-kremasto do sivkasto-smeđe; vrlo jako miriše na češnjak, a okus je također na češnjak i ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnih i sitnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, rjeđe na crnogoričnom drveću, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a prikladna je kao začinska gljiva jer joj meso miriše na češnjak. Međutim, blago je toksična pa je treba je pažljivo dozirati. Upotrijebiti najviše jedan klobuk na 1 kg miješanih gljiva. Stabljike su beskorisne.

Napomena: Dosta vrsta iz roda Marasmius i Mycetinis miriše na češnjak. Češnjakov klinčac (Mycetinis scorodonius), probadajući klinčac (Paragymnopus perforans) i maruljasti klinčac (Mycetinis prasiosmus) također karistično mirišu na češnjak, ali su nešto manje rastom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 540. Dugonogi klinčac (Marasmius alliaceus (Jacq.: Fr.) Fries)

Mycetinis prasiosmus

Mycetinis prasiosmus - created on October 2001 in Sorti, Altopiano della Vigolana, Italy by Marco Floriani

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

MARULJASTI KLINČAC

Mycetinis prasiosmus (Fr.) R.H.Petersen

Etimologija: prasion (gr.) = tetrljan, marulja (Marrubium vulgare) + osme (gr.) = miris. Po mirisu po češnjaku.

Engleski naziv: Garlic Parachute

Klobuk: 2-3 cm širok, tanak je i opnast, ubrzo se raširi; blijedožut, smećkast ili je smeđ, vodenast, rub je narebran.

Stručak: 6-8 cm visok, prilično je dug, ravan, tanak; smeđ, crvenkast ili je crveno-smeđ, na vrhu je bjelkasto pahuljast, a prema bazi je dlakav, u starosti je gladak.

Listići: Dosta su gusti, s prisutnim su lamelulama, suženi su uz stručak, prirasli, oštrica je nepravilna; bjelkasti, kasnije su žućkasti ili smećkasti.

Spore: Bademaste, 7-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris i okus su jaki na češnjak.

Stanište: Raste u kasnu jesen, u velikim skupinama, kao saprofit na otpalom listu hrasta ili bukve.

Doba rasta: 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ovaj klinčac raste u dosta velikim skupinama i karakteristično miriše po češnjaku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 541. Maruljasti klinčac (Marasmius prasiosmus (Fr.) Fries)

Mycetinis scorodonius

Mycetinis scorodonius - created on November 2022 in Villoslada de Cameros, La Rioja, Spain by José Cuesta

Info
CC-BY-NC

Jestiva gljiva

ČEŠNJAKOV KLINČAC

Mycetinis scorodonius (Fr.) A.W.Wilson & Desjardin

Etimologija: skorodon (gr.) = češnjak. Po mirisu.

Engleski naziv: Vampires Bane

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i ulegne na sredini, žilav, tanak, gladak; svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili je ružičasto-smeđ, sredina je uvijek tamnija, lagano je vodenast, po suhom je vremenu bjelkast, a po vlažnom je vremenu narebran.

Stručak: 1-6 (8) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, valjkast, šupalj, pod klobukom je deblji, na bazi je uži, žilav, krut, gladak, sjajan; crveno-smeđ je do narančasto-smeđ, na vrhu je svjetliji, na bazi je tamnosmeđ do crno-smeđ.

Listići: Rijetki, nejednaki, trbušasti, prirasli su za stručak, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične ili u obliku kapi, na jednom kraju šiljate, glatke, prozirne, 6-10 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, svijetlosmeđe je ili narančasto-smeđe, u dnu stručka je tamnosmeđe; miris i okus su ugodni i intezivni na češnjak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, a najčešće na borovim iglicama, voli pjeskovito zemljište.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a najčešće se koristi kao začinska gljiva. U Francuskoj se smatra vrlo popularnom začinskom gljivom u vrhunskoj kuhinji. Također nije moguće predoziranje s ovom gljivom, a tijelo nakon konzumacije gljive ne oslobađa nikakvi miris na češnjak. Osušena je vrlo skupa i tražena gljiva, a postiže više cijene od tartufa.

Napomena: Sličan je manji probadajući klinčac (Paragymnopus perforans) koji raste izravno iz iglica crnogoričnog drveća u tisućama primjeraka, s osobito je jakim mirisom na češnjak. Dugonogi klinčac (Mycetinis alliaceus) također miriše po češnjaku, ima skoro 10 cm visoki i skoro crni stručak, te stožasti i mnogo veći klobuk. Nekih se godina pojavljuje u velikoj množini, a drugih godina raste samo sporadično.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 539. Češnjakov klinčac (Marasmius scorodonius (Fr.) Fries)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži