Pseudosperma perlatum - created in Finland by Martti Moisander

VELIKA CJEPAČA

Pseudosperma perlatum (Cooke) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: perlate (lat.) = vrlo široko. Po velikim dimenzijama.

Klobuk: 3-11 cm širok, jako mesnat, prvo je stožast, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, lagano je mazav po vlažnom vremenu, žuto-smeđ ili smeđ, sredina je nešto tamnije tamnosmeđe boje, površina je radijalno vlaknasta, kožica se poslije raspucava, rub je u mladosti podvijen, kasnije je nešto svjetliji i sitno vlaknast pa rascijepan.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-1.5 cm debeo, pun, nije bulbozan, jedva je zadebljan i zakrivljen na bazi, bjelkast, žućkast, u starosti je smećkast, na bazi je manje ili više vlaknast.

Listići: Gusti, trbušasti, skoro su slobodni, slabo su prirasli na stručak, najprije su bjelkasti, kasnije su sivkasto-smeđi, oker-smeđi ili cimetastosmeđi, oštrica je bijelo resasta.

Spore: Eliptične do bubrežaste, 9-13 x 6-8 µm; otrusina je smeđa ili sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do žućkasto, u stručku je smećkasto; miriše na spermu ili zemlju, a okus je lagano gorkast i također na zemlju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po šumskim stazama, parkovima, livadama i na muljevitom tlu, te po vlažnim i tamnim mjestima, u simbiozi s raznim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Izrazito je lijepa cjepača, smeđa površina klobuka je crtasta, a listići su svijetliji pa poslije boje klobuka, smećkasti. Stručak je s ljubičastom nijansom, ali se ta boja poslije izgubi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

UŠILJENA CJEPAČA

Pseudosperma rimosum (Bull.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: rimosus (lat.) = raspucano, pukotina, rascjep. Po izgledu radijalno raspucane površine klobuka.

Engleski naziv: Split Fibrecap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, tanak, stožasto-zvonolik, kasnije se otvori i oštro ispupči na sredini; žućkast, žuto-smeđ ili smeđ, radijalno je vlaknast, kožica se kasnije raspucava, u mladosti je s ostacima bijelog ovoja, rub je uglavnom svjetliji.

Stručak: 2-8 (11) cm visok i 3-8 (12) cm debeo, valjkast, pun, na bazi je bulbozno zadebljan, ponekad je zakrivljen; bjelkast, žućkast, na vrhu je bijelo čehasto-pahuljast, ostali je dio prekriven sitnim vlakancima.

Listići: Gusti, prilično su trbušasti, jedva su prirasli na stručak, gotovo su slobodni; bjelkasti, sivkasti, u starosti su sivo-smeđi ili smeđi, rijetko su sa zelenkastom nijansom, oštrica je s bijelim resicama.

Spore: Eliptične, glatke, 10-18 x 6-8.5 µm; otrusina je smeđa do sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do žućkasto, nešto je tamnije u stručku; miriše na spermu, brašno ili humus, a okus je malo gorkast i također na humus.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće u šumama ariša, po šumskim stazama, parkovima i travnjacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Slike je snimio Danijel Mulc, početkom rujna, na lokalitetu gradski park u Delnicama, ispod jele.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom vrstom. Smrtonosna toksičnost odnosi se na pojedenu količinu. Sadrži oko 0.01% muskarina, a 180 mg (oko 18 g svježih gljiva) po odrasloj osobi je smrtonosno, ali i niže vrijednosti mogu biti i opasne po život.

Napomena: Ušiljena cjepača pripada skupini u kojoj se nalazi mnogo vrsta koje je dosta teško međusobno razlikovati. Također se može zamijeniti i s dosta sličnom svijetlosmeđom cjepačom (Inocybe hypophaea).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 383. Ušiljena cjepača (Inocybe fastigiata (Schff. ex Fr.) Quélet)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.