Pseudosperma conviviale - created in on August 2016 in Vana-Vigala, Estonia by Vello Liiv

DRUŠTVENA CJEPAČA

Pseudosperma conviviale Cervini, Bizio & P.Alvarado

Etimologija: convivum (lat.) = gozba, banket, slavlje, okupljanje ljudi. Po pronalasku tijekom mikološkog izleta organiziranog u Selargiusu.

Klobuk: 3-6 cm širok, u početku je stožasto-zvonolik, zatim je spljošten i s grbicom na sredini, površina je glatka, ljuskavo-baršunasta, na kraju je slabo rapucan i vlaknast, bez ostataka ovoja, žućkasto-oker s tamnijom, crvenkasto-smeđom sredinom.

Stručak: 5-11 cm visok i 8-12 mm debeo, vitak, valjkast, na vrhu je pahuljasto-ljuskav, ostali dio je vlaknast, bijel do svijetlo žućkasto-oker.

Listići: Prilično su gusti, osrednje su debeli, pravilni, s rijetkim su lamelama, slobodni, u početku su bijeli, zatim su svijetlo oker bez maslinastih nijansi, oštrica je bjelkasta

Spore: Jajolike do eliptične, asimetrične, glatke, 9.3-15.4 x 6-9.2 μm, Me = 11.7 x 7.2 μm, Q = 1.5-1.8, Qav = 1.64, bazidije su uglavnom 4-sporne, batinaste, s više uljnih kapljica, s bazalnim kopčama, 32-51 x 10-17 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su batinasto-kuglaste, sužene na bazi, 30-73 x 11-23 μm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto; miris je na med, a okus nije izražen. 

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama i na rubovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po žuto-oker do žuto-smeđem klobuku, slabo raspucanom kod razvijenih primjeraka, isprva bijelim listićima, zatim oker bez maslinastih nijansi, valjkastom stručku, bijele do oker boje, pahuljasto-ljuskavom na vrhu i vlaknastom na ostalom dijelu, te nepromjenjivom mesu s mirisom na med.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudosperma emberizanum - created in Finland by Martti Moisander

ŽUTA CJEPAČA

Pseudosperma emberizanum Bandini, Weholt & B.Oertel

Etimologija: Emberiza (lat.) = rod ptica strnadica + anum (lat.) = koji pripada, koji se odnosi na. Po žutoj boji mužjaka žute strnadice (Emberiza citrinella).

Klobuk: 2-4 cm širok, u početku je gotovo zvonolik do stožast, kasnije je široko konveksan ili raširen, s više ili manje izraženom šiljastom do širokom grbicom, u mladosti je sa slabim ostacima sivkastog ovoja, površina je u početku glatka, ubrzo postaje raspucana do jako vlaknasta prema rubu, tako da svjetlija trama ispod postaje vidljiva, slamnatožut, svijetlo zlatnožut ili žućkasto-oker, nekad je nešto tamniji na sredini, a često vremenom znatno izblijedi prema rubu, rub je prvo slabo podvijen ili savijen prema dolje, zatim je ravan ili izvrnut prema gore.

Stručak: 3.5-5 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, slabo je bjelkasto vlaknast, rijetko je grubo pahuljast na samom vrhu, na donjem je dijelu prljavo bjelkast.

Listići: Gusti, normalno su razmaknuti, oko 40-50 ih dopire do stručka, prirasli, blago su trbušasti, u početku su bjelkasti, zatim su sivkasto-bijeli sa žućkastim nijansama, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Spore: Duguljaste, gotovo su valjkaste ili više ili manje vretenaste, vrh je gotovo zašiljen do tup, glatke, 9.8-12.9 x 4.5-6 μm, Q = 1.7-2.6, bazidije su uglavnom 4-sporne, 28-35 x 8-12 μm, cheilocistide su iglavnom gotovo batinaste, 20-68 x 11-32 μm, pileipellis se sastoji od epicutisa, s hifama širokim 4-12 μm, uglavnom slabo prekrivenih oker-smeđim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistidije su samo na samom vrhu stručka, ponekad se blago šire prema vrhu, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku i stručku, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim vrstama bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po slamatožutom, zlatnožutom do žuto-oker klobukom, glatkoj, raspucanoj do jako vlaknastoj površini klobuka i grubo pahuljastom vrhu stručka. Spore su glatke a cheilocistide batinaste. Raste na vapnenastom tlu ispod bjelogoričnog drveća. Slična je Pseudosperma friabile, koja se razlikuje po dvobojnoj smećkastoj, crvenkasto-smeđoj do tamnosmeđoj boji klobuka i prosječno manjim i širim sporama sa značajno manjim Q.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudosperma melliolens - created in on August 2023 in Vegebjerg, Denmark by Thomas Læssøe

MEDNA CJEPAČA

Pseudosperma melliolens (Kühner) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: mel (lat.) = med + olens (lat.) = koji miriše. Po mirisu mesa.

Klobuk: 3-6 cm širok, u početku je stožasto-zvonolik, zatim je spljošten i sa širokom, jedva vidljivom tupom grbicom na sredini, površina je glatka, vlaknasta, ubrzo se raspucava, ujednačeno je smeđ do tamnosmeđ.

Stručak: 4-8 cm visok i 8-12 mm debeo, vitak, valjkast, blago je zadebljan na bazi, pahuljast na vrhu, ostali dio je vlaknast, bjelkast.

Listići: Umjereno su razmaknuti i debeli, slobodni, nepravilni, u početku su bijeli, zatim su više ili manje maslinasti, ponekad su žuto-smeđe prošarani, oštrica je bjelkasta.

Spore: Jajolike do eliptične, asimetrične, glatke, 8.3-15.5 x 4.7-6.9 μm, Me = 11 x 6 μm, Q = 1.7-2, Qav = 1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, batinaste, s više uljnih kapljica, s bazalnim kopčama, 24-38 x 12-14 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su promjenjive, uglavnom su batinaste, 32-55 x 8-16 μm, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, dosta su varijabilne, gotovo valjkaste do batinaste, 22-52 x 6-14 μm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto; miris je na med, a okus nije izražen. 

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama i na rubovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po vitkom izgledu, srednjoj veličini, tamnosmeđem klobuku, odsustvu ovoja, listićima često s maslinastim nijansama, mirisom na med i prosječnim Q spora od 1.8. Slična je društvena cjepača (Pseudosperma convivale), koja ima baršunasto-ljuskavu površinu klobuka i potpunu odsutnost ostataka ovoja. 

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudosperma perlatum - created in Finland by Martti Moisander

VELIKA CJEPAČA

Pseudosperma perlatum (Cooke) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: perlate (lat.) = vrlo široko. Po velikim dimenzijama.

Klobuk: 3-11 cm širok, jako mesnat, prvo je stožast, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, lagano je mazav po vlažnom vremenu, žuto-smeđ ili smeđ, sredina je nešto tamnije tamnosmeđe boje, površina je radijalno vlaknasta, kožica se poslije raspucava, rub je u mladosti podvijen, kasnije je nešto svjetliji i sitno vlaknast pa rascijepan.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-1.5 cm debeo, pun, nije bulbozan, jedva je zadebljan i zakrivljen na bazi, bjelkast, žućkast, u starosti je smećkast, na bazi je manje ili više vlaknast.

Listići: Gusti, trbušasti, skoro su slobodni, slabo su prirasli na stručak, najprije su bjelkasti, kasnije su sivkasto-smeđi, oker-smeđi ili cimetastosmeđi, oštrica je bijelo resasta.

Spore: Eliptične do bubrežaste, 9-13 x 6-8 µm; otrusina je smeđa ili sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do žućkasto, u stručku je smećkasto; miriše na spermu ili zemlju, a okus je lagano gorkast i također na zemlju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po šumskim stazama, parkovima, livadama i na muljevitom tlu, te po vlažnim i tamnim mjestima, u simbiozi s raznim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Izrazito je lijepa cjepača, smeđa površina klobuka je crtasta, a listići su svijetliji pa poslije boje klobuka, smećkasti. Stručak je s ljubičastom nijansom, ali se ta boja poslije izgubi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

UŠILJENA CJEPAČA

Pseudosperma rimosum (Bull.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: rimosus (lat.) = raspucano, pukotina, rascjep. Po izgledu radijalno raspucane površine klobuka.

Engleski naziv: Split Fibrecap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, tanak, stožasto-zvonolik, kasnije se otvori i oštro ispupči na sredini; žućkast, žuto-smeđ ili smeđ, radijalno je vlaknast, kožica se kasnije raspucava, u mladosti je s ostacima bijelog ovoja, rub je uglavnom svjetliji.

Stručak: 2-8 (11) cm visok i 3-8 (12) cm debeo, valjkast, pun, na bazi je bulbozno zadebljan, ponekad je zakrivljen; bjelkast, žućkast, na vrhu je bijelo čehasto-pahuljast, ostali je dio prekriven sitnim vlakancima.

Listići: Gusti, prilično su trbušasti, jedva su prirasli na stručak, gotovo su slobodni; bjelkasti, sivkasti, u starosti su sivo-smeđi ili smeđi, rijetko su sa zelenkastom nijansom, oštrica je s bijelim resicama.

Spore: Eliptične, glatke, 10-18 x 6-8.5 µm; otrusina je smeđa do sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do žućkasto, nešto je tamnije u stručku; miriše na spermu, brašno ili humus, a okus je malo gorkast i također na humus.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće u šumama ariša, po šumskim stazama, parkovima i travnjacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Slike je snimio Danijel Mulc, početkom rujna, na lokalitetu gradski park u Delnicama, ispod jele.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom vrstom. Smrtonosna toksičnost odnosi se na pojedenu količinu. Sadrži oko 0.01% muskarina, a 180 mg (oko 18 g svježih gljiva) po odrasloj osobi je smrtonosno, ali i niže vrijednosti mogu biti i opasne po život.

Napomena: Ušiljena cjepača pripada skupini u kojoj se nalazi mnogo vrsta koje je dosta teško međusobno razlikovati. Također se može zamijeniti i s dosta sličnom svijetlosmeđom cjepačom (Inocybe hypophaea).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 383. Ušiljena cjepača (Inocybe fastigiata (Schff. ex Fr.) Quélet)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudosperma salentinum - created in on July 2016 in Tihemetsa park, Estonia by Vello Liiv

SALENTINSKA CJEPAČA

Pseudosperma salentinum Cervini, Bizio & P.Alvarado

Etimologija: Salento (lat.) = poluotok u obliku "pete" talijanske "čizme", koji administrativno pripada pokrajini Apulija (Puglia). Po području pronalaska.

Klobuk: 2-4.5 cm širok, u početku je stožasto-zvonolik, zatim je spljošten i sa širokom, tupom, niskom grbicom, površina je u mladosti s ostacima ovoja, osobito na rubu, kasnije je glatka, vlaknasta, ubrzo se raspucava i postaje više ili manje izrazito pojasasta, isprva je medenožut, a zatim tamniji na sredini, žuto-smeđ.

Stručak: 4-7 cm visok i 8-10 mm debeo, vitak, valjkast, blago je zadebljan na bazi, baza je nekad prekrivena bijelim ovojem, pahuljasto-ljuskav na vhu, ostali dio je vlaknast, bijel do žuto-oker.

Listići: Osrednje su razmaknuti i debeli, nepravilni, izmiješani su s brojnim lamelulama, slobodni, u početku su bijeli bez maslinastog odsjaja, zatim su svijetlooker s bjelkastom, resastom oštricom, prošarani su žuto-smeđim mrljama.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, 8-13.9 x 3.9-6.5 μm, Me = 10.3 x 5.1 μm, Q = 1.8–2.3, Qav = 2, bazidije su uglavnom gotovo valjkaste do batinaste, uglavnom 4-sporne, s bazalnim kopčama, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su gotovo valjkaste, 31-55 x 6-13 μm, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, gotovo valjkaste, glavičaste, 35-35 x 6-11 μm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, nepromjenjivo, miris je jak na med, a okus nije izražen. 

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i šumski stazama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po vitkom izgledu, malim dimenzijama, mednožutom klobuku s tamnijom, smeđom sredinom, listićima bez maslinastih nijansi, blago zadebljanom stručku, mesu s mirisom na med i prosječnim Q od 2-2.1.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudosperma spectrale - created in on August 2010 in Hullo cemetery, Estonia by Vello Liiv

BLIJEDA CJEPAČA

Pseudosperma spectrale Bandini & B.Oertel

Etimologija: spectralis (lat.) = koji se odnosi na duhove, sablastan, prividan. Po svijetloj boji.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je gotovo zvonolik, kasnije je stožasto-konveksan, konveksan ili raširen, s manje ili više izraženom širokom grbicom, površina je u mladosti je s ostacima bjelkastog ovoja, koji je osobito uočljiv na sredini, glatka, kasnije je uglavnom vlaknasta, bjelkast, krem do slamnatožut, rub je prvo slabo podvijen ili savijen prema dolje, zatim je izravnat ili izvrnut prema gore.

Stručak: 3-8 cm visok i 3-7 mm debeo, uglavnom je valjkast, ponekad je zakrivljen, nekad se zadebljava prema bazi, u početku je gusto prekriven bjelkastim vlaknima, kasnije je uzdužno crtast ili gladak, u početku je bjelkast, kasnije je svijetlo slamnatožut, samo je na samom vrhu bjelkast.

Listići: Gusti, oko 70-90 ih dopire do stručka, ravni do blago trbušasti, prirasli, isprva su bjelkasti, kasnije su bjelkasto-sivkasti do bjelkasto-žućkasti ili žućkasti do svijetlo slamnatožuti, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Spore: Usko eliptične, ponekad su gotovo bademaste, bez depresije na sredini, tupog vrha, glatke, 10-15.3 x 6-8.5 μm, Q = 1.4-2.1, bazidije su uglavnom 4-sporne, ponekad su i 2-sporne, 26-40 x 8-13 μm, cheilocistide su gotovo valjkaste, često su glavičaste i ponekad s blago valovitim stijenkama, 37-64 x 10-18 μm, pileipellis se sastoji od epicutisa s hifama širokim 4-14 μm prekrivenim žućkastim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na samom vrhu stručka, višesegmentne, uski, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, sa ili bez žućkaste nijanse; miris slab, blago limunast, ponekad je slab na spermu, a okus nije izražen. 

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, na kopnenim dinama, u simbiozi s borovima, na suhim mjestima i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po svijetlom, bjelkastom do slamnatožutom, golom do vlaknastom klobuku, velikim duguljastim, glatkim sporama, često gotovo glavičastim cheilocistidama, te rastu na vapnenastom tlu ispod crnogoričnog drveća. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od Pseudosperma arenicola, koja ima tamniji klobuk, prosječno duže spore, rjeđe gotovo glavičaste i prosječno duže cheilocistide, te ušiljena cjepača (Pseudosperma rimosum), kojoj boja klobuka nikada nije bjelkasta, često je bez sjaja, spore su prosječno kraće, kao i cheilocistide, koje su rijetko gotovo glavičaste. 

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudosperma ushae - created in on August 2024 in Coventry, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Francisco Verenciano

USHINA CJEPAČA

Pseudosperma ushae Bandini & B.Oertel

Etimologija: Usas (sanskrt) = vedska božica zore, koja je jedna od najvažnijih božica u Rigvedi, najstarijem svetom spisu hinduizma. Personifikacija je svitanja, zore, svjetla koje tjera tamu, a opisuje se kao mlada, lijepa žena, obučena u svjetlost, koja svakoga dana rađa Sunce. Često se prikazuje kako sjaji na horizontu, budeći sva živa bića i donoseći bogatstvo i život. Po imenu i svijetloj boji.

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je gotovo zvonolik do stožast, kasnije stožasto izbočen ili raširen, bez ili samo s niskom, širokom grbicom, površina je čak i u mladosti bez ostataka ovoja, glatka, kasnije ostaje glatka u sredini ili se često lagano raspucava na male mrlje, a prema rubu je fino vlaknasta, svijetle je i intenzivne narančasto-crvenkaste do tamnocrvene boje s narančastom nijansom na sredini oko grbice s radijalno raspoređenim malim narančasto-crvenkastim pjegama, a prema rubu je žuto-oker, žućkast ili gotovo krem, rub je prvo obješen, zatim je iskrivljen, izravnat ili izvrnut prema gore.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, često je vrlo ravan, isprva je čitav bjelkast i vlaknast, kasnije je s finim, pomalo pahuljastim vlaknima, kasnije je ponekad svijetlosmeđ.

Listići: Gusti, oko 60-80 ih dopire do stručka, ravni do blago trbušasti, gotovo su slobodni do prirasli, prvo su bjelkasti, kasnije su bjelkasto-sivkasti do sivkasti sa žućkastim nijansom ili žućkasto-maslinasti, oštrica je nazubljena, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Usko su eliptične, gotovo valjkaste do bademaste, tupog vrha, glatke, 8.5-10.6 x 5-6.5 μm, Q = 1.4-1.9, bazidije su uglavnom 4-sporne, ponekad su 2-sporne sa sporama dugim do 11.7 μm, 23-31 x 7-10 μm, cheilocistide su gotovo valjkaste do batinaste, ponekad su deformirane, tankih stijenki, 21-51 x 8-16 μm, pileipelis se sastoji od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 4-8 μm, prekrivenih smeđim, jasno ograničenim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, gotovo su valjkaste, batinaste, jajolike, tankih stijenki, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, nije na spermu, a okus također nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na različitim staništima u simbiozi s vrbama, na prilično vlažnom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po dvobojnom klobuku, koji je narančast do tamnocrven na sredini i žuto-oker do gotovo krem na vanjskom dijelu, glatkoj do sitno vlaknastoj, ispucanoj površini klobuka, isprva bjelkastim listićima, dugom bjelkastom stručku, glatkim sporama, valjkastim do batinastim cheilocistidama, te rastu na prilično vlažnom vapnenastom tlu uz vrbe. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od Pseudosperma squamatum, koja je s bjelkastim ostacima ovoja, manje živom bojom klobuka, obično ne tamnocrvenom sredinom, u prosjeku nešto većim sporama i staništu ne samo uz vrbe, te Pseudosperma hygrophorus, koja ima glatkiju površinu klobuka, sredinu klobuka koje nije tamnocrvena s narančastom nijansom i sporama koje su u prosjeku duže, ali uže. 

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.