CINOBER HRAPAVICA

Cystodermella cinnabarina (Alb. & Schwein.) Harmaja

Etimologija: cinnabarinus (lat.) = cinobercrveno. Po boji.

Engleski naziv: Cinnabar Powdercap

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, stožasto-zvonolik pa raširen, rub je malo vijugav; cinobercrvene boje, hrapav, sitno oštro čehasto-zrnast, sredina je lagano ispupčena.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-9 (12) mm debeo, pun, na bazi je lagano bulbozan; iznad prstena je bijel, na donjem dijelu je s crvenkastim čehama; bjelkasti vjenčić je uzdignut, opnasto-čehast.

Listići: Bijeli, tanki, uski, gusti, lomljivi, suženi uz stručak, prirasli, gotovo slobodni.

Spore: Eliptične, 3.5-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, ispod kožice klobuka i vanjskog dijela stručka je žućkasto, svijetlosmećkasto ili crvenkasto-smeđe; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, kao saprofit na mahovini i ponekad na krupnim drvnim ostacima. Drugu i treću sliku snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja, sredinom rujna, a posljednje tri Zvonko Vuk.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg mirisa i okusa mesa. Neke vrste hrapavica sirove uzrokuju hemolitički sindrom trovanja, koji dovodi do razgradnje krvi.

Napomena: U skupini je smeđe hrapavice (Cystoderma amianthinum) koja ima upadljiviji cinobercrveni klobuk, te masivniji stručak i tvrđe meso.

Cystodermella granulosa - created in Finland by Tapio Kekki

ZRNATA HRAPAVICA

Cystodermella granulosa (Batsch) Harmaja

Etimologija: granulosus (lat.) = zrnast. Po dekoraciji površine klobuka.

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, konveksan pa raširen, ispupčen je na sredini, kožica se ne odvaja; površina je nepravilno zrakasto-žiličasta, sve do ruba je gusto zrnasta, crvenkasto-smeđ, u starosti blijedi prema rubu pa postane smećkast, rub je bijelo obrubljen, a kožica resasto prelazi preko ruba.

Stručak: 1.5-5 (6) cm visok i 3-6 (8) mm debeo, ne odvaja se od klobuka, valjkast, malo je zadebljan na bazi, pun pa šupalj; crvenkasto-smeđ, s bijelim čehastim prstenkom na vrhu, malo je zrnast uz klobuk, ispod vjenčića je bjelkasto vlaknasto-čehast, baza je s bijelim čehastim ostacima micelija.

Listići: Lomljivi, uski, tanki, ne odvajaju se od mesa klobuka, prirasli su na stručak, osrednje su razmaknuti, oštrica je vijugava do nazubljena, izmiješani su s mnogo lamelula; bjelkasti, krem, žućkasti ili crvenkasto-smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 3.5-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, prilično je čvrsto, bijelo do svijetlosmećkasto ili lagano crvenkasto-smećkasto; miriše na gljive, a okus je malo slatkast i neugodan, dosta podsjećaju na sunčanice (Lepiota).

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, na mjestima obraslim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Ova vrsta može se lako zamijeniti sa sličnom smeđom hrapavicom (Cystoderma amianthinum) koja je svijetložućkaste boje, dok je varljiva hrapavica (Cystoderma fallax) jače dekorirana.