|
TANKA LISIČICA
Cantharellus romagnesianus Eyssart. & Buyck
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Cantharellales >
Porodica: Hydnaceae >
Rod: Cantharellus >
Vrsta: Cantharellus romagnesianus Eyssart. & Buyck (GBIF ID 5467096)
Etimologija: U čast francuskog mikologa Henrija Charles Louis Romagnesija (1912.–1999.), koji je prvi opisao ovu vrstu 1995. godine pod nazivom Cantharellus cibarius var. tenuis (tenuis (lat.) = tanak, vitak. Po nježnom izgledu gljive. Engleski naziv: Lemon Chanterelle Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut na sredini, površina je suha, glatka, nije vodenasta, žut, žuto-narančast do oker-žut, ponekad je potpuno sivo-smeđ, na sredini je tamniji, bez druge je izražene nijanse, rub je tanak, nepravilan i valovit. Stručak: 2.5-3 cm visok i 1.5-10 mm debeo, valjkast, stožast, često se sužava prema bazi, zakrivljen, čvrst, gladak, svijetlo žuto-oker, ponekad je bijel ili s narančasto-crvenom nijansom na dnu. Himenij: Sastoji se od račvastih žila, često široko razmaknutih, spuštaju se po stručku, isprva su svijetlo žuto-oker do žuto-oker, ponekad su bijele do kremaste, ne tamne rukovanjem. Mikroskopija: Spore su eliptične do bubrežaste, glatke, prozirne, neamiloidne, općenito su malo sužene na sredini, 8-12.5 x 4-6.5 µm, Q = 1.7-2.3, bazidije su uglavnom 5-sporne, batinaste, 70-86 x 9-12 µm, bazidiole su brojne, bez cheilocistida i pleurocistida, hife pileipelisa su valjkaste do usko batinaste, ponekad vijugave, tankih stijenki (<0.8 µm) sa svijetložutim sadržajem, široke su 6-12 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je svijetlo žuto-oker. Meso: Tanko, čvrsto, bijelo do žuto-oker ispod kožice klobuka; miris i okus nisu izraženi. Kemijske reakcije: Meso sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane crvenkasto-sivo. Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, uz ceste, u mikorizi s primorskim borom (Pinus pinaster), na kiselom tlu. Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Napomena: Prilično je varijabilna vrsta u smislu boje klobuka i prisutnosti ružičastog sloja na površini klobuka. Romagnesi je 1995. godine opisao je Cantharellus cibarius var. tenuis, iz kolekcije prikupljene na francuskoj atlantskoj obali, ispod primorskog bora. Romagnesi je izvijestio o veličini spora od 7.5-11.5 x 5-6 µm i opisao je kao vrstu s klobukom širokim 2-4 cm, izrazito tankim i pomalo prozirnim na rubu, s rubom koji na kraju postaje jako valovit. Eyssartier & Buyck su 1999. godine na temelju određenih karakteristika ove vrste, uglavnom pileipelisa s hifama s tankim stijenkama, ali i male veličine plodnih tijela, prosudili da se ne može smatrati varijetetom bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), te da zaslužuje status samostalne vrste. Budući da je Heinmann 1958. godine opisao afričku lisičicu jarko narančaste boje, Cantharellus pseudominimus, koja ima malo ili nimalo veze s europskom vrstom, rekombinacija varijeteta koji je opisao Romagnesi u vrstu učinila je nužnim dati joj novo ime. U čast francuskog mikologa, odabrali su ime Cantharellus romagnesianus. U istom radu, Eyssar-Tier & Buyck (1999.) navode veličinu spora od 8-10.5 x 4.5-5 µm. Nakon toga, Eyssartier & Buyck (2001.) opisuju podrod Parvocantharellus, sastavljen od vrsta sa slabo mesnatim plodnim tijelima, klobukomk širine 1-3 cm, pileipelisom sastavljenim od hifa s tankim stijenkama i kopčama, te svrstavaju opisanu vrstu u ovaj podrod. Bjelkasta lisičica se makroskopski razlikuje od opisane vrste po tome što ima veća plodna tijela koji na pritisak ne požute. Mikroskopski se razlikuje po nešto manjim sporama i debelim stijenkama hifa pileipelisa. Cantharellus gallaecicus je vrlo bliska opisanoj vrsti, jer ima plodna tijela slične veličine, ponekad crvenkastu bazu stručka, tendenciju žućenja kada se protrlja i hife pileipelisa tankih stijenki. Makroskopski, obje se vrste razlikuju po boji plodnog tijela, a osobito klobuka, koji je kod slične vrste bjelkast, a na mikroskopskoj razini ima nešto manje spore. Cantharellus pseudominimus je još jedna vrsta koja je vrlo blisko povezana s opisanom vrstom, od kojeg se makroskopski razlikuje po tome što joj plodna tijela trljanjem ne mijenjaju boju, klobuku koji nije širi od 15 mm i vrlo slabo razvijenom stručku, kraćem od širine klobuka, a mikroskopski nema značajnih razlika. Eyssartier i sur. (1998.) navode veličinu spora vrlo sličnu onima kod opisane vrste, brojne kopče u svim tkivima i, iako ne specificiraju jesu li hife s tankim stijenkama, uključuju crtež na kojem se vidi da ih imaju. Stoga bi slična vrsta također pripadala podrodu Parvocantharellus. Referentni izvori: Ibai Olariaga, Gabriel Moreno, Jose Luis Manjón, Isabel Salcedo, Valérie Hofstetter, Diego Rodríguez, Bart Buyck. 2016. Cantharellus (Cantharellales, Basidiomycota) revisited in Europe through a multigene phylogeny. Fungal Diversity, online, 2016. – Cantharellus romagnesianus Eyssart. and Buyck; N. Santamaría, S. Serrano, Madrid. 2011. Cantharellus romagnesianus, Cantharellus gallaecicus, Mycenella rubropunctata y Pholiotina striipes, cuatro especies poco frecuentes encontradas en Candás (Asturias) – Cantharellus romagnesianus Eyssart. & Buyck Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Prirodoslovni muzej - Split
