MIŠJI REPAK

Baeospora myosura (Fr.) Singer

Etimologija: myoyros (gr.) = u obliku mišjeg repa. Po obliku stručka.

Engleski naziv: Conifercone Cap

Klobuk: 0.5-2 (3) cm širok, konveksan je do okruglast ili je lagano zvonolik, pravilan; oker, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, gladak, rub je uglavnom svjetliji i s mjestimičnim ostacima bijelog ovoja.

Stručak: Valjkast, pun pa šupalj, produžava se u dugi korjen koji urasta u češer crnogoričnog drveća; žućkast, svijetlosmećkast, u starosti narančasto-žut, malo je bijelo-pahuljast, nije pahuljast jedino na izduženom korijenastom dijelu koji je gladak.

Listići: Bijeli, svijetložućkasti do svijetlosmećkasti, dosta su gusti, prirasli su po stručku.

Spore: Eliptične do skoro valjkaste, vrlo su sitne, glatke, 3-4.5 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, krem do svijetlosmećkasto, tanko miris malo na plijesan i na gljive, okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen (ne raste u proljeće) kao saprofit karakteristično na češerima jele, smreke, cedra i bora kao i na zemlji. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete. Stručci se odbacuju jer su malo žilavi.

Napomena: Dio je skupine gljiva malog rasta koje rastu na češerima na zemlji ili ukopanim u zemlji, ima dugi stručak. Raste samo u jesen za razliku od slične gorke češerke (Strobilurus tenacellus) i smrekove češerke (Strobilurus esculentus) koje rastu samo u proljetnom periodu.

Baeospora myriadophylla - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ZIMSKA SITNOSPORKA

Baeospora myriadophylla (Peck) Singer

Engleski naziv: Lavender Baeospora

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, sivo-smeđ, sivo-oker, vlažan, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, valovit, malo je narebran.

Stručak: Svijetlosmeđ, sivo-smeđ, žuto-smeđ s ljubičastom nijansom; površina fino brašnasta, vlaknasta, poslije postane šupalj, baza je s micelijskim nitima.

Listići: U mladosti ljubičasti, kasnije smeđe-ljubičasti, ružičasto-ljubičasti do ružičasti, vrlo gusti, također račvasti, prirasli, izgledaju gotovo slobodni.

Spore: Eliptične do skoro kuglaste, 3.5-4.5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Blijedoljubičasto do sivkasto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od listopada do svibnja (zimska gljiva) u šumama s bukvom, jelom i smrekom kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupaca). U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, u Gorskom kotaru i na Maceljskoj gori.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po sivo-smeđem klobuku i ljubičastom stručku i listićima.