Ukupno vrsta gljiva: 2280

Rod: Gymnopus (Pers.) Roussel

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Agaricales

Porodica: Omphalotaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Gymnopus androsaceus

Nejestiva gljiva

NITASTA SUŠIČARKA

Gymnopus androsaceus (L.) Della Magg. & Trassin.

Engleski naziv: Horsehair Parachute

Klobuk: 0.5-0.8 (1) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen i pupčasto udubljen, tanak; od udubljenja prema rubu radijalno narebran, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, mesnato-smeđ ili crvenkasto-smeđ, sredina je tamnija.

Stručak: 3-7 cm visok, tanak poput crnog konca za šivanje, izdužen, žilav, tvrd, lomljiv, sjajan; po cijeloj dužini crn ili crno-smeđ.

Listići: Rijetki, prirasli na ovratnik oko stručka, izmiješani s brojnim lamelulama; svijetlosmeđi, nikada nisu bijeli, crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, bodljikave, prozirne, 6-9 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žućkasto, u stručku je smećkasto do crno-smeđe; miris nije izražen, nikada nije na kiseli kupus, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grančice, češeri, iglice, drugi dijelovi) raznog crnogoričnog drveća, te na biljnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova vrsta obraste grančice i otpale češere u crnogoričnim šumama. Najvažnija su obilježja ove gljive njezin gladak, nitast i gotovo crni stručak te plodno tijelo bez mirisa. Vrlo je sličan probadajući klinčac (Gymnopus perforans) koji ima nešto veći promjer klobuka i izvanredno jak miris na češnjak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 545. Nitasta sušičarka (Marasmius androsaceus (L. ex Fr.) Fries)

Gymnopus aquosus

Jestiva gljiva

VODENASTA PLOSNATICA

Gymnopus aquosus (Bull.) Antonín & Noordel.

Etimologija: aquosus (lat.) = vodeni, pun vode. Po staništu na vlažnim mjestima.

Engleski naziv: Watery Toughshank

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, polukružan, zatim je otvoren i ispupčen, rjeđe je ulegnut, gladak, malen, vlažan; dosta je promjenljive boje, krem-smeđ, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, oker-smeđ, nešto je tamniji na sredini, crvenkasto-smeđ, vodenast, rub je ponekad malo narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, suh, tanak, lomljiv, šupalj; krem-smeđ, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, oker-smeđ, nekad s crvenkastom nijansom, vrh je nešto svjetliji.

Listići: Gusti, tanki, skoro su slobodni, prirasli; bijeli, žućkasti ili blijedosmećkasti.

Spore: Eliptične, s tankim stijenkama, prozirne, 4.5-7.5 x 2-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žućkasto, tanko; miris je kiselkast na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom trenutno poljubičasti, dok s fenolom posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jeseni, busenasto, u svim tipovima šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima te u parkovima i tresetištima, na sloju mahovine.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Gotovo je ista kao vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus) od koje se razlikuje samo po zadebljanoj bazi stručka.

Gymnopus brassicolens

Nejestiva gljiva

KUPUSNI KLINČAC

Gymnopus brassicolens (Romagn.) Antonín & Noordel.

Etimologija: brassica (lat.) = kupus, kelj + olens (lat.) = mirisno. Po mirisu po kiselom kupusu.

Engleski naziv: Cabbage Parachute

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, prvo je konveksan, zatim je raširen i nepravilno valovit, kasnije je ulegnut i uzdignutog ruba; crvenkasto-smeđ sa svjetlijim pjegama po vlažnom vremenu, a po suhom je vremenu žuto-smeđ, rub je valovit i jasno narebran samo po vlažnom vremenu.

Stručak: 0.5-2 cm visok i oko 2 mm debeo, tanak, končastog je oblika, dosta je žilav, uvijen; u mladosti je crno-smeđ na donje 2/3, a gornja trećina je crvenkasto-smeđa, kasnije je čitavom dužinom crno-smeđ, osobito prema bazi, bjelkasto čehast.

Listići: Gusti, prirasli, sivo-smeđi, sa svijetlocrvenkastom su nijansom, oštrica je nazubljena i valovita, izmiješani su s lamelulama.

Spore: Eliptične, 5.2-6 x 4.2-4.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sa želatinoznim slojem u klobuku koji je uočljiv je kao pojas, smećkasto, u dnu stručka je crno-smeđe; vrlo neugodno miriše na kiseli kupus, a okus je također malo neugodan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka i na sloju otpalih iglica. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici travnja, na lokalitetu uz rijeku Dravu kod Varaždina, a treću snimio je Danijel Balaško, krajem studenog, na lokalitetu Domaji kod Koprivnice, ispod čempresa.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je sličan smrdljivi klinčac (Gymnopus foetidus) koji ima uočljivo narebran rub klobuka, te rjeđe prirasle ili gotovo silazeće listiće, također i drugačije miriše, po ustajaloj vodi. Također nema nikakve vrijednosti.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 537. Kupusni klinčac (Micromphale brassicolens (Romagn.) Orton), Sinonim: Marassmius brassicolens Romagnesi

Gymnopus dryophilus

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

VITKA PLOSNATICA

Gymnopus dryophilus (Bull.) Murrill

Etimologija: drys (gr.) = hrast + filos (gr.) = prijatelj. Po staništu ispod hrasta.

Engleski naziv: Oak-Loving Gymnopus

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, polukuglast, zatim malo otvoren i ulegnut, gladak, vlažan; dosta je promjenljive boje, žućkast, blijedooker, žućkasto-crvenkast, narančasto-crvenkast ili rđasto-crvenkast, uz rub klobuka je svjetliji, blijedi, po vlažnom je vremenu oker-smećkast.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 2-5 (9) mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, suh, tanak, lomljiv, šupalj; krem-smeđ, oker-smeđ, svijetlosmeđ, žuto-crvenkast ili rđasto-crvenkast, svjetliji na vrhu, baza je narančasto-smeđa.

Listići: Gusti, tanki, prirasli su uz klobuk sa zupcem, skoro su slobodni, izmiješani su s lamelulama, oštrica je malo valovita, u prostoru između listića često borave sitne mušice; bijeli, krem ili žućkasti, poslije s oker nijansom.

Spore: Eliptične, u obliku sjemenke jabuke, glatke, prozirne, (5.2) 5.9 - 7.5 (8.7) × (2.2) 2.8 - 3.8 (4.4) µm, Q = (1.5) 1.8 - 2.4 (3.3), N = 120, Me = 6.7 × 3.3 µm, Qav = 2.1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko u klobuku, bjelkasto do svijetložuto, vodenasto; miris je kiselkast, na gljive ili svježe ispiljeno drvo, a okus je ugodan i blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom trenutno poljubičasti, dok s fenolom posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit tla u svim tipovima šuma i parkovima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Postoje mnoge slične vrste iz ovog roda koje se mogu odrediti samo mikroskopski, a sve su jestive. Kao i kod svake vrste u ovom rodu, u vrlo rijetkim slučajevima se mogu pojaviti alergijske reakcije poput gastrointestinalnih poremećaja.

Napomena: Najradije raste u proljeće i lako se raspoznaje po gustim listićima te žuto-crvenkastoj boji klobuka. Slična jestiva zadružna plosnatica (Connopus acervatus) ima tamnosmeđi klobuk i stručak, te je jače zbijena u busenu. Vilin klinčac (Marasmius oreades) je žućkasto-bijele boje i s rijetkim listićima. Također je slična krhkonoga pritajnica (Marasmius collinus) koja je intenzivnije boje i raste busenasto, a ima i drugačiji miris (upadljivo miriše po češnjaku).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 501. Vitka plosnatica (Collybia dryophila (Bull. ex Fr.) Kummer); 535. Hmeljasti klinčac (Marasmius lupuletorum (Weinm.) Fries)

Gymnopus erythropus

Jestiva gljiva

KLINČASTA PLOSNATICA

Gymnopus erythropus (Pers.) Antonín, Halling & Noordel.

Engleski naziv: Redleg Toughshank

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je konveksan, poslije je raširen i ulegnut, površina je glatka, ali neravna; blijedokrem do smeđ, vodenast, rub je svjetliji, tanak i narebran.

Stručak: 3-4 cm visok, valjkast, gladak, vlaknast, na bazi je srašten s drugim plodnim tijelima; žućkasto-smeđ, smećkast ili crvenkasto-smeđ, ispod samog klobuka nešto svjetliji, a prema dnu je tamnije crvenkasto-smeđ, baza je bijelo baršunasta.

Listići: Prilično su gusti, prirasli s jarkom; bjelkasti, poslije krem-okerasti.

Spore: Eliptične, glatke, 5.8-7.4 x 3.2-4.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miriše ugodno na travu, a okus je kiselkast, na gljve ili svježe piljeno drvo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u bjelogoričnim šumama, vrtovima i parkovima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća te na drvnom otpadu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete.

Napomena: Pojedini je autori poitovjećuju sa zadružnom plosnaticom (Connopus acervatus). Međutim, zadružna plosnatica raste u crnogoričnim šumama, ima veći i ispupčen klobuk čiji rub nije narebran. 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 514. Klinčasta plosnatica (Collybia marasmioides (Britz.) Brsky. et Stangl ss. Moser), Sinonim: Collybia bresadolae (Kühn. & Romagn.) Sing.

Gymnopus foetidus

Nejestiva gljiva

SMRDLJIVI KLINČAC

Gymnopus foetidus (Sowerby) P.M.Kirk

Etimologija: foetidus (lat.) = smrdljivo. Po mirisu.

Engleski naziv: Foetid Parachute

Klobuk: 1-2.5 (4) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i malo ulegne na sredini, pupčast, tanak, skoro opnast, hrapav; svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, po vlažnom je vremenu žuto-smeđ do crveno-smeđ, vodenast, sitno baršunast, rub je prilično tanak, gotovo uvijek podvijen i uočljivo narebran.

Stručak: 1-3 (4) cm visok i 1-2 (3.5) mm debeo, valjkast, šupalj, krut, od klobuka prema bazi je sve tanji; smeđ, donje su 2/3 ubrzo crnkasto-smećkaste, a gornja trećina je tamnosmeđa.

Listići: Prilično su rijetki, uski, najprije su prirasli pa se kasnije kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, račvasti; u mladosti su svijetlosmeđi ili žuto-crvenkasti, kasnije su krem-smeđi ili crvenkasto-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, uglavnom sužene na krajevima, 7.2-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, žilavo, u klobuku je svijetlosmeđe, a u stručku je od klobuka nadolje sve tamnije, u samoj je bazi gotovo crno-smeđe, zapravo boju mesa u stručku prati boja stručka; miris je neugodan, smrdljiv, ne podsjeća na češnjak, već na smrdljivu ribu ili trulu repu, a okus je neugodan na plijesan, ribu i malo na češnjak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, rijetko crnogoričnog drveća te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova vrsta se lako prepoznaje po smrdljivom mirisu. Postoji još jedna varijacija ove vrste koja raste po crnogoričnim šumama na otpalim iglicama (humusu). Samo se po mikroskopskim karakteristikama razlikuje po gotovo okruglastim sporama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 538. Smrdljivi klinčac (Micromphale foetidum (Sow. ex Fr.) Sing.), Sinonim: Marassmius foetidus Fr. ex Sow.

Gymnopus fusipes

Nejestiva gljiva     Na listi za determinatore

HRASTOVA PLOSNATICA

Gymnopus fusipes (Bull.) Gray

Etimologija: fusipes (lat.) = vretenasti stručak. Po karakterističnom obliku stručka.

Engleski naziv: Spindle Toughshank

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, mesnat, uglavnom je tupo ispupčen ili rjeđe spljošten, gladak, nepravilan; svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ s tamnim smeđim mrljama, vodenast, izblijedi, rub je prvo podvijen pa izravnat, a na kraju valovit i nepravilno ispucan.

Stručak: 6-16 (18) cm visok i 4-9 (12) mm debeo, karakterističnog je vretenastog oblika, na sredini je deblji, dolje je šiljast, isprva je pun pa poslije šupalj, uzdužno je naboran i spljošten sa strane, uvijen, elastičan; bjelkast, vremenom postaje sve tamnije smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, klobuka, samo je na gornjem dijelu svjetliji, brašnasto-baršunast do dlakav ili čekinjast, uzdužno je brazdast ili sa žljebovima.

Listići: Široki, rijetki, na bazi su međusobno poprečno povezani, zaokruženi su uz stručak, prirasli su za ovratnik oko stručka; bjelkasti su ili sivkasti i sa smećkastim pjegama kao na klobuku.

Spore: Eliptične, vretenaste ili u obliku sjemenke jabuke, prozirne, s tankim stijenkama, (4.3) 4.8 - 6.8 (7.5) × (2.7) 3.4 - 4.6 (5.8) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.6 (2.1), N = 100, Me = 5.7 × 4 µm, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo ili svijetlosmeđe, u stručku je tvrdo, vlaknasto, žilavo, elastično, a u klobuku je mekše; miris je pomalo na cimet, nije neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta i bukve, ponekad i na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodna mirisa i žilavog mesa. Općenito se ne preporučuje konzumacija bilo kakvih gljiva neugodnog mirisa. Konzumiranje ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokuje gastrointestinalne tegobe. Poznato je da se kod gljiva tijekom vremena počinju razvijati truležni procesi pa takvi primjerci mogu uzrokovati probavne smetnje, odnosno gastroenteritis. Svaka je pojava užeglog mirisa znak da su gljive prestare i da ih treba odbaciti.

Napomena: Ima karakteristične smeđe mrlje koje se pojavljuju na čitavom plodnom tijelu, te plosnati, uzdužno naborani, vretenasti stručak koji je šiljast na dnu. Slična joj je baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes) s tamnosmeđim, skoro crnim stručkom koja busenasto raste na trulim deblima bjelogoričnog drveća u jesen i zimu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 500. Hrastova plosnatica (Collybia fusipes (Bull. ex Fr.) Quél.)

Gymnopus hariolorum

Gymnopus hariolorum - created on May 1998 in Malga di Susà, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

Info
CC-BY-NC

Otrovna gljiva

VRAČARSKA PLOSNATICA

Gymnopus hariolorum (Bull.) Antonín, Halling & Noordel.

Etimologija: hariolus (lat.) = gatara, vračara.

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, u mladosti je polukuglasto-zvonolik, zatim se raširi i ponekad ulegne, tanak; bjelkast, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, vodenast, pjegav, bez dekoracije, rub je po vlažnom vremenu malo narebran, a inače je gladak.

Stručak: 2-5 (8) cm visok i 3-4 (5) mm debeo, valjkast, tvrd, žilav, ispod klobuka je nešto širi i bez dekoracije; donji je dio malo zadebljan i bijelo kovrčavo-maljav, gornji je dio bjelkast, a prema bazi je crvenkasto-smeđ i s humusom prožetim micelijskim hifama.

Listići: Gusti, uski, tanki, često su rastrgani, najprije su prirasli pa zatim slobodni; u mladosti su bjelkasti, a kasnije blijedožuti ili blijedosmećkasti.

Spore: U obliku sjemenke jabuke, glatke, prozirne, 6-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bjelkasta do žućkasta.

Meso: Bjelkasto, tanko; miris i okus neugodni na pokvareni kupus.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, ne busenasto, u bjelogoričnim šumama kao saprofit na sloju otpalog lišća bukve, hrasta, bagrema, johe, kao i drugog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom jer je jedna je od rijetkih plosnatica koje uzrokuju gastrointestinalne probleme, a i vrlo je neugodnog okusa i mirisa. Obično je slabo toksična i samo rijetko uzrokuje ozbiljnije trovanje. Neki su ljudi konzumirali manje količine ove vrste bez ikakvih znakova trovanja.

Napomena: Ako ne pazite na dlakavi dio stručka, neugodan miris na trulež i ljuti okus, onda se lako zamijeni s vrlo sličnom jestivom vitkom plosnaticom (Gymnopus dryophilus), koja je nešto svjetlije boje, ugodno miriše na gljivama, stručak je narančasto-smećkast, a gornji je dio prekriven bijelim dlačicama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 505. Vračarska plosnatica (Collybia hariolorum (DC ex Fr.) Quélet), Sinonim: Marasmius hariolorum DC ex Fr.

Gymnopus hybridus

Gymnopus hybridus - created on November 1999 in Lago di Gusana, Gavoi, Italy by Marco Floriani

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

HIBRIDNA PLOSNATICA

Gymnopus hybridus (Kühner & Romagn.) Antonín & Noordel.

Etimologija: hybridus (lat.) = hibridan. Po neizvjesnosti tona.

Klobuk: 1-3 cm širok, tankomesnat, ubrzo se spljošti, bez sjaja; okerasto-smeđ, narančasto-smeđ ili hrđastosmeđ, boja je nekad tamnija, a nekad svjetlija, vodenast, rub je tanak i jasno crtast.

Stručak: 2-4 cm visok, dosta je žilav, valjkast; okerast, posvijetli prema vrhu.

Listići: Relativno su razmaknuti, s prisutnim su lamelulama, dosta su široki, lagano su trbušasti, suženo-izrezani uz stručak, slobodni, oštrica je nepravilna, cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, 7.5-8.5 x 3.7-4.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit tla.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je ljuta plosnatica (Collybiopsis peronata), osobito po razmaknutim listićima i boji, a od navedene se vrste razlikuje prvenstveno po općenito nešto tamnijoj boji, a i stručak nije dekoriran kao kod slične vrste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 518. Hibridna plosnatica (Collybia hybrida (Kühn. & Romagn.) Svrček & Kubička)

Gymnopus ocior

Jestiva gljiva

DUGONOGA PLOSNATICA

Gymnopus ocior (Pers.) Antonín & Noordel.

Engleski naziv: Spring Toughshank

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je konveksan pa spljošten i ulegnut, provodnjen; promjenljive je boje, žućkasto-crvenkast ili je tamne crvenkasto-smeđe boje, nešto je blijeđi po suhom vremenu.

Stručak: 4-5 (6) cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, često je malo proširen na bazi, slabašan, gladak; žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili žuto-narančast.

Listići: Gusti, zbijeni, izrezani su uz stručak, skoro su slobodni, jedva uočljivo dodiruju stručak; bijeli do žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.9-6.3 x 2.8-3.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto; miris je kiselkast na gljive, a okus je ugodan i blag, ponekad je malo kiselkasto-gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma i parkovima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete i male uporabne vrijednosti.

Napomena: Vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus) raste čitave godine, ima sličan klobuk, ali i djelomično življu žutu boju listića. Ima dosta neslaganja oko ove vrste, tako je primjerice Bresadola identificira pod nazivom Collybia funicularis var. dryophila.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 502. Dugonoga plosnatica (Collybia dryophila var. funicularis Fries), Sinonim: Collybia luteifolia Gill.; 503. Padobranasta plosnatica (Collybia exculpta Fries); 515. Belišćanska plosnatica (Collybia extuberans Fries)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži