ŽUTOBAKRENI VRGANJ

Imperator luteocupreus (Bertéa & Estadès) Assyov, Bellanger, Bertéa, Courtec., Koller, Loizides, G.Marques, J.A.Muñoz, Oppicelli, D.Puddu, F.Rich. & P.-A.Moreau

Klobuk: 6-12 (15) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je raširen i ispupčen na sredini, gladak; najprije je žut, ponekad je ružičast, zatim je narančasto-smeđ, hrđastosmeđ ili ružičasto-smeđ, na kraju je crvenkasto-smeđ, osnova je žućkasta, zrnast, površina mjestimično plavi, rub je često sa žućkastim mrljama, na pritisak odmah poplavi, a na mjestima oštećenim od puževa je žuto-crven, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-10 (12) cm visok i oko 1.5-5.5 (6) cm debeo, najprije je trbušast, zatim je izdužen i često valjkast; na gornjoj je polovici žuto-narančast do narančast, a na donjoj je polovici crven ili tamnocrven, s crvenom mrežicom, na dodir poplavi, a na mjestima oštećenim od puževa je žut.

Rupice/cjevčice: Guste, okruglaste, crvene, narančasto-crvene ili tamnonarančaste, na dodir ili na prerezu poplave; cjevčice su najprije žute, zatim su zelenkaste do tamnoplave.

Spore: Eliptične do vretenaste, 10.5-14.5 x 4.5-6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Žuto, ponekad s crvenim ili crveno-ljubičastim zonama, na prerezu brzo poplavi; miris nije izražen, a okus je blag, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvom, kestenom ili hrastom. Primjerak na drugoj slici snimio je Neven Ferenčak, a na trećoj i četvrtoj Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Sirova je otrovna, ali se vjerojatno može konzumirati u manjim količinama ako se temeljito termički obradi. Unatoč tome, poznati su slučajevi teških probavnih poremećaja, zbog čega je zbog sigurnosti treba izbjegavati.

Napomena: Moguća je zamjena s otrovnim tamnopurpurnim vrganjom (Imperator rhodopurpureus).

TAMNOPURPURNI VRGANJ

Imperator rhodopurpureus (Smotl.) Assyov, Bellanger, Bertéa, Courtec., Koller, Loizides, G.Marques, J.A.Muñoz, Oppicelli, D.Puddu, F.Rich. & P.-A.Moreau

Etimologija: rhodon (gr.) = ružičasto + purpureus (lat.) = purpurne boje, purpuran. Po purpurnocrvenoj boji.

Engleski naziv: Oldrose Bolete

Klobuk: 6-20 (25) cm širok, konveksno-okruglast, nije sjajan, površina je skoro glatka; tamnoružičast, ružičasto-crven, ljubičasto-crven ili smeđ, osnova je žućkasta ili ružičasta, površina je ujednačene boje ili je ponekad prošarana s plavim mrljama, baršunasto-dlakava, zrnasto-čehasta.

Stručak: 5-15 (18) cm visok, postepeno je trbušast, okruglasto se zadebljava prema bazi gdje je skoro šiljast, sužen je na vrhu gdje je nekad dijelom i valjkast; žućkast, sa sitnom je crvenkastom mrežicom po površini koja je sve gušća prema bazi, mrežica ide gotovo do samog dna baze, na pritisak brzo poplavi.

Rupice/cjevčice: Vrlo su guste, okrugle, krvavocrvene, na dodir postanu plavo-crnkaste; cjevčice su kratke, slobodne, žućkaste, na pritisak brzo poplave.

Spore: Eliptične do vretenaste, 10-15 x 5-6 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Spužvasto, čvrsto, u svim dijelovima je žuto, na oštećenim ili od crva nagriženim mjestima je vinskicrveno, na prerezu jako poplavi, a nakon toga pozeleni tako da nigdje nije žute boje, u bazi stručka pocrveni; miris je u mladosti ugodno kiselkast, kasnije je neugodan i smrdljiv, a okus je blag, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, a nikada po crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Dosta autora navodi da je nejestiva vrsta, a sirova je sigurno vrlo otrovna. Neki je autori navode kao jestivu ako se temeljito termički obradi, međutim navode se i slučajevi u kojima je i termički obrađena uzrokovala gastrointestinalne smetnje kod posebno osjetljivih osoba pa se ne preporučuje njezina konzumacija, jer se smatra velikim toksikološkim rizikom.

Napomena: Opisana se vrsta jasno razlikuje od skerletnog vrganja (Suillellus rubrosanguineus) koji je crveno-ružičastog, a ne tamnog purpurnocrvenog tona. Postoji sumnja da se radi o sinonimu purpurnog vrganja (Boletus purpureus) koji je veoma sličan po boji i gustoj mrežici, međutim na dodir ili na prerezu teži da izraženije potamni. Purpurnožuti vrganj (Rubroboletus rhodoxanthus), lažna ludara (Rubroboletus legaliae) ili vučji vrganj (Rubroboletus lupinus), te teški vrganj (Imperator torosus) su različite forme jedne iste vrste i teško se međusobno razlikuju.

TEŠKI VRGANJ

Imperator torosus (Fr.) Assyov, Bellanger, Bertéa, Courtec., Koller, Loizides, G.Marques, J.A.Muñoz, Oppicelli, D.Puddu, F.Rich. & P.-A.Moreau

Etimologija: torosus (lat.) = veliko, robustno. Po rastu.

Engleski naziv: Brawny Bolete

Klobuk: 4-9 (13) cm širok, mesnat, okruglast, jastučasto je spljošten; žut, žuto-smeđ, oker ili zelenkasto prošaran, u jamicama i oko ruba je više crvenkaste boje, na dodir naglo poplavi, pozeleni pa pocrni, u mladosti je fino baršunast, kasnije je gol, rub je u starosti debelo podvijen.

Stručak: 7-14 (16) cm visok i 3-6 (8) cm debeo, na bazi je 2-4 (5) cm debeo, nabijen, pun, nekad je deblji od svoje visine, trbušast, malo je zadebljan na bazi, na dnu je često zašiljen; žućkast ili s krvavocrvenim preljevom na žutoj osnovi, donja je polovica ili baza tamnocrvena do crveno-smeđa, mrežica je fina, sitna, često se vidi samo uz pomoć povećala, žuto-crvena, prema dolje je tamnije crvene boje, na dodir postane plavo-crn.

Rupice/cjevčice: Veoma su sitne i u mladosti začepljene, u mladosti su potpuno zlatnožute, kasnije su narančasto-crvenog tona, na dodir postanu plavo-crnkaste; cjevčice su prirasle s veoma uskim jarkom, 0.5-2.2 mm duge, žute, kasnije su zlatnožute do crvenkaste, u starosti crvena boja nestaje i postaju žuto-maslinaste, na prerezu odmah postanu zeleno-plave.

Spore: Eliptične, 12-17.5 x 5-7 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Veoma je debelo i upadljivo teško, kompaktno, sumporastožuto, u bazi je crveno poput cikle, žuta mjesta najprije prošarano pozelene pa zatim poplave, postaju sve tamnija dok ne postanu skoro crna, nakon 24 sata su ujednačene plamenocrvene boje; miris je ugodan na gljive ili voće, u starosti nije izražen, a okus je slab na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće s hrastovima i bukvom, ponekad raste u kolonijama do dvadesetak primjeraka, najčešće raste u primorskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sirova je i u najmanjoj količini otrovna i uzrokuje gastrointestinalne tegobe, a u nekim slučajevima i nakon što su gljive bile prethodno termički obrađene. Također se navodi da vjerojatno sadrži alkaloid koprinin koji u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja, odnosno izražene alergijske reakcije. U svakom slučaju, zbog svega navedenog smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je vrsta po jakoj promjeni boje mesa na prerezu ili na pritisak, na svim dijelovima. Jako oksidira i na kraju skoro pocrni kao i dosta drugih vrganja. Rupice su žute pa na kraju crvene. U mladosti se lako može zamijeniti sa šiljastonogim vrganjem (Butyriboletus appendiculatus). Sličan je purpurni vrganj (Boletus purpureus) koji ima ljepljiviju kožicu i otvorenije crvene pore, češći je na kontinentu, raste pokraj hrastova, a najradije pokraj bukava.