Ukupno vrsta gljiva: 2280

Rod: Hemileccinum Šutara

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Boletales

Porodica: Boletaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Hemileccinum depilatum

Jestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste

GLATKI VRGANJ

Hemileccinum depilatum (Redeuilh) Šutara

Klobuk: 5-15 (18) cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je konveksan i u starosti se raširi; površina je neravna, baršunasta; smeđ ili tamnosmeđ, bjelkasto mramoriran, s nešto je svjetlije obojenim područjima prema rubu, na pritisak ne pomodri.

Stručak: 5-12 (15) cm visok i 1-5 (7) cm debeo, uglavnom je zašiljen na bazi, rijetko je valjkast, baza je često malo vretenasta, korjenast, sužen je na bazi; bijelkasto-smećkast, rijetko je žućkast ili žuto-zelenkast, često više žućkast na vrhu, prema bazi je često s crvenkasto-smeđim pjegama, obično bez mrežice, na pritisak ne mijenja boju, uz rupice je više ili manje crvenkast.

Rupice/cjevčice: Žute su boje žumanjka, u starosti su žuto-zelenkaste ili maslinasto-smeđe, u starosti ili na pritisak posmeđe; cjevčice su najprije prirasle pa poslije slobodne, žute.

Spore: Eliptične, vretenaste, izdužene, glatke, 11-16 x 4.4-6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, blijedo kremasto ili žuto, uglavnom je svijetložuto na prijelazu stručka i klobuka, uz cjevčice i na bazi stručka je s crvenkastom nijansom, nakon nekoliko sati pocrveni (ne poplavi); miris nije izražen ili je ugodan na jod (najizraženije u bazi stručka), a okus je neugodno gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće grabom ili hrastom, voli vapnenasto i suho tlo. U Hrvatskoj je poznata s desetak lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Istri i na Baniji.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Dio je autora navodi kao nejestivu vrstu.

Napomena: Kod determinacije obratiti pozornost na neravnu i baršunastu površinu klobuka, žute rupice i stručak, koji je na vrhu žut, a na bazi obično zašiljen.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1087. Depilirani vrganj (Boletus depilatus G.Redeuilh), Sinonimi: Leccinum depilatum (Redeuilh) Šutara, Boletus obsonium (Paulet) Fr. ss. Blum; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Glatki vrganj (Boletus depilatus Redeuilh)

Hemileccinum impolitum

Jestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste     Na listi za determinatore

PUSTENASTI VRGANJ

Hemileccinum impolitum (Fr.) Šutara

Etimologija: impolitus (lat.) = nije gladak. Po zrnasto-pahuljastom klobuku.

Engleski naziv: Iodine Bolete

Klobuk: 4-9 (13) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan i na kraju se raširi, dosta je nepravilan, kožica je srasla s mesom, prilično je mesnat; može biti žuto-smečkast, blijedosmeđ ili svijetlosmeđ, nekad je s ljubičastom nijansom, lagano je vlaknast ili zrnast.

Stručak: 5-12 (15) cm visok i 1-5 (7) cm debeo, najprije je potpuno trbušast pa se izduži, zadebljan je i zašiljen na bazi, tvrd, nema tragova mrežice; bjelkast, žućkast, na vrhu je limunastožut, na bazi je crvenkasto do crvenkasto-smeđe prošaran.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, okrugle su ili lagano izdužene, blijedožute, zlatnožute ili limunastožute, kasnije su žuto-zelene ili maslinastozelene boje; cjevčice su 5-15 mm duge, do stručka su zaokružene, zlatnožute i žuto-maslinaste, na dodir ne mijenjaju boju kao ni rupice.

Spore: Eliptične do blago vretenaste, duguljaste, 10-16 x 5-6 µm; otrusina je svijetlosmeđa do smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo je ili blijedo-žuto, ispod kožice klobuka je ružičasto, na presjeku ne mijenja boju; miris je malo kiselkast i jak na jod, a okus je također kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće hrastom, ali i bukvom, grabom ili lijeskom, rjeđe u crnogoričnim šumama u blizini bora, voli vapnenasto tlo; vrlo je rijetka vrsta. U Hrvatskoj je poznata s deset lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u Slavoniji te na otocima Braču i Rabu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiv je po izostanku mrežice na stručku i što meso na prerezu ne mijenja bolju. Ima dosta vrganja sa slabo uočljivom mrežicom na stručku i nepromjenljive boje mesa kao što su primjerice vrlo slični vretenasti baršunovac (Aureoboletus moravicus) koji ima 3-7 cm široki klobuk, cjevčice se mogu spuštati po stručku, a rupice su višekutne i na pritisak posmeđe, te mirisavi vrganj (Lanmaoa fragrans) koji ima smećkasti klobuk, kao i stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1086. Prosti vrganj (Boletus impolitus Fries); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Pustenasti vrganj (Boletus impolitus Fr.)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži