MARELIČNI BARŠUNOVAC

Rheubarbariboletus armeniacus (Quél.) Vizzini, Simonini & Gelardi

Etimologija: armeniacus (lat.) = koje se odnosi na marelicu. Po boji marelice.

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, polukuglast, zatim je konveksan i raširen, kožica je u starosti skoro uvijek raspucana, površina je suha; žuto-ružičast, žuto-narančast narančast, narančasto-crven do crvenkasto-smeđ, skoro je baršunast, sličan je kao kod crvenoraspucanog baršunovca (Xerocomellus chrysenteron).

Stručak: 4-10 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, sužen je na bazi, vretenast, skoro je korjenast; žuto-narančast, žućkasto-crvenkast, narančast ili je crvenkasto-narančast, uzdužno je crveno crtast i zrnast, na bazi je žućkast i bijelo maljav.

Rupice/cjevčice: Široke, okruglaste su do nepravilno višekutne, najprije su svijetložute do zlatnožute, kasnije su žuto-maslinaste do okerasto-maslinaste, na pritisak lagano poplave; cjevčice su zaokružene uz stručak, prirasle su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku.

Spore: Vretenaste do eliptične, glatke, (10) 11 - 13.1 (14.8) × (3.6) 3.9 - 4.8 (5.3) µm, Q = (2.1) 2.5 - 3.1 (3.3), N = 120, Me = 12 × 4.3 µm, Qav = 2.8; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Dosta je čvrsto, prilično je vlaknasto, uglavnom je žućkasto, u donjoj polovici stručka je žuto do narančasto-oker, a ispod kožice klobuka je ružičasto-narančasto, na prerezu u klobuku i gornjoj polovici stručka poplavi; miris nije izražen, a okus je blag, ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u svim tipovima šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom, lipom, kestenom ili borom, voli toplija staništa, česta je u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Sličan je krvavi baršunovac (Hortiboletus rubellus) od kojeg se razlikuje po dosta svjetlijem klobuku, boje marelice i po stručku koji nije djelomično crven, već je crveno-smeđ pa sa žutom nijansom.