Ukupno vrsta gljiva: 2280

Rod: Chalciporus Bataille

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Boletales

Porodica: Boletaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Chalciporus piperatus

Uvjetno jestiva gljiva     Na listi za determinatore

PAPRENI SLUZAVAC

Chalciporus piperatus (Bull.) Bataille

Etimologija: piperatus (lat.) = papreno. Po okusu.

Engleski naziv: Peppery Bolete

Klobuk: 2-6 (10) cm širok, u mladosti prvo je okruglast pa polukuglast, zatim otvoren, gol, gladak, po suhom vremenu je sjajan, a po vlažnom malo mazav, kožica se djelomično guli; oker, svijetlooker, žuto-narančast ili crvenkasto-smeđ.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, tanak, slabašan, tanak, pun, valjkast, lomljiv, najčešće je sužen na osnovi, gladak; boje je klobuka, riđ, osnova je žuta i jako žuto-smeđe baršunasta, s žutim je micelijskim nitima.

Rupice/cjevčice: Velike, uglate, nepravilne, smeđe do crvenkasto-smeđe boje poput cigle; cjevčice su prirasle ili se lagano spuštaju po stručku, boje su rupica.

Spore: Vretenaste do eliptične, 8-11 x 3-4 µm; otrusina je cimetastosmeđa do crvenkasto-smeđa.

Meso: Nježno, malo vlaknasto, blijedo, oko cjevčica i ispod kožice klobuka crvenkasto ili ružičasto, žuto prema osnovi stručka; miris nije izražen, a okus je ekstremno papreno ljut. Neki izvori navode da na prerezu poplavi.

Kemijske reakcije: Stručak i trusište u dodiru s kalijevom lužinom postanu tamnosmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, u šumama bora, smreke i jele ili bjelogoričnim šumama bukve i hrasta, te po pašnjacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem. Sumnja se da parazitira micelij crvene muhare (Amanita muscaria).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Dosta je paprenog okusa pa je dobra začinska gljiva. U mješavini s drugim gljivama se ne smije koristiti više od 30% od ukupne količine, jer će jelo biti previše papreno. Ljutina se smanjuje duljim kuhanjem. U vrlo rijetkim slučajevima je prijavljeno da je uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim do sada nije poznat niti jedan takav slučaj kada je bio dovoljno kuhan. Konzumiran sirov, smatra se lagano otrovnim, jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta.

Napomena: Jedini je vrganj koji se smatra nejestivim zbog paprenog okusa mesa. Sličan je rubinski ljepljivac (Chalciporus rubinus), koji je sužen na bazi stručka, pri vrhu je crven, a na bazi žut.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1163. Papreni sluzavac (Chalciporus piperatus (Bull. ex Fr.) Bataille), Sinonimi: Boletus piperatus Fries ex Buillard, Suillus piperatus O.Kuntze; 1164. Gorki sluzavac (Chalciporus amarellus (Quel.) Moser), Sinonim: Boletus pierhugnesii Bond.

Chalciporus rubinus

Chalciporus rubinus - created on September 2022 in Sachsen, Germany by eikeh99

Info
CC-BY-NC

Jestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Kritično ugrožene vrste

RUBINSKI LJEPLJIVAC

Chalciporus rubinus (W.G.Sm.) Singer

Engleski naziv: Crimson Bolete

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, u početku je poluloptast, kasnije je gotovo ravan i tupo ispopčen na sredini, suh, po vlažnom vremenu često postane lagano ljepljiv ili mazav; žućkasto-narančast do crvenkasto-smeđ, gladak je ili blago maljav.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, obično se blago sužava prema žućkastoj bazi, svijetle je karmincrvene boje.

Rupice/cjevčice: Nepravilne, višekutne, isprva su oker, kasnije postaju sve ružičastije prema rubu klobuka, na pritisak ne mijenjaju značajno boju; cjevčice se blago spuštaju po stručku.

Spore: Široko eliptične, glatke, 5.5-8.5 x 4-5.5 µm; otrusina je blijedocrvenkasta do oker.

Meso: Bijelo, u sredini klobuku i u dnu stručka je žuto, ispod kožice klobuka, uz listiće i na vrhu stručka je ružičasto ili crvenkasto; miris je ugodan, ali ne karakterističan, a je okus blag ili malo gorkast po čemu se razlikuje od paprenog sluzavca (Chalciporus piperatus) kod kojega je ljuto i jako papreno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s hrastom ili grabom, uglavnom voli kiselo tlo, vrlo je rijetka vrsta. U Hrvatskoj je nađena u šumi hrasta lužnjaka (Quercus robur) i običnog graba (Carpinus betulus) na samo jednom lokalitetu, u okolici Velike Gorice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su vrste Chalciporus pseudorubinus, papreni sluzavac, sotonski vrganj (Rubroboletus satanas), vučji vrganj (Rubroboletus lupinus) i krvavocrveni vrganj (Rubroboletus rubrosanguineus). Naša vrsta prvenstveno se razlikuje po klobuku koji nije širi od 6 cm. Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi kritično ugroženih vrsta.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Rubinski ljepljivac (Chalciporus rubinus (W.G.Sm.) Singer)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži