LIJEPONOGI VRGANJ

Caloboletus calopus (Pers.) Vizzini

Engleski naziv: Bitter Beech Bolete

Klobuk: 4-12 (18) cm širok, debeo, mesnat i tvrd, najprije polukuglast, kasnije raširen, suh; bjelkast, sivkast ili sivkasto-smeđ, rub je uvijen.

Stručak: 10-12 (15) cm visok, u mladosti gomoljasto zadebljan; ispod klobuka žućkast, a prema dnu krasne crvene boje s crvenkasto-smeđim mrežastim crtežom, osnova žuto-smeđa, na dodir crvena boja postane zelenkasto-modra.

Rupice/cjevčice: Sitne, slobodne, sumporastožute, na dodir postanu zelenkasto-modre kao i cijela gljiva; cjevčice su kraće prema stručku, sumporastožute.

Spore: Vretenaste do eliptične, (9.2) 10.8 - 15 (16.2) × (3.8) 4.1 - 5 (5.3) µm, Q = (2.1) 2.4 - 3.2 (3.7), N = 60, Me = 12.6 × 4.8 µm, Qav = 2.6; otrusina je maslinasto-oker do maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto ili blago žućkasto, na prerezu odmah jako poplavi, a poslije u osnovi lagano pocrveni; miris je neugodno kiselkast, a okus vrlo gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, rjeđe u bjelogoričnim, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na kiselom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, a neki izvori navode je kao nejestivu zbog vrlo gorkog okusa mesa i teže probavljivosti. Ponekad ih pojedinci robustnije građe konzumiraju bez ikakvih posljedica, međutim može uzrokovati ozbiljne gastrointestinalne poremećaje koji mogu trajati i do 24 sata.

Napomena: Moguća je zamjena s otrovnim sotonskim vrganjom (Rubroboletus satanas) koji ima drastično zadebljanje stručka i površinu trusišta crvene boje. U literaturi se spominje i gorki vrganj (Caloboletus radicans) koji nema crveni stručak.

POLIGONALNI VRGANJ

Caloboletus polygonius (A.E.Hills & Vassiliades) Vizzini

Etimologija: poly- (gr.) = mnogo, mnogi + gonio (gr.) = kut, ugao. Po obliku ljuskica raspucanog klobuka.

Klobuk: 3-25 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan i malo tupo ispupčen, suh; bjelkast, kremast, okerast do smećkast, kasnije potamni, na dodir postane tamnosmeđ, kasnije se raspucava na poligonalne ljuske.

Stručak: 4-7 cm visok i 2-6,5 cm debeo, zdepast, kratak, valjkast, blago je sužen na bazi; žut, gusto je prekriven crvenim do rubinskicrvenim vlakancima, nema mrežicu, samo ponekad na krajnjem vrhu, na bazi je svijetložut.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle; cjevčice su prirasle na stručak, prvo su kremaste, kasnije su žute, na pritisak poplave.

Spore: Eliptične, izdužene, glatke, 12-15 x 4.5-6 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Čvrsto, do 3 cm debelo, tvrda, bijelo do blijedožuto, u dodiru sa zrakom postane tamnoplavo, osobito u stručku; miris je slab, donekle kiseo, a ukus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima i polupošumljenim područjima u simbiozi s crnogoričnim drvećem, ponekad se pronađe i ispod bjelogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, početkom lipnja, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Raste na karakterističnom staništu, klobuk mu se raspucava, a meso na prerezu poplavi.

GORKI VRGANJ

Caloboletus radicans (Pers.) Vizzini

Engleski naziv: Rooting Bolete

Klobuk: 5-20 (25) cm širok, debelomesnat, u mladosti je polukružan pa zatim jastučast; bjelkasto-pepeljastosive, svijetlookeraste ili sivkasto-smeđe boje, kožica je suha i skoro baršunasta, rub je tanak i podvijen.

Stručak: 5-10 (15) cm visok i 2-3 (4) cm debeo, valjkast, prema dnu je zadebljan i korjenast; žućkast, sa žućkasto-smećkastom mrežicom, često je s crvenom prstenastom pjegom na vrhu, na dodir postane crvenkasto-smeđ; na osnovi je nešto tamniji, više-manje ružičast do crvenkast i i pahuljast.

Rupice/cjevčice: Žućkaste do žuto-zelene, na dodir ili na prerezu jako poplave, prirasle; cjevčice su nejednake, žućkaste su do žuto-zelenkaste.

Spore: Vretenaste do eliptične, duguljaste, glatke, (10.1) 10.6 - 14.6 (16.3) × (3.2) 3.7 - 4.6 (5.2) µm, Q = (2.4) 2.5 - 3.6 (4.1), N = 120, Me = 12.4 × 4.1 µm, Qav = 3; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Tvrdo, spužvasto, žućkasto, na prerezu odmah poplavi pa poslije posmeđi; miris je neugodan na tintu, a okus je također neugodan, karakteristično gorak i trpak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom postane crveno-smeđe, sa željeznim sulfatom se polako oboji u sivo-plavo, dok se cjevčice, meso i kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postanu prljavosmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom i brezom, te po parkovima i vrtovima; dosta je česta vrsta u Istri. Primjerci na prve dvije slike snimljeni su u rujnu na lokalitetu Gljev kod Sinja, četvrtu, petu, šestu i sedmu sliku snimio je Neven Ferenčak, a osmu Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog dosta gorkog okusa mesa i neugodnog mirisa. Iako nije otrovna, ova gljiva je toliko gorka da će pokvariti svako jelo u koje je stavite. U Kini i SAD-u se smatra jestivom gljivom, ali teško da je dobra jestiva gljiva zbog svoje gorčine.

Napomena: Meso i cjevčice upadljivo poplave i ima gorak okus mesa. Sličan je nevaljali žučni vrganj (Tylopilus felleus) koji ima bjelkasto-crvenkasto meso, s ružičastim je crtežom na stručku. Potpuno bijele boje je ljupki sluzavac (Suillus placidus) koja po vlažnom vremenu ima mazav klobuk, cijelo plodno tijelo je sjajno i glatko, a cjevčice su dugo vremena bijele boje.