Ukupno vrsta gljiva: 2280

Rod: Hericium Pers.

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Russulales

Porodica: Hericiaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Hericium cirrhatum

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

BODLJIKAVI IGLIČAR

Hericium cirrhatum (Pers.) Nikol.

Etimologija: cirrus (lat.) = pramenast, kovrčast. Po obliku.

Engleski naziv: Tiered Tooth

Plodno tijelo: 5-20 (25) cm široko, dosta mesnato, iz zajedničke mesnate baze raste bez reda i s različitim nagibom više terastasto postavljenih pojedinačnih školjkastih klobuka, od kojih je većina nepravilno režnjevita, rub je često obješen ili podvijen, nešto kraći šiljci rastu i na gornjoj površini terasastih klobuka; bijelo, kasnije je prljavožuto, u starosti može biti s narančastom, ružičastom ili crvenkastom nijansom.

Šiljci: Rastu s obje strane klobuka, ujednačene su dužine, ispod klobuka su duži, 1-1.5 cm dugi, žilavi su i zakrivljeni; najprije su bjelkasti pa žučkasti.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, glatke, prozirne, 2.8-4.5 x 3-4.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, kremasto ili žućkasto, prilično je debelo, mekano, u starosti je žilavo, lomljivo, na ozlijeđenim mjestima požuti; miris je ugodan na gljive, sličan kao kod žutog kruha (Laetiporus sulphureus), a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće busenasto po više primjeraka zajedno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, polegli trupci) bjelogoričnog drveća, najšešće bukve ili breze; izaziva bijelu trulež drva. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Za ovu je vrstu iz roda Hydnum karakterističan rast na drvu, a ne na zemlji. Izgledom podsjeća na razgranati koraljni grm ili je školjkastog oblika, snježnobijele boje i dosta mekane konzistencije pa se može konzumirati. Resasti se igličar (Hericium erinaceus) razlikuje po dosta čvršćoj konzistenciji i šiljcima koji su smješteni samo na donjoj strani klobuka koji je lopatastog oblika i ima samo jedan klobuk. Sličan je i koraljasti igličar (Hericium coralloides) čiji se osnovni stručak grana u sve manje isprepletene stručke koji završavaju visećim svežnjićima šiljaka dugih oko 1.5 cm, izgledom podsjeća na koralj.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1439. Bodljikavi igličar (Creolophus cirrhatus (Pers.: Fr.) Karst.)

Hericium clathroides

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

BJELOGORIČNI IGLIČAR

Hericium clathroides (Pall.) Pers.

Etimologija: clathri (lat.) = pregrada, rešetka + eidos (gr.) = sličnost. Po izgledu?

Plodno tijelo: 3-12 (25) cm široko, dosta je velikih dimenzija, izgleda poput nabrekle snježne grude, formirano je od zajedničkog stručka koji se mnogostruko grana i završava s busenasto visećim snopovima šiljaka; najprije je bijele pa krem boje, u starosti i po suhom vremenu teži da požuti pa posmeđi.

Šiljci: Do 1 cm su dugi, gusti, raspoređeni su poput zubaca češlja, a nisu raspoređeni poput čuperaka, karakteristično su jednako dugi, u starosti vise prema dolje.

Spore: Eliptične, glatke, 4-5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sočno, žilavo, lomljivo, zgnječeno ispušta vodu, bijelo je pa žućkasto-smeđe; miris je ugodan ili slab na rotkvice, a okus je neznatno gorak.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, ali i drugih vrsta bjelogoričnog drveća, često je i više grmova u nizu, osobito po debljim poleglim trupcima; česta je vrsta u Gorskom kotaru i Lici, a u nekim je krajevima uopće nema.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje vrijednosti. Po nekim autorima predstavlja delikatesu i jednu od najukusnijih gljiva, a navodi se da joj je okus ugodno pikantno-kiselkast, a aroma opojna. Preporučuje se pirjana ili skuhana pa ohlađena za salatu. Može se konzumirati sve dok ne posmeđi.

Napomena: Sličan je koraljasti igličar (Hericium coralloides) koji raste na crnogoričnom drveću i ima 5-20 mm duge iglice. Od slične vrste također se razlikuje po jednako dugim iglicama na vrhu grana koje su jednako duge i podsjećaju na zupce češlja, u mladosti je manjih dimenzija. Resasti igličar (Hericium erinaceus) uglavnom izbija iz duplji živih hrastova, bukava i nekih voćaka, ima još krupnije iglice, a izbijaju iz jednog trupa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1440. Bjelogorični igličar (Hericium clathroides (Pallas ex Fr.) Pers.), Sinonimi: Hydnum laciniatum Leers, Hydnum stalactiticum Schrank

Hericium coralloides

Jestiva gljiva     Ljekovite vrste     Zaštićena gljiva     Ugrožene vrste

KORALJASTI IGLIČAR

Hericium coralloides (Scop.) Pers.

Etimologija: corallium (lat.) = koraljno. Po obliku sličnom koralju.

Engleski naziv: Coral Tooth

Plodno tijelo: 3-12 (25) cm široko i oko 1.5 cm debelo, formirano je od razgranatog panja koji se produžava u brojne isprepletene grančice, u obliku je koralja, dio sa šiljcima nalazi se na donjoj strani; bijelo, kasnije je prljavožuto ili s mesnatocrvenom nijansom.

Grančice: Tanke, guste, mesnate, usmjerene su prema gore, u starosti su viseće, boje su plodnog tijela.

Šiljci: Dugi su 1-1.5 cm, lomljivi, u starosti su savijeni prema bazi, tako da im je vrh iskrivljen, postavljeni su na donjoj strani spljoštenih grančica; bjelkasti su ili žućkasti.

Spore: Eliptične do kuglaste, prozirne, 4-5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, mekano, u starosti je malo žilavo, izdašno, lomljivo; miriše lagano na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u starim bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka i odumrlih dijelova starih stabala bukve, rijetko drugog bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je poznata s petnaestak lokaliteta u kontinentalnom dijelu zemlje (Lika, Banovina, sjeverozapadna Hrvatska i Slavonija), dok u primorskim područjima nije zabilježena. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske tvari koje posjeduju antioksidativne, imunomodulatorne, protuupalne i protualergijske učinke (National Library of Medicine. 2024. Medicinal Mushroom Extracts from Hericium coralloides and Trametes versicolor Exert Differential Immunomodulatory Effects on Immune Cells from Older Adults In Vitro; Hericium coralloides Ameliorates Alzheimer’s Disease Pathologies and Cognitive Disorders by Activating Nrf2 Signaling and Regulating Gut Microbiota).

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta po karakterističnom izgledu koji podsjeća na koralj, po čemu je i dobila ime. Može se i uzgajati.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1441. Crnogorični igličar (Hericium coralloides (Scop.: Fr.) Pers.); 1443. Razgranati igličar (Hericium ramosum (Bull. ex Merat) Let.); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Koraljasti igličar (Hericium coralloides (Scop.: Fr.) Pers.)

Hericium erinaceus

Jestiva gljiva     Ljekovite vrste     Zaštićena gljiva     Ugrožene vrste

RESASTI IGLIČAR

Hericium erinaceus (Bull.) Pers.

Etimologija: ericius (lat.) = kudrav, ježast, kovrčast. Po izraženim resicama.

Engleski naziv: Bearded Tooth

Plodno tijelo: 2-20 (60) cm je visoko i široko, veoma je veliko, srcolikog je oblika, sastoji se od jedva razlučivog zajedničkog debelog stručka koji se mnogostruko grana u duge i viseće šiljke (iglice); najprije je bijele, kasnije je krem ili žućkast, a u starosti je crvenkasto-smeđe.

Stručak: Veoma je kratak i mesnat, debljine je do 6 cm, iz njega se formiraju dugi šiljci koji su tijesno priljubljeni i usporedno vise.

Šiljci: 2-5 (6) cm dugi i 1.5-2 (2.5) mm debeli, produžetak su kratkih grana, veoma su dugi, gusti, ravni, cjevasti, glatki, elastični, žilavi, ujednačene debljine i kao posuti prahom; u mladosti su bijeli, a kasnije postanu krem ili žućkasti.

Spore: Kratko eliptične do kuglaste, glatke do sitno bradavičave, 5-7 x 4-6 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo, zatim žućkasto, nepromjenljive je boje, krhko, debelo, vlaknasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od rujna do studenog u bjelogoričnim šumama kao parazit starih stabala ili kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, prvenstveno bukve, nešto rjeđe hrasta, a vrlo rijetko drugog bjelogoričnog drveća, voli vlažna mjesta. U Hrvatskoj je osim na bukvi i hrastu pronađena i u duplji živog stabla tatarskog javora (Acer tataricum), a poznata je samo s tri lokaliteta, na planinama Medvednici i Ličkoj Plješivici te u okolici mjesta Lipovca u Slavoniji.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske tvari koje su učinkovite protiv bolesti povezanih s neurološkom degeneracijom, pokazalo se da oporavlja ili barem poboljšava širok raspon patoloških stanja mozga kao što su Alzheimerova bolest, depresija, Parkinsonova bolest i ozljeda leđne moždine (National Library of Medicine. 2024. Hericium erinaceus in Neurodegenerative Diseases: From Bench to Bedside and Beyond, How Far from the Shoreline?; Key Mechanisms and Potential Implications of Hericium erinaceus in NLRP3 Inflammasome Activation by Reactive Oxygen Species during Alzheimer’s Disease; Therapeutic Potential of Hericium erinaceus for Depressive Disorder; Hericium erinaceus and Coriolus versicolor Modulate Molecular and Biochemical Changes after Traumatic Brain Injury; Potential Antidepressant Effects of Scutellaria baicalensis, Hericium erinaceus and Rhodiola rosea), jačanje imuniteta (National Library of Medicine. 2024. Polysaccharides from Hericium erinaceus Fruiting Bodies: Structural Characterization, Immunomodulatory Activity and Mechanism), regulaciju crijevne mikrobiote te gastrointestinalne poremećaje poput gastritisa i upalnih bolesti crijeva (National Library of Medicine. 2024. Hericium erinaceus, a medicinal fungus with a centuries-old history: Evidence in gastrointestinal diseases; Digestive Characteristics of Hericium erinaceus Polysaccharides and Their Positive Effects on Fecal Microbiota of Male and Female Volunteers During in vitro Fermentation).

Napomena: Nije je teško prepoznati zbog kompaktnog, jedinstvenog izgleda plodnog tijela (nije podijeljeno na slojeve i nije razgranato), te vrlo dugih i pravilnih šiljaka. Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama. Ova se gljiva dosta uzgaja jer je jako cijenjena gljiva u gastronomiji, gdje se mladi primjerci smatraju najboljima. Ova se gljiva uz shii-take (Lentinula edodes) i bukovu krivonošku (Pleurotus ostreatus) koristi kao specijalna gljiva ili gljiva najveće gastronomske vrijednosti. Njezin se okus može usporediti s onim od jastoga. Proizvodnja specijalnih gljiva je u SAD-u između 2010. i 2018. godine porasla za oko 23%. Plodna tijela ove gljive sadrže 57% ugljikohidrata (od čega 8% vlakna), 4% masti i 22% proteina.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1444. Bradati igličar (Hericium erinaceum (Bull. ex Fr.) Pers.); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Resasti igličar (Hericium erinaceus (Bull.: Fr.) Pers.)

Hericium flagellum

Jestiva gljiva     Ljekovite vrste     Zaštićena gljiva     Ugrožene vrste

JELOV IGLIČAR

Hericium flagellum (Scop.) Pers.

Plodno tijelo: 3-12 (60) cm je široko i visoko, veoma je veliko, razgranava se od veoma kratkog i mesnatog zajedničkog panja u viseće bjelkasto-žućkaste šiljke.

Šiljci: U mladosti su bijeli, a kasnije postanu bjelkasto-žućkasti.

Spore: Kuglaste, 4.5-6 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, mekano, u starosti žilavo i više žućkasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u starim crnogoričnim šumama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka i odumrlih dijelova stabala jele ili smreke. Kod nas je poznata s desetak lokaliteta, u Lici, Gorskom kotaru i sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske tvari s potencijalom za liječenje neurodegenerativnih bolesti (National Library of Medicine. 2024. Two New Cyathane Diterpenoids from Mycelial Cultures of the Medicinal Mushroom Hericium erinaceus and the Rare Species, Hericium flagellum; Hericioic Acids A–G and Hericiofuranoic Acid; Neurotrophic Agents from Cultures of the European Mushroom Hericium flagellum).

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1442. Jelov igličar (Hericium alpestre Pers.); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Jelov igličar (Hericium flagellum (Scop.) Pers.)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži