ŠKOLJKASTA BUSENJAČA

Panus conchatus (Bull.) Fr.

Engleski naziv: Lilac Oysterling

Klobuk: 3-15 (25) cm širok, školjkast, lijevkast ili je nepravilnog oblika, žilav, tvrd; najprije je ljubičast ili ružičasto-crven, kasnije blijedi do ružičasto-oker narančasto-smeđe ili žuto-smeđe boje, vlaknasto-čehast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, nepravilan, lateralno je postavljen u odnosu na klobuk, kratak, pun, zadebljan je na bazi, žilav; najprije je ljubičasto-crvenkast je ili žuto-oker, baza je čekinjasta i vunasto obrasla.

Listići: Vrlo su gusti, uski, žilavi, ponekad su račvasti, dugo se spuštaju po stručku, ponekad su anostomozirajući; oštrica je glatka; mesnatoružičasti, zatim su okerasti, crvenkasto-smeđi ili svijetloljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, prozirne, s tankim stijenkama, (3.5) 5.1 - 7.1 (8.2) × (2.3) 2.6 - 3.8 (4.2) µm, Q = (1.5) 1.6 - 2.2 (2.5), N = 100, Me = 6.1 × 3.2 µm, Qav = 1.9; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tanko, žilavo, kožasto, elastično, bijelo; miris je ugodan, a okus je blag, kiselkast i gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, breze, topole ili jabuke, ali i kao parazit na živom drveću; izazivaju bijelu trulež drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Taksonomijska pozicija ove vrste nije u potpunosti određena. Prepoznatljiva je prvenstveno po ružičasto-ljubičastom odsjaju, osobito na listićima, ima dosta sinonima. Na istom staništu raste i sličan trpki grudovac (Panellus stypticus), koji je dosta manji rastom, ima vrlo kratak stručak koji je do listića zadebljan, a listići se ne spuštaju niz stručak već su prirasli. Slična mirisna pilašica (Neofavolus suavissimus) miriše po anisu, a oštrica listića joj je lagano nazubljena.

ČEKINJASTA BUSENJAČA

Panus neostrigosus Drechsler-Santos & Wartchow

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, može biti lijevkasto udubljen ili školjkast; u mladosti žuto-oker, crvenkast do mesnatoružičast s blagom ljubičastom nijansom, poslije izblijedi, po cijeloj površini oštro čekinjast, rub je dugo vremena podvijen, uglavnom je intenzivno ružičast i dlakav.

Stručak: Vrlo je kratak, ponekad skoro ne postoji, najčešće je lateralno postavljen u odnosu na klobuk, pun, tvrd; žuto-oker, cijelom je dužinom oštro čekinjast, baza je žućkasto vunasta.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju po stručku, žuto-smeđi, oker, svijetlosmeđi ili mesnatoružičasti, oštrica je uglavnom intenzivno ružičasta i sitno nazubljena.

Spore: Valjkaste, prozirne, 5-6 x 2-3 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Tanko, čvrsto, kožasto, bijelo; miriše na brašno, a okus je trpak, gorkast i također na brašno.

Stanište: Raste tijekom godine, a najčešće u proljeće i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, hrasta ili kestena, a vrlo rijetko na crnogoričnom drveću. Primjerke na trećoj i četvrtoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po ružičastom tonu i dlakavom rubu klobuka. Dok je posve mlada, čekinjasta se busenjača lako može zamijeniti sa školjkastom busenjačom (Panus conchatus), koja raste u isto vrijeme i na istome mjestu. Slični su trpki grudovac (Panellus stypticus) i uskolisna pilašica (Neolentinus cyathiformis) od kojih se razlikuje prvenstveno po baršunasto-dlakavom klobuku i jasno dlakavom rubu klobuka. Na krupnim drvnim ostacima (panjevi, trupci) vrba raste mirisna pilašica (Neofavolus suavissimus), koja ima pravilan i malo ulegnut klobuk, gladak ili malo radijalno hrapav, a listići su vrlo rijetki, zbog čega nije moguća zamjena. Vrlo je rijetka i nema nikakvu kulinarsku vrijednost.