MIRISNA RUPIČARKA

Ischnoderma benzoinum (Wahlenb.) P.Karst.

Etimologija: benzoe, benzoin (lat.) = benzoinska aromatična smola. Po mirisu.

Engleski naziv: Benzoin Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-40 cm široko, polumjesečastog je oblika, naslagani su jedan iznad drugoga poput crijepova na krovu, tamnosmeđe, crveno-smeđe, s crnkastim do plavo-sivim pojasevima, površina je fino dlakava, baršunasta, rub je nepravilan, kovrčast, kružan, kasnije je tanak i oštar.

Rupice/cjevčice: Izduljene, višekutne, 0.3-0.6 mm široke, u mladosti su često s crvenim gutacijskim kapljicama, bjelkaste, oker, svijetlosmeđe, kasnije su narančasto-smeđe do hrđastosmeđe, na dodir posmeđe.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 4.9-7.7 x 1.4-2.8 µm, Q = 2.1-3.8, bazidije su 14-19 x 3.8-6 µm; otrusina je bjelkasta do kremasta.

Meso: Mekano, sočno, vlaknasto, kasnije je plutasto i tvrdo, bjelkasto, brzo postane tamnosmeđe, kasnije je oker-smeđe; miris nije izražen ili je kiselkasto-aromatičan, često podsjeća na anis, a okus nije izražen ili je blago gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, obično smreke, izaziva bijelu trulež drva. Slike je snimila Mirna Katičić, 31.8.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od slične se smolaste rupičarke (Ischnoderma resinosum) razlikuje po tome što uvijek raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, meso je tamnije, tamnosmeđe boje, a rub je tanak i oštar.

SMOLASTA RUPIČARKA

Ischnoderma resinosum (Schrad.) P.Karst.

Etimologija: resinosus (lat.) = smolast.

Engleski naziv: Resinous Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 4-40 cm široko, promjer od supstrata je 15-25 cm i do 3 cm debeli, kapasto-polumjesečastog je oblika, raste na bukovim panjevima i u blizini zemlje, nekad se raširi i na metar dužine, polumjeseci su često malo izdignuti, u mladosti je sivo-smeđe ili sivo-crvenkasto, često je prekriveno s crvenim ili crvenkasto-smeđim kapljicama, sa pojasevima, uz supstrat je tamnocrveno, maslinasto-smeđe i narančasto-crveno, kasnije postaje sve tamnije crveno, površina je hrapava, maljavo-baršunasta, s brojnim je tamnim mrljama, valovita, rub je kružan i bjelkast.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 4-6/mm², u mladosti su često s crvenim gutacijskim kapljicama, blijedosivkaste, svijetlooker ili smećkaste, na dodir postanu cimetastosmeđe; cjevčice su do 10 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 5-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Slojevito, plutasto, debljine je do 2.5 cm, bjelkasto, žućkasto ili smećkasto, rub je također crvenkast; miris je ugodan, slatkast, na gljive ili anis, a okus nije izražen.

Stanište: Raste više godina kao saprofit krupnih drvnih ostataka skoro isključivo bukve; izaziva bijelu trulež drva. Slike su snimljene 27.9.2024., na lokalitetu Brezovac na Dinari.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Od slične se mirisne rupičarke (Ischnoderma benzoinum) razlikuje po tome što uvijek raste na bukvi, a ne na crnogoričnom drveću, meso je nešto svjetlije boje, nije tamnosmeđe, rub je zadebljan i jasno kružan, a ne oštar i tanak, te nema crnih mrlja po kožici klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1254. Smolasta rupičarka (Ischnoderma resinosum (Fr.) P.Karst. ss. Pouzar)