Ukupno vrsta gljiva: 2169

Rod: Postia Fr.

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Polyporales

Porodica: Dacryobolaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Postia ceriflua

Postia ceriflua - created in Norway by Rune Solvang

Info
CC-BY

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Ugrožene vrste

SITNA MALOPORKA

Postia ceriflua (Berk. & M.A.Curtis) Jülich

Plodno tijelo (klobuk): 1-4 cm široko, 4-7 cm promjera od supstrata i 2-6 mm debelo, sjedeće, tanko, usko je pričvršćeno, lateralno; bijelo, sivkasto, krem-žuto do okerasto, pjegavo, glatko, rub je tanak, podvijen, valovit, lako se iskrivi.

Rupice/cjevčice: Višekutne, 3-5/mm2, rubovi su tanki, nazubljeni; bijele su ili žućkaste; cjevčice su tanke, 2.5-3.5 mm duge.

Spore: Kuglaste do valjkaste, glatke, prozirne, 3.7–4.8 × 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, do 2 mm debelo, vlaknasto, žilavo do kruto, lomljivo kada je suho, tanko, bijelo, bez crne linije između sloja cjevčica i trame; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (u poodmaklom stupnju razgradnje) različitih vrsta crnogoričnog, a vrlo rijetko bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena u šumi šumskog bora, smreke i jele, na trupcu smreke na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća i gorkom okusu mesa.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Sitna maloporka (Oligoporus cerifluus (Berk. et M.A.Curtis) Ryvarden et Gilb.)

Postia lowei

Postia lowei - created in Finland by Kulju, Matti

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Kritično ugrožene vrste

POJASASTA MALOPORKA

Postia lowei (Pilát) Jülich

Plodno tijelo (klobuk): 2 cm široko, do 4 cm promjera od supstrata i 5 mm debelo, nepravilno je polukružno, školjkasto, lepezasto ili je u obliku konzole pričvršćene na podlogu; u početku je bijelo ili kremasto, kasnije je svijetlosmeđe, površina je dlakava do fino baršunasta, kasnije postaje glatka, rub je u mladosti ravan, kasnije je izrazito valovit.

Rupice/cjevčice: Bijele su do kremaste, guste, 3-4/mm2, starenjem i sušenjem postaju žućkaste, lomljive; cjevčice su do 4 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 4.3-5.5 x 1.5-2.2 µm; otrusina je bijela do krem.

Meso: Bjelkasto, vodenasto, vrlo je tanko, do 1 mm debelo, u mladosti je mekano poput svježeg sira, u starosti suho i lomljivo, s izraženom je crnom linijom između sloja cjevčica i trame; bez karakterističnog okusa i mirisa.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili u parovima i preklapajući se ili jedna uz drugu, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično jele ili smreke. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke na trupcu jele na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po izrazito valovitom rubu plodnog tijela i staništu na drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1250. Pilatova sočna rupičarka (Postia lowei (Pilat) Jülich); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Pojasasta maloporka (Oligoporus lowei (Pilat) Gilb. et Ryvarden)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži